Sedma stavka: Opaki su, podmukli i prijevarni (Prvi dio)

Dodaci: Rješavanje incidenta s antikristom u Kanadi

Kakva je sada situacija s ljudima koji obavljaju svoju dužnost u kanadskoj crkvi? Možete li razlučiti antikrista Yana? Možete li uočiti ikakve probleme u načinu na koji je Yan govorio i postupao? (U to vrijeme nisam vidio nikakve probleme, samo sam mislio da ne prati tijek rada. Nisam baš znao puno o bilo čemu drugom.) Može nastaviti sljedeći. (Nisam imao puno kontakta s Yanom. Bio sam na nekoliko okupljanja s njim prije dvije godine, ali nakon toga nisam imao nikakav kontakt s njim.) Yan je bio vođa vaše crkve, pa kako je moguće da nijedan od vaših timova nije imao nikakav kontakt s njim? Je li to zato što se sada otkrilo da ima problema pa vi pokušavate izbjeći svoje odgovornosti ili zaista niste imali nikakav kontakt s njim? Čuo sam da je netko imao neprimjeren odnos s Yanom – je li to istina? (Da.) Jeste li vi to uočili? (Ne.) Onda ste vi vrlo slijepi. Može nastaviti netko drugi. (Bio sam puno u kontaktu s Yanom. U to vrijeme, samo sam mislio da je pomalo ohol i samopravedan te je volio uzdizati sebe i razmetati se. Ali nikada nisam razlučio da ima bit antikrista.) Volio je zavoditi žene; jesi li ti to znao? (Ne. Uvijek je strogo u zajedništvu govorio da je posebno loše da muškarci i žene budu promiskuitetni i često je govorio da moramo stati na kraj takvom ponašanju. Nikada nisam mislio da bi mogao biti takav iza zatvorenih vrata.) Može nastaviti sljedeći. (Družio sam se s Yanom godinu dana, ali nisam imao dobar odnos s njim i nismo imali skladnu suradnju. Bio sam u kontaktu s njim samo kad smo komunicirali o poslu i nisam imao puno kontakta s njim osim toga. Zato ga nisam mogao jasno razlučiti.) Nisi ga mogao jasno razlučiti? Nisi vidio što se događa ili nisi to razlučio? Kako ga nisi mogao jasno razlučiti? Kako je došlo do tog ishoda? (Zato što je put kojim sam išao bio pogrešan i idolizirao sam darovitog čovjeka i divio mu se. Yan je bio sjajan govornik i u svakoj besjedi citirao bi Božje riječi te propovijedi i besjede Višnjega. Izgledalo je kao da zna rješavati probleme i svaki put kad bi se u crkvi pojavio problem, on bi ga pokušao riješiti.) Ako je znao rješavati probleme, kako to da tim za filmsku produkciju kanadske crkve ima toliko problema koji još uvijek nisu riješeni? Ti kažeš da je on zaista znao rješavati probleme, ali nije li to besmislica? Nije li to prijevara? (Da.) Slušate li vi propovijedi? Prisustvujete li okupljanjima svaki tjedan? (Prisustvujemo.) Dakle, slušate li vi Mene kad propovijedam o razlučivanju antikristâ? (Slušamo.) Nakon što Me poslušate, možete li tada razlučiti Yana? Možete li vi vidjeti ikakve probleme u načinu na koji je Yan radio stvari? Slušali ste propovijedi i okupljali se na istom mjestu kao i antikrist, a ipak niste bili u stanju vidjeti tako očitog antikrista – u čemu je ovdje problem? Yan je bio vođa dvije godine i pet mjeseci; tko je najviše dolazio u kontakt s njim? U kojem je timu proveo najviše vremena? Koliko je ljudi u tom timu bilo sposobno razlučiti ga? Koliko ih je otkrilo da ima problem i nije to obznanilo? Tko je otkrio da ima problem i istupio da to obznani? Znate li vi odgovore na ova pitanja? (Nitko nije razlučio kakav je on zapravo bio.) Pa kako ste kasnije otkrili da je on antikrist? (Sestra koja je bila u vezi s njim rekla je da je u lošem stanju i kad smo pokušali saznati više o situaciji, otkrili smo Yanov problem po pitanju njegovog odnosa sa ženama.) Ta je sestra iznijela problem na vidjelo, pa je li ga još netko prijavio? (Ne.)

Jeste li, tijekom ovog vremena dok smo razgovarali u zajedništvu o raznim očitovanjima antikristâ i raščlanjivali ih, otkrili još neke probleme s Yanom? (Razgovarajući u zajedništvu o razlučivanju antikristâ, otkrio sam da je Yan bio vrlo vješt u unošenju razdora među ljude. Često bi osuđivao određenu braću i sestre preda mnom i sijao bi razdor u mom odnosu sa sestrom s kojom sam surađivao, govoreći da je ona samo osoba koja ugađa drugima i ne provodi istinu u djelo, i tako dalje. To je uzrokovalo da stvorim određena mišljenja o njoj i s vremenom nisam mogao skladno surađivati s njom.) Zapravo, svi ste vi imali svoja mišljenja o Yanu, ali nitko ih nije iznio niti ga je prijavio. Svi ste vi osobe koje ugađaju drugima, koje bi radije uzrokovale zastoje u crkvenom radu i uopće ne marile. On nije obavljao posao koji mu je Višnji dodijelio, a vi ga, vidjevši to, niste prijavili, već ste umjesto toga štitili ovog antikrista i popuštali mu. Zašto ga niste prijavili? Jeste li se bojali da ćete mu se zamjeriti ili ga niste mogli prozreti? (Nisam ga mogao prozreti. Osim što bih ga sreo kad bih povremeno imao neki problem, nisam se inače družio s njim. Govorio je da je zauzet poslom, ali nismo znali govori li istinu ili ne.) Nije bilo potrebe istraživati što je radio iza leđa; trebao si biti u stanju prozreti nešto od onoga što je radio točno pred tobom. Postoje određena očitovanja kad antikristi nešto rade. On nije radio stvari samo iza leđa; ta si očitovanja mogao prepoznati i osobno. Ako vi niste mogli vidjeti ta očitovanja, niste li onda bili slijepi? (Jesmo.) Dakle, da se sada opet pojavi netko takav, biste li ga mogli razlučiti? Može li netko poput Yana obavljati stvaran posao? Može li razgovarati u zajedništvu o istini i rješavati probleme? (Ne.) Zašto kažete ne? (Što se tiče rezultata rada, crkva je imala mnogo problema koji dugo nisu bili riješeni, napredak svih poslova bio je nevjerojatno spor, a filmovi koje smo snimili nisu zadovoljavali zahtjeve Božje kuće.) Prije nego što je Yan uhvaćen, jeste li uvidjeli da je to problem? (Ne.) Dakle, što vi razumijete nakon što slušate propovijedi? Vi ne možete vidjeti tako ozbiljne probleme, a onda samo uvijek nalazite izgovore, govoreći: „Nismo se družili s njim. Kako smo mogli znati što je radio iza leđa? Mi smo samo obični vjernici, on je bio vođa. Nismo ga mogli stalno pratiti, pa je razumno što ga nismo mogli prozreti i što ga nismo prijavili.” Je li to ono što ste vi mislili? (Da.) Koja je priroda toga? (Pokušavamo izbjeći svoje odgovornosti.) Dakle, hoćete li opet pristupiti tome na isti način ako se u budućnosti susretnete s nekim poput njega? (Ne, neću više tako pristupiti tome. Čim to otkrijem, trebao bih to prijaviti.) Nisam baš siguran da ćete to učiniti. U mnogim crkvama ima ljudi koji prijavljuju lažne vođe i antikriste, ali u kanadskoj ih crkvi nije bilo. Ovaj je antikrist bio aktivan tako dugo i nitko ga nije prijavio, baš nitko. Nedavno je tim za filmsku produkciju u SAD-u