73. Suočavanje s lažnom prijavom
Jednog sam dana primila prijavu u kojoj su braća i sestre tvrdili da vođa crkve, sestra Chen Mo, ne nosi breme u obavljanju svoje dužnosti, da nije sposobna rješavati probleme ljudi, da ne obavlja stvarni posao te da je lažna vođa. Nakon što sam pročitala prijavu, odmah sam organizirala sastanak s braćom i sestrama iz te crkve kako bih bolje razumjela što misle o Chen Mo. No stvarna situacija nije se poklapala sa sadržajem prijave. Sva braća i sestre iz te crkve rekli su da je Chen Mo preuzimala odgovornost u obavljanju svoje dužnosti, aktivno provodila sve crkvene projekte i brzo rješavala probleme ljudi te da bi se moglo reći da je obavljala stvarni posao. Pomislila sam: „Prijava je lažno prikazala situaciju u ovoj crkvi. Što se ovdje događa?”
Poslije, kad sam dodatno istražila problem, saznala sam da su prijavu napisala dva člana crkve, Zhao Hui i Liu Ying. Napisali su prijavu zato što su jednom vidjeli đakona za zalijevanje kako kasni na zalijevanje pridošlica. Kada su to prijavili Chen Mo, ona nije ukorila đakona jer je saznala da je zakasnio zbog bavljenja drugim hitnim projektima u to vrijeme, no nakon toga više nikada nije zakasnio. Zhao i Liu nisu uzeli u obzir okolnosti, već su samo iskoristili priliku da bi sudili Chen Mo zbog toga što ne rješava probleme, što štiti druge vođe i đakone te ne obavlja stvarni posao. Štoviše, Zhao i Liu nisu htjeli odustati. Često su tijekom okupljanja sudili Chen Mo i drugim đakonima, govoreći da samo štite jedni druge, da ne obavljaju stvarni posao i da su lažni vođe i djelatnici. Ovo prekidanje utjecalo je na crkveni život, a sama Chen Mo postala je negativna, što je dodatno otežalo crkveni rad. Kad sam čula za ponašanje Zhaoa i Liu, prisjetila sam se kako su se njih dvoje, dok sam prije nekoliko godina bila vođa u toj crkvi, udružili u napadu na vođe i djelatnike. Čak su i izbacivanje antikrista nazvali „nepravednim”. Njihovo izazivanje problema jako je prekidalo crkveni život. Ja sam tada tek postala vođa. Prvi put sam se nosila s takvom situacijom i bila sam relativno nova u vjeri, pa sam se osjećala prilično sputanom i nisam ih se usudila razotkriti niti im postaviti ograničenja. Zbrka koja je uslijedila trajala je više od pola godine. Tek kad je došao vođa više razine i razgovarao u zajedništvu, razotkrivši očitovanja, prirodu i posljedice njihovih zlih djela, prestali su stvarati probleme. Budući da su prestali s prekidanjem crkvenog života i tvrdili da su se spremni pokajati, dopušteno im je da ostanu u crkvi pod nadzorom. No pokazalo se da su ponovno počeli stvarati probleme i smetnje, napadajući vođe i djelatnike i sudeći im. Zhao i Liu često su tražili mane vođama i djelatnicima te ih osuđivali, stvarajući kaos u crkvi i odbijajući se pokajati. S obzirom na njihovo dosljedno ponašanje, bilo je jasno da imaju prirodu-bit zlih ljudi. Shvativši to, pomislila sam: „Ovaj put ih moram temeljito razotkriti i ograničiti. Ne mogu im dopustiti da i dalje čine zlo i prekidaju crkveni rad.” No onda sam i pomislila: „Oni vole tražiti mane vođama i stvarati probleme. Što ako me uhvate kad budem rekla nešto krivo ili kad budem pogriješila?” Razmišljala sam o tome kako me prije, dok sam obrađivala slučaj jednog antikrista, taj antikrist dvaput prijavio. Što bi braća i sestre mislili o meni da me Zhao i Liu prijave i iskrive činjenice o situaciji? Bi li posumnjali da nešto nije u redu sa mnom ili da sam lažna vođa, s obzirom na to da sam bila predmet više prijava? Što ako me zbog toga smijene? Što sam više o tome razmišljala, postajala sam sve ustrašenija i nisam smogla hrabrosti suočiti se s njima. Baš sam u to vrijeme imala puno drugog posla, pa sam stalno odgađala obradu te prijave.
