6. Žestoka duhovna bitka

Postala sam hrišćanka 1993. godine, a kasnije sam upoznala sveštenicu Liju. Spolja je delovala ljubazno i govorila je na duhovit način. Imala je mnogo biblijskog znanja i širokog iskustva. Takođe je često odlazila na razna mesta da uči i propovedala je u mnogim crkvama. Bila je i puna ljubavi i uvek je strpljivo pomagala vernicima bez obzira na poteškoće na koje su nailazili. Većina vernika ju je cenila. Ja sam joj se takođe divila i cenila sam je. Mislila sam da je ona istinski vernik u Gospoda. Sveštenica Liju me je zaista cenila i uredila je da budem zadužena za hor. Kada je išla negde drugde da uči, ostavljala bi meni da vodim crkvu.

U martu 1999. godine, jedan moj dalji rođak je doveo sa sobom dva brata i propovedao mi je Božje jevanđelje poslednjih dana. Zamolili su me da povedem još nekoliko braće i sestara koji istinski veruju u Gospoda da zajedno čujemo propoved. Prva osoba na koju sam pomislila je bila sveštenica Liju, pa sam je pozvala da dođe kako bi to čula. Neočekivano, rekla je da će se u poslednjim danima pojaviti lažni hristosi sa ciljem da navedu ljude na stranputicu. Zamolila me je da ih ne slušam, kao i da oteram ta dva brata. Videla sam da su dva brata dostojanstveni i pristojni i da besede u skladu sa Biblijom, tako da je nisam poslušala. Čak sam dovela i nekoliko saradnika da čuju njihovo propovedanje, a da joj to nisam rekla. Dva brata su razgovarala sa nama o osnovnom uzroku pustošenja crkve, o tri faze Božjeg dela, o tome kako razlikovati pravog Hrista od lažnih hristosa i kako, u poslednjim danima, Bog vrši svoje delo suda da pročisti ljude. Što smo više slušali, to smo više želeli da čujemo. Naš duh se osećao posebno nahranjenim. Pročitali smo reči koje je izrazio Svemogući Bog i utvrdili da su to zaista Božje reči. Te reči nose autoritet i silu i one su Božji glas. Nijedna osoba ne bi mogla da ih izgovori. Kroz istraživanje smo postali sigurni da je Svemogući Bog Gospod Isus koji se vratio. Svi smo bili veoma uzbuđeni. Nikada nismo očekivali da se Gospod Isus, koga smo očekivali toliko godina, zaista vratio. Zaista smo tako blagosloveni! Pomislila sam: „Sveštenica Liju zaista veruje u Gospoda. Ona može da ostavi stvari i da se daje za Gospoda, a takođe razume Bibliju. Prošli put nije slušala propoved jer se brinula da će je navesti na stranputicu. Kada sazna da se Gospod Isus vratio, ona će to sigurno prihvatiti.” Tako sam, ispunjena radošću i oduševljenjem, dovela dva brata da joj propovedaju Božje jevanđelje poslednjih dana. Rekla sam: „Sveštenice Liju, Gospod Isus se zaista vratio i sada obavlja delo suda počevši od Božje kuće. Zar nisi zabrinuta da će te lažni hristosi navesti na stranputicu? Ova dva brata veoma jasno besede