27. Zašto se nisam usuđivala isticati tuđe probleme
Imala sam susjedu koja je bila jako izravna. Kad god bi vidjela da netko radi nešto pogrešno, izravno bi na to ukazala i zbog toga je često vrijeđala ljude. Drugi su je susjedi ogovarali, govoreći: „Kako netko tko izgleda tako pametno može raditi takve gluposti?” S vremenom, kad god bi naišla dok su susjedi razgovarali, svi bi se razbježali. Malo po malo su je izolirali. Ovo me jako pogodilo, pa sam vjerovala da ubuduće ne bih trebala biti otvorena u ophođenju s drugima kao ona kako se ne bih zamjerila ljudima. Kao što se kaže: „Prešućivanje mana dobrih prijatelja ključno je za dugo i dobro prijateljstvo” i „Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj ih zbog njihovih mana”. Kad primijetite tuđe probleme, dovoljno je da ste ih svjesni – ne morate ih isticati. Ako to učinite, osramotit ćete ih i vjerojatno uvrijediti. Stoga, kad god bih primijetila tuđe probleme, ne bih o njima izravno govorila. Susjedi su se rado družili sa mnom i bili su voljni razgovarati sa mnom o bilo čemu. Hvalili su me što sam omiljena i što je lako slagati se sa mnom. Nakon što sam počela vjerovati u Boga, na isti sam se način odnosila prema svojoj braći i sestrama. Ako bih primijetila njihove probleme ili očitovanja iskvarenosti, nisam ih bila voljna isticati i razotkrivati. Vjerovala sam da bih ih time osramotila i da bih jednostavno isticala njihove mane te ih uvrijedila. Tek nakon što sam iskusila neke stvari, shvatila sam da je život prema takvim svjetovnim načinima ophođenja protivan istini.
Sredinom rujna 2023. otišla sam u jednu crkvu služiti kao vođa. Neka su braća i sestre izvijestili da sestra Zhao Zhen, koja je propovijedala evanđelje, ima oholu narav. Dok je govorila nije uzimala u obzir osjećaje drugih i svi su se pored nje osjećali pomalo sputano. Zamolili su me da razgovaram u zajedništvu sa Zhao Zhen i analiziram njezine probleme kako bih joj pomogla razumjeti sebe. Pomislila sam: „Moram pomoći i analizirati njezine probleme. U suprotnom će i dalje govoriti i djelovati na temelju svoje ohole naravi. Ne samo da će sputavati moju braću i sestre, nego će to utjecati i na rad.” No onda sam pomislila: „Nova sam u ovoj crkvi i ne poznajem baš Zhao Zhen. Ne bi li joj bilo neugodno da je razotkrijem i analiziram čim dođem? Kako ćemo se ubuduće slagati?” Nakon što sam razmislila, još uvijek nisam znala što da radim, no na kraju sam nevoljko otišla posjetiti Zhao Zhen. Kad sam je ugledala, imala sam osjećaj kao da su mi usta zalijepljena trakom i dugo mi je trebalo da nešto kažem. Razmišljala sam o tome kako ću ubuduće često morati biti s njom. Ako je uvrijedim, neću li sama sebi napraviti probleme? Odlučila sam da ću njezine probleme analizirati i razotkriti kasnije. Stoga sam je samo suptilno podsjetila da ubuduće pazi kako govori i ne pokazuje nezadovoljstvo na licu jer to zna sputavati ljude. Zhao Zhen je to čula i rekla: „Izravna sam i nisam mislila ništa loše. Ubuduće ću paziti.” Na putu kući razmišljala sam o tome kako Zhao Zhen uopće nije razumjela vlastitu iskvarenu narav i u srcu sam osjećala samoprijekor. No onda sam pomislila: „Istaknula sam joj neke probleme. Ako ubuduće primijetim da ponovno otkriva oholu narav, tada