11. poglavlje
Svaki bi pripadnik čovječanstva trebao prihvatiti ispitivanje Mojeg Duha, trebao bi pomno provjeriti svaku svoju riječ i postupak i, još više, trebao bi promatrati Moja čudesna djela. Kako se osjećate u vrijeme dolaska kraljevstva na zemlju? Kada Moji sinovi i narod pohrle k Mom prijestolju, službeno započinjem sud pred velikim bijelim prijestoljem. To jest, kada osobno započnem Svoje djelo na zemlji i kada se doba suda približi svom kraju, počinjem upućivati Svoje riječi cijelom svemiru i puštati glas Mojeg Duha cijelom svemiru. Svojim ću riječima oprati i očistiti svaku osobu i stvar među nebom i zemljom i svim stvorenim, tako da zemlja više ne bude prljava i razvratna, već da bude sveto kraljevstvo. Obnovit ću sve stvoreno, tako da bude pripravljeno za Moju uporabu, tako da više ne nosi zemaljski dah i da više ne bude uprljano okusom tla. Na zemlji je čovjek napipavao cilj i podrijetlo Mojih riječi i promatrao je Moja djela, a ipak nitko nikada nije istinski spoznao podrijetlo Mojih riječi i nitko nikada nije istinski vidio čudesnost u Mojim djelima. Tek danas, kada osobno dolazim među ljude i govorim Svoje riječi, čovjek ima nešto spoznaje o Meni, uklanja mjesto koje je „Ja” zauzimalo u njegovim mislima i umjesto toga u svojoj svijesti stvara mjesto za praktičnog Boga. Čovjek ima predodžbe i pun je znatiželje; tko ne bi želio vidjeti Boga? Tko ne bi želio stupiti u dodir s Bogom? A ipak, u čovjekovu srcu određeno mjesto zauzima samo onaj Bog kojeg čovjek smatra nejasnim i apstraktnim. Tko bi to shvatio da mu Ja to nisam jasno rekao? Tko bi istinski vjerovao da Ja doista postojim? Zar doista ne bi imao ni najmanje sumnje u to? Golema je razlika između „Mene” u čovjekovu srcu i „Mene” u stvarnosti i nitko ih nije sposoban usporediti. Da se nisam utjelovio, čovjek Me nikada ne bi upoznao, a čak i da Me upoznao, ne bi li takvo znanje i dalje bilo predodžba? Svakoga dana hodam među neprestanim protokom ljudi i svakoga dana djelujem unutar svake osobe. Kada Me čovjek istinski vidi, moći će Me upoznati u Mojim riječima i dokučit će način na koji govorim, kao i Moje nakane.
Kada kraljevstvo službeno stigne na zemlju, što među svim stvorenim neće utihnuti? Tko se među mnoštvom ljudi neće bojati? Hodam posvuda po svijetu svemira i sve osobno uređujem. Tko u ovom trenutku ne zna da su Moja djela čudesna? Moje ruke podupiru sve stvoreno, ali Ja sam također iznad svega stvorenog. Danas sam se utjelovio i osobno došao među ljude – nije li to istinsko značenje Moje poniznosti i skrivenosti? Izvana Me mnogi ljudi hvale kao dobrog i veličaju Me kao lijepog, ali tko Me istinski poznaje? Zašto danas tražim da Me poznajete? Nije li Moj cilj posramiti velikog crvenog zmaja? Ne želim da čovjek bude prisiljen hvaliti Me, već da Me čovjek upozna, čime će Me zavoljeti i tako Me hvaliti. Takva je hvala dostojna svog imena i nije isprazna priča; samo hvala poput ove može doprijeti do Mojeg prijestolja i vinuti se u nebo. Zato što je Sotona iskušao i iskvario čovjeka, zato što su ga preuzele predodžbe i razmišljanje, Ja sam se utjelovio kako bih osobno osvojio cijelo čovječanstvo, kako bih razotkrio sve čovjekove predodžbe i razorio čovjekov način razmišljanja. Kao rezultat toga, čovjek se više ne razmeće preda Mnom i više Mi ne služi koristeći se vlastitim predodžbama te se tako „Ja” u čovjekovim predodžbama potpuno uklanja. Kada kraljevstvo dođe, prva stvar koju činim jest započinjanje ove etape djela, i to činim među Svojim narodom. Budući da ste Moj narod koji je rođen u zemlji velikog crvenog zmaja, u vama zasigurno nema tek malo ili samo dijela otrova velikog crvenog zmaja. Stoga je ova etapa Mog djela prvenstveno usmjerena na vas, i to je jedan aspekt značaja Mog utjelovljenja u Kini. Većina ljudi nije u stanju dokučiti ni djelić riječi koje govorim, a kada ih dokuče, njihovo je razumijevanje maglovito i smušeno. Ovo je prekretnica u načinu na koji govorim. Kada bi svi ljudi mogli čitati Moje riječi i razumjeti njihovo značenje, tko bi onda među ljudima bio bačen u podzemlje? Kada Me čovjek upozna i pokori Mi se, to će biti vrijeme kada ću počivati i upravo će tada čovjek moći dokučiti značenje Mojih riječi. Danas je vaš rast premalen – jednostavno je jadno malen, toliko da se ne može ni podići – a da i ne govorimo o vašem poznavanju Mene.
