59. Više se ne brinem da u starosti neću dobro vršiti svoju dužnost
Godine 1999. prihvatila sam djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana. Nikada nisam mislila da ću moći dočekati Gospodina u posljednjim danima. Bila sam toliko sretna da sam to jedva mogla opisati. Osjećala sam da napokon postoji nada da ću ući u kraljevstvo nebesko i zadobiti vječni život. Tada sam bila u pedesetima i još sam uvijek imala puno energije. Bilo da sam služila kao vođa u crkvi, propovijedala evanđelje ili zalijevala pridošlice, radila sam vrlo aktivno i svaki mi je dan bio vrlo ispunjen. Krajem 2018. odjednom sam osjetila vrtoglavicu, noge su mi postale teške i nisam mogla podići stopala kako bih hodala. Uvijek sam se spoticala, čak i kad sam hodala po ravnom tlu, i često bih ogrebala koljena i laktove do krvi. Kći me odvela u bolnicu na pregled. Liječnik je rekao da imam lakunarni infarkt i ozbiljno me upozorio: „Morate biti vrlo oprezni s ovim stanjem! Ako ponovno padnete, vjerojatno će doći do izljeva krvi u mozak.” Poprilično sam se uplašila kad sam čula što je liječnik rekao. „Ako doista dobijem izljev krvi u mozak, kako ću i dalje moći vršiti ikakve dužnosti? Kako ću biti spašena ako ne mogu vršiti svoju dužnost? Zar sve ove godine vjerovanja ne bi bile uzalud?” Nakon toga sam uzimala lijekove kako bi se to liječilo i stanje mi se postupno stabiliziralo te sam se osjećala bolje. Znala sam da je to Božja zaštita i ustrajala sam u vršenju svoje dužnosti tijekom tog razdoblja. Nakon što sam navršila 70 godina, jasno sam osjećala da mi tijelo počinje propadati na mnogo načina. Bila sam umorna nakon samo malo rada i pamćenje mi je oslabjelo. Kad su mi bile 73 godine, pregledavala sam propovijedi u crkvi. Jednog dana nadzornik je održao okupljanje s nama. Primijetila sam nekoliko braće i sestara koji su bili prilično mladi i kad je nadzornik razgovarao u zajedništvu o načelima, njihovi su prsti spretno kuckali po tipkovnicama računala, proizvodeći zvuk brzog kuckanja. Bila sam im vrlo zavidna i pomislila sam: „I jedni i drugi vjerujemo u Boga i vršimo dužnosti. Zašto je razlika tako velika? Mladi ljudi sve rade brzo te brzo shvaćaju i svladavaju načela. A što sa mnom? Oči mi ne mogu pratiti, a mozak mi sporo reagira. Jako zaostajem za mladima. Sad sam stara i tijelo me ne sluša, što god pokušala učiniti. Mogu li dobro vršiti ovu dužnost?” Što sam više o tome razmišljala, postajala sam sve malodušnija. Postupno sam se počela osjećati kao ispuhani balon i nisam imala volje ni za što. Nisam znala što reći kad sam se molila i nisam dobila nikakvo prosvjetljenje ni svjetlost čitajući Božje riječi. Pitala sam se hoće li me Bog napustiti i eliminirati. Kasnije sam razmišljala: „Stara sam i lošeg sam kova. Ako se aktivno ne potrudim napredovati, neću li još više zaostati? Kao što izreka kaže: ‚Ne boj se ići polako, samo se boj stajanja na mjestu; kad jednom staneš, to te unazadi četiri kilometra.’ Ne, moram se truditi i napredovati!” Tih sam se dana neprestano molila, preklinjući Boga da me prosvijetli i vodi kako bih riješila svoje negativno stanje.