ću razgovarati s njom u zajedništvu i razotkriti je.” Nedugo nakon toga đakon za pojenje izvijestila je da je Wang Hong, vođa tima za pojenje, u nekoliko navrata rabila opasnosti u okruženju kao izgovor za izbjegavanje vršenja svoje dužnosti i prisustvovanja okupljanjima, zanemarujući dvije skupine za koje je bila odgovorna. Nakon što sam se upoznala sa situacijom, otkrila sam da se bojala uhićenja i zatvora. Živjela je u strahu i stalno je sumnjala da je netko prati. Više se puta s njom razgovaralo u zajedništvu, ali nije zadobila nikakvo razumijevanje, pa je đakon za pojenje htjela da ja razgovaram s njom. Znala sam da moram što prije pronaći Wang Hong kako bismo razgovarale u zajedništvu, no onda sam pomislila: „Wang Hong i ja se još nismo upoznale. Ako razotkrijem njezine probleme čim stignem, hoće li misliti da sam bezosjećajna? Što ako je uvrijedim? Nova sam u ovoj crkvi. Ako odmah počnem analizirati i razotkrivati druge, vrijeđajući sve, onda ću svima biti odbojna i izolirat će me. Tada će mi ubuduće biti teško obavljati posao vođe. Bolje da pričekam dok se ne upoznam sa svim aspektima crkvenog rada.” Stoga nisam otišla razgovarati s Wang Hong, već sam zamolila đakona za pojenje da umjesto mene razgovara s njom. Međutim, njezin razgovor u zajedništvu i dalje nije urodio plodom. Tako se problem Wang Hong razvukao i na kraju više od mjesec dana nije prisustvovala okupljanjima ni vršila svoju dužnost. Dva mjeseca poslije, viši vođe pisali su nam da se raspitaju o tome koliko dobro izvršavamo svoje dužnosti te usmjeravamo li pravovremeno braću i sestre i pomažemo li im kad uočimo njihova odstupanja, probleme ili iskvarena stanja. U pismu je citiran ulomak Božjih riječi o odgovornostima vođa i djelatnika, koji me je ganuo. Razmišljala sam o tome kako sam, kad sam tek došla u ovu crkvu i kad su mi braća i sestre prijavili problem Zhao Zhen, samo površno razgovarala s njom o njezinom problemu te nisam analizirala prirodu i posljedice njezinog djelovanja temeljenog na oholoj naravi. Zbog toga Zhao Zhen nije razumjela sebe, a njezina se ohola narav uopće nije promijenila. Štoviše, Wang Hong je neprestano živjela u plašljivosti i nije prisustvovala okupljanjima. Nije izvršavala svoje dužnosti. Unatoč tomu, niti sam razgovarala s njom u zajedništvu niti sam joj pomogla. Kao vođa u crkvi, ako primijetim problem kod brata ili sestre, a ne ukažem na njega, ne pomognem im ili ne ispunim vlastite odgovornosti, ne bi li to značilo da ne obavljam stvaran posao? Kad sam to pomislila, osjećala sam krivnju i nemir. Nakon toga pronašla sam Zhao Zhen te razotkrila i analizirala očitovanja, prirodu i posljedice njezinog djelovanja iz ohole naravi. Nakon što me je saslušala, zadobila je neko razumijevanje o sebi i bila je voljna promijeniti se. Nakon toga otišla sam s đakonom za pojenje posjetiti Wang Hong. Razgovarale smo u zajedništvu i analizirale njezine probleme, rabeći pritom Božje riječi, i shvatila je svoju sebičnu i prezira vrijednu iskvarenu narav. Poslije je ponovno počela vršiti svoju dužnost. Nakon razgovora u zajedništvu, kad sam vidjela da ih nisam uvrijedila kao što sam mislila da hoću, već da sam im, naprotiv, pomogla, zažalila sam što nisam prije razgovarala s njima.
