Samo provođenje istine u djelo jest posjedovanje stvarnosti

To što uzmeš Božje riječi i možeš ih besramno objašnjavati ne znači da posjeduješ stvarnost; stvari nisu tako jednostavne kao što zamišljaš. Posjedovanje stvarnosti nije nešto o čemu govoriš, već nešto što proživljavaš. Tek kada Božje riječi postanu tvoj život i tvoje prirodno očitovanje, može se reći da imaš stvarnost, i tek tada se može smatrati da si zadobio istinsko razumijevanje i da imaš stvarni rast. Biti sposoban izdržati iskušenja tijekom dugih razdoblja i proživjeti obličje koje ispunjava Božje zahtjeve – ne pretvarajući se, već otkrivajući to prirodno – samo se to računa kao istinsko posjedovanje stvarnosti i života. Upotrijebit ću svima dobro poznat primjer kušnje služitelja: svatko može ponuditi najuzvišenije teorije o služiteljima i svatko ima prilično dobro razumijevanje te teme; ljudi govore o tome i svaki govor nadmašuje prethodni, kao da je riječ o natjecanju. Međutim, ako čovjek nije prošao kroz veliku kušnju, onda je vrlo teško reći da može iznijeti dobro svjedočanstvo. Ukratko, ono što čovjek proživljava i dalje je vrlo jadno, potpuno u neskladu s njegovim razumijevanjem. Stoga to još nije postalo čovjekov stvarni rast i to još nije čovjekov život. Budući da čovjekovo razumijevanje nije preneseno u stvarnost, njegov je rast još uvijek poput dvorca sagrađenog na pijesku, koji se klati i samo što se nije srušio. Čovjek posjeduje premalo stvarnosti; gotovo je nemoguće pronaći ikakvu stvarnost u čovjeku. Premalo je stvarnosti u onome što čovjek prirodno očituje; sve što proživljava je usiljeno. Iz tog razloga kažem da čovjek ne posjeduje stvarnost. Iako ljudi tvrde da se njihova srca koja ljube Boga nikada ne mijenjaju, to je samo ono što govore prije nego što se suoče s bilo kakvim kušnjama. Kada se jednog dana iznenada suoče s kušnjama, stvari o kojima govore ponovno će biti potpuno u neskladu sa stvarnošću, čime će se još jednom dokazati da čovjek ne posjeduje stvarnost. Može se reći da kad god se susretneš s nečim što se ne uklapa u tvoje predodžbe i što od tebe zahtijeva da otpustiš sebe, te su stvari tvoje kušnje. Prije nego što se Božja nakana obznani, svatko prolazi kroz rigorozan test i ogromnu kušnju. Možeš li to dokučiti? Kada Bog želi iskušati ljude, On im uvijek dopušta da donesu svoje odluke prije nego što se stvarna istina otkrije. To znači da kada te Bog podvrgava kušnjama, On ti nikada neće reći istinu; samo se na taj način ljudi mogu razotkriti. To je jedan od načina na koji Bog obavlja Svoje djelo; to ovisi o tome poznaješ li današnjeg Boga, kao i o tome posjeduješ li ikakvu stvarnost. Jesi li doista bez sumnji u pogledu Božjeg djela? Hoćeš li doista moći ostati postojan kada te snađe velika kušnja? Tko se usuđuje reći: „Jamčim da neće biti problema”? Tko se usuđuje ustvrditi: „Drugi bi mogli imati sumnje, ali ja ih nikada neću imati”? Baš kao i kada je Petar bio podvrgnut kušnjama: uvijek se hvalisao prije nego što se istina otkrila. To nije osobna mana svojstvena samo Petru; to je najveća poteškoća s kojom se danas suočava svaki čovjek. Kad bih obišao nekoliko mjesta ili posjetio nekoliko braće i sestara kako bih vidio kakvo je vaše razumijevanje današnjeg Božjeg djela, vi biste zasigurno mogli puno reći o svom znanju i činilo bi se da nemate apsolutno nikakvih sumnji. Kad bih te upitao: „Možeš li doista biti siguran da današnje djelo obavlja sâm Bog? Bez ikakve sumnje?” ti bi zasigurno odgovorio: „Bez ikakve sumnje, to je djelo