Istinska je ljubav prema Bogu spontana
Svi su ljudi bili podvrgnuti oplemenjivanju kroz Božje riječi. Da se Bog nije utjelovio, čovječanstvo zasigurno ne bi imalo blagoslov patnje kroz takvo oplemenjivanje. Drugim riječima, blagoslovljeni su svi oni koji mogu prihvatiti kušnje Božjih riječi. S obzirom na urođeni kov ljudi, njihovo ponašanje i njihove stavove prema Bogu, oni nisu dostojni primiti takvu vrstu oplemenjivanja. Taj su blagoslov uživali zato što ih je Bog uzdignuo. Ljudi su nekoć govorili da nisu dostojni vidjeti Božje lice ni čuti Njegove riječi. Danas su upravo zahvaljujući Božjem uzdizanju i Njegovoj milosti ljudi primili oplemenjivanje Njegovih riječi. To je blagoslov svake osobe koja je rođena u posljednjim danima – jeste li vi ovo osobno iskusili? Bog je unaprijed odredio u kojim bi područjima ljudi trebali iskusiti patnju i neuspjehe – to ne ovisi o vlastitim zahtjevima ljudi. Upravo je tako. Svaki bi vjernik trebao posjedovati sposobnost prihvaćanja kušnji Božjih riječi i podnošenja patnje kroz Njegove riječi. Je li vam to jasno? Dakle, u zamjenu za patnju koju si podnio, primio si današnje blagoslove; ako ne podnosiš patnju za Boga, ne možeš zadobiti Njegovo odobravanje. Možda si se u prošlosti žalio, ali koliko god se žalio, Bog ti to više ne pamti. Došao je današnji dan i nema potrebe baviti se onime što je bilo jučer.
Neki ljudi kažu da pokušavaju ljubiti Boga, ali ne uspijevaju. Međutim, kada čuju da će Bog uskoro otići, iznenada otkriju svoje srce koje ljubi Boga. Neki ljudi obično ne provode istinu u djelo, ali kada čuju da će Bog otići u gnjevu, dolaze pred Njega i mole se: „Bože! Molim Te, nemoj otići. Daj mi priliku! Bože! U prošlosti Ti nisam udovoljio; bio sam Ti dužan i opirao sam Ti se. Danas sam spreman u potpunosti prinijeti svoje tijelo i srce kako bih Ti udovoljio i ljubio Te ovaj posljednji put. Više nikada neću imati ovakvu priliku.” Jeste li ikada izrekli takvu molitvu? Kada se netko moli na taj način, to je zato što su Božje riječi probudile njegovu savjest. Svi su ljudi otupjeli i sporo shvaćaju. Podvrgnuti su grdnji i oplemenjivanju, a ipak ne znaju što Bog time želi postići. Kad Bog ne bi djelovao na taj način, ljudi bi i dalje bili zbunjeni; nijedan čovjek ne može probuditi duhovne osjećaje u ljudskom srcu. Samo Božje riječi, koje sude ljudima i razotkrivaju ih, mogu uroditi takvim plodom. Stoga se sve postiže i ostvaruje zahvaljujući Božjim riječima, a upravo su Njegove riječi probudile čovjekovu ljubav prema Bogu. Ljubav prema Bogu koja se temelji isključivo na ljudskoj savjesti neće postići željeni rezultat. Nisu li ljudi u prošlosti svoju ljubav prema Bogu temeljili na savjesti? Je li postojao ijedan čovjek koji je Boga ljubio na vlastitu inicijativu? Ljudi su Boga počeli ljubiti tek zahvaljujući poticaju Njegovih riječi. Neki kažu: „Toliko sam godina slijedio Boga i uživao u tolikoj Njegovoj milosti i tako velikim blagoslovima. Bio sam podvrgnut oplemenjivanju i sudu Njegovih riječi. Zato sam mnogo toga shvatio i uvidio Božju ljubav. Moram Mu zahvaliti, moram uzvratiti za Njegovu milost. Udovoljit ću Bogu čak i po cijenu života i ljubit ću Ga zato što mi tako nalaže savjest.” Ljudi neće moći osjetiti Božju divotu ako se oslanjaju samo na osjećaje svoje savjesti. Ako se oslanjaju isključivo na savjest kako bi ljubili Boga, njihova će ljubav biti bez žara. Ako govoriš samo o uzvraćanju Božje milosti i ljubavi, tvojoj će ljubavi prema Njemu nedostajati pokretačka snaga; ljubiti Ga na temelju osjećaja savjesti negativan je pristup. Zašto kažem da je to negativan pristup? To je praktično pitanje. Kakva je vaša ljubav prema Bogu? Nije li ona samo pokušaj da prevarite Boga i da za Njega samo odrađujete ono što se očekuje? Većina ljudi vjeruje da, budući da nema nagrade za ljubav prema Bogu i da će čovjek ionako biti izgrđen i ako Ga ne ljubi, onda je, općenito, dovoljno samo ne činiti grijehe. Zato je ljubiti Boga i uzvraćati Mu ljubav na temelju osjećaja savjesti negativan pristup, a to nije ljubav prema Bogu koja iz srca izvire spontano. Ljubav prema Bogu o kojoj govorim trebala bi biti iskren osjećaj koji dolazi iz dubine čovjekova srca. Neki ljudi kažu: „Ja sam spreman težiti Bogu i slijediti Ga. Čak i ako me Bog sad želi napustiti, ja ću Ga i dalje slijediti. Bez obzira na to želi li me ili ne, ipak ću Ga ljubiti i na kraju Ga moram zadobiti. Svoje srce predajem Bogu i bez obzira na to što On učini, slijedit ću Ga cijeloga života. Bez obzira na sve, moram ljubiti Boga i moram Ga zadobiti; neću stati dok Ga ne zadobijem.” Imaš li ti takvu odlučnost?
