88. Oslobodila sam se spona slave i dobitka
Svemogući Bog kaže: „Budući da ljudi ne poznaju Božje orkestracije i Božju suverenost, uvijek se sa sudbinom suočavaju s prkosnim raspoloženjem i buntovničkim stavom, uvijek se žele osloboditi Božjeg autoriteta i suverenosti i svega onoga što im je sudbina namijenila, uzalud se nadajući da će promijeniti svoje trenutne okolnosti i izmijeniti svoju sudbinu. Ali nikad ne mogu uspjeti u tome i osujećeni su na svakom koraku. Ova borba, koja se odvija duboko u njihovoj duši, donosi im bol, a ta bol se urezuje u njihove kosti i istovremeno ih navodi uludo tratiti svoj život. Što je uzrok te boli? Leži li on u Božjoj suverenosti ili lošoj sudbini? Očito je da ni jedno ni drugo nije točno. U konačnici, njen uzrok su putovi kojima ljudi idu i načini na koje su odabrali živjeti. Neki ljudi možda nisu iskusili te stvari. Ali kad istinski spoznaš i priznaš da Bog ima suverenost nad ljudskom sudbinom, kad doista shvatiš da od svega nad čime Bog ima suverenost i što je za tebe uredio imaš veliku korist i zaštitu, osjetit ćeš kako ta bol postupno jenjava i kako će cijelo tvoje biće postupno postati opušteno, slobodno, oslobođeno” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). Svaki put kad vidim ovaj odlomak Božjih riječi, sjetim se svog prijašnjeg iskustva marljivog rada. Budući da nisam razumjela Božju suverenost, uvijek sam htjela promijeniti svoju sudbinu vlastitim naporima i živjeti ugledan i prestižan život pun slave i dobitka, kojem bi se drugi divili. Vjerovala sam da ću sa slavom i dobitkom imati sretan život. Nakon što sam uvijek iznova doživljavala neuspjehe i padove, doživjela sam prosvjetljenje tek nakon što sam zamalo poginula u autobusnoj nesreći i shvatila koliko su ljudi bespomoćni i beznačajni pred smrću, da nikakav novac ne može kupiti život, da mi je težnja za slavom i dobitkom donijela samo bol i prazninu i da samo ako se odlučim pokoriti Božjoj suverenosti i Njegovim aranžmanima te ispunjavati svoju dužnost stvorenog bića mogu voditi najsmisleniji život.
Rođena sam na selu i kao dijete, gledala sam sestru kako radi u laboratoriju tvornice za preradu minerala. Njezino radno okruženje bilo je ugodno i opušteno, a mogla je i redovito ići na poslovna putovanja. Svaki put kad bi došla kući, ne samo da je bila odjevena vrlo moderno i lijepo, nego bi donijela i neke lokalne specijalitete iz drugih krajeva. Svi u selu su joj se divili, a ja sam joj zavidjela, misleći: „Kako bi bilo sjajno kad bih i ja u budućnosti mogla živjeti tako uglednim i prestižnim životom!” One godine kad sam završila osnovnu školu, slučajno se dogodilo da je tvornica za preradu minerala u kojoj je radila moja sestra zapošljavalo, pa sam se tamo zaposlila. No, budući da sam imala nisku razinu obrazovanja i nikakve posebne vještine, mogla sam raditi samo u radionici. Buka strojeva u radionici bila je zaglušujuća i prašina je letjela posvuda. Svaki dan sam nosila desetke kilograma reagensa gore-dolje po stepenicama kako bih ih nadopunila. Budući da sam bila alergična na reagense, ruke i lice bili su mi prekriveni crvenim osipom. Morala sam raditi i noćne smjene i nakon nekoliko mjeseci, lice mi je postalo žućkasto i blijedo te sam bila potpuno iscrpljena. Vidjela sam da su moji kolege koji su imali tehnička radna mjesta uživali najbolje beneficije i smještaj, kao i plaće nekoliko puta veće od moje. Često su sjedili u uredu, ležerno čitajući novine i pijući čaj, bili su uredno odjeveni, profinjenog i nježnog izgleda. A kad bih pogledala sebe, svaki dan prekrivenu prašinom i prljavštinom, osjećala sam se manje vrijednom od njih; osjećala sam se doista inferiorno. Mislila sam: „Nemam ni obrazovanja ni vještina pa mogu raditi samo teške fizičke poslove. Doista žalim što prije nisam marljivo učila. Da sam stekla diplomu, ne bih li se mogla izvodjiti iz mase i biti cijenjena poput njih? Svi smo mi ljudi, pa zašto sam ja tako neuspješna? Ne želim cijeli život rintati u radionici.” Kasnije sam čula za priliku da preko postrojenja polažem prijemni ispit za srednju strukovnu školu. Odrekla sam se svog vremena za odmor, rano ustajala i kasno lijegala kako bih naučila napamet udžbenike i rješavala zadatke. Nakon dvije godine napornog rada, stekla sam uvjete za pohađanje strukovne škole. Tri godine kasnije, dobila sam diplomu kako sam i željela i postala kvalificirana stručnjakinja. Skinula sam svoju masnu radnu odjeću i ostavila prašnjavu radionicu za sobom radi zavidnog uredskog posla. Gledajući svoje kolege koji su još uvijek bili zaposleni u radionici, pomislila sam kako moj trud proteklih nekoliko godina nije bio uzaludan. Također sam još čvršće vjerovala u ideju da „čovjek mora podnijeti najveće teškoće kako bi postao najveći od ljudi” i da, sve dok sam voljna naporno raditi, mogu živjeti ležernim, ugodnim, pristojnim i prestižnim životom.
