21. Je li prava vjera u Boga ako samo tražimo Njegove milosti?
Prije nego što sam pronašla Gospodina Isusa, pretrpjela sam mnoge boli, kušnje, neuspjehe i poteškoće. Prvo sam rodila sinove blizance koji su rođeni prerano i nisu preživjeli. Zatim sam doživjela niz poslovnih neuspjeha i ljudi su spletkarili protiv mene do te mjere da više nisam mogla nastaviti s poslom. No najteže što sam morala podnijeti bila je izdaja moga muža. Svi ti udarci, jedan za drugim, toliko su me izmučili da sam gotovo izgubila hrabrost nastaviti živjeti. Tek 2001. godine, kad sam pronašla Gospodina Isusa, osjetila sam nadu. Nakon što sam pronašla Gospodina, počela sam čitati Bibliju, ići na okupljanja, svakodnevno se moliti Gospodinu, povjeravajući Mu svoje terete i boli. Nisam to ni primijetila, a moja bol i brige nestale su, a srce mi je ispunio osjećaj mira i spokoja kakav nikada prije nisam doživjela. Također sam postala puno sretnija i opuštenija. Kasnije sam rodila još jednog sina i život je postupno krenuo nabolje. Zbog tih sam promjena osjetila da je Gospodin Isus doista vjeran i čudesan. Bila sam tako sretna što sam pronašla Gospodina i istinski zahvalna Gospodinu Isusu što me spasio.
U svibnju 2003. prihvatila sam djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana i dočekala povratak Gospodina. Saznala sam da je to posljednja faza Božjeg djela spasenja čovječanstva čiji je cilj razriješiti korijen čovjekova grijeha i njegovu iskvarenu narav te na kraju one spašene uvesti u Božje kraljevstvo. Osjećala sam se uistinu blagoslovljeno i bila sam izuzetno uzbuđena i sretna te sam čvrsto odlučila marljivo težiti. Nakon toga, svakodnevno sam se molila i čitala riječi Svemogućeg Boga te sam išla na okupljanja bez iznimke, bilo da je padala kiša ili sjalo sunce. Iako se moj muž protivio mojoj vjeri, nisam se dala sputati. Izvršavala sam dužnost ugošćivanja kod kuće i propovijedala evanđelje kad god sam imala vremena. Budući da sam težila takvim entuzijazmom, mislila sam da će me Bog zasigurno odobravati, još više me obasuti milošću i blagosloviti te mi u budućnosti podariti život u miru i sigurnosti.
Kasnije je moj jednogodišnji sin stalno dobivao temperaturu, koja je dosezala i do 39 stupnjeva Celzijevih, uz tešku astmu. Ponekad bi povraćao, lijekovi za snižavanje temperature ne bi djelovali i morao bi ići u bolnicu na neprekidnu infuziju nekoliko dana, pa čak i pola mjeseca, dok mu ne bi bilo bolje. Prizor moga djeteta koje je svaki dan primalo injekcije ili pilo lijekove, njegovog bucmastog lica koje je postajalo sve mršavije i gubilo prijašnju rumenu boju i sjaj, slamalo mi je srce i tjeralo me na plač. Samo sam željela da ta bolest umjesto njega snađe mene. Liječnik je rekao da se radi o urođenoj alergijskoj astmi i da je ta bolest prilično problematična jer nema posebnog plana liječenja, već samo konvencionalno liječenje kako bi se stanje držalo pod kontrolom, ali je rekao da bi se njegovo stanje s godinama moglo popraviti kako mu imunološki sustav bude jačao. Slušanje liječnikovih nejasnih riječi ispunilo me bolom i osjećajem bespomoćnosti. Često sam se molila Bogu, tražeći Ga da izliječi bolest moga djeteta. Ali bolest moga djeteta nikako se nije poboljšavala i počele su mi se javljati predodžbe. Mislila sam: „Oduvijek sam bila gorljiva u svojoj težnji, svakodnevno sam se molila i čitala Božje riječi, nikada nisam propuštala okupljanja i aktivno sam izvršavala svoje dužnosti. Bog bi me trebao blagosloviti, zar ne? Kad sam vjerovala u Gospodina Isusa, imala sam milost, blagoslove, mir i radost. Ali sada kad vjerujem u Svemogućeg Boga, zašto On nije izliječio bolest moga djeteta? Bog je svemoguć, pa zar ne bi mogao izliječiti bolest moga sina samo jednom riječju? Zašto Bog ne sluša moje molitve?” Posebno sam se sjetila djeteta jedne rođakinje koje je dobilo oštećenje mozga zbog zakašnjelog liječenja visoke temperature. Moj sin je bio još tako malen i pitala sam se hoće li mu česte visoke temperature oštetiti mozak i utjecati na inteligenciju. Sama pomisao na to ispunjavala me srceparajućom boli. Moji su blizanci već bili preminuli i liječnik je rekao da moje tijelo teško može zanijeti, pa kako bih nastavila dalje ako se nešto dogodi mome sinu? Razmišljajući o svemu tome, nisam mogla suspregnuti gorke suze i plakala sam dok sam se očajnički molila Bogu, tražeći Ga da se smiluje mom sinu i zaštiti ga te da ga brzo izliječi. Ali bez obzira na to koliko sam se molila, činilo se kao da me Bog ne sluša. Nakon nekog vremena, ne samo da se bolest moga djeteta nije