Put vjerovanja u Boga je jedno te isto što i put ljubavi prema Njemu. Ako vjeruješ u Njega, moraš Ga i ljubiti. Međutim, ljubiti Ga ne znači samo uzvratiti Mu ljubav ili Ga ljubiti zato što ti tako nalaže savjest – to je čista ljubav prema Bogu. Ponekad ljudi ne mogu osjetiti Božju ljubav oslanjajući se samo na svoju savjest. Zašto sam uvijek govorio: „Neka Duh Božji pokrene naš duh”? Zašto nisam govorio o pokretanju čovjekove savjesti kako bi čovjek ljubio Boga? Zato što čovjekova savjest ne može osjetiti Božju divotu. Ako te ove riječi ne uvjere, pokušaj se osloniti na svoju savjest kako bi osjetio Njegovu ljubav. Možda ćeš u tom trenutku osjetiti određeni poticaj, ali on će ubrzo nestati. Ako Božju divotu osjećaš samo svojom savješću, osjetit ćeš unutarnji poticaj dok se moliš, ali taj će poticaj ubrzo nakon toga oslabjeti i nestati. Zašto je tome tako? Ako se oslanjaš samo na svoju savjest, nećeš moći probuditi svoju ljubav prema Bogu; kada u svom srcu uistinu osjetiš Božju divotu, On će pokrenuti tvoj duh i tek tada će tvoja savjest moći ispuniti svoju izvornu ulogu. Drugim riječima, kad Bog pokrene čovjekov duh te čovjek u svome srcu stekne spoznaju i ohrabrenje, odnosno kada zadobije iskustvo, tek će tada svojom savješću moći u punini ljubiti Boga. Ljubiti Boga svojom savješću nije pogrešno – to je najniži stupanj ljubavi prema Bogu. Ljubav koja se svodi na to da se čovjek „barem donekle oduži Božjoj milosti” nipošto ga neće potaknuti da samoinicijativno uđe. Tek kada ljudi prime dio djelovanja Duha Svetoga, odnosno kada u svom stvarnom iskustvu vide i osjete Božju ljubav, kada steknu određenu spoznaju o Bogu i uistinu uvide koliko je Bog dostojan čovjekove ljubavi i koliko je divan, tek tada mogu istinski ljubiti Boga.
