69. U opasnosti više ne napuštam svoju dužnost
U listopadu 2021. počela sam vršiti svoju dužnost vođe u crkvi Daybreak. U noći 10. prosinca primila sam pismo u kojem je pisalo da je policija poslijepodne 8. prosinca uhitila evanđeoskog đakona Yang Huija i njegovu obitelj. Odjednom sam shvatila da se sljedećeg jutra brat Li Zhi, jedan od mojih suradnika, trebao sastati s Yang Huijem i ostalima. O tome sam razgovarala s drugom suradnicom, sestrom Zhang Xin, te smo odlučile sljedećeg jutra smjesta obavijestiti Li Zhija o uhićenju Yang Huija. Zhang Xin je otišla sutradan, no do podneva 12. prosinca još se nije vratila. Postala sam tjeskobna i prestrašena, brinući se da je možda i Zhang Xin uhićena. Da su svi uhvaćeni, mnoga bi braća i sestre bili upleteni, a crkvene knjige Božjih riječi bile bi u opasnosti. Kad se ne bismo požurile premjestiti knjige prije nego što policija izvrši pretres, gubitak bi bio velik, a moj bi prijestup bio težak. Od pomisli na to bilo me još više strah. U srcu sam se neprestano molila Bogu: „O, Bože! Moj je rast premali i ne znam kako prebroditi ovu situaciju. Molim Te, prosvijetli me i usmjeri te mi daj vjere i hrabrosti da se ispravno nosim s posljedicama.” Nakon molitve, odmah sam napisala pismo kako bih dogovorila sastanak s dvjema sestrama radi razgovora o premještanju knjiga Božjih riječi. Taman kad sam trebala otići, sestra koja me ugošćivala zabrinuto je rekla: „Ne smiješ otići! Ako izađeš i ne vratiš se, što će biti s crkvenim radom?” Vidjevši njezin prestrašeni izraz lica, postala sam još zabrinutija: „Oni se još nisu vratili, pa su sigurno uhićeni. Ako izađem, hoće li me netko pratiti? Što ako se zaista ne vratim?” U srcu sam se neprestano molila Bogu i sjetila se Božjih riječi: „Vjera je poput brvna: oni koji se drže života i boje se smrti teško će ga prijeći, ali oni koji su spremni dati svoje živote mogu prijeći, sigurna koraka i bezbrižno. Ako ljudi gaje plašljive i bojažljive misli, to je zato što ih je Sotona prevario; on se boji da ćemo prijeći most vjere kako bismo ušli u Boga. Sotona nam na sve moguće načine pokušava poslati svoje misli. U svakom trenutku trebamo se moliti da nas Bog osvijetli i prosvijetli, u svakom trenutku se oslanjati na Boga da očisti Sotonin otrov iz nas, u svakom trenutku vježbati u svom duhu približavanje Bogu i dopustiti Bogu da vlada cijelim našim bićem i da ga zauzme” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 6. poglavlje.). Sad kad su se u Crkvi događala uhićenja, moja je odgovornost i hitna dužnost bila zaštititi braću i sestre te knjige Božjih riječi. Moj strah od uhićenja bio je misao koju je poslao Sotona. Morala sam izbjeći Sotoninu zamku. Da sam se iz straha od uhićenja sakrila i da nisam na vrijeme premjestila knjige Božjih riječi, a da ih je policija zaplijenila, počinila bih prijestup. Kad ne bih zaštitila interese Crkve u ovom ključnom trenutku, bila bi to sramota. Iako je proces premještanja bio rizičan, vjerovala sam da je Bog svemoguć i da je sve pod Njegovom kontrolom. Hoću li biti uhićena ovisilo je o Bogu; ako Bog to ne dopusti, policija mi neće dotaknuti ni vlas s glave. Razmišljanje o Božjim riječima me ohrabrilo. Nakon razgovora s dvjema sestrama, brzo smo se razdvojile i počele djelovati svaka za sebe. Jedna je otišla obavijestiti braću i sestre, a ja sam s drugom sestrom preuzela odgovornost za premještanje knjiga Božjih riječi. Tek kad su sve knjige Božjih riječi bile sigurno premještene, konačno sam osjetila olakšanje.