poboljšala, nego je počeo još češće dobivati temperaturu. I kad god bi dobio temperaturu, ne bi mogao pravilno disati, ne bi mogao ništa jesti i povraćao bi nakon jela. Gledati svoje dijete kako u tako ranoj dobi mora podnositi toliku patnju bilo je previše bolno za moje srce. I počela sam sumnjati u Boga, misleći: „Kad sam vjerovala u Gospodina Isusa, On mi je uvijek dao izlječenje kad sam se molila zbog bolesti, ali sada kad vjerujem u Svemogućeg Boga, zašto moje molitve ne djeluju? Vjerujem li u krivu stvar? Je li Svemogući Bog doista Gospodin Isus koji se vratio?” Budući da je moje dijete bilo tako često bolesno, svu sam svoju pozornost usmjerila na brigu o njemu. Nisam redovito išla na okupljanja, nisam se mogla usredotočiti na to da jedem i pijem Božje riječi i nisam imala što reći u svojim molitvama. Moje se srce udaljavalo od Boga.
Kasnije su neke sestre došle pomoći mi i podržati me te su pronašle neke odlomke Božjih riječi kako bih ih pročitala. Pročitala sam ove riječi Svemogućeg Boga: „Svaki korak djela koje Bog vrši u ljudima izvana izgleda kao da se radi o interakciji između ljudi, kao da su izvor tome ljudska uređenja ili ometanje od strane ljudi. Ali iza svakog koraka djela i svega što se događa je Sotonina oklada pred Bogom i oni zahtijevaju od ljudi da budu postojani u svojemu svjedočenju za Boga. Na primjer, kada je Job stavljen na kušnju, Sotona se iza scene kladio s Bogom, a ono što se dogodilo Jobu bilo je ljudsko djelo i ometanje od strane ljudi. Iza svakog koraka djela koje Bog obavlja u vama nalazi se Sotonina oklada s Bogom – iza toga je borba. (…) Sve što ljudi čine u određenoj mjeri zahtijeva od njih da ulože cijelo svoje srce. Bez stvarnih teškoća ne mogu udovoljiti Bogu; čak se ni ne približe tomu da udovolje Bogu i samo izgovaraju prazne parole! Mogu li te prazne parole udovoljiti Bogu? Kada se Bog i Sotona bore u duhovnom kraljevstvu, kako trebaš udovoljiti Bogu i kako trebaš postojano svjedočiti za Njega? Trebao bi znati da je sve što ti se događa jedna velika kušnja i vrijeme kad te Bog treba da svjedočiš za Njega” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo voljeti Boga znači istinski vjerovati u Boga.). Jedna od sestara je rekla: „U našim će se životima dogoditi mnoge stvari koje će nas razočarati, a iza svake se krije duhovna bitka. S Božje strane, On nas podvrgava kušnjama, gledajući imamo li vjere u Njega i možemo li biti postojani u svom svjedočanstvu. Sa Sotonine strane, on nas napada i iskušava, s ciljem da nas navede da sumnjamo u Božje djelo, a zatim da zaniječemo i izdamo Boga. Bilo je to baš kao što se dogodilo Jobu. Naizgled se činilo da su mu razbojnici samo oduzeli imovinu i da je bio prekriven bolnim čirevima, ali u stvarnosti, to je Sotona sklopio okladu s Bogom, samo da vidi na čiju će stranu Job stati. Danas je Svemogući Bog došao izraziti istinu da nas spasi, a Sotona to ne može podnijeti, pa koristi bolesti naše djece da nas napada i ometa, pokušavajući nas navesti da sumnjamo u Boga ili da Ga čak zaniječemo i napustimo. Moramo se više moliti i oslanjati na Boga kako bismo prozreli Sotonine spletke.” Nakon što sam poslušala sestrin razgovor u zajedništvu, razmislila sam o svom ponašanju i onome što sam otkrivala i vidjela sam da nemam nimalo stvarne vjere ni pokornosti Bogu te da također nisam razlučila Sotonine spletke. Oslanjala sam se samo na svoj entuzijazam u vjeri i u svojim sam predodžbama i zamislima mislila da je Gospodin Isus liječio bolesne, izgonio đavle i davao milost i blagoslove te da, budući da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio, On zasigurno može pokazati znakove i čuda kako bi liječio bolesne i izgonio đavle, pa sam se neprestano molila Bogu, tražeći Ga da izliječi moje dijete. Mislila sam da će Bog zasigurno uzeti u obzir moju strastvenu težnju i brzo izliječiti moje dijete. Ali kad je stvarnost bila potpuno suprotna onome što sam mislila, a stanje moga djeteta ne samo da se nije poboljšalo, nego se pogoršalo, počela sam sumnjati u Boga i izgubila sam motivaciju za molitvu, odlazak na okupljanja i izvršavanje svojih dužnosti. Otkrila sam toliko iskvarenosti, a da toga nisam bila ni svjesna. Čak sam mislila da su moje ideje potpuno ispravne, ali shvatila sam da sam bila potpuno smušena u svojoj vjeri u Boga! Uvidjevši svoje nedostatke, svjesno sam više jela i pila Božje riječi i išla na više okupljanja. Također sam se molila Bogu, tražeći Ga da mi da vjeru i snagu kako bih mogla biti postojana u ovoj situaciji i naučiti lekcije iz bolesti svoga djeteta.
