Kako težiti istini (7)

11 mjerila za procjenu nečijeg kova

Na posljednjem smo okupljanju razgovarali u zajedništvu o tome što je kov, kao i o tome kako procijeniti nečiji kov. Koliko smo ukupno mjerila za procjenu nečijeg kova naveli? (Jedanaest.) Ponovite još jednom tih jedanaest mjerila. (Sposobnost učenja, sposobnost razumijevanja stvari, sposobnost shvaćanja, sposobnost prihvaćanja stvari, kognitivna sposobnost, sposobnost prosuđivanja, sposobnost prepoznavanja stvari, sposobnost reagiranja na stvari, sposobnost odlučivanja, sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari i sposobnost za inovacije.) Svaka od ovih jedanaest sposobnosti jedan čini dio mjerila nečijeg sveobuhvatnog kova. Prošli smo put razgovarali u zajedništvu o njih deset, došavši do sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari. Kod svake smo sposobnosti razgovarali o očitovanjima dobrog kova, prosječnog kova, lošeg kova i nedostatka kova. Ljudi bez kova u osnovi nemaju jačih strana, nemaju istinskih hobija ni interesa. Kada se s nečim susretnu, nemaju mišljenja ni sposobnost prosuđivanja. Nemaju sposobnost prepoznavanja ljudi, događaja i stvari; također nemaju sposobnost prihvaćanja bilo čega, i naravno, još se manje može reći da imaju sposobnost reagiranja na stvari ili sposobnost odlučivanja. Budući da takvi ljudi nemaju jačih strana, još su manje povezani sa sposobnošću procjenjivanja i shvaćanja stvari.

Broj 10: Sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari

Što se tiče sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari, na posljednjem smo okupljanju razgovarali u zajedništvu o nekim njegovim aspektima. Na što se uglavnom odnosi sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari? Procjenjivanje se odnosi na ono što ljudi nazivaju razlučivanjem, u smislu sposobnosti prepoznavanja misli, gledišta, stavova i tema koje ljudi, događaji i stvari zagovaraju. Sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari uglavnom uključuje nečije misli i gledišta u vezi s određenim pitanjima; to jest, stvari povezane s područjem razmišljanja. Ako si sposoban prepoznati i shvatiti te stvari, onda si osoba sa sposobnošću procjenjivanja i shvaćanja stvari. Ako ne znaš kako sagledati ta pitanja povezana s mislima i gledištima i u osnovi ih ne možeš razabrati, onda se ne može smatrati da imaš sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari – ta sposobnost nema nikakve veze s tobom. N0 ako, kada se susretneš s nečim, možeš prepoznati podrijetlo te stvari i svrhu iza nje, i možeš prepoznati jesu li misli i gledišta koja prenosi i zagovara ispravni ili ne, i također možeš prepoznati jesu li te misli i gledišta održivi, jesu li pozitivne ili negativne stvari, i jesu li u skladu sa zakonima razvoja te stvari ili su bliske pojavama unutar zakona koji upravljaju svim što je Bog stvorio – ako imaš takvu sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, onda to dokazuje da je si prilično dobrog kova. Ako misli i gledišta koja ta stvar zagovara, ili smjer i ciljevi koje promiče, sadrže pogreške, izopačenosti, stvari koje nisu u skladu s ljudskošću ili logikom, ili stvari koje se u osnovi ne podudaraju s objektivnim zakonima koji upravljaju svim što je Bog stvorio – ako možeš sve to uočiti i možeš uočiti i ono što je ispravno i ono što je neispravno, to je dovoljno da dokaže da ti imaš sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari i da je ta tvoja sposobnost visoka; činjenica da imaš tu sposobnost znači da si vrlo dobrog kova. Na primjer, kada čitaš članak koji je napisao brat ili sestra iz crkve, možeš razabrati je li to razumijevanje stvari, razumijevanje priroda-biti ljudi i razumijevanje Božjih riječi usklađeno s istina-načelima, jesu li gledišta izražena u članku iskrivljena i jesu li stajalište i stav koji zauzima ispravni ili neispravni – ti možeš razabrati sve te stvari. Ako se možeš složiti s mislima i gledištima u članku koji su ispravni; i ako ujedno možeš prepoznati i ispraviti pogrešna razmišljanja i gledišta unutar članka te znaš zašto su takve misli i gledišta neispravni i koje aspekte logike ili koje objektivne zakone pozitivnih stvari krše, i, na dubljoj razini, možeš vidjeti koji aspekt istina-načela o kojima je Bog opomenuo čovječanstvo krše – to dokazuje da si dobrog kova. Kao prvo, ako možeš vidjeti koje pozitivne stvari postoje u ovom članku koje vrijedi naučiti i također možeš procijeniti koji pozitivan smjer on pruža ljudima, kao i koju pozitivnu opskrbu, pomoć i podršku donosi – i, nadalje, ako možeš znati koje štetne, negativne i iskrivljene stvari članak sadrži; koja pogrešna razmišljanja i gledišta sadrži, a koja mogu odvesti razmišljanje ljudi u lošem smjeru, i kakve negativne utjecaje mogu imati na ljude; kako bi te pogrešne stvari trebalo ispraviti; i na moji način bi se određeni nedostaci trebali nadoknaditi kako bi mogao donijeti veću korist ljudima – onda je to jedno očitovanje sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari. Na primjer, u učenju plesa, kada promatraš plesnu izvedbu, možeš razabrati koji su pokreti vrlo humanizirani, izražavaju ljudske misli i želje i dolaze iz perspektive ljudskosti, utemeljeni su u ljudskosti i vrlo su u skladu s potrebama savjesti i razuma normalne ljudskosti; i možeš razabrati koji su pokreti, izrazi lica i izražajne metode govora tijela, kao i misli koje se u njima zagovaraju, pozitivni i mogu obogatiti duhovni svijet osobe – u stanju si vidjeti sve te stvari. Nisi sposoban samo plesati ili izvoditi neke jednostavne pokrete – nego možeš vidjeti misli koje se zagovaraju u plesnoj izvedbi; možeš shvatiti značenje tih misli, kao i plesne forme koje se koriste pod usmjeravanjem tih misli. Ako su plesne forme i govor tijela korisni za ljude i nešto što bi trebao naučiti, prihvatiti i iz čega bi trebao crpiti – u stanju si vidjeti i naučiti te stvari i možeš prihvatiti njegove pozitivne elemente – onda je to očitovanje sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari. Naravno, ako ples predstavlja neka iskrivljena razmišljanja koja nisu u skladu s ljudskošću i ti ih također možeš razabrati te možeš prepoznati gdje leže pogreške i također znaš što nije u redu s tim oblikom predstavljanja i koje su vodeće misli iza njega – ako možeš vidjeti i prepoznati sve to, onda je i to očitovanje sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari. Nakon ova dva primjera, razumijete li sada što je sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari? Je li uspostavljeno ovo mjerilo za procjenjivanje toga je li netko dobrog kova te ima li sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari? (Jest.)

Ako vidiš nešto i prepoznaješ ideje i gledišta koja to zagovara ili stajalište i stav koji zauzima, ali ne znaš jesu li te ideje i gledišta ispravni ili neispravni, onda nemaš veliku sposobnost prepoznavanja stvari. Možda samo osjećaš: „Ovaj je ples prilično dobar; ovaj je članak prilično dobar; ovaj je film prilično dobar; ima umjetničku vrijednost, a njegove izražajne tehnike su sjajne”, promatrajući i učeći o toj stvari samo sa stajališta struke ili znanja, ali ne uspijevajući odrediti jesu li ideje i gledišta koja ta stvar zagovara ispravni ili neispravni, točni ili netočni, pozitivni ili negativni; i možda postavljaš pitanja poput: „Jesu li te ideje i gledišta u skladu s istinom? Je li taj čin u skladu s ljudskošću? Je li u skladu sa zakonima razvoja stvari? Postoje li takvi ljudi? Jesu li se takvi događaji dogodili? Je li to pozitivna stvar?” Ako svaka rečenica koju izgovoriš završava upitnikom, onda ti nedostaje sposobnost prepoznavanja stvari. Ako poznaješ samo tehničke, stručne ili na znanju utemeljene aspekte, ali kada se radi o stvarima na razini ideja, nedostaje ti sposobnost prosuđivanja jesu li ispravne ili neispravne, točne ili netočne, što to govori o tvom kovu? To ukazuje da si prosječnog kova. Iako imaš određenu sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, tvoja je sposobnost ograničena na shvaćanje autorovih ideja s tehničkog, stručnog stajališta. Možeš samo shvatiti ili razumjeti zašto je autor učinio to što je učinio, ali ne možeš procijeniti jesu li ideje i gledišta koja zagovara ispravni ili ne, i jesu li to pozitivne stvari, ili koliki utjecaj te ideje i gledišta imaju na ljude nakon što su predstavljeni, ili je li to pozitivan ili negativan utjecaj, ili kakve posljedice donose ljudima – ti ne znaš ništa od toga. Na temelju ove razine shvaćanja, može se reći da je kov takvih ljudi tek prosječan. Oni mogu samo shvatiti, ali ne i procijeniti, i stoga ne mogu doseći kov koji posjeduje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari. Bez obzira na to koju dužnost vrše, neki ljudi imaju vrlo lošu sposobnost prepoznavanja stvari. Misle da je prihvatljivo raditi stvari na bilo koji način. Njihova su gledišta i stavovi vrlo mutni i potpuno nejasni. Bez obzira na to što netko drugi kaže, oni to mogu prihvatiti, nemajući točna gledišta ili načela primjene. Kao rezultat toga, ne vrše nijednu dužnost dobro. Kojeg se posla poduhvate, posebno su pomućeni i nemaju jasnoću kada se radi o definiranju i povlačenju granica između pozitivnog ili negativnog, te ispravnog ili neispravnog, u vezi s raznim idejama i gledištima koja se pojavljuju tijekom njihovog rada. Kada ih ljudi pitaju: „Pojavila se ovakva ideja ili gledište – je li to ispravno?” oni kažu: „Ljudski um je slobodan. Ne bi trebao biti sputan. Mora postojati raznolikost – svakoj ideji trebalo bi dopustiti da se predstavi i izrazi.” To je njihovo gledište u vezi s postojanjem raznih ideja. To jest, bez obzira na to koje se ideje ili gledišta pojave – bilo da su točni ili netočni, ispravni ili neispravni – oni vjeruju da bi svima trebalo dopustiti da postoje i da bi se trebali slobodno predstavljati. Misle da, sve dok netko razmišlja na određeni način, sve dok netko ima neku potrebu, sve dok za neku ideju postoji publika ili ljudi koji je podržavaju, onda postoji vrijednost u njezinom postojanju. Ta njihova ideja i to gledište vrlo su mutni. Rječnikom nevjernika, često postoje u „sivoj zoni” bez granica. Ti ljudi nemaju stroga mjerila ili kriterije za prosuđivanje jesu li stvari ispravne ili neispravne. Također se može reći da takvi ljudi nemaju stava, nemaju stvarnih ideja ni gledišta. Naravno, može se reći i da ti ljudi ne zagovaraju ništa pozitivno. Dakle, mogu li takvi ljudi prihvatiti istinu? Mogu li razumjeti istinu? To je doista teško reći. Biti lošeg kova problematično je. Kada se ljudi lošeg kova susretnu s pojavom dviju ideja ili gledišta u isto vrijeme, nemaju vlastito mišljenje; ne znaju što je ispravno, a što neispravno. Koja god strana bila snažnija, oni slijede tu stranu. To se zove nemati stava. Takvi su ljudi smeteni pojedinci. Nećemo raspravljati o tome kakva je težnja njihove ljudskosti ili kakav je njihov karakter – govoreći samo u smislu sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari kod ljudi poput ovih, oni su tek prosječnog kova. Zašto to kažem? Zato što, iako im njihov kov omogućuje da shvate određene stvari na razini razmišljanja, nedostaje im sposobnost da procijene autentičnost stvari i da prepoznaju jesu li stvari točne ili netočne, ispravne ili neispravne. Stoga se njihov kov klasificira kao prosječan. Budući da su, kada se radi o procjenjivanju stvari, njihove ideje, gledišta i stavovi vrlo mutni, i nemaju pozitivne stvari kao temelj ili kriterij, oni mogu činiti neke dobre stvari, ali i neke loše stvari. Mogu činiti neke relativno ispravne stvari koje koriste drugima i pomažu ljudskosti, ali jednako mogu činiti stvari koje štete drugima i imaju štetan utjecaj na njih. Stoga su takvi ljudi tek prosječnog kova. Na primjer, pretpostavimo da postoji film u kojem su ideje koje redatelj zagovara relativno pozitivne i humane i u skladu su s potrebama ljudskosti – potrebama koje su opravdane u današnjem društvu, kao što su demokracija, sloboda, ljudska prava i druge pozitivne stvari – i kroz film redatelj iznosi te stvari duboko unutar ljudskih razmišljanja kako bi pomogao ljudima da ih upoznaju. Ako osoba prosječnog kova pogleda ovaj film, može prepoznati da su te ideje dobre i ispravne. Može vidjeti da su te ideje relativno popularne i cijenjene u današnjem društvu; može razabrati ispravnost ideja koje redatelj zagovara. Ali ako, u ovom filmu, redatelj također zagovara neke relativno neuobičajene ideje – stvari o kojima većina odraslih i ljudi sa sposobnošću shvaćanja ne bi razmišljala, koje su vrlo ekstremne i, čak se može reći, stvari koje se rijetko viđaju ili je gotovo nemoguće da se dogode prema normalnom zakonitošću razvoja stvari – onda ih ljudi s prosječnom sposobnošću procjenjivanja i shvaćanja stvari ne bi mogli razlučiti dok gledaju film. Mislili bi: „Ove posebne ideje koje redatelj zagovara nisu pogrešne. Čak i ako su to stvari koje voli i prihvaća samo mali broj ljudi, te bi ideje i dalje trebale biti cijenjene u današnjem društvu; trebale bi biti javno iznesene kako bi ih svi mogli upoznati i prihvatiti.” Vidiš, bez obzira na to jesu li stvari koje redatelj zagovara u istom filmu pozitivne, ili imaju negativan utjecaj na ljude, oni će ih prihvatiti, pa čak i posebno cijeniti. Za njih ne postoji jasna ili definitivna razlika između ispravnog i neispravnog. Stoga, oni mogu prihvatiti pozitivne stvari u ovom filmu, a mogu prihvatiti i negativne stvari. Budući da mogu prihvatiti te stvari, oni će ih i primijeniti. Uključit će te stvari u postupke koji izražavaju njihove vlastite ideje i gledišta, ili će ih usađivati u druge u svakodnevnom životu, utječući na druge. Naravno, pozitivne će stvari imati dobar učinak na ljude, dok će negativne stvari definitivno imati negativan učinak na ljude. Stoga će takvi ljudi također činiti neke loše stvari dok čine dobre stvari. To jest, oni će ti, na primjer, dati zdjelu kaše kada si gladan, ali ona neće biti čista i bit će pomiješana s pijeskom, i ako to jedeš u dužem razdoblju, bit će štetno za tvoje zdravlje. Ili će ti dati zdjelu hrane, ali će biti pomiješana sa stvarima poput muha i komaraca. Možda će ti biti ukusna, ali sadrži neke bakterije koje su štetne za tijelo. Iako će takvi ljudi riješiti problem tvoje gladi i napuniti ti želudac, također će donijeti neke štetne učinke tvom tijelu. Na isti način, ako ti nedostaje sposobnost razlučivanja, onda kada promatraš neko umjetničko djelo, vrlo je vjerojatno da ćeš iz njega prihvatiti neke neispravne ideje i gledišta, budući naveden na pogrešan put i zatrovan njime. Stoga je posjedovanje sposobnosti prepoznavanja stvari također vrlo važna. To su očitovanja ljudi prosječnog kova, u smislu njihove sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari.

