O Bibliji (4)
Mnogi ljudi vjeruju da je razumijevanje i sposobnost tumačenja Biblije isto što i pronalaženje istinitog puta – ali jesu li stvari zaista tako jednostavne? Nitko ne zna stvarnost Biblije: da je ona samo povijesni zapis Božjeg djela i svjedočanstvo o prethodne dvije faze Božjeg djela te da ti ne nudi nikakvo razumijevanje svrhe Božjeg djela. Svatko tko je čitao Bibliju zna da ona opisuje dvije faze Božjeg djela u Doba zakona i Doba milosti. Stari zavjet bilježi povijest Izraela i kako je Jahve djelovao od vremena stvaranja do kraja Doba zakona. Novi zavjet bilježi Isusovo djelo na zemlji, koje je opisano u četiri Evanđelja, kao i Pavlovo djelo – zar to nisu povijesni zapisi? Podsjećanje na stvari iz prošlosti danas ih čini poviješću, a bez obzira na to koliko istinite ili stvarne one bile, i dalje su povijest – a povijest se ne može baviti sadašnjošću jer Bog se ne osvrće na povijest! Dakle, ako razumiješ samo Bibliju, ali ne razumiješ ništa od djela koje Bog namjerava obaviti danas, i ako vjeruješ u Boga, ali ne tragaš za djelom Duha Svetoga, onda ne razumiješ što znači tragati za Bogom. Ako čitaš Bibliju da bi proučavao povijest Izraela, da bi istražio povijest Božjeg stvaranja svih nebesa i zemlje, onda ne vjeruješ u Boga. Ali danas, kako vjeruješ u Boga i kako težiš životu, spoznaji Boga, a ne težiš mrtvim riječima i doktrinama ili razumijevanju povijesti, moraš tražiti sadašnje Božje namjere i moraš tražiti smjer djela Duha Svetoga. Da si arheolog, mogao bi čitati Bibliju – ali ti to nisi, ti si jedan od onih koji vjeruju u Boga i bilo bi ti najbolje da tražiš sadašnje Božje namjere. Čitajući Bibliju, u najboljem slučaju razumjet ćeš malo povijesti Izraela, naučit ćeš o životima Abrahama, Davida i Mojsija, saznat ćeš kako su se bojali Jahve, kako je Jahve spaljivao one koji su Mu se suprotstavljali i kako se obraćao ljudima tog doba. Saznat ćeš samo o Božjem djelu u prošlosti. Zapisi iz Biblije govore o tome kako su se ljudi Izraela u ono vrijeme bojali Boga i živjeli pod Jahvinim usmjeravanjem. Budući da su Izraelci bili Božji izabrani narod, u Starom zavjetu možeš vidjeti svu odanost naroda Izraela Jahvi, kako su svi oni koji su se pokorili Jahvi bili zbrinuti i blagoslovljeni od Njega; možeš naučiti da je Bog, dok je djelovao u Izraelu, bio pun milosrđa i dobrote, kao i da je posjedovao proždirući plamen te da su se svi Izraelci, od najsiromašnijih do najmoćnijih, bojali Jahve i tako je cijela nacija bila blagoslovljena od Boga. Takva je povijest Izraela zapisana u Starom zavjetu.
Biblija je povijesni zapis Božjeg djela u Izraelu i opisuje mnoga proročanstva starih proroka, kao i neke Jahvine izjave u Njegovu djelu u to vrijeme. Stoga svi na tu knjigu gledaju kao na svetu (jer je Bog svet i velik). Naravno, sve je to učinak njihovih srca bogobojaznih prema Jahvi i njihovih srca koja obožavaju Boga. Ljudi se tako odnose prema toj knjizi samo zato što se stvorena bića toliko boje svojega Stvoritelja i obožavaju Ga, a ima čak i onih koji tu knjigu nazivaju nebeskom knjigom. U stvari, to je samo ljudski zapis. Jahve joj nije osobno dao ime niti je Jahve osobno upravljao njenim stvaranjem. Drugim riječima, autor te knjige nije Bog, već čovjek. Sveto pismo je samo naslov pun poštovanja koji joj je dao čovjek. O tom naslovu nisu odlučivali Jahve i Isus nakon međusobne rasprave; on nije ništa drugo nego ljudska zamisao. Jer tu knjigu nije napisao Jahve, a kamoli Isus. Naprotiv, to su izvješća koja su ispričali mnogi stari proroci, apostoli i vidjelice, koje su kasniji naraštaji sastavili u knjigu drevnih spisa, koja se ljudima čini posebno svetom, knjigu za koju vjeruju da sadrži mnoga nedokučiva i duboka otajstva koja čekaju da ih budući naraštaji odgonetnu. Kad je tako, ljudi su još skloniji vjerovati da je ta knjiga nebeska knjiga. Uz dodatak četiri Evanđelja i knjige Otkrivenja, stav ljudi prema njoj posebno se razlikuje od onog prema bilo kojoj drugoj knjizi, stoga se nitko ne usuđuje analizirati tu „nebesku knjigu” jer je previše „sveta”.