o tome kako razlikovati lažne hristose od pravog Hrista. Trebalo bi da ih saslušaš!” Nevoljno nas je primila. Dva brata su joj pročitala reči Svemogućeg Boga i besedili su o istini koja nam govori kako da razlikujemo lažne hristose od pravog Hrista. Neočekivano, nestrpljivo je rekla: „Prestani sa pričom! Čak i kad bih razumela, ne bih to prihvatila! Čak i da je to istiniti put, ja to ne bih prihvatila! Hoćeš da slušam tvoje propovedanje? Toliko godina radim i propovedam u crkvi. Takođe sam išla svuda po sastancima i radi učenja. Svake godine odlazim u Bogosloviju na nekoliko meseci radi daljeg učenja. Hoćeš li da kažeš da je sve to uzalud?” Nastavila je, brojeći na prste: „Ja sam zadužena za šest crkava. Sve ove vernike sam ja čuvala kao pastir. Ova crkva me moli da odem i da se tamo molim. Ona crkva traži da odem i tamo propovedam. Jednostavno neću slušati vaše propovedi. Moram da budem odgovorna prema svojim vernicima. Moram da zaštitim svoje ovce!” S očima punim besa, pokazala je na mene i strogo rekla: „Rekla sam ti da to ne slušaš, ali me nisi poslušala. Zaludeli su te i sada želiš da i mene zalude zajedno sa tobom? Misliš li da će se to dogoditi? Misliš li da sam smetena kao ti? Ti ne razumeš Bibliju. Moj savet ti je da se brzo preokreneš!” Jedan brat je rekao: „Svi verujemo u Gospoda i radujemo se dolasku Gospoda. Sada, Svemogući Bog je Gospod Isus koji se vratio. Svemogući Bog kaže: ’Isusov povratak je veliko spasenje za one koji su u stanju da prihvate istinu, ali za one koji nisu u stanju da istinu prihvate, to je znak osude. Treba sami da birate svoj put i ne treba da hulite na Svetoga Duha i da odbacujete istinu. Ne treba da budete neuka i nadmena osoba, već neko ko se pokorava vođstvu Svetoga Duha i ko je žedan istine i traga za njom; jedino ćete na ovaj način imati koristi(’Reč’, 1. tom, ’Božja pojava i delo’, ’Kada budeš ugledao duhovno telo Isusa, Bog će dotad već iznova napraviti nebo i zemlju’).” Sveštenica Liju je bila besna kada je to čula. Pokazala je na dva brata i podmuklo rekla: „Umuknite. Izlazite odmah! Ako vas ponovo uhvatim da propovedate jevanđelje u mojoj zoni odgovornosti, odmah ću vas poslati u Biro javne bezbednosti!” Sveštenica Liju me je šokirala tim rečima. Obično je imala veoma ljubazan ton kada je tumačila Bibliju. Kada sam joj danas rekla da se Gospod vratio, mislila sam da bi ona to rado prihvatila. Nisam očekivala da će imati takav stav. Bila sam potpuno zbunjena i pomislila sam: „Verujemo u Gospoda i svi se radujemo dolasku Gospoda. Gospod se vratio i izrazio istinu, ali ona to nije prihvatila. Čak je izgubila živce i oterala nas. Takođe je rekla da ona to neće prihvatiti, čak i ako to jeste istiniti put. Pa zašto ona veruje u Gospoda?”