Jednog sam dana pročitala nekoliko odlomaka Božjih riječi. Svemogući Bog kaže: „U čovjekovim predodžbama Bog uvijek mora pokazivati znake i čudesa, uvijek mora iscjeljivati bolesne i istjerivati demone i uvijek mora biti baš kao Isus. Ali ovog puta Bog uopće nije takav. Ako bi tijekom posljednjih dana Bog i dalje činio znake i čudesa, ako bi i dalje istjerivao demone i liječio bolesne – ako bi, dakle, činio isto što i Isus – tada bi Bog ponavljao isto djelo pa bi ono Isusovo bilo bez značaja i vrijednosti. Prema tome, Bog izvršava po jednu etapu djela u svakom dobu. Kad je jedna etapa Njegovog djela završena, ubrzo je oponašaju zli duhovi, a nakon što Sotona u stopu počne slijediti Boga, Bog mijenja metodu. Čim Bog dovrši jednu etapu Svog djela, zli ga duhovi počinju oponašati. Ovo vam mora biti jasno. Zašto se Božje djelo danas razlikuje od Isusovog? Zašto Bog danas ne pokazuje znake i čudesa, ne istjeruje demone i ne liječi bolesne? Da je Isusovo djelo bilo jednako djelu izvršenom tijekom Doba zakona, bi li On mogao predstavljati Boga iz Doba milosti? Bi li mogao dovršiti djelo raspeća? Da je, kao u Doba zakona, Isus zakoračio u hram i održao šabat, nitko Ga ne bi proganjao i svi bi Ga zdušno prihvatili. Da je bilo tako, bi li On mogao biti razapet? Bi li On mogao dovršiti djelo otkupljenja? Kakvog bi smisla imalo da utjelovljeni Bog posljednjih dana čini znake i čudesa kao što je to činio Isus? Jedino ako Bog izvrši još jedan dio Svojeg djelovanja tijekom posljednjih dana, onaj koji predstavlja dio Njegovog plana upravljanja, čovjek će moći steći dublje znanje o Bogu i tek će se tada moći dovršiti Božji plan upravljanja” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Spoznaja Božjeg sadašnjeg djela.). „Djelo koje Bog izvršava tijekom ovog doba sastoji se ponajviše od pružanja riječi za život čovjeka, razotkrivanja čovjekove prirode, njegove biti, iskvarene naravi, uklanjanja religioznih predodžbi i feudalnog i zastarjelog razmišljanja; znanje i kultura čovjeka moraju se očistiti izlaganjem Božjim riječima. U posljednjim danima Bog koristi riječi, a ne znake i čudesa, da bi usavršio čovjeka. On koristi Svoje riječi da razotkrije čovjeka, da mu sudi, da ga kori i usavrši kako bi čovjek u Božjim riječima sagledao mudrost i divotu Božju i shvatio suštinsku narav Boga te kroz Božje riječi sagledao Božja djela” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Spoznaja Božjeg sadašnjeg djela.). „Danas bi vam svima trebalo biti jasno da je u posljednjim danima Bog ponajviše postigao to da ‚Riječ tijelom postaje’. Svojim stvarnim djelovanjem na zemlji On čini da ga čovjek spozna i Njime se bavi i da vidi Njegova stvarna djela. Čini da čovjek jasno vidi da je On u stanju pokazivati znake i čudesa, ali da ima i trenutaka kad to nije u stanju učiniti; to ovisi o dobu. Na temelju toga možeš vidjeti da Bog nije nesposoban činiti znake i čudesa, već da, umjesto toga, On Svoj način rada mijenja u skladu s djelom koje treba izvršiti i s dobom. U trenutačnoj fazi djelovanja On ne čini znake i čudesa; neke je znake i čudesa činio u Isusovo doba jer je Njegovo djelovanje tada bilo drugačije. Bog danas ne djeluje tako, a neki ljudi vjeruju da On nije sposoban činiti znake i čudesa ili pak misle da, ako ne čini znake i čudesa, onda On i nije Bog. Zar to nije zabluda? Bog je u stanju činiti znake i čudesa, ali On sada djeluje u drugačijem dobu te ih stoga ne čini. Pošto je ovo drugačije doba i ovo je druga faza Božjeg djelovanja, postignuća koja Bog jasno čini također su drugačija. Čovjekova vjera u Boga nije vjerovanje u znake i čudesa niti vjerovanje u znamenja, već vjerovanje u Njegovo stvarno djelovanje u novom dobu. Čovjek spoznaje Boga kroz način na koji Bog djeluje i ta spoznaja u čovjeku stvara vjeru u Boga, drugim riječima, vjeru u djelovanje Božje i Njegova djela. U ovoj fazi