Sljedeća su razina ljudi lošeg kova. Ljudi lošeg kova nemaju sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari. To jest, kada nešto vide, ne znaju koje je ideje i gledišta ispravno imati, niti znaju koji je kut ili stav ispravno zauzeti. Čak ne znaju ni kakve neispravne ideje i gledišta ljudi imaju u vezi s tim pitanjem, ili kakvim su se idejama ljudi vodili kada su se suočavali s takvim pitanjima – to uključuje logiku, a ljudi lošeg kova jednostavno u tome zaostaju, pa nema govora o tome da su u stanju shvatiti stvari. Tek kad je netko u stanju shvatiti stvari, može se reći kakvo je njegovo shvaćanje stvari ili ima li sposobnost procjenjivanja stvari. Ako ne može čak ni shvatiti stvari, nema smisla ni raspravljati o tome ima li sposobnost procjenjivanja stvari. Na primjer, nakon što pročitaju članak, neki ljudi kažu: „Ovaj članak koristi kićen rječnik, izražen je vrlo tečno i prilično je duhovit. Članak je prekrasno napisan!” Netko pita: „Koje je ideje i gledišta autor htio izraziti u ovom članku? Kakav je njihov stav prema ljudima, događajima i stvarima ove vrste?” „Oh, postoji stav? To uključuje i ideje i gledišta? Nisam to primijetio. U svakom slučaju, mislim da je njegov članak dobro napisan i uživao sam čitajući ga.” Druga strana pita: „U kojim si onda idejama i gledištima koja je izrazio uživao? Znaš li koji odlomak ili priča izražava kakve ideje i gledišta autora i koja je središnja ideja članka?” Oni kažu: „To još nisam shvatio.” Pročitaju ga još dva ili tri puta i još uvijek samo osjećaju da je članak dobro napisan i rječit. Što se tiče toga koje ideje i gledišta izražava, to ne mogu razabrati. To razotkriva kakvog su kova, zar ne? Ako pročitaju ovaj članak i ne mogu razabrati koje ideje i gledišta članak objašnjava, može se samo reći da im nedostaje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari i da su osobe lošeg kova. Ako je članak napisan jasnim jezikom koji već objašnjava ispravne ideje i gledišta, a oni to i dalje ne mogu razabrati, to dokazuje da su izuzetno lošeg kova. Mogu samo reći: „Članak je dobro napisan, jezik je tečan, a stil pisanja je dobar”, ali ne znaju ili ne razumiju jesu li činjenice o kojima se raspravlja u članku objektivne, kakav osjećaj izaziva kod čitatelja, ili što čitatelji mogu naučiti i izvući iz njega – o tome bi ipak morali pitati autora. To u potpunosti dokazuje da su takvi ljudi lošeg kova. Kako se očituje njihov loš kov? Njihov se loš kov očituje u tome što ne razumiju što su ideje i gledišta, ne razumiju kako shvatiti stvari, i naravno, još više u tome što su potpuno nesposobni procijeniti stvari. Sve se to zajedno naziva nedostatkom sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari. Ono po čemu su ljudi kojima nedostaje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari gori od onih prosječnog kova jest to što ne samo da im nedostaje sposobnost procjenjivanja stvari, već im čak nedostaje i sposobnost shvaćanja stvari. Stoga, kada se radi o stvarima na razini ideja i gledišta, logike, ili o tome je li nešto u skladu s ljudskošću ili objektivnim zakonima stvari, oni ne mogu proniknuti u njih i ne znaju kako ih shvatiti. Ne mogu čak ni razabrati objašnjava li ovaj članak ikakve ideje ili gledišta, a kamoli prepoznati jesu li te ideje i gledišta ispravni ili neispravni. Samo zato što su išli u školu, mogu čitati stvari povezane s riječima, znanjem, tehničkim vještinama i strukom, ali ostaju na razini sposobnosti čitanja, gledanja i slušanja stvari bez sposobnosti da ih shvate. Takvi su ljudi lošeg kova. Ljudi lošeg kova mogu govoriti o stvarima povezanim s tehničkim vještinama i strukom ili znanjem, kao što je pitanje čije je neko djelo, čiji je poznati citat naveden, koji je stil izražavanja korišten, ili koja je tehnička vještina ili struka korištena da bi se to postiglo – te stvari mogu razabrati. Međutim, ne razumiju koncepte koji se zagovaraju i izražavaju na temelju te struke i tehničkih vještina ili znanja, kao ni koji su koncepti, temelji ili osnove iza dizajna i prezentacije tih stvari. To znači biti lošeg kova. Takvi ljudi imaju jednu karakteristiku: ne znaju kako promišljati ili razmišljati o pitanjima. Ne znaju kako prepoznati, prosuditi ili spoznati osnovni uzrok i bit pojava, ili budući smjer razvoja tih pojava i utjecaj koji će imati na ljude, događaje i stvari. Takvi ljudi nemaju normalno razmišljanje. Stvari koje mogu razumjeti i životno iskustvo koje mogu shvatiti izuzetno su ograničeni. Bez obzira na to s kakvim se složenim stvarima susretnu, ne mogu ih razumjeti niti ih prozrijeti. To jest, mogu razmišljati samo o riječima koje čuju i tekstu koji vide na površini, kao i o vanjskim oblicima i metodama, dosežući samo tu razinu. Što se tiče dubljih aspekata, kao što su odnosi, logika i uzajamni utjecaji između raznih stvari, o njima niti razmišljaju niti su sposobni razmišljati. Neki ljudi čak razmišljaju o nečemu do te mjere da izgube apetit, ne mogu spavati ili postanu depresivni, a i dalje ne mogu to prozrijeti. To znači biti lošeg kova. Mjera toga ima li osoba sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari ovisi o tome može li, kada se susretne s nekom stvari, donijeti sudove kako bi došla do nekoliko mogućnosti u vezi sa složenim odnosima, vezama ili uzajamnim utjecajima među raznim stvarima, kao i s učincima koje bi mogle postići. Ako osoba može samo reći što je netko rekao ili učinio, samo prepričavajući ono što je čula ili vidjela bez ikakvog razlučivanja i bez sposobnosti da razabere ikakve probleme, to ukazuje da nema normalno razmišljanje. Ljudima kojima nedostaje sposobnost razmišljanja nedostaje sposobnost shvaćanja stvari, i, naravno, također im nedostaje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, i ne znaju kako razmišljati. Pa zašto trebamo raspravljati o ovoj sposobnosti? Ako ljudima nedostaju razne sposobnosti da shvate materijalni svijet, ti su ljudi lošeg kova. Ne znaju kako razmišljati i njihovom razmišljanju nedostaje logike, pa takvim ljudima nedostaje sposobnost shvaćanja istine. To je zato što istina, s jedne strane, uključuje razne aspekte pitanja u stvarnom životu ljudi; ujedno uključuje razna načela koja bi ljudi trebali primjenjivati kako bi odbacili svoje iskvarene naravi. Naravno, još više uključuje razne vrste jednostranih ili složenih, višestranih problema s kojima se ljudi susreću u stvarnom životu i odnose među njima. Bilo da se radi o jednoj istini ili više međusobno povezanih istina, nijedna istina nije propis; radije, one su načela ili kriteriji za određivanje kategorije stvari. Kada govorimo o načelima i kriterijima, to nisu propisi ili formule poput jedan plus jedan jednako je dva. Budući da to nisu formule, kada se susreću sa stvarima u stvarnom životu, ljudi moraju biti sposobni promišljati i tragati za time koji su problemi ljudskosti uključeni, sadrže li očitovanja ljudskosti u tom aspektu elemente iskvarene naravi i koja stanja i očitovanja postoje za istu vrstu iskvarene naravi, kao i koje bi aspekte istine ljudi trebali primjenjivati i kojih se pridržavati kako bi je preobrazili – sve to ljudi trebaju razumjeti. Ako znaš samo riječi istine, ali ne znaš koja su načela o kojima se govori u ovom aspektu istine, onda nećeš znati kako to povezati sa stvarima iz stvarnog života, niti ćeš znati kako primijeniti istinu. Ako nemaš sposobnost shvaćanja istine, nećeš je moći povezati s problemima koji postoje u tebi ili s problemima s kojima se susrećeš u stvarnom životu. Nećeš znati koliko je aspekata istine uključeno, koji je put primjene i ulaska, ili koje bi probleme trebao riješiti. Naravno, posve je nemoguće da ćeš gledati na ljude i stvari ili se vladati i postupati na temelju Božjih riječi, ili da ćeš se pridržavati istina-načela ili postupati prema istina-načelima. Ako ti nedostaje sposobnost da shvatiš određene ljude, događaje i stvari povezane s ljudskim životom, nemaš ideje ili gledišta o njima i u osnovi ne možeš shvatiti stvari na razini razmišljanja, nemajući sposobnost da ih shvatiš, a još manje sposobnost da ih procijeniš, može se reći da nemaš sposobnost shvaćanja istine. Ako nemaš sposobnost shvaćanja istine i ne možeš razumjeti istinu, što ćeš koristiti da promijeniš nedostatke u svojoj ljudskosti i da odbaciš svoje iskvarene naravi? Ako nemaš sposobnost shvaćanja istine, nećeš znati koja su istina-načela uključena u stvar pred tobom. Naravno, nećeš znati ni kojih bi se istina-načela trebao pridržavati. U tom ćeš slučaju postupati naslijepo – ili slijedeći pravila, ili postupajući na temelju predodžbi i uobrazilja, ili inače bezobzirno čineći loša djela. Nerazumijevanje istine dovodi do ovih posljedica, ovih očitovanja.

Kad je riječ o temi sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari, čak i ako to ne uključuje pitanje težnje istini radi odbacivanja iskvarenih naravi, u smislu samog ljudskog života, ako ne posjeduješ sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, nemaš nikakva gledišta ni o čemu što vidiš, niti ikakva mišljenja – gledajući na sve kao da imaš koprenu preko očiju, nesposoban vidjeti da tu postoji problem – i znaš samo proces odvijanja cijelog događaja ili za uključene ljude, događaje i stvari, ali ne znaš što je bit problema, ili koje su povezane ideje i gledišta ljudi, onda to ukazuje da si osoba lošeg kova. To je zato što nemaš nikakvih ideja o svim problemima u svom životu. Ne znaš kako razmatrati probleme, promišljati o njima ili definirati probleme na misaonoj razini. Ne znaš kako, na temelju svoje dobi, zrelosti svoje ljudskosti ili svojih prošlih iskustava, razmotriti o kakvom se problemu zapravo radi, što bi iz njega trebao naučiti i izvući, kakav utjecaj ima na tebe, kakvu ti pouku donosi, iz koje bi perspektive trebao gledati na takvu vrstu problema i rješavati ga, ili kako bi trebao postupiti i što bi trebao izbjegavati ako se ponovno susretneš s nečim takvim. Ne promišljaš o svim tim stvarima. Što god da ti se dogodi, ograničenog si uma poput životinje i nemaš gledišta. Bez obzira na to koliko dugo živio ili koliko toga iskusio, još uvijek ne znaš kako razmišljati o problemima. Ne znaš kako koristiti svoja prošla iskustva, svoje znanje i ono što si naučio da bi promišljao o problemima u različitim aspektima. Takvi su ljudi lošeg kova. Ljudi lošeg kova, da i ne spominjemo ulazak u istinu, čak ni u trivijalnim stvarima svakodnevnog života ne mogu izvući nikakve obrasce. Čak i ako dožive četrdeset, pedeset, sedamdeset ili osamdeset godina, i dalje su smušeni ljudi koji ne mogu podijeliti nikakva iskustva. Takvi su pojedinci tupavi ljudi, koji uopće ne razmišljaju. Budući da su lošeg kova i nedostaje im sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, bez obzira na to koliko dugo živjeli, nikada ništa ne promatraju na misaonoj razini. Ne znaju kako gledati na stvari i ne mogu ništa prozrijeti. Stoga, kada procjenjujete nečiji kov, konkretno ima li netko sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, ne gledajte na njegovu dob ili njegova prošla iskustva. Umjesto toga, što biste trebali gledati? (Trebamo gledati ima li misli.) To jest, trebali biste gledati ima li, nakon što je četrdeset ili pedeset godina iskusio razne ljude, događaje i stvari, ikakvo osobno razmišljanje, kao i uključuju li njegova prošla iskustva vrijednost ljudskog života, put kojim ljudi idu ili stvari povezane s dubinama ljudske misli i njihovim duhovnim svijetom. Ako se njegova iskustva odnose samo na određene stvari i ne uključuju stvari na misaonoj razini, onda on ne posjeduje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari. Na primjer, neki ljudi često kažu: „Naš naraštaj živio je od danas do sutra. Nije bilo lako pojesti nešto dobro; meso smo mogli jesti samo za Novu godinu ili druge blagdane. Ljudi iz našeg naraštaja bili su tako jednostavni i bezazleni, i odijevali smo se tako skromno.” Govore o takvim stvarima. Na to drugi kažu: „Zašto je vaš naraštaj toliko vrijedan spomena? Postoje li stvari iz kojih mi mladi možemo nešto izvući i o kojima možemo komunicirati na misaonoj razini?” Oni odgovaraju: „U naše vrijeme, kad smo išli na bojište boriti se, danima nismo spavali jer smo morali neprestano marširati. Ponekad cijeli dan ne bismo imali ni jedan obrok. Kad bismo stigli u logor, novaci bi odmah išli spavati, ali mi veterani bismo prvo jeli, a zatim spavali. Inače bismo nakon obroka morali ponovno na put i na kraju bismo na putu bili gladni.” Drugi kažu: „Ovo je samo događaj; ne računa se kao nešto na misaonoj razini. Podijelite nešto što je vrijedno da mi mladi naučimo, ili neke lekcije koje nam mogu pomoći da izbjegnemo kretanje zaobilaznim putovima i spriječiti nas da činimo pogreške ili elementarne pogreške zbog gluposti.” Oni kažu: „U to vrijeme nismo bili kao današnji mladi koji su lijeni, proždrljivi i vole lagodnost, a mrze rad. Tada smo samo željeli podnijeti više teškoća, raditi više i dobro se pokazati kako bismo zadobili pažnju svojih vođa i bili promovirani.” Ima li u tim riječima ičega što je na misaonoj razini? (Ne.) Nakon što si ovo čuo, daje li ti to osjećaj da su ovo riječi duhovnog učitelja, vrsta inspirativnog govora koji govore nevjernici? Proširuje li to tvoje razmišljanje, podiže li tvoju misaonu razinu, poboljšava li tvoju sposobnost spoznavanja stvari, ili pomaže li ti otkriti neke nove stvari ili ispravne ideje i gledišta o kojima nikada prije nisi razmišljao? (Ne.) Imaju li onda takvi ljudi sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari? Bez obzira na to kako ih pitaš o stvarima koje uključuju misaonu razinu, nećeš ništa dobiti od njih. Nije da oni ne žele govoriti; jednostavno nemaju ništa u sebi. To znači biti lošeg kova. Čak i kad navrše pedeset ili šezdeset godina, nemaju ideje ni gledišta; samo smušeno prolaze kroz život. Ne znaju da življenje nije samo težnja za uspješnom budućnošću, dobrom obitelji, dobrim poslom ili dobrim životom, već da postoje i stvari na misaonoj razini koje zahtijevaju promišljanje, razmišljanje i stalno filtriranje u dubini srca. Ne znaju da će na putu ljudskog života ljudi naići na mnoge nepoznate stvari, niti znaju kako bi se s njima trebali suočiti. Kad im se ništa ne događa, ne razmišljaju niti promišljaju unaprijed kako bi izbjegli kretanje zaobilaznim putevima ili kretanje pogrešnim putem. Također ne znaju zašto su na određeni način postupili u nekim stvarima koje su iskusili, je li takvo postupanje bilo ispravno ili pogrešno, ili kako bi trebali hodati putem koji je pred njima da bi živjeli sretno, mirno i životom koji ima vrijednost, a ne uzalud. Budući da su lošeg kova, takvi ljudi ne razmišljaju o tim pitanjima. Kad navrše šezdeset godina, samo sjede i prisjećaju se, govoreći: „Kad sam bila mlada, bila sam lijepa i talentirana; toliko mi se ljudi udvaralo! Ah, u mojoj mladosti…” Uvijek iznose samo priče iz svojih slavnih dana, one stvari koje nisu vrijedne spomena. Ljudi lošeg kova, bez obzira na to koliko dugo živjeli, ne razmišljaju o pitanjima vezanim za ljudski život, put kojim ljudi idu ili kako bi ljudi trebali živjeti. Ne razmišljaju o tome kakva bi gledišta ljudi trebali imati kada se bave raznim stvarima. Kao rezultat toga, bez obzira na to kako žive, njihova se misaona razina neće poboljšati, njihovim će mislima nedostajati suštine, njihov će duhovni svijet ostati siromašan i neće imati istinsko životno iskustvo. To znači biti lošeg kova. Kad ste u kontaktu s takvim ljudima, s dvadeset godina prilično su djetinjasti i jednostavni, puni su energije i imaju naglu narav. Do tridesete godine i dalje su isti, jednako loši. S pedeset, način na koji govore i dalje je na istoj razini – znaju reći samo nekoliko jednostavnih fraza. Lice im je naboranije i imaju više staračkih pjega te više sijede kose. Jasno je da su u određenim godinama, ali nemaju ideje ni gledišta. U razgovoru s drugima nikada nemaju što reći. Sve te godine njihova života protraćene su i nisu postigli nikakav napredak. Ljudi lošeg kova takvi su u životu, a ako vjeruju u Boga, njihova su očitovanja od početka do kraja ista. Kad prvi put povjeruju u Boga u svojim dvadesetima, takvi su. Do tridesete ili pedesete godine i dalje su takvi, bez ikakvog napretka. Stvari koje govore i dalje su iste kao prije. Samo što su iskusili neke stvari dok su vjerovali u Boga, razumjeli su neke riječi i doktrine i mogu se potpunije koristiti duhovnom terminologijom. Međutim, nemaju stvarno iskustveno razumijevanje. Njihovim mislima i dalje nedostaje dubine, njihova gledišta o stvarima nisu se promijenila, njihovo znanje o Bogu i istini nije se povećalo, a njihovo znanje o sebi nije poraslo. Nisu doživjeli nikakvu promjenu, zar ne? (Tako je.) Gomilanje nekih riječi i doktrina ili duhovne terminologije pamćenjem ili kaljenjem vremenom nije promjena, nije napredak, a zasigurno nije dobitak. To je upravo očitovanje ljudi lošeg kova. Bez obzira na to kroz koliko velikih uspona i padova prošli, ili koliko poteškoća, neuspjeha ili frustracija doživjeli, ne uče nikakve lekcije niti stječu ikakvo iskustvo i ne mogu dobiti ništa korisno. Jednom kad nešto završi, za njih je jednostavno gotovo – oni samo prolaze kroz proces i na kraju ne postižu ništa. Takvi se ljudi mogu opisati kao vrlo jadni. Kažemo da su takvi ljudi vrlo lošeg kova upravo zato što im nedostaje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari. Još se manje može reći da imaju ikakvu sposobnost razumijevanja istine, a ne može se reći ni da imaju ikakvu promjenu.