poslao pismo prijave. Bilo je strukturirano i dobro argumentirano te je također bilo vrlo konkretno i precizno, u osnovi temeljeno na činjenicama. To pokazuje da u svakoj crkvi ima nekih ljudi koji mogu razlučiti lažne vođe i antikriste – to je dobra stvar. Ponekad lažni vođe i antikristi neko vrijeme prave predstavu i razotkrivaju određene probleme. Neki ljudi možda mogu vidjeti samo da postoje problemi, ali ne mogu prozreti bit i istinu tih problema niti znaju kako ih riješiti – to se također odnosi na nedostatak sposobnosti razlučivanja. Što biste trebali učiniti u takvim okolnostima? U takvim situacijama, trebali biste naći nekoga tko razumije istinu kako bi ih razlučio. Ako postoji nekoliko ljudi koji mogu preuzeti odgovornost, pa da svi skupa traže, razgovaraju u zajedništvu i raspravljaju o toj stvari, tada se svi možete složiti i prozreti bit problema te ćete onda moći razlučiti jesu li to lažni vođe i antikristi. Nije tako teško riješiti problem lažnih vođa i antikrista; lažni vođe ne obavljaju stvaran posao te ih je lako otkriti i jasno se vide; antikristi ometaju i prekidaju crkveni rad te ih je također lako otkriti i jasno se vide. Sve se to odnosi na problem ometanja Božjeg izabranog naroda u obavljanju njegovih dužnosti i trebali biste takve ljude prijaviti i razotkriti – samo tako možete spriječiti zastoje u crkvenom radu. Prijavljivanje i razotkrivanje lažnih vođa i antikrista ključan je posao koji jamči da Božji izabrani narod može dobro obavljati svoje dužnosti te sav Božji izabrani narod snosi tu odgovornost. Bez obzira na to o kome se radi, sve dok je lažni vođa ili antikrist, Božji izabrani narod treba ga razotkriti i iznijeti na vidjelo, i na taj ćete način ispuniti svoju odgovornost. Sve dok je prijavljeni problem istinit i zaista postoji slučaj lažnog vođe ili antikrista, Božja kuća će ga uvijek riješiti pravovremeno i u skladu s načelima. Dakle, jeste li vi obznanili problem s antikristom Yanom? Ne, niste. Dugo vas je vremena ovaj đavao zaluđivao i poigravao se s vama, kao da niste bili nimalo svjesni. Imati tako očitog antikrista pored sebe koji cijelo ovo vrijeme bezobzirno postupa i vi samo dopuštate da se to nastavi bez bez propitivanja, zar vi zaista niste nimalo svjesni? Živite li vi normalno crkvenim životom? Jeste li u stanju uživati u djelu Duha Svetoga? Imate li koristi svaki put kad prisustvujete okupljanju? Sve biste te stvari trebali moći osjetiti. Najvažnije, antikrist Yan uopće nije obavljao nikakav stvaran posao, uzrokovao je zastoje u radu na filmskoj produkciji i napravio je potpuni nered od crkvenog rada. Svatko tko ima srce trebao je moći vidjeti te stvari, ali nitko među vama nije raskrinkao niti prijavio tog antikrista. Čini se kao da se vi volite družiti s prljavim đavlima i zlim duhovima te da uopće nemate ljubavi prema istini. Možda niste voljni to priznati, ali to je činjenica. Družili ste se s đavlom, a ipak mislite da je to sjajno. Mislite da više ne trebate čitati Božje riječi niti težiti istini i da možete samo obavljati formalnosti u vršenju svoje dužnosti; mislite da se više ne trebate zamarati postizanjem spasenja, provođenjem istine u djelo, pokoravanjem Božjim orkestracijama i aranžmanima ili dobrim obavljanjem svoje dužnosti. Vjerujete da možete samo ugađati svom tijelu i biti nesputani i bezbrižni, baš kao ljudi u Sodomi nekoć, jedući, pijući, veseleći se i ne radeći nikakav ispravan posao, pri čemu nitko ne preuzima odgovornost i nitko ne razotkriva niti prijavljuje antikrista. To je dovelo do toga da je crkva dugo vremena bila bez djela Duha Svetoga. A vas nije briga, vi ste već pali u dekadenciju, nimalo drugačiji od bezvjernika i nevjernika. Godinama ste slušali propovijedi, a čak ni sada još uvijek ne možete razlučiti lažne vođe i antikriste, već ste umjesto toga voljni miješati se s antikristima i jesti po cijeli dan bez da uopće o ičemu ozbiljno razmišljate. Takvo je ponašanje dovoljno da se pokaže kako vi niste istinski Božji vjernici. Prvo, ne volite istinu niti prihvaćate istinu; drugo, nemate nikakav osjećaj odgovornosti za svoju dužnost, a kamoli da se može reći da je odano izvršavate, i jednostavno ignorirate crkveni rad. Naizgled obavljate svoju dužnost, ali ne postižete nikakve rezultate; samo obavljate formalnosti. Bez obzira na to kako lažni vođe i antikristi ometaju crkveni rad i štete mu, vi ste toga potpuno nesvjesni i to vam nimalo ne smeta. Tek kad je antikrist potpuno razotkriven, vi priznajete da ne razlučujete, a kad zatražim detalje, vi kažete: „Ne znam, nisam odgovoran!” Potpuno perete ruke od te stvari. Mislite li vi da je time što to kažete stvar gotova i da ćete moći izbjeći svoju odgovornost? Zar Božja kuća to više neće istraživati? Božja vas je kuća sve ovo vrijeme pojila i slušali ste mnoge propovijedi, a kakav je ishod? Postoji taj ozbiljan problem, da se u crkvi pojavio antikrist, ali vi ste toga nesvjesni. To pokazuje da uopće niste napredovali, da ste obamrli i tupi te da da ugađate svom tijelu. Vi ste hrpa mrtvih ljudi, bez ijednog živog, bez ikoga tko teži istini, u najboljem ste slučaju tek nekoliko službenika. Vjerovati u Boga i slušati propovijedi sve ovo vrijeme da biste se onda družili s antikristom, da ga ne biste razotkrili ili prijavili – koja je razlika između vas i nekoga tko ne vjeruje u Boga? Vi ste s antikristima, vi niste Božji narod; vi slijedite antikriste, vi slijedite Soton i uopće niste sljedbenici Božji. Iako vi niste činili ona zla djela koja je činio antikrist, ipak ste ga slijedili i štitili jer ga niste razotkrili niti prijavili i uporno ste tvrdili kako se niste puno družili s antikristom i da niste znali što on radi. Čineći to, niste li štitili antikrista širom otvorenih očiju? Antikrist je učinio toliko zla i paralizirao crkveni rad, poremetio crkveni život pretvorivši ga u potpuni kaos, a vi ipak kažete da niste znali što antikrist radi – tko bi u to povjerovao? Vi ste vlastitim očima vidjeli da antikrist ometa crkveni rad i šteti mu, a ipak ste bili potpuno ravnodušni i uopće niste reagirali. Nitko ga nije razotkrio niti prijavio – svi ste vi propustili ispuniti čak i tu jednu sićušnu odgovornost i toliko ste bez savjesti i razuma! Crkve na raznim mjestima često šalju pisma prijave, prijavljujući lažne vođe i antikriste – zar vi to nikada niste vidjeli? Samo je kanadska crkva bara stajaće vode koja nikada nije kontaktirala Višnjega da izvijesti o svojoj situaciji. Vi ste samo hrpa mrtvih ljudi, bez ijednog živog! Bog neće priznati takvu crkvu i ako se ne pokajete, potpuno ste gotovi i svi ćete biti eliminirani.

