9. poglavlje
Budući da ste među ljudima iz Mojeg doma i budući da u Mojem kraljevstvu pokazujete posvećenost, u svemu što činite morate ispuniti mjerila koja zahtijevam. Ne tražim od tebe da budeš tek lutajući oblak, već da budeš blistavi snijeg i da posjeduješ njegovu bit, a još više njegovu vrijednost. To je zato što dolazim iz svete zemlje i nisam poput lotosa, koji ima samo ime, a nema bit, jer potječe iz mulja, a ne iz svete zemlje. Vrijeme kada novo nebo silazi na zemlju i nova se zemlja prostire preko nebeskog svoda upravo je i vrijeme kada službeno djelujem među ljudima. Tko Me među čovječanstvom poznaje? Tko je vidio trenutak Mojeg dolaska? Tko je vidio da Ja nemam samo ime, nego, štoviše, da posjedujem i bit? Rukom razmičem bijele oblake i pomno promatram nebeski svod; u svemiru nema ničega što nije uređeno Mojom rukom, a pod njim nema nikoga tko ne daje svoj vlastiti sićušni doprinos ostvarenju Mojeg velikog djela. Ljudima na zemlji ne postavljam teške zahtjeve, jer sam po prirodi praktični Bog i zato što sam Svemogući koji je stvorio ljude i dobro ih poznaje. Tko među čovječanstvom nije pred očima Svemogućeg? Čak i ako je na krajevima zemlje ili u kutovima mora, kako bi mogao izbjeći ispitivanje Mojeg Duha? Iako ljudi „poznaju” Moj Duh, oni i dalje čine prijestup protiv Njega. Moje riječi ogoljuju ružna lica svih ljudi, kao i njihove misli i zamisli, i čine da svi na zemlji budu razotkriveni Mojim svjetlom i padnu usred Mojeg ispitivanja. Unatoč tome što padaju, njihovo se srce ne usuđuje odlutati daleko od Mene. Tko među stvorenim bićima zbog Mojih djela ne razvije „ljubav” prema Meni? Tko zbog Mojih riječi ne razvije srce puno „čežnje”? U kome se zbog Moje ljubavi ne rađaju osjećaji privrženosti? Samo zato što ih je Sotona iskvario, ljudi nisu uspjeli dosegnuti stanje koje zahtijevam. Čak i najniža mjerila koja zahtijevam u ljudima izazivaju „sumnje”, a da ne govorimo o današnjici – ovom dobu u kojem Sotona divlja i ponaša se poput ludog tiranina – ili vremenu kada je Sotona toliko gazio ljude da su im tijela potpuno prekrivena prljavštinom. Kako da ne tugujem zbog činjenice da su ljudi pali i da ne pokazuju razumijevanje prema Mojem srcu? Zar je moguće da žalim Sotonu? Je li moguće da griješim u Svojoj ljubavi? Kada se ljudi pobune protiv Mene, Moje srce potajno plače; kada Mi se opiru, Ja ih grdim; kada ih spasim i uskrsnem iz mrtvih, hranim ih s najvećom pažnjom; kada Mi se pokore, Moje srce osjeća veliko olakšanje i odmah osjećam velike promjene na nebu i zemlji i u svemu stvorenom. Kada Me ljudi hvale, kako da ne uživam u tome? Kada svjedoče o Meni i kada ih zadobijem, kako da ne zadobijem slavu? Zar je moguće da svim onim što ljudi čine ne upravljam Ja i da to ne dolazi od Moje opskrbe? Ako ne dam upute, ljudi sjede besposleni nemajući što raditi; štoviše, „Meni iza leđa” svatko se od njih upušta u te „hvalevrijedne” prljave poslove. Misliš li da tijelo kojim se zaodijevam ne zna ništa o tvojim postupcima, tvojem ponašanju i tvojim riječima? Mnogo sam godina trpio vjetar i kišu, a isto sam tako iskusio gorčinu ljudskog svijeta; međutim, nakon što dobro promislim, nema te patnje koja ljude od tijela može natjerati da izgube nadu u Mene, a još manje ih ikakva slast može ohladiti, obeshrabriti ili navesti da Me napuste. Je li njihova ljubav prema Meni doista ograničena na izostanak gorčine i slasti?
