Samo kroz iskustvo pročišćenja čovjek može posjedovati istinsku ljubav
Svi ste vi usred kušnje i pročišćenja. Kako treba voljeti Boga tijekom pročišćenja? Kad dožive pročišćenje, ljudi su sposobni pružiti istinsku hvalu Bogu, a tijekom pročišćenja mogu uvidjeti da im mnogo toga nedostaje. Što je tvoje pročišćenje veće, to si sposobniji pobuniti se protiv tijela; što je pročišćenje veće, veća je i ljubav ljudi prema Bogu. To je ono što trebate razumjeti. Zašto ljudi moraju biti pročišćeni? Kakav se učinak time postiže? Koji je značaj Božjeg djela pročišćenja u čovjeku? Ako doista tražiš Boga, onda ćeš, kad iskusiš Njegovo pročišćenje do određene točke, osjetiti da je ono izuzetno dobro i prijeko potrebno. Kako čovjek treba voljeti Boga tijekom pročišćenja? Odlučnošću da voli Boga kako bi prihvatio Njegovo pročišćenje: tijekom pročišćenja mučiš se iznutra, kao da ti netko okreće nož u srcu, ali ti si ipak voljan udovoljiti Bogu koristeći svoje srce koje ljubi Boga i nemaš volju udovoljavati tijelu. To je značenje primjene ljubavi prema Bogu. Osjećaš bol u sebi, tvoja patnja doseže određenu točku, ali ti si i dalje spreman stati pred Boga i moliti se, izgovarajući: „O Bože! Ne mogu Te napustiti. Iako je u meni tama, želim Ti udovoljiti; Ti poznaješ moje srce i ja želim da Ti uložiš više Svoje ljubavi u mene.” To se primjenjuje tijekom pročišćenja. Ako koristiš srce koje ljubi Boga kao temelj, pročišćenje te može približiti Bogu i učiniti te prisnijim s Bogom. Budući da vjeruješ u Boga, moraš predati svoje srce pred Bogom. Ako nudiš i polažeš svoje srce pred Bogom, onda će ti tijekom pročišćenja biti nemoguće odreći se Boga ili napustiti Boga. Tako će tvoj odnos s Bogom postajati sve bliskiji i sve normalniji, a tvoji će razgovori u zajedništvu s Bogom postati učestaliji. Ako uvijek tako postupaš, onda ćeš više vremena provesti u Božjoj svjetlosti i više vremena pod vodstvom Njegovih riječi. Također će biti sve više i više promjena u tvojoj naravi, a tvoje znanje će se povećavati iz dana u dan. Onog dana kad te iznenada snađu Božje kušnje, ne samo da ćeš moći stajati uz Boga, već ćeš moći i svjedočiti o Bogu. Tad ćeš biti kao Job i kao Petar. Nakon što si svjedočio o Bogu, zaista ćeš Ga voljeti, rado ćeš Mu dati svoj život, i bit ćeš svjedok Božji i onaj koga Bog voli. Ljubav koja je iskusila pročišćenje je jaka, a ne krhka. Bez obzira na to kad ili kako te Bog podvrgava Svojim kušnjama, ti si u stanju odustati od svojih briga o tome hoćeš li preživjeti ili umrijeti, rado odbaciti sve za Boga i zadovoljno podnijeti bilo što za Boga – tako će tvoja ljubav biti čista i tvoja vjera će imati stvarnost. Samo tada ćeš biti netko koga Bog zaista voli i koga je Bog uistinu usavršio.
