Izabrani narod Kine nije sposoban predstavljati nijedno pleme Izraela
Dom Davidov bio je obitelj koja je izvorno od Jahve primila obećanja i baštinu. Izvorno je bio jedno od izraelskih plemena i pripadao je izabranom narodu. U ono je vrijeme Jahve Izraelcima odredio zakon prema kojem će svi Židovi koji su pripadali Davidovoj obitelji – svi koji su bili rođeni u toj obitelji – primiti Njegovu baštinu. Oni će biti ti koji primaju stostruko, koji zadobivaju status prvorođenih sinova; oni su u to vrijeme bili najuzvišeniji ljudi među svim Izraelcima, elita s najvišim statusom među svim obiteljima Izraela i služili su Jahvi izravno u hramu, odjeveni u svećeničke haljine i noseći krune. Jahve ih je tada nazvao vjernim i svetim slugama te su zadobili poštovanje svih ostalih izraelskih plemena. Stoga su ih u to vrijeme svi s poštovanjem nazivali gospodarima – sve je to bilo Jahvino djelo u Doba zakona. Danas još uvijek služe Jahvi u hramu, pa su zauvijek kraljevi koje je Jahve okrunio. Nitko im ne može oduzeti krunu i nitko ne može promijeniti njihovu službu, jer po podrijetlu pripadaju domu Davidovu; to im je Jahve podario. Razlog zašto kažem da vi po podrijetlu ne pripadate domu Davidovu jest taj što vi niste izraelski narod, već pripadate neznabožačkim obiteljima izvan Izraela. Štoviše, vaša priroda nije obožavati Jahvu, već Mu se opirati, pa se vaš identitet po prirodi razlikuje od identiteta ljudi iz Davidove obitelji, i vi niste oni koji će primiti Moju baštinu, a još manje ste oni koji će primiti stostruko.
U ono je vrijeme Izrael bio podijeljen na mnogo različitih obitelji i mnogo različitih plemena, no su svi oni bili izabrani narod. Međutim, Izrael se razlikuje od drugih naroda po tome što su njegovi ljudi razvrstani prema plemenima, kao i njihovi položaji pred Jahvom i zemlja kojoj svaka osoba pripada. Narodi koji nisu Izrael ne mogu olako prisvajati pripadnost domovima Davida, Jakova ili Mojsija. To bi bilo u suprotnosti s činjenicama – izraelska plemena ne mogu se olako pogrešno pripisivati drugim narodima. Ljudi često zlorabe imena Davida, Abrahama, Ezava i tako dalje, ili kažu: „Sada smo prihvatili Boga, pa smo iz doma Jakovljeva.” Govoriti takve stvari nije ništa drugo nego neutemeljeno ljudsko rasuđivanje; to ne dolazi izravno od Jahve niti dolazi od Mojih vlastitih zamisli. To je čista ljudska besmislica! Baš poput govornika koji izmišlja nevjerojatne priče, ljudi neutemeljeno smatraju sebe Davidovim potomcima ili dijelom Jakovljeve obitelji i vjeruju da su toga dostojni. Ne znaju da je one iz doma Davidova Jahve davno odredio i da David nije sam sebe okrunio za kralja. Međutim, mnogo je onih koji besramno tvrde da su potomci doma Davidova – ljudi su takve neznalice! Istina je da poslovi Izraela nemaju nikakve veze s neznabošcima – to su dvije različite, potpuno nepovezane stvari. O poslovima Izraela može se govoriti samo izraelskom narodu, jer nemaju nikakve veze s neznabošcima, a djelo koje se trenutačno obavlja među neznabošcima isto tako nema nikakve veze s izraelskim narodom. Ono što sada govorim određuje ono što se govori o neznabošcima, a djelo obavljeno u Izraelu ne može se uzeti kao „predslika” djela među neznabošcima. Ne bi li to pokazalo da je Bog previše staromodan? Tek kada se djelo počne širiti među neznabošcima, otkriva se ono što se o njima govori ili njihov ishod. Stoga je još besmislenije da ljudi govore, kao što su govorili u prošlosti: „Mi smo Davidovi potomci” ili „Isus je sin Davidov”. Moje je djelo podijeljeno u kategorije. Ne bih „jelena nazivao konjem”; naprotiv, djelo je podijeljeno prema svom redoslijedu.