Jednog dana u aprilu, pozvala sam sedam ključnih saradnika u crkvi u svoju kuću da bi i oni mogli da čuju kako dva brata svedoče o Božjem delu poslednjih dana. Čitajući reči Svemogućeg Boga, svi su videli da su reči Svemogućeg Boga istina i postali su sigurni da je Svemogući Bog Gospod Isus Hristos koji se vratio. Neki su bili toliko uzbuđeni da su im suze potekle niz lice. U tom trenutku, sveštenica Liju je žestoko upala u razgovor. Videvši da su tu ključni saradnici, pokazala je na nas i ljutito rekla: „Nije ni čudo što nema nikoga na crkvenom okupljanju. Svi ste ovde!” Tada je počela da huli na Boga. Bila sam veoma ljuta i rekla sam: „Ne treba da pričaš o onome što ne razumeš. Greh huljenja na Svetog Duha nikada neće biti oprošten ni u ovom životu ni u budućem svetu! Zar se ne plašiš da ćeš uvrediti Boga?” Čuvši kako govorim, još više se naljutila. Pokazala je na mene, govoreći: „Rekla sam ti da ne slušaš njihovu propoved, ali me nisi poslušala. Čak si dovela toliko saradnika da ih i oni slušaju! Ja te obučavam već nekoliko godina. O svemu sam razgovarala sa tobom. Sada si me zapravo izdala i čak si dovela strance da propovedaju u našoj crkvi. Uzalud sam te obučavala!” Rekla sam: „Verujemo u Gospoda i svi se radujemo dolasku Gospoda. Sada se Gospod vratio i izrazio tolike istine. Zašto ne pustiš braću i sestre da slušaju?” Svi saradnici su rekli: „Da, sveštenice Liju. Ovo je istiniti put. Svemogući Bog je Gospod Isus koji se vratio.” Sveštenica Liju je pokazala na njih i rekla: „Ako želite da čujete propoved, ja ću vam propovedati. Vi ste svi saradnici. Vi ste okosnica crkve. Podržavala sam vas i obučavala godinama, ali sada ste dotrčali ovde da slušate tu propoved. Biblija kaže da će se lažni hristosi pojaviti u poslednjim danima da navedu ljude na stranputicu. Kako to ne znate? Ako su vas naveli na stranputicu, zar nećete onda i vi sve ljude u crkvi navesti na pogrešan put? Kako ću to objasniti Gospodu? Mislite li da se Gospod vratio samo zato što njih dvojica kažu da jeste? Previše ste naivni! Ne slušajte to, niko od vas!” Sveštenica Liju je uznemirila trojicu prisutnih saradnika i oni se nisu usudili da nastave da slušaju dalje. Znala sam da sveštenica Liju greši što tako govori. Gospod Isus je zaista rekao da će u poslednjim danima biti lažnih hristosa koji će navoditi ljude na stranputicu. Ali Gospod Isus je takođe rekao da će lažni hristosi navoditi ljude na stranputicu velikim znamenjima i čudima, da bismo zadobili malo raspoznavanja. Gospod sigurno nije rekao da zbog pojave lažnih hristova ne treba da dočekamo Gospoda i da ne slušamo glas Gospoda. Nije li ona ovde pogrešno protumačila reči Gospoda? U tom trenutku, sveštenica Liju je pokazala na braću koja su propovedala jevanđelje i rekla: „To što propovedate je jeres. Ako je Bog došao, gde je On? Jeste li Ga videli? Ja sam zakonski zastupnik crkve, a ovi ljudi su u mojoj crkvi. Ne možete ovde da propovedate a da to ne ide preko mene!” Dva brata su mirno rekla: „Sveštenice Liju, ovce pripadaju Bogu, a ne nekoj osobi. Gospod Isus je rekao: ’Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom(Jovan 10:27). Gospod se vratio da izrazi istinu i da nađe Svoje ovce. Ne možeš da sprečiš ljude da slušaju Božje reči. To nije u skladu sa Božjim namerama!” Zapovedničkim tonom, sveštenica Liju je rekla: „Ako vam ne dozvolim da ovde propovedate, to jednostavno ovde ne možete da radite! Ako nastavite da propovedate, odmah ću vas poslati u policijsku stanicu!” Kada sam videla koliko je sveštenica Liju podmukla, podsetila sam se parabole o zlim stanarima o kojima je Gospod Isus govorio u Bibliji. Kada je veleposednik poslao svoje sluge i sina da uberu plodove, zakupci su ih sve pobili i hteli su da prisvoje veleposednikovu imovinu. Zar pristup sveštenice Liju nije bio isti kao i pristup tih stanara? Bila je dobra stvar to što dva brata propovedaju jevanđelje o dolasku Gospoda. Propovedali su radosne vesti, dobre vesti. Ali ona je bila sposobna da tako postupa prema onima koji propovedaju jevanđelje, pa čak i da zapreti da će pozvati policiju da ih odvede u policijsku stanicu, predajući ih đavolima koji će im nauditi. Ovo pokazuje da je ona zaista bila zli sluga! Zadobila sam izvesno raspoznavanje sveštenice Liju i rekla sam: „Sveštenice Liju, svi smo mi vernici u Boga. Kako bi mogla da pošalješ ovu braću u policijsku stanicu? Zar to nije ponašanje Jude? Pretpostavljam da si itekako svesna kakav je bio Judin ishod, zar ne?” Kada me je videla da to govorim, više ništa nije rekla. U nastavku sam rekla: „Sveštenice Liju, mogu da razumem tvoja osećanja. Ali zar ne verujemo u Gospoda da bismo se radovali Njegovom dolasku? Sada su ljudi došli da propovedaju o tome da je Gospod došao. Zar ne deluješ previše proizvoljno kada kažeš da je to lažno, a da nisi ni tragala za tim niti si to ispitala? Ono o čemu sam ja čula da dva brata govore je sve u skladu sa Biblijom. Gospod je došao da izvrši Svoje novo delo…” Sveštenica Liju je nestrpljivo rekla: „Prestani sa pričom! Šta ti znaš? Bolje ti je da se brzo preokreneš!” Pošto je završila sa pričom, ogorčeno je otišla. U tom trenutku, trojica saradnika koje je sveštenica Liju uznemirila su otišla sa njom. Preostali saradnici su nastavili da tragaju i istražuju i na kraju su prihvatili delo Svemogućeg Boga poslednjih dana.

