Pojavom Boga otpočelo je novo doba

Božji plan upravljanja od šest tisuća godina bliži se kraju i vrata kraljevstva već su otvorena svima koji traže Njegovu pojavu. Draga braćo i sestre, što čekate? Za čime tragate? Čekate li da se Bog pojavi? Tragate li za Njegovim stopama? Kako treba čeznuti za Božjom pojavom! I kako je teško pronaći Božje stope! U ovo doba, u ovakvom svijetu, što moramo učiniti da bismo svjedočili danu kad će se Bog pojaviti? Što moramo učiniti da bismo išli ukorak s Božjim stopama? S takvim se pitanjima suočavaju svi koji čekaju da se Bog pojavi. Svi ste ih već razmatrali u više navrata – ali s kakvim ishodom? Gdje se Bog pojavljuje? Gdje su Božje stope? Imate li odgovore? Mnogi ljudi bi ovako odgovorili: „Bog se pojavljuje među svima onima koji Ga slijede i Njegove su stope među nama; tako je jednostavno!” Svatko može dati šablonski odgovor, ali razumijete li što se podrazumijeva pod pojavom Boga ili Njegovim stopama? Pojava Boga odnosi se na Njegov osobni dolazak na zemlju da djeluje, spuštajući se među ljude da provede djelo otpočinjanja jednog doba i okončanja jednog doba s Njegovim vlastitim identitetom i Njegovom vlastitom naravi i na način koji Mu je svojstven. Ovakva pojava nije neka vrsta ceremonije. Ona nije znak, slika, čudo ni kakva veličanstvena vizija, a još manje je nekakav vjerski proces. Ona je, zapravo, realna i stvarna činjenica koju svatko može dodirnuti i vidjeti. Ovakva pojava ne događa se tek reda radi niti zbog nekog kratkoročnog poduhvata. Umjesto toga, to je zbog jedne etape djelovanja u Božjem planu upravljanja. Božja pojava uvijek ima smisla i uvijek je u nekom odnosu s Njegovim planom upravljanja. Ono što ovdje nazivamo pojavom apsolutno je drugačije od „pojave” u kojoj Bog usmjerava, vodi i prosvjetljuje čovjeka. Svaki put kad se pojavi, Bog izvodi etapu Svojeg velikog djela. Ovo djelo se razlikuje od djela iz svakog drugog doba. Ono je čovjeku nezamislivo i on ga nikad prije nije iskusio. To je djelo kojim započinje novo i završava staro doba te predstavlja noviju i višu etapu djela za spasenje čovječanstva; štoviše, to je djelo koje čovječanstvo uvodi u novo doba. To je značaj pojave Boga.

Jednom kad razumijete što Božja pojava znači, kako trebate tragati za Božjim stopama? Na to pitanje nije teško dati objašnjenje: gdje god se Bog pojavi, tamo ćete naći Njegove stope. Takvo objašnjenje zvuči krajnje jednostavno, ali u praksi nije tako lako izvodljivo jer mnogi ljudi ne znaju gdje se Bog pojavljuje, a još manje gdje On želi ili gdje bi se trebao pojaviti. Neki naprečac vjeruju da, gdje god Duh Sveti djeluje, tamo se i Bog pojavljuje. Ili vjeruju da se Bog pojavljuje tamo gdje su duhovne osobe. Ili pak vjeruju da gdje god ima ljudi koji uživaju visoki ugled, tamo se pojavljuje Bog. Na trenutak ostavimo po strani pitanje jesu li takva uvjerenja ispravna ili pogrešna. Da bismo ovo razjasnili, najprije moramo imati jasan cilj: mi tragamo za Božjim stopama. Ne tragamo za duhovnim osobama, a još manje slijedimo ugledne ličnosti; mi slijedimo Božje stope. Zbog toga, pošto tražimo Božje stope, trebamo tražiti Božje namjere, Božje riječi, Njegove izjave. To je zato jer gdje god su nove riječi koje Bog izgovara, tamo je Božji glas, a gdje god su Božje stope, tamo su Božja djela; gdje god je Božji izraz, tamo se Bog pojavljuje, a gdje god se Bog pojavljuje, tamo su istina, put i život. Tragajući za Božjim stopama, zanemarili ste riječi „Bog je istina, put i život”. I tako, mnogi ljudi, čak i kad prime istinu, ne vjeruju da su pronašli Božje stope, a još manje priznaju samu Božju pojavu. Kakva kobna greška! Božja pojava ne može se podudariti s čovjekovim predodžbama, a još manje se Bog može pojaviti na način koji čovjek zahtijeva od Njega. Bog donosi vlastite odluke i ima vlastite planove kad obavlja Svoje djelo; štoviše, On ima vlastite ciljeve i metode. Koje god djelo da obavlja, On nema potrebu o tome raspravljati s čovjekom niti tražiti njegov savjet, a još manje svakoga obavještavati o Svojem djelovanju. To je Božja narav, i nju, štoviše, svatko treba priznati. Ako želite svjedočiti pojavi Boga, ići Božjim stopama, najprije morate napustiti vlastite predodžbe. Ne smiješ zahtijevati da Bog učini ovo ili ono, a još Ga manje trebaš smještati u vlastite okvire i ograničavati Ga vlastitim predodžbama. Umjesto toga, trebate od sebe zahtijevati kako bi valjalo tražiti Božje stope, kako prihvatiti Božju pojavu i kako se podčiniti novom Božjem djelu: to je ono što čovjek treba učiniti. Pošto čovjek nije istina i pošto ne posjeduje istinu, on treba tražiti, prihvatiti i pokoriti se.