Oko deset dana poslije, viši vođe poslali su mi pismo pitajući kako napredujem s prijavom. Kad sam im rekla da još uvijek nisam razgovarala u zajedništvu sa Zhaom Huijem i Liu Ying, vođe su me požurivali da što prije riješim to pitanje. Shvatila sam da bi bilo krajnje neodgovorno od mene kad tu situaciju ne bih odmah riješila. Zato sam odlučila pisati Zhaou i Liu kako bih dogovorila vrijeme za sastanak s njima te provjerila njihovo zlo ponašanje. Na moje iznenađenje, već sam sutradan primila još jedno njihovo pismo u kojem prijavljuju Chen Mo zbog toga što ne obavlja stvarni posao i ne rješava stvarne probleme. Neki dijelovi tog pisma iskrivljavali su činjenice, a neke je dijelove trebalo dodatno preispitati i provjeriti ih. Vidjevši koliko su zli te kako su nepopustljivo prijavljivali i podmetali Chen Mo, pomalo sam se uplašila i pomislila: „Što ću ako se udruže i napadnu me kad ih razotkrijem licem u lice? Što ako nađu manu u mom radu ili podnesu prijavu koja potpuno iskrivljuje činjenice?” Što sam više o tome razmišljala, sve sam se više bojala. Osjećajući se bespomoćno, pomolila sam se Bogu: „Dragi Bože, kad se suočim sa zlim ljudima koji prekidaju crkveni život, znam da bih trebala zauzeti stav i razotkriti ih kako bih zaštitila crkveni rad, ali osjećam se plašljivo i ustrašeno. Molim Te, usmjeri me da primijenim istinu i da me ti zli ljudi ne sputavaju.” Zatim sam vidjela jedan ulomak Božjih riječi koji kaže: „Antikristi imaju iznimno zlobne naravi. Ako ih pokušaš orezati ili razotkriti, mrzit će te i zariti svoje zube u tebe kao da su zmije otrovnice. Nećeš ih se moći otresti niti ih zbaciti sa sebe, koliko god se trudio. Kada susretneš takve antikriste, bojiš li se? Neki se ljudi doista uplaše i kažu: ‚Ne usuđujem se orezati ih. Tako su žestoki, poput zmija otrovnica, i ako se omotaju oko mene, gotov sam.’ Kakvi su to ljudi? Oni su premalog rasta, nisu ni za što, nisu Kristovi dobri vojnici i ne mogu svjedočiti za Boga. Dakle, što biste trebali učiniti kada susretnete takve antikriste? Ako ti prijete ili ti pokušaju oduzeti život, bi li se bojao? (…) Ljudi se uvijek boje da će antikristi pronaći povod da im se osvete. Ali zar se ne bojite uvrijediti Boga i navući na sebe Njegovo odbacivanje s prezirom? Ako se bojiš da će antikrist pronaći povod da ti se osveti, zašto ne bi zgrabio dokaze o zlim djelima tog antikrista kako bi ga prijavio i razotkrio? Čineći to, steći ćeš odobravanje i podršku Božjeg izabranog naroda, i što je najvažnije, Bog će upamtiti tvoja dobra djela i djela pravde. Dakle, zašto to ne učiniti? Božji izabrani narod trebao bi uvijek imati na umu Božje poslanje. Uklanjanje zlih ljudi i antikrista najvažnija je borba u ratu protiv Sotone. Ako se ova bitka dobije, to će postati svjedočanstvo pobjednika. Borba protiv Sotone i zlih đavola je iskustveno svjedočenje koje bi Božji izabrani narod trebao imati. To je istina-stvarnost koju pobjednici moraju posjedovati. Bog je podario ljudima toliko istine, vodio te je tako dugo i opskrbio te tolikim stvarima, s ciljem