Poboljšanje kova služi primanju Božjeg spasenja

Poboljšanje ljudskog kova znači zahtijevati od vas da poboljšate svoju sposobnost razumijevanja kako biste mogli razumjeti Božje riječi i znati kako po njima postupati. To je najosnovniji zahtjev od svih. Ako Me slijediš a ne razumiješ ono što govorim, nije li tvoja vjera smušena? Bez obzira na to koliko riječi izgovorim, ako ih ne možete dokučiti i ne možete ih sasvim razumjeti bez obzira na to što kažem, onda to znači da ste lošega kova. Bez sposobnosti razumijevanja ne razumijete ništa od onoga što govorim, što prilično otežava postizanje željenog učinka; mnogo je toga što vam ne mogu izravno reći, a namjeravani učinak ne može se postići, što iziskuje dodatni rad. Budući da su vaša sposobnost razumijevanja, vaša sposobnost sagledavanja stvari i mjerila po kojima živite previše manjkavi, na vama se mora obaviti djelo „poboljšanja kova”. To je neizbježno i nema druge mogućnosti. Samo se tako može postići neki učinak; u suprotnom, sve riječi koje izgovorim bile bi uzaludne. I ne biste li onda svi vi ostali zapamćeni u povijesti kao grješnici? Ne biste li postali najgori ološ? Zar ne znate kakvo se djelo provodi na vama i što se od vas traži? Trebali biste znati svoj vlastiti kov: on uopće ne ispunjava Moje zahtjeve. A ne odgađa li to Moje djelo? Na temelju vašeg trenutnog kova i trenutnog karaktera, nitko od vas nije dostojan svjedočiti za Mene, niti je itko od vas dorastao zadatku preuzimanja teških odgovornosti Mog budućeg djela. Ne osjećate li se duboko posramljenima? Ako ovako nastavite, kako možete udovoljiti Mojim namjerama? Trebao bi obogatiti svoj život. Ne dopusti da ti vrijeme prođe uzalud – u tome nema nikakve vrijednosti. Trebao bi znati čime bi trebao biti opremljen. Nemoj misliti za sebe da si sveznalica – pred tobom je još dug put! Što se još ima za reći kad ne posjeduješ ni najmanje zdravog razuma ljudskosti? Nije li sve to uzalud? A što se tiče ljudskosti i kova koje zahtijevam, nitko od vas nije u potpunosti u skladu s mjerilom. Izuzetno je teško pronaći nekoga koga mogu upotrijebiti. Vjerujete da ste sposobni činiti veće djelo za Mene i da vam mogu povjeriti veće stvari; zapravo, ne znate ni kako ući u mnoge lekcije koje su vam pred vašim vlastitim očima – pa kako biste onda uopće mogli ući u dublje istine? Trebali biste ulaziti postupno, sloj po sloj. Ne kaotično – to nije dobro. Započnite s najplićim ulaskom: čitajte ove riječi redak po redak dok ne postignete razumijevanje i jasnoću. Kada čitate Božje riječi, nemojte ih samo preletjeti kao da se divite cvijeću dok jašete u galopu i nemojte to raditi površno i nemarno. Možeš čitati i neke referentne materijale (poput knjiga o gramatici ili retorici) kako bi poboljšao svoje znanje. Nemoj čitati knjige poput ljubavnih romana, biografija velikana ili onih o društvenim znanostima; od njih nema nikakve koristi, a mogu ti samo naštetiti. Moraš ovladati svime u što bi trebao ući i što bi trebao razumjeti. Svrha podizanja ljudskog kova jest dati ljudima svijest o njihovoj vlastitoj biti, identitetu, statusu i vrijednosti. Trebali biste razumjeti zašto ljudi moraju težiti istini u vjeri u Boga i je li prihvatljivo da ljudi ne podižu svoj kov. Nužno je da se nastavite obrazovati; to