Kako spoznati stvarnost
Bog je praktičan Bog: svekoliko Njegovo djelo je praktično, sve riječi koje On izgovara su praktične i sve istine koje On izražava su praktične. Sve ono što nije On rekao je prazno, nepostojeće i neće držati vodu. Danas, Duh Sveti treba uvoditi ljude u riječi Božje. Ako ljudi žele težiti ulasku u stvarnost, onda moraju tražiti stvarnost i spoznati je, nakon čega moraju iskusiti stvarnost i proživjeti stvarnost. Što više ljudi spoznaju stvarnost, to su sposobniji razlučiti jesu li riječi drugih stvarne; što više ljudi spoznaju stvarnost, to imaju manje predodžbi; što više ljudi doživljavaju stvarnost, to više spoznaju djela praktičnog Boga i lakše im je osloboditi se svojih iskvarenih sotonskih naravi; i što ljudi imaju više stvarnosti, to više spoznavaju Boga i stoga više preziru tjelesnost i ljube istinu; i što ljudi imaju više stvarnosti, to su bliže standardima koje Bog zahtijeva. Ljudi koje je Bog zadobio su oni koji posjeduju stvarnost, koji poznaju stvarnost i koji su kroz iskustvo stvarnosti spoznali praktična Božja djela. Što više surađuješ s Bogom na praktičan način i discipliniraš svoje tijelo, više ćeš steći djelo Duha Svetoga, više ćeš zadobiti stvarnost i više ćeš biti prosvijetljen od Boga, a samim time će veće postati i tvoje znanje o praktičnim djelima Božjim. Ako si sposoban živjeti u sadašnjoj svjetlosti Duha Svetoga, onda će ti sadašnji put k praksi postati jasniji i bit ćeš sposobniji odvojiti se od religioznih predodžbi i starih postupaka iz prošlosti. Danas je stvarnost u središtu: što ljudi imaju više stvarnosti, to je jasnije njihovo poznavanje istine i bolje razumijevanje Božjih namjera. Stvarnost može nadvladati sve riječi i doktrine, može nadvladati svako teorijsko znanje i što se ljudi više usredotočuju na stvarnost, to su više sposobni istinski voljeti Boga i žudjeti za Njegovim riječima. Ako se uvijek usredotočuješ na stvarnost, onda će tvoja filozofija za ovozemaljsko ophođenje, religiozne predodžbe i urođeni karakter prirodno nestati nakon Božjeg djela. Oni koji ne teže stvarnosti i nemaju znanja o stvarnosti, skloni su težiti onom što je nadnaravno i lako će ih biti obmanuti. Duh Sveti nema načina djelovanja u takvim ljudima, pa se zato oni osjećaju prazno i kao da im životi nemaju smisla.
Duh Sveti može djelovati u tebi samo kad se stvarno obučavaš, stvarno tražiš, stvarno se moliš i spreman si patiti radi traganja za istinom. Oni koji ne tragaju za istinom nemaju ništa osim riječi, doktrina i prazne teorije, a oni koji su bez istine prirodno imaju mnogo predodžbi o Bogu. Ovakvi ljudi čeznu samo za tim da Bog njihovo fizičko tijelo pretvori u duhovno kako bi se mogli uznijeti na treće nebo. Kako su ovi ljudi budalasti! Svi koji govore takve stvari nemaju znanja ni o Bogu ni o stvarnosti; ovakvi ljudi nikako ne mogu surađivati s Bogom i mogu samo pasivno čekati. Ako ljudi žele razumjeti istinu i jasno je shvatiti, i ako, osim toga, žele ući u istinu i provesti je u djelo, onda se oni moraju doista obučavati, tražiti i žudjeti. Kad žudiš i kad zaista surađuješ s Bogom, Božji Duh će te sigurno dotaknuti i djelovati u tebi, što će ti donijeti više prosvjetljenja i dati više znanja o stvarnosti i biti od veće pomoći tvojemu životu.
Ako ljudi žele spoznati Boga, prvo moraju znati da je Bog praktičan Bog i moraju poznavati Božje riječi, Božje praktično pojavljivanje u tijelu i Božje praktično djelo. Tek nakon što saznaš da je svo Božje djelo praktično, bit ćeš sposoban zbilja surađivati s Bogom i samo tim putem moći ćeš postići rast u svojemu životu. Svi oni koji nisu spoznali stvarnost nemaju načina doživjeti Božje riječi, zarobljeni su u svojim predodžbama, žive u uobraziljama pa stoga nemaju ni znanje o Božjim riječima. Što je veće tvoje znanje o stvarnosti, to si bliži Bogu i prisniji si s Njime; što više težiš nejasnim stvarima i doktrini, to ćeš se više udaljavati od Boga i tako ćeš više osjećati da je doživljavanje Božjih riječi naporno i teško i da nisi sposoban za ulazak. Ako želiš ući u stvarnost Božjih riječi i stupiti na pravi put svog duhovnog života, moraš prvo spoznati stvarnost i odvojiti se od nejasnih i nadnaravnih stvari, što znači da prvo moraš razumjeti kako te Duh Sveti prosvjetljava i praktično te vodi. Na ovaj način, ako doista možeš dokučiti praktično djelo Duha Svetoga u čovjeku, stupit ćeš na pravi put usavršavanja od Boga.