Ljudi lošeg kova, u smislu sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari, nisu dorasli tome. Što se tiče onih bez ikakvog kova, njima još više nedostaje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari – ne mogu shvatiti stvari, a još manje ih mogu procijeniti. Kada dijelite svoje ideje i gledišta o nečemu, ljudi lošeg kova bit će zapanjeni dok slušaju, ne pokazujući nikakvu reakciju. U svom srcu misle: „Zar u ovome postoje ideje i gledišta? Kako to da ja to nisam primijetio?” Čak i ako mogu razumjeti malo od onoga što govoriš, mogu to slušati samo kao riječi i doktrine ili formulu. Što se tiče ljudi koji nemaju kova, kada čuju druge kako dijele ideje i gledišta unutar neke teme, ili o biti problema i stavu koji bi ljudi trebali zauzeti u vezi s tim, oni to ne mogu razumjeti. Osjećaju samo da je to donekle duboko, ali im je nedokučivo. Što više razgovaraš u zajedništvu o razmišljanju i razumijevanju, to oni postaju zbunjeniji. Osjećaju: „Kako je ova obična stvar postala komplicirana? Zašto ne mogu razaznati ništa o idejama, gledištima ili stavovima? Kakav stav? Samo trebamo ispravno vjerovati u Boga i ispravno vršiti svoje dužnosti, i Bog će to odobriti. Zašto stvari postaju sve kompliciranije što duže netko vjeruje u Boga? Slušajući tebe, zvuči kao da nitko ne može ući u kraljevstvo!” Možeš li komunicirati s takvim ljudima? (Ne.) Ne samo da ne možeš komunicirati s njima, već oni mogu reći i neke nerazumne stvari: „Jesu li te ideje i gledišta koja si spomenuo doista tako dobra i tako ispravna? Mislim da nisu! Ljudi nikada ne mogu bez novca. Ljudi bi uvijek trebali dobro jesti i uživati u dobrim stvarima. Bez novca za trošenje ili dobre hrane za jelo, kako itko može vršiti svoju dužnost?” Kakva je to logika? Kažu: „Stalno govoriš o ljudskom životu, o ljudskim vrijednostima, idejama i gledištima te o putu kojim ljudi idu. Zašto ne govoriš o jelu i odijevanju? Zašto ne govoriš o tome kako se brinuti za svoje tijelo kako bi mogao dobro vršiti svoju dužnost?” O tim stvarima oni razmišljaju – mogu li oni i dalje shvatiti istinu? Jednostavno ne možeš komunicirati s takvim ljudima. Kada pokušaš razgovarati s njima, oni samo govore o zarađivanju novca. Zarađivanje novca, življenje svog života, težnju za svijetom i provođenje života u jelu, piću i uživanju smatraju glavnim stvarima u ljudskom životu i putem kojim bi ljudi trebali koračati u životu. Što se tiče onoga čemu bi ljudi trebali težiti ili što bi trebali zadobiti vjerujući u Boga, te stvari ne postoje u njihovim mislima ili svijesti. Vjeruju da, bez obzira na to koliko godina ljudi vjeruju u Boga, i dalje trebaju jesti i živjeti, a da bi se dobro živjelo, ne može se bez novca – imati novac znači imati dobar život, a bez novca život se ne može nastaviti. To je njihova logika; takvi su ljudi skloni iskrivljavanju stvari. Ljudi koji su skloni iskrivljavanju stvari nemaju ispravne ideje ni gledišta; oni su poput ljudi bez duše. Kakva je razlika između života takvih ljudi i života svinja ili pasa? (Nema razlike.) Ako pokušate odgojiti psa ili mačku da budu poslušni i ponašaju se kao dobro odgojeno dijete, mogu li to razumjeti? (Ne mogu.) Što pas najviše može razumjeti? Ako mu kažeš „sjedi” i zatim mu daš komad mesa, zapamtit će. Nakon toga, čim kažeš „sjedi”, bez obzira na to koliko je daleko, odmah će sjesti i čekati da ga nahraniš mesom. Pas može zapamtiti tu mehaničku radnju; ako mu daš do znanja da sjedenje vodi do nagrade, poslušat će. Njegove su misli tako jednostavne. Dakle, kolika je razlika između misli ljudi koji nemaju kova i misli životinja? (Nema značajne razlike.) Svakog dana, nakon što se najedu, životinje se odu igrati. Kad je ponovno vrijeme za jelo i pozoveš ih natrag, odmah dotrče. Bilo da ih zavežeš ili natjeraš da sjednu, poslušat će. Zašto je to tako? Zato što ima hrane za jelo. Više su nego sretne poslušati tvoje zapovijedi radi tog malog komadića hrane. Misli životinja su tako jednostavne. Njima je dovoljno držati se pravila ili formule koja im koristi; ne razmišljaju o mnogočemu drugom. Budući da su instinkti koje Bog daje životinjama ograničeni na te stvari, koje su dovoljne za održavanje njihova opstanka, i Bog im nije dao nikakvo poslanje, životinje ne trebaju razmatrati život, budućnost, svoje odredište, ili svoje odgovornosti i obveze. Također ne trebaju razmatrati kojim putem krenuti ili težiti smislenom životu, i tako dalje. Ali ljudi su drugačiji. Bog je ljude obdario raznim instinktima i također im je darovao istinu da im bude život. Stoga, Bog ima standarde koje zahtijeva od ljudi. Dakle, ljudi bi trebali razmatrati ta pitanja; samo je to pogodno za njihovo zadobivanje istine koja će im biti život. To je odgovornost i obveza koju bi ljudi trebali imati, a to je, naravno, i njihovo pravo. Ali ako ne možeš iskoristiti to pravo ili ti nedostaje ta sposobnost razmišljanja o pitanjima, to dokazuje da je si vrlo lošeg kova. Među živim bićima koja su na razini ljudi, ti pripadaš kategoriji onih lošeg kova. Ne možeš misliti za sebe, a čak i kad ti drugi objašnjavaju stvari, ne možeš razumjeti. U težim slučajevima, opireš se drugima, rugaš im se, ismijavaš ih ili ih čak kritiziraš. Ako si do te mjere lošeg kova, to znači da uopće nemaš kova. Na primjer, osoba koja nema kova čita članak s iskustvenim svjedočanstvom i ti je upitaš: „Je li ovaj članak dobar?” Ona kaže: „Prilično je dobar. Svaki je odlomak točno podijeljen, a interpunkcija je uglavnom točna. Prvi odlomak objašnjava vrijeme i mjesto, drugi odlomak objašnjava pozadinu likova, treći odlomak počinje pripovijedati tijek priče, a zatim prelazi na vrhunac i zaključak.” Ako je zatim pitaš koje su autorove ideje i gledišta, ona kaže: „Zar tu postoje ideje i gledišta? Dio Božjih riječi koje je autor citirao jesu ideje i gledišta.” Pitaš: „Jesu li Božje riječi koje autor citira relevantne? Jesu li ideje i gledišta koje želi izraziti točna?” Kaže da ne zna. Zatim postavljaš pitanja poput: „Je li razumijevanje koje je autor podijelio istinsko i praktično? Je li ono što razumije doktrina, ili je blisko stvarnosti? Izgrađuje li druge ili ima li vrijednost za njih? Pruža li pomoć ili korist čitateljima?” Ona ne zna ništa od toga i ne može to primijetiti. To znači biti vrlo lošeg kova. Ako s njom razgovaraš u zajedništvu o pogreškama u idejama i gledištima u članku, koji su dijelovi praktični, a koji nisu, ona i dalje ne zna i ne može to povezati s člankom. Pokazuje li to nedostatak kova? (Da.) Čak i kada drugi u zajedništvu razgovaraju o postojećim problemima, ona i dalje ne zna. Ne pokazuje li to nedostatak kova? To je kao s nekim crkvenim vođama: kada se u crkvi pojave zli ljudi ili bezvjernici, oni ne znaju kako s njima postupiti. Nakon što s njima podijeliš istina-načela, oni ne razumiju i traže od tebe da daš primjer. Nakon što daš primjer, oni i dalje ne znaju kako s njima postupiti. Kažu: „Molim te, nauči me. Kako točno da postupim s tom osobom? Trebam li je smjestiti u običnu crkvu, u B grupu, ili je ukloniti? Kako da s tom osobom razgovaram u zajedništvu? Molim te, objasni mi riječ po riječ. Zapisat ću i onda ću doslovno slijediti to kako bih riješio situaciju – tako to mogu učiniti.” Kakva je svrha s njima razgovarati o načelima, ako su takvi? Čak i kada daš primjere, oni ne razumiju i ne mogu riješiti stvar. Takvi ljudi jednostavno nemaju sposobnost shvaćanja. Na kraju i dalje pitaju: „Reci mi što da radim s ovim sadašnjim problemom, i ja ću to učiniti.” Ti im kažeš kamo da idu riješiti stvar, što kome reći da se to obavi i do koje mjere se stvar mora riješiti da bi se smatrala potpuno riješenom. Nakon što završiš s objašnjavanjem, čini se da razumiju, ali i dalje to ne mogu riješiti i moraš naći nekoga da surađuje s njima kako bi to dovršili. Takvi su ljudi izuzetno tupavi i nemaju kova. Na primjer, pretpostavimo da ljudima koji uče ples kažeš da su koraci određenog plesa vrlo dobri i daš im da uče prema videu. Nakon nekoliko dana, kada pitaš kako su napredovali, neki tupavi ljudi će reći da nisu mogli razaznati koji su koraci dobri. Iako imaju materijale za učenje, i dalje ne mogu naučiti. Ne znaju koji su pokreti dobri ili koji su korisni, i ne znaju kako izabrati. Što na kraju rade? Imaju jednu taktiku; kažu: „Samo izaberi nekoliko plesnih koraka da ih naučim i ja ću ih slijediti – i kraj priče.” Imaju oni tu vještinu; iako ne razumiju načela, imaju malo promućurnosti. Nisu li oni poput robota? Možda imaju znanje i obrazovanje, ali nedostaje im sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari – to znači nemati kova. Ne znaju zašto bi trebali učiti ono što im kažeš da uče. Što se tiče stvari koje im kažeš da ne uče, ne znaju što s njima nije u redu ili zašto ih ne bi trebali učiti. Čak i nakon što im se kaže, i dalje to ne mogu vidjeti. Recite Mi, imaju li takvi ljudi kova? (Ne.) Nemati sposobnost samostalnog spoznavanja stvari i nemati sposobnost samostalnog prepoznavanja i razlikovanja ispravnog od pogrešnog – to znači nemati kova. Poput goveda ili konja, uvijek im treba netko da ih vodi – nisu li oni onda samo oruđe? Da imaš kova, bi li ti i dalje trebao netko da te vodi? Čemu ti onda služi mozak? Tvoj je mozak beskoristan. Da budemo precizni, nemaš kova. Moraš slušati druge i dopustiti da te vode – ti si samo oruđe. Bez obzira na to koliko dugo ljudi poput ovih proučavaju određenu struku ili koliko načela vezanih za nju čuju, i dalje ih ne mogu razumjeti ili shvatiti. Na kraju ne znaju kako primijeniti ili provesti ta načela. To su ljudi najlošijeg kova – oni koji nemaju kova. Neki kažu: „Nemoj misliti da samo zato što im nedostaje sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari i uvijek slijede tvoje vodstvo u vršenju svoje dužnosti, to znači da su lošeg kova. Zapravo, nedostaje im kova samo kada se radi o shvaćanju istine. Kada se radi o stvarima koje uključuju njihove vlastite interese, uvijek smišljaju sve moguće načine da se zaštite od bilo kakvog gubitka. U tim su stvarima oštroumni – definitivno nisu tupavi ljudi. U crkvi se čine tupavima, ali da se vrate u svijet, ne bi bili tupavi. U stvarima u kojima uživaju, imaju ideje i ostvarene rezultate; možda bi mogli imati nekog uspjeha.” Postoje i ljudi koji u crkvi nepromišljeno čine nedjela i svi kažu da su lošeg kova, ali oni sami nisu uvjereni: „Ti kažeš da sam lošeg kova, ali da sam u svijetu nevjernika, i dalje bih mogao zarađivati novac i preživljavati. I dalje bih mogao uspjeti – nije sigurno da bih prošao gore od drugih!” Mjeri li svijet nevjernika sve istina-načelima? Oslanja li se na Božje riječi kao temelj? Ako ne, onda čak i ako njihovi ostvareni rezultati mogu opstati u svijetu nevjernika, to ne dokazuje da imaju kova. Na primjer, neki ljudi slikaju, i na prvi pogled, boje, kompozicija, osvjetljenje, proporcije likova i drugi aspekti njihovih slika čine se prilično dobrima. Međutim, kada slikaju određene drevne svece u Božjoj kući, nastaju problemi. Ja kažem: „Djela ovog slikara nekada su se prilično dobro prodavala među nevjernicima, i ljudi su ih cijenili. Ali zašto su mi njihovi prikazi Abrahama, Joba i Noe tako nespretni? Kako su ta tri čovjeka iz različitih razdoblja završila s takvim izgledom kao da svi pripadaju jednoj obitelji? To su bili drevni Izraelci, i struktura njihovih crta lica trebala bi odražavati karakteristike te etničke skupine. Čak i ako ne poznaju osobnost svakog lika, u najmanju ruku, trebali bi razumjeti kakva je struktura lica i kakve su crte lica te etničke skupine. Bez obzira na to kojem razdoblju pripada osoba koju slikaju, njezine etničke karakteristike trebale bi biti naglašene i očite iz prikaza kose, crta lica, boje očiju i oblika lica.” Ipak, kako to da naslikani likovi iz tih različitih razdoblja, unatoč tome što su različite dobi, svi imaju crte lica koje ne nalikuje onima njihove etničke skupine? Svi imaju četvrtasta lica; mlađi samo imaju manje bora i tamniju kosu, dok stariji imaju više bora, tamniju kožu i više sijede kose. Crte lica tih likova u osnovi su sve iste: široka, četvrtasta lica, visoki stas i posebno snažna građa. Ja kažem: „Zašto svi ti likovi izgledaju isto? Previše su slični i nedostaju im svojstvena obilježja.” Sam slikar ne primjećuje problem. Možda je naslikao previše radova te vrste, njegova je tehnika postala previše uglađena, a stil mu se ustalio. Kad god slika likove, muškarci gotovo uvijek imaju isti oblik lica i ne može uhvatiti jedinstvene crte lica različitih likova. Nije li njegova sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari donekle loša? (Jest.) Nakon što završi sliku, ne zna jesu li crte lica koje je prikazao u skladu s karakteristikama te etničke skupine; nije siguran u te karakteristike. Biste li rekli da je njegov kov u tom području prosječan ili loš? (Loš.) Može li to ispraviti nakon što mu drugi daju prijedloge? Jednom sam mu dao prijedloge, ali kad sam kasnije vidio njegov rad, i dalje je bio isti. U tom trenutku nema se više što reći – daljnje objašnjavanje i dalje bi nadilazilo njegovu sposobnost shvaćanja.

Kad se radi o pitanjima vezanim za sposobnost ljudi da procjenjuju i shvaćaju stvari, ovo su očitovanja ljudi s različitom razinom kova. Ljudi dobrog kova ne samo da mogu shvatiti stvari, već ih mogu i procijeniti. Oni još boljeg kova, kada se susretnu s idejama i gledištima, zagovarat će ih i dijeliti ili pružati drugima, a kada se susretnu s neispravnim idejama i gledištima, mogu ih prepoznati i ispraviti. Ljudi prosječnog kova imaju određenu sposobnost shvaćanja stvari, ali im nedostaje sposobnost procjenjivanja stvari – ne mogu prepoznati stvari na misaonoj razini. Ljudi lošeg kova ne razumiju stvari na misaonoj razini, pa se ne može reći da imaju bilo kakvu sposobnost prepoznavanja stvari. Ljudi bez kova uopće ne mogu razumjeti te stvari. Čak i ako im netko to objasni, i dalje ne mogu razumjeti što su zapravo ideje i gledišta o kojima se raspravlja. Njima je to kao da slušaju priču o drugom planetu – potpuno im je nedokučivo. To su različite karakteristike koje pokazuju ljudi različitog kova u smislu sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari.

Broj 11: Sposobnost za inovacije

Jedanaesto mjerilo za procjenu nečijeg kova jest sposobnost za inovacije. Sposobnost za inovacije je kreativna sposobnost koju posjeduješ na temelju razumijevanja koje imaš nakon što spoznaš temelje, načela i zakonitosti nečega. Ta se kreativna sposobnost odnosi na poboljšavanje te stvari na njezinom izvornom temelju, njezin razvoj, proširivanje opsega njezina utjecaja ili njezino pretvaranje u novu fazu određene stvari – to se naziva sposobnošću za inovacije. Konkretno, to znači da, pod pretpostavkom da točno shvaćaš objektivne zakonitosti određene stvari, možeš ih primijeniti na stvarni život, povećati i proširiti opseg njihove primjene i omogućiti da ti temelji i načela, koji su u skladu sa zakonitostima razvoja stvari, služe većem broju ljudi, tako da više ljudi od toga dobije korist i pomoć. S jedne strane, održavaš te temelje i načela, neprestano proširujući opseg njihova utjecaja i njihovu publiku. Osim toga, pretvaraš ih iz doslovnog prikaza u opipljivu stvar od koje ljudi mogu dobiti stvarnu korist na praktičniji način i idući korak dalje. To znači imati sposobnost za inovacije. Ako osoba, na temelju obiteljskog okruženja i pozadine u kojoj je odrasla te znanja koje stječe, može točno shvatiti temelje, načela i zakonitosti razvoja neke stvari, znati kako primijeniti te temelje i načela te kako te temelje i načela pretvoriti iz teorije u opipljive stvari – ne zaustavljajući se na razini riječi i doktrina, već ih primjenjujući na stvarni život, čineći ih dijelom života ljudi i pretvarajući ih u rezultate koji služe ljudima, omogućujući ljudima da od njih dobiju korist i pomoć te čineći život ljudi lakšim i jednostavnijim – ako netko može dosegnuti tu razinu, to je osoba sa sposobnošću za inovacije i osoba dobrog kova. To jest, ako na temelju razumijevanja osnova zakonitosti razvoja stvari i istina-načela možeš promicati, održavati, proširiti ili obnoviti neke stvari – ako imaš tu sposobnost ili možeš postići bilo što od toga te možeš omogućiti da se temelji i zakonitosti pozitivne stvari ili istina-načela provedu, materijaliziraju i prošire među ljudima – onda to dokazuje da je si dobrog kova. Čak i ako to ne možeš dovesti na dublju razinu, u najmanju ruku, ako to možeš održavati, širiti i materijalizirati te možeš povećati njegov pozitivan utjecaj, onda to dokazuje da si osoba koja ima sposobnost za inovacije. Ako ne posjeduješ tu sposobnost i imaš samo sposobnost shvaćanja zakonitosti pozitivnih stvari, ali ta sposobnost shvaćanja ostaje samo na razini doslovnog i teorijskog shvaćanja, i ne možeš ih provesti ili materijalizirati s ljudima, niti možeš učiniti da služe ljudima i koriste im, onda nemaš sposobnost za inovacije. Moraš biti u stanju praktično upravljati temeljima, načelima, zakonitostima i pravilima i primjenjivati ih – tek se tada može reći da imaš sposobnost za inovacije. Samo oni koji posjeduju tu sposobnost jesu ljudi dobrog kova. Na primjer, neki vođe i djelatnici ili nadzornici mogu provesti načela i odredbe Božje kuće odmah nakon što ih razumiju. Oni provode istina-načela svakog segmenta rada s Božjim izabranim narodom, pomažući većem broju ljudi da razumiju istinu i čineći da se crkveni rad odvija na uredan način – to jest, da se pozitivno odvija unutar opsega načela, neprestano se razvijajući i napredujući, bez odstupanja. Kakav rezultat ljudi vide iz toga? Svatko radi ono što bi trebao unutar opsega tog rada, svatko razumije načela i postupa prema načelima, nema odstupanja u radu i taj rad neprestano donosi nove rezultate ili nove segmente rada. Čak i ako se u procesu pojave posebne okolnosti, nadzornici će znati kako se s njima fleksibilno nositi u skladu s temeljima, odredbama i načelima rada. Pod njihovim vodstvom, taj se rad neprestano odvija na uredan način i u osnovi se ne zaustavlja. To jest, bez obzira na to kakva se situacija može pojaviti, bez obzira na to tko može doći ometati ili širiti bilo kakve zablude, to neće utjecati na uredan napredak rada; rad se neprestano kreće naprijed. Može li se reći da se temelji tog rada i istina-načela u tom pogledu neprestano održavaju? (Da.) Kroz provedbu, održavanje i napredovanje temelja i načela tog rada, taj rad nije prekinut; on se neprestano provodi i održava na uredan način, a istovremeno se u različitim razdobljima pojavljuju dobri radni rezultati. Utjecaj tih radnih rezultata neprestano se širi i sve više ljudi ima koristi od njih. Oni koji imaju koristi, zapravo, imaju koristi od raznih načela, temelja, pa čak i strogih odredbi radnih aranžmana koje ti nadzornici mogu shvatiti i prihvatiti. To znači imati sposobnost za inovacije. To jest, osoba dobrog kova može u radu za koji je odgovorna neprestano provoditi radna načela i istina-načela koja shvaća i prihvaća i provoditi ih sa svima, omogućujući da se rad odvija na uredan način ili da se kreće naprijed. Istovremeno, radni će se rezultati postizati periodično ili neujednačeno; nevjernici to nazivaju „stvaranjem djela” – to jest, radni će se rezultati neprestano pojavljivati, a pojava tih radnih rezultata naknadno će donijeti veći utjecaj i dosegnuti više ljudi. Ljudi koji posjeduju tu sposobnost mogu na kraju neprestano povećavati rezultate posla, tako da sve više i više ljudi ima koristi. Takvi su ljudi dobrog kova. Da bi se tvoj kov procjenjivao prema tvojoj sposobnosti za inovacije, potrebno je pogledati kakva je, nakon shvaćanja radnih načela, radnih odredbi i istina-načela, tvoja sposobnost da ih provodiš, promičeš i širiš; to jest, kakva je tvoja sposobnost da održavaš taj rad. Drugo, potrebno je pogledati do koliko ljudi dopire rad koji obavljaš, koliki je opseg onih do kojih se dopire, koliki je stupanj utjecaja te kakvi su učinkovitost i rezultati tvojeg rada. Ako imaš visoku radnu učinkovitost, dobre rezultate rada i opseg onih do kojih se dopire neprestano se širi, onda si dobrog kova. Ako je broj ljudi do kojih se dopire mali, radna učinkovitost niska, rezultati loši i rad se stalno ponavlja, zaustavlja i krpaju rupe, onda si prosječnog kova. Ako osoba prilično dobro i brzo shvaća radna načela, radne aranžmane i druge aspekte, ali je njezin napredak u provedbi vrlo spor i njezina je učinkovitost vrlo niska – u normalnim okolnostima, rezultati bi se mogli postići za mjesec dana, ali njoj treba tri mjeseca ili čak šest mjeseci, a postignuti rezultati su i dalje vrlo prosječni, broj ljudi do kojih se dopire je mali, a korist za ljude nije značajna – takva je osoba prosječnog kova.

