73. Kako sam izašla iz vrtloga svoje težnje za novcem
Kada sam bila dete, moja porodica je bila veoma siromašna, roditelji su mi bili zemljoradnici i živeli od poljoprivrede, a moj otac je često išao da drugima prenosi džakove za novac. Da bi nam život bio malo lakši, moja majka i ja bismo za vreme žetve pšenice išle na njive da skupljamo ostatke pšenice i prodajemo ih za dodatni novac. Svaki put bih čula ljude kako nam se rugaju, govoreći: „Opet sa majkom skupljaš pšenicu? Zar tvoj otac ne može da te izdržava?” Osećala sam se užasno i rešila sam da ću u budućnosti vredno raditi da zaradim novac i da se uzdignem iznad drugih, kako nam se niko više ne bi rugao. Sa 7 godina brala sam kaki sa našeg drveća i prodavala ih na ulici. U srednjoj školi pokušala sam da vodim letnji kurs, pa iako se to završilo neuspehom, odbila sam da odustanem. Na fakultetu sam tokom praznika postavljala uličnu tezgu da zaradim novac, a radila sam i honorarno. Zapravo, još 2006. godine, kada sam bila u srednjoj školi, pridružila sam se majci u verovanju u Boga i posećivanju okupljanja. U tom periodu sam se fokusirala na školu i posao, ostavljajući svoju veru po strani. Ponekad, kada bih došla kući, majka bi mi pokazivala Božje reči, ali ja bih nestrpljivo odbijala, misleći da je posećivanje okupljanja i čitanje Božjih reči gubljenje vremena. Ceo moj fokus bio je na razvijanju karijere, jer sam verovala da samo sopstvenim naporima mogu zaraditi više novca. Na kraju krajeva, zar se uspeh u današnjem svetu ne meri kućama, automobilima i parama? Sve ove stvari zahtevaju zarađivanje novca. Samo sa novcem osoba može zadobiti divljenje drugih, a čak i roditelji mogu imati koristi od toga.
Budući da sam diplomirala muzičko izvođenje, nakon diplomiranja 2016. godine, radila sam kao zamenski nastavnik. Godine 2018. započela sam sopstveni posao i osnovala umetničku školu. Da bih upisala učenike na kurs, danju sam po najvećem suncu delila letke od vrata do vrata, a noću bih išla po gradu sa svojim instrumentom da nađem učenike, često se ne vraćajući kući pre jedanaest sati uveče. Sav taj pritisak i kasne noći uzrokovali su mi česte glavobolje, ali kad bih pomislila na upisivanje više učenika i zarađivanje više novca, smatrala sam da se sve isplati. Kroz moje mukotrpne napore, otvorila sam odjednom dva direktno vođena kampusa. Ovo mi je donelo prvu značajnu zaradu u životu. Videvši da moja škola napreduje, komšije i roditelji učenika hvalili su me da sam sposobna i kompetentna. Čuvši njihovo odobravanje, osećala sam se ponosno i konačno sam mogla da idem uzdignute glave.
Za umetničku školu, jul je zlatni period u godini. Pošto su učenici na letnjem raspustu, ako je broj upisanih veliki, ovaj jedan mesec može doneti profit od više desetina hiljada. U julu 2021. godine, da bih iskoristila ovu priliku da zaradim više novca, dodala sam više kurseva i preuzela brigu o obrocima učenika. Briga o obrocima tolikog broja učenika znatno mi je povećala obim posla i morala sam svaki dan da izlazim da kupujem namirnice. Sećam se jednog jutra kada je padala posebno jaka kiša, nosila sam korpe povrća, svaku tešku preko deset kilograma, do automobila po kiši, jednu po jednu. Bila sam mokra do kože, ali uopšte nisam osećala da je to teško. Mislila sam u sebi: „To je samo ovaj jedan mesec; ako izdržim, brzo će proći. Zatim, posle mesec dana, doći će vreme da se broji novac i biću korak bliže visokokvalitetnom životu za kojim čeznem.” Samo pomisao na to me je činila srećnom.
U trećoj nedelji jula, iznenada sam primila vest da zbog pandemije sve škole moraju da obustave nastavu! Ova vest je bila kao grom iz vedra neba. Uložila sam ogroman trud da se pripremim za ove letnje časove, investirajući mnogo rada, materijala i novca. Prema mom planu, samo je trebalo da izdržim ovaj mesec i mogla bih glatko da stavim novac u džep, ali u tom trenutku, samo polovina časova je bila završena, a još uvek je trebalo da refundiram novac za nezavršene. Dok sam gledala kako mi novac koji mi je bio skoro u rukama izmiče, samo sam htela da plačem, ali nisam mogla ništa da uradim. Nakon refundiranja, shvatila sam da sam ovog leta radila skoro za džabe i bila sam prilično uznemirena zbog toga. Dane sam provodila osećajući se potišteno. Sa obustavom nastave zbog pandemije, odjednom sam imala slobodnog vremena. Otprilike u to vrene je jedna sestra došla u moju kuću i podelila je sa mnom da je Bog Suveren nad svim stvarima i da je On već uredio sudbinu svakog od nas. Takođe je rekla da su u godinama kada nisam posećivala okupljanja, braća i sestre uvek mislili na mene, želeći da mi pomognu i podrže me. Razmišljala sam o tome kako dugo nisam čitala Božje reči i udaljila sam se od Njega, a ipak se On i dalje brinuo o meni i uredio da me sestra uteši. Srce mi se ispunilo toplinom. Ovaj put nisam ponovo odbila i posle trinaest godina, konačno sam se vratila u Božju kuću i nastavila crkveni život.