Kasnije sam se sjetila Božjih riječi: „Nisam voljan napustiti niti eliminirati ikoga od vas, ali se ako ne nastojiš poboljšati, tada samo škodiš sami sebi; nisam Ja taj koji te eliminira, nego ti sâm.” Potražila sam taj odlomak Božjih riječi kako bih ga pročitala. Bog kaže: „Nisam voljan napustiti niti eliminirati ikoga od vas, ali se ako ne nastojiš poboljšati, tada samo škodiš sami sebi; nisam Ja taj koji te eliminira, nego ti sâm. (…) Moja je namjera da svi vi budete usavršeni i barem osvojeni, kako bi se ova etapa djela mogla uspješno dovršiti. Božja je želja da svaka osoba bude usavršena, da ju On najzad zadobije, potpuno ju očisti te da postane pripadnik naroda koji On ljubi. Bez obzira na to kažem li Ja da ste zaostali ili da ste lošeg kova – sve su to činjenice. Međutim, ova Moja izjava ne dokazuje da vas namjeravam napustiti, da sam u vas izgubio nadu, a još manje da vas ne želim spasiti. Danas sam došao činiti djelo vašeg spasenja, što znači da je djelo koje činim nastavak djela spasenja. Svaka osoba ima priliku biti usavršena: pod uvjetom da si voljan, pod uvjetom da tome težiš, na kraju ćeš moći postići taj rezultat i nitko od vas neće biti napušten. Ako si lošeg kova, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim lošim kovom; ako si jakog kova, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim jakim kovom; ako si neuk i nepismen, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s ovime; ako si pismen, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s činjenicom da si pismen; ako si starija osoba, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s tvojim godinama; ako možeš obavljati dužnost ugošćivanja, Moji će zahtjevi prema tebi biti u skladu s time; ako kažeš da ne možeš obavljati dužnost ugošćivanja i da možeš obavljati samo određenu funkciju, bilo da je to propovijedanje evanđelja ili briga o crkvi ili obavljanje drugih općih poslova, Moje usavršavanje tebe bit će u skladu s funkcijom koju obavljaš. Biti odan, pokoravati se do samog kraja i nastojati ljubiti Boga do krajnjih granica – to je ono što ti moraš ostvariti, samo te tri stvari, i to su najbolje primjene. U konačnici, od ljudi se zahtijeva da postignu te tri stvari, a oni koji ih mogu postići bit će usavršeni. Ali, iznad svega, ti moraš iskreno težiti, moraš se aktivno probijati naprijed i prema gore, i ne smiješ biti pasivan u ovom pitanju” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekova normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.). Nakon što sam pročitala Božje riječi, srce mi se uvelike razvedrilo. Bog želi da svi budu spašeni i usavršeni. Sve dok težimo istini, Bog nas neće eliminirati i na kraju nas sve može zadobiti. Bog postavlja zahtjeve ljudima na temelju njihovih različitih kovova i ne postupa sa svima jednako. Bog od starijih ne zahtijeva da dosegnu standarde koje mladi mogu postići niti je rekao da neće spasiti ljude kad ostare. Sve dok je čovjek voljan težiti istini, ima priliku biti spašen. Bog je tako pravedan! Ali nisam razumjela Božju namjeru. Vjerovala sam da mladi ljudi, budući da brzo shvaćaju načela i učinkoviti su u vršenju svojih dužnosti, imaju veću priliku biti spašeni; a budući da sam ja stara, sporo reagiram i moja je učinkovitost u vršenju dužnosti daleko slabija od učinkovitosti mladih, sigurno sam ona koju će Bog eliminirati. To je bilo moje pogrešno razumijevanje Boga. Vršenje dužnosti u crkvi nije kao da radiš za šefa u svijetu gdje te nitko neće zaposliti kad ostariš. Bog se ne odnosi tako prema ljudima. Prije sam bila slijepa za Božju namjeru i čak sam Ga pogrešno razumjela, misleći da Bog ne spašava stare, pa sam se osjećala potišteno i razočarano. Nisam trebala tako misliti! Nakon što sam pročitala Božje riječi, osjetila sam kao da je val smirenosti preplavio moj um. Moram iskreno težiti i aktivno se truditi napredovati prema istini.