Poslije je, zbog Judine izdaje, sve više ljudi u Crkvi bilo uhićeno, a policija je stalno plijenila knjige Božjih riječi. 14. siječnja 2022. policija je uhitila i Yang Hong, koja me ugošćivala. Bez prikladnog mjesta za boravak, razmišljala sam o bijegu, misleći: „Ako me policija uhvati, pretrpjet ću tešku torturu. Ako to ne budem mogla podnijeti, pa izdam Boga poput Jude, posljedice će biti nezamislive.” Naposljetku sam pronašla relativno sigurno mjesto, ali nedugo zatim, i to je mjesto izdao Juda, pa sam se morala ponovno seliti. Budući da nisam imala prikladno mjesto za boravak, osjećala sam da za nas nigdje nije sigurno. Osjećala sam se tako bespomoćno i tjeskobno, te se nisam mogla suzdržati od prigovaranja: „Kada će ovi dani provedeni u stalnom strahu i tjeskobi doći kraju? Bilo bi bolje da me policija samo uhiti i nasmrt pretuče.” U svojoj dubokoj boli, sjetila sam se Božjih riječi: „Moraš sve podnijeti; za Mene, moraš biti spreman odreći se svega što posjeduješ, učiniti sve što možeš kako bi Mene slijedio, i biti spreman potrošiti sve što je tvoje. Kucnuo je čas da te isprobam: Hoćeš li Mi pokazati da si Mi odan? Možeš li Me odano pratiti do kraja puta? Ne plaši se; uz Moju podršku, tko bi ikada mogao da zapriječiti ovaj put? Upamti ovo! Ne zaboravi! Sve što se dešava plod je Moje dobre namjere, i sve je pod Mojom prismotrom. Možeš li slijediti Moju riječ u svemu što budeš govorio i činio? Kada te sustignu iskušenja vatre, hoćeš li kleknuti i preklinjati? Ili ćeš se šćućuriti, nesposoban kako bi krenuo dalje?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 10. poglavlje.). Božje su mi riječi pomogle shvatiti da, iako je ovaj val progona i uhićenja s kojima se Crkva suočavala, uz razotkrivanje nekih Juda i nedostatak sigurnih mjesta za vršenje dužnosti donio mnoge poteškoće, te su mi poteškoće mogle usavršiti vjeru i razotkriti moju iskvarenost. Božje djelo u posljednjim danima ima svrhu iskušati ljudsku vjeru kroz razne oblike progona, nevolja, kušnji i oplemenjivanja, razotkrivajući tko istinski vjeruje, a tko ne vjeruje. Oni koji nastave čitati Božje riječi i ostanu odani u svojim dužnostima u opasnosti i nedaćama te ostanu postojani u svom svjedočanstvu pred velikim crvenim zmajem čak i kad su uhićeni, istinski su vjernici i Božji sljedbenici. S druge strane, oni koji se povlače u strahu, napuštaju svoje dužnosti i izdaju Boga kako bi zaštitili sebe tijekom progona i nevolja su kukolj i bezvjernici koje je razotkrilo Božje djelo i naposljetku će biti eliminirani. To je mudrost Božjeg djela. U prošlosti sam mislila da imam snažnu vjeru i da vjerujem Bogu, ali činjenice su pokazale da mi nedostaje istinske odanosti i pokornosti. U takvoj situaciji stalno sam se skrivala i selila, prigovarajući i odbijajući se pokoriti kad sam se suočila s tjelesnom patnjom, pa sam čak i razmišljala o tome da dopustim policiji da me uhvati i nasmrt pretuče kako bih izbjegla život u stalnom strahu. Uvidjela sam koliko sam bila buntovna! Nisam uspijevala svjedočiti za Boga u ključnim trenucima, nego sam umjesto toga pravila kompromise sa Sotonom. Zaista sam razočarala Boga! Također sam shvatila da bih pred progonima i nedaćama trebala zadržati odanost Bogu i izdržati svaku teškoću do kraja, što bi istinski vjernici i trebali činiti. Ta me spoznaja osnažila.