Ako ljudi padnu pod utjecaj Sotone, onda u njima nema ljubavi prema Bogu, a njihove prethodne vizije, ljubav i odlučnost nestaju. Ljudi su nekad osjećali da trebaju patiti za Boga, ali danas misle kako je to sramota i ne manjka im pritužbi. To je djelo Sotone, znak da je čovjek pao pod Sotoninu vlast. Ako se nađeš u ovakvom stanju, moraš se moliti i preokrenuti što je prije moguće – to će te zaštititi od Sotoninih napada. Upravo tijekom mukotrpnog pročišćenja čovjek najlakše može pasti pod Sotonin utjecaj pa kako bi onda trebao voljeti Boga tijekom takvog pročišćenja? Trebao bi sabrati svoju volju, položiti svoje srce pred Boga i posvetiti svoje posljednje trenutke Njemu. Bez obzira na to kako te Bog pročišćuje, ti trebaš biti sposoban primijeniti istinu kako bi udovoljio Božjim namjerama i trebaš preuzeti na sebe potragu za Bogom i potragu za zajedništvom. U ovakvim vremenima, što si pasivniji, to ćeš biti negativniji i lakše ćeš nazadovati. Kad je potrebno da obavljaš svoju ulogu, iako je ne obavljaš dobro, ti činiš sve što možeš i pritom ne koristiš ništa više od svojeg srca koje ljubi Boga; bez obzira na to što drugi kažu – bilo da kažu da si učinio dobro ili da si učinio loše – uopćeno, tvoje namjere su ispravne i nisi samopravedan, jer djeluješ radi Boga. Kad te drugi pogrešno protumače, možeš se moliti Bogu i reći: „O Bože! Ne tražim od drugih da me podnose, da se lijepo odnose prema meni, niti da me razumiju i odobravaju. Samo tražim da Te mogu voljeti u svom srcu, da budem spokojan u svom srcu i da moja savjest bude čista. Ne tražim da me drugi hvale ni da me izrazito cijene; samo Ti pokušavam udovoljiti iz svog srca; izvršavam svoju ulogu čineći sve što mogu i, premda sam budalast, glup, lošeg kova i slijep, znam da si Ti divan, i voljan sam Ti posvetiti sve što imam.” Čim se moliš ovako, javlja se tvoje srce koje ljubi Boga i u srcu ti je puno lakše. Upravo to znači primjenjivati ljubav prema Bogu. Kako budeš prolazio kroz iskustva, na svaka dva neuspjeha doživjet ćeš jedan uspjeh, ili na pet neuspjeha dva uspjeha, i dok prolaziš kroz takva iskustva, samo usred neuspjeha moći ćeš vidjeti Božju divotu i otkriti što u tebi nedostaje. Kad se sljedeći put nađeš u takvim situacijama, trebaš postati oprezan, kontrolirati svoje korake i češće se moliti. Postupno ćeš razvijati sposobnost trijumfiranja u takvim situacijama. Kad se to dogodi, onda su tvoje molitve bile učinkovite. Kad shvatiš da si ovaj put bio uspješan, osjetit ćeš zadovoljstvo u sebi, a kad se moliš, moći ćeš osjetiti Boga i osjetiti da te prisustvo Duha Svetoga nije napustilo – samo tada ćeš znati kako Bog djeluje u tebi. Ovakva primjena će ti otvoriti put ka iskustvu. Ako ne primjenjuješ istinu, Duh Sveti neće biti prisutan u tebi. Ali, ako istinu primijeniš kad se susretneš sa stvarima kakve jesu, tad će, iako si povrijeđen, Duh Sveti naknadno biti s tobom, moći ćeš osjetiti prisustvo Boga kad se moliš, imat ćeš snagu primjenjivati riječi Božje, tijekom zajedništva s tvojom braćom i sestrama neće biti ničeg što će opterećivati tvoju savjest, osjećat ćeš se spokojno, i tako ćeš moći iznijeti na vidjelo što si učinio. Bez obzira na to što drugi kažu, bit ćeš sposoban imati normalan odnos s Bogom, drugi te neće ograničavati, uzdići ćeš se iznad svega – i time ćeš pokazati da je tvoja primjena Božjih riječi bila učinkovita.
Što više Bog pročišćuje ljude, ljudska srca mogu više voljeti Boga. Muka u njihovim srcima korisna im je za život, sposobniji su biti u miru pred Bogom, njihov odnos s Bogom je prisniji i oni su sposobniji vidjeti uzvišenu Božju ljubav i Njegovo uzvišeno spasenje. Petar je prošao kroz iskustvo pročišćenja stotinama puta, a Job je prošao nekoliko kušnji. Ako želite da vas Bog usavrši, onda se i vi morate podvrgnuti pročišćenju stotinama puta – morate proći kroz ovaj proces i osloniti se na ovaj korak – tek tada ćete moći udovoljiti Božjim namjerama i Bog će vas usavršiti. Pročišćenje je najbolje sredstvo kojim Bog usavršava ljude; samo pročišćenje i mukotrpne kušnje mogu iznijeti istinsku ljubav prema Bogu u ljudskim srcima. Bez patnje, ljudima nedostaje istinska ljubav prema Bogu; ako nisu kušani iznutra, ako nisu podvrgnuti istinskom pročišćenju, onda će njihova srca uvijek lebdjeti okolo. Kad budeš pročišćen do određene točke, uvidjet ćeš svoje slabosti i teškoće, uvidjet ćeš koliko ti toga nedostaje i da nisi u stanju nadvladati mnoge probleme s kojima se susrećeš, i uvidjet ćeš koliko si se bunio. Samo tijekom kušnji ljudi su u stanju uistinu saznati svoje pravo stanje; kušnje još više mogu usavršiti ljude.