Početkom veljače 2022. osamdesetogodišnja sestra Liu Yi preminula je od bolesti. To je duboko utjecalo na mene. Svakim sam danom sve starija i imam lakunarni infarkt. Ako bih slučajno pala i udarila glavom, mogla bih dobiti izljev krvi u mozak. Posebno se sjećam jedne prilike kad sam iznenada osjetila vrtoglavicu i nisam mogla ustati te se nisam usudila otvoriti oči. Osjećala sam se izuzetno uplašeno, bojala sam se da ću se iznenada razboljeti i umrijeti. Pomislila sam: „Imam skoro 80 godina i ono što se danas dogodilo sestri Liu sutra bi se moglo dogoditi meni. Želim iskoristiti vrijeme koje sada imam da ispravno vršim svoju dužnost, ali sada sam stara, tijelo me ne sluša, bez obzira na to koji posao radim, i stalno zaboravljam stvari. Kako ću biti spašena ako ne mogu vršiti svoju dužnost? Kad bih barem bila nekoliko godina mlađa!” Gledajući kako se pandemija sve više pogoršava, brinula sam se da bih se jednog dana mogla zaraziti, da bi mi se lakunarni infarkt mogao pogoršati i da bih svakog trenutka mogla umrijeti. Tih sam dana živjela u stalnom nemiru i tjeskobi. Srce mi je bilo jadno i u mukama te nisam mogla smoći nimalo snage za vršenje svoje dužnosti. Međutim, znala sam da, bez obzira na sve, nevršenje dužnosti nije opcija. Ako bih napustila svoju dužnost, to bi bilo još opasnije. Molila sam se Bogu: „Dragi Bože, sada kad starim, osjećam se kao da je počelo odbrojavanje mog života i stalno se bojim smrti. Dragi Bože, molim Te, povedi me da shvatim istinu i izbavim se iz tjeskobe i nemira.”
Jednom sam prilikom, tijekom svoje duhovne posvećenosti, čitala Božje riječi i stekla neko razumijevanje Njegove suverenosti. Srce mi više nije bilo tako puno nemira i tjeskobe. Svemogući Bog kaže: „Ako ti Bog dopusti da živiš, nećeš umrijeti bez obzira na to koliko se razboliš. Ako ti Bog ne dopusti da živiš, onda čak i ako nisi bolestan, ipak ćeš umrijeti ako tako mora biti. Bog je unaprijed odredio raspon tvog života. Ako možeš ovo jasno sagledati, to pokazuje da razumiješ istinu i imaš istinsku vjeru. Dakle, dopušta li Bog nasumično da se ljudi razbole? To nije nasumično; to je način da se oplemeni njihova vjera. Ljudi moraju podnijeti ovu patnju. Ako ti On dopusti da se razboliš, nemoj pokušavati pobjeći od toga; ako ne dopusti, onda to nemoj tražiti. Sve je u Stvoriteljevim rukama i ljudi moraju naučiti pustiti da priroda ide svojim tijekom. Što je priroda? Ništa u prirodi nije nasumično; sve to dolazi od Boga. To je istina. Među ljudima koji boluju od iste bolesti, neki umiru, a drugi žive; sve je to Bog unaprijed odredio. Ako preživiš, to dokazuje da još nisi dovršio misiju koju ti je Bog dao. Trebao bi naporno raditi na njezinom dovršavanju i cijeniti ovo vrijeme; nemoj ga tratiti. Tako stoje stvari. Ako si bolestan, nemoj pokušavati pobjeći od toga, a ako nisi bolestan, nemoj to tražiti. Ne možeš nešto dobiti jednostavno tražeći to, niti možeš nešto izbjeći samo pokušavajući pobjeći od toga. Nitko ne može promijeniti ono što je Bog odredio da će učiniti” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Nakon čitanja Božjih riječi, shvatila sam da je životni vijek osobe unaprijed određen od Boga. Sestra Liu umrla je u osamdesetoj godini jer je njezin životni vijek došao kraju. Svatko doživljava rođenje, starenje, bolest i smrt – to je prirodni zakon života. Sjetila sam se svog susjeda Xiaoshija. Imao je samo 34 godine kad je umro, a uvijek je bio odličnog zdravlja. Neočekivano, poginuo je kad se zabio u električni stup. Shvatila sam da je svačiji život u Božjim rukama i da ne možemo upravljati vlastitom sudbinom. Kad nam životni vijek dođe kraju, umrijet ćemo čak i ako nismo bolesni. Uzmimo mene za primjer. Kad mi je dijagnosticiran lakunarni infarkt, liječnik je rekao da s tom bolešću u mojim godinama postoji visok rizik od izljeva krvi u mozak ako padnem. Međutim, posljednjih sam godina pala mnogo puta i nisam imala izljev krvi u mozak. A tu je i ono kad sam odjednom osjetila vrtoglavicu i ošamućenost, kao da ću svakog trenutka umrijeti. Međutim, nakon jednog dana nelagode oporavila sam se. Ako moj zadatak nije završen, neću umrijeti čak i ako sam stara i bolesna. Ako se moja bolest jednog dana doista pogorša, to je patnja koju trebam podnijeti. Kad dođe vrijeme da umrem, pokorit ću se Božjoj suverenosti i Njegovim aranžmanima. To je razboritost koju trebam imati. Dok još dišem, trebam iskoristiti priliku koju sada imam i utrošiti svoje vrijeme i energiju na vršenje svoje dužnosti i težnju za istinom, trudeći se da svakim danom dok sam živa nešto postignem. Ne mogu više provoditi dane u brizi i tjeskobi, gubeći svoje dragocjeno vrijeme. Kad sam to shvatila, osjećala sam se puno opuštenije i imala sam više energije za vršenje svojih dužnosti.