Zašto su ljudi, nakon što pročitaju Bibliju, u stanju u njoj pronaći put koji bi trebali primjenjivati? Zašto su u stanju zadobiti mnogo toga što im je bilo neshvatljivo? Danas na ovaj način raščlanjujem Bibliju i to ne znači da je prezirem, ili da poričem njezinu referentnu vrijednost. Objašnjavam i razjašnjavam ti inherentnu vrijednost i podrijetlo Biblije kako ne bi uvijek bio u neznanju. To je zato što ljudi imaju toliko mnogo pogleda na Bibliju, a većina ih je pogrešna, i čitanje Biblije na taj način ne samo da ih sprječava da zadobiju ono što bi trebali, već, što je još važnije, ometa djelo koje namjeravam obaviti, strahovito prekida djelo budućnosti i nudi samo nedostatke, a ne prednosti. Stoga, ono što tražim od tebe da razumiješ jednostavno je bit Biblije i prava priča koja stoji iza Biblije. Ne tražim od tebe da ne čitaš Bibliju ili da ideš uokolo izjavljujući da je bezvrijedna, nego da imaš ispravno znanje i pogled na Bibliju. Nemoj biti previše jednostran! Iako je Biblija povijesna knjiga koju je napisao čovjek, ona također opisuje mnoge principe po kojima su drevni sveci i proroci služili Bogu, kao i nedavna iskustva apostola u služenju Bogu – sve što je predstavljalo stvarni uvid i znanje tih ljudi i može poslužiti kao referenca ljudima ovog doba u težnji ka istinitom putu. Stoga, čitajući Bibliju, ljudi također mogu steći mnogo puteva života koji se ne mogu naći u drugim knjigama. Ti putevi su putevi života djela Duha Svetoga koje su proroci i apostoli iskusili u prošlim vremenima, a mnoge od tih riječi su prilično dragocjene i mogu pružiti ono što je ljudima potrebno. Zato su svi voljni čitati Bibliju. Budući da je toliko toga skriveno u Bibliji, ljudi je vide drugačije nego bilo koje spise velikih duhovnih ličnosti. Biblija je zapis i zbirka iskustava i znanja ljudi koji su služili Jahvi i Isusu u starom i novom dobu, pa su kasnije generacije iz nje mogle steći mnogo prosvjetljenja, osvjetljenja i puteva za primjenu. Razlog zašto je Biblija uzvišenija od spisa bilo koje velike duhovne ličnosti je taj što svi njihovi spisi proizlaze iz Biblije i sva njihova iskustva potječu iz Biblije i svi oni tumače Bibliju. Stoga, iako ljudi mogu biti opskrbljeni iz knjiga neke velike duhovne ličnosti, i dalje obožavaju Bibliju jer se čini tako uzvišenom i dubokom! Iako Biblija objedinjuje neke knjige koje pružaju riječi života, kao što su Pavlove i Petrove poslanice, i premda se ljudi mogu opskrbiti i pronaći pomoć u tim knjigama, one su i dalje zastarjele, i dalje pripadaju starini, i bez obzira koliko su dobre, pogodne su samo za jedno razdoblje i nisu vječne. Jer se Božje djelo stalno razvija i ne može se jednostavno zaustaviti u vremenu Pavla i Petra, to jest, ne može zauvijek ostati u Dobu milosti, u kojem je Isus bio razapet. Dakle, te su knjige pogodne samo za Doba milosti, ali ne za Doba kraljevstva posljednjih dana. One mogu opskrbiti samo vjernik Doba milosti, ne i svece Doba kraljevstva, i bez obzira koliko su dobre, ipak su zastarjele. Isto je i s Jahvinim djelom stvaranja ili Njegovim djelom u Izraelu: bez obzira na to koliko je to djelo bilo veliko, ono će i dalje postati zastarjelo i doći će vrijeme kada će i ono proći. S Božjim djelom je isto: bez obzira na to koliko je ono veliko, doći će vrijeme kada će se završiti; ne može zauvijek ostati u djelu stvaranja ni u djelu raspeća. Bez obzira koliko je uvjerljivo djelo raspeća, bez obzira koliko je ono bilo djelotvorno u poražavanju Sotone, djelo je, na kraju krajeva, i dalje djelo, a doba su, na kraju krajeva, i dalje doba. Djelo ne može uvijek ostati na istom temelju niti doba mogu zauvijek ostati nepromijenjena jer je postojalo stvaranje i moraju postojati posljednji dani. To je neizbježno! Stoga su danas riječi života u Novom zavjetu – poslanice apostola i četiri Evanđelja – postale povijesne knjige, postale su stari almanasi, a kako stari almanasi mogu povesti ljude u novo doba? Bez obzira na to koliko ti almanasi mogu opskrbiti ljude životom, bez obzira na to koliko ljude mogu dovesti do križa, nisu li zastarjeli? Zar nisu lišeni vrijednosti? Zato kažem da ne trebaš slijepo vjerovati u ove almanahe. Oni su prestari, ne mogu te dovesti do novog djela i mogu te samo opteretiti. Ne samo da te ne mogu dovesti do novog djela i do novog ulaska, već te vode u stare vjerske crkve – a ako je tako, zar ne bi nazadovao u svojem vjerovanju u Boga?
