27. poglavlje
Danas su Božje riječi dosegnule svoj vrhunac, to jest, drugi dio doba suda dosegnuo je svoj vrhunac. Ali to nije konačni vrhunac. U ovom se trenutku Božji ton promijenio – nije ni sarkastičan ni šaljiv, a nije ni oštar ni prijekoran; Bog je ublažio ton Svojih riječi. Bog sada počinje s čovjekom „razmjenjivati osjećaje iz prošlosti”. Bog istovremeno nastavlja djelo doba suda i otvara put sljedećem dijelu djela, tako da su svi dijelovi Njegova djela međusobno isprepleteni. S jedne strane, On govori o čovjekovoj „tvrdoglavosti i ponavljanju starih grešaka”, a s druge kaže: „S čovjekom proživljavam tuge, radosti, rastanke i susrete” – sve to izaziva reakciju u srcima ljudi, dirajući čak i najotupljenija ljudska srca. Bog izgovara ove riječi prvenstveno s ciljem da svi ljudi na samom kraju bez glasa padnu ničice pred Bogom, i tek nakon toga kaže: „Očitujem Svoja djela, navodeći sve da Me spoznaju kroz vlastiti neuspjeh.” U ovom razdoblju ljudska spoznaja Boga i dalje ostaje posve površna; to nije istinska spoznaja. Iako se trude koliko god mogu, ljudi nisu sposobni udovoljiti Božjim nakanama. Danas su Božje riječi dosegnule svoj vrhunac, ali ljudi i dalje ostaju u početnim etapama, stoga nisu sposobni ući u Njegove trenutačne riječi – to pokazuje da se Bog i čovjek razlikuju koliko god je to moguće. Na temelju ove usporedbe, kada Božje riječi završe, ljudi će biti sposobni dostići samo najniža Božja mjerila. To je način Božjeg djelovanja na tim ljudima koje je veliki crveni zmaj potpuno iskvario, a Bog mora tako djelovati kako bi postigao optimalan učinak. Ljudi u crkvama obraćaju nešto više pažnje na Božje riječi, ali Božja je nakana da Ga oni spoznaju u Njegovim riječima – ne postoji li tu razlika? Međutim, kako stvari stoje, Bog više ne vodi računa o čovjekovoj slabosti i nastavlja govoriti bez obzira na to jesu li ljudi sposobni prihvatiti Njegove riječi ili nisu. U skladu s Njegovom nakanom, kada Njegove riječi završe, tada će biti dovršeno i Njegovo djelo na zemlji. Ali djelo u ovom trenutku nije nalik nekadašnjim djelima. Kada Božje izjave završe, to nitko neće znati; kada Božje djelo završi, to nitko neće znati; i kada se Božje obličje promijeni, to nitko neće znati. Takva je Božja mudrost. Kako bi izbjegao svaku Sotoninu optužbu i svako ometanje neprijateljskih sila, Bog djeluje a da nitko ne zna, i u ovom trenutku među ljudima na zemlji nema nikakve reakcije. Iako se nekada govorilo o znakovima Božjeg preobraženja, nitko ih nije u stanju opaziti, jer je čovjek to zaboravio i ne obraća pažnju na to. Zbog napada i iznutra i izvana – nesreća vanjskog svijeta te spaljivanja i pročišćavanja Božjim riječima – ljudi se više nisu voljni truditi za Boga, jer su previše zauzeti vlastitim poslovima. Kada svi ljudi dođu do toga da niječu spoznaju i težnju iz prošlosti, kada svi ljudi jasno vide sami sebe, tada će doživjeti neuspjeh i njihovo vlastito ja više neće imati mjesta u njihovom srcu. Tek će tada ljudi iskreno žeđati za Božjim riječima, tek će tada Božje riječi uistinu imati mjesto u njihovom srcu i tek će tada Božje riječi postati temelj njihova postojanja – u tom će trenutku Božjim nakanama biti udovoljeno. Ali današnji su ljudi daleko od toga. Neki od njih jedva da su se pomaknuli s mjesta, stoga Bog kaže da je to „ponavljanje starih grešaka”.