djelovanja Bog uglavnom govori. Ne čekaj da vidiš znakove i čudesa; nećeš vidjeti ništa od toga! To je zato što nisi rođen u Doba milosti. Da si tada rođen, vidio bi znake i čudesa, ali si rođen tijekom posljednjih dana pa možeš vidjeti samo stvarnost Boga i Božje zdravo rasuđivanje. Ne očekuj vidjeti natprirodnog Isusa tijekom posljednjih dana. Možeš vidjeti samo praktičnog utjelovljenog Boga koji se ne razlikuje ni od kojeg normalnog ljudskog bića. U svakom dobu Bog jasno čini različita djela. U svakom dobu On jasno čini dio Božjih djela, a djelovanje svakog doba predstavlja jedan dio suštinske naravi Božje i jedan dio Božjih djela. Djela koja On jasno čini razlikuju se po dobu u kojem djeluje, ali sva ona pružaju čovjeku dublju spoznaju o Bogu i vjeru u Boga koja je istinitija i razboritija. Čovjek vjeruje u Boga zbog svih djela Božjih, jer je Bog tako čudesan, tako velik i jer je svemoćan i nedokučiv” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Spoznaja Božjeg sadašnjeg djela.).
Nakon što sam pročitala Božje riječi, srce mi se znatno razvedrilo. Kad Bog čini djelo posljednjih dana, nije da On ne može pokazati znakove i čuda, već da u ovom posljednjem dobu Bog više ne djeluje na taj način. Ono što Bog sada čini jest djelo korištenja riječi kako bi usavršio i pročistio ljude. On svojim riječima razotkriva stvari kao što su čovjekova sotonska iskvarena narav, čovjekove stare misli i čovjekove razne religijske predodžbe o Bogu, omogućujući ljudima da se oslobode svoje sotonske iskvarene naravi. Da se Božje djelo posljednjih dana još uvijek sastoji od liječenja bolesnih, izgona đavla i pokazivanja znakova i čuda, dopuštajući ljudima da vide Boga kao posebno nadnaravnog, čovjekova iskvarena narav te njegova buntovnost i otpor prema Bogu ne bi se lako otkrili. I nikada ne bismo spoznali svoju iskvarenu narav, a kamoli bili pročišćeni i preobraženi. Baš kao u mom slučaju, da je bolest moga djeteta bila izliječena odmah nakon moje molitve, ne bih imala nikakve predodžbe o Bogu, niti bih sumnjala u Njega. I mislila bih da imam veliku vjeru u Boga i da istinski težim. Ali kad bolest moga djeteta nije bila izliječena, razvila sam pogrešna shvaćanja i predodžbe o Bogu i žalila sam se na to da Bog ne sluša moje molitve, čak sam i sumnjala u Njega. Nisam se željela moliti ni ići na okupljanja i moj je početni entuzijazam brzo splasnuo. Kad sam se suočila s činjenicama, moja iskvarenost, buntovništvo i predodžbe o Bogu potpuno su se razotkrili. Tek sam tada shvatila da je moje stajalište prema kojem se Božje djelo mjeri na temelju toga jesu li pokazani znakovi i čuda ili jesu li izliječene bolesti i izgnani đavli bilo lažno. Bog u svakom dobu čini jednu fazu djela, a novo doba zahtijeva novo djelo. U Dobu milosti Gospodin Isus je izvršio djelo otkupljenja, liječio je bolesne, izgonio đavle i pokazao neke znakove i čuda. Ali sada je Doba kraljevstva, posljednje doba, i Bog izvršava djelo suda i pročišćavanja ljudi Svojim riječima, razvrstavajući tako sve ljude prema njihovoj vrsti, zatim nagrađujući dobre i kažnjavajući zle te okončavajući ovo staro doba. Da Svemogući Bog i dalje djeluje kao Gospodin Isus, pokazujući znakove i čuda, liječeći bolesne i izgoneći đavle, ne bi li ponavljao Svoje djelo? Kako bi se onda moglo okončati doba? Štoviše, zli duhovi također mogu oponašati djelo koje Bog čini, i kad bih mjerila je li nešto Božje djelo po tome jesu li pokazani znakovi i čuda ili jesu li izliječene bolesti ljudi, na kraju bih djelo Sotone i zlih duhova smatrala Božjim djelom, a time bih hulila na Boga! Nominalno sam prihvatila djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana, ali nisam imala istinsko razumijevanje Boga i još uvijek sam gledala na najnovije Božje djelo s gledišta traženja da se najedem kruha u Dobu milosti. Samo sam pokušavala ići starim putem u novim