Neki ljudi, nakon što razumiju određena načela ili temelje, tada shvaćaju samo doslovno značenje i uopće ga ne mogu u svom radu povezati s ljudima, događajima ili stvarima koji uključuju ta načela ili temelje. Oni slušaju načela i temelje samo kao propise ili doktrine, a nakon što ih čuju, u srcu ne prave planove i ne znaju kako ih provesti ili kako na stvarni život primijeniti radne aranžmane i temelje ili načela koja razumiju. Oni u osnovi ne mogu povući nikakve veze između stvarnog života i tih temelja ili načela. Kada se radi o stvarnom životu ili radu, oni ostavljaju po strani načela, temelje i zakonitosti razvoja stvari, ne mogu ih primijeniti i jednostavno rade što god žele. Ne govorimo za sada o tome je li njihova ljudskost dobra ili loša, ili kakav je njihov karakter, ili je li to namjerno ako nešto ne čine, ili ne žele li nešto učiniti – samo s obzirom na kov, takvi su ljudi lošeg kova. Kamo god idu, mogu govoriti mnogo doktrina, govoriti o nekim temeljima i raspravljati s drugima o nekim navodnim zakonitostima razvoja stvari. Čini se da imaju prilično visoku razinu razmišljanja i da imaju sposobnost shvaćanja te se čini da imaju nešto kova. Međutim, kada im se dodijeli neki posao, prođe mjesec ili dva bez rezultata i od njih se ne čuju nikakve novosti. Dok su izražavali svoju odlučnost, zvučali su jako dobro, ali kad je došlo vrijeme da to stvarno učine, ne znaju što učiniti. „Višnji je vrlo jasno objasnio načela, pa što bih sada trebao učiniti? Koga bih trebao imenovati za nadzornika, koga za propovjednika, a tko bi se trebao baviti vanjskim poslovima? Ne znam što da radim! Ali dao sam hrabre izjave i izrazio svoju odlučnost, pa to moram učiniti!” Toliko su tjeskobni da dobiju vrućicu i afte u ustima, ne mogu jesti ni spavati, završavajući raščupani i preopterećeni, a ipak i dalje ne znaju što učiniti. To su očitovanja ljudi lošeg kova. Bez obzira na to što, kada im se posao dodijeli, daju svečane zavjete i izražavaju svoju odlučnost, govoreći hrabre i velike riječi s toliko duha – morate vidjeti mogu li obaviti posao, imaju li korake i planove te razumiju li kako provesti radne aranžmane i postupati prema načelima. Ako to ne razumiju ili ne mogu učiniti, onda su lošeg kova. Ako razumiju samo doktrine, ali ne mogu primijeniti načela i samo postupaju slijepo i nepromišljeno, to također ukazuje na loš kov. Sve dok ne možeš učinkovito i u stvarnom životu provesti načela, temelje ili zakonitosti razvoja stvari, onda, bilo da si tjeskoban i zbrkan ili činiš nepromišljene pogreške, to su očitovanja lošeg kova. Jesu li ove riječi točne? (Jesu.) Neki ljudi postupaju slijepo, dok drugi ne znaju kako to učiniti i ne usuđuju se to učiniti – čak ni ne znaju odakle početi. Konkretna očitovanja ljudi lošeg kova, u smislu njihove sposobnosti za inovacije, jesu da ne znaju kako primijeniti temelje i načela na konkretan, stvaran posao; sposobni su samo ponavljati riječi, učiti doktrine i pamtiti propise. Samo pamćenje doktrina i propisa beskorisno je i ne ukazuje na to da imaš sposobnost za inovacije. Imaš li sposobnost za inovacije ili ne, očito je po tome možeš li te temelje, načela i pravila provesti u stvarni život, dobro obavljajući rad vezan uz te temelje i načela, tako da oni ne ostanu riječi i doktrine, propisi i formule, već da se provode u životu ljudi i primjenjuju na ljude, omogućujući ljudima da ih koriste i iz njih izvlače korist i pomoć, tako da oni postanu put primjene u životu, ili smjernice, upute i cilj u životu. Ako osobi nedostaje ta sposobnost za inovacije i zna samo izgovarati riječi i doktrine i uzvikivati parole, a nije u stanju primijeniti ta načela i temelje kada dođe vrijeme za vršenje svoje dužnosti, oni koji slijede takvog vođu ili nadzornika neće usvojiti načela primjene u tom aspektu istine. Takvi vođe ili nadzornici su ljudi lošeg kova, nesposobni za posao, i treba ih prijaviti i ukloniti čim ih se prepozna. Da biste procijenili može li netko iznijeti neki posao, prvo morate vidjeti može li, nakon što pročita radne aranžmane i razumije istina-načela, urediti i provesti te aranžmane te pokrenuti rad. Bez obzira na to koliko je ljudi u crkvi, ako pokrene sve segmente crkvenog rada, i ako, bez obzira na to za koliko je ljudi u radu odgovoran – bilo pedeset ili sto – može učiniti da rad napreduje, osiguravajući da svatko ima svoje mjesto i da može raditi i vršiti svoju dužnost prema istina-načelima, onda se može razmotriti da se takva osoba izabere za vođu ili nadzornika. Naravno, morate također vidjeti kakav je njezin karakter, je li ispravna osoba i je li osoba koja teži istini – poznavanje tih stvari je ključno! Vođa ili djelatnik mora u najmanju ruku posjedovati kov i rast u tim aspektima kako bi vodio Božji izabrani narod u istina-stvarnost i kako bi svatko mogao raditi i vršiti svoju dužnost prema radnim aranžmanima ili istina-načelima – tako Božji izabrani narod može imati koristi od njega. Ako ne posjeduje tu sposobnost, onda ne može biti izabran. Ako izabereš takvu osobu, iako ljenčarenje i neobavljanje nikakvog rada svaki dan dok je slijediš može donijeti udobnost tvojem tijelu, bi li se osjećao ispunjeno u svom duhu? Ako provedeš nekoliko sati svaki dan na okupljanjima slušajući je kako propovijeda doktrine, ali ne obavljaš stvarni posao, je li to vršenje tvoje dužnosti? (Ne.) Ona ti svaki dan propovijeda doktrine, pa iako dobivaš obilje informacija, ti ne vršiš svoju dužnost i samo je slijediš u besciljnom životarenju. U tom slučaju, one te navela na pogrešan put i omela. Ako je nastaviš slušati kako govori te suhe riječi i doktrine, i na kraju ne vršiš svoju dužnost ili ne pokazuješ odanost, i nemaš stvarnog iskustva u istini, ne pokazujući odanost u onome što ti je Bog povjerio, ne pokrećući rad ili ne postižući nikakve rezultate – tako da kada Bog zatraži rezultate od ljudi, ti nemaš što predstaviti – nećeš li pretrpjeti gubitak? Stoga, ako si prije mislio da su takvi ljudi kandidati za vođe, sada brzo promijeni svoje gledište i prekriži takve ljude s tvojeg popisa kandidata. Oni se ne smiju birati za vođe. U čemu su ljudi lošeg kova i bez sposobnosti za inovacije manjkavi? Manjkavi su u tome što znaju postupati samo kao generali iz fotelje, a nikada ne znaju kako primijeniti svoje ideje na stvarni posao, i u tome što ne mogu obavljati stvarni posao. Kakve bi bile posljedice da takvi ljudi postanu vođe? Samo bi napravili potpuni nered u radu. Kad bi služili kao crkvene vođe u kontinentalnoj Kini, odveli bi cijelu crkvu u propast. Ne samo da sami ne bi uspjeli zadobiti istinu, već bi i život onih koje vode pretrpio gubitak. Ako možeš pravovremeno prepoznati takve ljude i ukloniti ih, neke će se nesreće spriječiti, a crkveni rad neće morati trpjeti gubitke. Ali ako ostaneš sljedbenik pod takvim ljudima i prihvatiš njihovo vodstvo, onda bi oni vrlo lako mogli uništiti tvoju nadu u postizanje spasenja, a tvoja prilika za spasenje tada će nestati. Stoga je sposobnost za inovacije ključna sposobnost vođe, djelatnika ili nadzornika. Ako ti nedostaje osnovni kov i sposobnost za obavljanje rada, moraš biti krajnje oprezan a ne samo srljati iz entuzijazma, i ne smiješ uvijek željeti isticati se i uvijek željeti biti vođa ili nadzornik. Čineći to ne samo što ometaš sebe, već i druge ometaš u postizanju spasenja. Ako ometaš samo sebe, uzrokuješ samo vlastitu smrt, ali ako ometaš braću i sestre, ne štetiš li mnogim ljudima? Možda ti nije stalo do vlastitog života, ali drugima je stalo do njihovog. Štoviše, ometanje tvojeg svakodnevnog života ili financijskog uspjeha nije velika stvar, ali ometanje crkvenog rada nije mala stvar. Možeš li snositi takvu odgovornost? Ako si doista osoba koja ima savjesti osjećaš da to nosi značajnu odgovornost, da ometanje crkvenog rada nije nešto za što možeš preuzeti odgovornost, onda se nipošto ne smiješ služiti bilo kojim sredstvima da se ističeš i natječeš za vodstvo. Ako ti nedostaju kov i rast, nemoj se uvijek truditi isticati. Nemoj ometati crkveni rad ili ometati Božji izabrani narod da uđe u istinu i zadobije dobro odredište samo da bi zadovoljio svoju žudnju za vlašću – to je opačina! Trebao bi imati malo samosvijesti. Radi ono što si sposoban raditi i nemoj uvijek težiti biti vođa. Osim što možeš biti vođa, postoje mnoge druge dužnosti koje možeš obavljati. Biti vođa nije tvoje isključivo pravo, niti bi to trebala biti tvoja težnja. Ako imaš kov i rast da budeš vođa, a imaš i osjećaj bremena, onda je bolje pustiti da te drugi izaberu. Takvo praktično postupanje koristi crkvenom radu i svima uključenima. Ako ti nedostaje kova da budeš vođa, trebao bi pokazati malo dobrote i preuzeti malo odgovornosti za budućnost drugih. Nemoj se uvijek natjecati da budeš vođa i nemoj ometati druge. Željeti biti vođa i preuzeti odgovornost za crkveni rad unatoč lošem kovu pokazuje nedostatak razuma. Ako ti nedostaju kov i rast, samo dobro vrši svoje dužnosti. Istinsko ispunjavanje tvojih dužnosti pokazuje da imaš malo razuma. Radi bilo koji posao koji možeš prema svojoj sposobnosti; nemoj gajiti ambicije i želje. Nemoj samo tražiti zadovoljenje svojih osobnih želja zanemarujući crkveni rad – to šteti i tebi i crkvi. To je očitovanje ljudi lošeg kova u smislu sposobnosti za inovacije.