Danas je 10. srpnja 2019. Od današnjeg dana, kanadski tim za filmsku produkciju službeno će proći kroz razdoblje izolacije i promišljanja u trajanju od jedne godine. Koliko ljudi ima u timu za filmsku produkciju? (Bože, u timu za filmsku produkciju su 34 osobe.) A koliko vođa? (Dvoje.) Dobro, ustanite vas dvoje da vas vidim. Vi ljudi iz tima za filmsku produkciju, zapamtite ovaj dan, 10. srpnja. Od današnjeg dana, kanadski tim za filmsku produkciju bit će službeno smješten u grupu B na razdoblje od jedne godine. Ako se pokajete, onda se možete vratiti u običnu crkvu; vidjet ćemo kakvo će biti vaše ponašanje tijekom ove godine – ako možete nastaviti obavljati svoju dužnost i pokažete kajanje, onda možete nastaviti živjeti crkvenim životom. Razumijete li? (Da.) Vaše će dužnosti ostati iste tijekom ovog razdoblja. Ako neki od vas ne žele biti uklonjeni i izbačeni, što mislite o usvajanju ove metode izolacije i promišljanja? Jeste li vi zadovoljni s tim? (Da.) Zašto vam dajem jednu godinu? (Da nam daš priliku da se pokajemo.) Da vam dam priliku da se pokajete. Ako nakon godinu dana vaše ponašanje i dalje bude sramotno, vaša radna učinkovitost i dalje ne bude na razini, i dalje budete odugovlačili pri obavljanju svoje dužnosti i vaša dužnost bude jednako kaotična kao i prije, ako ne postignete nikakav napredak u svom stručnom radu i ulasku u život, i ne postignete baš nikakve rezultate, onda ćete nastaviti biti izolirani na razdoblje od još jedne godine i na taj će se način vremensko razdoblje produljivati iz godine u godinu. Kad postignete napredak, to jest, kad budete mogli napisati neke članke iskustvenih svjedočanstava, i kad vaše ponašanje, razumijevanje i rezultati rada zaista budu na razini, tada ćete moći nastaviti živjeti crkvenim životom. Ostali timovi u kanadskoj crkvi mogu nastaviti živjeti crkvenim životom. Vidjet ćemo kakav će u budućnosti biti vaš stav prema obavljanju vaše dužnosti. Ako se i dalje budete sramotno ponašali, onda će svi u kanadskoj crkvi biti izolirani. Razumijete li? (Da.) Što mislite o ovom ishodu rješavanja stvari? (Dobar je.) Mislite li zaista da je dobar ili to samo kažete? (Zaista je dobar.) Dobro, vi ste zadovoljni s ovim. Dakle, ova današnja propovijed posljednja je koju ćete čuti. Moja je prvotna namjera bila da vas potpuno izoliram i eliminiram te da vam ne dopustim da slušate ovu propovijed. Sve ove godine uzalud ste slušali propovijedi i niste ništa zadobili, pa zašto ih još uvijek slušate? Tako mi je bolno gledati vas! Svi izgledate tako obamrlo i tupo.

Kad sam prije razgovarao sa sestrom iz kanadske crkve, čuo sam da je situacija tamo bila takva da je sve bilo puno blesavog smijeha i krajnjeg razvrata, toliko bučno da nije mogla tipkati, kao da je u užurbanom središtu grada. Tada sam počeo osjećati gađenje prema tome i rekao sam da ljudi iz kanadske crkve nisu pobožni, već su svi razvratni, poput bezvjernika, i da ne teže istini. Kasnije sam s tim ljudima razgovarao u zajedništvu o pitanjima filmske produkcije i bili su potpuno obamrli. Što znači „obamrli”? Kad sam razgovarao s njima, nisu pokazivali apsolutno nikakvu reakciju ni izraz lica, oči su im bile uprte u jednu točku, kao da su opsjednuti zlim duhovima – nisu imali nikakvu reakciju ni stav ni o čemu. Nije li to odvratno? Sudeći po mentalnom stanju i izgledu tih ljudi, nijedan od timova nije dobar, svi su kaotični, a posebno se u timu za filmsku produkciju dogodio incident promiskuiteta, a oni i dalje govore da nisu ništa znali. Je li to što govore točno? Nije li to prijevarno? Zapravo, ovu stvar s antikristom Yanom već su riješili vođe i djelatnici, ali budući da je tako ozbiljna i gnjusna, morao sam se osobno umiješati. Zašto sam se morao umiješati? Zato što je nisu riješili kako treba. Rekli su samo nekoliko površnih riječi, nisu mogli riješiti nijedan problem i uopće nisu mogli raščlaniti stvar. Koliko ste točno vi sada obamrli? Mogli bi vas ubosti iglom u lice, a da ne prokrvarite; uopće niste sposobni bilo što osjetiti. Svi su vođe i djelatnici bili orezani, ali poslije su ostali isti i nisu se promijenili. Zato sam se morao umiješati i promijeniti vaše „postupanje”. Koje ste vi lekcije naučili prilikom ovoga? Neugodno vam je u srcu, zar ne? Mislite li da je pošteno što Ja rješavam stvari na ovaj način? (Da.) Kako je pošteno? Dopustite da govorim otvoreno: ako ne slijediš ispravan put ili ne provodiš istinu u djelo, ako pod krinkom vjere u Boga želiš živjeti baš kao nevjernici i postupati bezobzirno, onda je tvoja vjera u Boga besmislena. Zašto kažem da je besmislena? U čemu leži smisao vjere u Boga? Leži u potpunoj promjeni puta kojim ljudi kroče, njihovog pogleda na život te smjera i ciljeva u životu nakon što povjeruju u Boga, u tome da te stvari postanu potpuno drugačije nego kod onih koji ne vjeruju u Boga, svjetovnih ljudi i đavola, i da put kojim vjernici kroče bude potpuna suprotnost njihovom. Koji je to suprotan smjer? To je da želiš biti dobra osoba i netko tko se pokorava Bogu i tko ima obličje čovjeka. Dakle, kako to možeš postići? Trebao bi se usredotočiti na težnju za istinom i tek ćeš se tada moći promijeniti. Ako ne težiš istini ili ne provodiš istinu u djelo, onda tvoja vjera u Boga nema smisla ni vrijednosti, tvoja je vjera prazna ljuštura, đavolje riječi namijenjene obmani, samo prazne riječi, bez ikakvog učinka. Trebali biste razmisliti o ovome što ovdje govorim. Ove su riječi najjednostavnije i najtemeljnije istine, a vi možda nikada prije niste razmišljali o njima. Je li tako? Ako kažeš: „Vjerujem u Boga. Radit ću što trebam, radit ću što želim, a što se tiče pokoravanja Bogu, pokoravanja Božjim orkestracijama i aranžmanima, odanosti Bogu i bivanja osobom s ljudskošću, te stvari nemaju nikakve veze sa mnom”, onda ako te stvari nemaju nikakve veze s tobom, što ti radiš vjerujući u Boga? Zašto vjeruješ u Boga? Kako želiš vjerovati u Njega? Kakva osoba želiš biti u svojoj vjeri u Boga? Ako te stvari nemaju nikakve veze s tobom, onda je tvoja vjera u Boga jednostavno bez smisla. Ako uvijek vjeruješ u Boga oslanjajući se na svoje predodžbe i uobrazilje, uvijek radiš stvari prema svojim sklonostima, radiš što god želiš i ugađaš svom tijelu, onda tvoje misli i gledišta te stvari koje radiš nemaju nikakve veze s istinom i nikakve veze s onim što Bog zahtijeva, tvoja je vjera u Boga tada besmislena i nema potrebe da nastaviš vjerovati. Čak i da nastaviš vjerovati, bio bi to uzaludan trud i Bog te ne bi spasio.