da svjedočiš i štitiš rad crkve. Ispostavilo se da, kada zli ljudi i antikristi čine zla djela i ometaju rad crkve, ti postaješ plašljiv i povlačiš se, bježeći s rukama preko glave – ti si slabić. Ne možeš pobijediti Sotone, nisi dao svjedočanstvo i Bog te prezire. U ovom kritičnom trenutku moraš ustati i započeti rat protiv Sotona, razotkriti zla djela antikrista, osuditi ih i prokleti, ne dajući im mjesto gdje bi se sakrili i uklanjajući ih iz crkve. Samo se to može smatrati pobjedom nad Sotonama i okončanjem njihove sudbine. Ti si jedan od pripadnika Božjeg izabranog naroda, sljedbenik Boga. Ne smiješ se bojati izazova; moraš postupati prema istina-načelima. To znači biti pobjednik. Ako se bojiš izazova i praviš kompromise jer se bojiš osvete zlih ljudi ili antikrista, onda nisi sljedbenik Boga i nisi jedan od pripadnika Božjeg izabranog naroda. Ti si slabić, gori čak i od služitelja” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Osmi dio).). Božje riječi pogodile su srž problema – zar nisam i ja bila poput ništarije o kojoj je Bog govorio? S obzirom na to da su u crkvi bili zli ljudi koji su prekidali crkveni život, moja dužnost kao vođe bila je zauzeti stav te ih razotkriti i ograničiti kako bih zaštitila crkveni rad. No u ključnom sam trenutku postala plašljiva i povukla se. Znala sam da su Zhao i Liu često iskrivljavali činjenice, tražili mane ljudima i da su me u prošlosti napadali. Zato sam se bojala da će, ako im se zamjerim, ponovno stvarati probleme i osvetiti mi se. Tako sam, kako bih zaštitila sebe, odgađala rješavanje tog problema i dopustila im da nastave kritizirati i napadati vođe i djelatnike te prekidati crkveni život. Gdje je tu bilo moje svjedočanstvo? Nisam li tako štitila zle ljude i štetila crkvenim interesima? Bog prezire takvo ponašanje! Shvativši to, osjetila sam gađenje prema samoj sebi i svojoj nevjerojatnoj sebičnosti. Nisam više mogla biti bezvrijedna jadnica koja izbjegava svoju dužnost i bježi od sukoba. Morala sam zauzeti stav i zaštititi crkveni rad.
Sutradan sam otišla posjetiti Zhaoa i Liu. Čim su me vidjeli, počeli su me rešetati pitanjima: „Kakav to posao radiš? Obrađuješ li slučaj lažnog vođe? Ili su te vođe i djelatnici poslali ovamo da razgovaraš u zajedništvu s nama?” Kad sam im rekla da sam tu kako bih provjerila sadržaj prijave, počeli su iskrivljavati činjenice kako bi ponovno napadali i kritizirali Chen Mo. Tvrdili su da često nije dolazila na skupna okupljanja, da nije rješavala probleme braće i sestara i da se nije brinula o pridošlicama. I dalje su se žalili kako đakon za zalijevanje nije stigao na vrijeme na okupljanje s pridošlicama, govoreći da Chen Mo ne obavlja stvarni posao. Čak su je oklevetali optužbom da ih je osuđivala i ugnjetavala kad su spomenuli neke njezine nedostatke. Bili su toliko nadmeni da sam ponovno počela oklijevati: „Nedostaje im ljudskosti i uvijek stvaraju probleme. Vođe i đakoni su razgovarali u zajedništvu s njima o Chen Mo, ali oni i dalje ne odustaju. Ako ih sada razotkrijem licem u lice, mogli bi