ne smijete odbaciti! Morate razumjeti zašto se ljudski kov mora podići, kako bi ga trebalo podići i u koje aspekte treba ući. Morate razumjeti značaj proživljavanja normalne ljudskosti, zašto se to djelo mora obaviti i ulogu koju bi čovjek trebao odigrati. Na primjer, što se tiče obrazovanja, trebali biste razumjeti koje aspekte treba proučavati i kako bi se u njih trebalo ući. Svi biste trebali znati cilj obrazovanja. Nije li cilj razumjeti riječi Božje i ući u istinu? Što danas prevladava u crkvama? Kada se ljude potakne na obrazovanje, oni zaborave uživati u Božjim riječima i po cijele dane ne rade ništa drugo osim što se obrazuju. Ako od njih zahtijevate da proživljavaju normalnu ljudskost, oni će se posvetiti samo pospremanju svoje kuće, kuhanju ili kupnji kuhinjskog pribora. Usredotočit će se samo na te stvari; čak neće ni znati kako voditi običan crkveni život. Ako se nađeš u ovakvim okolnostima, zastranio si u svojoj primjeni. Zašto se onda od tebe traži da uđeš u duhovni život? Jednostavnim učenjem tih stvari ostat ćeš nesposoban postići ono što se od tebe traži. Ulazak u život i dalje je ono najvažnije; u međuvremenu, razlog za obavljanje tog djela jest rješavanje poteškoća s kojima se ljudi susreću u svojim iskustvima. Poboljšanje tvog kova pruža ti spoznaju o ljudskoj prirodi i čovjekovoj biti, čija je glavna svrha rast ljudskog duhovnog života i promjena njihove naravi. Možda se znaš dotjerati i lijepo izgledati, možda si pronicljiv i mudar, a ipak na kraju, kada dođe dan da pođeš na posao, ti to ne možeš. Stoga bi trebao biti svjestan onoga što bi također trebalo učiniti dok poboljšavaš svoj kov. Cilj je tvoja promjena; a poboljšanje tvog kova je dodatna stvar. Neće valjati ako se tvoj kov ne poboljša, a ako se tvoja narav ne promijeni, to je još gore. Nijedno se ne može izostaviti. Posjedovanje normalne ljudskosti ne znači da si snažno svjedočio – ono što se od tebe traži nije tako jednostavno.

Tek kada se ljudski kov poboljša i kada ljudi postignu razboritost i način života ljudi s normalnom ljudskošću te budu imali ulazak u život – tek tada će imati promjene i svjedočanstva o kojima mogu govoriti. Kada dođe dan da svjedočiš, moraš također govoriti o promjenama u svom ljudskom životu i o spoznaji o Bogu u sebi. Samo je spoj tih dvaju aspekata tvoje istinsko svjedočanstvo i tvoja žetva. Nije dovoljno da se tvoja ljudskost promijeni izvana, a da iznutra nemaš razumijevanja, niti će valjati ako iznutra imaš razumijevanje i istinu, ali na kraju zanemariš proživljavanje svoje normalne ljudskosti. Djelo koje se danas obavlja na tebi ne služi pokazivanju, već tome da te promijeni. Sve što trebaš učiniti jest usredotočiti se na to da promijeniš sebe. Ne valja pisati i slušati svaki dan, ne čineći ništa drugo u životu; trebao bi imati ulazak u svaki aspekt. Trebao bi imati normalan život sveca. Mnoge se sestre odijevaju kao mlade dame, a braća kao plemići ili kakve glavešine, potpuno lišeni pristojne svetačke odjeće. Jedno je poboljšati kov neke osobe – to se postiže usput. Drugo je jesti i piti Božje riječi – to je ključno. Ako se tvoj kov poboljšao, ali je na kraju ostao neupotrijebljen jer nisi jeo i pio Božje riječi, nisi li uzalud potratio svoj trud u učenju? Oba