Svim ljudima lošeg kova nedostaje sposobnost za inovacije – oni koji nemaju kova, dakle, posjeduju je još manje. Takvi ljudi uopće ne mogu razumjeti temelje stvari, zakonitosti razvoja stvari ili istina-načela kada ih čuju. Kada čitaju Božje riječi, čak i ako vide da su to istina-načela, ne mogu povezati načela s opsegom njihove primjene ili s ljudima i stvarima koje ona uključuju. Čak misle: „Ovaj razgovor u zajedništvu o istini previše je podroban i previše obiman. Kad čujem ove riječi, mogu razumjeti da su to načela, ali ne znam koja je definicija načela ili koji opseg načela razgraničavaju.” Ako ne znaju čak ni definiciju načela, onda sigurno ne znaju kako ih provesti ili primijeniti. Na primjer, kada se dogodi nešto što treba riješiti, drugi im kažu: „Trebao bi postupati prema načelima.” Oni kažu: „Ne znam čak ni kako postupati prema načelima. Ne znam na koje se načelo ova stvar odnosi.” Čak i nakon što im drugi objasne načelo koje bi trebali primijeniti u rješavanju te stvari, oni i dalje ne znaju što učiniti. Takvi ljudi su izuzetno lošeg kova; ne mogu čak ni razumjeti ljudski jezik, a još su manje upotrebljivi. Ne pokazuje li to da su takvi ljudi toliko nesposobni da im se ne može pomoći? Ljudi koji su beznadno nesposobni ne posjeduju sposobnost razmišljanja i razumijevanja stvari normalne ljudskosti, a kamoli logičko razmišljanje. Stoga, ljudi koji razumiju istina-načela ili razne temelje i pravila nemaju načina komunicirati s onima koji nemaju kova; ne mogu postići konsenzus i, naravno, nemaju zajednički jezik. Zašto ne mogu komunicirati? Postoji jedan suštinski problem, a to je da sposobnosti ove dvije vrste ljudi da spoznaju, prepoznaju, prosuđuju, razumiju i prihvaćaju razne stvari nisu na istoj razini ili na istom tragu – oni su poput dvije paralelne crte koje se nikada neće presjeći. Ovo je izraženo donekle apstraktno. Da to kažemo konkretnije, ove dvije vrste ljudi su različitog kova, oni su kao nebo i zemlja, i njihov kov nije na istoj razini. Stoga, nikada neće imati istu sposobnost prosuđivanja, sposobnost prepoznavanja stvari ili kognitivnu sposobnost u vezi s istom stvari. To jest, ono što ljudi dobrog ili prosječnog kova mogu prepoznati, oni bez kova uopće ne prepoznaju – još im više toga nedostaje, i zauvijek će im nedostajati, kao da im nedostaje ta funkcija. Na primjer, kada kokoš odraste, prirodno nosi jaja. Čak i ako nosi malo, i dalje će nositi jaja jer ima tu funkciju. Međutim, ma koliko se dobro pijetao hrani, ne može nositi jaja jer nema tu funkciju. Pijetao kaže: „Iako nemam funkciju nošenja jaja, mogu kukurikati ujutro!” Bez obzira na to koliko puta kukurikao ili koliko si glasan, to ne znači da možeš nositi jaja. Iako kokoš ne kukuriče, ona ima funkciju nošenja jaja. Zašto vam dajem ovaj primjer? Zato što će ljudi koji nemaju kova iznositi takve iskrivljene, pogrešne i nelogične tvrdnje – to se zove nemati kova. Stoga, kada ljudi dobrog kova, prosječnog kova ili čak lošeg kova komuniciraju i raspravljaju o stvarima s ljudima koji nemaju kova, osjećaj je neugodan. S ljudima lošeg kova, i dalje možete komunicirati o određenim jednostavnim i lako razumljivim stvarima. Ali s ljudima koji nemaju kova nitko ne može komunicirati, jer nemaju sposobnost shvaćanja i nemaju ideje ili gledišta o bilo čemu. Ovo je opis ili objašnjenje ljudi koji nemaju kova. Kada s njima komunicirate o nečemu, iako to temeljito i jasno objasnite i oni mogu reći da razumiju, ipak, kada se ista stvar ponovi, oni i dalje ne razumiju i opet će iznositi iskrivljene i pogrešne tvrdnje. Recite Mi, mogu li takvi ljudi razumjeti istinu? (Ne.) Oni nemaju sposobnost prepoznavanja ili spoznaje stvari – kako bi mogli razumjeti istinu? Reći da mogu razumjeti istinu bila bi jednostavno glupost. Ljudima koji nemaju kova nedostaje sposobnost za inovacije, pa su njihova očitovanja u tom pogledu ovakva. Budući da ne razumiju nikakve temelje ili načela, ne planiraju ništa što rade. U njihovom umu nema plana ni koraka, a još manje mogu provesti bilo kakve temelje ili načela. Što god radili, to je potpuni nered, totalna zbrka. Takvi ljudi mogu samo obavljati fizičke poslove. Jedva mogu obaviti jednostavan, pojedinačan posao; uostalom, oni su obični ljudi, koji se mogu baviti jednim zadatkom, ali kada situacija zahtijeva preuzimanje nekog posla, oni više nisu kompetentni za to. Takvi ljudi nisu sposobni obavljati nikakav vrijedan ili tehnički zahtjevan posao. Mogu obavljati samo neke male poslove poput fizičkog rada, rada na farmi ili uzgoja stoke, a čak i tada trebaju nadzornika oko sebe da ih nadgleda i podržava. Ponekad, kada su loše volje, netko ih treba urazumiti; a kada ponekad upadnu u izopačenost ili postanu negativni, netko ih mora savjetovati u vezi s njihovim načinom razmišljanja. Čak i za manje zadatke, netko treba provjeriti što rade; inače će se pojaviti problemi i pogreške, a posao će se morati ponoviti. Ako ne rasipaju materijal, rasipaju energiju, ili vodu, struju i plin. U zapadnim zemljama drugi ih stalno prijavljuju i kažnjava ih policija. Ako ih netko ne gleda, ne mogu čak ni male poslove obaviti kako treba – jednostavno su toliko problematični i jadni. To su očitovanja ljudi koji nemaju kova. Nisu li takvi ljudi jednostavno beskorisni i budale? Mogu li se i dalje koristiti kao ljudi? Zapravo, u Božjoj kući takvi ljudi mogu uložiti samo malo fizičkog napora. Kada se radi o crkvenom radu, oni ga ne mogu obavljati; nesposobni su učiniti bilo što. Čak i kad su u pitanju fizički poslovi, ne mogu ih samostalno dovršiti i dalje trebaju druge da ih upućuju, nadziru i provjeravaju što rade. Ali kada obavljaju fizičke poslove, i dalje osjećaju da je to ispod njihove razine, da su previše kvalificirani, i postaju ogorčeni, čak se i žale: „Pogledajte one ljude koji rade tehnički posao na računalu, pišu članke, pjevaju i plešu ili glume – kako su glamurozni! Ali ja se mogu baviti samo ugošćivanjem i kuhanjem, u masti i dimu po cijeli dan. Za nekoliko godina pretvorit ću se u iscrpljenu ženu. Pogledajte kako sam jadna!” Uvijek se osjećaju prilično jadno obavljajući taj rad, ali nikada ne zastanu da razmisle zašto mogu raditi samo takvu vrstu posla. Ne procjenjuju jesu li doista sposobni nositi se s drugim poslom. Zato što su lošeg kova, uvijek se osjećaju uzrujano kada obavljaju neke fizičke poslove. Da su doista dobrog kova, ne bi se osjećali uzrujano. Toliko su lošeg kova da mogu obavljati samo fizičke poslove, a ipak i dalje osjećaju da je to ispod njihove razine. Nisu li oni budale? Takvi su ljudi doista glupi. Ljudi te vrste ne mogu čak ni fizičke poslove obaviti kako treba. Kada kuhaju, naprave ili previše ili premalo, i bez obzira na to koliko dugo kuhaju, i dalje ne znaju kako bi to trebali činiti. Čak i tada, i dalje osjećaju da su takvi zadaci ispod njihove razine, da su previše kvalificirani, i misle da ne bi trebali obavljati fizičke poslove. Vjeruju da bi trebali raditi u uredu kao tajnik, preuzeti odgovornost za neki posao u Božjoj kući, ili barem služiti kao crkveni vođa. Nije li ovo u potpunosti nerazumno? Reci Mi, za koji si posao ti kompetentan? Ako nisi kompetentan ni za kakvu vrstu posla, a daju ti se fizički poslovi dok te Božja kuća i dalje opskrbljuje, nije li to tvoje uzdizanje? A ipak ostaješ nezadovoljan. Nije li tvoj razum previše loš? (Jest.) Postoji li odnos između razuma i kova? (Da.) Ne poznavati sebe, ne poznavati razinu vlastitog kova, stalno imati visoko mišljenje o vlastitom kovu – nisu li to očitovanja lošeg kova? (Jesu.) Ljudi dobrog kova znat će kako procijeniti sebe, a nakon procjene znat će razinu svog kova. Jednom kada odrede kakav je njihov kov, moći će pronaći svoje mjesto u crkvi. Osjećat će se opušteno što god da rade i moći će racionalno pristupiti dužnosti koju obavljaju. Čak i ako im se dodijele fizički poslovi, osjećat će se mirno i opravdano dok ih obavljaju; pokorit će se i pristati na to iz dubine svog srca, prihvaćajući taj posao i taj zadatak. To se zove imati razumnost. Ako netko nikada nije opušten kada vrši svoju dužnost, uvijek se osjeća zakinuto i misli da je bilo koji zadatak koji se od njega traži ispod njegove razine, ne nedostaje li mu razuma? (Da.)

Kako sveobuhvatno procijeniti nečiji kov

Sada smo završili s raspravom o posljednjoj od jedanaest sposobnosti za procjenu nečijeg kova, sposobnosti za inovacije. Nakon razgovora u zajedništvu o ovih jedanaest sposobnosti, je li vam vaš vlastiti kov donekle jasniji? (Jest.) Možete li ga onda procijeniti? Možete li točno procijeniti kakvog ste kova doista? Postoji mjerilo kada se radi o utvrđivanju jesi li dobrog kova, prosječnog kova, lošeg kova ili nemaš kova – ne može se gledati samo jedan aspekt; mora se procijeniti sveobuhvatno. Koje bi onda aspekte trebalo sagledati da bi se procijenilo kakvog je neko kova? Sudeći prema očitovanjima jedanaest sposobnosti o kojima smo razgovarali u zajedništvu, da bi se za osobu procijenilo da je dobrog kova, ona u najmanju ruku mora posjedovati nekoliko relativno važnih sposobnosti. Razmislite na trenutak: koje su od jedanaest sposobnosti one glavne koje mogu pokazati da je osoba dobrog kova? Možete li to procijeniti? Redoslijed bi trebao ići od posljednje sposobnosti prema prvoj: osoba dobrog kova mora barem posjedovati sposobnost za inovacije; sljedeća je sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari, sposobnost odlučivanja i sposobnost reagiranja na stvari; zatim dolazi sposobnost prepoznavanja stvari, sposobnost prosuđivanja i kognitivna sposobnost; konačno, tu je sposobnost prihvaćanja stvari, sposobnost shvaćanja, sposobnost razumijevanja stvari i sposobnost učenja. Redoslijed je takav. Zašto je redoslijed obrnut? Redoslijed koji smo prvotno postavili bio je od najnižeg prema najvišem, ali da bi se procijenilo je li osoba dobrog kova, on je postavljen od najvišeg prema najnižem. Osoba dobrog kova mora barem posjedovati sposobnost za inovacije. To se postiže na temelju već postojeće sposobnosti odlučivanja, sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari te sposobnosti prepoznavanja stvari. Ako si u stanju spoznati, prepoznati i prosuditi stvari, a također posjeduješ sposobnost razumijevanja stvari, i onda možeš inovirati, to te čini osobom dobrog kova. Takvi su ljudi oni sa sposobnošću vođenja, sposobni ući na razinu donošenja odluka; oni su talentirani za vođe i mogu rukovoditi određenim područjem rada. To su ljudi dobrog kova. Ljudi prosječnog kova su oni čije su sposobnosti u svim aspektima, od sposobnosti za inovacije do sposobnosti učenja, sasvim prosječne. Njihova učinkovitost i rezultati u obavljanju stvari prosječni su. To su ljudi prosječnog kova. Koje je glavno očitovanje ljudi prosječnog kova? To je da njihovom shvaćanju i razumijevanju načela nedostaje dubine te da nisu baš točna. Prilikom provođenja i praktičnog postupanja, uvijek postoje propusti i odstupanja. Uvijek im nešto promiče, zaboravljaju ovo i ono, i ne mogu sveobuhvatno uzeti sve u obzir. Na primjer, izabrani su za crkvene vođe, ali nisu u stanju sveobuhvatno preuzeti odgovornost za sve aspekte rada. Kada su odgovorni za rad na evanđelju, usredotočuju se samo na rad na evanđelju i ne mogu se posvetiti drugom poslu. Možda će pokrenuti rad na evanđelju, ali nemaju vremena postavljati pitanja o radu na izradi tekstova ili radu na filmskoj produkciji. Zašto je to tako? Zato što su posve prosječnog kova i mogu se nositi samo s jednim aspektom rada; jedva se snalaze u jednom području rada, ali kad se od njih zatraži da se posvete i drugom poslu, gorko se žale i postaju preopterećeni, nesposobni ijedan posao obaviti dobro. U njihovom radu uvijek mora postojati netko tko ih nadzire, podsjeća, provjerava i ispituje ono što rade. Uvijek mora biti netko pored njih da ih podrži, da razgovara u zajedništvu o istini, da im opetovano naglašava načela rada te razna odstupanja i propuste koji će se vjerojatno dogoditi. Uvijek mora postojati netko tko će ih podsjećati. Zašto im uvijek treba netko da ih podsjeća i daje im upute? To nije zato što je njihovo radno iskustvo nedostatno, već zato što su prosječnog kova. Ne mogu predvidjeti situacije i probleme koji će se vjerojatno pojaviti, ili je ono što mogu predvidjeti vrlo ograničeno. Stoga uvijek mora biti netko pored njih da ih usmjerava, ispituje i prati, te ih je često potrebno provjeravati. Prilikom provjere ispostavi se da ili nisu obavili taj segment rada ili su zaboravili onaj segment rada; u suprotnom, zanemarili su neki aspekt ili ne znaju kako nastaviti, a ipak i dalje ne znaju koga pitati ili kako tragati, i još uvijek čekaju. Ukratko, njihova sposobnost da budu dorasli poslu vrlo je prosječna. Ovaj „prosjek” nema nikakve veze s tim koliko odlučnosti imaju, koliko su snažni, koliko vole raditi posao, ili koliko mogu podnijeti teškoće i platiti cijenu – nema nikakve veze s tim. Umjesto toga, odnosi se isključivo na to da je njihova radna sposobnost prosječna. S druge strane, ljudi dobrog kova u osnovi ne čine velike pogreške u svom radu. Načela, smjer i sveobuhvatni okvir koji slijede u osnovi su točni. Iako često mogu previdjeti neke sitne pojedinosti, te pojedinosti ne utječu na učinkovitost i rezultate cjelokupnog rada. To su ljudi dobrog kova. Naravno, nijedan čovjek nije savršen. Čak i ljudi dobrog kova mogu imati neke manje propuste u svom radu, ponekad trenutačno previdjeti nešto, ili pomalo zanemariti jedan segment rada jer su nedavno bili zauzeti drugim. Međutim, samo u smislu njihovog kova, oni mogu brzo preokrenuti situaciju te njome upravljati i kontrolirati je, osiguravajući da cjelokupni rad u biti bude bez pogrešaka i da se cjelokupni rad općenito obavlja u skladu s istina-načelima, radnim aranžmanima ili odredbama upravnih odluka, odvijajući se na uredan način. Čak i kada se pojave antikristi ili zli ljudi kako bi izazvali ometanja unutar opsega njihovog posla, budući da posjeduju sposobnost reagiranja na stvari, oni će brzo riješiti situaciju. Oni će riješiti i rasplesti tu stvar prvom prilikom, osiguravajući da se crkveni rad brzo vrati na pravi put i da okruženje u kojem braća i sestre vrše svoju dužnost ne bude pogođeno. Čak i kada se pojave neočekivane situacije, ljudi s dobrim kovom znaju kako se nositi s njima. Čak i ako se ranije nisu susretali s takvim situacijama, znat će kako tragati za načelima. Budući da posjeduju sposobnost prepoznavanja, prosuđivanja i kognitivnu sposobnost, brzo će riješiti probleme prema načelima. Oni u potpunosti imaju sposobnost rješavanja problema. Njihova sposobnosti prepoznavanja stvari, reagiranja na stvari i prosuđivanja omogućuju im da brzo ublaže i smire neočekivane situacije, postižući očuvanje normalnog i urednog napretka crkvenog rada i očuvanje interesa Božje kuće, osiguravajući da se takve situacije ne ponove ili ne ostanu u neredu dulje vrijeme. Istodobno, i načela po kojima rješavaju stvari i konačni rezultati koje postižu služe očuvanju interesa Božje kuće. Visoka učinkovitost i dobri rezultati ono su što ljudi dobrog kova mogu postići u svom poslu. Međutim, kada ljudi prosječnog kova rješavaju probleme koji se javljaju u crkvenom radu ili svakodnevnom životu, pomalo su preopterećeni i to im je pomalo teško. Njihovo rješavanje problema često je neučinkovito i vrlo sporo. Za pitanja koja bi trebala biti riješena u dan ili dva, budući da ih ne mogu prozreti, možda će morati čekati i možda će morati razmišljati tri do pet dana. Ne mogu donijeti odlučne odluke kako bi preokrenuli situaciju, već su umjesto toga bespomoćni i mogu samo pustiti da se situacija nastavi pogoršavati. Mogu obavljati samo neke jednostavne zadatke, poput provjere činjenica, ispitivanja relevantnih ljudi o situaciji ili razvrstavanja problema i njihovog prijavljivanja višim razinama. Za probleme koje drugi mogu riješiti u dva dana, njima može trebati pola mjeseca. Iako se problemi na kraju riješe, dugotrajna odgoda uzrokuje određene gubitke za crkveni rad. Tijekom tog vremena, antikristi bi neke ljude mogli navesti na pogrešan put, prinosi bi mogli biti izgubljeni, ili bi određeni segmenti rada mogli pretrpjeti gubitke jer problemi nisu riješeni na vrijeme. Iako se naknadno osigura nadoknada ili odšteta, i na kraju se pozabavi ljudima kojima bi se trebalo pozabaviti, rezultati i učinkovitost vrlo su prosječni. To je poput gašenja požara: ljudi dobrog kova imaju smisla za gašenje požara, postižući dobre rezultate i sprječavajući financijske gubitke. Međutim, ljudi prosječnog kova, zbog neprikladnih metoda, nedostatka hitnih mjera, sporog djelovanja i nesposobnosti odlučnog donošenja odluka i shvaćanja ključnih točaka za rješavanje problema, na kraju uzrokuju veće gubitke. Neki ljudi kažu: „Spreman sam osigurati nadoknadu za gubitke koje sam prouzročio.” Ako se radi samo o ekonomskom gubitku, nadoknada može riješiti problem. Ali ako si suočen s uhićenjima velikog crvenog zmaja i ne uspiješ to ispravno riješiti, uzrokujući gubitke crkvenom radu, možeš li to nadoknaditi? Možeš li nadoknaditi cijenu odgođenog rada i izgubljenog vremena? Kada se dogode neočekivani događaji, budući da su sposobnost reagiranja na stvari, sposobnost prosuđivanja, sposobnost prepoznavanja stvari, pa čak i sposobnost odlučivanja kod ljudi prosječnog kova sasvim prosječne, oni stoga rješavaju probleme sporo i s iznimno niskom učinkovitošću, a njihove hitne mjere su neučinkovite, što u konačnici rezultira nezadovoljavajućim radnim rezultatima i određenim gubicima. Iako se problemi na kraju riješe, budući da dolazi do dugotrajnih odgoda i smanjenja učinkovitosti, to predstavlja gubitak. Stoga se ti ljudi karakteriziraju kao oni prosječnog kova. Neki ljudi kažu: „To nije pošteno. Oni su također uložili trud, naporno radili i riješili probleme. Kako Ti i dalje možeš reći da su prosječnog kova?” Procjenjivanje takvih stvari ne može se temeljiti na emocijama ili osjećajima. Govoreći objektivno i pošteno, te u smislu razine koju nečiji kov može doseći, ti si prosječnog kova. Zašto je prosječan? Zato što postoje ljudi boljeg kova od tebe; u situacijama kada je njihova ljudskost otprilike ista kao tvoja, ljudi dobrog kova rješavaju probleme s boljom učinkovitošću i rezultatima od tebe, a gubici su manji od tvojih. Stoga se tvoj kov može samo svrstati u prosječan. Razumijete li? (Da.) Razlog zašto se takvi ljudi karakteriziraju kao oni prosječnog kova jest taj što postoje ljudi dobrog kova koji u svojim postupcima postižu bolju učinkovitost i rezultate od njih. Stoga je njihov kov prosječan. Ovo je objašnjenje pošteno i razumno. Neki ljudi kažu: „Oni imaju iskrenost i unijeli su srce u ovaj zadatak; pretrpjeli su mnogo teškoća i platili visoku cijenu.” Kakva je korist od toga da se to kaže? Znači li to da su dobrog kova? Bez obzira na to kakve su njihova ljudskost, emocije ili želje, samo u smislu njihovog kova, to su očitovanja prosječnog kova.