se naljutiti i tko zna što će onda učiniti.” Osjećala sam se prilično uznemireno te sam čak i požalila što sam došla riješiti tu prijavu. Pomislila sam: „Mogu jednostavno napisati pismo višim vođama da ih obavijestim o situaciji i pustiti njih da to riješe. Tako se neću morati suočavati sa Zhaom i Liu niti se uzrujavati oko toga.” Zato sam na njihova pitanja odgovorila površno i nemarno te sam otišla u žurbi. Zatim sam napisala pismo višim vođama o provjeri prijave i o ponašanju Zhaoa i Liu. Dva dana poslije vođe su mi odgovorili: „Obavijestila si nas o sadašnjem problemu sa Zhaom Huijem i Liu Ying, ali nisi spomenula kako to namjeravaš riješiti. Jednostavno si prebacila taj problem na nas. Što ti misliš o cijeloj situaciji?” Nakon što sam to pročitala, osjećala sam se prilično loše. Već sam ustanovila da su Zhao i Liu u bîti zli ljudi, s obzirom na to da su stalno drugima tražili mane, kritizirali ih i napadali, prekidali crkveni život i odbijali se pokajati. Kad bi im se dopustilo da ostanu, prekidanje crkvenog rada bilo bi još ozbiljnije. Prema načelima, trebali su odmah biti uklonjeni iz crkve, no ja sam, kako bih zaštitila sebe, prebacila odgovornost na više vođe. To je doista bilo podlo od mene.
Poslije, nakon što sam pročitala sljedeća dva ulomka Božjih riječi, zadobila sam bolje razumijevanje prirode i posljedica svojih postupaka. Božje riječi kažu: „Često razgovaramo u zajedništvu o antikristima i zlim ljudima i raščlanjujemo ih, raspravljajući o tome kako ih razlučiti i prepoznati, sve u svrhu jasnog razgovora o istini i davanja ljudima sposobnosti razlučivanja zlih ljudi i antikrista, kako bi ih mogli razotkriti. Na taj način, Božji izabrani narod više neće biti zaluđivan ili ometan od strane antikrista i moći će se osloboditi Sotoninog utjecaja i ropstva. Međutim, neki ljudi još uvijek u svom srcu imaju filozofije za ovozemaljsko ophođenje. Oni ne pokušavaju razlučiti zle ljude i antikriste; umjesto toga, igraju ulogu osoba koje ugađaju drugima. Ne bore se protiv antikrista, ne postavljaju jasne granice s njima, i biraju razvodnjen pristup srednjeg puta kako bi zaštitili vlastite interese. Puštaju te đavle – te zle ljude i antikriste – da ostanu u Božjoj kući, prizivajući opasnost time što hrane đavle. Dopuštaju tim đavlima da neobuzdano ometaju rad crkve i braću i sestre u obavljanju njihovih dužnosti. Kakvu ulogu igraju takvi ljudi? Oni postaju štit za antikriste i njihovi pomagači. Iako ti možda ne činiš iste stvari kao antikristi niti činiš ista zla djela, imaš udio u njihovim zlim djelima – ti si osuđen. Ti toleriraš i štitiš antikriste, dopuštajući im da pustoše oko tebe bez poduzimanja ikakvih mjera ili činjenja bilo čega. Nemaš li ti udio u zlu antikrista? Zbog toga neki lažni vođe i osobe koje ugađaju drugima postaju pomagači antikristima. Svatko tko vidi da antikristi ometaju rad crkve, a ne razotkrije ih niti postavi jasne granice s njima, postaje njihov slugan i pomagač. Nedostaje mu pokornosti i odanosti Bogu. U kritičnim trenucima borbe između Boga i Sotone, on