19. poglavlje

Čovjekova je obveza uzeti Moje riječi kao osnovu svog opstanka. Ljudi moraju utvrditi svoj udio u svakom pojedinačnom djelu Mojih riječi; ne učiniti to isto je što i traženje vlastite propasti i prizivanje prezira. Čovjek Me ne poznaje i zbog toga, umjesto da Mi prinese svoj život i ponudi Mi ga zauzvrat, on samo paradira preda Mnom sa smećem u rukama, pokušavajući Mi tako udovoljiti. Međutim, budući da nisam ni približno zadovoljan stvarima onakvima kakve jesu, Ja nastavljam postavljati zahtjeve pred čovjeka. Volim kad ljudi doprinose, ali mrzim kad zahtijevaju. Svim ljudima su srca puna pohlepe; to je kao da đavao drži ljudsko srce u ropstvu, a nitko se ne može osloboditi i ponuditi Mi svoje srce. Kad govorim, ljudi slušaju Moj glas s ogromnom pažnjom; međutim, kad ušutim, oni se ponovo upuštaju u svoje „pothvate” i sasvim prestaju obraćati pažnju na Moje riječi, kao da su Moje riječi neki običan dodatak njihovim „pothvatima”. Nikada nisam bio slab prema čovjeku, a ipak sam bio strpljiv i tolerantan prema njemu. I tako, kao rezultat Moje popustljivosti, sva ljudska bića sebe precjenjuju i nesposobna su za samospoznaju i samoanalizu; oni samo iskorištavaju Moje strpljenje da bi Me prevarili. Nitko od njih se nikad nije iskreno brinuo za Mene i nitko Me nije zaista cijenio kao nešto što je milo njihovom srcu; samo kad su besposleni, oni Mi usput pokažu svoju pažnju. Trud koji sam utrošio na čovjeka već je van svake mjere; štoviše, radio sam na ljudima na načine koji nemaju presedana i, osim toga, dao sam im dodatno breme kako bi na temelju onoga što imam i što jesam mogli steći određeno znanje i proći kroz određenu promjenu. Ne tražim od ljudi da budu puki „potrošači”; također tražim od njih da budu „proizvođači” koji pobjeđuju Sotonu. Iako ne mogu zahtijevati da čovjek čini bilo što, Ja ipak imam mjerila za zahtjeve koje postavljam, jer postoji svrha u onome što radim, kao i osnova za Moje postupke: Ja se, za razliku od onoga što ljudi zamišljaju, ne poigravam nasumično, niti sam oblikovao nebo i zemlju i bezbrojne predmete stvaranja kako god sam poželio. U Mom djelu ljudi trebaju vidjeti nešto i dobiti nešto. Ne bi trebali potratiti proljeće svoje mladosti niti postupati prema svom životu kao prema nemarno ostavljenoj odjeći da se na njoj skuplja prašina, već bi trebali biti strogi čuvari samih sebe, uzimajući od Mog izobilja da bi osigurali svoje uživanje, sve dok se zbog Mene više neće moći ponovo okrenuti Sotoni i dok zbog Mene ne pokrenu napade na Sotonu. Nisu li moji zahtjevi prema čovjeku vrlo jednostavni?