U ožujku 2022., sestra koja je bila puštena na slobodu obavijestila me da je policija znala da sam vođa Crkve i da se koristi sustavom nadzora Skynet kako bi me pratila, hvališući se da će me uhvatiti čim izađem iz kuće. Zbog te informacije postala sam iznimno tjeskobna i prestrašena, te sam se osjećala kao da sam u stalnoj opasnosti od uhićenja. Pomislila sam: „Ako me policija uhvati, neće me lako pustiti. Budući da su im posebna meta vođe, sigurno će me prisiliti da izdam braću i sestre. Ako ih ne izdam, sigurno će me podvrgnuti teškoj torturi, možda me čak i nasmrt pretući ili osakatiti. Ako budem nasmrt pretučena, neće li moje putovanje vjere u Boga doći kraju? Neću li izgubiti svoju priliku za spasenje?” Nisam mogla podnijeti da i dalje razmišljam o tome. Nekoliko dana poslije, primila sam pismo od višeg vođe u kojem je meni i sestri Chen Li rečeno da prijeđemo u crkvu Morning Star. Potajno sam bila zadovoljna, misleći: „Konačno mogu otići odavde. Situacija ovdje je previše zastrašujuća; policija je već uhitila preko devedeset ljudi. Ostanak je previše rizičan!” Dok sam čekala na premještaj, primila sam još jedno pismo iz crkve Morning Star. U njemu je pisalo da su dvojica crkvenih vođa i desetak braće i sestara uhićeni te da je policija zaplijenila neke od knjiga Božjih riječi. Budući da je bila upoznata s tamošnjom situacijom, Chen Li morala je otići još iste noći kako bi se pobrinula za posljedice, što je odgodilo moj premještaj. Chen Li je rekla: „Okruženje je jako loše, a mi moramo ići u crkvu Morning Star kako bismo se pobrinule za posljedice. Ako ti sada odeš, što će biti s radom naše Crkve?” Zbog njezinih riječi sam se osjećala vrlo krivom. Sestre su riskirale živote kako bi se pobrinule za posljedice, dok sam ja razmišljala o odlasku. Kao vođa Crkve, u ovom ključnom trenutku nisam štitila rad Crkve niti uzimala u obzir poteškoće s kojima se sestre suočavaju, nego sam samo htjela otići. Kako sam mogla biti tako sebična? Shvativši to, objasnila sam situaciju višem vođi i izrazila spremnost da ostanem i pobrinem se za rad Crkve. U tom trenutku došla sam pred Boga kako bih se molila i tražila: „Koja je Božja namjera u dopuštanju ovakvog okruženja? Kako bih trebala promišljati o sebi i upoznati se?” Tada sam pročitala ulomak Božjih riječi: „Kad oni koji su odani Bogu jasno znaju da je okruženje opasno, oni i dalje hrabro preuzimaju rizik saniranja posljedica i svode gubitke Božje kuće na minimum prije nego što se sami povuku. Ne daju prednost vlastitoj sigurnosti. Recite Mi, u ovoj opakoj zemlji velikog crvenog zmaja, tko bi mogao osigurati da nema nikakve opasnosti u vjerovanju u Boga i vršenju dužnosti? Koju god dužnost netko preuzeo, ona podrazumijeva određeni rizik – ipak, vršenje dužnosti je Božje poslanje, i dok slijedi Boga, čovjek mora preuzeti rizik vršenja svoje dužnosti. Treba koristiti mudrost i potrebno je poduzeti mjere za osiguranje vlastite sigurnosti, ali ne treba stavljati osobnu sigurnost na prvo mjesto. Treba uzeti u obzir Božje namjere, stavljajući rad Njegove kuće i širenje evanđelja na prvo mjesto. Dovršenje Božjeg poslanja koje im je dano je ono što je najvažnije i ono je na prvom mjestu” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Drugi dio).). Čitajući Božje riječi, shvatila sam da oni koji istinski vjeruju u Boga i koji su Mu odani, kad vide kako veliki crveni zmaj mahnito