Jednom prilikom tokom svojih duhovnih posvećenosti, pročitala sam Božje reči: „Koje zanimanje odabrati, kako zaraditi za život: imaju li ljudi ikakvu kontrolu nad tim da li će u ovim stvarima napraviti dobar ili loš izbor? Jesu li ove stvari u skladu s čovekovim željama i odlukama? Većina ljudi želi sledeće: da manje rade a više zarađuju, da ne moraju da se satiru po suncu i kiši, da se lepo oblače, da na svakom mestu sijaju i blistaju, da se izdignu iznad ostalih i da svojim precima odaju čast. Ljudi se nadaju savršenstvu, ali, kad načine prve korake na svom životnom putu, oni postepeno shvataju koliko je ljudska sudbina nesavršena i po prvi put uspevaju da dokuče činjenicu da, iako čovek može praviti smele planove za budućnost i gajiti odvažne fantazije, niko nema tu sposobnost, niti moć da ostvari sopstvene snove, i da niko nije u poziciji da upravlja sopstvenom budućnošću. Uvek će postojati izvesno rastojanje između čovekovih snova i stvarnosti sa kojom se on mora suočavati; stvari nikada nisu onakve kakve bi čovek želeo da budu, te ljudi, suočeni s takvom realnošću, nikad ne mogu biti srećni ni zadovoljni. Neki će prevaliti svaki zamislivi put, uložiti velike napore i podneti ogromne žrtve zarad sopstvene dobrobiti i budućnosti, u pokušaju da promene svoju sudbinu. Ali na kraju, čak i ako sopstvenim trudom uspeju da ostvare svoje snove i želje, oni nikad ne mogu da promene svoju sudbinu i, ma koliko se uporno trudili, nikad ne mogu da nadmaše ono što im je sudbina dodelila. Bez obzira na razlike u sposobnostima, inteligenciji i snazi volje, svi su ljudi jednaki pred sudbinom, koja ne razlikuje male od velikih, niske od visokih, niti uzvišene od osrednjih. O tome kojim će se zanimanjem neko baviti, kako će zarađivati za život i koliko će bogatstvo steći ne odlučuju njegovi roditelji, njegova nadarenost, njegov trud, niti ambicije, već je sve to Stvoritelj predodredio” („Reč”, 2. tom, „O spoznaji Boga”, „Sȃm Bog, jedinstveni III”). Božje reči su me probudile kao iz sna i shvatila sam da su moja sudbina i bogatstvo pod Božjom suverenošću i uređenjima. Bez obzira na to koliko se trudim i borim, na kraju ne mogu da promenim put sudbine koji mi je Bog odredio. Pre nisam poznavala Božju suverenost i uvek sam želela da se oslonim na sopstvene napore da bih promenila svoju sudbinu. Kada sam bila dete, moja porodica je bila siromašna i drugi su me uvek ismevali, pa sam sanjala da jednog dana mogu da živim život u bogatstvu, koji bi zaslužio divljenje drugih. Zato sam kao dete učila od odraslih i počela da prodajem stvari. Pre mature u srednjoj školi, vodila sam kurs tokom letnjeg raspusta. Na fakultetu sam uporno vodila uličnu tezgu i radila honorarne poslove, a onda sam posle diplomiranja započela posao otvaranjem škole, sve samo da bih zaradila više novca. Ali kada je pandemija iznenada udarila, svi moji planovi su propali i morala sam da gledam kako se novac koji mi je već bio u džepu vraća, te sam zaista osetila da naporan rad ne donosi nužno nagrade i da se ne odvija sve prema ljudskim planovima. Sudbina čoveka je u potpunosti u Božjim rukama. Koliko bogatstva imam u ovom životu ne zavisi od mojih napora i planova, već od predodređenja i suverenosti Stvoritelja. Čovekovi planovi i napori su samo ideali i težnje i ne mogu da odrede bilo kakav konačan ishod, niti da promene život koji im je Bog predodredio. Bog mi je dao talente da bih mogla da se izdržavam i to je bila Njegova blagodat i blagoslov. Ali ja sam i dalje bila nezadovoljna, uvek želeći da se oslonim na sopstvene napore da živim životom bogatstva i obilja, i nisam mogla da se pokorim Božjim orkestracijama i uređenjima. Na kraju, ne samo da nisam uspela da ostvarim svoje želje, već su i moje telo i duh pretrpeli veliku štetu. Bila sam zaista glupa! Razmišljala sam o tome kako neki ljudi osvoje milione samo kupovinom srećke, dok drugi teško rade ceo život, a ipak ništa ne postignu i ostanu siromašni. Sve ovo potvrđuje da je ljudskom sudbinom upravljaju i uređuju je Božje