Kada ljudi svojim srcem pristupaju Bogu, kada se njihovo srce može u potpunosti okrenuti k Njemu, to je prvi korak u čovjekovoj ljubavi prema Bogu. Ako želiš ljubiti Boga, najprije moraš biti sposoban okrenuti svoje srce k Njemu. Što znači okrenuti svoje srce k Bogu? To znači da je sve čemu težiš u svom srcu usmjereno na to da ljubiš Boga i zadobiješ Ga. To pokazuje da si svoje srce u potpunosti okrenuo k Bogu. Osim Boga i Njegovih riječi, u tvome srcu gotovo da ne postoji ništa drugo (obitelj, bogatstvo, muž, žena, djeca itd.). Čak i ako postoji, takve stvari ne mogu zaokupiti tvoje srce i ne razmišljaš o svojim budućim izgledima, nego težiš jedino tome da ljubiš Boga. Tada će tvoje srce biti u potpunosti okrenuto k Bogu. Pretpostavimo da u svom srcu i dalje kuješ planove za sebe, da stalno težiš osobnoj koristi i neprestano razmišljaš: „Kada mogu nešto zatražiti od Boga? Kada će se moja obitelj obogatiti? Kako mogu nabaviti lijepu odjeću?…” Ako živiš u takvom stanju, to pokazuje da se tvoje srce nije u potpunosti okrenulo k Bogu. Ako u svom srcu imaš samo Božje riječi te se u svakom trenutku možeš moliti Bogu i približiti Mu se – kao da ti je sasvim blizu, kao da je Bog u tebi, a ti u Njemu – ako si u takvom stanju, to znači da je tvoje srce u Božjoj prisutnosti. Ako se svaki dan moliš Bogu te jedeš i piješ Njegove riječi, ako uvijek razmišljaš o djelu Crkve, vodiš računa o Božjim namjerama, iskreno Ga ljubiš svojim srcem i udovoljavaš Njegovu srcu, tada će tvoje srce pripadati Bogu. Ako je tvoje srce zaokupljeno mnogim drugim stvarima, ono je i dalje pod Sotoninom vlašću i nije se uistinu okrenulo k Bogu. Kada se nečije srce istinski okrene k Bogu, ta će osoba imati iskrenu i spontanu ljubav prema Njemu te će moći povesti računa o Božjem djelu. Premda ponekad može zapasti u stanje neznanja i nerazumnosti, pokazat će brigu o interesima Božje kuće, Njegovu djelu i vlastitoj promjeni naravi, a njezino je srce dobronamjerno. Neki ljudi stalno tvrde da sve što čine, čine za Crkvu, dok zapravo rade za vlastitu korist. Takvi ljudi imaju pogrešnu namjeru. Iskvareni su i prijevarni te većinu onoga što čine, čine radi vlastite koristi. Takvi ljudi ne teže ljubavi prema Bogu; njihovo srce još uvijek pripada Sotoni i ne može se okrenuti k Bogu. Stoga Bog nema načina pridobiti takvu osobu.
Ako želiš istinski ljubiti Boga i biti pridobiven od strane Njega, prvi je korak da svoje srce u potpunosti okreneš k Bogu. U svemu što činiš preispituj se i pitaj: „Činim li ovo iz srca koje ljubi Boga? Postoje li iza ovoga ikakve osobne namjere? Koji je moj stvarni cilj u ovome što činim?” Ako želiš predati svoje srce Bogu, najprije moraš podčiniti vlastito srce, odreći se svih svojih namjera i postići stanje u kojem si u potpunosti za Boga. To je put primjene za davanje svoga srca Bogu. Što znači podčiniti vlastito srce? To znači odbaciti pretjerane želje tijela, ne žudjeti za udobnošću ni za koristima koje donosi položaj. To znači činiti sve kako bi udovoljio Bogu i učiniti da tvoje srce u cijelosti pripada Njemu, a ne tebi samome. To je dovoljno.
Istinska ljubav prema Bogu dolazi iz dubine srca; to je ljubav koja postoji jedino na temelju čovjekove spoznaje Boga. Kada se nečije srce u potpunosti okrene Bogu, tada on ima ljubav prema Bogu, ali ta ljubav nije nužno čista niti nužno potpuna. To je zato što još uvijek postoji određena udaljenost između toga da se čovjekovo srce u potpunosti okrene k Bogu i toga da čovjek stekne istinsko razumijevanje Boga i istinsko štovanje prema Njemu. Put kojim čovjek postiže istinsku ljubav prema Bogu i dolazi do spoznaje Božje naravi jest okrenuti svoje srce Bogu. Kada čovjek preda svoje iskreno srce Bogu, tada počinje ulaziti u životno iskustvo. Na taj se način njegova narav počinje mijenjati, njegova ljubav prema Bogu postupno raste, a njegova spoznaja Boga također se postupno produbljuje. Stoga je okretanje srca k Bogu samo preduvjet za stupanje na pravi put životnog iskustva. Kada ljudi polože svoje srce pred Boga, oni samo imaju srce koje čezne za Njim, ali ne i srce koje Ga ljubi, jer Ga ne poznaju. Premda Ga u takvim okolnostima donekle ljube, ta ljubav nije spontana niti je istinska. To je zato što je sve što proizlazi