uhićuje Božji izabrani narod, mogu se pobuniti protiv tijela, zanemariti vlastitu sigurnost i zaštititi interese Božje kuće. To je netko tko vodi računa o Božjoj namjeri, netko tko ima ljudskost i savjest. No kad sam vidjela da su potrebni ljudi za obavljanje crkvenog rada, mislila sam samo na vlastitu sigurnost i na to kako što brže otići s ovog mjesta kako više ne bih morala provoditi dane živeći u stalnom strahu i tjeskobi. Nisam mislila na rad Crkve niti sam suosjećala s poteškoćama sestara, nego sam samo htjela izbjeći odgovornosti i sakriti se poput kornjače u oklop. Bila sam takva kukavica, potpuno lišena ljudskosti! Kad sam se suočila s nedaćama, štitila sam sebe i zanemarila rad Crkve, pokazujući svoju sebičnu i prezira vrijednu prirodu. Kad se ne bih popravila, sigurno bih navukla na sebe Božju mržnju i odbacivanje s prezirom. Nisam više mogla slijediti tijelo ni biti kukavica. Bez obzira na to koliko je okruženje postalo opasno ili koliko su poteškoće bile velike, morala sam dati sve od sebe kako bih podržala rad Crkve. To su odanost i pokornost koje bi stvoreno biće trebalo imati i to je svjedočanstvo pobjede nad Sotonom. Bila sam spremna ostati i raditi sa sestrama kako bismo se pobrinule za posljedice.
Poslije su mi braća i sestre pročitali ulomak Božjih riječi koji se odnosio na moje stanje. Svemogući Bog kaže: „Antikristi čine sve što je u njihovoj moći da zaštite svoju sigurnost. U sebi misle: ‚Apsolutno moram jamčiti svoju sigurnost. Tko god da bude uhvaćen, to ne smijem biti ja.’ (…) Ako je neko mjesto sigurno, antikristi će odabrati to mjesto za rad i, doista, činit će se vrlo proaktivni i pozitivni, pokazujući svoj veliki ‚osjećaj odgovornosti’ i ‚odanost’. Ako obavljanje nekog posla znači da moraju riskirati, i ako je vjerojatno da će naići na opasnost, da će ih otkriti veliki crveni zmaj, oni izmišljaju izgovore i odbijaju ga te traže priliku da pobjegnu od toga. Čim se pojavi opasnost, ili čim se pojavi nagovještaj opasnosti, smišljaju sve moguće načine da se izvuku i napuste svoju dužnost, ne mareći za braću i sestre, i brinući se samo o tome kako da se izvuku iz opasnosti. Možda su se već mentalno pripremili: čim se pojavi opasnost, odmah će napustiti sav posao koji obavljaju, ne mareći kako će se odvijati crkveni rad, ili kakvu štetu to može nanijeti interesima Božje kuće, ili za sigurnost braće i sestara – ono što im je važno jest pobjeći. (…) Ti ljudi nisu voljni trpjeti progon zbog vjere u Boga; boje se uhićenja, mučenja i osude. Činjenica je da su u svom srcu odavno podlegli Sotoni. Užasavaju se moći sotonskog režima, a još se više boje da će ih zadesiti stvari poput mučenja i okrutnog ispitivanja. Stoga, kod antikrista, ako sve ide glatko i ako nema nikakve prijetnje njihovoj sigurnosti ili problema s njom, i nikakva opasnost nije moguća, oni mogu ponuditi svoj žar i ‚odanost’, pa čak i svoju imovinu. Ali ako su okolnosti loše i mogli bi u bilo kojem trenutku biti uhićeni zbog vjere u Boga i vršenja svoje dužnosti, i ako bi zbog svoje vjere u Boga mogli dobiti otkaz na službenom položaju ili biti napušteni od obitelji i prijatelja, tada će biti iznimno oprezni, pa neće ni propovijedati evanđelje i svjedočiti o Bogu, ni vršiti svoju dužnost. Kad se pojavi i najmanji znak nevolje, pobjegnu u mišju rupu; kad se pojavi i najmanji znak nevolje, odmah žele vratiti crkvi svoje knjige Božjih riječi