Nakon toga, sveštenica Liju je širila neosnovane glasine u crkvi kako bi sprečila ljude da istražuju istiniti put. Rekla je: „To u šta Li Đing veruje je jeres. Ne slušajte je. Kada sam bila na sastanku u Birou za verska pitanja, pitala sam o tome članove stalne komisije Biroa i Trosamostalne patriotske crkve. Svi su rekli da se cela verska zajednica protivi Istočnoj munji i da država ugnjetava i hapsi njene vernike. Ako veruješ u to, bićeš uhapšen, a svi iz tvoje porodice će biti uvučeni u to.” Sveštenica Liju je takođe odlazila u kuće braće i sestara koji su prihvatili Božje delo poslednjih dana, kako bi, jednog po jednog, maltretirala i pretila im. Neki su bili toliko zaluđeni njome da nisu ostali postojani pa su se povukli. U prošlosti su braća i sestre u crkvi imali dobar odnos sa mnom, ali zbog ometanja sveštenice Liju, svi su počeli da me izbegavaju kada bi me videli. Osetila sam bol i slabost u srcu, pa sam se pomolila Bogu: „Dragi Bože, ljudi u crkvi koji su imali dobre odnose sa mnom me sada ignorišu. Kad me vide, kriju se kao da beže od kuge. U velikim sam bolovima. Prosveti me i vodi da razumem Tvoju nameru.” Kasnije sam pročitala neke Božje reči: „U svakom koraku dela koje Bog izvršava na ljudima spolja deluje kao da se radi o interakciji između ljudi, kao da je nastalo iz ljudskih uređenja ili ljudskog ometanja. Ali, u pozadini, svaki korak dela, i sve što se dešava, jeste Sotonina opklada pred Bogom, i ono zahteva od ljudi da budu postojani u svom svedočenju o Bogu. Na primer, kada je Jov bio kušan, Sotona se iza scene kladio sa Bogom, a ono što se dogodilo Jovu bilo je ljudsko delo i ometanje od strane ljudi. Iza svakog koraka dela koje Bog obavlja u vama nalazi se Sotonina opklada sa Bogom – u pozadini svega toga se odvija bitka(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, „Jedino voleti Boga znači istinski verovati u Boga”). Tek nakon što sam pročitala Božje reči, shvatila sam da je okruženje u kojem se danas nalazim duhovna bitka. Na površini je izgledalo kao da nas ljudi sprečavaju da prihvatimo delo Svemogućeg Boga, ali zapravo, Sotona je koristio te ljude da blokira naš povratak Bogu. Bog je došao da radi na spasenju ljudi, a Sotona dolazi da to ometa i uništi. Morala sam da prozrem Sotonine trikove i da ne budem sputana ovim ljudima, događajima i stvarima. Morala sam da ostanem postojana u svom svedočenju. Tada sam se zapitala, zašto me to toliko boli? To je bilo zato što sam, u početku, imala zaista dobre odnose sa tim ljudima. Neki od njih su mi se čak i divili. Ali sada su me ignorisali. Osetila sam se kao da su me ostavili na cedilu. Setila sam se da je Gospod Isus rekao: „Ko ne uzima svoj krst i ne sledi me, nije dostojan mene(Matej 10:38). Gospod Isus je došao da radi na spasenju ljudi, trpeći podsmeh, klevetu, osudu i odbacivanje. Bog je sve ovo davno pretrpeo, pa zar nije ispravno da svaka osoba koja sledi Boga treba da snosi patnju tih odbačenosti kako bi propagirala Božje jevanđelje? Kada sam razmišljala o tome, nisam više osećala toliki bol u srcu.