ruke. Tada sam pročitala još Božjih reči: „Nakon što sve to prepoznaš, tvoj je zadatak da odbaciš stare poglede na život, da se držiš podalje od raznih zamki, te da Bogu prepustiš da upravlja tvojim životom i da ga za tebe uređuje; stvar je u tome da treba samo da pokušaš da se pokoriš Božjim orkestracijama i vođstvu, da živiš bez ličnog izbora i da postaneš osoba koja se Bogu klanja” („Reč”, 2. tom, „O spoznaji Boga”, „Sȃm Bog, jedinstveni III”). Božje reči su mi dale put prakse. Više nisam želela da se borim protiv Božjih predodređenja, bila sam voljna da se pokorim Njegovoj suverenosti i uređenjima i poverila sam razvoj svoje škole u Božje ruke. Posle toga sam aktivno prisustvovala okupljanjima i jela i pila Božje reči, a počela sam i da se obučavam u zalivanju pridošlica. Moje srce se osećalo spokojno i oslobođeno i videla sam Božje blagoslove. Tokom pandemije, kada su sve industrije bile u padu, većina obrazovnih institucija pretrpela je ogromne gubitke. Međutim, moja škola ne samo da je mogla normalno da radi, već su mi se čak dve druge institucije obratile za saradnju na kursevima, pomažući mi da prebrodim ovaj težak period.
U junu 2022. godine, preuzela sam dužnost vođe grupe za zalivanje. Jedući i pijući Božje reči, shvatila sam da upravo sada Bog sprovodi Svoje poslednje delo spasavanja čovečanstva i da će na kraju Bog upotrebiti razne katastrofe da okonča ovo doba, nagrađujući dobre i kažnjavajući zle prema njihovim delima. Samo oni koji primenjuju istinu, ispunjavaju svoju dužnost i čije su iskvarene naravi očišćene mogu biti spaseni od Boga i preživeti. Što se mene tiče, pored mog neredovnog rasporeda časova svake nedelje, takođe sam morala da se bavim raznim problemima u partnerskim kampusima i jednostavno nisam imala dovoljno vremena ili energije da stremim ka istini i dobro obavljam svoju dužnost. Zato sam pomislila da napustim deo posla kako bih imala više vremena za svoju dužnost. Ali bila sam u nedoumici, misleći: „Moja dužnost je važnija od predavanja, ali časovi nisu previše naporni, a partnerski kampusi se stabilno razvijaju. Ako se odreknem ovih stvari, zaradiću znatno manje!” Bila sam pomalo nevoljna da se odreknem ovih stvari. Molila sam se Bogu, tražeći od Njega da me usmeri, da mogu da se oslobodim ovih tereta i imam više vremena da jedem i pijem Njegove reči i obavljam svoju dužnost. Kasnije sam se setila teksta himne Božjih reči „Pesma pobednika”: „Carstvo se širi među ljudima, stvara se među ljudima i stoji među ljudima; ne postoji sila koja može uništiti Moje carstvo. Ko od vas, iz Moga naroda, koji se danas nalazite u carstvu, nije pripadnik ljudskog roda? Ko se od vas nalazi izvan ljudskog stanja? Kada Moja nova polazna tačka bude javno objavljena, kako li će ljudi reagovati? Videli ste sopstvenim očima stanje ljudskog sveta; zar još niste odagnali misao da ćete zauvek ostati da živite na ovom svetu?” („Reč”, 1. tom, „Božja pojava i delo”, 19. poglavlje, „Božje reči celoj vaseljeni”). Božje jevanđelje carstva se proširilo na sve narode sveta, razne katastrofe i ratovi su već došli i Božje delo spasavanja čovečanstva će se uskoro završiti. Ako ne bih pravilno obavljala svoju dužnost i ako bih nastavila da svim srcem težim novcu, samo bih upropastila svoju priliku da steknem istinu i budem spasena. Na kraju, ako upadnem u katastrofu, nikakav novac neće moći da mi spase život, a stremljenje ka istini i ispunjavanje dužnosti su ono što je zaista važno. Zato sam počela tako što sam dala otkaz na časovima u privatnoj školi, a zatim sam, jedno za drugim, raskinula partnerstva sa dva kampusa. Ovo mi je oslobodilo vreme od ponedeljka do petka da obavljam svoju dužnost i značilo je da predajem samo vikendom. Iako sam sada imala manje partnerskih škola i zarađivala manje novca, imala sam više vremena da jedem i pijem Božje reči i obavljam svoju dužnost i osećala sam se spokojno i mirno. Mislila sam da sam se donekle oslobodila vezanosti za novac, ali nisam ni slutila da me čeka još jedno veliko iskušenje.