Koja su očitovanja ljudi lošeg kova? Gledajući iz perspektive različitih sposobnosti, ljudi lošeg kova donekle posjeduju sposobnost učenja i sposobnost razumijevanja stvari. Kada stječu određeno znanje, uče teorije, stječu stručne vještine ili uče akademske predmete, mogu ih čvrsto i točno zapamtiti, bilježeći ključne točke u svoje bilježnice. Budući da su stekli obrazovanje, njihova sposobnost razumijevanja stvari nije previše loša; može doseći prosječnu razinu. Međutim, oni ne posjeduju sposobnosti koje dolaze nakon sposobnosti shvaćanja, kao što su sposobnost prihvaćanja stvari i sposobnost prepoznavanja stvari. To jest, njihove sposobnosti ostaju ograničene na učenje i razumijevanje teorija, znanja, tehničkih vještina ili struke samo na razini riječi. Kada se radi o gledanju na ljude, rješavanju stvari, rješavanju problema i provođenju radnih aranžmana u stvarnom životu, oni podbace. Njihove sposobnosti ostaju ograničene na sposobnost učenja i sposobnost razumijevanja stvari; mogu postići sposobnost shvaćanja, ali podbace kada se radi o sposobnosti prihvaćanja stvari. Ljudi koji posjeduju sposobnost prihvaćanja stvari mogu znati kojim stvarima iz stvarnog života ta načela, teorije i osnove odgovaraju, kao i koje su praktične i primjenjive, koje nisu praktične, te koje su prikladne za njih same, a koje nisu. Ljudi lošeg kova, međutim, ne mogu prozreti te stvari. Na primjer, na internetu su dostupna razna znanja o zdravlju i materijali za kondicijske treninge. Ljudi lošeg kova također mogu naučiti kako vježbati i brinuti se o sebi iz tih izvora. Oni posjeduju sposobnost učenja, sposobnost razumijevanja stvari i sposobnost shvaćanja, a također znaju pronaći ono što im se sviđa. Međutim, kada se radi o tome koje su od tih stvari praktične, učinkovite i doista potrebne ljudima, ljudi lošeg kova to ne mogu prepoznati. Oni podbace kada se radi o sposobnosti prihvaćanja stvari. Danas na internetu piše da je špinat pirjan s tofuom vrlo hranjiv, pa ga jedu svaki dan. Ali nakon što ga jedu neko vrijeme, nemaju pojma kakvi su učinci ili ima li on učinak o kojem se iznose tvrdnje na internetu. Kasnije na internetu piše da su špinat i tofu nespojivi, i nakon što to čuju, više nikada ne prave špinat pirjan s tofuom. Ne znaju i neće pitati jesu li špinat i tofu doista vrlo hranjivi ili nespojivi; znaju samo slijepo slijediti. Informacije su danas visoko razvijene; razne su vijesti iznimno složene. Oni ne mogu prepoznati što je ispravno, a što pogrešno, ili što je točno, a što netočno. Sve čitaju i slušaju, vjerujući da sve što prije nisu čuli, sve što je novo ili naizgled dubokoumno, mora biti dobro. Na primjer, na internetu piše da je jedenje čokolade dobro za srce, pa jedu čokoladu svaki dan. Kao rezultat toga, razviju upalu, dobiju čireve u ustima, oči im se zacrvene i osjećaju zujanje u ušima. Zapravo, rečeno je da je umjereno jedenje čokolade dobro za srce, ali oni nisu zapamtili riječ „umjereno”. Nesposobni su shvatiti ključnu točku i na kraju naštete sami sebi. Nekoliko dana kasnije, sada na internetu piše: „Jedenje čokolade loše je za srce, a previše jedenja također može uzrokovati debljanje.” Ljudi koji mogu prepoznati znali bi da je previše čokolade loše za tijelo, ali da je umjereno konzumiranje u redu. Međutim, oni to ne mogu prepoznati; nakon što to čuju, u potpunosti prestaju jesti čokoladu. Idu iz krajnosti u krajnost, naginjući previše ulijevo ili previše udesno, a ipak misle da su avangarda: „Gledajte, što god internet kaže da je dobro, ja jedem; što god kaže da je loše, ja ne jedem. Ja sam netko tko ide ukorak s trendovima vremena.” U stvarnosti, oni su ljudi bez sposobnosti prepoznavanja stvari, smetene osobe koje slijepo slijede gomilu. Na internetu postoje svakojake informacije, a većina je tvrdnji netočna. Naravno, postoji i mala količina informacija i tvrdnji koje su točne. Moraš ih moći prepoznati. Što se tiče toga koje informacije prihvatiti, moraš ih procijeniti prema svojim potrebama, prema tome jesu li ti korisne i jesu li te informacije pozitivne. Ljudima lošeg kova nedostaje sposobnost prepoznavanja takvih stvari. Oni podbace u svim sposobnostima, počev od razine sposobnosti prihvaćanja stvari pa nadalje. Ostaju ograničeni na učenje i razumijevanje stvari na razini riječi i teorijskoj razini te razini znanja, posjedujući određenu sposobnost shvaćanja. Međutim, što se tiče daljnjeg prepoznavanja točnosti raznih tvrdnji te jesu li one vrijedne i smislene, ljudima lošeg kova nedostaje sposobnost da to prosude i prepoznaju. A tu je i sposobnost reagiranja na stvari, koju ljudi lošeg kova također ne posjeduju. Kada se radi o raznim problemima koji iskrsnu u stvarnom životu ili na putu preživljavanja, oni se ne mogu nositi s njima na temelju istina-načela koja znaju ili koja su shvatili. Koliko god riječi i doktrina mogli izgovoriti, one su prazne i nepraktične. Za probleme koji se javljaju oko njih ili na putu preživljavanja, oni pribjegavaju lukavstvu kako bi se nosili s njima; samo pokušavaju izbjeći gubitke, i to je to, a pritom ne uspijevaju doseći razinu doživljavanja, shvaćanja ili provjeravanja načela koja su usvojili. Nadalje, oni lošeg kova također nemaju kognitivnu sposobnost. To jest, kada se pojavi bilo kakav problem, oni ne mogu izvući nikakve zaključke niti prepoznati bit same stvari, temeljni uzrok iza nje, ili posljedice do kojih bi mogla dovesti u budućnosti. Ljudi lošeg kova uopće ne znaju kako razmišljati o tim stvarima, a kamoli primijeniti istinu ili načela i zakonitosti raznih stvari koje su shvatili kako bi se suočili s takvim problemima i riješili ih. Budući da su lošeg kova, njihovo je razmišljanje stoga pojednostavljeno i površno, a njihovo gledište na stvari iskrivljeno. Osim toga, ono što je još problematičnije jest to da ne znaju s kojeg stajališta mogu ispravno gledati na stvari. Stoga ne mogu prozreti bit bilo čega, niti mogu prosuditi ispravnost ili ono što je ispravno i pogrešno u bilo čemu. Bez prosuđivanja, oni ne mogu prepoznati; naravno, tada nemaju ni sposobnost reagiranja na stvari, a kamoli sposobnost odlučivanja. Neki ljudi kažu: „Ljudi lošeg kova također znaju što jesti i obući svaki dan, i mogu upravljati svojim svakodnevnim životom.” To nije ono što znači imati kova. Imati kova odnosi se na sposobnost rješavanja raznih suštinskih problema s kojima se susreće u životu i na putu preživljavanja u skladu s istina-načelima koja osoba razumije. Razni problemi s kojima se susreće u životu uključuju procjenjivanje osobe, rješavanje neke stvari i tako dalje. Problemi s kojima se susreće na putu preživljavanja uključuju suočavanje s velikim pitanjima ispravnog i pogrešnog, okruženjima koja je Bog postavio za tebe, Božjom suverenošću, pitanjima koja uključuju izglede i odredište te kako odabrati svoj put, i tako dalje – sve to spada u probleme povezane s preživljavanjem. Ako netko nema sposobnost rješavanja problema koji se javljaju u životu ili na putu preživljavanja, to znači da mu nedostaje sposobnost odlučivanja. Takvi su ljudi mentalno prazni, pa je govoriti o sposobnosti procjenjivanja i shvaćanja stvari u vezi s njima pomalo neopravdano. Naravno, posljednja sposobnost, sposobnost za inovacije, još je nedostižnije ljudima lošeg kova. To je kao da se raspravlja o tome je li lav ili tigar kralj zvijeri. U najmanju ruku, oba su kvalificirana kandidata jer i lavovi i tigrovi imaju držanje i sposobnosti vladara među zvijerima. Svaki ima svoju snagu, a kada se suprotstave jedan drugome, mogu biti izjednačeni, što ih kvalificira da se natječu za titulu kralja zvijeri. Ako usporediš gnuove, losove ili jakove s lavovima i tigrovima kako bi odlučio tko je kralj zvijeri, ljudi će ti se smijati. Zašto će ti se smijati? (Zato što te životinje nisu usporedive.) Nisu na istoj razini, nisu u istoj kategoriji; nisu usporedive. Slično tome, ljudi lošeg kova nemaju nikakvih ideja i nemaju sposobnost procjenjivanja i shvaćanja bilo koje osobe, događaja ili stvari na mentalnoj razini. Stoga ne vrijedi ni govoriti o tome posjeduju li takvi ljudi sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari. Sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari relativno je napredna i odnosi se na ljude dobrog kova. Sposobnost za inovacije se onda još i više odnosi na ljude dobrog kova. Sposobnost za inovacije prosuđuje se prema nečijoj sposobnosti da praktično riješi bilo što u stvarnom životu. Ljudima lošeg kova ne samo da nedostaju ideje i koraci u bilo čemu što rade, već nemaju ni sposobnost obavljanja stvari, pa se ne može reći da imaju ikakvu sposobnost za inovacije. Koje onda sposobnosti imaju ljudi bez kova? Većina ljudi koji nemaju kova dijeli zajedničku karakteristiku: nemaju jakih strana. Što se tiče sposobnosti izražavanja, nemaju je; što se tiče bilo kakvih tehničkih ili stručnih jakih strana, također ih nemaju; čak ni u obavljanju najjednostavnijeg zadatka, poput čišćenja, nemaju brza i jednostavna rješenja, nemaju korake i nemaju red. Iz obavljanja jednostavnog posla, možeš vidjeti koje su točno karakteristike ljudi koji nemaju kova. Najočitija karakteristika ljudi koji nemaju kova jest ta da im nedostaje sposobnost u svakom aspektu. Jednostavno rečeno, ne mogu čak ni upravljati vlastitim ljudskim životom ili najosnovnijim potrebama – sve je to u potpunom rasulu i lišeno bilo kakvih načela. Najtočniji opis ljudi koji nemaju kova jest taj da ne mogu ništa postići i žive isključivo za osnovno preživljavanje – ništa više. Razna očitovanja ljudi s različitim razinama kova, zajedno s karakteristikama kova i sposobnostima koje posjeduju, sve je to jasno objašnjeno. Ako ste razumjeli, moći ćete naučiti kako razlučiti ljude različitog kova i kako se odnositi prema njima.

Kako ispravno pristupiti vlastitom kovu

Nakon što smo u zajedništvu razgovarali o tome što je kov, kao i o tome kako podijeliti ljudski kov prema razini i vrsti, jeste li, nakon što ste poslušali razgovor, imali ikakve koristi? (Jesmo.) Znate li uistinu da ste lošeg kova? (Znamo.) Neki ljudi koji nemaju kova kažu: „Kako to da nemam kova? Čak i da sam prosječnog ili lošeg kova, to bi i dalje bilo u redu.” Nitko ne želi pasti na tu razinu da nema kova, da bude idiot, budala ili beskorisna osoba, ali igrom slučaja, neki ljudi, procjenjujući sebe na temelju svojih glavnih očitovanja i rezultata koje su postigli obavljanjem svoje dužnosti tijekom ovih godina, doista padaju na razinu ljudi koji nemaju kova. Čini li to neke ljude negativnima? Kada mnoge stvari nisu razjašnjene, ljudi glupo misle: „Imam vještinu, imam sposobnost, mudar sam, nisam lošeg kova, plemenit sam, ja sam netko u Božjem kraljevstvu, ja sam stup, oslonac”, glupo se držeći svojih pustih želja, osjećajući se prilično dobro, prilično samouvjereno, misleći da imaju potencijala i nade; nisu negativni i imaju cilj u životu. Međutim, kada saznaju prave činjenice, tada postaju tužni, misleći: „Ne znači li to da nemam nade da ću zadobiti spasenje?” i padaju u negativno stanje. Ako se te stvari ne razjasne, ljudi su glupo oholi; što je osoba gluplja, to je oholija, i njezina oholost postaje bezgranična. Oni koji su pametni, nakon što su ovih godina prihvaćali opskrbu istinom, promišljat će i preispitivati se, uspoređivat će istinu sa sobom i postupno će se njihova otkrivanja ohole naravi smanjiti. Što je netko lošijeg kova, to je ta osoba glupo oholija. Ne postoji li izreka: „Ništa su, a ipak se nikome ne pokoravaju”? Ova je izreka sasvim prikladna; oni koji su ništa nikome se ne pokoravaju. Zašto? Zato što su previše lošeg kova. Do koje mjere? Do te mjere da nemaju inteligencije, ne poznaju svoje sposobnosti, ne znaju kolika je njihova inteligencija u usporedbi s drugima, ne znaju da uvijek postoje ljudi bolji od njih i ne znaju što je dobar kov. A do koje mjere seže njihova oholost? Do te mjere da je ljudima odvratno i mučno to gledati – to je glupa oholost. „Ništa su, a ipak se nikome ne pokoravaju” znači da ne mogu postići ništa, njihova vlastita životna pitanja u potpunom su neredu, ne mogu ništa prozreti, nemaju ideje ni gledišta i ne mogu razlučiti jesu li tuđa gledišta ispravna ili točna, i samo glupo ustraju u svojoj oholosti, misleći: „Imam vještinu, imam sposobnost, mudar sam, bolji sam od drugih!” Recite Mi, je li bolje pustiti ih da budu glupo oholi ljudi koji se nikome ne pokoravaju, ili im dati do znanja da su lošeg kova, da su ništa, samo budale, beskorisni ljudi i mentalno zaostali, pa da postanu negativni? Što biste vi izabrali? (Neka postanu negativni, jer ako su glupo oholi, vjerojatno će činiti stvari koje krše načela i mogu prekidati i ometati rad crkve.) Ako postanu negativni, mogu se vratiti razumu ljudskosti i biti poslušniji, čineći manje toga što izaziva prekidanje i ometanje. To je zaštita za njih. Iako nisu učinili mnogo stvari korisnih za druge, činiti manje toga što izaziva prekidanje i ometanje znači da će počiniti mnogo manje prijestupa i zlih djela, a mogućnost da u budućnosti budu kažnjeni se smanjit će se, zar ne? (Da.) Ne ulazeći u to mogu li postići spasenje, jer je to nešto relativno daleko, hoće li se smanjiti mogućnost da krše Božje upravne odluke i vrijeđaju Božju narav? I hoće li se njihovi izgledi za preživljavanje povećati? (Hoće.) Sudeći prema ovim koristima, dopustiti ljudima da prepoznaju vlastiti kov i na kraju shvate da nemaju kova te postanu negativni zapravo ispada dobra stvar. Inače, kada ljudi kažu: „Ti si ništa, a ipak se nikome se ne pokoravaš – to je glupa oholost!” oni to jednostavno ne mogu prozreti niti prepoznati; postaju prkosni te i dalje misle: „Nisam lošeg kova! A ti kažeš da sam glupo ohol. Ja sam puno bolji od budale!” To dodatno dokazuje da su uistinu glupi, da imaju prenisku inteligenciju i tim prije trebaju prihvatiti činjenicu da nemaju kova. Koje su koristi od prihvaćanja ove činjenice? Ne da te učini negativnim, već da ti pomogne da se ispravno odnosiš prema sebi i izbjegneš glupo ponašanje. Ljudi su oholi jer imaju iskvarenu narav i nemaju nikakvu samospoznaju. Međutim, oholost nekih ljudi je normalna oholost. Na primjer, neki ljudi imaju zasluge jer su bili u zatvoru i trpjeli patnju, doprinijeli su crkvi na određene načine, ili imaju darove koji ih čine boljima od drugih; budući da imaju oholu narav u kombinaciji s posjedovanjem nekih zasluga, još uvijek se može smatrati razumljivim to što otkrivaju oholost. Ali ako si ništa, ako u osnovi ne možeš postići ništa, nisi dao nikakav doprinos i pritom nemaš nikakvih vrlina, a ipak si i dalje ohol, to nema smisla – tome nedostaje razumnosti. Sada ti je razjašnjeno: ti nemaš kova, ti si ništa i nemaš čak nikakvih vrlina. Tvoj je um prazan, a u usporedbi s ljudima koji imaju ideje, tvom umu nedostaje sadržaja. Iako si i dalje čovjek, ti daleko zaostaješ za njima; u Božjim očima, ti ne ispunjavaš standard ljudskog bića. Dakle, zbog čega si i dalje ohol? Mjereno prema Božjim riječima, ne ispunjavaš standard ljudskog bića. U Božjim očima, prema tebi se ne bi trebalo odnositi kao prema ljudskom biću. Ali budući da je Božja milost neizmjerna, Bog te je uzvisio, izabrao te i odnosio se prema tebi kao prema čovjeku, dopuštajući ti da vršiš dužnost u Božjoj kući. Odnosi li se Bog prema tebi kao prema čovjeku da bi vidio kako se ti odnosiš prema Bogu i istini kojom te On opskrbljuje na tako glupo ohol način? Da bi vidio kako se ti ovako odnosiš prema svojoj dužnosti i svom životu? Ne. Budući da se Bog prema tebi odnosi kao prema čovjeku i govori ti razne istine koje bi ljudi trebali razumjeti, On se nada da ti možeš biti istinski čovjek, nada se da možeš prihvatiti ideje koje bi ljudi trebali imati i da nećeš biti glupo ohol. Stoga je pogrešno biti negativan – ne bi trebao biti negativan. Budući da se Bog nije prema tebi odnosio niti te zanemario na temelju tvog kova, već se, umjesto toga, prema tebi odnosio kao prema normalnoj osobi i ovako te koristio, ti bi trebao opravdati ovu Božju milost i ne razočarati Boga. Kakvog god kova bio i kakav god rad mogao obavljati, samo dobro obavljaj taj rad. Ne pokušavaj iznositi zvučne ideje, ne čini ono što osoba ne bi trebala činiti i nemoj gajiti nerealne ideje ili ambicije koje osoba ne bi trebala imati. Čini ono što bi osoba trebala činiti i opravdaj Božje uzdizanje. Nije li to prikladno? Ne rješava li to problem negativnosti? (Da.)