Kasnije, dok je sveštenica Liju otvoreno ometala ljude da prihvate istiniti put, moja braća, sestre i ja smo ih žurno podržali i zalivali iz prikrajka i nastavili smo da propovedamo jevanđelje u crkvi. Jednog za drugim, doveli smo osamdeset ili devedeset ljudi. U avgustu je sveštenica Liju videla da je u crkvi sve manje ljudi i primetila je da prilozi počinju da presušuju. Stoga je postala još luđa u blokiranju i ometanju. Jednog dana, sveštenica Liju je došla u moju kuću i rekla uz osmeh: „U poslednje vreme naš odnos je pomalo neugodan i osećam se veoma neprijatno zbog toga i zabrinuta sam za tebe. Vidiš, crkva je zaista velika i ja ne mogu da se staram o svemu. Ne bih bila mirna kad bih je predala nekom drugom, pa se spremam da te postavim na čelo ove crkve. Šta ti misliš?” Shvatila sam da je sveštenica Liju to rekla kako bi me vratila u svoje redove. Ali onda sam pomislila, kada sam ranije verovala u Gospoda u crkvi, nisu me proganjali, a moja braća i sestre su takođe bili veoma pristojni prema meni. Kad bih se vratila, možda bi mi se onda svi ponovo divili, a ja ne bih morala da podnosim patnju zbog odbacivanja. U srcu sam se malo kolebala. U to vreme sam se prisetila Božjih reči: „Kada se planine pomere, da li bi mogle da idu zaobilazno samo radi tvog statusa? Kada vode teku, da li bi mogle da se zaustave pred čovekovim statusom? Da li bi nebo i zemlja mogli da se preokrenu ljudskim statusom?(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, 22. poglavlje, „Božje reči celoj vaseljeni”). Božje reči su me navele da shvatim da status ne može da spasi ljude. Status može da donese samo privremeno zadovoljstvo mom ponosu, ali kada dođe do nesreće, status mi ne može pomoći da se izvučem iz nevolje. Dobro sam znala da verska crkva nema delo Svetog Duha, pa šta bih ja radila kad bih se vratila tamo? Bila sam tako glupa! To je bio Sotonin trik i ne smem da dozvolim da me prevare. Zato sam rekla sveštenici Liju: „Verujemo u Gospoda i neprestano se radujemo Njegovom dolasku. Sada kada sam dočekala Gospoda, kako da se vratim? Prihvatila sam treću fazu Božjeg dela: delo Božjeg suda poslednjih dana, koje predstavlja delo razrešenja grešne prirode ljudi. Božje delo je napredovalo, pa kako bih mogla da se vratim u crkvu? Zar to ne bi bilo nazadovanje? To bi bilo kao da se vraćam u osnovnu školu nakon što sam prešla u srednju školu. Da li bi to imalo smisla?” Sveštenica Liju je ljutito rekla: „Ja ti ovde dajem izlaz, ali ti još uvek ne prepoznaješ da ti činim uslugu! Uporno se držiš svog pogrešnog puta! Ozbiljno su te zaludeli! Od sada, ako još jednom dođeš u crkvu da kradeš ovce, prestaću da budem milosrdna – poslaću te pravo u policijsku stanicu!” Pomislila sam: „Ako si u stanju da pozoveš policiju zbog onih koji veruju u Boga, ti si Juda.” Sveštenica Liju je ljutito otišla. Zbog smernica i vođstva Božjih reči, prozrela sam Sotonine trikove. Osećala sam se zaista opušteno u svom srcu.