aspekta moraju se spojiti. Zašto spominjati spoznaju o Bogu kada se raspravlja o onome što se od tebe traži? Nije li to radi rezultata djela koje će doći? Nakon što si osvojen, moraš biti sposoban podijeliti iskustveno svjedočanstvo. Neće valjati ako je tvoj vanjski izgled onaj normalne ljudskosti, ali na kraju ne možeš svoja iskustva pretočiti u riječi. Dok imaš normalan duhovni život, također bi trebao postići normalnu ljudskost, čije ćeš mnoge aspekte naučiti usput. Misliš li da metenje poda zahtijeva neko posebno vježbanje? Još je gore provesti sat vremena vježbajući kako držati štapiće dok jedeš! Koje aspekte uključuje normalna ljudskost? Uvid, razum, savjest i integritet. Ako možeš postići normalnost u svakom od tih aspekata, tvoja će ljudskost biti u skladu s mjerilom. Trebao bi imati obličje normalnog ljudskog bića, trebao bi nalikovati vjerniku u Boga. Ne moraš postići previše, niti se baviti diplomacijom; samo moraš biti normalno ljudsko biće, s razumom normalne osobe, da bi mogao prozreti stvari i barem izgledati kao normalno ljudsko biće. To će biti dovoljno. Sve što se danas od tebe traži u granicama je tvojih mogućnosti; ovdje se od tebe ne traži ništa nemoguće. Nikakve beskorisne riječi ni beskorisno djelo neće biti primijenjeni na tebi. Sva ružnoća izražena ili otkrivena u tvom životu mora se odbaciti. Sotona vas je iskvario i prepuni ste Sotoninih otrova. Sve što se od tebe traži jest da odbaciš te sotonske iskvarene naravi. Od tebe se ne traži da postaneš neka visokopozicionirana ličnost ili slavna osoba ili velikan. To nema smisla. Djelo koje se obavlja na vama obavlja se u skladu s onim što vam je svojstveno. Ono što tražim od ljudi definirano je unutar granica. Kad bi primjenjivao na način i tonom kojim govore intelektualci, to ne bi valjalo; ne bi to mogao učiniti. S obzirom na vaš kov, trebali biste barem moći govoriti s mudrošću i taktom te objašnjavati stvari na jasan i razumljiv način. To je sve što je potrebno da bi se ispunili zahtjevi. Ako, u najmanju ruku, zadobiješ uvid i razum, onda će to valjati. Ono što je trenutno najvažnije jest da odbaciš svoje sotonske iskvarene naravi. Moraš odbaciti ružnoću koja se očituje u tebi. Kako možeš govoriti o vrhunskom razumu i vrhunskom uvidu, ako to ne odbaciš? Mnogim ljudima, kada vide da se doba promijenilo, nedostaje ikakve poniznosti ili strpljenja, a isto tako možda nemaju ljubavi i ne ponašaju se svetački pristojno. Kako su takvi ljudi izvan pameti! Imaju li oni i trunku normalne ljudskosti? Imaju li ikakvo svjedočanstvo o kojem bi mogli govoriti? Potpuno su bez uvida ili razuma. Naravno, neke aspekte ljudske primjene koji su izopačeni treba ispraviti; njihov prijašnji kruti duhovni život i njihov otupjeli i imbecilni izgled, na primjer – sve se to mora promijeniti. Promjena ne znači dopustiti da postaneš razuzdan ili da se prepustiš tijelu, govoreći što god želiš. Ne smiješ govoriti nepromišljeno. Imati govor i vladanje normalnog ljudskog bića znači govoriti suvislo, govoreći „da” kada misliš „da”, i „ne” kada misliš „ne”, držeći se činjenica, govoreći prikladno, ne varajući i ne lažući. Moraju se razumjeti granice koje normalna osoba može dosegnuti u pogledu promjene naravi. U suprotnom nećeš moći ući u stvarnost.