Kasnije sam se zarazila bolešću COVID-19, zdravlje mi je oslabilo, a pamćenje mi se pogoršalo. Jednom nas je nadzornik okupio i čitao Božje riječi. Tada sam pročitala odlomak Božjih riječi koji je jako odgovarao mom stanju i htjela sam nakon toga razgovarati u zajedništvu o tom odlomku. Međutim, dok sam čitala dalje, nisam se mogla sjetiti ključne misli od prije, a kad sam se vratila kako bih potražila taj odlomak nakon što smo završili s čitanjem, nisam ga mogla pronaći. Bila sam toliko tjeskobna da mi je znoj izbio na vrhu nosa. Na kraju sam uspjela u zajedništvu izgovoriti nekoliko riječi, ali bile su nepovezane. Osjećala sam se izuzetno posramljeno, pomalo malodušno i potišteno. Pomislila sam: „Sad kad sam stara, stvarno sam beskorisna. Mozak mi sporo reagira i koliko god se trudila, ne mogu držati korak s mladima!” Što sam više o tome razmišljala, postajala sam sve negativnija. Osjećala sam da su mi šanse za spasenje sve manje i manje, a još sam manje nade imala da ću biti blagoslovljena. Drugom prilikom jedna mi je sestra presnimila video recitacije Božjih riječi. Vidjela sam vlastitim očima da mi ga je sestra presnimila, ali kad sam došla kući i upalila računalo, nisam ga mogla pronaći. Pomislila sam u sebi: „Izgleda da se ipak moram pomiriti sa starošću. Zašto mi je pamćenje tako loše? Ako se dogodi nešto hitno, neću li na kraju zakasniti s rješavanjem toga?” Taman kad sam postajala tjeskobna, došla je sestra i požalila sam joj se, rekavši: „Tako sam stara da se ničega ne mogu sjetiti. Zar nisam gotova? Mogu li još uvijek težiti istini i biti spašena?” Vidjevši da sam pomalo negativna, sestra me utješila i zamolila me da pročitam poglavlje Božjih riječi „Kako težiti istini (3)”. Pročitala sam Božje riječi. Svemogući Bog kaže: „Stariji ljudi uvijek imaju pogrešno shvaćanje, vjerujući da su zbunjeni, da im je pamćenje loše i da stoga ne mogu razumjeti istinu. Je li to činjenica? (Ne.) Iako mladi ljudi imaju puno više energije od starijih ljudi i fizički su jači, zapravo je njihova sposobnost da razumiju, shvate i spoznaju potpuno ista kao i kod starijih ljudi. Nisu li i stariji ljudi nekada bili mladi? Nisu rođeni stari, a i mladi će ljudi jednoga dana ostarjeti. Stariji ljudi ne bi trebali uvijek misliti da se, zato što su stari, fizički slabi, lošeg zdravlja i lošeg pamćenja, razlikuju od mladih ljudi. Zapravo, nema razlike. Što mislim kada kažem da nema razlike? Bilo da je netko star ili mlad, njihove su iskvarene naravi iste, njihovi stavovi i pogledi na razne stvari su isti, i njihove perspektive i stajališta o raznim vrstama stvari su isti. (…) Dakle, nije da stariji ljudi nemaju što raditi, niti da su nesposobni vršiti svoje dužnosti, a još manje da su nesposobni težiti istini – postoji mnogo toga što bi trebali činiti. U svom si životu nakupio svakojake hereze i zablude, kao i razne tradicionalne ideje i predodžbe, glupe i tvrdoglave stvari, konzervativne stvari, iracionalne stvari i iskrivljene stvari. Previše se toga nakupilo u tvom srcu. Trebao bi provesti još više