iz čovjekova tijela plod osjećaja i ne proizlazi iz istinskog razumijevanja. To je samo trenutačan poriv i ne može dovesti do dugotrajnog štovanja. Kada ljudi nemaju razumijevanje Boga, mogu Ga ljubiti samo na temelju vlastitih sklonosti i osobnih predodžbi; takva se ljubav ne može nazvati spontanom ljubavlju, niti se može nazvati istinskom ljubavlju. Čovjekovo se srce može iskreno okrenuti k Bogu i biti sposobno u svemu misliti na Božje interese, ali ako nema razumijevanje Boga, neće biti sposoban imati istinsku, spontanu ljubav prema Njemu. Sve što će moći činiti jest ispunjavati određene funkcije u crkvi ili vršiti dio svoje dužnosti, ali to će činiti bez temelja. Narav takve osobe teško se mijenja; takvi ljudi ili ne teže istini ili je ne razumiju. Čak i ako čovjek u potpunosti okrene svoje srce Bogu, to ne znači da je njegovo srce koje ljubi Boga potpuno čisto, jer oni koji u svom srcu imaju Boga ne moraju nužno u svom srcu imati ljubav prema Bogu. To se odnosi na razliku između onih koji teže razumijevanju Boga i onih koji tomu ne teže. Kada čovjek stekne razumijevanje Boga, to pokazuje da se njegovo srce u potpunosti okrenulo k Bogu i da je njegova istinska ljubav prema Bogu u njegovu srcu spontana. Samo takvi ljudi imaju Boga u svom srcu. Okrenuti svoje srce k Bogu preduvjet je za stupanje na ispravan put, za razumijevanje Boga i za postizanje ljubavi prema Bogu. To nije pokazatelj da je čovjek ispunio svoju dužnost da ljubi Boga, niti je pokazatelj da ima istinsku ljubav prema Njemu. Jedini način da čovjek postigne istinsku ljubav prema Bogu jest da svoje srce okrene k Njemu, što je ujedno i prvo što bi trebao učiniti kao jedno od Njegovih stvorenih bića. Oni koji ljube Boga svi su oni koji teže životu, odnosno ljudi koji teže istini i iskreno žele Boga; svi oni imaju prosvjetljenje Duha Svetoga i Sveti Duh ih je pokrenuo. Svi oni mogu primiti Božje vodstvo.
Kada čovjek može osjetiti da je dužan Bogu, to je zato što ga je Duh pokrenuo; oni koji se tako osjećaju obično imaju srce koje čezne i moći će težiti ulasku u život. No ako se zaustaviš na određenom koraku, nećeš moći ići dublje; i dalje postoji opasnost da ostaneš zarobljen u Sotoninoj mreži i u jednom će te trenutku Sotona zarobiti. Božje osvjetljenje omogućuje ljudima da spoznaju sebe, a potom osjete koliko su dužni Bogu; postaju spremni surađivati s Njim i odbaciti ono što Mu nije po volji. To je načelo Božjeg djelovanja. Svi ste vi spremni težiti rastu u životu i ljubavi prema Bogu, no jesi li se riješio svojega površnog ponašanja? Ako se samo riješiš površnog ponašanja te se suzdržiš od razmetanja i izazivanja prekidanja, znači li to da težiš rastu u životu? Ako se riješiš svega površnog ponašanja, ali ne uđeš u Božje riječi, to pokazuje da ne napreduješ aktivno. Što leži u korijenu površnog ponašanja? Jesu li tvoji postupci usmjereni na rast u životu? Nastojiš li postati jedan od Božjih ljudi koji je u skladu s mjerilom? Ono na što usmjeravaš svoju pozornost upravo je ono što ćeš proživjeti; ako si usredotočen na površno ponašanje, tvoje će srce često biti usmjereno na prolazne vanjske stvari i nećeš imati načina težiti rastu u životu. Bog zahtijeva promjenu naravi, a ti uvijek težiš vanjskim stvarima; takva osoba nije sposobna promijeniti svoju narav. Za sve ljude postoji put kojim moraju proći prije nego što njihov život dosegne stanje zrelosti: moraju prihvatiti sud, grdnju i usavršavanje kroz Božje riječi. Ako nemaš Božje riječi, nego se oslanjaš samo na vlastitu vjeru i odlučnost, sve što činiš temelji se isključivo na revnosti. Drugim riječima, ako želiš rasti u životu, moraš više jesti i piti Božje riječi te ih razumjeti. Svi oni koji su usavršeni Njegovim riječima mogu ih proživjeti; oni koji ne prolaze kroz oplemenjivanje Njegovim riječima i ne prolaze kroz sud Njegovih riječi ne mogu biti prikladni da ih On upotrijebi. U kojoj mjeri, dakle, proživljavate Njegove riječi? Samo ako ih, dok jedete i pijete Božje riječi, možete uspoređivati sa svojim stvarnim stanjem i u svjetlu pitanja o kojima sam govorio pronalazite put primjene, vaša će primjena biti ispravna i u skladu s Božjim namjerama. Samo čovjek s takvom vrstom primjene ima odlučnost ljubiti Boga.