Ali kad sam stigla u ured odjela, otkrila sam da moje kolege nemaju samo akademske kvalifikacije, već i stručne nazive. Iako smo radili isti posao, moja je plaća bila najniža od svih. Štoviše, bez stručnog naziva, ne bih imala pravo na dodjelu stana, službeni status ili promaknuće i u svakom trenutku su me mogli premjestiti natrag u radionicu. Ako sam htjela povišicu i promaknuće, morala sam steći viši stručni naziv. Nakon toga, kupila sam veliku hrpu ispitnih materijala, uključujući Računovodstvena načela, Napredni engleski, Statistička načela i tako dalje. To su bile stvari s kojima se nikad prije nisam susrela i bilo mi ih je doista teško naučiti. Međutim, da bih stekla sigurno uporište u uredu odjela, morala sam dati sve od sebe. Kasnije sam svo svoje vrijeme i energiju izvan posla posvetila učenju. Da me ne bi ometali, čak sam teška srca donijela odluku da svoje jednogodišnje dijete predam roditeljima. Međutim, zbog velikog stresa na poslu i mog lošeg obrazovanja, polagala sam ispit dvije godine zaredom, ali oba puta sam pala. Kolege su mi se smijale, a muž me savjetovao da više ne izlazim na ispit. Ali odbila sam odustati i često sam ostajala budna do kasno u noć kako bih učila. Za početak, imala sam disfunkciju štitnjače i trebala sam dugotrajno uzimati lijekove. Dugotrajno noćno učenje samo mi je još više pogoršalo imunitet. Svakih nekoliko dana morala sam primati infuziju, a kad bih se osjećala doista loše, čak sam morala hvatati dah dok sam hodala. Međutim, ako ne bih stekla stručni naziv, ne bih imala nikakve šanse za povišice ili promaknuća. Ne bi li onda sav moj trud tijekom godina bio uzaludan? Kako bih u budućnosti imala priliku istaknuti se u gomili? Kad bih pomislila na to, samo bih stisnula zube i ustrajala. Nakon tri godine napornog rada, konačno sam stekla srednju stručnu spremu. S tom „propusnicom”, nedugo nakon toga promaknuta sam u kadar srednje razine. Plaća mi se također povećala, jer sam se u trenu od radnice preobrazila u kadar. Osjećala sam da su se moja vrijednost i status poboljšali; ne mogu vam opisati koliko sam bila ponosna.