vremena nego mladi ljudi kako bi iskopao, raščlanio i spoznao te stvari. Nije slučaj da nemaš što raditi. Kada si besposlen, postaješ uznemiren, tjeskoban i zabrinut, što nije ni tvoj zadatak ni tvoja odgovornost. Prije svega, stariji ljudi trebali bi imati ispravan način razmišljanja. Iako si možda u godinama i fizički si pomalo ostario, trebao bi imati mladenački način razmišljanja. Iako stariš, tvoje se razmišljanje usporilo i pamćenje ti je loše, ako još uvijek možeš spoznati sebe, još uvijek razumjeti riječi koje Ja govorim i još uvijek razumjeti istinu, onda to dokazuje da nisi star i da nisi lošeg kova. Ako je netko u 70-im ili 80-im godinama, ali nije u stanju razumjeti istinu, onda to pokazuje da je njegov rast premali i nedostatan. Stoga je dob nevažna kada se radi o istini i, štoviše, dob je nevažna kada se radi o iskvarenim naravima. (…) U Božjoj kući, i u prisutnosti istine, jesu li stariji ljudi posebna skupina? Ne, nisu. Dob je nevažna u prisutnosti istine, kao i kada se radi o iskvarenim naravima, dubini nečije iskvarenosti, o tome je li netko kvalificiran težiti istini, može li netko postići spasenje, ili kolika je vjerojatnost da netko bude spašen. Nije li tako? (Jest.)” (Riječ. Svezak VI.: O težnji za istinom.). Božje su riječi govorile ravno mom srcu, osobito ove: „Iako stariš, tvoje se razmišljanje usporilo i pamćenje ti je loše, ako još uvijek možeš spoznati sebe, još uvijek razumjeti riječi koje Ja govorim i još uvijek razumjeti istinu, onda to dokazuje da nisi star i da nisi lošeg kova.” Bog tako dobro poznaje nas stare. On ne odbacuje starije, već nas potiče da imamo pozitivan stav, da ne živimo u nemiru i tjeskobi zbog svoje dobi i da damo sve od sebe da ispunjavamo svoje dužnosti najbolje što možemo. Božje su mi riječi dale put primjene i vidjela sam neku nadu. Uvijek sam vjerovala da mladi ljudi imaju dobar kov, brzo shvaćaju istinu i učinkoviti su u vršenju svoje dužnosti te tako imaju veću nadu za spasenje. S druge strane, sve moje funkcije opadaju kako starim. Imam loše pamćenje, sporo shvaćam istinu i ne mogu držati korak ni sa čim. Osobito mi se pamćenje pogoršalo nakon što sam se zarazila bolešću COVID-19 i osjećala sam se kao da sam beskorisna, bez nade da ću dobiti blagoslove. Živjela sam s negativnim osjećajima nemira i tjeskobe, što nije samo usporilo moj ulazak u život, već je unazadilo i moju dužnost. Vidjela sam koliko je štetno živjeti s negativnim osjećajima i morala sam se pozitivno i aktivno truditi napredovati prema istini. Iako sam stara, sporo shvaćam i imam loše pamćenje, nije da uopće ne mogu razumjeti istinu i nisam toliko stara da ne mogu razumjeti Božje riječi. Trebala bih cijeniti svoje ograničeno vrijeme i težiti istini kako bih promijenila svoje iskvarene naravi. Još uvijek imam mnogo iskvarenih naravi koje nisam odbacila i imam mnogo gledišta koja je potrebno preokrenuti. Sve dok ne odustanem od težnje za istinom, imam priliku biti spašena. Istina se ne odnosi nepravedno prema ljudima. Kad sam to shvatila, srce mi se umirilo.