i sve što je povezano s vjerom u Boga, kako bi ostali sigurni i neozlijeđeni. Nisu li oni opasni? Ako budu uhićeni, ne bi li postali Jude? Antikristi su toliko opasni da u svakom trenutku mogu postati Jude; uvijek postoji mogućnost da će izdati Boga. Nadalje, oni su sebični i podli do krajnosti. To je određeno priroda-biti antikrista” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Drugi dio).). Bog razotkriva da antikristi, kako bi zaštitili sebe, žele napustiti svoje dužnosti kada se suoče s opasnošću. Zanemaruju rad Crkve i misle samo na to kako da izvuku živu glavu. Takvi su ljudi sebični i prezira vrijedni. Shvatila sam da moje ponašanje nalikuje na ponašanje antikrista. Kad nije bilo opasnosti, mogla sam proaktivno vršiti svoje dužnosti. No kad su mnogi vođe i djelatnici bili uhićeni, kad su neki postali Jude, a i ja sam bila izdana, postala sam plašljiva i prestrašena, želeći što prije otići s ovog opasnog mjesta. Uvidjela sam da sam zaista sebična i prezira vrijedna, te da sam uvijek mislila na vlastite tjelesne interese i da nisam razmišljala o tome da se ujedinim sa sestrama kako bismo se pobrinule za posljedice i smanjile gubitke. U svojim dužnostima, nedostajalo mi je svake odanosti i razotkrila sam sebičnu i prezira vrijednu narav antikrista. Bez razotkrivanja kroz Božje riječi, ne bih prepoznala da je to bila narav antikrista.
Poslije sam pročitala ulomak Božjih riječi koji je donio malo jasnoće u moje srce. Svemogući Bog kaže: „Takvi su ljudi samo plašljivi i ne možemo ih definitivno okarakterizirati kao antikriste samo na temelju tog očitovanja, ali kakva je priroda tog očitovanja? Bit ovog očitovanja jest bit bezvjernika. Ne vjeruju da Bog može zaštititi sigurnost ljudi i zasigurno ne vjeruju da davati se za Boga znači biti posvećen istini i da je to nešto što Bog odobrava. U svom srcu ne boje se Boga; boje se samo Sotone i zlih političkih stranaka. Ne vjeruju u Božje postojanje, ne vjeruju da je sve u Božjim rukama i zasigurno ne vjeruju da će Bog odobriti osobu koja daje sve za Njega, slijedi Njegov put i dovršava Njegovo poslanje. Ne mogu vidjeti ništa od toga. U što vjeruju? Vjeruju da će, ako padnu u ruke velikog crvenog zmaja, loše završiti, da bi mogli biti osuđeni ili čak riskirati gubitak života. U svom srcu razmatraju samo vlastitu sigurnost, a ne rad crkve. Nisu li to bezvjernici?” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deveta stavka (Drugi dio).). Božje su riječi razotkrile moje istinsko stanje. Uvijek sam tvrdila da vjerujem u Svemogućeg Boga, no kada sam se suočila s uhićenjima KPK-a, nisam istinski vjerovala da je sve u Božjim rukama, a kamoli vjerovala u jedinstveni Božji autoritet. Saznavši da me izdao Juda i da me policija traži, bojala sam se da će me uhvatiti, osakatiti ili nasmrt pretući, te sam čak osjetila i želju da izdam Boga. Kroz razotkrivanja činjenica, uvidjela sam koliko sam zapravo bila plašljiva i kukavna i da uopće nisam razumjela Božji autoritet. Ponašala sam se kao da je moj život u Sotoninim rukama. Bila sam toliko prestravljena masovnim uhićenjima KPK-a da sam potpuno izgubila hrabrost. Bila sam tako jadna! U stvarnosti, bez obzira na to kojim se metodama ili naprednom tehnologijom KPK koristi za nadzor ili moje uhićenje, bez Božjeg dopuštenja njihove spletke ne mogu uspjeti. Prisjetila sam se jednog dana 2021. godine kad sam trebala posjetiti sestrinu