Međutim, ta dobra vremena nisu dugo trajala. Nakon nekoliko godina, profitabilnost tvornice se smanjila i dobila sam otkaz. U trenu sam se od kadra preobrazila u otpuštenu radnicu. Osjećala sam da su aureola iznad moje glave i moja svijetla budućnost nestali u trenu i osjećala sam se doista izgubljeno; također nisam bila voljna provesti cijeli život tako. U to vrijeme, čitala sam u novinama da su mnogi ljudi nakon otkaza pokrenuli vlastite poslove i na kraju postali šefovi i poduzetnici, vodeći zavidan život. Vjerovala sam da mogu učiniti ono što i oni. Stoga sam se upustila u vlastito poduzetničko putovanje, radeći na štandu, prodajući grickalice, promičući osiguranje i tako dalje. Iako sam zaradila nešto novca, doživjela sam prometnu nesreću, i zadobila ozljedu vratne kralježnice. Ubrzo nakon toga, i moj suprug je dobio otkaz, roditelji su mi se razboljeli i bili hospitalizirani, a ono malo novca što smo imali, sve se potrošilo. Suočena s tim neuspjesima, nisam bila voljna prihvatiti poraz i još uvijek sam tražila prilike. Godine 2004. došla sam u kontakt s industrijom izravne prodaje. Čula sam jednu menadžericu kako dijeli svoje poduzetničko iskustvo o svom putu od prosječnosti do uspjeha, i o tome kako njezin prodajni tim pokriva cijelu zemlju, kako zarađuje stotine tisuća juana godišnje… Moja strast je proključala kad sam to čula i bez oklijevanja sam se pridružila timu. Neprestano sam proučavala kako prodavati proizvode i razvijati svoj tim, sanjajući da ću jednog dana moći zaraditi mnogo novca kako bih postigla financijsku slobodu i da ću moći dijeliti vlastita poduzetnička iskustva s drugima. Kako bi to bilo slavno!
Nedugo nakon toga, jedna mi je rođakinja propovijedala Božje evanđelje o posljednjim danima. Jedući i pijući Božje riječi, saznala sam da je Bog Vladar nad svime, da su sudbina, ishod i odredište čovječanstva u Božjim rukama, i da ljudi mogu imati dobru sudbinu samo ako se pokoravaju Bogu i štuju Ga. Stoga sam prihvatila djelo Svemogućeg Boga i počela sudjelovati u crkvenom životu. Međutim, u to sam vrijeme bila potpuno usredotočena na razvoj svog prodajnog tima, i bojala sam se da će previše okupljanja utjecati na moju prodaju. Ako mi prodaja bude niska, i prihodi će mi biti niski. Kako bih onda uopće mogla razmišljati o vođenju prestižnog i uglednog života? Stoga sam većinu svog vremena provodila prodajući proizvode i šireći bazu kupaca, često propuštajući okupljanja. Čak i kad bih prisustvovala okupljanjima, uvijek sam se osjećala pospano i ništa uopće nije ulazilo u glavu. U početku sam osjećala malu grižnju savjesti, ali kad sam vidjela kako broj ljudi u mom timu nastavlja rasti pod mojim mukotrpnim upravljanjem, kako nam prodaja ide sve bolje i bolje, i kako se sve više približavam poziciji distributera srednje razine, ona mala grižnja savjesti u mom srcu je nestala. Kasnije, gotovo svaki dan posjećivala sam kupce kako bih prodavala proizvode i svaki mjesec vodila tim na studijska putovanja, pa sam prestala ići na okupljanja. Kad bi sestre došle u moju kuću da me potraže, skrivala sam se od njih i posvetila se tijelom i dušom svojoj karijeri. Da bih bolje razvila bazu kupaca, naučila sam razne prodajne tehnike. Na primjer, poticala sam kupce da kupuju zdravstvene proizvode govoreći o opasnostima od bolesti i hvalila sam kupce kako bih im prodala kozmetiku. Također sam govorila o perspektivama izravne prodaje i privlačnom sustavu bonusa i lijepo sam se dotjerivala, koristeći imidž uspješne osobe kako bih privukla klijente da se pridruže mom prodajnom timu. Nakon