Bez obzira na to jesi li Amerikanac, Britanac ili pripadnik koje druge nacionalnosti, trebaš izići izvan okvira svoje nacije i, nadilazeći samoga sebe, sagledati Božje djelo sa stanovišta stvorenog bića. Tako nećeš postavljati ograničenja Božjim tragovima. To je zato što u današnje vrijeme mnogi ljudi smatraju da je nemoguće da će se Bog pojaviti u određenom narodu ili među određenim ljudima. Kako je velik značaj Božjeg djela i kako je važna Božja pojava! Kako se oni uopće mogu izmjeriti čovjekovim predodžbama i razmišljanjem? I zato kažem, treba nadići predodžbe zasnovane na nacionalnosti i etničkoj pripadnosti da bi tražio Božju pojavu. Samo tako nećeš biti sputan vlastitim predodžbama; samo tako ćeš biti dostojan dočekati pojavu Boga. U suprotnom, ostat ćeš u vječnoj tami i nikada nećeš zadobiti Božje odobravanje.

Bog je Bog cjelokupnog ljudskog roda. On Sebe ne smatra privatnim vlasništvom bilo koje nacije ili naroda, već obavlja Svoje djelo onako kako je planirao, bez ograničavanja na bilo koju formu, naciju ili narod. Možda nikad nisi zamišljao ovakvu formu, možda je tvoj stav prema ovoj formi negativan, ili naprosto smatraš da su nacija u kojoj se Bog pojavljuje i narod kojemu se On pojavljuje diskriminirani od svih i najzaostaliji na zemlji. No Bog ima Svoju mudrost. Svojom velikom silom i putem Svoje istine i Svoje naravi, On je istinski zadobio skupinu ljudi koji su s Njim jednog uma, skupinu ljudi koju je On poželio upotpuniti – skupinu koju je osvojio i koja Ga, izdržavši svakojake kušnje i patnje i svakojaka progonstva, može slijediti do samoga kraja. Cilj Božje pojave, koja nije ograničena ni na koju formu niti naciju, jest omogućiti Mu da dovrši Svoje djelo onako kako je planirao. Ovo je isto kao kad se Bog utjelovio u Judeji: Njegov cilj je bio dovršiti djelo raspeća otkupljenjem čitavog ljudskog roda. No Židovi su vjerovali da je Bogu to nemoguće učiniti i smatrali su nemogućim da se Bog utjelovi i poprimi obličje Gospodina Isusa. Njihovo „nemoguće” postalo je osnova po kojoj su osudili Boga i suprotstavili Mu se, što je na koncu dovelo do uništenja Izraela. Danas mnogi ljudi prave sličnu pogrešku. Oni svom snagom navješćuju skoru pojavu Boga, ali je istodobno i osuđuju; njihovo „nemoguće” ponovo ograničava Božju pojavu i smješta je unutar granica njihove uobrazilje. Tako sam vidio mnoge koji prasnu u divalj i neobuzdan smijeh nakon što naiđu na riječi Božje. No razlikuje li se ovaj smijeh od osude i huljenja od strane Židova? Niste pobožni u prisutnosti istine, a još manje imate stav čežnje. Sve što radite je uporno proučavanje te bezbrižno čekanje. Što možete dobiti od takvog učenja i čekanja? Mislite li da će Bog svakog od vas pojedinačno usmjeravati? Ako ne možeš razlučiti Božje izjave, na koji si način sposoban svjedočiti pojavi Boga? Gdje god se Bog pojavi, tamo će se izražavati istina i tamo će biti Božji glas. Samo oni koji mogu prihvatiti istinu bit će u stanju čuti Božji glas i samo su takvi ljudi dostojni svjedočiti Božjoj pojavi. Odbaci svoje predodžbe! Umiri se i pažljivo pročitaj ove riječi. Dok god imaš srce koje čezne za istinom, Bog će te prosvijetliti tako da ćeš razumjeti Njegove namjere i Njegove riječi. Odbacite svoje tvrdnje o „nemogućem”! Što ljudi više vjeruju da je nešto nemoguće, to je vjerojatnije da će se to dogoditi, jer je Božja mudrost iznad neba, Božje misli su uzvišenije od čovjekovih, a Bog obavlja Svoje djelo iznad ograničenja čovjekova mišljenja i njegovih predodžbi. Što je nešto više nemoguće, to ima više istine za kojom se u tome može tragati; što se više nešto ne može zamisliti u čovjekovim predodžbama, to više ono sadrži Božje namjere. To je stoga što, bez obzira na to gdje se On pojavi, Bog je i dalje Bog i Njegova bit se uopće neće promijeniti zbog mjesta ili načina Njegove pojave. Božja narav se neće promijeniti bez obzira na to gdje su Njegove stope i, ma gdje da jesu, On je Bog cjelokupnog čovječanstva, baš kao što ni Gospodin Isus nije samo Bog Izraelaca, već je i Bog svih naroda Azije, Europe i Amerike; i još više od toga, On je jedini Bog u čitavom svemiru. I zato hajdemo tražiti Božje namjere i otkrivati Njegovu pojavu u Njegovim izjavama i riječima, i držimo korak s Njegovim stopama! Bog je istina, put i život. Njegove riječi i Njegova pojava postoje istodobno, a Njegova se narav i Njegove stope sve vrijeme javno pokazuju čovječanstvu. Draga braćo i sestre, nadam se da svi možete vidjeti Božju pojavu u ovim riječima; počnite hvatati korak s Njegovim stopama i koračajte naprijed u novo doba i uđite u prelijepo novo nebo i zemlju koje je Bog pripremio onima koji iščekuju Njegovu pojavu!