Nakon toga sam promislila o sebi: Koja me iskvarena narav navela da se ne usudim razotkriti i analizirati probleme svoje braće i sestara? Molila sam se Bogu: „Bože, kad pronađem probleme kod svoje braće i sestara, kao vođa, trebala bih razgovarati u zajedništvu s njima o istini, ukazati na probleme i pomoći im. Ali bojala sam se da ću ih uvrijediti, pa se nisam usuđivala razgovarati s njima i razotkriti njihove probleme. Znam da to nije bilo u skladu s Tvojim nakanama. Molim Te, prosvijetli i usmjeri me da razumijem sebe i izvučem pouku.” Tražeći, pročitala sam Božje riječi: „Postoji načelo u filozofijama za ovozemaljsko ophođenje koje kaže: ‚Prešućivanje mana dobrih prijatelja ključno je za dugo i dobro prijateljstvo.’ To znači da, kako bi se očuvalo to dobro prijateljstvo, čovjek mora prešućivati probleme svog prijatelja, čak i ako ih jasno vidi. Takvi ljudi se pridržavaju načela da ne udaraju ljude u lice niti prozivaju njihove mane. Oni obmanjuju jedni druge, skrivaju stvari jedni od drugih i kuju zavjere jedni protiv drugih. Iako kristalno jasno znaju kakva je druga osoba, oni to ne govore izravno, već primjenjuju lukave metode kako bi očuvali svoj odnos. Zašto bi netko želio očuvati takav odnos? Radi se o tome da ne želi stvarati neprijatelje u ovom društvu, unutar svoje skupine, što bi značilo često izlaganje opasnim situacijama. Znajući da će ti netko postati neprijatelj i nauditi ti nakon što prozoveš njegove mane ili ga povrijediš, i ne želeći se dovesti u takvu situaciju, primjenjuješ načelo filozofija za ovozemaljsko ophođenje koje glasi: ‚Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj njihove mane.’ U svjetlu ovoga, ako su dvoje ljudi u takvom odnosu, možemo li ih smatrati pravim prijateljima? (Ne.) Oni nisu pravi prijatelji, a kamoli pouzdanici jedno drugome. Dakle, kakav je to točno odnos? Nije li to osnovni društveni odnos? (Jest.) U takvom društvenom odnosu ljudi ne mogu voditi iskrene razgovore, niti imati duboke veze, niti govoriti o čemu god žele. Ne mogu naglas reći ono što im je na srcu, ili govoriti o problemima koje vide kod drugih ljudi, ili izgovarati riječi koje bi koristile drugim ljudima. Umjesto toga, biraju lijepe stvari koje će reći, kako bi se dodvorili drugima. Ne usuđuju se govoriti istinu niti se pridržavati načela, čime sprječavaju druge da razviju neprijateljske misli prema njima. Kada nekome nitko ne predstavlja prijetnju, ne živi li ta osoba razmjerno udobno i mirno? Nije li to cilj ljudima koji promiču izreku: ‚Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj njihove mane’? (Jest.) Jasno je da je to nepošten i prijevaran način preživljavanja uz određenu dozu opreza prema drugima, čiji je cilj samoodržanje. Živeći na ovaj način, ljudi nemaju osoba od povjerenja, nemaju bliskih prijatelja kojima mogu reći što god žele. Među ljudima postoji samo međusobni oprez, međusobno iskorištavanje i međusobno spletkarenje, pri čemu svaka osoba iz tog odnosa uzima ono što joj treba. Nije li tako? U svojoj srži, cilj izreke ‚Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj njihove mane’ jest izbjeći vrijeđanje drugih i stvaranje neprijatelja, zaštititi sebe ne nanoseći nikome bol. To je taktika i metoda koju čovjek usvaja kako bi spriječio da sam bude povrijeđen” (Riječ. Svezak