Sljedećih sam dana neprestano razmišljala o tome zašto se stalno bojim da neću moći biti spašena jer sam prestara za vršenje dužnosti. Koja me iskvarena narav kontrolirala? Pročitala sam Božje riječi: „Svi ljudi vjeruju u Boga kako bi dobili blagoslove, nagrade i krune. Nema li svaki čovjek tu nakanu u srcu? U stvarnosti, svaki je čovjek ima. To je činjenica. (…) Bez te nakane za dobivanjem blagoslova, kako biste se vi osjećali? S kakvim biste stavom vršili svoju dužnost i slijedili Boga? Što bi bilo s ljudima kada bi se ta nakana za dobivanjem blagoslova koja je skrivena u njihovom srcu u potpunosti iskorijenila? Moguće je da bi mnogi ljudi postali negativni i da bi neki postali demotivirani u svojim dužnostima, te bi izgubili interes za svoju vjeru u Boga. Činilo bi se da su izgubili svoje duše i izgledalo bi kao da im je oduzeto srce. Zato kažem da je nakana za dobivanjem blagoslova nešto što je skriveno duboko u srcima ljudi. Možda, dok vrše svoju dužnost ili žive crkvenim životom, osjećaju da su razumjeli neke istine i da su sposobni ostaviti svoju obitelj i rado se dati za Boga, da sada imaju spoznaju o svojoj nakani za dobivanjem blagoslova i da su napustili tu nakanu, te da više njome nisu upravljani niti sputani. Tada misle da više nemaju nakanu za dobivanjem blagoslova, ali Bog vjeruje drugačije. Ljudi na stvari gledaju samo površno. Kad nema kušnji, osjećaju se dobro u vezi sa sobom. Sve dok ne napuštaju crkvu ili ne zaniječu Božje ime i ustraju u davanju sebe za Boga, vjeruju da su se promijenili. Osjećaju da u vršenju svoje dužnosti više nisu vođeni svojim entuzijazmom ili trenutnim impulsima. Umjesto toga, vjeruju da mogu težiti istini i da mogu neprestano tragati za istinom i primjenjivati je dok vrše svoju dužnost, tako da se njihove iskvarene naravi pročiste i da postignu neku istinsku promjenu. Međutim, kada se dogode stvari koje su izravno povezane s njihovim odredištem i ishodom, kakva su njihova očitovanja? Njihova se prava situacija u potpunosti razotkriva. Dakle, na kraju krajeva, što se ljudi tiče, je li ova okolnost okolnost spasenja i usavršavanja, ili okolnost razotkrivanja i isključivanja? Je li to dobra ili loša stvar? Za one koji teže istini, to znači spasenje i usavršavanje, što je dobro; za one koji ne teže istini, to znači biti razotkriven i isključen, što je loše” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Šest pokazatelja životnog rasta.). Dok sam razmišljala o Božjim riječima, povezala sam ih sa sobom: Vjerovala sam u Boga jer sam željela biti blagoslovljena. Nakon što sam prihvatila ovu fazu djela, s entuzijazmom sam se dala Bogu i dala sam sve od sebe u vršenju bilo koje dužnosti koju mi je crkva dodijelila, nikad se ne osjećajući kao da patim ili da sam umorna. Ponekad sam uz veliki rizik prenosila knjige Božjih riječi, ali nisam se bojala. Čak i kad sam 2018. doživjela lakunarni infarkt, nisam prestala vršiti svoje dužnosti. Mislila sam da ću, ako budem ovako aktivno vršila svoje dužnosti, biti blagoslovljena i imati dobro odredište u budućnosti. Međutim, nakon što sam navršila 70 godina, sve su mi tjelesne funkcije počele opadati