Danas sve počinje od stvarnosti. Božje djelo je najpraktičnije i ljudi ga mogu osjetiti; to je nešto što ljudi mogu iskusiti i postići. U ljudima ima mnogo toga što je nejasno i nadnaravno, što ih sprječava da spoznaju sadašnje Božje djelo. Tako u svojim iskustvima uvijek imaju odstupanja i uvijek osjećaju da su stvari teške, a sve je to posljedica njihovih predodžbi. Ljudi nisu sposobni shvatiti načela djelovanja Duha Svetoga, ne poznaju stvarnost, pa su uvijek negativni na svom putu ulaska. Oni gledaju na Božje zahtjeve iz daljine, nesposobni ostvariti ih; oni samo vide da su Božje riječi doista dobre, ali ne mogu pronaći put do ulaska. Duh Sveti djeluje po ovom načelu: Samo kroz suradnju ljudi, kroz njihovu aktivnu molitvu, traženje i približavanje Bogu, mogu se postići rezultati i ljudi mogu biti prosvijetljeni i osvijetljeni Duhom Svetim. Ne događa se da Duh Sveti djeluje samostalno ili da čovjek djeluje samostalno. I jedno i drugo je neophodno, i što više ljudi surađuju i što više teže dostizanju standarda koje Bog zahtijeva, to je veće djelo Duha Svetoga. Samo stvarna suradnja ljudi, u kombinaciji s djelom Duha Svetoga, može proizvesti praktična iskustva, kao i poznavanje biti Božjih riječi. Postupno, kroz takvo doživljavanje, u konačnici se stvara usavršena osoba. Bog ne čini nadnaravne stvari; u ljudskim predodžbama Bog je svemoguć i Bog sve čini – tako da ljudi pasivno čekaju, ne čitaju riječi Božje i ne mole se, već samo čekaju dodir Duha Svetoga. Oni s čistim razumijevanjem, međutim, vjeruju u ovo: Božji postupci mogu ići samo dotle dokle surađujem, a učinak koji Božje djelo ima na mene ovisi o tome kako surađujem. Kad Bog govori, trebam činiti sve što mogu kako bih tražio i težio Božjim riječima; to je ono što trebam postići.
Na primjerima Petra i Pavla možete jasno vidjeti da je Petar bio taj koji je posvećivao najviše pažnje stvarnosti. Iz onoga što je Petar prošao može se vidjeti da je u svojim iskustvima izvukao pouke od onih koji su u prošlosti podbacili te da je upio jače strane svetaca iz prošlih vjekova. Iz ovoga se može vidjeti koliko su praktična bila Petrova iskustva; ona su opipljiva, nadohvat ruke i ostvariva. Pavao je, međutim, bio drugačiji: sve o čemu je govorio bilo je nejasno i nevidljivo; stvari poput odlaska u treće nebo, uznesenja na prijestolje i krune pravednosti. Usredotočio se na ono što je vanjsko: status, držanje lekcija ljudima, razmetanje svojim kvalifikacijama, dodir Duha Svetoga i tako dalje. Ništa čemu je težio nije bilo stvarno, a mnogo toga bilo je fantazija, i stoga se može vidjeti da sve što je nadnaravno, poput toga koliko snažno Duh Sveti pokreće ljude, poput velike radosti koju ljudi osjećaju, odlaska u treće nebo, postizanja određene razine radosti iz nečije uobičajene obuke ili postizanja određene razine uživanja iz čitanja Božjih riječi – ništa od toga nije stvarno. Sva djela Duha Svetoga normalna su i vrlo stvarna. Kada čitaš Božje riječi i moliš se, u srcu se osjećaš vedro i postojano, a vanjski svijet te ne može ometati; iznutra si voljan voljeti Boga, voljan si baviti se pozitivnim stvarima i gnušaš se zlog svijeta. To je življenje u Bogu. To nije, kao što ljudi kažu, doživljavanje velikog uživanja – takav govor nije stvaran. Danas bi sve trebalo početi od stvarnosti. Sve što Bog čini je praktično. Ako se u svojim iskustvima usredotočiš na upoznavanje Boga na praktičan način, tražiš stope Božjeg djela i načine na koje Duh Sveti pokreće i prosvjetljuje ljude; ako jedeš i piješ riječi Božje, moliš se i surađuješ na način koji je praktičniji, „oslanjajući se na jače strane svih onih koji su došli u prošlim vjekovima i odbacujući njihove pogreške” baš kao što je to činio Petar; ako slušaš svojim ušima i promatraš svojim očima, i često se moliš i promišljaš u svom srcu, i činiš sve što možeš kako bi surađivao s Božjim djelom, tada će te Bog sigurno voditi.