Sve Božje riječi sadrže mnoga pitanja. Zašto Bog neprestano postavlja takva pitanja? „Zašto se ljudi ne mogu pokajati i biti kao novi? Zašto su zauvijek spremni živjeti u močvari umjesto na mjestu bez blata? ...” Bog je u prošlosti djelovao izravnim ukazivanjem na stvari ili izravnim razotkrivanjem. Ali nakon što su ljudi pretrpjeli ogromnu traumu, Bog više nije govorio tako izravno. U tim pitanjima ljudi istovremeno vide vlastite nedostatke i shvaćaju put primjene. Budući da svi vole jesti ono što im je lako dostupno, Bog govori u skladu s njihovim zahtjevima, pružajući im teme za razmišljanje kako bi mogli o njima promišljati. To je jedan aspekt značaja Božjih pitanja. Naravno, to nije značaj nekih drugih Njegovih pitanja, na primjer: Je li moguće da sam se prema njima loše odnosio? Je li moguće da sam ih usmjerio u pogrešnom pravcu? Je li moguće da ih vodim u pakao? Takva pitanja ukazuju na predodžbe koje su duboko usađene u ljudskim srcima. Iako njihova usta ne govore ništa, u srcu većine postoji sumnja, a oni vjeruju da ih Božje riječi prikazuju kao potpuno bezvrijedne. Naravno, takvi ljudi ne poznaju sebe, ali će na kraju pred Božjim riječima priznati poraz – to je neizbježno. Nakon tih pitanja Bog također kaže: „Svaku naciju namjeravam razbiti u komadiće, a kamoli čovjekovu obitelj.” Kada ljudi prihvate Božje ime, svaka će se nacija zbog toga zatresti, način razmišljanja ljudi postupno će se promijeniti, a u obiteljima će odnosi između oca i sina, majke i kćeri te muža i žene prestati postojati. Nadalje, odnosi među ljudima u obiteljima postajat će sve otuđeniji; oni će se pridružiti velikoj obitelji, a ustaljeni obrasci života gotovo svih obitelji bit će razoreni. Zbog toga će pojam „obitelji” u ljudskim srcima postajati sve nejasniji.
Zašto je u današnjim Božjim riječima toliko toga posvećeno „razmjenjivanju osjećaja iz prošlosti” s ljudima? Naravno, i to je radi postizanja određenog učinka, iz čega se može vidjeti da je Božje srce ispunjeno tjeskobom. Bog kaže: „Kada sam Ja tužan, tko Mene može utješiti svojim srcem?” Bog izgovara ove riječi jer je Njegovo srce obuzeto tugom. Ljudi nisu sposobni pokazati potpuno razumijevanje prema Božjim nakanama, uvijek su razuzdani, ne mogu se obuzdati i rade što im se prohtije; previše su prizemni, uvijek si opraštaju te ne vode računa o Božjim nakanama; Sotona je kvario ljude sve do danas i oni se nisu sposobni osloboditi. Zbog svega toga Bog kaže: „Kako mogu pobjeći iz čeljusti grabežljivog vuka? Kako se mogu osloboditi njegovih prijetnji i njegovih kušnji?” Ljudi žive u tijelu, što znači živjeti u čeljusti grabežljivog vuka. Zbog toga, i zato što ljudi nemaju samosvijesti te uvijek udovoljavaju sebi i prepuštaju se razvratu, Bog ne može a da ne osjeća tjeskobu. Što Bog više tako podsjeća ljude, to se oni u svojem srcu bolje osjećaju i postaju spremniji stupiti u doticaj s Bogom. Tek će se tada čovjek i Bog skladno odnositi jedan prema drugome, bez ikakve razdvojenosti ili udaljenosti među njima. Danas cijelo čovječanstvo iščekuje dolazak Božjeg dana, stoga se čovječanstvo nikada nije pomaknulo naprijed. Ipak, Bog kaže: „Kada se Sunce pravednosti pojavi, Istok će biti obasjan, a zatim će ono zauzvrat obasjati cijeli svemir, dopirući do svakoga.” Drugim riječima, kada Bog promijeni Svoje obličje, Istok će biti prvi osvijetljen i narod Istoka prvi će biti zamijenjen, nakon čega će preostale zemlje, od juga prema sjeveru, biti obnovljene. Takav je redoslijed i sve će se dogoditi u skladu s Božjim riječima. Kada ova etapa završi, svi će ljudi vidjeti. Bog djeluje prema tom redoslijedu. Kada ugledaju taj dan, ljudi će biti presretni. Iz žurnosti Božje nakane može se vidjeti da taj dan nije daleko.