staje na Sotoninu stranu, štiteći antikriste i izdajući Boga. Takvi su ljudi Bogu odvratni” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Osmi dio).). „U svakoj crkvi ima nekoliko onih koji ugađaju drugima. Ti ljudi koji ugađaju drugima nemaju sposobnost razlučivanja o zlim ljudima koji manipuliraju i prekidaju izbore. Čak i ako imaju malo sposobnosti razlučivanja, oni to ignoriraju. Njihov stav prema bilo kakvim problemima koji se pojave na crkvenim izborima je: ‚To se mene ne tiče.’ Oni misle da nije važno tko postaje vođa, da to nema nikakve veze s njima. Sve dok mogu sretno živjeti svoj svakodnevni život, njima je dobro. Što vi mislite o takvim ljudima? Jesu li to ljudi koji vole istinu? (Ne.) Kakvi su to ljudi? To su oni koji ugađaju drugima, a mogu se nazvati i bezvjernicima. Ti ljudi ne teže istini; oni samo traže lagodan život, žudeći za tjelesnom udobnošću. Previše su sebični i prepredeni. Ima li mnogo takvih ljudi u društvu? Bez obzira koja je politička stranka na vlasti, bez obzira tko je na dužnosti, oni su omiljeni, uvijek se dočekaju na noge i žive udobno; bez obzira kakav se politički pokret pojavi, oni se u njega ne upliću. Kakvi su to ljudi? To su najprevrtljiviji, najprepredeniji ljudi, poznati kao ‚ljigave jegulje’ i ‚stari lisci’. Oni žive po Sotoninim filozofijama, bez trunke načela. Tko god je na vlasti, oni im udovoljavaju, laskaju im, pjevaju im hvalospjeve. Ne čine ništa drugo nego brane svoje nadređene i nikada ih ne vrijeđaju. Koliko god zla njihovi nadređeni činili, oni se tome niti protive niti to podržavaju, već svoje misli drže duboko skrivene. Omiljeni su bez obzira tko je na vlasti. Sotona i kraljevi đavala vole takvu vrstu osobe. Zašto kraljevi đavala vole takvu vrstu osobe? Zato što oni ne kvare poslove kraljevima đavala i ne predstavljaju im nikakvu prijetnju. Takva osoba je neprincipijelna i nema nikakvu osnovu za svoje vladanje, te joj nedostaje integritet i dostojanstvo; ona samo slijedi trendove društva i klanja se pred kraljevima đavala, prilagođavajući se njihovim ukusima. Zar nema takvih ljudi i u crkvi? Mogu li takvi ljudi biti pobjednici? Jesu li oni dobri Kristovi vojnici? Jesu li oni svjedoci za Boga? Kada se zli ljudi i antikristi podignu i ometaju rad crkve, mogu li takvi ljudi ustati i voditi rat protiv njih, razotkrivajući ih, razlučujući ih i odričući ih se, zaustavljajući njihova zla djela i svjedočeći za Boga? Zasigurno ne mogu. Te ljigave jegulje nisu oni koje će Bog usavršiti niti oni koje će spasiti. Oni nikada ne svjedoče za Boga niti štite interese Njegove kuće. U očima Boga, ti ljudi nisu oni koji Ga slijede ili Mu se pokoravaju, već oni koji slijepo slijede masu u izazivanju nevolje, članovi Sotonine bande – upravo njih će On eliminirati kada se Njegovo djelo završi. Bog ne cijeni takve ništarije. Oni nemaju ni istinu ni život; oni su zvijeri i đavli; nedostojni su Božjeg spasenja i uživanja u Njegovoj ljubavi. Dakle, Bog s lakoćom odbacuje i eliminira takve ljude, a crkva bi ih trebala odmah ukloniti kao bezvjernike” (Riječ. Svezak 5.