toga, osjećala sam se pomalo nelagodno: Zapravo, moji prihodi uopće nisu bili stabilni i nije bilo tako lako zaraditi novac putem izravne prodaje. Nisam li samo uljepšavala stvari kako bih varala ljude? Ali onda sam pomislila: „U industriji izravne prodaje, svi vježbaju prodajne tehnike. Kako možeš prodavati stvari ako si previše pošten? Kako bi uopće zaradio novac?” Stoga sam nastavila koristiti prijevarne metode kako bih zaradila novac. Često sam radila do jedan ili dva ujutro kako bih zaradila više novca i kad bih stigla kući, bila bih potpuno iscrpljena. Nisam imala vremena ni brinuti se o suprugu kad je imao operaciju. Ljutito je rekao da sam bezosjećajna i čak je zatražio razvod. Moja kći, koja je trebala krenuti u srednju školu, postala je ovisna o online igrama i ocjene su joj pale, ali nisam imala nimalo vremena da joj se posvetim. Tim je bilo teško voditi, imala sam problema u braku, a dijete mi je bilo neposlušno. Sve me to ostavilo iscrpljenom i preopterećenom. Često sam mislila: „Je li ovo doista život koji želim?” Međutim, tim se počeo poboljšavati i divan život koji sam željela činio se nadohvat ruke, pa sam nastavila gurati naprijed. Ovako sam se teško borila dvije godine. Moj tim je narastao na gotovo stotinu ljudi i naša je prodaja stalno rasla. Postala sam distributer srednje razine, s mjesečnim prihodom od 6000 do 7000 juana. Dobivala sam pohvale od svojih vođa i divljenje od ljudi oko sebe i osjetila sam veliki osjećaj postignuća. Iako je nakon toga u mom srcu postojala neobjašnjiva praznina, kad sam pomislila kako bih, ako postanem distributer visoke razine, mogla zarađivati stotine tisuća juana godišnje i biti hvaljena od svih, pronašla sam novu motivaciju i pripremila se za borbu prema cilju da postanem distributer visoke razine. Neočekivano, dok sam vodila tim na studijsko putovanje, autobus kojim smo se vozili sudario se s kamionom i onesvijestila sam se. Kad sam se probudila, vidjela sam prevrnuta vozila na tlu i čula vriskove svuda uokolo. Neki ljudi su imali krv po cijelom licu, a neki su stenjali od boli. Htjela sam ustati, ali me donji dio leđa toliko bolio da se nisam mogla podići. Morala sam samo čekati da nas spasioci izvuku iz autobusa. Vidjevši tu tragičnu scenu, bila sam prestravljena: „Hoću li ostati paralizirana, budući da me donji dio leđa toliko boli? Toliko je ljudi iz mog tima ozlijeđeno. Ako se ikome išta dogodi, kako ću to objasniti njihovim obiteljima?” Osjećala sam se izuzetno bespomoćno. U tom trenutku, sjetila sam se Boga i neprestano se molila u svom srcu: „Dragi Bože, spasi nas…” Nakon pregleda, utvrđeno je da imam kompresijske prijelome triju slabinskih kralježaka. Liječnik je preporučio konzervativno liječenje. Iako sam sjedila u prednjem dijelu autobusa, nisam bila teško ozlijeđena. To je bila Božja milost i Njegova zaštita nada mnom, i zahvalila sam Bogu iz dna srca. Moja dobra prijateljica bila je na odjelu, još uvijek u komi nakon operacije kralježnice, druga starija sestra tek je imala operaciju zbog puknuća tetive u nozi, a djevojka u dvadesetima imala je ozljedu zdjelice i liječnik je rekao da možda nikada neće moći imati djecu. Vidjevši sve to, shvatila sam koliko je ljudski život krhak. Prije dva dana, još smo sretno dijelile ono što smo naučile u autobusu, a sada smo sve ležale u bolničkim krevetima. Zatim sam pogledala sebe, s prijelomom slabinskog kralješka. Liječnik je rekao da se neću moći brinuti o sebi dva do tri mjeseca. Pomislila sam: „Koja je svrha zarađivati više novca da sam ovaj put umrla? Tako sam sretna što sam uopće živa!”