U riječima koje su danas ovdje izgovorene, drugi i treći dio sve one koji vole Boga navode da gorko plaču. Njihovo se srce odmah obavije sjenom i od tada se srce svih ljudi ispunjava ogromnom tugom zbog Božjeg srca. Neće osjetiti olakšanje sve dok Bog ne dovrši Svoje djelo na zemlji. To je opći tijek događaja. „Gnjev raste u Mojem srcu, praćen bujajućim osjećajem tuge. Kada Moje oči vide ljudska djela i svaku njihovu riječ i postupak kao prljave, Moj bijes navire, a u srcu se javlja snažniji osjećaj nepravdi ljudskog svijeta, zbog čega postajem tužniji; žudim da smjesta završim s čovjekovim tijelom. Ne znam zašto čovjek nije sposoban pročistiti se u tijelu, zašto se čovjek ne može voljeti u tijelu. Je li moguće da je ‚funkcija’ tijela tako velika?” Bog je u današnjim Božjim riječima čovjeku javno otkrio svu tjeskobu u Svom srcu, ništa ne skrivajući. Kada anđeli trećeg neba sviraju glazbu za Njega, Bog i dalje ostaje privržen ljudima na zemlji, i upravo zbog toga kaže: „Kada anđeli sviraju glazbu Meni u slavu, to ne može a da ne pobudi Moje suosjećanje prema čovjeku. Moje je srce istog trena ispunjeno tugom i nemoguće Mi je osloboditi se tog bolnog osjećaja.” Upravo zato Bog izgovara riječi: „Ispravit ću nepravde ljudskog svijeta. Svojim ću rukama obaviti Svoje djelo diljem zemlje, zabranjujući Sotoni da ponovno teško naudi Mojem narodu, zabranjujući neprijateljima da ponovno postupaju samovoljno i bezobzirno. Postat ću Kralj na zemlji i ondje premjestiti Svoje prijestolje, primoravajući sve Moje neprijatelje da padnu ničice i preda Mnom priznaju svoje grijehe.” Zbog Božje tuge Njegova se mržnja prema đavlima povećava, stoga On masama unaprijed otkriva ishod đavala. To je Božje djelo. Bog je oduvijek želio ponovno se sjediniti sa Svojim narodom i privesti staro doba kraju. Svi ljudi u svemiru počinju se kretati – to jest, svi ljudi u svemiru dolaze pod Božje vodstvo. Zbog toga se njihove misli okreću pobuni protiv njihovih vladara. Ubrzo će narodi svijeta zapasti u kaos, a poglavari svih zemalja bježat će na sve strane, da bi ih na kraju njihov narod odvukao na giljotinu. To je konačni ishod đavoljih kraljeva; na kraju nitko od njih neće moći pobjeći i svi to moraju proći. Danas su se oni „pametni” počeli povlačiti. Vidjevši da situacija ne izgleda dobro, koriste ovu priliku da odstupe i izbjegnu teškoće nesreće. Ali jasno kažem, djelo koje Bog čini tijekom posljednjih dana prvenstveno je grdnja čovjeka, pa kako bi ti ljudi uopće mogli pobjeći? Danas je prvi korak. Jednog će dana sve u svemiru pasti u ratni metež; ljudi na zemlji više nikada neće imati vođe, cijeli će svijet biti poput hrpe rastresitog pijeska, kojim nitko ne vlada, a ljudi će mariti samo za vlastiti život, ne obazirući se ni na koga drugoga. Budući da svime upravlja Božja ruka, Bog stoga kaže: „Cijelo čovječanstvo razdvaja razne nacije prema Mojim nakanama.” Zvuk anđeoskih truba o kojem Bog sada govori jest znak – zvoni čovjeku na uzbunu, a kada trube ponovno zatrube, stići će posljednji dan svijeta. Tada će se sva Božja grdnja spustiti na zemlju, bez i najmanjeg odstupanja; bit će to nemilosrdni sud i službeni početak doba grdnje. Među Izraelcima će se često čuti Božji glas koji će ih voditi kroz različita okruženja, a isto će im se tako ukazivati i anđeli. Izraelci će biti upotpunjeni u samo nekoliko mjeseci, a budući da neće morati proći kroz korak uklanjanja otrova velikog crvenog zmaja iz sebe, bit će im lako stupiti na pravi put pod raznim oblicima vodstva. Iz razvoja događaja u Izraelu može se vidjeti stanje cijelog svemira, a to pokazuje koliko su brzi koraci Božjeg djela. „Vrijeme je došlo! Pokrenut ću Svoje djelo, vladat ću kao Kralj među ljudima!” Bog je u prošlosti vladao samo na nebu. Danas vlada na zemlji; Bog je u potpunosti povratio Svoj autoritet, stoga je prorečeno da cijelo čovječanstvo više nikada neće imati normalan ljudski život, jer će Bog iznova urediti nebo i zemlju, a nijednom čovjeku nije dopušteno u to se miješati. Stoga Bog često podsjeća čovjeka da je „vrijeme došlo”. Kada se svi Izraelci vrate u svoju zemlju – na dan kada zemlja Izrael bude u potpunosti obnovljena – Božje veliko djelo bit će dovršeno. Neprimjetno će se svi ljudi u svemiru pobuniti i svi će narodi u cijelom svemiru pasti poput zvijezda na nebu; u trenu će se urušiti u ruševine. Nakon što se obračuna s njima, Bog će izgraditi kraljevstvo koje Njegovo srce ljubi.