Ova je tema vrlo teška i svi se vi osjećate uzrujano zbog rješavanja ove stvari; bilo je to pomalo neočekivano. U svakom slučaju, bit će ovakvih slučajeva i u budućnosti. Sada kada smo ovaj put tako riješili stvar, ako se ovako nešto ponovi u budućnosti, neće se postupati ovako, već bi se možda moglo postupiti strože. Recite Mi, je li to prikladno? (Da.)

Zatim, prijeđimo na nešto lakšu temu. Volite li vi slušati priče? (Da.) Onda ću vam ispričati priču. Koju priču da vam ispričam? O kakvoj biste temi vi voljeli slušati? Volite li više slušati pripovijedanje ili raspravljati o aktualnim zbivanjima, politici ili slušati o povijesti? Nećemo govoriti o tim stvarima jer je besmisleno o njima govoriti. Ispričat ću vam priču o ponašanju ljudi koji vjeruju u Boga, o ljudskim naravima i o raznim stanjima koja ljudi doživljavaju u svakodnevnom životu.

Dodatak:

Rasprava o kapitalu:
„Kako god!”

Petero je ljudi čavrljalo, a jedan od njih, po imenu gospodin Sveučilište, reče: „Iz studentskih dana najviše mi nedostaje život na kampusu. Kampus je bio pun raznog bilja, a u proljeće i jesen krajolik je bio tako lijep zbog čega sam se osjećao opušteno i sretno. Također, tada sam bio mlad, nevin i pun težnji, bez tolikog pritiska. Život je bio tako lagan tijekom te tri godine na fakultetu. Kad bih se mogao vratiti deset ili dvadeset godina unatrag i ponovno živjeti na kampusu, mislim da bi to bila najdivnija stvar u ovom životu…” To je bila prva osoba, po imenu gospodin Sveučilište. Što znači Sveučilište? Znači sveučilišni student; odatle i ime gospodin Sveučilište. Gospodin Sveučilište još se nije posve ni prisjetio svog divnog života niti uživao u tome, kad progovori gospodin Diplomac, rekavši: „Može li se trogodišnji studij smatrati sveučilišnim? To je stručni studij. Sveučilišni preddiplomski studij obično traje četiri godine; samo se to može smatrati sveučilišnim studijem. Ja sam na fakultetu proveo četiri godine. Tijekom tih godina otkrio sam da tržište talenata vrvi studentima i da je teško naći posao. Stoga sam prije diplome razmislio i odlučio upisati diplomski studij. U to vrijeme nije bilo mnogo studenata diplomskog studija zbog čega bi bilo lako naći posao. Kao što sam i očekivao, nakon završetka diplomskog studija, našao sam odličan posao s dobrom plaćom i živio sam vrlo dobro. To je bio rezultat toga što studirao na diplomskom studiju.” Koju poruku izvlačite iz ovoga? Gospodin Sveučilište završio je stručni studij, dok je gospodin Diplomac završio diplomski studij i stekao je visoku plaću, status i poštovanje u društvu. Gospodin Diplomac radosno je govorio, kad gospodin Menadžer reče: „Još si mlad, mali! Nemaš nikakvog društvenog iskustva. Nije važno jesi li na diplomskom ili doktorskom studiju, ništa ne može nadmašiti odabir dobrog smjera na sveučilištu. Prije nego što sam krenuo na fakultet, istražio sam tržište i vidio da tvrtke svih veličina trebaju ljude s menadžerskim vještinama, pa sam na sveučilištu odabrao studirati upravljanje tržištem kako bih nakon što diplomiram postao jedan od menadžera na najvišoj razini u tvrtki, inače poznat kao glavni izvršni direktor. Kad sam diplomirao, razne tvrtke svih veličina tražile su talentirane ljude poput mene. Tržište je bilo ogromno, a kad sam se počeo prijavljivati za poslove, nekoliko se tvrtki otimalo za mene. Na kraju sam mogao birati. Odabrao sam najbolju stranu tvrtku i odmah postao menadžer s visokom plaćom. U roku od pet godina kupio sam automobil. Prilično pametno, ha? Znam li donositi dobre odluke ili što?” Dok je gospodin Menadžer govorio, prethodna dvojica osjećala su se pomalo prkosno, ali nisu ništa rekli. U srcu su mislili: „On je vrhunski menadžer i razmišlja dugoročno. Ima puno više kapitala od nas. Iako se osjećamo pomalo prkosno, nećemo ništa reći. Jednostavno ćemo priznati poraz.” Kad je gospodin Menadžer završio s govorom, bio je vrlo zadovoljan sobom, misleći da ti mladi ljudi nisu iskusni kao on. Taman kad se osjećao tako zadovoljno, čovjek po imenu gospodin Službenik počeo je govoriti. Gospodin Službenik nije puno mario za ono što su ostala trojica rekla. Ležerno je držao svoj čaj, otpio gutljaj, pogledao oko sebe i rekao: „Danas svi studiraju. Tko ne može upisati fakultet? Nije dovoljno samo pohađati fakultet, a nije dovoljno ni baviti se biznisom. Čak i ako si menadžer na najvišoj razini, to nije posao za cijeli život, nije stabilan. Ključno je naći siguran posao i onda si sređen za cijeli život!” Kad su ostali to čuli, rekli su: „Posao za cijeli život? Tko danas razmišlja o takvim stvarima? To je stvar prošlosti!” Gospodin Službenik reče: „Stvar prošlosti? Hm, vi to kažete samo zato što svi mislite kratkoročno i nemate uvida! Kad dobiješ posao za cijeli život, iako ti je plaća nešto manja, imaš stabilan život, autoritet i možeš imati prste u svemu! Kad sam polagao ispit za državnog službenika, većina ljudi nije to shvaćala i pitali su zašto bi netko tako mlad htio raditi u državnoj službi. Nakon što sam položio ispit za državnog službenika, prijatelji i rodbina koji su tražili posao ili koji su vodili parnice, tražili su mene. E to je velik autoritet, zar ne? Iako plaća nije velika, osigurali su mi stan i auto. Moje su povlastice bolje od vaših. Osim toga, mogu dobiti i povrat troškova za jelo i kupovinu, a mogu se i besplatno voziti taksijem ili avionom. Vaši poslovi nisu dovoljno dobri; svi vi imate nesigurne poslove. Prošao sam puno bolje od vas!” Ostalima je bilo neugodno nakon što su to čuli pa su rekli: „Iako su tvoje povlastice prilično dobre, na lošem si glasu. Baviš se reketarenjem i svugdje se ponašaš kao tiranin, a ne služiš narodu. Samo nanosiš štetu ljudima i radiš svakakve loše stvari.” Gospodin Službenik odgovori: „Pa što ako sam na lošem glasu? Imam koristi od toga!” Svi su se upustili u raspravu o tome, dok se na kraju posljednja osoba više nije mogla suzdržati, ustala je i rekla: „Gledajte, vi ste išli na fakultet, završili ste diplomski studij, jedan od vas je poslovni menadžer najviše razine, drugi je službenik, a ja nemam iskustva koja vi imate. Iako sam samo beznačajna