VI.: O težnji za istinom. Što znači težiti istini (8).). Iz razotkrivanja u Božjim riječima shvatila sam da, ako živite po filozofiji za ovozemaljsko ophođenje: „Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj ih zbog njihovih mana”, samo ćete postati lažljiviji i podmukliji. Postat ćete nesposobni bilo kome reći ono što vam je doista na umu, nećete se usuditi ništa reći čak ni kad je to korisno za drugu osobu i nećete im biti ni od kakve istinske pomoći. Tako nevjernici žive prema ovozemaljskom ophođenju. Sve ove godine živjela sam po sotonskoj filozofiji za ovozemaljsko ophođenje. Izreku „Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj ih zbog njihovih mana” smatrala sam svojim načinom preživljavanja. Vjerovala sam da je, kad primijetim tuđe probleme ili nedostatke, dovoljno samo obazrivo to spomenuti te da ih ne bih trebala razotkrivati ili analizirati jer bih ih inače uvrijedila, stvorila neprijatelja i naštetila samoj sebi. Kad bih vidjela da nešto nije u redu s bilo kojim od mojih susjeda, nikad ništa nisam govorila jer sam se bojala da ih ne uvrijedim i da me ne izoliraju. Nakon što sam počela vjerovati u Boga, nastavila sam živjeti po tom gledištu. Kad kao vođa crkve primijetim bilo kakvu iskvarenost koju moja braća i sestre očituju, trebam im pomoći iz ljubavi i ukazati na njihove probleme. To je moja odgovornost, ali ja uopće nisam obavljala stvaran posao. Kad su moja braća i sestre prijavili problem Zhao Zhen, bila sam itekako svjesna da će, ako ne budem razgovarala u zajedništvu s njom i analizirala njezin problem, pomažući joj da razumije sebe i promijeni se, sputavati još više braće i sestara te utjecati na rad. Međutim, bojala sam se da ću je uvrijediti i da će se ubuduće biti teško slagati s njom, što bi mi otežalo obavljanje posla vođe. Stoga sam to samo ovlaš spomenula. Zbog toga Zhao Zhen nije razumjela svoju oholu narav i nije se nimalo promijenila. Isto je vrijedilo i za Wang Hong. Jasno sam vidjela da Wang Hong živi u plašljivosti i strahu te da ne prisustvuje okupljanjima i ne izvršava svoju dužnost, što je odgodilo rad. Međutim, mislila sam da će, ako razotkrijem i analiziram njezine probleme pri našem prvom susretu, reći da sam bezosjećajna. Što bih učinila da sam je uvrijedila? Stoga nisam htjela niti razotkriti njezine probleme niti ukazati na njih, čak sam se poslužila malim trikom i proslijedila problem đakonu za pojenje da ga ona riješi. Koristila sam se sotonskim filozofijama da održim svoje odnose s ljudima i sa svima sam se dobro slagala, ali zapravo sam naštetila svojoj braći i sestrama te sam odgodila rad. Da sam barem prije mogla primijeniti istinu te razotkriti i analizirati probleme Zhao Zhen i Wang Hong, one bi prije razumjele sebe, a šteta nanesena radu crkve i njihovu ulasku u život mogla se izbjeći. Vidjela sam da izreka „Ako udaraš druge, ne udaraj ih u lice; ako prozivaš druge, ne prozivaj ih zbog njihovih mana” nije pozitivna stvar, već ljigav i lažljiv način ovozemaljskog ophođenja. To je potpuno suprotno istini. Da sam nastavila živjeti po sotonskim filozofijama, učinila bih mnogo stvari koje štete i drugima i meni, unoseći prekid i ometanje u rad crkve i navlačeći na sebe Božji prezir i Božje gnušanje. Naposljetku bi me razotkrili i isključili.