Petar je tijekom života iskusio pročišćenje stotinama puta i prošao mnoga bolna kaljenja. Ovo pročišćenje postalo je temelj njegove uzvišene ljubavi prema Bogu i najznačajnije iskustvo u cijelom njegovom životu. To što je bio sposoban posjedovati uzvišenu Božju ljubav bilo je, u nekom smislu, ishod njegove odlučnosti da voli Boga; međutim, još važniji razlozi bili su pročišćenje i patnja kroz koju je prošao. Ta mu je patnja postala vodilja na putu ljubavi prema Bogu i ostala je nezaboravna za njega. Ako ljudi ne prolaze kroz bol pročišćenja kad vole Boga, onda je njihova ljubav puna nečistoća i njihovih osobnih sklonosti; ljubav kao što je ova puna je Sotoninih ideja i krajnje je nesposobna udovoljiti Božjim namjerama. Imati odlučnost voljeti Boga nije isto što i istinski voljeti Boga. Iako je sve o čemu razmišljaju u svojim srcima vezano za ljubav prema Bogu i udovoljavanje Bogu i čini se kao da je radi Boga i da je lišeno bilo kakvih ljudskih ideja, kad se takva primjena ljubavi prema Bogu iznese pred Njega, On je ne odobrava niti blagoslivlja. Čak i kad bi ljudi u potpunosti razumjeli i spoznali sve istine – ne bi se moglo reći da je to znak ljubavi prema Bogu, ne bi se moglo reći da ti ljudi imaju stvarnost ljubavi prema Bogu. Usprkos tomu što su, i ne prošavši kroz pročišćenje, ljudi razumjeli mnoge istine, oni ih nisu sposobni primijeniti; samo tijekom pročišćenja ljudi mogu razumjeti pravo značenje ovih istina, samo tada ljudi mogu uistinu cijeniti njihovo unutarnje značenje. Tad, kad ponovo budu primjenjivali ove istine, bit će u stanju da to čine precizno i u skladu s Božjim namjerama; tada će, u njihovoj primjeni, njihove vlastite ideje biti umanjene, njihova ljudska iskvarenost oslabljena i njihovi ljudski osjećaji smanjeni; samo tada će njihova primjena biti istinska manifestacija ljubavi prema Bogu. Učinak istine ljubavi prema Bogu ne postiže se govornim znanjem ni mentalnom voljom niti se može postići samo razumijevanjem te istine. To zahtijeva da ljudi plaćaju cijenu, da prolaze kroz mnogo boli tijekom pročišćenja, i tek tad će njihova ljubav postati čista i u skladu s Božjim namjerama. U Svom zahtjevu da ga čovjek voli, Bog ne zahtijeva da ga čovjek voli koristeći strast ili vlastitu volju; samo kroz odanost i korištenje istine u služenju Njemu čovjek Ga može istinski voljeti. Ali čovjek živi u iskvarenosti i nesposoban je koristiti istinu i odanost kako bi služio Bogu. On je ili previše strastven prema Bogu ili previše hladan i nebrižan; ili voli Boga do krajnosti ili Ga mrzi do krajnosti. Oni koji žive u iskvarenosti uvijek žive između ove dvije krajnosti, uvijek žive po svojoj volji i ipak vjeruju da su u pravu. Iako sam ovo više puta spominjao, ljudi nisu sposobni to shvatiti ozbiljno, nisu sposobni u potpunosti razumjeti koliko je to važno, te tako žive u samoobmanjujućoj vjeri, u zabludi ljubavi prema Bogu koja se oslanja na njihovu samovolju. Tijekom povijesti, kako se čovječanstvo razvijalo i vjekovi prolazili, Božji zahtjevi prema čovjeku postajali su sve veći i On je sve više zahtijevao da čovjek prema Njemu bude u svemu apsolutan. Ipak, čovjekovo poznavanje Boga postajalo je sve nejasnije i apstraktnije, a njegova ljubav prema Bogu je istovremeno postajala sve nečistija. Čovjekovo stanje i sve što radi sve je više u suprotnosti s Božjim namjerama, jer je Sotona čovjeka sve dublje kvario. To zahtijeva