U aprilu 2023. godine, moja snaha me je upoznala sa poslom u onlajn prodavnici i rekla je da mogu da zaradim 500.000 juana za 3 do 6 meseci. Bila sam prilično u iskušenju, misleći: „Zaraditi 500.000 za tako kratko vreme – to bi bilo daleko više nego što zarađujem od predavanja. Već imam kuću, ali ako bih mogla da zamenim svoj auto za Mercedes, izgledala bih još impresivnije vozeći se gradom.” Takođe sam se osećala nespokojno i plašila sam se da me ne prevare, a brinula sam i da će me uključivanje u ovaj posao omesti u obavljanju dužnosti. Zato sam odbila. Kasnije je moja snaha otvorila prodavnicu i postala menadžer, i gledala sam kako joj prihod postepeno raste sa desetina juana dnevno na hiljadu do dve hiljade. Neki ljudi manje sposobni od mene takođe su je sledili, otvarali prodavnice i postajali menadžeri, i zarađivali su hiljade juana dnevno. Sve me je to još više iskušavalo. Mislila sam: „Ovo izgleda kao laka zarada. Ako bih i ja mogla da zarađujem hiljade dnevno i zaradim 500.000 za tri meseca, onda bi se moja želja za novim automobilom uskoro ostvarila.” Pomisao na to da mi se drugi dive i zavide mi nakon što kupim novi auto me je motivisala i bez daljeg oklevanja, uložila sam nekoliko hiljada juana. Kasnije, da bih zaradila više novca, upoznala sam prijatelje i rođake sa poslom da bih ih navela da se pridruže, obećavajući da će sigurno zaraditi novac, i da ću, ako izgube novac, ja pokriti njihove gubitke. Nastavila sam da širim svoj tim, a moj učinak je i dalje rastao. Do juna sam i ja postala menadžer prodavnice, a moj dnevni prihod bio je skoro 2.000 juana. U julu sam otvorila još jednu filijalu. Posao je postao prometniji nego pre, a takođe sam zarađivala više novca nego pre.
U avgustu 2023. godine, braća i sestre su me izabrali za đakona za zalivanje. Da ne bih ometala svoje dužnosti, uvek bih obavljala svoje dužnosti tokom dana, a noću, po povratku kući, bavila bih se onlajn prodavnicama. Ponekad, kada bih se kasno vratila, radila bih prekovremeno da bih sve sredila i često bih ostajala na pozivima ili sastancima do 1 ili 2 ujutru. Često sam bila toliko zauzeta da nisam imala vremena ni da jedem. Vrlo brzo, za samo tri meseca, otvorila sam osam prodavnica i ostvarila sam preko 2 miliona prodaje. Ali kako sam stalno ostajala do kasno, često bih imala glavobolje i bila iscrpljena tokom dana, osećajući se ošamućeno i bez energije. Ovo je ozbiljno uticalo na stanje u kojem sam obavljala svoje dužnosti. Na okupljanjima sam samo formalno učestvovala i nisam mogla da prepoznam probleme niti da rešim teškoće braće i sestara. Čim bih se vratila kući, čekali bi me problemi sa onlajn prodavnicama i osećala sam se potpuno iscrpljeno. Ali da bih zaradila novac, osećala sam se nemoćnom da se oslobodim, kao da me nešto sputava. Pitala sam svoju snahu: „Kada ću moći da zaradim 500.000 i da više ne moram da upravljam onlajn prodavnicama?” Ona je odgovorila: „Kada učinak tvog tima dostigne 5 miliona, možeš se odvojiti od ove industrije i prestati da upravljaš prodavnicama. Do tada ćeš zaraditi dovoljno da dostigneš 500.000.” Kada sam ovo čula, zavrtelo mi se u glavi i odjednom sam shvatila da sam prevarena. Mislila sam da će zarađivanje 500.000 trajati samo tri meseca, i do tada bih zaradila novac i ne bih odlagala svoje dužnosti. Nikada nisam očekivala da postoji uslov od 5 miliona timskog učinka. Kada ću moći da dostignem 5 miliona i oslobodim se? Ovaj broj mi se činio tako dalekim i osećala sam se kao da me kontrolišu. Bila sam toliko zabrinuta da nisam mogla ni da jedem ni da spavam. U to vreme sam zarađivala preko 8.000 juana dnevno, ali uopšte nisam bila srećna. Shvatila sam da sam krenula pogrešnim putem i osećala sam veliku bol, pa sam se molila: „Bože, sada znam da sam upala u vrtlog novca. Mislila sam da je to samo mali posao od nekoliko hiljada juana, a nikad nisam očekivala da će postati teški lanac koji me sada vezuje. Kako mogu da se oslobodim ovoga? Bože, molim Te, pomozi mi i usmeri me.” Nakon molitve, odlučila sam da ne zaradim tih 500.000. Pozvala sam snahu i objasnila joj svoju odluku. Moja snaha je videla da sam odlučna, pa je pristala. Ubrzo nakon što sam se povukla, jednog dana sam iznenada