Dva mjeseca kasnije, otpuštena sam iz bolnice i vratila se kući na oporavak. Jedna sestra me došla posjetiti nakon što je saznala da sam bila u autobusnoj nesreći i pronašla je odlomak Božje riječi i pročitala mi ga. Svemogući Bog kaže: „Čovjekovu sudbinu kontrolira Božja ruka. Ti nisi sposoban kontrolirati sam sebe: iako čovjek stalno žuri i zaokuplja se svojim poslovima, on i dalje ne može sam sebe kontrolirati. Kad bi mogao znati svoje izglede, kad bi mogao kontrolirati vlastitu sudbinu, bi li se i dalje nazivao stvorenim bićem? Ukratko, bez obzira na to kako Bog djeluje, sve Njegovo djelo je za dobrobit čovjeka. To je isto kao što je Bog stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno da služe čovjeku: Bog je stvorio mjesec, sunce i zvijezde za čovjeka, On je stvorio životinje i biljke, proljeće, ljeto, jesen i zimu za čovjeka, i tako dalje – sve je to stvoreno radi čovjekova postojanja. Stoga, bez obzira na to kako Bog grdi čovjeka i sudi mu, sve je to radi čovjekova spasenja. Iako On čovjeku oduzima njegove tjelesne nade, to je radi pročišćenja čovjeka, a pročišćenje čovjeka obavlja se radi čovjekovog postojanja. Odredište čovjeka u Stvoriteljevim je rukama, pa kako bi onda čovjek mogao kontrolirati sam sebe?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Obnavljanje čovjekova normalnog života i njegovo dovođenje do divnog odredišta.). Sestra je rekla: „Sudbina čovjeka je u Božjim rukama i nitko ne može kontrolirati vlastitu sudbinu. Pogledaj kako si po cijele dane bila zauzeta trčanjem za novcem. Ovaj put te Bog zaštitio od teške ozljede. Ali jesi li ikada pomislila da, čak i ako si zaradila novac, kakva je korist od tog novca ako izgubiš život? Sretni smo što danas prihvaćamo Božje djelo posljednjih dana, ali ti nisi redovito dolazila na okupljanja. Nije li to pokušaj izbjegavanja Božjeg spasenja za tebe?” Iako su me sestrine riječi pogodile u srce, to su bile i činjenice. Gledajući unatrag, kad sam samostalnim učenjem stekla diplomu i stručni naziv, mislila sam da će nakon toga sve ići glatko. Ali nisam očekivala da ću na kraju dobiti otkaz i ostati nezaposlena. Nisam bila spremna prihvatiti taj neuspjeh bez borbe. Kad sam vidjela kako mnogi ljudi pokreću vlastite poslove i ističu se iz mase i ja sam nastavila naporno raditi pokušavajući pokrenuti vlastiti posao. Međutim, sve je završilo neuspjehom. U tom razdoblju čak sam doživjela prometnu nesreću i zadobila ozljedu vratne kralježnice koja me zamalo paralizirala. Prije nego što sam se potpuno oporavila, vratila sam se u industriju izravne prodaje. Htjela sam voditi dobar život kroz izravnu prodaju, ali nisam očekivala da će autobusna nesreća rasprsnuti mjehurić mog dugogodišnjeg napornog rada, pretvarajući ga u ništa. Shvatila sam da doista ne mogu kontrolirati vlastitu sudbinu i da je sudbina čovjeka u Božjim rukama. Ova se nesreća možda činila kao loša stvar, ali zapravo je bila dobra. Bilo je to Božje spasenje za mene. Inače ne bih prestala težiti za slavom i dobitkom.
Kasnije sam čitala više Božjih riječi i bila sam vrlo dirnuta. Svemogući Bog kaže: „Svemogući ima milosti prema onim ljudima koji su duboko patili. Istodobno, On osjeća odbojnost prema onim ljudima koji nemaju nimalo svijesti jer mora predugo čekati dok ne dobije odgovor od ljudi. On želi tražiti, tražiti tvoje srce i tvoj duh, i donijeti ti vodu i hranu, tako da se ti probudiš i da više ne budeš žedan i gladan. Kad si umoran i osjećaš nešto od sumornosti ovog svijeta, nemoj se osjećati izgubljenim, nemoj plakati. Svemogući Bog, Čuvar, prigrlit će tvoj dolazak u bilo koje vrijeme” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Uzdasi Svemogućeg.). Nakon čitanja Božjih riječi, srce mi se ispunilo toplinom, i osjetila sam Božju ljubav i milosrđe. Čula sam Božji glas, ali se nisam mogla oduprijeti iskušenju novca, slave i dobitka i da bih zaradila više novca i bila iznad drugih, nisam htjela ići na okupljanja. Čak sam se skrivala od braće i sestara kad bi došli u moju kuću da me potraže. Bila sam tako otupjela i buntovna, ali Bog me nije napustio. Sjedila sam na prednjem sjedalu kad se dogodila autobusna nesreća i pretrpjela sam snažan udarac, ali nisam bila teško ozlijeđena. Nije li to bila Božja zaštita? Bog je također uredio da mi dođe sestra i razgovara sa mnom o istini, kako bih mogla razumjeti Božju nakanu i obratiti se Bogu. Nije li sve to bilo Božje milosrđe prema meni? Božja je ljubav tako velika, a ja sam bila opsjednuta težnjom za slavom i dobitkom, skrivajući se od Boga i udaljavajući se od Njega. Srce mi je previše otvrdnulo i bila sam previše lišena savjesti i razuma. Doista sam bila nedostojna Božjeg spasenja!