cipelama. Takvu vjeru Bog ne odobrava. Cilj Božjeg djela posljednjih dana nije usavršiti ljude znakovima i čudima, već Njegovim riječima. To je uistinu Božja svemogućnost i mudrost! Kad bi se pokazivali znakovi i čuda, svi bi ljudi povjerovali kad bi ih vidjeli i ne bi bilo otpora. Ali kako bi se onda mogli razlučiti jarci od ovaca, kukolj od pšenice, pravi vjernici od lažnih i dobri sluge od zlih slugu? Kako bi Bog mogao činiti djelo usavršavanja, razotkrivanja i eliminiranja ljudi? Sada Svemogući Bog djeluje tako što izražava istinu kako bi osvojio i spasio ljude, a ne pokazuje znakove i čuda. On samo gleda mogu li ljudi prihvatiti istinu. I na taj način, samo oni koji istinski vjeruju u Boga mogu biti spašeni, a oni koji pripadaju đavlu Sotoni bit će razotkriveni i eliminirani. Vidim da što je Božje djelo normalnije i praktičnije, to je u njemu više Njegove mudrosti. Božji način djelovanja poput ovoga uistinu je čudesan! Da nije bilo otkrivenja činjenica i razotkrivanja Božjih riječi, nikada ne bih shvatila da vjerujem u Boga uz nejasnoće i predodžbe, niti bih shvatila da sam se i dalje opirala i bunila protiv Boga, a još bih manje stekla ikakvo razumijevanje Božjeg praktičnog djela. U tom sam trenutku osjetila veliko olakšanje i oslobođenje u srcu i više se nisam očajnički nadala da će Bog pokazati znakove i čuda kako bi uklonio bolest moga djeteta.
Kasnije sam pročitala još Božjih riječi: „Shvaćate li sada što je vjera u Boga? Znači li vjera u Boga vidjeti znamenje i čuda? Znači li uznesenje na nebo? Vjerovati u Boga nije nimalo lako. Te vjerske prakse treba odbaciti; težnja za iscjeljenjem bolesnih i izgonom demona, usmjerenost na znamenje i čuda, žudnja za stjecanjem što više Božje milosti, mira i radosti, težnja za životnim prilikama i tjelesnim utjehama – sve su to vjerske prakse, a takve vjerske prakse nejasna su vrsta vjerovanja. Što je prava vjera u Boga danas? To je prihvaćanje Božje riječi kao stvarnosti tvojeg života i spoznaja Boga putem Njegove riječi kako bi se dostigla istinska ljubav prema Njemu. Da bude jasnije: vjera u Boga treba ti omogućiti da slušaš Boga, da voliš Boga i da ispuniš dužnost koju bi trebalo ispunjavati Božje stvorenje. To je cilj vjere u Boga. Moraš dosegnuti spoznaju divote Boga, shvatiti koliko je On vrijedan strahopoštovanja i spoznati kako Bog u Svojim stvorenjima vrši djelo spasenja i usavršava ih – to su najosnovniji elementi tvoje vjere u Boga. Vjera u Boga prvenstveno je prelazak iz tjelesnog života u život ljubavi prema Bogu; prelazak iz života ispunjenog iskvarenošću u život ispunjen Božjim riječima; to je izlazak iz Sotonina utjecaja u život pod Božjom skrbi i zaštitom; to je sposobnost pokoravanja Bogu, a ne tijelu; to je dopuštanje Bogu da zadobije cijelo tvoje srce, dopuštanje Bogu da te usavrši i oslobađanje od iskvarene sotonske naravi. Vjera u Boga tu je prvenstveno zato da bi se moć i slava Božja mogle očitovati u tebi, da bi ti mogao ispuniti Božju volju, ostvariti Božji plan i biti sposoban svjedočiti o Bogu pred Sotonom. Vjera u Boga ne bi se trebala vrtjeti oko želje da se ugledaju znamenja i čuda niti bi trebala biti zarad tvojeg tijela. Trebala bi se svoditi na težnju za spoznajom Boga i na sposobnost pokoravanja Bogu te na to da Mu se, kao Petar, bude pokoran do smrti. To su glavni ciljevi vjere u Boga. (…) Ako u svojoj vjeri stalno pokušavaš ugledati znamenje i čuda, onda je stajalište takve vjere u Boga pogrešno. Vjera u Boga prvenstveno znači prihvaćanje Božje riječi kao životne stvarnosti. Božji cilj postiže se samo praktičnom primjenom riječi Božjih iz Njegovih usta i njihovim izvršavanjem u sebi. Vjerujući u Boga čovjek treba težiti da ga Bog usavrši, da bude sposoban podčiniti se Bogu i da se u potpunosti pokori Bogu. Ako se možeš pokoriti Bogu bez prigovora, biti svjestan Božjih želja, dosegnuti Petrov