primila vest da je ovaj posao sa onlajn prodavnicama zapravo nova vrsta prevare popularna na internetu. Cilj je bio da im se prvo omogući da zarade novac, a onda, kada se opuste, prevaranti pobegnu sa svim uloženim novcem. Konačno sam shvatila da sam prevarena. Bila sam zapanjena i sva snaga me je napustila, jer ljudi koje sam ja uvela nisu mogli da povrate svoj novac. Da bih razvila tim, obećala sam svakoj osobi da ću ja biti odgovorna za eventualne gubitke, a sada kada su se onlajn prodavnice srušile, svi koje sam preporučila počeli su da traže novac od mene. Tako sam, zbog svoje pohlepe za novcem, bila uvučena u prevaru. Suočena sa plaćanjem odštete od stotina hiljada, nisam znala šta da radim. Cele nedelje, bila sam opkoljena pretnjama, uvredama i ispitivanjima i bombardovana telefonskim pozivima i porukama u kojima se tražio novac. Bila sam toliko uplašena da nisam smela ni da pogledam u telefon i nisam imala pojma kako da se suočim sa svim tim. Srce mi je bilo puno gorčine i jada, a bol je dostigao tačku da sam čak pomišljala da skočim sa zgrade da bih sve okončala. Mislila sam da, iako sam prevarena, ne mogu da izbegnem snošenje posledica, i na kraju sam platila skoro 200.000 juana odštete. Za nedelju dana sam smršala oko deset kilograma. U svom bolu i očaju, kleknula sam pred Boga u molitvi, plačući od bola: „Bože, pogrešila sam. Znam da su me moja ambicija i želje uništile i u ovoj situaciji se nalazim u takvom bolu, ali znam da su me ove stvari zadesile uz Tvoje dopuštenje. Molim Te, usmeri me da razumem Tvoju nameru.” Nakon molitve, srce mi se postepeno smirilo i postala sam voljna da tragam za istinom.
U svom traganju, pročitala sam Božje reči: „Sotona pomoću slave i dobitka upravlja čovekovim mislima, sve dok slava i dobitak ne postanu jedino na šta ljudi misle. Oni se bore za slavu i dobitak, prolaze teškoće zarad slave i dobitka, trpe poniženja zbog slave i dobitka, žrtvuju sve što imaju za slavu i dobitak i svaki će sud ili odluku doneti u cilju sticanja slave i dobitka. Na taj način, Sotona ljude vezuje nevidljivim okovima, i, dok nose te okove, oni nemaju ni snage ni hrabrosti da te okove zbace. Nesvesno vuku te okove za sobom i uvek s teškom mukom napreduju dalje. Radi ove slave i dobitka, ljudi se klone Boga, izdaju Ga i postaju sve rđaviji. Na taj se način, dakle, usred Sotonine slave i dobitka, uništava generacija za generacijom” („Reč”, 2. tom, „O spoznaji Boga”, „Sȃm Bog, jedinstveni VI”). „’Svet se vrti oko novca’ je filozofija Sotone. Ona preovlađuje u celokupnom ljudskom rodu, u svakom ljudskom društvu; moglo bi se reći da je to trend. Razlog leži u činjenici da je ova fraza usađena u srce svakog čoveka, koji je u početku nije prihvatao, ali se onda prećutno složio s njom, kad je došao u dodir sa stvarnim životom i počeo da oseća kako su te reči zapravo istinite. Nije li ovo postupak kojim Sotona kvari ljude? (…) Bez obzira na to koliko neko ima iskustva u vezi sa ovom izrekom, koji je to negativan efekat koji ona može imati na čovekovo srce? Nešto se otkriva u naravi ljudi na ovom svetu, uključujući tu i svakog od vas. Šta je to? To je obožavanje novca. Da li je ovo teško ukloniti iz nečijeg srca? Veoma je teško! Izgleda da Sotonino kvarenje čoveka zaista duboko seže! Sotona novcem iskušava ljude i kvari ih tako da oni počinju da obožavaju novac i da poštuju materijalne stvari. A kako se ovo obožavanje novca ispoljava kod ljudi? Čini li vam se da bez novca ne biste mogli da opstanete u ovom svetu, da bi vam čak i jedan jedini dan bez novca bio nemoguć? Status ljudi, kao i poštovanje koje oni prema sebi zahtevaju, zavise od količine novca koji poseduju. Siromašni saginju glavu od stida, dok bogati uživaju u svom visokom statusu. Oni drže glavu visoko i ponosito, govore glasno i žive nadmeno. Šta ova izreka i ovaj trend donose ljudima? Nije li istina da mnogi ljudi podnose svakakve žrtve u potrazi za novcem? Zar se mnogi ljudi ne odriču svog dostojanstva i integriteta kako bi stekli što više novca? Zar mnogi, novca radi, ne gube priliku da obavljaju svoju dužnost i da slede Boga? Nije li za ljude gubitak prilike da zadobiju istinu i spasenje najveći od svih gubitaka? Nije li Sotona