Čim sam se dovoljno oporavila da mogu ponovno hodati, nazvala me moja vođa i zamolila da se vratim i vodim tim. Pomislila sam: „Ako ne budem vodila tim koji sam tako teško izgradila, raspast će se. Sada se prodaja smanjuje svakog mjeseca, a i moji prihodi se smanjuju. Ako se ovako nastavi, ne bi li sav moj prijašnji trud bio uzaludan?” Srce mi se počelo kolebati. U to sam vrijeme čitala Božje riječi: „Budući da vjeruješ u Boga i slijediš Ga, trebao bi Mu dati sve, a ne praviti osobne izbore ili postavljati osobne zahtjeve, i trebao bi postići udovoljenje Božjim namjerama. Budući da si stvoreno ljudsko biće, trebao bi se pokoriti Gospodinu koji te stvorio jer ti sâm po sebi nisi sposoban upravljati sobom i nemaš urođenu sposobnost upravljati vlastitom sudbinom. Budući da si ti osoba koja vjeruje u Boga, trebao bi težiti posvećenju i promjeni” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Uspjeh ili neuspjeh ovisi o putu kojim čovjek ide.). „Od trenutka kad plačući dođeš na ovaj svijet, počinješ ispunjavati svoje odgovornosti. Radi Božjeg plana i Njegovog određenja, igraš svoju ulogu i započinješ svoj životni put” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bog je izvor čovjekovog života.). Iz Božjih riječi shvatila sam da je čovjeka stvorio Bog. Kao stvoreno biće, trebala bih se pokoravati Bogu, udovoljiti Bogu, ispunjavati svoje odgovornosti i dobro izvršavati svoju dužnost. Razmišljala sam o tome kako sam veći dio života provela težeći za slavom, dobitkom i statusom. Na kraju, nakon svog napornog rada i patnje, nisam dobila ono što sam željela i zamalo sam izgubila život. To što sam se sada mogla vratiti Bogu bilo je zbog Božjeg milosrđa i zaštite i trebala bih uzvratiti na Božju ljubav. Još uvijek ima mnogo iskrenih vjernika koji nisu došli pred Boga i trebala bih tim ljudima propovijedati evanđelje. To je moja odgovornost i moja dužnost. Stoga sam odlučila više ne razvijati tim. Htjela sam redovito ići na okupljanja kako bih jela i pila Božje riječi te propovijedala evanđelje da svjedočim o Bogu. Nakon toga, odbila sam zahtjev svoje vođe i odabrala izvršavati svoju dužnost s braćom i sestrama, aktivno propovijedajući evanđelje onima oko sebe. Svaki dan bio je ispunjen.
Godine 2012. srela sam bivšu kolegicu. Ona je već bila distributer visoke razine i zarađivala je mnogo novca. Čak je kupila i veliku kuću. Rekla je: „Samo dođi raditi sa mnom, pomoći ću ti da ostvariš prodaju. Imat ćeš godišnju plaću od 100 000 juana, bez problema.” Vidjevši kako zarađuje mnogo novca i izgleda tako mlado i lijepo i kako je njezina nova kuća poput vile, nisam si mogla pomoći, počela sam se kolebati: „Nije li to upravo život koji želim? Imam iskustva i nisam ništa manje inteligentna od nje, tako da mi ne bi bilo teško ponovno uspjeti. Ne bi trebalo puno truda da postignem godišnju plaću od 100 000 juana.” Iskušenje dobitka onemogućilo mi je da smirim svoje srce, i molila sam se Bogu: „Dragi Bože, znam da trebam redovito ići na okupljanja i izvršavati svoju dužnost u svojoj vjeri, ali još uvijek želim težiti za slavom i dobitkom, i osjećam se vrlo sukobljeno u srcu. Dragi Bože, molim Te, zaštiti me da ne padnem u Sotonina iskušenja.”