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (19).). Iz Božjih riječi shvatila sam da, kada antikristi i zli ljudi prekidaju crkveni život i crkveni rad, Bog gleda hoće li ljudi odabrati zaštititi crkvene ili svoje interese. Ako odaberu zaštititi sebe i dopuste zlim ljudima i antikristima da prekidaju i ometaju crkveni rad, onda su u Božjim očima oni ljigavi, prijevarni, sebični i prezira vrijedni. Bog takve ljude ne usavršava; On ih čak osuđuje i isključuje. Dok sam promišljala o Božjim riječima, osjećala sam se duboko uznemireno. Znala sam vrlo dobro da su Zhao Hui i Liu Ying stalno prekidali crkveni život te napadali i kritizirali vođe. Zbog toga vođe nisu mogli ispravno obavljati svoje dužnosti, a crkveni rad bio je otežan. Međutim, živjela sam prema sotonskim filozofijama poput „Svaki čovjek za sebe, a vrag neka nosi posljednjega”, „Pametni ljudi dobri su u samozaštiti i teže samo izbjegavanju grešaka” i „Što manje problema, to bolje”. Zbog toga, unatoč tomu što sam jasno vidjela njihova zlodjela i prekidanje, nisam zauzela stav da ih razotkrijem i ograničim. Brinula sam se da će mi, ako im se zamjerim, tražiti mane i osvetiti se tako što će me prijaviti, pa sam stalno izbjegavala razotkriti ih i izbjegavala sam svoju dužnost, otišavši čak toliko daleko da sam prebacila svoje dužnosti na više vođe. Mislila sam da tako mogu izbjeći da im se zamjerim te da mogu zaštititi sebe – kako sam bila sebična i prijevarna! Kao vođa, kada bi došlo do prekidanja crkvenog života, bila sam obvezna odmah zauzeti stav i razotkriti zle ljude kako bih zaštitila svoju braću i sestre. No nisam ispunjavala svoju odgovornost, a kamoli pokazivala odanost. Kroz te spoznaje napokon sam uvidjela da mi je, dopuštajući Sotoninim otrovima da diktiraju moj način života, nedostajao i najmanji privid ljudskosti te da sam bila potpuno lišena razuma ili savjesti. Sjetila sam se onoga što je Gospodin Isus rekao: „Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa” (Mt 12,30). U ratu između Boga i Sotone oni koji ne stoje uz Boga, stoje uz Sotonu – nema srednjeg puta. Ipak, pokušala sam biti lukava u načinu na koji sam se odnosila prema zlim ljudima, odlučivši prebaciti taj posao na više vođe. Pokušala sam stajati na sredini, stavljajući samozaštitu ispred načela. Nisam li očito stajala uz Sotonu u izdaji Boga? Čak sam mislila da sam pametna što se ne miješam u rješavanje problema sa zlim ljudima, ali postala sam žrtva vlastite lukavosti. Možda nisam činila zlo i prekidala crkvu poput tih zlih ljudi, ali kada sam jasno vidjela njihovo zlo i prekidanje, nisam se odmah pozabavila njima. Povlađivala sam njihovim nedjelima te sam ih čak i štitila. Sudjelovala sam u njihovim zlodjelima! Gdje je bila moja savjest, moja ljudskost? Nisam bila dostojna zvati se čovjekom! Shvativši sve to, bilo mi je žao zbog onoga što sam učinila. Nisam izvršila svoju dužnost niti pripremila dobra djela. Naprotiv, samo sam gomilala zla djela te da sam tako nastavila, Bog bi me s prezirom odbacio i isključio.