i pamćenje mi nije bilo kao prije, povrh mog lakunarnog infarkta. Bojala sam se da, ako umrem, neću moći vršiti svoju dužnost i neću biti spašena, pa sam živjela u stanju malodušnosti. Nevoljko sam vršila svoju dužnost, ali nisam bila motivirana. Osobito nakon što sam se zarazila bolešću COVID-19 i vidjela da su mi zdravlje i pamćenje još gori nego prije, osjećala sam da nemam nade da ću biti blagoslovljena i da ne mogu dobiti dobro odredište, pa sam živjela u negativnosti i jadu i nisam imala volje ni za što. Nisam željela čitati Božje riječi niti se moliti Bogu i izgubila sam svu energiju za vršenje svoje dužnosti; srce mi se sve više udaljavalo od Boga. U prošlosti, kad sam se nadala primitku blagoslova, mogla sam podnositi patnju i plaćati cijenu u svojoj dužnosti, naizgled sam bila iskrena prema Bogu. Međutim, zapravo sam vršenje svoje dužnosti smatrala kapitalom za stjecanje blagoslova i neprestano sam se pokušavala cjenkati s Bogom i prevariti Ga. Bila sam tako sebična i podla, tako lišena ljudskosti! Na koji sam način bila iskrena vjernica u Boga? Bog je svet i Njegova se narav ne može uvrijediti. Kako On može tolerirati ljude koji Ga pokušavaju prevariti? Iako sam se tako ponašala, i dalje sam od Boga tražila blagoslove. Kako sam samo bila besramna! Svih tih godina nisam obraćala pozornost na težnju istini i moja se narav nije promijenila. Vjerovala sam u Boga radi primanja blagoslova. Hodala sam Pavlovim putem! Da me Bog nije razotkrio, i dalje bih težila blagoslovima i na kraju bih bila potpuno eliminirana i poslana u pakao. Danas sam mogla shvatiti krivi put kojim sam išla. To je bilo Božje veliko spasenje za mene! Kad sam to shvatila, doista sam požalila što svih ovih godina nisam težila istini. Sada se moram osloboditi svoje namjere da primim blagoslove i iskreno težiti istini. Ne smijem nastaviti iznevjeravati Boga.
Nastavila sam promišljati o sebi i sjetila se odlomka Božjih riječi: „Određujem čovjekovo odredište ne prema njegovoj dobi, ne prema njegovom stažu, ne prema tome koliko je patio, a još manje prema tome koliko je jadan, već prema tome posjeduje li istinu. Nema drugog izbora osim ovoga” (Riječ. Svezak I.: Božja pojava i djelo. Pripremi dovoljno dobrih djela za svoje odredište.). Bog je jasno naveo standarde za određivanje ishoda osobe. Bog određuje ishod ljudi na temelju toga teže li istini, provode li istinu u djelo i, na kraju, postižu li promjene u svojoj naravi. To je pravednost Božja. Prije sam mislila da Bog određuje ishod ljudi na temelju njihove dobi i koliko dužnosti vrše. Gledajući iz moje perspektive, svi stariji ljudi bili bi eliminirani, a svi mlađi spašeni. Da je tako, Božja se pravedna narav ne bi očitovala. Sjetila sam se mladih ljudi koji su bili uklonjeni iz naše crkve. Bili su bistri i talentirani, ali jednostavno nisu težili istini, bili su pohlepni za svjetskim zadovoljstvima i nisu čitali Božje riječi niti vršili svoje dužnosti. Na kraju su okarakterizirani kao bezvjernici i eliminirani. Vidjela sam da, bez obzira na to je li osoba mlada ili stara, ako ne teži istini i njezina se narav ne promijeni, na kraju će biti eliminirana.