osoba, moram podijeliti svoja iskustva s vama. Kad sam se vratio u ‚mater’…” Ostali su se iznenadili i pitali: „Što je to ‚mater’? Polaganjem ispita za državnu službu postaje se državni službenik, studiranjem na diplomskom studiju postaje se diplomac, a kao menadžer najviše razine u tvrtki postaje se glavni izvršni direktor, pa što onda znači to ‚mater’? Možeš li to objasniti?” Ta osoba reče: „Znači, vi možete ići na fakultet, studirati na diplomskom studiju, biti poslovni menadžer najviše razine i postati državni službenik, a ja se ne mogu vratiti u svoju alma mater da malo razgledam?” Vidite? Naljutio se. Iako je ta beznačajna osoba bila slabo obrazovana, ipak je bila tašta. Ostali su rekli: „Svi znamo što znači vratiti se u svoju alma mater. Ne moraš reći da si se vratio u ‚mater’. Samo reci da si se vratio u svoju alma mater.” Ostali su ga zatim pitali koje je razine obrazovanja bila njegova alma mater, je li to bila srednja škola, viša škola, fakultet ili diplomski studij. Odgovorio je rekavši: „Nikad nisam išao na fakultet, nikad nisam studirao na diplomskom studiju i nikad nisam polagao ispit za državnog službenika. Zar nije u redu završiti samo osnovnu školu? Kako god!” Bilo mu je neugodno; otkrio je svoje obrazovanje i to se više nije moglo prikriti. Cijelo se vrijeme pretvarao. Tijekom druženja s ostalima nikad im nije otkrio svoju razinu obrazovanja. Sad je sve izašlo na vidjelo, izgubio je obraz, pojurio je prema vratima i pobjegao. Ostali nisu razumjeli zašto je pobjegao i svi su zajedno rekli: „Nisi li završio samo osnovnu školu? Zašto bježiš? A bio si tako ponosan na to!” Ovdje ću završiti priču; to je otprilike to.

U ovoj priči ima pet osoba. O kojoj temi raspravljaju? (O svom akademskom obrazovanju.) Što akademsko obrazovanje zapravo znači ljudima? (To je njihov društveni status.) Akademsko obrazovanje osobe povezano je s njezinim društvenim statusom – to je objektivna činjenica. Zašto ljudi žele raspravljati o svom društvenom statusu? Zašto žele iznijeti svoj društveni status i svoj identitet na vidjelo kao temu za raspravu? Što oni rade? (Hvale se.) Dakle, koji bi trebao biti naslov ove priče? (Uspoređivanje akademskog obrazovanja.) Da je priča naslovljena „Uspoređivanje akademskog obrazovanja”, ne bi li to bilo previše izravno? (Da, bilo bi. Što kažete na „Hvalisanje statusom”?) To je malo previše izravno, nije implicitno i nije dovoljno duboko. Što ako kažemo da je glavni naslov „Rasprava o kapitalu”, a podnaslov „Kako god”? Pomalo je satirično, zar ne? „Rasprava o kapitalu” znači da svatko raspravlja o vlastitom kapitalu, uključujući svoje akademsko obrazovanje i svoj društveni status. Što znači „Kako god”? (Nepriznavanje da je netko drugi bolji.) Točno, ovdje postoji jedna vrsta naravi. „Pa što ako si student diplomskog studija? Pa što ako si obrazovaniji od mene?” Nitko ne govori da je itko drugi bolji od njega. To znači raspravljati o kapitalu. Ne čuje li se ovakav razgovor često kad ste u društvu? Ima ljudi koji se hvale bogatstvom svoje obitelji, ljudi koji se hvale prestižnim porijeklom svoje obitelji, ljudi koji se hvale činjenicom da određeni carevi i slavne osobe nose njihovo prezime, a neki govore o tome koji su fakultet završili, koliko su bili slavni, a čak i maserka u salonu ljepote kaže: „Učila sam masažu od renomiranog učitelja uz stručno usmjeravanje i osobni nadzor. Na kraju sam postala vrhunska stručna maserka, a 2000-te su bile moje najslavnije razdoblje…” Ovo „slavno” je ovdje pogrešno upotrijebljeno. Čak i maserka iz uslužne djelatnosti govori o svom „najslavnijem razdoblju” – ona se doista hvališe i razmeće. Ono o čemu uglavnom govorimo u okviru ove teme određeni su razgovori koji se često čuju, ponašanje koje se često viđa i naravi koje se često otkrivaju kad ste u društvu u stvarnom životu. Zašto ljudi govore o takvom kapitalu? Koja je narav ili motivacija ovdje na djelu? Mogu li se te stvari o kojima se govori smatrati slavnima? Slava nema nikakve veze s tim. Dakle, imaju li ljudi koristi od priče o takvim stvarima? (Nemaju.) Govorite li i vi o tim stvarima? (Da.) Znate da od njih nema koristi, pa zašto onda govorite o njima? Zašto ljudi uživaju govoriti o takvim stvarima? (Te su stvari kapital kojim se ljudi hvale.) Koja je svrha hvalisanja njima? (Da bi drugi ljudi njih visoko cijenili.) Zato što nitko ne želi biti obična, svakodnevna osoba. Čak i netko tko je završio osnovnu školu govori o povratku u svoju „mater” kako bi je malo razgledao, želeći da upotrebom takvog književnog jezika zavara i zatupljuje druge kako bi ga visoko cijenili. Koja je svrha toga da ga drugi visoko cijene? Svrha je u tome da bude iznad drugih, da ima mjesto i položaj među drugima, aureolu na glavi, da ono što govori ima autoritet, da ima podršku drugih i da ima ugled. Kad biste odbacili te stvari i bili obična, prosječna osoba, što biste trebali posjedovati? Prvo, trebao bi imati ispravno stajalište. Kako nastaje to ispravno stajalište? Nastaje čitanjem Božjih riječi i razumijevanjem stava koji bi trebao imati prema određenim stvarima, a koji je u skladu s Božjim namjerama i koji bi ljudi trebali posjedovati sa svojom normalnom ljudskošću – to je ispravno stajalište. Dakle, koje je najprikladnije i najispravnije gledište koje, kao obična, svakodnevna i normalna osoba, treba imati prema svim tim stvarima, prema društvenom statusu, društvenom kapitalu ili obiteljskom porijeklu i tako dalje? Znate li? Recimo da netko vjeruje u Boga dugi niz godina, vjeruje da je razumio mnoge istine, vjeruje da slijedi Božji put i da je odan Bogu i svojoj dužnosti, a ipak svoj status u društvu i među ljudima te svoju vrijednost smatra vrlo važnima i jako cijeni te stvari, pa se čak često hvali svojim kapitalom, svojim slavnim porijeklom i svojom vrijednošću – je li takva osoba doista netko tko razumije istinu? Očito da nije. Dakle, je li netko tko ne razumije istinu osoba koja ljubi istinu? (Nije.) Nije. Kakva je veza između raspravljanja o kapitalu i toga razumije li netko istinu i ljubi li istinu? Zašto kažem da netko tko cijeni svoju vrijednost i hvali