Poslije sam pročitala još jedan ulomak Božjih riječi i shvatila što znači prozivati tuđe mane, a što je ispravno ukazivanje i pomaganje. Svemogući Bog kaže: „Je li izraz ‚prozivati’ u izreci ‚ako prozivaš druge, ne prozivaj njihove mane’ dobar ili loš? Nosi li izraz ‚prozivati’ značenje toga da ljudi bivaju otkriveni ili razotkriveni kao što to ima u Božjim riječima? (Ne.) Prema Mom razumijevanju izraza ‚prozivati’ kakav postoji u ljudskom jeziku, on ne znači to. On donekle ima prirodu zlonamjernog oblika razotkrivanja; to znači razotkriti ljudske probleme i nedostatke, ili neke stvari i ponašanja nepoznata drugima, ili neke spletke, zamisli ili gledišta koja djeluju u pozadini. To je značenje izraza ‚prozivati’ u izreci ‚ako prozivaš druge, ne prozivaj njihove mane’. Ako se dvoje ljudi dobro slaže i ako su jedno drugome osobe od povjerenja te između njih ne postoje prepreke i oboje se nada da će biti od koristi i pomoći onom drugom, onda bi bilo najbolje da sjednu zajedno te da otvoreno, jasno i iskreno porazgovaraju o postojećim problemima. To je ispravno i to nije prozivanje tuđih nedostataka. Ako otkriješ probleme druge osobe, ali vidiš da ona još nije u stanju prihvatiti da joj na to ukažeš, onda jednostavno nemoj ništa reći, kako bi izbjegao svađu ili sukob. Ako joj želiš pomoći, možeš tražiti njezino mišljenje i prvo je upitati: ‚Vidim da imaš jedan problemčić i želim ti dati savjet. Ne znam hoćeš li ga moći prihvatiti. Ako hoćeš, dat ću ti savjet. Ako nećeš, za sada ću to zadržati za sebe i ništa ti neću govoriti.’ Ako ona kaže: ‚Vjerujem ti. Što god kažeš bit će u redu; mogu to prihvatiti’, to znači da imaš njeno dopuštenje i tada možeš s njom razgovarati u zajedništvu o njezinim problemima, razmatrajući ih jedan po jedan. Ne samo da će u potpunosti prihvatiti ono što kažeš, već će imati i koristi od toga, a vas dvoje ćete i dalje moći održavati normalan odnos. Zar to nije međusobno iskreno ophođenje? (Jest.) To je ispravan način interakcije s drugima; to nije prozivanje tuđih nedostataka” (Riječ. Svezak VI.: O težnji za istinom. Što znači težiti istini (8).). Iz Božjih riječi shvatila sam da je isticanje nečijih mana zlonamjeran napad, namjerno hvatanje za tuđe nedostatke, privatne stvari, pa čak i najveće tabue kako bi ih se razotkrilo; to je namjerno sramoćenje drugih, koje im samo šteti. S druge strane, kad u Božjoj kući vidimo da naša braća i sestre očituju iskvarene naravi ili djeluju suprotno načelima, mi razotkrivamo njihove probleme, analiziramo ih i ukazujemo na njih u skladu s Božjim riječima, pomažući im da razumiju svoju iskvarenu narav. To je korisno za njihov ulazak u život. Ovakva analiza i razotkrivanje nisu prozivanje, već pomaganje iz ljubavi. U rješavanju problema Zhao Zhen, kad sam razotkrila i analizirala njezinu oholu narav u svjetlu Božjih riječi, pomagala sam joj da promisli i spozna svoje probleme kako bi se mogla promijeniti, ostvariti ulazak u život i skladno surađivati sa svojom braćom i sestrama kako bi dobro vršila svoju dužnost. To je za nju bilo korisno. Štoviše, kad sam razgovarala u zajedništvu s Wang Hong i analizirala njezin problem sebičnosti i samozaštite, cilj je bio pomoći joj da zadobije razumijevanje svoje sebične i prezira vrijedne prirode-biti kako bi se mogla pokajati, promijeniti i vršiti svoju dužnost. Time sam pomagala i Wang Hong. Takvo razotkrivanje i analiza u skladu su s istinom-načelima i pozitivna su stvar; to nije prozivanje ljudi. Da bi se utvrdila razlika između prozivanja te ispravnog usmjeravanja i pomoći, glavno je promotriti namjeru i polazište. Također, uvijek sam se brinula da ću razotkrivanjem i analiziranjem tuđih problema uvrijediti ljude i navesti ih da me smatraju neprijateljem, što bi otežalo moj posao vođe. Stoga sam neprestano održavala svoje odnose s drugima. Zapravo, Božja kuća razlikuje se od društva. U Božjoj kući vlada istina. Da biste dobro izvršavali svoju dužnost, morate djelovati prema istina-načelima, a nije istina da posao možete dobro obavljati samo održavanjem dobrih odnosa s drugima. Shvatila sam da su moje ideje bile previše izopačene i da se uopće nisu slagale s istinom.