Kad se na Istoku počne nazirati tračak svjetlosti, svi ljudi u svemiru počinju obraćati malo više pažnje na nju. Budući da više nisu uronjeni u dubok san, ljudi kreću promatrati izvor ove istočne svjetlosti. Zbog ograničenih mogućnosti, nitko još nije uspio vidjeti mjesto odakle ta svjetlost potječe. Kad je sve u svemiru potpuno osvijetljeno, ljudi se bude iz sna i tek tada shvaćaju da je Moj dan postupno stigao do njih. Cijeli ljudski rod slavi zbog dolaska svjetlosti i stoga više ne leži mirno spavajući, niti je obamro. Pod sjajem Moje svjetlosti svim se ljudima bistre um i vid i iznenada se bude u radosti življenja. Pod okriljem magle, Ja promatram svijet. Sve životinje miruju; zbog dolaska slabog tračka svjetlosti, sve je postalo svjesno da se približava jedan novi život. Iz tog razloga i životinje izlaze iz svojih jazbina u potrazi za hranom. Ni biljke, naravno, nisu izuzetak te njihovo zeleno lišće sjaji blistavim sjajem pod zrakama svjetlosti, dok čekaju da odigraju svoju ulogu za Mene dok sam na zemlji. Sva ljudska bića priželjkuju dolazak svjetlosti, a ipak se plaše njenog dolaska, duboko zabrinuti da njihova ružnoća više neće moći naći zaklon. To je zato što su ljudi potpuno ogoljeni i nemaju se čime pokriti. Stoga je zbog dolaska svjetlosti mnogo ljudi uhvatila panika i pali su u stanje šoka zbog njene pojave. Mnogi ljudi se ispune bezgraničnim kajanjem kad vide svjetlost, gnušajući se vlastite nečistoće, ali ipak su nemoćni da promjene činjenice, ne mogu učiniti ništa osim čekati da Ja izgovorim presudu. Mnogi ljudi, oplemenjeni patnjom u tami, iznenada su pogođeni dubokim značenjem svjetlosti kad ju ugledaju i od tada privijaju svjetlost na grudi, iskreno se plašeći da ju ponovo ne izgube. Mnogi ljudi, umjesto da budu izbačeni iz kolosijeka zbog iznenadne pojave svjetlosti, naprosto obavljaju svoje svakodnevne poslove jer su dugi niz godina bili slijepi i stoga ne samo da ne primjećuju da je svjetlost stigla, već u njoj ni ne pronalaze zadovoljstvo. U ljudskim srcima Ja nisam ni uzvišen ni ponizan. Što se njih tiče, nije bitno postojim li ili ne; kao da ljudski životi ne bi postali usamljeniji da Ja ne postojim i kao da njihovi životi ne bi postali radosniji da postojim. Budući da Me ljudska bića ne cijene, Ja im pružam malo užitaka. Međutim, čim Mi ljudi budu posvetili makar i mrvicu više obožavanja i Ja ću promijeniti Svoj stav prema njima. Iz tog razloga, tek kad ljudi shvate ovu zakonitost, bit će dovoljno sretni da Mi se posvete i zatraže stvari koje držim u ruci. Nije valjda njihova ljubav prema Meni vezana samo za njihove interese? Nije valjda njihova vjera u Mene vezana samo za ono što Ja dajem? Je li moguće da Me ljudi nisu sposobni iskreno voljeti zahvaljujući svojoj vjeri, već samo kad vide moju svjetlost? Nisu valjda njihova snaga i životnost ograničeni na današnje stanje? Je li čovjeku potrebna hrabrost da bi Me volio?