U septembru smo moja braća i sestre i ja doveli više desetina ljudi iz obližnje crkve. Kada je sveštenica Liju saznala za to, došla je u moju kuću da pravi probleme. Izazivala je probleme pred mojim mužem. Takođe je rekla da se država protivi mom verovanju u Svemogućeg Boga i da, ako me jednog dana uhapse, ne možemo ni da sanjamo da će naš sin moći da ide na fakultet. Moj muž je verovao rečima sveštenice Liju i plašio se da će moja vera u Boga uticati na budućnost našeg sina. Počeo je da me proganja i pretio mi je razvodom. Kada sam čula da moj muž govori o razvodu, bila sam šokirana. Moj muž je oduvek bio veoma dobar prema meni i nije se protivio mom verovanju u Boga. Zašto je postao takav? Nije li sve to izazvala sveštenica Liju? Bila sam veoma ljuta. Kao sveštenica, kako je mogla da učini tako ogavnu stvar? Nije dopuštala ljudima da slede Boga pravim putem i navela je ljude da je slede i uzdižu, dok je ona živela u raskoši, od priloga. Kako je ona bila ogavna i podmukla osoba! Bila je đavo koji proždire duše ljudi. Naredna tri meseca, moj muž je bio ljut na mene i dizao je galamu oko razvoda. Na kraju je rekao: „Daću ti tri dana. Moraš da doneseš odluku i biraš između svoje vere u Boga i naše porodice!” Osećala sam se veoma tužno u srcu, razmišljajući: „Kad bi se moj muž zaista razveo od mene, šta bih radila? Kad bi me uhapsili i kad bi to uticalo na izglede mog deteta, pa bi me i dete i muž mrzeli, šta bih radila?” Nisam želela da se razvedem. Želela sam svoju porodicu i takođe sam želela da verujem u Boga. Stoga sam došla pred Boga da se pomolim i zamolila sam Ga da me vodi. Posle molitve sam se setila ovih Božjih reči: „Vaš temperament, kov, izgled i rast, vašu porodicu u kojoj ste rođeni i, tvoj posao i tvoj brak, tebe u celosti, čak i boju tvoje kose i kože i tvoje vreme rođenja, sve su to uredile Moje ruke. Svojom rukom uredio sam čak i stvari koje radiš i ljude koje srećeš svakog dana, da ne spominjem činjenicu da sam uredio i tvoje dovođenje u Moje prisustvo danas. Ne uzrujavaj se, već postupaj smireno(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, 74. poglavlje, „Hristove izjave na početku”). Moja sudbina je u Božjim rukama, a izgledi mog deteta su takođe u Božjim rukama. Ne mogu da pravim kompromise sa svojim mužem. Kada su istekla tri dana, muž me je zamolio da mu dam svoj odgovor. Rekla sam mu: „Sudbina svakog od nas je u Božjim rukama. U koju školu će ići naš sin i koji posao će imati, sve je to orkestracija u Božjim rukama. Čak i ako se razvedeš od mene, ja ću ipak izabrati da verujem u Boga!” Moj muž je ljutito rekao: „Dobro, neka bude po tvom!” Posle toga više nije spominjao razvod.