Razlučivanje raznih očitovanja ljudi s različitim vrstama kova i pružanje ovih konkretnih primjera ima za cilj pomoći ti da se prepoznaš u njima. To je zato da bi mogao točno odrediti vlastiti položaj, racionalno pristupiti vlastitom kovu i raznim stanjima, te racionalno pristupiti Božjem razotkrivanju, sudu i orezivanju, ili radu koji je za tebe uređen, i kako bi se mogao pokoriti i biti zahvalan iz dubine svog srca, umjesto da pokazuješ otpor i odbojnost. Kada ljudi mogu racionalno pristupiti vlastitom kovu, a zatim točno odrediti vlastiti položaj, postupajući na prizeman način kao stvorena bića kakva Bog želi, ispravno čineći ono što bi trebali činiti na temelju svog urođenog kova i posvećujući svoju odanost i sav svoj trud, oni postižu Božje zadovoljstvo. Budući da ti je Bog dao ovaj kov i ove uvjete, Bog te neće tjerati da radiš stvari koje su ti teške, On neće tjerati ribu da živi na suhom. Koliko god ti je Bog dao, to je ono što On traži da prineseš. Ono što ti Bog nije dao, On neće zahtijevati preko mjere. Ako stalno postavljaš previsoke zahtjeve pred sebe, pokušavajući biti snažna osoba, nadčovjek, netko iznad običnog, to ukazuje na to da imaš iskvarenu narav – to je ambicija. Ako si dobrog kova, preuzimaš više posla; ako si prosječnog kova, možeš samo preuzeti manje posla. Koju god dužnost mogao vršiti, daj sve od sebe, daj svoju odanost i postupaj prema načelima – ne pokušavaj iznositi zvučne ideje. Stalno željeti dokazati da nisi obična osoba, stalno željeti da te drugi visoko cijene – to je pogrešno. To pokazuje veliki nedostatak samosvijesti, nepoznavanje vlastite mjere. Ako nastaviš težiti prema svojoj ambiciji i željama, neće se dobro završiti po tebe. Stoga, ljudi lošeg kova ne bi trebali stalno težiti tome da budu vođe, vođe tima ili nadzornici; ne bi trebali ciljati previsoko. Ako si lošeg kova, onda samo poslušno radi stvari koje ljudi lošeg kova mogu raditi. Ako ti nedostaje ideja i ne možeš se nositi ni s kakvim radom, nemoj to forsirati – budući da ti Bog nije dao takav kov, On nije postavio previsoke zahtjeve pred tebe. Što se tiče istina-načela, primjenjuj ih onoliko koliko ih možeš shvatiti i prihvatiti – to je najvažnije. Ono što možeš shvatiti jest ono što ti je Bog dao. Jesi li primijenio te stvari na svoju dužnost ili na poslanje koje ti je Bog povjerio? Ako si ih primijenio, onda si dao sve od sebe i prinio si svoju odanost. Bog će biti zadovoljan i bit ćeš u skladu s mjerilom kao stvoreno biće. Ako si lošeg kova, Bog nipošto neće postavljati zahtjeve pred tebe prema mjerilu koje važi za one koji su dobrog kova. Bog to neće učiniti. Oni koji nemaju kova na najnižoj su razini kova među ljudima. Ako neki vjernici u Boga nemaju kova, kako bi onda trebali postupati? Želiš li slijediti Boga? Priznaješ li da Bog ima suverenost nad svime što se tiče čovjeka? Želiš li se pokoriti Božjoj orkestraciji i aranžmanima za tebe? Ako si voljan prihvatiti i pokoriti se, onda umiri svoje srce i prihvati sve Božje aranžmane za tebe. Prema svom kovu, možeš raditi samo neke fizičke poslove, poslove koji nisu vidljivi, na koje se gleda svisoka i koje ljudi ne pamte – ako je to tvoja situacija, trebao bi je prihvatiti od Boga i ne gajiti pritužbe, a još više, ne bi trebao birati svoje dužnosti na temelju vlastitih želja. Radi što god Božja kuća organizira za tebe, i sve dok je to unutar granica tvog kova, trebao bi to dobro raditi. Na primjer, ako si zadužen za uzgoj svinja, trebao bi ih dobro hraniti kako bi braća i sestre mogli jesti dobru svinjetinu. Ako si zadužen za uzgoj kokoši, trebao bi ih dobro hraniti i čuvati ih kako bi normalno nesle jaja tijekom sezone nesenja, a trebao bi ih i zaštititi od drugih životinja, tako da svatko tko vidi kokoši koje uzgajaš kaže da su dobro uzgojene. To dokazuje da cijeniš sva stvorenja koja je Bog stvorio i da ih možeš dobro čuvati; to dokazuje da, bez obzira na to o kakvom se stvorenju ili životinji radi, možeš ih cijeniti i dobro čuvati, uzimajući to kao svoju odgovornost i dužnost koju trebaš izvršiti. Iako ne možeš raditi drugi posao, iako ne možeš igrati ključnu i odlučujuću ulogu u crkvenom radu i nemaš značajnih doprinosa, ako možeš uložiti sav svoj trud i odanost u neki neupadljiv posao i tražiti samo da udovoljiš Bogu, to je dovoljno. To ne znači iznevjeriti Božje uzdizanje. Nemoj biti izbirljiv oko zadataka na temelju toga jesu li prljavi ili naporni, vide li te drugi kako ih obavljaš, hvale li te ljudi ili na tebe gledaju svisoka zato što ih obavljaš. Nemoj razmišljati o tim stvarima; samo traži da to prihvatiš od Boga, pokori se i ispuni dužnosti koje bi trebao. Kada razgovaram u zajedništvu o očitovanjima ljudi koji nemaju kova, mogu reći da si budala, beskorisna osoba i mentalno zaostao. Međutim, ako možeš preuzeti na sebe poslove koji su ti povjereni i na kraju ne iznevjeriš Božje uzdizanje ili dah života koji ti je Bog podario, ne živiš niti jedeš uzalud, ne uživaš uzalud ni u jednoj od materijalnih stvari kojima Bog opskrbljuje čovječanstvo i ne propustiš opravdati riječi iz Božjih usta, to je dovoljno. Iako u smislu kova ne ispunjavaš mjerilo da budeš potpuna osoba, ako možeš vršiti svoju dužnost i obavljati rad s tom odanošću i iskrenošću, u najmanju ruku, u Božjem si srcu u skladu s mjerilom kao stvoreno biće. Ono što Bog želi jesu ta odanost i iskrenost; On želi stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom. Koju god dužnost Božja kuća uredila za tebe, prihvaćaš je od Boga i možeš prihvatiti i pokoriti se. To je najdragocjenija stvar. Ako si učinio ono što Bog zahtijeva od tebe i prinio sve što možeš prinijeti, hoće li Bog i dalje postavljati veće zahtjeve pred tebe? Ako se tvoja iskrenost i odanost smatraju dragocjenima u Božjim očima, onda tvoj život ima vrijednost. Je li ovo shvaćanje dobro? (Jest.)

Neki ljudi kažu: „I dalje imam osjećaj da to ne shvaćam. Zašto Bog predodređuje ljude sa svim vrstama kova? Budući da Bog želi da ljudi svjedoče za Njega, primjenjuju istinu i odbace svoje iskvarene naravi, zašto ne može ljudima dati dobar kov? Je li Bogu tako teško dati ljudima dobar kov? Kad bi Bog učinio tako da ljudi imaju sposobnosti na svim područjima – kognitivnu sposobnost, sposobnost prosuđivanja, sposobnost prepoznavanja stvari, sposobnost reagiranja na stvari, sposobnost odlučivanja, sposobnost za inovacije, a još više sposobnost procjenjivanja i shvaćanja stvari – dajući ljudima sposobnosti na svim područjima, ne bi li ljudi bili dobrog kova? Čak i kad bi ljudima dao prosječan kov, ne bi li oni tada mogli shvatiti istinu na prosječnoj razini? Ako ljudi mogu shvatiti istinu, ne bi li tada mogli primjenjivati istinu? I ne bi li mogli odbaciti svoje iskvarene naravi i postići spasenje?” U čemu je problem s time što ljudi ovako razmišljaju? Ljudi ne razumiju zašto im Bog daje tako posve prosječan kov. Teško je pronaći vođe dobrog kova i iznimno je teško dobro obavljati crkveni rad. Ljudi misle: „Kad bi Bog ljudima dao dobar kov, ne bi li bilo lakše pronaći vođe? Ne bi li crkveni rad bio lakši za obavljanje? Zašto Bog ljudima ne daje dobar kov?” Gledajući na to sa stajališta cjelokupnog rada Božje kuće, naravno, kad bi bilo više ljudi dobrog kova, crkveni rad doista bi bio lakši. Međutim, postoji jedna premisa: u Božjoj kući, Bog obavlja Svoje vlastito djelo, a ljudi ne igraju odlučujuću ulogu. Stoga, to jesu li ljudi dobrog, prosječnog ili lošeg kova ne određuje rezultate Božjeg djela. Konačne rezultate koje treba postići ostvaruje Bog. Sve vodi Bog; sve je djelo Duha Svetog. Sa stajališta Božjeg djela, ovo bi se pitanje trebalo objasniti na ovaj način – to je jedan razlog. Postoji još jedan razlog: nakon što ih je Sotona iskvario, ljudi posjeduju Sotonine iskvarene naravi kao svoju životnu bit; to jest, svi oni žive prema svojim iskvarenim naravima i njihovim životom upravljaju njihove iskvarene naravi. Ako je, uz to, netko dobrog ili izvanrednog kova i njegove su sposobnosti na svim područjima potpune, savršene i besprijekorne, to će poticati njegove iskvarene naravi. To će dovesti do neobuzdane eskalacije njegovih iskvarenih naravi, te će postati nekontrolirane, i dovesti do toga da ta osoba postane oholija, nepopustljivija, lažljivija i opakija. Bit će joj teže prihvatiti istinu i neće biti načina da se njezine iskvarene naravi riješe. To je još jedan razlog. Osim toga, Bog ljudima daje takav kov jer je čovječanstvo koje Bog želi spasiti urođeno nepotpuno čovječanstvo, čije su sposobnosti u svim aspektima prosječne i imaju nedostatke. Štoviše, poznavanje Božjih riječi i istine ne postiže se samo korištenjem raznih sposobnosti; ono zahtijeva proces. Što taj proces uključuje? Uključuje promjene u okruženju, sazrijevanje osobe, stjecanje životnih iskustava i znanja, te iskustvo stečeno kroz razna okruženja, što ljudima omogućuje da, na temelju svog urođenog kova i instinkata, postupno dođu do razumijevanja i spoznaje o tome na što se istina u Božjim riječima zapravo odnosi; zatim prihvaćaju i primjenjuju Božje riječi. Kroz takav proces, istina u Božjim riječima ugrađuje se u osobu kako bi postala njezin život – ona ne postaje teorija življenja ili filozofija i način življenja; umjesto toga, Božje riječi postaju temelj za njezino postojanje. Takva je osoba nova osoba, novorođeni život. To je neophodan proces. Čak i ako su tvoj kov i sposobnosti u svim aspektima iznimno dobri i visoki, ti se procesi ne mogu izostaviti. Kao stvoreno ljudsko biće, u konačnom postizanju preobrazbe Božjih riječi u tvoj život, nitko ne može preskočiti nijedan korak cjelokupnog procesa koji se mora iskusiti. To jest, svatko će razviti predodžbe, uobrazilje, otpor, opiranje i buntovništvo prema Bogu. Svi će proći kroz nazadovanja, neuspjehe, posrtanja, smjenjivanje, orezivanje, sud i grdnju, iskusiti razna okruženja, susresti se s raznim vrstama ljudi i proći kroz druge takve procese. Bez obzira na to koliko si dobrog ili visokog kova, ili koliko su snažne tvoje sposobnosti u svim aspektima, nijedan od tih procesa ili koraka ne može se izostaviti. Stoga, čak i da ti Bog da iznimno visok kov i sposobnosti, to bi i dalje bilo uzaludno. Bolje je za tebe da budeš obična, prosječna osoba. Iako možda imaš neke nedostatke u ljudskosti, možeš iskusiti Božje djelo, razumjeti Božje riječi nakon što ih čuješ i prepoznati svoje slabosti i nedostatke. Tako je, s jedne strane, ono što zadobiješ praktičnije i primaš više od Boga; s druge strane, točnije upoznaješ svoje prirodne sposobnosti i postaješ razumniji. Zato Bog ne namjerava svima dati dobar kov – On ljudima daje prosječan kov.

Nakon što ste čuli za ova konkretna očitovanja raznih sposobnosti na temelju kojih se procjenjuje nečiji kov, procjenjujete sebe i otkrivate da ste u najboljem slučaju prosječnog kova, ne dosežući razinu dobrog kova. Dakle, tko su oni koji dosežu razinu dobrog kova? To su oni koje koristi Duh Sveti. Ako ti Bog da dobar kov, moraš preuzeti rad koji odgovara nekome dobrog kova. Ako nema potrebe da preuzmeš takav rad, već je prilično dobro što ti je Bog dao prosječan kov – to je Božja milost. Ako ti Bog da prosječan kov, ne možeš obavljati vrlo važan rad, pa ne možeš postati ohol. To je tvoja zaštita. S prosječnim kovom koji ti je dan, nemaš zasluga kojima bi se hvalio, niti možeš dati ikakve velike doprinose. Uvijek moraš misliti: „Ja sam prosječnog kova; nisam dobar u ovom području, niti u onom. Moram biti razborit i tragati za istina-načelima u vršenju svoje dužnosti.” Kada osjetiš da si nedostatan u svim aspektima, postaješ mnogo pristojniji i mnogo više se pridržavaš pravila, mnogo si nenametljiviji. Na primjer, bez obzira na to koji rad obavljaš, bilo da si nadzornik ili običan član, ako u određenom razdoblju tvoj rad ide relativno glatko, donosi neke rezultate, a postignuća su relativno istaknuta i dobiješ potvrdu od Višnjeg, kakav bi bio tvoj način razmišljanja? (Postali bismo samozadovoljni, smatrali da smo dobri i više ne bismo lako tragali za istinom.) Tada bi ti postalo teško slijediti pravila i ostati prizemljen u svom vladanju. To je za tebe vrlo opasno iskušenje; to nije dobar znak. Međutim, budući da ti nedostaju razne sposobnosti ili imaš manjkavosti u njima, pa kada obavljaš rad, ili ne uzmeš u obzir jedan aspekt, ili ne predvidiš, ili previdiš i zaboraviš drugi, ili te orežu u vezi s jednim aspektom, ili se suočiš s neuspjesima i udarcima u drugom, u dubini svog srca, neprestano upozoravaš sebe: „Nisam sposoban. Lošeg sam kova i ne razumijem istinu. Ne razumijem načela.” Tako postaješ vrlo oprezan u obavljanju stvari, jako se bojiš pogriješiti i biti orezan, jako se bojiš prekidanja i ometanja i jako se bojiš propusta u radu koji rezultiraju gubicima. Budući da su tvoje sposobnosti u raznim aspektima manjkave ili su sve vrlo prosječne, tvoja kompetentnost za rad također je vrlo prosječna, a rad koji obavljaš vrlo je prosječan. Stoga osjećaš da se nemaš čime hvaliti – čak i ako uspiješ postići neke teško stečene rezultate, postižeš ih tek nakon što si podnio mnogo teškoća i uložio golem napor u pozadini. Želiš se pretvarati pred drugima da si sposoban i prilično dobar, ali u srcu ti nedostaje samopouzdanja. Znaš da, što god radio, ne možeš to dobro obaviti te i dalje trebaš da Višnji to provjeri. U nekim stvarima, tek kada se suočiš s orezivanjem, shvatiš u čemu griješiš i vidiš koliko si nevjerojatno lošeg kova. Tako nećeš moći postati ohol. To jest, uvijek će oko tebe biti netko dobrog kova tko te nadmašuje i uvijek će postojati istina i Božja zahtijevana mjerila koja te sputavaju. Osjećaš: „Mogu obaviti malo rada samo zato što je Višnji to provjerio i odlučio; rad je dovršen samo zato što je Višnji to opetovano ispitivao, provjeravao i ispravljao. Nemam se čime hvaliti.” Sljedeći put kad nešto radiš, još uvijek razmišljaš o pokazivanju svojih vještina, ali i dalje to ne uspijevaš dobro učiniti i nikada se ne možeš istaknuti. Upravo zato što su tvoj kov i sposobnosti ograničeni, učinci tvojih dužnosti uvijek su prosječni, uvijek ne uspijevajući doseći razinu ili mjerilo koje idealno zamišljaš. Dakle, nesvjesno, neprestano shvaćaš da nisi nikakva istaknuta, nadmoćna ili izvanredna osoba. Postupno, dolaziš do razumijevanja da nisi tako dobrog kova kao što si zamišljao, već posve običnog. Ovaj postupni proces vrlo ti je koristan da spoznaš sebe – na praktičan način doživljavaš neke neuspjehe i zastoje, i nakon unutarnjeg promišljanja, točnije procjenjuješ razinu svojih sposobnosti i kova. Sve više prepoznaješ da nisi osoba dobrog kova, da, iako možda imaš neke jače strane i darove, malo sposobnosti prosuđivanja, ili povremeno imaš neke ideje ili planove, i dalje zaostaješ za istina-načelima, daleko si od Božjih zahtjeva i mjerila istine, a još dalje od mjerila posjedovanja istina-stvarnosti – nesvjesno, imaš te prosudbe i procjene o sebi. U procesu prosuđivanja i procjenjivanja sebe, tvoja spoznaja o sebi postat će sve točnija, a tvoje iskvarene naravi i otkrivenja iskvarenosti postat će sve rjeđi, postajući suzdržaniji i kontroliraniji. Naravno, kontroliranje tvojih iskvarenih naravi nije cilj. Koji je cilj? Cilj je da, dok su tvoje iskvarene naravi kontrolirane, postupno učiš tragati za istinom i vladati se na pristojan način, ne pokušavajući uvijek iznositi zvučne ideje ili pokazivati svoje vještine, ne težeći uvijek natjecateljski da budeš najbolji ili najjači i ne pokušavajući se uvijek dokazivati. Dok se svijest o tome neprestano urezuje duboko u tvoje srce, promišljat ćeš: „Moram tražiti koja su istina-načela za ovo i što Bog kaže o tome.” Svijest o tome postupno će se uspostaviti duboko u tvom srcu, a stupanj tvojeg traganja, priznavanja i prihvaćanja Božje riječi i istine sve će više rasti, što za tebe označava nadu u spasenje. Što više možeš prihvatiti istinu, to će se manje tvoje iskvarene naravi otkrivati; još bolji rezultat je to da ćeš imati više prilika koristiti Božju riječ kao mjerilo za primjenu. Nije li to postupno kretanje putem spasenja? Nije li to dobra stvar? (Jest.) Ali ako su sve tvoje sposobnosti nadmoćne i savršene te izvanredne među ljudima, možeš li i dalje tragati za istinom dok rješavaš stvari i vršiš svoje dužnosti? To je teško reći. Vrlo je teško za nekoga s izvanrednim sposobnostima u svim područjima doći pred Boga mirnog srca ili poniznog stava kako bi spoznao sebe, spoznao svoje nedostatke i iskvarene naravi te došao do toga da traga za istinom, prihvaća istinu, a zatim primjenjuje istinu. To je prilično teško učiniti, zar ne? (Jest.)