se svojim kapitalom nije osoba koja ljubi i razumije istinu? Kako bi netko tko istinski ljubi i razumije istinu trebao pristupiti tim pitanjima društvenog statusa, osobnog kapitala i vrijednosti? Što sve spada u društveni status? Obiteljsko porijeklo, obrazovanje, ugled, postignuća u društvu, osobni talenti i tvoja etnička pripadnost. Dakle, kako pristupaš tim stvarima da bi potvrdio da si osoba koja razumije istinu? Na ovo bi pitanje trebalo biti lako odgovoriti, zar ne? U teoriji biste trebali puno razumjeti o tom aspektu. Recite što god vam padne na pamet. Nemojte misliti: „Oh, nisam o tome dobro promislio pa ne mogu ništa reći.” Ako niste dobro promislili, samo recite što trenutačno mislite. Ako možete govoriti tek nakon što ste o nečemu promislili, onda se to zove pisanje članaka. Mi sada samo čavrljamo; ne tražim od tebe da napišeš članak. Govori najprije s teorijskog stajališta. (Iz Božjih riječi razumijem da Bog ne gleda koliko je netko obrazovan niti kakav je njegov društveni status, već uglavnom gleda teži li istini, može li primjenjivati istinu i pokorava li se istinski Bogu te izvršava li svoju dužnost u skladu s mjerilom. Ako netko ima visok društveni status i visoko je obrazovan, ali nema duhovno razumijevanje, ne hoda putem težnje istini i ne boji se Boga niti se kloni zla, na kraju će ipak biti eliminiran i neće moći biti postojan u Božjoj kući. Stoga, nečije akademsko obrazovanje i status nisu važni. Važno je teži li osoba istini.) Izvrsno, to je najosnovniji koncept. Zašto kažem da je najosnovniji? Zato što su te teme i taj sadržaj u osnovi ono o čemu ljudi obično govore. Ima li netko drugačije razumijevanje? Neka netko dopuni ono što je već rečeno. (Ako netko može težiti istini, onda može vidjeti da je težnja slavi, dobitku i statusu doista vrsta ropstva, okov koji nosi, i što više teži tim stvarima, to će se osjećati praznije i to će više iskusiti štetu i bol koju slava, dobitak i status uzrokuju ljudima. Kad to shvati i kad vidi nekoga tko te stvari smatra kapitalom, pomislit će da je takva osoba doista jadna.) (Osoba koja istinski ljubi i razumije istinu mjerit će društveni status i ugled pomoću Božjih riječi, gledat će što Bog kaže i zahtijeva, čemu Bog želi da ljudi teže, što će ljudi na kraju dobiti težeći tim stvarima i je li ono što dobiju u skladu s rezultatima koje se Bog nada vidjeti u ljudima.) Dotakli ste se toga, ali ima li ono što govorite puno veze s istinom? Jeste li u stanju to procijeniti? Većina ljudi ima neko osjetilno znanje, a kad bih vas zamolio da održite propovijed, to bi bila propovijed poticaja. Zašto kažem da bi to bila propovijed poticanja? Propovijed poticanja je propovijed u kojoj ljudima dajete savjete i ohrabrujete ih – njome se ne mogu riješiti stvarni problemi. Iako svaka rečenica može zvučati ispravno i razumno, u skladu s ljudskim razumom i racionalnim zahtjevima, ona ima malo veze s istinom – samo je djelić površnog i osjetilnog ljudskog znanja. Kad bi ti te riječi podijelio s drugima u zajedništvu, bi li mogao riješiti probleme i poteškoće ljudi u njihovom izvoru? Ne, ne bi, i zato kažem da bi to bila propovijed poticanja. Ako ne možeš riješiti poteškoće i probleme ljudi u njihovom izvoru, onda probleme ljudi ne rješavaš pomoću istine. Oni koji ne razumiju istinu uvijek će zagovarati znanje, ugled i status te neće moći pobjeći od stega i ropstva tih stvari.

Razmislite o ovome – kako biste trebali pristupati ljudskoj vrijednosti, društvenom statusu i obiteljskom porijeklu? Koji je ispravan stav koji biste trebali imati? Prije svega, trebali biste iz Božjih riječi vidjeti kako On pristupa tom pitanju; jedino ćete tako shvatiti istinu i nećete činiti ništa što se protivi istini. Dakle, kako Bog gleda na nečije obiteljsko porijeklo, društveni status, obrazovanje koje je stekao i bogatstvo koje posjeduje u društvu? Ako na stvari ne gledaš na temelju Božjih riječi, ako ne možeš stati na Božju stranu i prihvatiti stvari od Boga, tada će način na koji gledaš na stvari zasigurno donekle odstupati od onoga što Bog namjerava. Ako ne odstupa puno, samo s malom razlikom, onda to nije problem; ako je način na koji gledaš na stvari u potpunoj suprotnosti s onim što Bog namjerava, onda je to u neskladu s istinom. Što se Boga tiče, na Njemu je što ljudima daje i koliko im daje, a društveni status ljudi također je određen od Boga i nipošto ga nije nitko izmislio. Ako Bog učini da netko trpi bol i siromaštvo, znači li to da nema nade da ta osoba bude spašena? Ako je njezina vrijednosti mala, a društveni položaj nizak, zar je Bog neće spasiti? Ako ima nizak društveni status, je li onda njezin status nizak i u Božjim očima? Ne nužno. O čemu to ovisi? Ovisi o putu kojim ta osoba hoda, o njezinoj težnji i njezinu stavu prema istini i Bogu. Ako je društveni status neke osobe vrlo nizak, obitelj vrlo siromašna, a razina obrazovanja niska, ali ona na praktičan način vjeruje u Boga te ljubi istinu i pozitivne stvari, je li onda u Božjim očima njezina vrijednost velika ili mala, je li plemenita ili prizemna? Ona je dragocjena. Gledajući iz te perspektive, o čemu ovisi nečija vrijednost – bila ona velika ili mala, plemenita ili prizemna? Ovisi o tome kako te Bog vidi. Ako te Bog vidi kao nekoga tko teži istini, tada imaš vrijednost i dragocjen si – ti si dragocjena posuda. Ako Bog vidi da ne težiš istini i da se ne daješ iskreno za Njega, tada si bezvrijedan i nisi dragocjen – ti si prizemna posuda. Koliko god bio obrazovan ili koliko god visok bio tvoj društveni status, ako ne težiš istini niti je razumiješ, tvoja vrijednost nikada ne može biti velika; čak i ako te mnogi ljudi podržavaju, uzvisuju i obožavaju, i dalje si prezira vrijedan bijednik. Dakle, zašto Bog tako gleda na ljude? Zašto Bog takvu „plemenitu” osobu, s tako visokim društvenim statusom, s toliko ljudi koji je uzvisuju i dive joj se, čak i s tako visokim ugledom, vidi kao prizemnu? Zašto je način na koji Bog gleda na ljude potpuno suprotan gledištima koja ljudi imaju o drugima? Postavlja li Bog Sebe namjerno protiv ljudi? Nipošto ne. To je zato što je Bog istina, Bog