koje obavlja Duh Božji.” Nakon što bi tako odgovorio, zasigurno ne bi osjećao ni trunku sumnje i osjećao bi se prilično zadovoljno, misleći da si zadobio malo stvarnosti. Oni koji stvari shvaćaju na ovaj način jesu ljudi koji posjeduju manje stvarnosti; što netko više misli da ju je zadobio, to će manje moći ostati postojan kada se suoči s kušnjama. Teško onima koji su oholi i uobraženi, i teško onima koji nemaju znanja o sebi; takvi ljudi najbolje govore, a ipak prolaze najgore kada svoje riječi provode u djelo. Pri najmanjoj smetnji, ti ljudi počinju sumnjati i u njihov se um uvlači pomisao da odustanu. Oni ne posjeduju nikakvu stvarnost; oni imaju samo teorije koje su iznad religije, bez ikakve stvarnosti koju Bog sada zahtijeva. Ja se najviše gnušam onih koji govore samo o teorijama, a ne posjeduju nikakvu stvarnost. Oni najglasnije viču dok obavljaju svoj posao, ali čim se suoče sa stvarnošću, slome se. Ne pokazuje li to da ti ljudi nemaju stvarnost? Koliko god vjetar i valovi bili žestoki, ako možeš ostati stajati i ne dopustiti da ti i najmanji trun sumnje uđe u um, i ako možeš ostati postojan i ne zanijekati, čak i kada nitko drugi ne preostane, tada će se smatrati da imaš istinsko razumijevanje i da istinski posjeduješ stvarnost. Ako se okrećeš kako vjetar puše – ako slijediš većinu i naučiš ponavljati tuđi govor poput papige – onda, koliko god bio rječit, to ne znači da posjeduješ stvarnost. Stoga ti predlažem da preuranjeno ne izvikuješ prazne riječi. Znaš li što će Bog učiniti? Nemoj se ponašati kao još jedan Petar, da ne bi nanio sramotu sebi i izgubio mogućnost da hodaš uzdignute glave; to nikome neće donijeti ništa dobro. Većina ljudi nema stvarni rast. Iako je Bog obavio velik dio djela, ljudi uopće nisu bili suočeni ni s kakvom stvarnošću; točnije, On nikada nikoga nije osobno izgrdio. Neki su ljudi razotkriveni takvim kušnjama, a njihove grešne ruke sežu sve dalje i dalje. Misle da se Boga može iskoristiti i rade što god žele. Budući da nisu u stanju izdržati ni ovakvu vrstu kušnje, zahtjevnije kušnje za njih ne dolaze u obzir, kao ni posjedovanje stvarnosti. Ne pokušavaju li oni samo nasamariti Boga? Posjedovanje stvarnosti nije nešto što se može odglumiti, niti je stvarnost nešto što možeš postići samim znanjem o njoj. Ono ovisi o tvom stvarnom rastu, kao i o tome možeš li izdržati sve kušnje. Razumiješ li?

Bog od ljudi ne zahtijeva puku sposobnost da govore o stvarnosti; to bi bilo prelako, zar ne? Zašto onda Bog govori o ulasku u život? Zašto govori o preobrazbi? Ako su ljudi znaju samo prazno govoriti o stvarnosti, mogu li onda postići preobrazbu svoje naravi? Obučavati skupinu ljudi da postanu dobri vojnici kraljevstva ne znači obučavati ih da postanu ljudi koji mogu samo govoriti o stvarnosti ili koji se mogu hvalisati; naprotiv, to znači obučavati ih da postanu ljudi koji u svakom trenutku mogu proživljavati Božje riječi, ostati nepokolebljivi s kakvim god neuspjesima se suočili te u svakom trenutku živjeti prema Božjim riječima i ne vraćati se svijetu. To je stvarnost o kojoj Bog govori; to je Božji zahtjev za čovjeka. Stoga, stvarnost o kojoj Bog govori nemoj smatrati previše jednostavnom. Puko prosvjetljenje od Duha Svetog nije jednako posjedovanju stvarnosti. To nije čovjekov rast – to je Božja milost, kojoj čovjek ničim ne doprinosi. Svaka osoba mora izdržati Petrove patnje i, štoviše, posjedovati Petrovu slavu, koju proživljava nakon što zadobije Božje djelo. Samo se to može nazvati stvarnošću. Nemoj