dovoljno zloban da ovaj metod i ovu izreku iskoristi kako bi čoveka do te mere iskvario? Nije li sve ovo podli trik? Dok ti napreduješ od protivljenja ovoj popularnoj izreci, do njenog konačnog prihvatanja kao istine, tvoje srce u potpunosti pada u šake Sotoni, te ti stoga i nehotice počinješ da živiš u skladu s tom izrekom. U kojoj je meri ova izreka uticala na tebe? Tebi je možda poznat istiniti put, i ti možda znaš istinu, ali si nemoćan da stremiš ka njoj. Možda ti je potpuno jasno da su Božje reči istina, ali nisi voljan da platiš cenu, niti da trpiš zarad sticanja istine. Ti bi, umesto toga, radije žrtvovao svoju budućnost i sudbinu, ne bi li se do samog kraja opirao Bogu. Ma šta da Bog kaže ili učini, bez obzira da li shvataš koliko je Božja ljubav prema tebi duboka i velika, ti bi tvrdoglavo insistirao na svom putu i plaćao cenu zbog ove izreke” („Reč”, 2. tom, „O spoznaji Boga”, „Sȃm Bog, jedinstveni V”). Dok sam promišljala o Božjim rečima, shvatila sam da je Sotona taj koji je ljudima usadio mnoge pogrešne misli i ideje, navodeći ljude da obožavaju novac, slavu, dobitak i materijalne želje, da jednosmerno teže novcu, slavi i dobitku i da postanu nesposobni da dođu pred Boga da traže istinu i prime Njegovo spasenje. Živela sam po otrovima koje je usadio Sotona, kao što su „Svet se vrti oko novca”, „Nije sve u novcu, ali bez njega ne možeš ništa”, „Izdigni se iznad ostalih” i „Budi na položaju iznad drugih”. Mislila sam da je novac odgovor na sve, da osoba ne može preživeti bez njega, a ako čovek ima novca, njegov status postaje ugledan i drugi se više ne bi usuđivali da ga gledaju s visine ili da mu se rugaju. Kada sam bila dete, ismevali su me jer je moja porodica bila siromašna, pa sam želela da se obogatim i živim životom prosperiteta, čime bih zadobila divljenje drugih. Da bih zaradila novac, probala sam razne metode, pa sam čak prestala da idem na okupljanja i da čitam Božje reči. Čak i kada bi mi mama prišla sa knjigom Božjih reči, ja bih je nestrpljivo odgurnula. Nakon otvaranja umetničke škole, uvek sam razmišljala o tome kako da je promovišem i upišem više učenika da bih zaradila više novca. Svakog dana, bila sam na ivici živaca i bila sam toliko umorna da sam patila od nesanice i glavobolja. Na kraju, zbog pandemije, sve je bilo zatvoreno i tek tada sam se vratila u Božje prisustvo. Kasnije, čitajući Božje reči, iako sam shvatila da su moja životna sudbina i to koliko ću bogatstva imati sve u Božjim rukama i da ne zavise od mojih napora i planova. Ali pošto je moja želja za novcem, slavom i dobitkom bila prejaka, nisam prepoznala zle načine na koje Sotona šteti ljudima. Stoga, kada me je novac ponovo namamio, da bih zaradila dodatnih 500.000 juana za kupovinu luksuznog automobila i zadobila divljenje i zavist više ljudi, završila sam na stranputici i upala u zamku onlajn prevare, pretvarajući se iz poštovanog direktora škole u prevaranta koji vara ljude za novac. Suočena sa ogromnim odštetama i beskrajnim kritikama i verbalnim zlostavljanjem od strane prijatelja i rodbine, osećala sam se kao pacov na ulici. I mentalno i fizički, pretrpela sam ogromne udarce i muke i čak sam pomišljala da okončam svoj život da bih pobegla od svega toga. Videla sam da su me novac, slava i dobitak vezali kao nevidljivi konopac i da sam živela po ovim sotonskim otrovima, smatrajući postizanje novca, slave i dobitka svojim životnim ciljem, i kao rezultat toga, Sotona me je prevario, nanoseći mi neizrecivu patnju. Videla sam da težnja za bogatstvom, slavom i dobitkom može samo da mi život učini bolnijim, da me udalji od Boga i da izgubim priliku za Božje spasenje. Tada sam pomislila na to kako mnogi ljudi, nakon što izgube novac u poslovnim poduhvatima, obole od depresije, a neki, ne mogavši to da podnesu, čak skoče u smrt. Videla sam da je težnja za novcem put u uništenje. Bila sam veoma radosna što sam došla da sledim Boga, tako da sam u takvim okolnostima mogla da to prihvatim od Boga i da tragam za istinom; inače bih i ja bila jedna od onih koji su izvršili samoubistvo. Iako sam u ovoj stvari izgubila novac, ali sam takođe videla i Božju mukotrpnu nameru da me spase. Iz dubine srca sam zahvalila Bogu!