Danas prebivam u tijelu i službeno sam počeo obavljati djelo koje moram činiti. Iako se ljudi boje izjave Mojeg Duha, oni se bune protiv biti Mojeg Duha. Nema potrebe da izričito navodim kako je ljudima vrlo teško iz Mojih riječi spoznati „Mene” u tijelu. Kao što sam već rekao, nisam strog u Svojim zahtjevima i ne zahtijevam od vas da steknete potpunu spoznaju Mene (jer su ljudi manjkavi; to je urođeno stanje i nikakvo stečeno stanje to ne može nadoknaditi). Trebate samo znati sve što u tijelu činim i govorim. Budući da Moji zahtjevi nisu strogi, nadam se da svi vi možete spoznati ta djela i riječi te to postići. Morate se osloboditi svoje nečistoće u ovom prljavom svijetu, morate težiti napretku u ovoj zaostaloj „obitelji careva” i nikada si ne smijete popuštati. Ne biste trebali biti ni najmanje popustljivi prema sebi. Trebao bi posvetiti mnogo vremena i truda kako bi spoznao ono što Ja izjavim u jednom danu, a bio bi potreban cijeli život da iskusiš samo jednu rečenicu koju izgovorim te da iz nje zadobiješ znanje. Riječi koje govorim nisu maglovite; one nisu prazna priča. Koliko se ljudi nada zadobiti Moje riječi, ali ne obraćam pažnju na njih; koliko ljudi žeđa za Mojim obiljem, ali ne dajem im ni trunke; koliko ljudi želi vidjeti Moje lice, a Ja sam ga oduvijek skrivao; koliko ljudi pozorno sluša Moj glas, ali Ja zatvaram Svoje oči i zabacujem glavu, nedirnut njihovom „čežnjom”; koliko se ljudi boji zvuka Moga glasa, ali Moje su riječi uvijek „napadačke”; koliko se ljudi užasava vidjeti Moje lice, ali Ja se namjerno pojavljujem kako bih ih oborio. Ljudi nikada nisu istinski vidjeli Moje lice niti su ikada istinski čuli Moj glas; to je zato što Me istinski ne poznaju. Čak i da ih oborim, čak i da Me napuste te čak i da ih izgrdim Svojom rukom, oni i dalje ne znaju jesu li njihovi postupci i vladanje doista u skladu s Mojim srcem i još uvijek ne znaju kome točno očitujem Svoje srce. Od stvaranja svijeta nitko Me nikada nije istinski poznavao niti Me istinski vidio, a iako sam se danas utjelovio, vi Me i dalje ne poznajete. Nije li to činjenica? Jesi li ikada vidio makar i djelić Mojih postupaka i naravi u tijelu?
Na nebu postoji mjesto gdje počivam; ispod neba postoji mjesto gdje nalazim počinak. Imam gdje prebivati i imam vrijeme kada pokazujem Svoje moći. Da nisam na zemlji, da se ne sakrivam u tijelu te da nisam ponizan i skriven, ne bi li se nebo i zemlja već odavno promijenili? Ne bih li vas, Svoj narod, već „uzeo i upotrijebio”? Međutim, u Mojim postupcima ima mudrosti i, iako sam u potpunosti svjestan ljudske lažljivosti, ne slijedim njihov primjer, nego im umjesto toga zauzvrat nešto dajem. Moja je mudrost u duhovnom kraljevstvu neiscrpna, ali Moja je mudrost u tijelu vječna. Nije li upravo ovo trenutak u kojem se očituju Moja djela? Mnogo sam puta oprostio ljudima i pomilovao ih, sve do današnjeg dana, u Doba kraljevstva. Mogu li doista i dalje odgađati Svoje vrijeme? Iako sam prema „krhkim” ljudima bio donekle milosrdniji, kada Moje djelo bude dovršeno, bih li i dalje mogao prekidati Svoje vlastito djelo čineći staro djelo? Bih li svjesno dopustio Sotoni da Me optuži? Od ljudi ne tražim ništa osim da prihvate istinsku stvarnost Mojih riječi i njihovo izvorno značenje. Iako su Moje riječi jednostavne, u biti su složene, jer vi ste premali i previše otupjeli. Kada u tijelu izravno obznanim Svoja otajstva i očitujem Svoje nakane, vi ne razumijete; samo čujete zvuk Mojih riječi, ali ne shvaćate njihovo značenje. Moje je srce ispunjeno dubokom tugom. Iako sam u tijelu, nisam u stanju obavljati djelo službe tijela.
Tko je iz Mojih riječi i postupaka spoznao Moja djela u tijelu? Ako Svoja otajstva otkrijem u pisanom obliku ili ih jasno izrazim riječima, svi ostaju zapanjeni; u tišini zatvaraju svoje oči. Zašto je ljudima neshvatljivo ono što govorim? Zašto su im Moje riječi tako nedokučive? Zašto su tako slijepi za Moja djela? Tko Me može vidjeti i nikada ne zaboraviti? Tko među njima može čuti Moj glas i ne dopustiti da prođe pored njega? Tko može osjetiti Moje nakane i udovoljiti Mojem srcu? Živim i krećem se među ljudima kako bih iskusio ljudski život; iako sam, nakon što sam sve stvari stvorio za čovječanstvo, smatrao da su one dobre, život među ljudima ne smatram užitkom niti uživam u blagoslovima ljudskog svijeta. Ne odbacujem ljude s prezirom, ali nisam ni vezan za njih – jer Me ljudi ne poznaju. Teško im je vidjeti Moje lice u tami; usred sve te galame teško im je čuti Moj glas i ne mogu razabrati što govorim. Stoga Mi se u svemu što činite izvana pokoravate, ali se u svojem srcu bunite protiv Mene. Može se reći da je takva stara priroda cjelokupnog čovječanstva. Tko je iznimka? Tko nije predmet Moje grdnje? Međutim, tko ne živi pod Mojom strpljivošću? Kada bi Moj gnjev uništio sve ljude, kakav bi bio značaj Mojeg stvaranja neba i zemlje? Nekada sam upozoravao mnoge ljude, ohrabrivao mnoge ljude i otvoreno sudio mnogim ljudima – nije li to puno bolje nego izravno ih uništiti? Moj cilj nije usmrtiti ljude, nego učiniti da usred Mojeg suda spoznaju sva Moja djela. Kada se uzdignete iz bezdana – to jest, kada „pobjegnete” od Mojeg suda – sva će vaša osobna razmatranja i planovi nestati i svi će odlučiti udovoljiti Meni. Neću li time postići Svoj cilj?
1. ožujka 1992.