Iako kažem da se anđele počelo slati da pastirski skrbe za Moje sinove i narod, nitko nije u stanju razumjeti značenje Mojih riječi. Kada osobno dođem među ljude, anđeli istovremeno započinju djelo pastirske skrbi, a tijekom anđeoske pastirske skrbi, svi sinovi i narod ne samo da primaju kušnje i pastirsku skrb, nego su i sposobni vlastitim očima promatrati pojavu svakojakih vizija. Budući da djelujem izravno u božanstvu, sve ulazi u novi početak, a budući da to božanstvo djeluje izravno, nije ni najmanje sputano ljudskošću, nego slobodno djeluje u okolnostima koje čovjek smatra nadnaravnima. A ipak, Meni je to potpuno normalno (čovjek vjeruje da je to nadnaravno jer se nikada nije izravno susreo s božanstvom); ono ne posjeduje nijednu od čovjekovih predodžbi i nije okaljano ljudskim idejama. Ljudi će to vidjeti tek kada svi stupe na pravi put; budući da je sada početak, čovjek ima mnogo nedostataka kada je riječ o njegovu ulasku, a neuspjesi i nejasnoće teško se mogu izbjeći. Danas, budući da sam vas doveo do ove točke, pripremio sam prikladna uređenja i imam Svoje ciljeve. Kad bih vam danas govorio o njima, biste li ih doista mogli spoznati? Dobro sam upoznat s mislima čovjekova uma i željama čovjekova srca: tko nikada nije tražio izlaz za sebe? Tko nikada nije razmišljao o vlastitim izgledima? Ipak, premda čovjek posjeduje obilje i mnoštvo misli, tko je mogao predvidjeti da će se, nakon tisuća godina, pokazati upravo ovakvom? Je li to doista plod tvojih vlastitih subjektivnih nastojanja? Je li to naknada za sav tvoj trud? Je li to prekrasna slika koju je zamislio tvoj um? Kad Ja ne bih vodio cijelo čovječanstvo, tko bi se mogao odvojiti od Mojih uređenja i pronaći drugi izlaz? Jesu li čovjekove uobrazilje i želje ono što ga je dovelo do današnjeg dana? Mnogi ljudi prožive cijeli svoj život, a da im se želje ne ispune. Je li to doista zbog greške u njihovu razmišljanju? Životi mnogih ljudi ispunjeni su neočekivanom srećom i zadovoljstvom. Je li to doista zato što očekuju premalo? Tko od cijelog čovječanstva nije zbrinut u očima Svemogućeg? Tko ne živi usred predodređenja Svemogućeg? Događa li se život i smrt čovjeka po njegovom vlastitom izboru? Kontrolira li čovjek svoju sudbinu? Mnogi ljudi vape za smrću, a ipak je ona daleko od njih; mnogi ljudi žele biti oni koji su snažni u životu i boje se smrti, a ipak im se, bez njihova znanja, približava dan njihove propasti i baca ih u ponor smrti; mnogi ljudi gledaju u nebo i duboko uzdišu; mnogi ljudi glasno ridaju; mnogi ljudi padaju usred kušnji, a mnogi ljudi bivaju zarobljeni usred iskušenja. Iako se ne pojavljujem osobno kako bih čovjeku omogućio da Me jasno vidi, mnogi se ljudi boje vidjeti Moje lice, silno se bojeći da ću ih oboriti, da ću ih zatrti. Poznaje li Me čovjek istinski ili ne? Nitko ne može sa sigurnošću reći. Nije li tako? Vi se bojite i Mene i Moje grdnje, a ipak ustajete i otvoreno Mi se opirete te Mi sudite. Nije li tako? Čovjek Me nikada nije upoznao zato što nikada nije vidio Moje lice niti čuo Moj glas. Stoga, iako sam u čovjekovu srcu, ima li ikoga u čijem srcu nisam maglovit i nejasan? Ima li ikoga u čijem sam srcu savršeno jasan? Ne želim da Me oni koji pripadaju Mojem narodu također vide nejasno i mutno, stoga započinjem ovo veliko djelo.
Tiho dolazim među ljude, a zatim odlebdim. Je li Me itko ikada vidio? Može li Me sunce vidjeti zbog svojih užarenih plamenova? Može li Me mjesec vidjeti zbog svoje blistave jasnoće? Mogu li Me zviježđa vidjeti zbog svog mjesta na nebu? Kada dolazim, čovjek ne zna, a sve stvoreno ostaje u neznanju, a kada odlazim, čovjek je i dalje toga nesvjestan. Tko može svjedočiti za Mene? Bi li to mogla biti hvala ljudi na zemlji? Bi li to mogli biti ljiljani koji cvjetaju u divljini? Jesu li to ptice koje lete nebom? Jesu li to lavovi koji riču u planinama? Nitko ne može u potpunosti svjedočiti o Meni! Nitko ne može obaviti djelo koje ću Ja obaviti! Čak i da obave to djelo, kakav bi učinak ono imalo? Svakoga dana promatram svaki postupak mnogih ljudi i svakoga dana ispitujem srce i um mnogih ljudi; nikada nitko nije izbjegao Moj sud i nikada se nitko nije oslobodio stvarnosti Mog suda. Stojim iznad nebesa i gledam u daljinu: nebrojene sam ljude oborio, ali isto tako bezbrojni ljudi žive usred Mojeg milosrđa i ljubavi. Ne živite li i vi u takvim okolnostima?
5. ožujka 1992.