rast, posjedovati Petrovo ponašanje o kojem je Bog govorio, tada će tvoja vjera u Boga biti uspješna, a to će značiti da te Bog zadobio” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Sve se ostvaruje riječju Božjom.). Iz Božjih sam riječi shvatila ispravno gledište o vjerovanju u Boga. Vjerovanje u Boga nije radi stjecanja milosti i blagoslova, niti je radi mirnog i lagodnog života tijela. To nije prava vjera u Boga. Bog se nada da možemo težiti istini, živjeti po Njegovim riječima kad se stvari dogode i koristiti svoje stvarno proživljavanje kako bismo svjedočili o Bogu i slavili Ga. To je ono što čini pravu vjeru u Boga. Bila sam isključivo usredotočena na nadu da će bolest moga djeteta biti izliječena, a nisam znala koja je Božja namjera ni kako sam trebala biti postojana u svom svjedočanstvu za Boga. U potpunosti sam živjela u svojoj iskvarenoj naravi, osuđujući i ograničavajući Boga na temelju vlastitih predodžbi, čak sumnjajući u Boga i niječući Božje djelo. Na koji sam način imala imalo iskrenosti prema Bogu ili pokornosti Njemu? Uistinu nisam imala nikakvo svjedočanstvo! Dok je moje dijete bilo bolesno, Bog je također pomno promatrao moj stav, gledajući imam li istinsku vjeru i pokornost Njemu. Morala sam ostaviti po strani vlastite predodžbe i, bez obzira na to što se događalo s bolešću moga djeteta, nisam mogla nastaviti biti tako negativna, slaba ili se udaljavati od Boga.
Ali lako je donijeti odluku. Puno je teže doista primjenjivati istinu. Jednog poslijepodneva, baš kad smo se trebali okupiti, moje je dijete opet dobilo temperaturu. U srcu sam jasno shvatila da je to Sotona koji me pokušava iskušati i navesti da odustanem od okupljanja. Sjetila sam se Božjih riječi: „Ako ne možeš svjedočiti pred Sotonom, Sotona će te ismijavati, ophodit će se prema tebi kao da si bezvrijedan, kao da si igračka, često će te praviti budalom i izluđivati te” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo voljeti Boga znači istinski vjerovati u Boga.). Sotona je znao da me najviše brine moje dijete, pa je neprestano koristio bolest moga djeteta kako bi me ometao i spriječio da idem na okupljanja. U prošlosti nisam razumjela istinu i nisam mogla prozreti Sotonine spletke. I svaki put kad bi došlo do sukoba između okupljanja i bolesti moga djeteta, uhvatila bi me panika i brzo bih odustala od okupljanja kako bih odvela dijete liječniku, dopuštajući da me Sotona vuče za nos. Kad nisam imala okupljanje, moje dijete ne bi imalo temperaturu, ali čim bih ga imala, dobilo bi je. Što sam više o tome razmišljala, postajalo mi je jasnije da je to u potpunosti Sotonina spletka i znala sam da više ne mogu biti sputana i pod kontrolom Sotone. U srcu sam se molila Bogu: „Bože, ne želim više da Sotona radi budalu od mene ili da me muči. Želim se okupljati sa svojom braćom i sestrama. Molim Te, pomozi mi.” Nakon molitve, srce mi se malo smirilo. Pogledala sam sina, imao je samo blagu temperaturu i činilo se da je dobro raspoložen, pa sam ga ostavila svekrvi, zamolila je da mu da lijek za temperaturu i otišla na okupljanje. Na moje iznenađenje, nakon okupljanja, vratila sam se i vidjela svoje dijete kako se sretno igra igračkama. Moja je svekrva rekla da se temperatura spustila bez lijeka. Bila sam toliko sretna i dirnuta da sam briznula u plač. Mislila sam kako prije temperatura moga sina nikad ne bi prošla i morali bismo ići u bolnicu na infuziju kako bi mu bilo bolje, ali ovaj se put temperatura jednostavno spustila bez ikakvih lijekova. Nisam mogla vjerovati i u srcu sam neprestano zahvaljivala Bogu i slavila Ga. Zahvaljujući ovom iskustvu, također sam shvatila da, iako sam se na početku, kad je moje dijete bilo bolesno, molila Bogu, Bog ga nije izliječio i u tome je bila Božja mudrost. U to je vrijeme moje srce bilo puno predodžbi, zamisli i ograničavanja u vezi s Bogom. I nisam