je pravednost, dok je čovjek iskvaren i nema istine ni pravednosti, a Bog mjeri čovjeka Svojim vlastitim mjerilom, a Njegovo mjerilo je istina. Možda to zvuči pomalo apstraktno, pa recimo to drugačije. Božje mjerilo temelji se na stavu osobe prema Bogu, njezinu stavu prema istini i prema pozitivnim stvarima – to više nije apstraktno. Recimo da neka osoba ima visok društveni status, visoku razinu obrazovanja, vrlo je obrazovana i kulturna, te ima osobito slavnu i sjajnu obiteljsku povijest, ali postoji jedan problem: ona ne voli pozitivne stvari, iz dubine srca osjeća odbojnost, gađenje i mržnju prema Bogu, a kad se pojavi bilo što povezano s Bogom, s temama o Bogu ili Božjem djelu, ona škrguće zubima od mržnje, oči joj sijevaju, pa čak želi i udariti druge ljude. Kad god netko spomene temu povezano s Bogom ili istinom, ona osjeća odbojnost i neprijateljstvo, i njezina životinjska priroda izbija na vidjelo. Je li takva osoba dragocjena ili bezvrijedna? Koliko u Božjim očima vrijedi njezino akademsko obrazovanje, njezin takozvani društveni status i društveni ugled? Baš ništa. Kako Bog gleda na takve ljude? Kako Bog karakterizira takve ljude? Takvi su ljudi đavli i Sotone, oni su najbezvredniji, prezira vrijedni bijednici. Gledajući sada, što je osnova za utvrđivanje nečije vrijednosti kao plemenite ili prizemne? (Osnova je stav te osobe prema Bogu, istini i pozitivnim stvarima.) Tako je. Prije svega, čovjek mora razumjeti kakav je Božji stav. Najtočnije, najprikladnije i najpravednije je razumjeti Božji stav te razumjeti načela i mjerila po kojima Bog donosi sud o ljudima, a zatim mjeriti ljude na temelju načela i mjerila po kojima se Bog odnosi prema ljudima. Sada imamo osnovu za mjerenje ljudi, pa kako bismo to trebali konkretno provesti u djelo? Na primjer, neka je osoba vrlo visoko obrazovana i popularna gdje god da se pojavi, svi o njoj misle dobro i drugima se čini da ima sjajne izglede – hoće li onda ona u Božjim očima sigurno biti plemenita? (Ne nužno.) Kako bismo trebali procijeniti tu osobu? Plemenitost i prizemnost osobe ne temelje se na njezinom društvenom statusu niti na akademskom obrazovanju, a još se manje temelji na etničkoj pripadnosti, i, naravno, ne temelji se na nacionalnosti osobe. Na čemu se mora temeljiti? (Mora se temeljiti na Božjim riječima i na stavu osobe prema istini i Bogu.) Točno. Na primjer, preselili ste iz kontinentalne Kine u SAD, i čak i ako jednog dana postanete američki državljani, hoće li se vaša vrijednost i vaš status promijeniti? (Neće.) Ne, neće; i dalje ćeš to biti ti. Ako vjeruješ u Boga, a ne možeš zadobiti istinu, si i dalje jedan od onih koji će propasti. Neki površni ljudi ne vjeruju istinski u Boga niti teže istini, oni slijede svjetovni svijet i, nakon što postanu američki državljani, kažu: „Vi Kinezi” i „Vi ljudi iz kontinentalne Kine.” Recite Mi, jesu li takvi ljudi plemeniti ili prizemni? (Prizemni.) Tako su prizemni! Ponašaju se kao da su postali plemeniti time što su stekli američko državljanstvo – nisu li baš površni? Baš su površni. Ako osoba može pristupiti slavi i dobitku, društvenom statusu, bogatstvu i akademskim postignućima s običnim srcem – naravno, to obično srce ne znači da si već iskusio te stvari i otupio, već da imaš mjerilo i to ne smatraš najvažnijim stvarima u svom životu, i ako su se mjerila i načela kojima mjeriš te stvari i gledaš na njih, kao i tvoje vrijednosti, promijenili, i ako možeš ispravno pristupati tim stvarima i gledati na njih s običnim srcem – što to dokazuje? To dokazuje da si oslobođen od vanjskih stvari kao što su takozvani društveni status, ljudska vrijednost i tako dalje. Možda to nećete moći postići odmah, ali kad uistinu budete razumjeli istinu, moći ćete prozreti te stvari. Dat ću vam primjer. Netko susretne imućnu braću i sestre te vidi da nose samo markiranu odjeću i da izgledaju dobrostojeće, i ne zna kako s njima razgovarati ili družiti se, pa se ponizi, ulaguje se i laska imućnoj braći i sestrama i ponaša se odbojno – ne ponižava li se time? Ovdje nešto njime upravlja. Kad neki ljudi sretnu imućnu ženu, obraćaju joj se s „velika sestro”, a imućnom muškarcu s „veliki brate”. Uvijek se nastoje ulagivati tim ljudima i preporučiti se. Kad vide nekog siromašnog i neuglednog, sa sela i slabog obrazovanja, gledaju na njega svisoka i ne posvećuju mu ikakvu pažnju, a njihov se stav mijenja. Događa li se to obično i u crkvi? Događa se i ne možete to poreći, jer među vama ima nekih koji su očitovali upravo takvo ponašanje. Neki oslovljavaju s „veliki brate”, neki s „velika sestro”, a neki s „teto” – to su ozbiljni svjetovni običaji. Sudeći po njihovom ponašanju, to nisu ljudi koji teže istini, i oni ne posjeduju ni najmanje istina-stvarnosti. Većina vas je takva, i ako se ne takve osobe ne promijene, na kraju će sve biti eliminirane. Iako ta pogrešna gledišta ne sprječavaju ljude da prihvate istiniti put, ona mogu utjecati na njihov ulazak u život i izvršavanje njihovih dužnosti; ako nisu osoba koja prihvaća istinu, vjerojatno će izazvati ometanja u crkvi. Ako možeš razumjeti Božju namjeru, onda možeš dokučiti načela i mjerila po kojima se te stvari mjere. Postoji još jedan aspekt, a to je da bez obzira na to kakav društveni status ili obrazovanje osoba ima, ili kakvog je obiteljskog porijekla, jednu činjenicu moraš priznati: tvoja akademska postignuća i obiteljsko porijeklo ne mogu promijeniti tvoj karakter niti mogu utjecati na tvoju narav. Nije li tako? (Jest.) Zašto to kažem? U kakvoj god obitelji osoba rođena ili kakvo god obrazovanje kasnije stekla, bilo da postane visoko obrazovana ili ne postane, i u kakvom god društvenom okruženju rođena, bio njezin društveni status visok ili nizak, njezine su iskvarene naravi potpuno iste kao i kod bilo koga drugog. Svi su isti – to je neizbježno. Tvoj društveni status i tvoja vrijednost ne mogu promijeniti činjenicu da si pripadnik ljudskog roda kojeg je Sotona iskvario, niti mogu promijeniti činjenicu da si iskvareno ljudsko biće s iskvarenim naravima koje se protivi Bogu. Što time mislim? Mislim da, u koliko god imućnoj obitelji