Oni koji ne uče i ostaju neuki – nisu li oni zvijeri?

Dok kročiš današnjim putem, kako je najprikladnije težiti? Kakvom osobom trebaš smatrati sebe dok težiš? Trebao bi znati kako pristupiti svemu što te danas zadesi, bile to kušnje ili nedaće, proklinjanje ili nemilosrdna grdnja. Suočen sa svim tim stvarima, trebao bi pažljivo razmotriti svaku od njih. Zašto to kažem? Kažem to zato što su stvari koje te danas zadese, na kraju krajeva, kratkotrajne kušnje koje se iznova i iznova ponavljaju; možda, što se tebe tiče, one nisu osobito stresne, pa puštaš da stvari idu svojim prirodnim tijekom i ne smatraš ih dragocjenim bogatstvom u težnji za napretkom. Kako si nepromišljen! Toliko da na to dragocjeno bogatstvo gledaš kao na oblak koji lebdi pred tvojim očima, i ne cijeniš te teške udarce koji se iznova i iznova obrušavaju – udarce koji su kratkotrajni i koji ti se ne čine jako teškima – nego ih ravnodušno promatraš, ne uzimaš ih k srcu i doživljavaš ih samo kao povremeno zapinjanje na prepreci. Tako si ohol! Na te silovite napade, koji se iznova obrušavaju na tebe poput olujnog nevremena, odgovaraš samo lakomislenim nemarom; ponekad ideš čak toliko daleko da se hladno nasmiješiš, otkrivajući izraz potpune ravnodušnosti – jer se nikada nisi zapitao zašto stalno trpiš takve „nesreće.” Zar sam možda prema čovjeku krajnje nepravedan? Je li Moj posao da ti pronalazim mane? Iako problemi s tvojim razmišljanjem možda nisu tako ozbiljni kao što sam opisao, ti si, svojom vanjskom smirenošću, odavno naslikao savršen portret svog unutarnjeg svijeta. Nema potrebe da ti Ja govorim da su jedine stvari skrivene u dubinama tvog srca nerazumne riječi uvrede i blijedi tragovi tuge koji su drugima jedva primjetni. Budući da osjećaš da je tako nepravedno što si pretrpio takve kušnje, ti proklinješ; a budući da ti zbog tih kušnji svijet djeluje pust, ispunjen si melankolijom. Ti ove udarce i činove discipliniranja koji se iznova ponavljaju ne smatraš najboljom zaštitom; vidiš ih kao besmislenu nevolju koju stvara Nebo ili pak kao prikladnu odmazdu prema tebi. Tako si neuk! Nemilosrdno zatvaraš dobra vremena u tamu; na svaki pojedini slučaj predivnih kušnji i discipliniranja gledaš kao na napade svojih neprijatelja. Ne znaš kako se prilagoditi svom okruženju, a još si manje voljan pokušati to, jer nisi voljan zadobiti ništa iz ove ponovljene – i za tebe okrutne – grdnje. Ne pokušavaš ni tragati ni istraživati, i, jednostavno se prepuštajući svojoj sudbini, ideš kamo god te ona vodi. Ono što ti se čini kao divljački čin prekoravanja nije promijenilo tvoje srce niti ga je osvojilo; umjesto toga, ono te probada u srce. Vidiš ovu „okrutnu grdnju” samo kao svog neprijatelja u ovom životu, i stoga nisi zadobio ništa. Tako si samopravedan! Rijetko smatraš da trpiš takve kušnje zato što si previše prezira vrijedan; umjesto toga, smatraš da nemaš sreće, govoreći k tome da ti Ja uvijek pronalazim mane. A sada kada su stvari došle do ove točke, koliko zapravo znaš o onome što Ja govorim i činim? Nemoj misliti da si bogomdano čudo, samo malo niži od nebesa, ali beskrajno viši od zemlje. Nisi pametniji ni od koga drugog – i, moglo bi se čak reći da je naprosto divno koliko si blesaviji od bilo kojeg čovjeka na zemlji koji posjeduje razum, jer imaš previsoko mišljenje o sebi i nikada nisi imao osjećaj manje vrijednosti, kao da možeš jasno vidjeti Moje postupke do najsitnijeg detalja. Zapravo, ti jednostavno nisi osoba koja posjeduje razum, jer nemaš pojma što Ja namjeravam učiniti, a još si manje svjestan onoga što sada činim. I zato kažem da nisi ravan ni starom seljaku, seljaku koji nema ni najblažu percepciju ljudskog života, a ipak se u potpunosti oslanja na blagoslove Neba dok obrađuje zemlju. Nije te nimalo briga za tvoj vlastiti život, ugled ti je nepoznanica, a još manje imaš ikakvu samosvijest. Stvarno si tako „velik!” Uistinu, brinem se za vas kicoše i vas krhke mlade gospođice: kako ćete se moći oduprijeti naletu još većih oluja? Ti su kicoši potpuno ravnodušni prema situaciji u kojoj se nalaze. Njima se to čini kao beznačajna stvar, pa o tome ne misle ništa niti se osjećaju negativno niti sebe smatraju neznatnim; umjesto toga, nastavljaju, kao i prije, šepuriti se ulicama i mahati svojim lepezama. Ti „uglednici”, koji ne uče i ostaju neuki, nemaju pojma zašto bih im Ja uopće govorio tako nešto; oni se samo površno trude da spoznaju sebe dok im se nezadovoljstvo čita s lica, a nakon toga nastavljaju koračati istim zlim putem; jednom