misliti da posjeduješ stvarnost samo zato što možeš govoriti o njoj; to je zabluda. Takav način razmišljanja nije u skladu s Božjim nakanama i nema nikakav stvarni značaj. Nemoj ubuduće govoriti takve stvari – iskorijeni takve izjave! Svi oni s apsurdnim razumijevanjem Božjih riječi su nevjernici. Oni nemaju nikakvo stvarno znanje, a još manje stvarni rast; to su ljudi kojima nedostaju uvid i stvarnost. Drugim riječima, svi oni koji žive izvan biti Božjih riječi su nevjernici. Oni koje ljudi smatraju nevjernicima u Božjim su očima zvijeri, a oni koje Bog smatra nevjernicima su ljudi kojima Božje riječi nisu život. Stoga se može reći da su oni koji ne posjeduju stvarnost Božjih riječi i koji ne proživljavaju Njegove riječi nevjernici. Božja je želja navesti sve da proživljavaju stvarnost Njegovih riječi – ne samo da svi govore o stvarnosti, već, što je još važnije, da omogući svima da proživljavaju stvarnost Njegovih riječi. Stvarnost koju čovjek poima previše je površna; ona nema nikakvu vrijednost i ne može udovoljiti Božjim nakanama. Previše je prizemna i gotovo da nije ni vrijedna spomena. Previše joj toga nedostaje i daleko je ispod standarda koje Bog zahtijeva. Svatko od vas bit će podvrgnut velikoj provjeri kako bi se vidjelo tko među vama samo zna govoriti o svom razumijevanju, a da nije u stanju ukazati na put, kao i da se otkrije tko je među vama beskorisno smeće. Zapamtite to od sada nadalje! Ne govori o praznom znanju; govori samo o putu primjene i o stvarnosti. Prijeđi sa stvarnog znanja na stvarnu primjenu, a zatim prijeđi s primjene na stvarno proživljavanje. Nemoj držati prodike drugima i nemoj govoriti o stvarnom znanju. Ako je tvoje razumijevanje put, onda ga možeš izreći; ako nije, onda te molim da zatvoriš svoja usta i prestaneš govoriti! Ono što govoriš je beskorisno. Govoriš o razumijevanju kako bi nasamario Boga i naveo druge da ti zavide. Nije li to tvoja ambicija? Ne poigravaš li se namjerno s drugima? Ima li ikakve vrijednosti u tome? Ako govoriš o razumijevanju nakon što si ga iskusio, neće te se smatrati hvalisavcem. U suprotnom, ti si netko tko izgovara ohole riječi. Mnogo je toga u tvom stvarnom iskustvu što ne možeš nadvladati i ne možeš se pobuniti protiv vlastitog tijela; uvijek radiš što god želiš i nikada ne udovoljavaš Božjim nakanama – a ipak imaš obraza govoriti o teoretskom razumijevanju. Besraman si! Još uvijek imaš drskosti govoriti o svom razumijevanju Božjih riječi. Kako si samo bestidan! Govorništvo i hvalisanje postali su tvoja prava priroda i navikao si to činiti. Kad god želiš govoriti, činiš to s lakoćom, ali kada je riječ o primjeni, pokazuješ drugo lice. Nije li to način da nasamariš druge? Možda možeš prevariti druge, ali Boga se ne može nasamariti. Čovjek je nesvjestan i nema razlučivanja, ali Bog je ozbiljan u vezi s takvim stvarima i neće te poštedjeti. Tvoja braća i sestre mogli bi se zauzimati za tebe, pjevati ti hvalospjeve zbog tvog razumijevanja i diviti ti se, ali ako ne posjeduješ stvarnost, Duh Sveti te neće poštedjeti. Možda ti praktični Bog neće tražiti mane, ali Duh Božji će te ignorirati, a to će ti biti dovoljno teško za podnijeti. Vjeruješ li u to? Govori više o stvarnosti primjene; jesi li već zaboravio? Govori više o praktičnim putovima; jesi li već zaboravio? „Nudi manje uzvišenih teorija i bezvrijednih, preuveličanih priča; najbolje je da od sada počneš primjenjivati.” Jesi li zaboravio te riječi? Zar uopće ne razumiješ? Zar uopće ne shvaćaš Bože nakane?