imala nikakvo razumijevanje Božjeg djela posljednjih dana koje osvaja i usavršava ljude Njegovim riječima, te nisam mogla prozreti Sotonina iskušenja i ometanja. Stoga je Bog dopustio da Sotonine smetnje i iskušenja neprestano dolaze kako bi me pročistio i kako bih mogla razumjeti istinu i spoznati Boga. U tom sam procesu otkrila predodžbe, pogrešna shvaćanja, žalbe i sumnje prema Bogu, a Bog me zatim Svojim riječima prosvjetljivao i usmjeravao, razotkrivajući i sudeći moje predodžbe i iskvarenost, dopuštajući mi da shvatim normalnu i praktičnu prirodu Božjeg djela posljednjih dana, da prepoznam vlastitu buntovnost i otpor, a također mi je pomogao da naučim razlučiti Sotonine spletke. Na kraju sam uspjela ostaviti po strani svoje predodžbe, pobuniti se protiv svoga tijela i primjenjivati istinu. Vidjela sam da je Bog koji djeluje na ovaj način uistinu svemoguć i praktičan te izuzetno mudar. Zahvaljujući ovom iskustvu, uistinu sam spoznala autoritet i moć Božjih riječi i vidjela sam da Bog koristi praktične riječi i praktično djelo kako bi osvojio i usavršio ljude te zadobio njihova srca. Božje djelovanje posljednjih dana na ovaj način mnogo je značajnije od pokazivanja znakova i čuda. To me podsjetilo na odlomak Božjih riječi: „Tijekom obavljanja djela u posljednjim danima, moć riječi je veća od moći znamenja i čuda, a autoritet riječi nadmašuje autoritet znamenja i čuda” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).). Ove su riječi tako stvarne!
Kasnije sam pročitala još dva odlomka Božjih riječi i stekla ponešto razumijevanja o svojoj iskvarenoj naravi. Svemogući Bog kaže: „Toliko njih vjeruje u Mene samo zato da bih ih mogao izliječiti. Toliko njih vjeruje u Mene samo zato da bih Svojom silom istjerao nečiste duhove iz njihovih tijela i toliko njih vjeruje u Mene samo da bi primili mir i radost od Mene. Toliko njih vjeruje u Mene samo da bi od Mene mogli zahtijevati veće materijalno bogatstvo. Toliko njih vjeruje u Mene samo da bi proveli ovaj život u miru i da bi bili sigurni i zdravi u svijetu koji dolazi. Toliko njih vjeruje u Mene da bi izbjegli patnju pakla i primili blagoslove neba. Toliko njih vjeruje u Mene samo zbog privremene utjehe, ali ipak ne žele ništa dobiti u svijetu koji dolazi. Kad ljudima pružim Svoj gnjev i oduzmem im svu radost i mir koje su nekad imali, oni postanu sumnjičavi. Kad ljudima pružim patnju pakla i uzmem natrag blagoslove neba, oni se razgnjeve. Kad Me ljudi zamole da ih izliječim, a Ja ne obratim pažnju na njih i osjećam gnušanje prema njima, oni odlaze od Mene kako bi tražili put zle medicine i čarobnjaštva. Kad ljudima oduzmem sve što su zahtijevali od Mene, oni svi nestanu bez traga. Stoga kažem da ljudi vjeruju u Mene zato što je Moja milost preobilna i zato što se previše pogodnosti može dobiti” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Što znaš o vjeri?). „Vi trebate razumjeti zašto vjerujete u Mene; ako samo želite biti Mojim učenikom ili Mojim pacijentom ili postati jednim od Mojih svetaca na nebu, onda će to što Me slijedite biti besmisleno. Slijediti Me na takav način predstavljalo bi uzaludan gubitak energije; imati takvu vrstu vjere u Mene bilo bi samo traćenje vaših dana, traćenje vaše mladosti. I na kraju ne biste dobili ništa. Nije li to jalov posao? Odavno sam otišao od Židova i više nisam ni iscjelitelj ni lijek čovjeku. Ja više nisam tegleća marva čovjeku da Me tjera ili kolje kad god poželi, nego sam došao među ljude suditi čovjeku i grditi ga, kako bi Me čovjek upoznao. Trebao bi znati da sam jednom učinio djelo otkupljenja; bio sam jednom Isus, ali nisam mogao zauvijek ostati Isus, baš kao što sam jednom bio Jahve, ali kasnije postao Isus. Ja sam Bog ljudskog roda, Gospodar stvaranja, ali ne mogu zauvijek ostati Isus ili Jahve. Bio sam ono što čovjek smatra iscjeliteljem, ali ne može se reći da