kuću radi sastanka. Taman kad sam se trebala popeti uza stube, sjetila sam se jedne hitne stvari u crkvi i odlučila ne ići gore. Sljedećeg dana saznala sam da je policija upravo u tom trenutku izvršila pretres njezina doma. Bez Božje zaštite, pala bih policiji u ruke. Slično tome, iako su me izdali Jude i iako je KPK znao da sam vođa Crkve te se koristio visokotehnološkim nadzorom kako bi me pratio, znala sam da bez Božjeg dopuštenja, koliko god me veliki crveni zmaj pokušavao na sve moguće načine uhvatiti, njegovi bi napori bili uzaludni. Da je Bog to dopustio, ne bih mogla pobjeći čak i da sam pokušala. Moj život i smrt su u Njegovim rukama, a ne u Sotoninim. Kad sam se suočila s opasnošću, moja želja za bijegom proizašla je iz pretjeranog straha od smrti i pohlepe za životom. Smatrala sam svoj život najvažnijim misleći da kad bih izgubila život, više ne bih mogla težiti spasenju i da ne bih imala dobar ishod ni odredište. Stoga sam, kad se pojavila opasnost, uvijek željela zaštititi svoj život. Gospodin Isus je rekao: „Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga” (Mt 10,39). Kroz povijest, Gospodinovi su učenici i apostoli dok su širili evanđelje bili kamenovani nasmrt i rastrgani konjima. Iako su njihova tijela umrla, oni su svjedočili za Boga pred Sotonom, što znači biti progonjen zbog pravednosti i zapamćen od Boga. S druge strane, oni koji kad su u opasnosti, izdaju Boga, postanu Jude ili napuste svoje dužnosti iz pohlepe za životom i straha od smrti, možda izgledaju živi u tijelu, ali su izgubili svoje svjedočanstvo pred Bogom i nemaju Božje odobrenje. Imala sam sreću prihvatiti Božje djelo u posljednjim danima, što je velika milost. Ako Bog dopusti da budem uhvaćena, trebala bih svjedočiti za Boga pred Sotonom bez ikakvog osobnog izbora znajući da će, čak i ako budem uhvaćena ili umrem, to biti smisleno i dragocjeno. Poslije su mnoge članove Crkve izdali Jude, te su normalna okupljanja i dužnosti bili prekinuti. Braća i sestre živjeli su u strahu. Suočavajući se s takvom situacijom, i ja sam bila slaba te sam se često molila Bogu tražeći vjeru i hrabrost. Odlučila sam da ću se, bez obzira na poteškoće, osloniti na Njega kako bih se pobrinula za posljedice. Jednoj su crkvi hitno trebali novi vođe, te sam morala otići onamo i organizirati izbore. Iako sam bila zabrinuta, posebno zbog toga što me prati policijski sustav nadzora Skynet, te sam se osjećala plašljivo i prestrašeno, sjetila sam se Božjih riječi: „Bez Božjeg dopuštenja, Sotona ne može lako dotaknuti ni kap vode ni zrno pijeska na zemlji; bez Božjeg dopuštenja, Sotona se ne može petljati čak ni s mravima na zemlji, a kamoli s čovječanstvom, koje je stvorio Bog” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni I.). Božje su mi riječi osnažile vjeru. Sotona je samo uslužni predmet u Božjim rukama, kontrast i ne bih trebala osjećati strah. Moram se moliti i osloniti na Boga, prepustiti se u Njegove ruke i ispuniti svoje dužnosti. Zatim sam se oslonila na Boga u organiziranju izbora crkvenog vođe i provodeći to u djelo na taj način, osjetila sam mir i stabilnost u srcu.
Kroz ovo iskustvo, stekla sam određeno razumijevanje svoje sebične i prezira vrijedne iskvarene naravi, istinskiju spoznaju o Božjoj svemogućnosti i suverenosti te razlučivanje biti KPK-a u njegovu opiranju Bogu. To su uvidi koje ne bih mogla steći u ugodnom okruženju.