Nakon toga, sveštenica Liju je širila razne neosnovane glasine i zablude i ometala one pridošlice koje su tek prihvatile novo Božje delo, ali još nisu pustile duboke korene u tome. Njih oko četrdeset-pedeset je prestalo da dolazi na okupljanja. Moja braća i sestre i ja smo se podelili da zalivamo i podržimo te pridošlice. Razgovarali smo sa njima o Božjim rečima kako bi mogli da razumeju istinu i prozru Sotonine spletke i spasili smo više od 30 ljudi. Jednog novembarskog popodneva oko 4 sata, čitala sam Božje reči kod kuće kada mi je policija iznenada došla na vrata i uhapsila me. Kada sam stigla u policijsku stanicu, videla sam da je uhapšeno i nekoliko braće i sestara. Tek sam iz onoga što je policija rekla saznala da je sveštenica Liju ta koja je prijavila i mene i još nekoliko braće i sestara. Policija me je stalno ispitivala o tome gde su prilozi naše crkve i gde su knjige Božjih reči. Nisam ništa rekla, pa je policija otišla do moje kuće da je pretrese. Na sreću, nakon što sam uhapšena, moj muž i zaova su premestili sve moje knjige vezane za moju veru u Boga. Policija nije uspela da nađe nikakve dokaze pa su me pustili kući. Videla sam kako je sveštenica Liju u dosluhu sa vladom kako bi ih naterala da nas uhapse. To je bilo potpuno isto kao način na koji su se fariseji udružili sa rimskom vladom da progone Gospoda Isusa i Njegove učenike. Setila sam se ovih reči Svemogućeg Boga: „Ima onih koji čitaju Bibliju u grandioznim crkvama i recituju je po ceo dan, a ipak niko među njima ne razume svrhu Božjeg dela. Nijedan od njih nije u stanju da spozna Boga; još manje se iko među njima može usaglasiti sa Božjim namerama. Svi su oni bezvredni, podli ljudi i svako od njih stoji uzvišeno i drži predavanja ’Bogu’. Oni su ljudi koji nose Njegov barjak, a namerno se opiru Bogu, koji nose etiketu vernika u Boga dok jedu meso čoveka i piju krv čoveka. Svi takvi ljudi su đavoli koji proždiru dušu čoveka, glavni demoni koji namerno ometaju one koji pokušavaju da stupe na pravi put i kamen su spoticanja koji sputava one koji traže Boga. Oni naizgled možda imaju ’zdravu konstituciju’, ali kako da njihovi sledbenici znaju da su oni išta drugo do antihristi koji navode ljude da se opiru Bogu? Kako da njihovi sledbenici znaju da su oni živi đavoli posvećeni proždiranju ljudskih duša?(„Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, „Svi oni koji ne poznaju Boga jesu ljudi koji se Bogu opiru”). Tek tada sam shvatila pravo značenje Božjih reči. Bog je razotkrio sveštenike i starce koji svakog dana stoje na propovedaonici i tumače Bibliju, ali koji sprečavaju ljude da istražuju istiniti put. Oni su spolja pobožni i puni ljubavi, a zapravo su svi licemeri. Oslanjaju se na tumačenje Biblije da bi zadržali svoj status i izvor prihoda. Kada čuju da ljudi svedoče o tome da se Gospod vratio, ne samo da ne tragaju i ne istražuju, već se i tvrdoglavo opiru tome i osuđuju. Pod maskom zaštite svog stada, oni takođe sprečavaju vernike da istražuju istiniti put. Oni sami ne ulaze u carstvo nebesko i takođe sprečavaju vernike da uđu, čineći da se ljudi opiru Bogu i da zajedno sa njima silaze u pakao. Setila sam se svega što je sveštenica Liju uradila. Svaki dan je tumačila reči iz Biblije, ali nije razumela pravo značenje reči Gospoda. Ona je samo koristila svoje tumačenje biblijskih reči da navede ljude na stranputicu i spreči ih da slušaju Božji glas. Što se tiče dolaska Gospoda, Gospod Isus je tražio od ljudi da budu mudre device i da se usredsrede na slušanje Božjeg glasa, ali je sveštenica Liju sprečila vernike da istražuju istiniti put. Očigledno je to radila zbog sopstvenog statusa i egzistencije, ali je i dalje tvrdila da to radi kako bi zaštitila svoju braću i sestre. Kada je videla da nije uspela u svom cilju, da sve više braće i sestara prihvata Božje delo poslednjih dana i da se prilozi crkvi i dalje smanjuju, koristila je neosnovane glasine da zastraši vernike i širila je jeresi i zablude da zaludi vernike, pokušavajući da ih zauvek kontroliše u svojim rukama. Kada je videla da to zaista ne može da spreči, predala je moju braću i sestre i mene zloj policiji KPK, primoravajući nas da napustimo istiniti put i odustanemo od propovedanja jevanđelja. Sveštenica Liju je svakodnevno bučno govorila da je odgovorna za živote vernika i da štiti bezbednost vernika, ali je postupila na takav način. Bilo je jasno da je njen uobičajeni, prijatan način govora zapravo samo tu da bi kontrolisala i zatvarala ljude. Božje ovce je smatrala svojim. Ona je živi duh, zli demon, koji sprečava druge da uđu u carstvo nebesko i proždire njihove duše. Ona je autentični licemerni farisej: zli sluga i antihrist koji mrzi istinu i neprijatelj je Bogu! Da nije bilo razotkrivanja Božjih reči i otkrovenja činjenica, bilo bi mi teško da jasno sagledam suštinu tih sveštenika. Naveli bi me na stranputicu i uništili bi me, a da toga ne bih ni bila svesna. „Performans” sveštenice mi je zapravo pomogao da poboljšam naše raspoznavanje. Bog je zaista tako mudar! To hapšenje mi je omogućilo da potpuno jasno vidim pravo lice sveštenice Liju: ona je licemerna i opire se Bogu. Vođstvo Božjih reči je bilo to što mi je omogućilo da prevaziđem mnoge pokušaje sveštenice da me ometa, opstruira i navede na stranputicu. Hvala Svemogućem Bogu!

Prethodno:  5. Dani amnezije

Sledeće:  7. Ne biti robinja braka znači biti istinski slobodna

Podešavanja

  • Tekst
  • Teme

Jednobojno

Teme

Fontovi

Veličina fonta

Prored

Prored

Širina stranice

Sadržaj

Traži

  • Pretražite ovaj tekst
  • Pretražite ovu knjigu

Connect with us on Messenger