je Bog ljudskom rodu samo iscjelitelj. Stoga, zastarjelim načinima vjerovanja u Mene nećeš postići ništa. Bez obzira na to kako Me danas hvališ: ‚Kako je Bog pun ljubavi prema čovjeku; On me liječi i daje mi blagoslove, mir i radost. Koliko je Bog dobar prema čovjeku; ako samo vjerujemo u Njega, onda ne moramo brinuti o novcu i bogatstvu…’, Ja i dalje ne mogu prekinuti Svoje prvobitno djelo. Ako danas vjeruješ u Mene, primit ćeš samo Moju slavu i bit ćeš dostojan svjedočiti o Meni, a sve ostalo će biti manje važno. To ti mora biti jasno” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Što znaš o vjeri?). Promišljajući o Božjim riječima, uvidjela sam podle namjere u svojoj vjeri. Kad sam prije vjerovala u Gospodina Isusa, uživala sam u milosti, miru i radosti koje je Gospodin dao, pa sam mislila da sam uistinu blagoslovljena zbog svoje vjere u Gospodina. Ali nakon što sam pronašla Svemogućeg Boga, vidjela sam kako Bog izražava istinu kako bi spasio ljude i na kraju ih uveo u kraljevstvo nebesko, pa sam postala još aktivnija u svojoj težnji. Svaki dan sam jela i pila Božje riječi i molila se Bogu, nikad nisam kasnila na okupljanja, a također sam propovijedala evanđelje i izvršavala dužnost ugošćivanja. Sve sam to činila kako bih ugodila Bogu, misleći da će me Bog zbog toga još više obasuti milošću i blagosloviti. Uvidjela sam da sam vjerovala u Boga samo kako bih Ga iskoristila za zadovoljenje svoje želje za blagoslovima. Uopće me nije zanimalo kakvo djelo Bog čini niti me brinulo što Bog zahtijeva od ljudi, kako ljudi trebaju vjerovati u Boga da bi bili u skladu s Njegovim nakanama i udovoljili Mu, kakvi ljudi mogu ući u kraljevstvo, nailazi li moj način vjerovanja na Božje odobravanje ili koje je ispravno stajalište o vjeri u Boga. Nisam znala ništa od toga niti sam ikada o tome razmišljala. Oslanjala sam se samo na svoj entuzijazam da idem na okupljanja i propovijedam evanđelje, misleći da time udovoljavam Bogu i da bih trebala primiti Njegove blagoslove. Kad je moje dijete imalo visoku temperaturu koja se nije spuštala, milosti i blagoslovima za koje sam se molila nije bilo ni traga. No nisam tražila istinu niti sam promišljala o sebi. Umjesto toga, u srcu sam sumnjala u Boga i nijekala Njegovo djelo. Vidjela sam da je moja želja za blagoslovima bila prejaka. Bog je Stvoritelj, a ja sam stvoreno biće, stoga je za stvoreno biće potpuno prirodno i opravdano da vjeruje u Boga i vrši svoju dužnost. Ne bih trebala pokušavati sklapati poslove s Bogom, a još manje postavljati Mu nerazumne zahtjeve. Sada sam uistinu shvatila da su se u bolesti moga djeteta krile Božje dobre namjere. To mi je omogućilo da promislim i shvatim svoju sotonsku narav i lažna stajališta o vjeri. Također sam shvatila da se procjena je li nešto uistinu Božje djelo ne treba temeljiti na tome jesu li pokazani znakovi i čuda, događa li se ozdravljenje bolesnih i izgon đavla, ili daju li se milost i blagoslovi, već na tome može li se kroz to izraziti istina, može li to djelo navesti ljude da sve više razumiju Boga, može li to djelo pročistiti i preobraziti čovjekovu sotonsku iskvarenu narav i može li to djelo spasiti i usavršiti ljude. Ako može postići te učinke, onda je to zasigurno djelo Božje.
Noseći se s bolešću svoga djeteta, stekla sam ponešto razumijevanja o Njegovom djelu i stekla sam ispravna stajališta i ispravnu težnju u svojoj vjeri. To je Božje istinsko spasenje za mene i Njegova velika ljubav prema meni. Ta je ljubav nebrojeno puta veća od milosti i blagoslova koje sam ikada prije tražila. Zahvaljivala sam Bogu iz dubine srca! Shvativši to, osjećala sam sram i krivnju zato što sam u svojoj vjeri tražila samo milost i blagoslove, a nisam težila istini, i što sam bila uistinu glupa, neuka i slijepa! Moram se odreći svojih namjera da zadobijem blagoslove i hodati ispravnim putem u svojoj vjeri.