Kao rezultat Mog postojanja, bezbroj predmeta stvaranja pokazuje poslušnost i pokornost na mjestima u kojima borave i, u odsustvu Moje discipline, ne odaju se bezobzirnoj razuzdanosti. Prema tome, planine postaju granice među nacijama na zemlji, vodene površine postaju prepreke koje drže ljude iz različitih zemalja razdvojenima, a zrak postaje ono što teče od osobe do osobe u prostoru iznad zemlje. Jedino čovjek nije sposoban biti istinski poslušan zahtjevima Moje volje; to je razlog zašto kažem da od svega stvorenog samo ljudi pripadaju kategoriji neposlušnih. Čovjek Mi se nikad nije istinski pokorio i zato sam cijelo vrijeme držao ljude pod strogom disciplinom. Ako se dogodi da se Moja slava proširi među ljudima po čitavom svemiru, onda ću sigurno uzeti svu Svoju slavu i pokazati je pred ljudskim rodom. Budući da zbog svoje izopačenosti ljudi nisu dostojni gledati Moju slavu, tisućama godina nijednom nisam izašao u javnost, uvijek sam bio skriven; zato se Moja slava nikad nije pokazala pred njima te su stalno padali u ponor grijeha. Oprostio sam ljudima njihovu nepravednost, ali nitko od njih ne zna kako se čuvati i umjesto toga uvijek ostaju otvoreni za grijeh, dozvoljavajući mu da im naudi. Zar to ne pokazuje čovjekov nedostatak samopoštovanja i ljubavi prema sebi? Ima li ikoga među ljudima tko može istinski voljeti? Koliko grama teži čovjekova posvećenost? Zar nema krivotvorene robe pomiješane u takozvanu autentičnost ljudi? Nije li njihova posvećenost potpuna zbrka? Ono što zahtijevam jest njihova potpuna ljubav. Ljudi Me ne poznaju i iako možda teže tome da Me spoznaju, neće Mi dati svoje istinito i iskreno srce. Od ljudi ne zahtijevam ono što nisu voljni dati. Ako Mi daju svoju posvećenost, prihvatit ću je bez ljubaznog odbijanja. Međutim, ako mi ne vjeruju i odbiju Mi ponuditi makar jednu mrvicu sebe, onda ću, umjesto da se još više naljutim zbog toga, jednostavno raspolagati njima na neki drugi način i organizirati im put na odgovarajuće odredište. Grmljavina koja se kotrlja nebom će pokositi ljude; visoke planine će ih pokopati dok se ruše; izgladnjele divlje zvijeri će ih proždrijeti; a nadirući oceani će se sklopiti nad njihovim glavama. Dok se ljudski rod upušta u bratoubilačke sukobe, svi ljudi će tražiti vlastito uništenje u nesrećama koje su sami izazvali.

Kraljevstvo se širi među ljudima, stvara se među ljudima i uzdiže se među ljudima; ne postoji sila koja može uništiti Moje kraljevstvo. Moj narode, koji se danas nalazite u kraljevstvu, tko od vas nije pripadnik ljudskog roda? Tko se od vas nalazi izvan ljudskog stanja? Kad Moja nova polazna točka bude postala javna, kako će ljudi reagirati? Vidjeli ste vlastitim očima stanje ljudskog svijeta; niste li još odagnali misli da ćete zauvijek živjeti na ovom svijetu? Sad hodam među Svojim narodom i živim među njima. Danas su blagoslovljeni ljudi koji Me iskreno vole. Blagoslovljeni su oni koji Mi se pokoravaju, oni će ostati u Mom kraljevstvu. Blagoslovljeni su oni koji su Me spoznali, oni će imati vlast u Mom kraljevstvu. Blagoslovljeni su oni koji Mi teže, oni će pobjeći iz Sotoninih okova i uživati u Mojim blagoslovima. Blagoslovljeni su oni koji se mogu pobuniti protiv sebe, oni će biti zaposjednuti od Mene i naslijediti izobilje Mog kraljevstva. Sjetit ću se onih koji za Mene trče naokolo, prihvatit ću one koji se daju za Mene, a onima koji Mi nešto prinose pružit ću stvari za njihovo uživanje. Blagoslovit ću one koji uživaju u Mojim riječima; oni će biti stupovi koji će podupirati noseće grede u Mom kraljevstvu i u Mojoj kući će uživati u izobilju bez premca, i nitko se neće moći usporediti s njima. Jeste li ikada prihvatili blagoslove koji su pripravljeni za vas? Jeste li ikada težili obećanjima koja su vam dana? Vi ćete se pod vodstvom Moje svjetlosti probiti kroz stisak sila tame. Usred tame nećete izgubiti usmjeravanje svjetlosti. Bit ćete gospodari svega stvorenog. Bit ćete pobjednici pred Sotonom. Kad dođe propast zemlje velikog crvenog zmaja, stajat ćete među bezbroj ljudi kao dokaz o Mojoj pobjedi. Vi ćete postojano i nepokolebljivo stajati u zemlji sinimskoj. Naslijedit ćete Moje blagoslove kroz patnje koje trpite i isijavat ćete svjetlo Moje slave kroz cijeli svemir.

19. ožujka 1992. godine