Jednog dana, tokom svojih duhovnih posvećenosti, pročitala sam Božje reči: „Bog ne zahteva od tebe da upotrebiš svu svoju snagu samo da preživiš i nastaviš da živiš. Njemu nije potrebno da živiš glamuroznim životom i da Ga kroz njega slaviš, niti od tebe zahteva da postigneš nešto veliko na ovom svetu, da činiš čuda, da doprinosiš ljudskom rodu u bilo čemu, da pružaš pomoć bilo kojem broju ljudi, niti da rešavaš probleme zapošljavanja bilo kojeg broja ljudi. Nema potrebe da imaš sjajnu karijeru, da postaneš poznat širom sveta, a zatim da to upotrebiš da slaviš Božje ime, da objavljuješ svetu: ’Ja sam hrišćanin, verujem u Svemogućeg Boga.’ Bog se samo nada da možeš da budeš obična osoba i običan pojedinac na ovom svetu. Ne moraš da činiš nikakva čuda; ne moraš da se ističeš u raznim profesijama ili oblastima, niti da postaneš poznata osoba ili važna ličnost. Ne moraš da budeš neko ko izaziva divljenje ili poštovanje ljudi, niti moraš da imaš bilo kakve uspehe ili priznanja u različitim oblastima. Svakako nema potrebe da daješ bilo kakav doprinos u različitim profesijama da bi slavio Boga. Bog od tebe naprosto zahteva da dobro živiš svoj život, da imaš za osnovne potrebe, da ne gladuješ, da se toplo oblačiš zimi i prikladno leti. Sve dok je tvoj život normalan i u stanju si da preživiš, to je dovoljno – to Bog zahteva od tebe. Bez obzira na to koje darove, talente ili posebne sposobnosti poseduješ, Bog ne želi da ih koristiš da bi postigao svetski uspeh. Umesto toga, On želi da upotrebiš sve darove ili kov koji imaš da bi obavio svoju dužnost, na ono što ti On poverava i na stremljenje ka istini, postižući na kraju spasenje. To je najvažnije i Bog ne zahteva ništa više od toga” („Reč”, 6. tom, „O stremljenju ka istini”, „Kako stremiti ka istini (21)”). „Poslednji dani su takođe posebno vreme. S jedne strane, posla u crkvi ima mnogo, i taj posao je složen; sa druge, suočeni sa ovim trenutkom kada se jevanđelje carstva Božjeg širi, potrebno je da više ljudi posveti svoje vreme i energiju, da uloži svoj trud i obavi dužnosti kako bi zadovoljili potrebe različitih projekata unutar Božje kuće. Stoga, bez obzira na tvoje zanimanje, ako si pored zadovoljavanja svojih osnovnih životnih potreba u stanju da posvetiš svoje vreme i energiju da bi obavio svoju dužnost u Božjoj kući, obavljajući svoj deo u različitim oblastima rada, onda je to u Božjim očima ne samo poželjno, već i posebno vredno. Dostojno je Božjeg pamćenja i naravno da vredi to što ljudi toliko ulažu i trude se. To je zato što, iako si žrtvovao telesna uživanja, ti dobijaš neprocenjivi život Božjih reči, večni život, neprocenjivo blago koje se ne može zameniti ni za šta na svetu, ni za novac niti za bilo šta drugo. To je neprocenjivo blago, ono što dobijaš ulaganjem vremena i energije, sopstvenim trudom i težnjom: to je posebna usluga i nešto što si imao sreće da dobiješ, zar ne? Božje reči i istina postaju nečiji život: to je neprocenjivo blago i u zamenu za njega vredi ponuditi sve. (…) ako, nakon što obezbediš dovoljno hrane i odeće, uložiš još vremena i energije da zaradiš više novca, stekneš više materijalnih zadovoljstava i telo ti je podmireno, a pritom si uništio nadu u sopstveno spasenje, onda to bez ikakve sumnje nije dobro za tebe. Treba da budeš uznemiren i zabrinut zbog toga; treba da prilagodiš svoj posao ili svoj stav o životu i o zahtevima koji se tiču kvaliteta fizičkog života; treba da otpustiš određene želje, planove i zamisli za život u telu koji se ne poklapaju sa stvarnošću. Treba da se moliš Bogu, da stupiš u Njegovo prisustvo i da odlučiš da ispuniš svoju dužnost, da uključiš svoj um i telo u različite zadatke u Božjoj kući, da se potrudiš kako bi u budućnosti, na dan kada se Božje delo završi, kada Bog bude ispitivao delo svih različitih vrsta ljudi i merio rast svih tih različitih vrsta ljudi, i ti bio jedan od njih. Kada se Božje veliko delo završi, kada se jevanđelje Božjeg carstva proširi po celoj vaseljeni, kada se taj radosni prizor odigra, tu će biti tvoj trud, tvoje ulaganje i tvoja žrtva. Kada Bog stekne slavu, kada se Njegovo delo bude proširilo po celoj vaseljeni, kada