Nakon toga promišljala sam o tome zašto sam se toliko bojala zlih ljudi i naišla sam na dva ulomka Božjih riječi: „Misle da je Božja kuća ista kao društvo, da će onaj tko je nepopustljiv i prepotentan moći opstati, da se nitko neće usuditi dirati one koji su nemilosrdni, žestoki i zli, te vjeruju da su ljudi koji prihvaćaju orezivanje svi nesposobni i nekompetentni. Misle da se nitko neće usuditi dirati ljude koji imaju neku sposobnost, da se nitko neće usuditi razotkriti te ljude čak i ako pogriješe, te da su oni pravi čelični momci!” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Osmi dio).). „Bog je rekao: ‚Bez Božjeg dopuštenja, Sotona ne može lako dotaknuti ni kap vode ni zrno pijeska na zemlji; bez Božjeg dopuštenja, Sotona se ne može petljati čak ni s mravima na zemlji, a kamoli s čovječanstvom, koje je stvorio Bog’. Do koje mjere možeš vjerovati u ove riječi? Borba protiv antikrista i zlih ljudi otkriva veličinu tvoje vjere. Ako imaš iskrenu vjeru u Boga, onda imaš istinsku vjeru. Ako imaš samo malo vjere u Boga, i ta je vjera nejasna i prazna, onda nemaš istinsku vjeru. Ako ne vjeruješ da Bog može imati suverenost nad svim ovim i da je Sotona pod Božjom vlašću, i još uvijek se bojiš antikrista i zlih ljudi, možeš tolerirati da čine zlo u crkvi, njihovo ometanje i uništavanje rada crkve, i možeš praviti kompromise sa Sotonom ili moliti za njegovu milost kako bi zaštitio sebe, ne usuđujući se ustati i boriti se protiv njih, i postao si dezerter, osoba koja ugađa drugima i promatrač, onda ti nedostaje istinske vjere u Boga. Tvoja vjera u Boga dolazi pod znak pitanja, što tvoju vjeru čini užasno jadnom!” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Osmi dio).). Nakon što sam pročitala Božje riječi, shvatila sam da Bog ima suverenost nad svim stvarima i kontrolira ih. U Božjoj kući autoritet imaju Krist i istina. Bez obzira na to koliko antikristi i zli ljudi divljaju u crkvi, čineći nedjela i prekidajući crkveni život, oni su samo oruđa kojima se Bog koristi da bi usavršio sposobnost razlučivanja Svog izabranog naroda. Nakon što odigraju svoju ulogu, Bog ih razotkriva i isključuje, jednog po jednog. No nisam prepoznala Božju suverenost i pravednost, i uvijek sam se bojala da ću se zamjeriti zlim ljudima. Vjerovala sam da što je netko u društvu bio dominantniji i pakosniji, to su mu se drugi manje suprotstavljali i on bi postajao uspješniji. Mislila sam da isto vrijedi i u Božjoj kući te da će zasigurno biti negativnih posljedica ako se zamjerim zloj osobi. Božja kuća bila mi je poput ostatka društva u kojem vrijedi: „Bolje je da se neprijatelji pomire nego da se svađaju” i „Bolje je zamjeriti se gospodinu nego nitkovu”. Pod utjecajem tih ideja nisam se usudila istupiti i stati na kraj tome što zli ljudi prekidaju crkveni život jer sam bila prestravljena da će mi se osvetiti, širiti glasine o meni i prijaviti me kao lažnu vođu. Da je to dovelo do smjene i nemogućnosti da obavljam svoju dužnost, tada nikad ne bih imala dobro odredište. Precijenila sam moć tih zlih ljudi i potpuno zanijekala Božju pravednost te činjenicu da Bog ima suverenost nad svim stvarima i kontrolira ih. Sjetila sam se nekoga koga sam jednom poznavala, sestre Chen Zhengxin. Kada je bila zadužena za rješavanje nereda u jednoj od crkava, zli ljudi koji su prekidali rad te crkve otjerali su je, napadali je i nisu joj dopuštali da prisustvuje okupljanjima. No, suočena s tim zlim ljudima, Zhengxin nije pokazala ni najmanji strah – oslonila se na Boga kako bi razotkrila njihova zlodjela i na kraju su svi zli ljudi bili izbačeni iz crkve. Što se tiče Zhengxin, nju napadi zlih ljudi nisu slomili i nastavila je obavljati svoju dužnost u crkvi. Njezina mi je priča dala praktičnu spoznaju