Kasnije sam čitala Božje riječi i zadobila neko razumijevanje o korijenskom uzroku moje težnje za slavom i dobitkom. Svemogući Bog kaže: „Ako stalno iznova istražuješ i pažljivo analiziraš različite životne ciljeve kojima ljudi teže i njihove razne načine života, otkrit ćeš da ništa od toga nije u skladu s prvobitnom namjerom koju je Stvoritelj imao prilikom stvaranja ljudskog roda. Sve to odvlači ljude od Stvoriteljeve suverenosti i brige; sve su to zamke zbog kojih ljudi postaju izopačeni i koje ih vode u pakao. Nakon što sve to prepoznaš, ono što trebaš učiniti je otpustiti stare poglede na život, držati se podalje od raznih zamki te Bogu prepustiti da upravlja tvojim životom i uređuje ga; tražiti samo da se pokoriš Božjim orkestracijama i usmjeravanju, bez pravljenja ikakvih osobnih izbora i postati osoba koja štuje Boga” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni III.). „Sotona koristi slavu i dobitak da bi kontrolirao misli ljudi, čineći da slava i dobitak postanu jedino na što ljudi misle i da se bore za slavu i dobitak, podnose teškoće radi slave i dobitka, trpe poniženja i nose težak teret radi slave i dobitka, žrtvuju sve što imaju za slavu i dobitak i svaki sud ili odluku donose radi slave i dobitka. Tako Sotona ljudima stavlja nevidljive okove, a s tim okovima na sebi, oni nemaju ni sposobnosti ni hrabrosti da se oslobode. Nesvjesno nose te okove dok se teškim naporom kreću korak po korak. Radi te slave i dobitka ljudski rod se udaljava od Boga, izdaje Ga i postaje sve opakiji. Tako se usred Sotonine slave i dobitka uništava generacija za generacijom. Ako sada pogledamo Sotonine postupke, nisu li njegovi podmukli motivi krajnje mrski? Možda danas još uvijek ne možete prozreti Sotonine podmukle motive jer mislite da bez slave i dobitka život ne bi imao smisla i da ljudi ne bi više mogli vidjeti put pred sobom, ne bi više mogli vidjeti svoje ciljeve, te da bi im budućnost postala mračna, mutna i sumorna. Ali postupno, jednog ćete dana svi prepoznati da su slava i dobitak golemi okovi koje Sotona stavlja čovjeku. Kad osvane taj dan, temeljito ćeš se oduprijeti Sotoninoj kontroli i okovima koje ti je Sotona donio. Kad poželiš osloboditi se svih tih stvari koje je Sotona u tebe usadio, potpuno ćeš raskinuti sa Sotonom i uistinu ćeš mrziti sve što ti je donio. Tek ćeš tada imati istinsku ljubav prema Bogu i čežnju za Njim” (Riječ. Svezak 2.: O spoznaji Boga. Sâm Bog, jedinstveni VI.). Iz Božjih sam riječi shvatila da Sotona koristi slavu i dobitak kako bi iskvario ljude i navodi ih da težnju za slavom i dobitkom smatraju pozitivnom stvari, životnim ciljem prema kojem se treba boriti, neprestano pokušavajući pobjeći od Božje suverenosti i Njegovih aranžmana i na kraju izbjegavajući i izdajući Boga. Slava i dobitak su zamke koje Sotona postavlja ljudima i klopke koje iskušavaju ljude da padnu u izopačenost. Razlog zašto se nisam mogla odreći slave i dobitka bio je taj što sam sotonska pravila preživljavanja poput „Čovjek se bori prema gore; voda teče prema dolje” i „Istakni se iznad ostalih” smatrala pozitivnim stvarima. Vjerovala sam da ljudi mogu živjeti dostojanstvenim i vrijednim životom samo kad steknu slavu i dobitak. Sjetila sam se vremena kad sam tek završila školu i zaposlila se. Da bih živjela prestižnim životom poput svoje sestre, očajnički sam polagala ispite za diplome i stručne nazive. Nakon što sam dobila otkaz, kako bih živjela dobrim životom i zadobila divljenje ljudi, pohađala sam obuku za izravnu prodaju i naučila kako lagati i varati da bih postigla dobru prodaju. Govorila bih što god su ljudi htjeli čuti i predstavljala se kao uspješna osoba, zavodeći ljude lažnim izgledom. Čak i kad sam čula Božji glas koji spašava ljude i shvatila da su Božje riječi istina i da mogu voditi ljude na pravi put, nisam redovito išla na okupljanja jer sam htjela razviti svoj tim i poboljšati