Ono što Biblija opisuje je Božje djelo u Izraelu, kao i nešto od onoga što je učinio izabrani narod Izraela. Iako je bilo određene selekcije dijelova koje treba uključiti ili izostaviti, iako Duh Sveti to nije odobrio, On ipak nikoga nije okrivio. Biblija je čista povijest Izraela, koja je također povijest Božjeg djela. Ljudi, događaji i stvari koji su zabilježeni bili su stvarni i ništa o njima nije imalo simbolično značenje – osim, naravno, proročanstava Izaije, Danijela i drugih proroka, ili Ivanova Otkrivenja. Ondašnji ljudi Izraela bili su puni znanja i kulturni, a njihovo drevno znanje i kultura bili su prilično napredni, tako da je ono što su zapisali bilo na višoj razini od onoga što ljudi danas pišu. Zato nas ne treba čuditi što su mogli napisati takve knjige jer je Jahve među njima obavio mnogo djela i oni su mnogo toga vidjeli. David je vlastitim očima vidio Jahvine postupke, osobno ih je doživio i vidio je mnoge znakove i čudesna djela, stoga je napisao sve one psalme hvaleći Jahvine postupke. Uspjeli su napisati te knjige pod određenim okolnostima, a ne zato što su bili izuzetno nadareni. Hvalili su Jahvu zato što su Ga vidjeli. Ako vi niste vidjeli ni djelić Jahve i niste svjesni Njegova postojanja, kako biste Ga mogli hvaliti? Ako niste vidjeli Jahvu, onda Ga nećete znati hvaliti ni štovati, a još manje ćete moći pisati pjesme u kojima Ga veličate, a čak i ako bi vas zamolili da izmislite neke Jahvine radnje, vi to ne biste uspjeli. To što danas možete hvaliti Boga i ljubiti Boga je i zato što ste Ga vidjeli, a iskusili ste i Njegovo djelo – a kad bi se vaš kov poboljšao, ne biste li i vi mogli pisati himne u kojima hvalite Boga kao David?
Razumjeti Bibliju, razumjeti povijest, ali ne razumjeti što Duh Sveti radi danas – to je neprihvatljivo! Uspješno si proučio povijest, obavio si sjajan posao, ali ne razumiješ ništa o djelu koje Duh Sveti danas obavlja. Zar to nije glupost? Drugi ljudi te pitaju: „Što Bog radi danas? U što trebaš zakoračiti danas? Kako napreduje tvoja težnja za životom? Razumiješ li Božje namjere?” Nećeš imati odgovor na njihova pitanja – pa što onda znaš? Reći ćeš: „Svjestan sam samo da se moram pobuniti protiv tijela i spoznati sebe”. A ako pitaju: „Čega si još svjestan?”, reći ćeš da se također umiješ pokoriti svim Božjim uređenjima i razumiješ malo povijesti Biblije, ali to je sve. Je li to sve što si zadobio vjerujući u Boga sve ove godine? Ako je to sve što razumiješ, onda ti mnogo toga nedostaje. Dakle, vaš trenutačni rast krajnje je nesposoban postići ono što tražim od vas, a istine koje razumijete previše su oskudne, kao i vaša moć razlučivanja – što znači da je vaša vjera previše površna! Morate biti opremljeni s više istina, treba vam više znanja, morate vidjeti više, i tek ćete tada moći naširoko propovijedati evanđelje jer to je ono što trebate postići!