da Bog čini više spasenja i da čini veće djelo spasenja. Čovjek je sve stroži u svojim zahtjevima prema Bogu, a njegova ljubav prema Bogu se stalno smanjuje. Ljudi žive u buntovništvu, bez istine, žive živote lišene ljudskosti; ne samo da nemaju ni najmanje ljubavi prema Bogu, već vrve od buntovništva i protivljenja. Iako oni misle kako već posjeduju najveću ljubav prema Bogu, da su tolerantni prema Njemu najviše što mogu, Bog ne vjeruje da je tako. Njemu je savršeno jasno koliko je čovjekova ljubav prema Njemu uprljana i On nikad nije promijenio Svoje mišljenje o čovjeku zbog čovjekova ugađanja, niti je ikad uzvratio za čovjekovu dobru volju kao rezultat njegove odanosti. Za razliku od čovjeka, Bog je u stanju razlikovati: On zna tko ga istinski voli, a tko ne, i umjesto da bude svladan žarom i da izgubi Sebe zbog čovjekovih trenutnih nagona, On se odnosi prema čovjeku sukladno čovjekovoj suštini i ponašanju. Bog je, na kraju krajeva, Bog, i On ima Svoje dostojanstvo i Svoje uvide; čovjek je, na kraju krajeva, čovjek, i Bog se neće zbuniti ljudskom ljubavlju kad je ona u suprotnosti s istinom. Baš suprotno, On se prema svemu što čovjek radi ponaša primjereno.
Suočen s čovjekovim stanjem i čovjekovim stavom prema Bogu, Bog je učinio novo djelo, dopustivši čovjeku da posjeduje i znanje o Njemu i pokornost prema Njemu, kao i ljubav i svjedočanstvo. Stoga čovjek mora iskusiti Božje pročišćenje, kao i Njegov sud i orezivanje, bez čega čovjek nikad ne bi spoznao Boga i nikad ne bi bio sposoban istinski Ga voljeti i svjedočiti o Njemu. Božje pročišćenje čovjeka nije radi jednostranog, već radi višestrukog učinka. Tako Bog pročišćava one koji su voljni tražiti istinu, kako bi Bog usavršio njihovu odlučnost i ljubav. Za one koji su voljni tražiti istinu i koji žude za Bogom, ništa nije značajnije ni od veće pomoći od pročišćenja kao što je ovo. Čovjeku nije lako razumjeti i shvatiti Božju narav, jer je Bog, na kraju krajeva, Bog. U konačnici, nemoguće je da Bog ima istu narav kao i čovjek, stoga čovjeku nije lako razumjeti Njegovu narav. Čovjek sam po sebi ne posjeduje istinu i ona nije lako shvatljiva onima koje je Sotona iskvario; čovjek je lišen istine i odlučnosti da istinu provede u djelo, a ako ne bude patio i ako ne bude pročišćen ili mu ne bude suđeno, onda njegova odlučnost nikad neće biti usavršena. Pročišćenje je za sve ljude bolno i vrlo teško prihvatljivo – ipak, tijekom pročišćenja Bog razjašnjava čovjeku Svoju pravednu narav i objavljuje što zahtijeva od čovjeka, i pruža više prosvjećenja, i više praktičnog orezivanja. Kroz usporedbu između činjenica i istine, čovjek zadobiva veće znanje o sebi samom i o istini, i veće razumijevanje Božjih namjera, omogućavajući čovjeku istinitiju i čišću ljubav prema Bogu. Takvi su Božji ciljevi u provođenju djela pročišćenja. Sva djela koja Bog čini u čovjeku imaju svoje ciljeve i značenje; Bog ne izvršava besmislena djela, niti izvršava djela koja nisu korisna čovjeku. Pročišćenje ne znači udaljavanje ljudi od Boga ni njihovo uništavanje u paklu. Naprotiv, ono znači promjenu čovjekove naravi tijekom pročišćenja, promjenu njegovih namjera, njegovih starih stavova, promjenu njegove ljubavi prema Bogu i promjenu čitavog njegovog života. Pročišćenje je praktičan ispit za čovjeka i neki oblik praktične obuke i samo tijekom pročišćenja njegova ljubav može služiti vlastitoj urođenoj ulozi.