prodaju. Nisam imala vremena ni čitati Božje riječi i svu sam svoju energiju trošila na težnju za novcem, slavom i dobitkom. Na kraju sam zamalo izgubila život u autobusnoj nesreći. Sada sam konačno mogla redovito ići na okupljanja i izvršavati svoju dužnost, ali kad sam čula bivšu kolegicu kako govori da će mi pomoći da dobijem godišnju plaću od 100.000 juana, moje su se želje probudile i jedva sam čekala da se vratim u svijet i postignem nešto veliko. Kako su me čvrsto vezali novac, slava i dobitak! Zapravo, kad razmislim, proteklih nekoliko godina bila sam zauzeta trčanjem za slavom i dobitkom. Iako sam zaradila nešto novca, i bila hvaljena i cijenjena od drugih, moj obiteljski život nije bio skladan, često sam se ljutila i svađala sa suprugom i često sam osjećala prazninu u srcu. Štoviše, u potrazi za slavom i dobitkom, lagala sam i varala svoje kupce i prešla osnovnu granicu savjesti. Živjela sam bez imalo integriteta ili dostojanstva. Također, imam neke fizičke posljedice od autobusne nesreće i često patim od bolova u leđima. Platila sam visoku cijenu za slavu i dobitak, ali ono što sam dobila zauzvrat bila je duhovna praznina i fizička bol. Shvatila sam da, bez obzira koliko novca imate, ne možete kupiti duševni mir ili čistu savjest i koliko god visok vaš status bio, ne možete izbjeći nesreću. Slava i dobitak ne mogu ljudima donijeti istinski sretan život. Oni mogu samo voditi ljude dalje od Boga, da žive u praznini i boli, i na kraju ih natjerati da izgube priliku za spasenje. Sada sam konačno izvukla noge iz blata novca, slave i dobitka i nisam više htjela težiti za slavom, dobitkom i statusom kao prije, niti voditi taj život patnje, iscrpljenosti, praznine i muke. Morala sam se odreći svojih ambicija i želja za slavom i dobitkom, težiti pokornosti Bogu i dobro izvršavati dužnost stvorenog bića. Samo je na taj način život smislen. Također sam shvatila da, iako je izgledalo kao da me kolegica pokušava uvjeriti, iza toga je stajalo Sotonino iskušenje i Božja kušnja za mene. Nisam smjela ponovno pasti na Sotonine spletke i nastaviti svojim prijašnjim pogrešnim putem. Stoga sam izričito odbila svoju kolegicu.
Od tada, kad god bi mi netko preporučio neki oblik izravne prodaje kao dobar način za zaradu, moje se srce više nije kolebalo i samo sam razmišljala o propovijedanju evanđelja i dobrom izvršavanju svoje dužnosti. Čitala sam Božje riječi: „Ti si biće koje je stvoreno – naravno da se trebaš klanjati Bogu i voditi smislen život. Ako se ne klanjaš Bogu, već živiš unutar svojeg prljavog tijela, zar ti onda nisi samo zvijer u ljudskoj odjeći? Budući da si ljudsko biće, trebaš se predati Bogu i otrpjeti svu patnju! Trebaš s radošću i uvjerljivošću prihvatiti sitnu patnju kojoj si danas izložen i živjeti smislen život, poput Joba i Petra. (…) Vi ste ljudi koji idu pravim putem, oni koji tragaju za poboljšanjem. Vi ste ljudi koji se dižu u narodu velikog crvenog zmaja, oni koje Bog naziva pravednicima. Zar to nije život s najviše smisla?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Primjena (2).). Božje riječi su mi dale razumjeti da nema smisla težiti za novcem, slavom, dobitkom, ponosom ili prestižem. Samo vjerovanjem u Boga, težnjom za istinom, odbacivanjem iskvarene naravi i ispunjavanjem dužnosti stvorenog bića možete voditi najsmisleniji život. U prošlosti sam težila za novcem, slavom, dobitkom i materijalnim užitkom, i živjela za tijelo. Iako sam izgledala prestižno i ugledno, nisam osjećala mir i radost u srcu. Sada izvršavam svoju dužnost s braćom i sestrama, jedem i pijem Božje riječi, prihvaćam sud i grdnju Božjih riječi, i promišljam o sebi i razumijem sebe. Više ne lažem toliko i postupno sam počela proživljavati obličje čovjeka. Zahvaljujem vođenju Svemogućeg Boga što mi je pomoglo da pobjegnem od boli težnje za novcem, slavom i dobitkom i što me je vodilo da krenem svijetlim putem u životu!