o tome kako istina vlada u Božjoj kući, kako On gospodari svime i kako nas Bog odobrava, štiti i usmjerava kada činimo pravedne stvari. Moje iskustvo s ovom prijavom također mi je pokazalo koliko crkva ozbiljno shvaća zadatak pregledavanja i provjeravanja takvih prijava te kako ih obrađuje na pošten i pravedan način u skladu s istina-načelima. Kad su Zhao Hui i Liu Ying u svojoj prijavi izvrnuli istinu i tražili mane Chen Mo, crkva je na temelju te prijave nije smijenila, već je prvo tražila mišljenja većine braće i sestara te stekla jasan uvid u situaciju i onih koji su napisali prijavu i prijavljene osobe. Da je prijava bila lažna, crkva bi ispravila nepravdu. Da je bila istinita, onda bi se to riješilo u skladu s načelima. U prošlosti me jedan antikrist dvaput prijavio, ali se istragama koje su uslijedile otkrilo da su obje prijave bile lažne i zbog toga crkva nije izmijenila moju dužnost. Vidjela sam da crkva sve radi u skladu s istina-načelima i da neće olako obraditi nečiji slučaj nakon što čuje samo jednu stranu priče. Ne bi nanijela nepravdu dobroj osobi, niti bi zlim ljudima progledala kroz prste. Razmišljajući o tome, osjećala sam da su moji prijašnji stavovi bili apsurdni – bili su to stavovi bezvjernika. Istodobno sam shvatila da je ta situacija bila kušnja kojom se htjelo vidjeti mogu li se okrenuti prema pravdi, boriti se protiv zlih sila i biti postojana u svom svjedočanstvu za Boga.
Poslije sam se prisjetila jednog ulomka Božjih riječi, koji glasi: „U Crkvi budite postojani u svom svjedočenju o Meni, podržite istinu; ispravno je ispravno, a pogrešno je pogrešno. Nemojte miješati crno i bijelo. Bit ćete u ratu sa Sotonom i morat ćete ga potpuno uništiti, tako da nikad više ne ustane. Morate dati sve od sebe kako biste zaštitili Moje svjedočanstvo. To će biti cilj vaših postupaka – ne zaboravite to” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 41. poglavlje.). Kroz Božje riječi shvatila sam da Bog voli one koji su pošteni i imaju osjećaj za pravdu. Takvi su ljudi sposobni primijeniti istinu, pridržavati se načela i štititi crkvene interese te se ne boje zamjeriti ljudima. Samo takve ljude Bog odobrava. Shvativši to, osjetila sam da mi se vjera obnovila i bila sam spremna zauzeti stav kako bih zaštitila crkvene interese. Sjetila sam se kako se u prošlosti, kad sam imala osjećaj da me zli ljudi sputavaju, nisam usudila razotkriti i ograničiti ih. To je dovelo do pola godine zbrke u crkvi, što je snažno utjecalo na crkveni život i ulazak u život moje braće i sestara. S tom ću grižnjom savjesti zauvijek živjeti. Znala sam da ovaj put moram primijeniti istinu i prestati pokušavati štititi sebe poput kakve kukavice. Morala sam brzo iščistiti zle ljude iz crkve i poticati razlučivanje među braćom i sestrama kako ih zli ljudi ne bi ponovno zaludili i ometali. Nakon toga sastala sam se sa Zhaom Huijem i Liu Ying. Ukazala sam na njihovo dosljedno ponašanje, i navela Božje riječi, kako bih razotkrila i raščlanila njihova zlodjela. Kad sam to učinila, osjećala sam se vrlo mirno i spokojno. Ubrzo nakon toga, a uslijed glasanja braće i sestara, to dvoje zlih ljudi uklonjeno je iz crkve. Time je okončano razdoblje zbrke u crkvi, a među braćom i sestrama potaknuto je veće razlučivanje zlih ljudi. Svim srcem zahvalila sam Bogu na Njegovoj pravednosti.
Uz pomoć ovog iskustva zadobila sam određenu svijest o svojoj sebičnoj i prijevarnoj prirodi te sam posvjedočila Božjoj svetosti i pravednosti. Doista sam shvatila kako istina i pravednost vladaju u Božjoj kući i kako u njoj nijedna zla sila ne može uhvatiti korijena. Također sam shvatila da smo samo primjenjivanjem istine i štićenjem crkvenih interesa usklađeni s Božjim namjerama te osjećamo mir. Hvala Bogu!