Nastavila sam tražiti: Kakva me iskvarena narav navela da se ne usudim razotkriti tuđe probleme? Pročitala sam Božje riječi: „Savjest i razum trebali bi biti sastavnice čovjekove ljudskosti. To su i najosnovnije i najvažnije stvari. Kakva je osoba čovjek koji nema savjesti ni razuma normalne ljudskosti? Općenito govoreći, to je osoba koja nema ljudskosti i osoba doista užasne ljudskosti. Točnije rečeno, koje se osobine nalaze kod takvih ljudi? Koja se točno očitovanja njihova nedostatka ljudskosti kod njih primjećuju? (Sebični su i niski.) Sebični i niski ljudi površni su u svojim postupcima i drže se podalje od stvari koje ih se osobno ne tiču. Oni ne misle na interese Božje kuće, niti pokazuju razumijevanje prema Božjim nakanama. Nemaju osjećaj bremena ni odgovornosti kada je riječ o vršenju svojih dužnosti ili iznošenju svjedočanstva za Boga. (…) Ima li ovakva osoba savjesti i razuma? (Nema.) Osjeća li osoba bez savjesti i razuma samoprijekor zbog ovakvog postupanja? Ona ne osjeća samoprijekor; savjest ovakve osobe ne služi ničemu. Nikada nije osjetila prijekor svoje savjesti, pa može li onda osjetiti prijekor ili discipliniranje Duha Svetoga? Ne, ne može” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Predavanjem srca Bogu, čovjek može zadobiti istinu.). Nakon što sam pročitala Božje riječi, osjetila sam probadanje u srcu; osjećala sam krivnju i nelagodu zbog onoga što sam učinila. Ljudi sa savješću i ljudskošću nose breme u svojim dužnostima i imaju osjećaj odgovornosti, u svakoj prilici vodeći računa o interesima crkve te razotkrivajući i analizirajući ljude koji čine stvari koje prekidaju i ometaju rad crkve. Nasuprot tome, ono o čemu oni bez ljudskosti prvo razmišljaju jest njihov strah od vrijeđanja ljudi i stvaranja neprijatelja. Oni štite samo vlastite interese i ponašaju se kao oni koji ugađaju drugima, uopće ne štiteći interese crkve. Kad sam promislila o sebi, uvidjela sam da sam upravo takva sebična i prezira vrijedna osoba slabe ljudskosti kakvu je Bog razotkrio. Bila sam potpuno svjesna da Zhao Zhen sputava moju braću i sestre i da je to već utjecalo na rad crkve te na ulazak u život moje braće i sestara. Također, Wang Hong se koristila opasnostima za svoju sigurnost kao izgovorom za napuštanje svoje dužnosti. Kao vođa crkve, trebala sam što prije razgovarati u zajedništvu s njima i analizirati te probleme kako bi mogle razumjeti štetu i posljedice nastavka takvog ponašanja, pravovremeno promijeniti svoja neispravna stanja te dobro vršiti svoju dužnost. Međutim, bojala sam se da će mi, ako ih uvrijedim, zamjeriti i izolirati me, pa nisam razgovarala u zajedništvu s njima. Neprestano sam štitila vlastite interese i samo sam razmišljala o održavanju dobrih odnosa s ljudima i ostavljanju dobrog dojma na njih. Niti sam uzimala u obzir interese crkve, niti sam razmišljala hoće li životi moje braće i sestara pretrpjeti gubitak. Bila sam potpuno sebična i prezira vrijedna i nisam imala ni najmanji osjećaj za pravdu! Uopće nisam obavljala svoju dužnost. Činila sam zlo i opirala se Bogu! Da se nisam pokajala i promijenila, na kraju bih navukla na sebe Božje gnušanje i bila bih isključena. Kad sam to shvatila, požalila sam zbog onoga što sam učinila. Osjećala sam se dužnom Bogu i osjećala sam da sam iznevjerila svoju braću i sestre. Molila sam se Bogu: „Bože, voljna sam se pokajati i postati osoba s ljudskošću i osjećajem za pravdu. Želim ubuduće voditi računa o Tvojim nakanama i štititi interese crkve.”