svi budu slavili uspešno ostvarenje Božjeg velikog dela, u tom trenutku radosti, ti ćeš biti onaj koji je povezan s tom radošću. Ti ćeš učestvovati u toj radosti, a ne onaj ko će plakati i škrgutati zubima, ko će se udarati po grudima i leđima dok svi drugi viču i skaču od radosti, a ne onaj koji prima kaznu, kojeg će se Bog u potpunosti gnušati, odbaciti ga i eliminisati” („Reč”, 6. tom, „O stremljenju ka istini”, „Kako stremiti ka istini (20)”). Iz Božjih reči sam shvatila da Bog ne traži od ljudi da postanu slavni ili veliki da bi Ga slavili ili svedočili za Njega. Bog se samo nada da će ljudi, dokle god imaju odeću i hranu, provoditi više svog vremena stremeći ka istini, dobro obavljajući svoje dužnosti i bivajući spaseni. Razmišljala sam o tome kako od malena imam talenat za muziku. Nakon diplomiranja, zarađivala sam za život svojim talentom i u svom životu nisam imala samo odeću i hranu, već čak i nešto viška. Međutim, nisam bila zadovoljna time i umesto da trošim više vremena i energije na ispunjavanje svojih dužnosti i na stremljenje ka istini, želela sam da zaradim više novca i zadobijem divljenje više ljudi. Mislila sam da je zarađivanje novca i isticanje važnije od svega ostalog. Sećam se, pre nego što sam pronašla Boga, zaradila sam nešto novca i uživala u divljenju ljudi, ali iznutra se nisam osećala spokojno, a kamoli da sam osećala neku pravu sreću. Svakog dana, osim posla, samo sam jela, pila i zabavljala se sa prijateljima da bih odagnala dosadu i uopšte nisam razumela svrhu života niti njegov smisao ili vrednost. Iako mi je novac doneo privremeno materijalno uživanje, nije mogao da promeni prazninu duboko u meni. Čitajući Božje reči, shvatila sam da težnja za novcem, slavom i dobitkom i dalje vodi u prazninu i da nema nikakvog smisla. Samo stremeći ka istini i ispunjavajući dužnosti stvorenog bića život može biti smislen i vredan. Pomislila sam na ono što je Gospod Isus rekao: „Šta vredi čoveku da zadobije i sav svet, a životu svom naudi? Ili, šta čovek može dati u zamenu za svoj život?” (Matej 16:26). U prošlosti, kada nisam imala novca, uvek sam mislila da ću, kada budem imala novca, biti zadovoljna, ali čak i nakon što sam stekla novac, i dalje sam se osećala prazno i bez smisla. Novac nije ono što ljudima zaista treba. Kao neko iz mog rodnog grada – bolovao je od neizlečive bolesti, otišao na most, bacio sav svoj novac, a zatim je skočio u reku da bi sve okončao. Kada se suočite sa bolešću i smrću, bez obzira na to koliko novca, slave i dobitka imate, ili koliko vam se ljudi divi, sve je to potpuno beskorisno. Ove stvari ne mogu kupiti život, a ne sleđenje Boga, ne stremljenje ka istini, ili neispunjavanje dužnosti na kraju takođe vodi u prazninu. Božje delo je sada dostiglo svoju završnu fazu i prilike i vreme za stremljenje ka istini ističu. Trebalo bi da maksimalno iskoristim svoje vreme, da više jedem i pijem Božje reči i ispunjavam svoje dužnosti kao stvoreno biće. To je ono što je najsmislenije. Pomislila sam na Lotovu ženu. Spasili su je anđeli i već je pobegla iz grada Sodome, ali pošto nije mogla da se odrekne svoje imovine i bogatstva, osvrnula se i pretvorila u stub soli, postajući simbol srama. Sada smo u poslednjoj etapi puta i trebalo bi da učim od Lotove žene. Morala sam da se odreknem težnje za bogatstvom, slavom i dobitkom i da dobro obavljam svoje dužnosti i stremim ka istini. To je najsmisleniji život koji Bog odobrava.
Sada obavljam dužnost starešine u crkvi. Da bih imala više vremena i energije da se opremim istinom i ispunim svoje dužnosti, zadržala sam samo desetak učenika i radim 6 sati nedeljno da pokrijem svoje dnevne troškove. Većinu svog vremena koristim za obavljanje svojih dužnosti. Kroz obavljanje svojih dužnosti, naučila sam kako da se pravilno ophodim sa drugima, kako da se odnosim prema Božjem nalogu i obavljam svoje dužnosti na način koji je u skladu s merilom i kako da spoznam svoje iskvarene naravi, između ostalog. Sada svaki dan čitam Božje reči i obavljam svoje dužnosti. Više me ne vezuju i ne povređuju novac, slava i dobitak i osećam se opušteno i ugodno. Hvala Bogu što me je spasao!