To što su neki ljudi prosječnog kova sadrži Božje dobre namjere; to što su neki ljudi previše lošeg kova također sadrži Božje dobre namjere. U želji da te spasi, Bog ti ne daje pretjerano dobar kov. Zašto je to tako? Bog ljudima daje razna prirođena stanja, kao što su njihovo obiteljsko porijeklo, izgled, instinkti, osobnost i razne životne sposobnosti. Bog čak ljudima daje određene jače strane, interese i hobije, a nekim ljudima daruje i posebne darove. To je dovoljno. To je dovoljno za tvoj osobni opstanak. Daje ti sposobnost i uvjete da živiš neovisno i tako, na temelju određene razine kova, možeš prihvatiti Božje riječi, u različitoj mjeri odbaciti svoje iskvarene naravi i postići spasenje. Zato Bog ljudima ne daje pretjerano viok kov. Bog ljudima ne daje pretjerano dobar kov. S jedne strane, to je zato da bi ljudi mogli, uz taj osnovni uvjet, ostati malo prizemljeniji, i da na temelju osjećaja da su obični, prosječni ljudi, ljudi s iskvarenim naravima, mogu voljno prihvatiti Božje djelo i Božje spasenje. Samo tako ljudi imaju osnovni uvjet da prihvate Božje riječi. S druge strane, ako su ljudi vrlo dobrog kova ili brzog uma, s vrlo jakim sposobnostima u svim aspektima, sasvim su iznimni, sve im ide glatko u svijetu – zarađuju mnogo novca u poslu, imaju osobito glatku političku karijeru, postupaju bez napora u svim situacijama, osjećaju se kao riba u vodi – tada takvi ljudi ne mogu lako doći pred Boga i prihvatiti Božje spasenje, zar ne? (Tako je.) Većina onih koje Bog spašava ne zauzimaju visok položaj u svijetu ili među ljudima u društvu. Budući da su prosječnog kova i prosječnih sposobnosti ili čak lošeg kova i loših sposobnosti, i bore se za popularnost ili uspjeh u svijetu, uvijek osjećajući da je svijet mračan i nepravedan, oni imaju potrebu za vjerom, i na kraju, dolaze pred Boga i ulaze u Božju kuću. To je osnovni uvjet koji Bog daje ljudima pri njihovom odabiru. Samo ako imaš tu potrebu možeš imati želju prihvatiti Božje spasenje. Ako su tvoji uvjeti u svim aspektima vrlo dobri i prikladni za borbu u svijetu, i uvijek želiš steći ime za sebe, tada ne bi imao želju prihvatiti Božje spasenje, niti bi čak imao priliku primiti Božje spasenje. Iako si možda prosječnog ili lošeg kova, i dalje si mnogo više blagoslovljen od nevjernika jer imaš priliku da te Bog spasi. Stoga, biti lošeg kova nije tvoj nedostatak, niti je prepreka tvom odbacivanju iskvarenih naravi i postizanju spasenja. U konačnici, Bog je taj koji ti je dao taj kov. Imaš onoliko koliko ti Bog daje. Ako ti Bog da dobar kov, onda si dobrog kova. Ako ti Bog da prosječan kov, onda si prosječnog kova. Ako ti Bog da loš kov, onda i lošeg kova. Kada to shvatiš, moraš to prihvatiti od Boga i moći se pokoriti Božjoj suverenosti i aranžmanima. Koja je istina temelj za pokoravanje? To je da takvi Božji aranžmani sadrže Božje dobre namjere; Bog je brižno promišljen i ljudi se ne smiju žaliti niti pogrešno shvaćati Božje srce. Bog te neće visoko cijeniti zbog tvog dobrog kova, niti će te prezirati ili te se gnušati zbog tvog lošeg kova. Čega se Bog gnuša? Ono čega se Bog gnuša jest to da ljudi ne vole ili ne prihvaćaju istinu, da ljudi razumiju istinu, ali je ne primjenjuju, da ljudi ne čine ono što su sposobni učiniti, da ljudi ne mogu dati sve od sebe u svojim dužnostima, a ipak uvijek imaju pretjerane želje, uvijek žele status, uvijek se natječu za položaj i uvijek Mu postavljaju zahtjeve. To je ono što Bog smatra odvratnim i gnusnim. Ti si prije svega lošeg kova ili nemaš kova, ne možeš obavljati nikakav rad, a ipak uvijek želiš biti vođa; uvijek se natječeš za položaj i moć i uvijek želiš da ti Bog da konačan odgovor, govoreći ti da u budućnosti možeš ući u kraljevstvo, primiti blagoslove i imati dobro odredište. To što te Bog izabrao već je neizmjerno uzdizanje, a ti još uvijek, kad ti se pruži prst, hoćeš cijelu ruku. Bog ti je dao ono što si trebao primiti i već si mnogo dobio od Boga, a ipak postavljaš nerazumne zahtjeve. Toga se Bog gnuša. Vrlo si lošeg kova, ili čak nemaš ni ljudsku inteligenciju, a ipak se Bog prema tebi nije odnosio kao prema životinji, već se i dalje prema tebi odnosi kao prema ljudskom biću. Stoga, trebao bi činiti ono što ljudsko biće treba činiti, govoriti ono što ljudsko biće treba govoriti i prihvatiti sve što ti je Bog dao kao da dolazi od Njega. Koju god dužnost možeš obavljati, obavljaj je. Nemoj iznevjeriti Boga. Nemoj, kad ti se pruži prst, htjeti cijelu ruku zato što se Bog prema tebi odnosi kao prema ljudskom biću, govoreći: „Budući da se Bog prema meni odnosi kao prema čovjeku, onda bi mi trebao dati bolji kov, dopustiti mi da budem vođa tima, nadzornik ili vođa. Bilo bi najbolje da učini da ne moram raditi nikakav naporan posao, tako da bi me Božja kuća besplatno uzdržavala i da se ne bih trebao naprezati ili trpjeti umor, dopuštajući mi da radim što želim.” Sve su to nerazumni zahtjevi. To nisu očitovanja ili zahtjevi koje bi stvoreno biće trebalo imati ili iznositi. Bog se nije prema tebi odnosio u skladu s tvojim lošim kovom, već te je umjesto toga izabrao i dao ti priliku da vršiš svoju dužnost. To je Božje uzdizanje. Ne bi trebao, kad ti se pruži prst, htjeti cijelu ruku i postavljati nerazumne zahtjeve Bogu. Umjesto toga, trebao bi zahvaljivati Bogu i ispunjavati svoju dužnost kako bi uzvratio Božju ljubav. To je Božji zahtjev za tebe. Lošeg si kova, ali Bog ti nije postavio zahtjeve prema mjerilima koja važe za one dobrog kova. Nedostaje ti kova i inteligencije, ali Bog nije zahtijevao da postigneš mjerila koja ljudi dobrog kova mogu doseći. Što god si u stanju učiniti, samo to učini. Bog ne tjera ribu da živi na suhom. Samo što ti sâm uvijek imaš pretjerane želje i nikad ne želiš biti obična osoba, prosječna osoba lošeg kova; ne želiš raditi ove naporne zadatke koji te ne stavljaju u središte pozornosti i u vršenju svoje dužnosti uvijek izbjegavaš teškoće i bježiš od iscrpljenosti, birajući što ćeš raditi; uvijek si samovoljan i uvijek imaš svoje planove i sklonosti – nije da ti je Bog nanio nepravdu. Dakle, kako bi ljudi trebali ispravno pristupiti vlastitom kovu? S jedne strane, kakav god kov ti Bog da, trebao bi ga prihvatiti od Boga i pokoriti se Božjoj suverenosti i aranžmanu. To je najosnovnije razmišljanje i gledište koje bi ljudi trebali posjedovati. To je gledište ispravno i vrijedi u svakoj situaciji. To je istina-načelo koje ostaje nepromjenjivo bez obzira na to kako se stvari mijenjaju. S druge strane, bez obzira na to je jesi li dobrog, prosječnog, lošeg kova ili nemaš kova, trebao bi obavljati rad koji osoba tvojeg kova može postići. Ne bi trebao ništa zadržavati za sebe niti tražiti da se istakneš. Bez obzira na to jesi li dobrog ili prosječnog kova, možeš raditi samo stvari unutar opsega svog kova i sposobnosti; nemaš se čime hvaliti – to je ono što ti je Bog dao; trebao bi to prinijeti. Cijelo tvoje biće, tvoj dah, tvoja prirođena stanja i tvoje sposobnosti u svim aspektima tvog kova dani su od Boga. Razna istina-načela koja sada razumiješ također su osigurana od Boga. Bez Božjeg djela i bez raznih prirođenih stanja koje Bog daruje ljudima, ljudi nisu ništa drugo do šaka prašine. Stoga, ljudi se nemaju čime hvaliti. To je drugi aspekt. Postoji još jedan aspekt: bez obzira na to jesi li prosječnog kova, lošeg kova ili nemaš kova, moraš mu ispravno pristupiti. Prvo, prepoznaj koja je razina tvog kova, a zatim, na temelju svog urođenog kova, čini ono što bi trebao činiti. Nemoj uvijek pokušavati ići iznad svojih sposobnosti i raditi stvari koje ne možeš postići, uvijek se pokušavajući dokazati ljudima ili Bogu. Ne možeš ništa dokazati. Što se više na taj način pokušavaš dokazati, to više dokazuješ da si lošeg kova, da ne znaš vlastitu mjeru, i to više dokazuješ da nemaš razuma i da imaš ozbiljno iskvarenu narav. Nemoj svim sredstvima pokušavati promijeniti svoj kov ili poboljšati svoje sposobnosti u svim aspektima, već točno prepoznaj svoj urođeni kov i sposobnosti i ispravno im pristupi. Ako otkriješ svoje nedostatke, brzo prouči ona područja u kojima možeš postići napredak u kratkom vremenu kako bi ih nadoknadio. U onim područjima koja ne možeš doseći, nemoj se siliti. Postupaj u skladu sa svojom stvarnom situacijom; radi stvari na temelju vlastitog kova i sposobnosti. Krajnje načelo je vršiti svoju dužnost prema Božjoj riječi, Božjim zahtjevima za ljude i istina-načelima. Bez obzira na razinu tvog kova, možeš u različitoj mjeri praktično postupati i obavljati svoje dužnosti prema istina-načelima; možeš zadovoljiti ili ispuniti Božja mjerila. Ova istina-načela nipošto nisu prazne priče; ona nipošto ne nadilaze čovječanstvo. Sve su to putevi primjene skrojeni po mjeri za iskvarene naravi, instinkte i razne sposobnosti i razne vrste kova stvorenog čovječanstva. Stoga, bez obzira na to kakvog si kova, bez obzira na to u čemu su tvoje sposobnosti nedostatne ili manjkave, to nije problem; ako istinski razumiješ istinu i voljan si primjenjivati istinu, postojat će put naprijed. Nedostaci osobe u određenim aspektima kova i sposobnosti nipošto ne ometaju njezinu primjenu istine. Ako ti nedostaje sposobnost prosuđivanja ili neka druga sposobnost, možeš više tragati i više razgovarati u zajedništvu – tražiti upute i prijedloge od onih koji razumiju istinu. Kada razumiješ i shvatiš načela i puteve primjene, trebao bi ih primjenjivati svom svojom snagom na temelju svog rasta. Prihvatiti i primjenjivati – to je ono što bi trebao činiti. Pomaže li vam Moj razgovor u zajedništvu na ovaj način da razumijete? (Razumijemo malo više.)

Zašto Bog unaprijed određuje da ljudi imaju različite vrste kova? Zašto Bog ljudima ne daje savršen kov? O koliko smo aspekata razgovarali u zajedništvu u vezi s tim koje su Božje namjere u tom pogledu i kako bi ljudi trebali ispravno pristupiti tome? Sažmimo ih. Prvi je aspekt prihvatiti to od Boga. To su osnovna ideja i gledište koje bi ljudi trebali posjedovati. Drugi je aspekt prepoznati i procijeniti kakvog si kova te postupati i vršiti svoju dužnost na temelju svog kova i sposobnosti. Nemoj pokušavati raditi stvari koje premašuju tvoj kov i sposobnost. Ono što možeš učiniti, učini savjesno i na prizemljen način, i učini to dobro. Ono što ne možeš učiniti, nemoj se siliti. Koji je treći aspekt? (Ne smijemo uvijek željeti promijeniti svoj kov. Čak i ako smo prosječnog kova, lošeg kova ili nemamo kova, moramo mu ispravno pristupiti. Ne smijemo uvijek željeti dokazati Bogu da smo dobrog kova. To je neprikladno.) Tako je. Ispravno pristupi svom kovu. Nemoj se žaliti. Koliko god ti je Bog dao, toliko će od tebe i tražiti. Ono što ti Bog nije dao, Bog od tebe ne zahtijeva. Na primjer, ako ti je Bog dao prosječan ili loš kov, On ne zahtijeva da budeš vođa, vođa tima ili nadzornik. Međutim, ako ti je Bog dao rječitost, sposobnost izražavanja ili određeni dar i zahtijeva da obavljaš rad povezan s tim darom, onda bi to trebao dobro obaviti. Nemoj iznevjeriti uvjete koje ti je Bog dao. Moraš biti na visini Božjeg dara, dati mu da dođe do punog izražaja i dobro ga primijeniti, primijeniti ga na pozitivne stvari i ostvariti vrijedne rezultate rada koji koriste čovječanstvu. To bi bilo izvrsno, zar ne? (Da.) Osim toga, moraš znati da Bog ima dobre namjere kad ljudima daje različit kov. Upravo zato što te Bog želi spasiti, nije ti dao pretjerano dobar kov. To sadrži Božju brižnu namjeru. To što ti je Bog dao prosječan ili loš kov tvoja je zaštita. Kad bi ljudi bili pretjerano dobrog ili izvanrednog kova, lako bi slijedili svijet i Sotonu i ne bi lako povjerovali u Boga. Pogledajte istaknute pojedince u raznim djelatnostima i poljima u svijetu – kakvi su to ljudi? Svi su oni lukavi stratezi, utjelovljeni đavli. Ako ih zamoliš da vjeruju u Boga, oni misle: „Vjerovanje u Boga ne vodi nikamo – samo nesposobni ljudi vjeruju u Boga!” Ljude pretjerano dobrog kova, s velikim sposobnostima i naprednim taktikama zarobio je Sotona. Oni u potpunosti žive prema svojim iskvarenim naravima i potpuno za svijet. Takvi su ljudi svi utjelovljeni đavli. Recite Mi, spašava li Bog takve ljude? (Ne.) Dakle, jeste li voljni biti utjelovljeni đavao, ili ste voljni biti obična osoba, osoba lošeg kova, ali koja može primiti Božje spasenje? (Voljni smo biti obični ljudi.) Od ove dvije vrste ljudi, koja je blagoslovljena? Oni koji napreduju u svijetu, ističu se, imaju slavu, postaju visoki dužnosnici ili bogati ljudi, koji imaju sve što žele i beskrajno novca za trošenje – jeste li voljni biti takvi ljudi, ili ste voljni doći pred Boga i biti jednostavni, obični ljudi prosječnog kova? Koji je tvoj izbor? (Biti jednostavni, obični ljudi.) Ako izabereš biti jednostavna, obična osoba prosječnog kova, koja ne uživa u dobrom materijalnom životu u ovom životu, ne želi se istaknuti, bez ikakve važnosti u ovom svijetu i da te svi gledaju svisoka, radije bivajući takva osoba i cijeneći ili zadobivajući priliku za spasenje koju Bog daje ljudima – ako je to tvoj izbor, ako izabereš biti spašen i izabereš ne slijediti ovaj svijet, i u svom srcu želiš ne pripadati ovom svijetu, već pripadati Bogu, onda ne bi trebao prezirati kov koji ti je Bog dao. Čak i ako si vrlo lošeg kova ili ti Bog nije dao nikakav kov, ipak bi trebao radosno prihvatiti tu činjenicu i, s prirođenim stanjima raznih sposobnosti koje ti je Bog dao, ispuniti dužnost stvorenog bića. Drugi je aspekt da čak i ako kov koji Bog daje ljudima nije vrlo dobar – samo kov običnih ljudi – i ako su sposobnosti koje im daje u svim aspektima prosječne ili čak loše, osnovne istine koje bi ljudi trebali primjenjivati, a kojima ih Bog uči, i dalje se mogu postići i dosegnuti ako su voljni uložiti svoje srce u njihovu primjenu. Čak i ako si vrlo lošeg kova i tvoja sposobnost shvaćanja, sposobnost prihvaćanja stvari, sposobnost prosuđivanja i sposobnost prepoznavanja stvari vrlo su loše ili čak nepostojeće, sve dok posjeduješ najosnovniju ljudskost i razum, zadaci i poslovi koje ti Bog povjerava mogu se dovršiti i dobro obaviti. Štoviše, osnovni način koji Bog zahtijeva od ljudi, da se bojiš Boga i kloniš se zla, nešto je što možeš slijediti; to je nešto što možeš dosegnuti i postići. Stoga, Bog ti nikada nije namjeravao dati vrlo dobar kov. Da ti je Bog dao dobar kov i neke posebne sposobnosti, omogućujući ti da postaneš utjelovljeni đavao u svijetu, tada te Bog ne bi spasio. Možete li sada razumjeti Božje srce u vezi s tim pitanjem? (Možemo.) Ako možete razumjeti Božje srce, to je dobro; razumjet ćete ovu istinu i ispravno pristupiti vlastitom kovu; više neće biti poteškoća u tom pogledu. Slijedom toga, ljudi bi jednostavno trebali činiti ono što bi trebali činiti. Čak i ako je to samo jedan posao, uloži svoje srce i trud da ga dobro obaviš i nemoj iznevjeriti Božja očekivanja od tebe. Razumijete li? (Razumijemo.) To je sve za današnji razgovor u zajedništvu o ovoj temi. Doviđenja!

11. studenog 2023.