Kroz molitvu i traženje, pronašla sam put primjene u Božjim riječima. Svemogući Bog kaže: „Ako želiš uspostaviti normalan odnos s Bogom, tvoje srce mora biti okrenuto prema Njemu; na tom ćeš temelju tada imati normalne odnose i s drugim ljudima. Ako nemaš normalan odnos s Bogom, onda bez obzira na to što činio da održiš svoje odnose s drugim ljudima, bez obzira na to koliko naporno radio ili koliko truda uložio, sve će to biti ljudska filozofija za ovozemaljsko ophođenje. S pomoću ljudskih gledišta i ljudskih filozofija održavat ćeš svoj položaj među ljudima i stjecati njihovu pohvalu, umjesto da uspostavljaš normalne međuljudske odnose u skladu s Božjom riječi. Ako se ne usredotočiš na svoje odnose s drugim ljudima, već umjesto toga održavaš normalan odnos s Bogom i voljan si predati svoje srce Bogu te naučiti pokoravati Mu se, tada će i tvoji odnosi sa svim ljudima prirodno postati normalni. Ti odnosi tada neće biti izgrađeni na tjelesnosti, nego na temelju Božje ljubavi. Gotovo da nećeš imati tjelesnih interakcija s drugim ljudima, ali među vama bit će razgovora u zajedništvu na duhovnoj razini, kao i međusobne ljubavi, utjehe i opskrbe. Sve se to čini na temelju želje da se udovolji Bogu – ti se odnosi ne održavaju s pomoću ljudskih filozofija za ovozemaljsko ophođenje, već se prirodno stvaraju kada imaš osjećaj bremena za Boga. Oni od tebe ne zahtijevaju nikakav ljudski napor i trebaš samo postupati prema načelima Božjih riječi” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Vrlo je važno uspostaviti normalan odnos s Bogom.). Iz Božjih riječi shvatila sam da se u našim odnosima s braćom i sestrama trebamo odnositi prema drugima u skladu s istina-načelima. Kad otkrijemo da naša braća ili sestre imaju bilo kakvu iskvarenu narav, trebamo razgovarati u zajedništvu s njima i pomoći im iz ljubavi, kako bi mogli promisliti o sebi i spoznati se te ostvariti nekakav ulazak u život. Ne bismo se smjeli oslanjati na filozofije za ovozemaljsko ophođenje da bismo održavali odnose s drugima. Ponekad, kad drugi ne vide vlastite probleme, moramo ih razotkriti i analizirati. Sve dok su to braća i sestre koji teže istini, moći će se ispravno nositi s tim i nakon toga se promijeniti. Međutim, oni koji ne teže istini prepirat će se i opirati kad im se na nešto ukaže i razotkrije ih se. To je njihovo razotkrivanje, koje nam istovremeno pomaže zadobiti određeno razlučivanje o njima. Poslije sam primijetila da đakon za pojenje nije nosila breme u svojoj dužnosti. Odugovlačila je s provođenjem posla te je čak nalazila izgovore, govoreći da je lošeg kova i da ne razumije istinu. Htjela sam joj ukazati na probleme kako bi nosila veće breme u svojoj dužnosti, no onda sam pomislila: „Ako izravno razotkrijem njezine probleme i tako je uvrijedim, kako ćemo ubuduće surađivati?” Kad sam to pomislila, počela sam malo oklijevati. Poslije sam se sjetila nekih Božjih riječi koje sam ranije čitala i shvatila da ponovno pokušavam održavati svoje odnose s drugima oslanjajući se na sotonske filozofije za ovozemaljsko ophođenje. Ali u srcu sam jasno znala da, bez obzira na to koliko dobro održavam svoje odnose s drugima, to nije primjena istine i Bog to ne odobrava. Molila sam se Bogu da mi da odlučnost da se pobunim protiv tijela i primijenim istinu. Poslije sam ukazala đakonu za pojenje na njezin problem površnosti u dužnosti i razgovarala u zajedništvu o prirodi i posljedicama površnosti. Nakon mog razgovora u zajedništvu, shvatila je svoj problem i bila je voljna pobuniti se protiv svog tijela i primijeniti istinu. Iskusila sam da se, kad se prema ljudima odnosite prema istina-načelima, osjećate spokojno. Hvala Bogu!