Pročitala sam još neke Božje riječi i srce mi se još više razvedrilo. Svemogući Bog kaže: „Neki ljudi kažu: ‚Imam šezdeset godina. Šezdeset godina Bog pazi na mene, štiti me i vodi me. Ako u starosti ne budem mogao vršiti dužnost i ne budem mogao ništa raditi – hoće li se Bog i dalje zamarati mnome?’ Nije li to glupo reći? Bog ne bdije nad čovjekom, ne štiti ga i nema suverenost nad njegovom sudbinom samo tijekom jednog životnog vijeka. Kad bi to bio samo jedan životni vijek, samo jedan život, to ne bi uspjelo pokazati da je Bog svemoguć i da ima suverenost nad svime. Ulažući trud i plaćajući cijenu za nekoga, Bog ne uređuje samo ono što će ta osoba raditi u ovom životu – On za nju uređuje bezbrojne živote. Bog preuzima punu odgovornost za svaku dušu koja se reinkarnira. On djeluje Svojim srcem, plaćajući cijenu Svog života, usmjeravajući svaku osobu i uređujući svaki njezin život. S obzirom na to da Bog ulaže toliki trud i plaća toliku cijenu radi čovjeka te daruje čovjeku sve te istine i ovaj život, ako u ovim posljednjim danima ljudi ne vrše dužnost stvorenih bića i ne vrate se pred Stvoritelja – ako, bez obzira na to kroz koliko su života i naraštaja prošli, na kraju ne uspiju ispuniti svoje dužnosti i udovoljiti Božjim zahtjevima – ne bi li tada njihov dug Bogu bio prevelik? Ne bi li bili nedostojni svih cijena koje je Bog platio? Toliko bi im nedostajalo savjesti da ne bi zaslužili zvati se ljudima, jer bi njihov dug Bogu bio prevelik” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Plaćanje cijene radi zadobivanja istine od velike je važnosti.). „Što je to što vi sada morate učiniti? Dok se Božje srce još uvijek trudi za čovječanstvo, dok On još uvijek pravi planove za čovječanstvo, dok još uvijek osjeća tugu i zabrinutost za svaki potez koji čovječanstvo napravi, morate donijeti svoj izbor i odrediti cilj i smjer svoje težnje što je prije moguće. Nemojte čekati da stigne dan Božjeg počinka kako biste pravili svoje planove, ili tek u tom trenutku istinski osjećati žaljenje, kajanje te duboku tugu i grižnju savjesti – tada će sve biti prekasno, nijedan čovjek te neće moći spasiti, a neće ni Bog” (Riječ. Svezak VI.: O težnji za istinom. Zašto čovjek mora težiti istini.). Nakon što sam pročitala Božje riječi, bila sam vrlo dirnuta. Bog je uvijek bdio nad ljudima i štitio ih te ih je uvijek vodio. Cijena koju je Bog platio za spasenje čovjeka prevelika je. Uzmimo mene za primjer. Ja sam samo obična kućanica. Odrasla sam u siromašnoj obitelji i nitko me nije cijenio, pa sam živjela s osjećajem manje vrijednosti. Bog mi je iskazao milost dopustivši mi da prihvatim Njegovo djelo posljednjih dana i vršim svoju dužnost u crkvi, čime sam dobila priliku biti spašena. Bog je također neprestano orkestrirao okolnosti kako bi razotkrio moju iskvarenost, koristeći Svoje riječi da me prosvijetli i pomogne mi da upoznam sebe i shvatim neke istine. Kad sam ostarjela, vjerovala sam da ne mogu biti spašena jer su moje reakcije prespore i ne mogu vršiti nikakve dužnosti, i tako sam živjela u stanju negativnosti. Ali Bog me i dalje prosvjetljivao da shvatim istinu i pomogao mi da se izvučem iz negativnih osjećaja nemira i tjeskobe, malo po malo vodeći me na put težnje istini. Bog je uložio toliko svog cijelog srca u mene! Plakala sam dok sam razmišljala o Božjim riječima, osjećajući da sam potpuno bez savjesti i razboritosti! Doista sam iznevjerila Boga što svih ovih godina nisam iskreno težila istini i iza sebe sam ostavila previše žaljenja. Sada Božje djelo još nije završilo i On još uvijek radi na spašavanju ljudi. Trebala bih sve svoje vrijeme i energiju utrošiti na težnju istini, rješavanje svojih iskvarenih naravi i vršenje svoje dužnosti. Trebala bih ispuniti svoju dužnost koliko sam sposobna i neću više dopustiti da se Bog brine i zamara zbog mene.
Sada sam odgovorna za okupljanja dviju skupina. Kad vidim brata ili sestru koji su u lošem stanju ili imaju poteškoća, tražim relevantne Božje riječi da im pomognem riješiti njihove probleme. Kad vidim da su njihovi problemi donekle riješeni, osjećam se jako sretno. Kad imam vremena, također vježbam pisanje članaka s iskustvenim svjedočanstvom i propovijedanje evanđelja te vršim svoju dužnost najbolje što mogu. Živeći na ovaj način, svaki se dan osjećam vrlo ispunjeno i spokojno. Hvala Svemogućem Bogu na Njegovom spasenju!