kada Me napuste, ponovno počinju divljati svijetom, šepure se i varaju iznova. Kako se brzo mijenja izraz tvog lica. Dakle, još jednom, pokušavaš Me prevariti na ovaj način – kako si drzak! Te krhke male gospođice još su smješnije. Kada čuju bujice Mojih hitnih izjava i vide situaciju u kojoj se nalaze, suze im same od sebe teku niz lice, tijela im se grče naprijed-natrag i čini se da prave scenu – kako odvratno! Shvaćajući vlastiti rast, bacaju se na svoje krevete i leže tamo, plačući bez prestanka, gotovo kao da su na izdisaju. A kada im te riječi pokažu njihovu vlastitu nezrelost i niskost, postaju toliko opterećene negativnošću da im se gasi sjaj u očima i, ne žaleći se na Mene i ne mrzeći Me, postaju potpuno nepokretne u svojoj negativnosti i isto tako ne uče i ostaju neuki. Nakon što Me napuste, vesele se i igraju, a njihov zvonki smijeh nalikuje onom „Princeze Srebrno Zvonce.” Kako su krhke i kako im nedostaje ljubavi prema sebi! Svi vi, manjkavi škartovi čovječanstva – kako vam nedostaje ljudskosti! Ne znate voljeti sebe niti zaštititi sebe, ne razumijete kako stvari stoje, ne tražite istiniti put, ne volite istinito svjetlo, i, štoviše, ne znate cijeniti sebe. Što se tiče pouka koje sam vam iznova i iznova davao, odavno ste ih potisnuli u stražnji dio svog uma, čak do te mjere da se prema njima odnosite kao prema igračkama kojima kratite svoje dokone trenutke. Na sve to uvijek gledate u svjetlu svog osobnog „talismana.” Kada vas Sotona optuži, vi se molite; kada ste negativni, padate u dubok san; kada ste sretni, neobuzdano trčite uokolo; kada vas prekorim, vi se klanjate i ulizujete; a onda, čim više niste u Mom prisustvu, smijete se sa zlobnim veseljem. Smatraš da si iznad svih ostalih, ali nikada ne vidiš sebe kao najponosnijeg, i uvijek si samo uzvišen, samozadovoljan i neopisivo ohol. Kako bi takva „mlada gospoda”, „mlade gospođice”, „gospoda” i „dame”, koji ne uče i ostaju neuki, mogli smatrati Moje riječi dragocjenim blagom? Pitam te onda: što si točno naučio iz Mojih riječi i Mog djela tijekom tako dugog vremena? Jesi li stekao veće vještine u svojoj obmani? Ili veću tjelesnu sofisticiranost? Ili veće nepoštovanje u svom stavu prema Meni? Otvoreno ti kažem: sve ovo djelo koje sam izvršio učinilo je tebe, koji si nekada imao hrabrost miša, odvažnijim. Strepnja koju osjećaš prema Meni smanjuje se sa svakim danom, jer sam previše milosrdan i nikada nisam nasiljem kažnjavao tvoje tijelo. Možda u tvojim očima Ja samo govorim oštre riječi – ali mnogo je češće slučaj da ti pokazujem nasmijano lice i gotovo te nikada ne prekoravam izravno. Nadalje, uvijek imam razumijevanja za tvoju slabost i upravo zbog toga se danas odnosiš prema Meni kao što se zmija odnosila prema dobronamjernom seljaku. Kako se divim ekstremnom stupnju vještine i pronicljivosti u moći zapažanja ljudske rase! Dopusti Mi da ti kažem jednu istinu: danas nije toliko važno važno imaš li srce koje se boji ili ne; Ja zbog toga nisam ni tjeskoban ni zabrinut. Ali također ti moram reći ovo: ti, taj „daroviti čovjek”, koji ne uči i ostaje neuk, na kraju ćeš biti srušen svojom samodopadnom, sitničavom pameću – ti ćeš biti taj koji pati i koji je izgrđen. Neću biti tako glup da budem uz tebe dok nastavljaš patiti u paklu, jer nisam ista vrsta kao ti. Nemoj zaboraviti da si ti stvoreno biće koje sam Ja prokleo, a ipak ga Ja također poučavam i spašavam, i u tebi nema ničega od čega bih se nerado rastao. U koje god vrijeme činio Svoje djelo, na Mene nikada ne utječe nijedna osoba, događaj ili stvar. Moj stav i Moj pogled u odnosu na čovječanstvo uvijek su ostali isti. Nisam blagonaklon prema tebi, jer si ti dodatak Mom upravljanju i nisi ništa posebniji od bilo kojeg drugog bića. Ovo je Moj savjet tebi: u svakom trenutku moraš imati na umu da nisi ništa više od stvorenog bića! Iako možda dijeliš svoje postojanje sa Mnom, trebao bi znati svoj vlastiti identitet; nemoj imati previsoko mišljenje o sebi. Čak i ako te ne prekorim ili te ne orežem, već te pozdravim s osmijehom na licu, to nije dovoljan dokaz da si iste vrste kao Ja. Ti – ti bi trebao znati da si onaj koji teži istini, a ne sama istina! Moraš u svakom trenutku biti spreman promijeniti se u skladu s Mojom riječi. Ne možeš tome pobjeći. Potičem te, tijekom ovog dragocjenog vremena, kada imaš ovu rijetku priliku, da pokušaš nešto naučiti. Nemoj Me nasamariti; ne trebaš Mi laskati kako bi Me pokušao prevariti. Kada tragaš za Mnom, to nije u potpunosti radi Mene, već radi tebe samog!