bio rođen ili koliko god bio visoko obrazovan, i dalje imaš iskvarene naravi; bez obzira na to jesi li plemenit ili prizeman, bogat ili siromašan, visokog ili niskog statusa, i dalje si iskvareno ljudsko biće. Stoga ste svi jednaki nakon što ste prihvatili Božje djelo, a Bog je pravedan i pravičan prema svima. Nije li to razumijevanje koje bi ljudi trebali imati? (Da.) Koju to osobu Sotona nije iskvarila i koja osoba nema iskvarene naravi zbog svog visokog društvenog statusa i zbog toga što je rođena u najplemenitijoj rasi cijelog čovječanstva? Je li ta tvrdnja opravdana? Je li se to ikada dogodilo u povijesti čovječanstva? (Nije.) Ne, nije. Zapravo, nijedno ljudsko biće, uključujući Joba, Abrahama, one proroke i drevne svece, kao i Izraelce, nije moglo izbjeći ovu neporecivu činjenicu: živeći na ovom svijetu, cijelo je čovječanstvo iskvareno od Sotone. Dok Sotona kvari čovjeka, njega ne zanima jesi li ti visoko obrazovan, kakva je tvoja obiteljska povijest, koje je tvoje prezime niti koliko je veliko tvoje obiteljsko stablo, konačni je rezultat: ako živiš među ljudima, Sotona te je iskvario. Stoga, činjenicu da imaš sotonske iskvarene naravi i da živiš sa svojim sotonskim iskvarenim naravima ne mogu promijeniti tvoja vrijednost i tvoje akademsko obrazovanje. Nije li to razumijevanje koje bi ljudi trebali imati? (Da, jest.) Jednom kad to shvatite, kako ćete se ubuduće odnositi prema nekome tko se razmeće svojim darovima i kapitalom, ili kad opet među sobom otkrijete nekoga „nadmoćnog”? (Odnosit ću se prema njemu u skladu s Božjim riječima.) Točno. Kako ćete se odnositi prema njemu u skladu s Božjim riječima? Ako ga iz dokolice počnete omalovažavati i ismijavati, govoreći: „Vidi koliko si obrazovan, čime se razmećeš? Opet govoriš o svom kapitalu, ali možeš li dobro izvršavati svoju dužnost? Koliko god bio visoko obrazovan, nije li i tebe Sotona iskvario?” – odnosiš li se dobro prema njemu? To nije u skladu s načelima niti je nešto što bi osoba s normalnom ljudskošću trebala činiti. Dakle, kako bi se trebao odnositi prema njemu, a da je u skladu s načelima? Ne bi trebao gledati na njega svisoka, ali ga ne bi trebao ni omalovažavati – nije li to kompromis? (Jest.) Je li ispravno činiti kompromis? Ne, nije. Trebao bi se ispravno odnositi prema njemu, i ako mu možeš pomoći istinom koju razumiješ, onda mu pomozi. Ako mu ne možeš pomoći, onda, ako si vođa i vidiš da on odgovara određenoj dužnosti, onda ga postavi da izvršava tu dužnost. Nemoj ga gledati svisoka zato što ima neku visoku razinu obrazovanja, misleći: „Pih, kakva je korist od visokog obrazovanja? Razumiješ li istinu? Ja nisam visoko obrazovan, ali sam i dalje vođa. Dobrog sam kova, bolji sam od tebe, pa ću te omalovažavati i osramotiti!” To je zlobno i bez ljudskosti. Što znači „ispravno se odnositi prema njemu”? To znači rješavati stvari prema istina-načelima. Koje je ovdje istina-načelo? Pravedno se odnositi prema ljudima. Ljude nemojte visoko cijeniti i gledati na njih svisoka niti se nemojte ponižavati pred njima i osjećati se kao da ste niži od njih, nemojte im ni laskati, nemojte ih gaziti niti omalovažavati; oni možda ni sami ne smatraju da su vrlo vrijedni i možda se ne razmeću. Je li ispravno to što se vi uvijek bojite da će se oni razmetati pa zato stalno gazite po njima? Ne, nije ispravno. To je podlo i bez ljudskosti – ako ne naginješ previše na jednu stranu, naginješ previše na drugu. Odnositi se prema ljudima ispravno i pravedno – to je načelo. To načelo zvuči jednostavno, ali ga nije lako provesti u djelo.

Prije nekog vremena jedan se vođa spremao preseliti. Rekao sam mu da sa sobom može povesti vođe timova i članove koji su mu potrebni, kako bi im bilo lakše raspravljati zajedno o poslu. Ono što sam rekao nije bilo teško razumjeti – čovjek to shvati čim čuje. Na kraju, to osoblje koje je poveo sa sobom imalo je prilične „kvalifikacije”: neki su mu donosili čaj, neki su mu prali noge i masirali leđa – sve same ulizice. Koliko je samo odvratan bio taj vođa? Bila je ondje i osoba sa zaraznom bolešću koja mu se svakodnevno ulagivala i laskala mu, pratila ga uokolo i služila mu. On je čak bio spreman riskirati da se zarazi tom bolešću kako bi mogao uživati u laskanju. Konačno, budući da se toj osobi vratila bolest nakon što su se preselili, taj je lažni vođa bio razotkriven. Stoga, bez obzira na to razumiju li ljudi istinu ili ne, nipošto ne smiju činiti loše stvari, ne smiju činiti stvari oslanjajući se na svoje ambicije i želje niti imati način razmišljanja osobe koja iskušava sreću, jer Bog ispituje ljudska srca i svu zemlju. Što „sva zemlja” obuhvaća? Obuhvaća i materijalne i nematerijalne stvari. Ne pokušavajte mjeriti Boga, Božji autoritet ili Božju svemogućnost svojim umom. Ljudi su stvorena bića i njihov je život tako beznačajan – kako mogu izmjeriti veličinu Stvoritelja? Kako mogu izmjeriti svemogućnost i mudrost Stvoritelja u Njegovom stvaranju svega i Njegovoj suverenosti nad svim? Nipošto ne smijete činiti neuke stvari niti zlo. Činjenje zla neizbježno će izazvati odmazdu, a jednog dana kad te Bog razotkrije, gorko ćeš požaliti i tog ćeš dana plakati i škrgutati zubima. Moraš se vladati sa samosviješću. Bilo bi bolje da se u određenim stvarima, prije nego što te Bog razotkrije, usporediš s Božjim riječima, promisliš o sebi i da ono zakopano izneseš na vidjelo, otkriješ vlastite probleme, a zatim tragaš za istinom kako bi ih riješio – nemoj čekati da te Bog razotkrije. Kad te Bog razotkrije, ne postaješ li tada pasivan? Tada si već počinio prijestup. Od trenutka kad te Bog ispituje do trenutka kad si razotkriven, tvoja vrijednost i Božje mišljenje o tebi mogu se jako promijeniti. To je zato što, dok te Bog ispituje, On ti daje prilike i polaže Svoje nade u tebe, sve do trenutka dok te ne razotkrije. Kakvo je Božje raspoloženje od trenutka kada položi Svoje nade u nekoga do trenutka kad se te nade na kraju izjalove? Raspoloženje jako padne. Kakvu će to posljedicu imati za tebe? U manje ozbiljnim slučajevima, možeš postati predmet Božjeg gnušanja i bit ćeš stavljen po strani. Što znači „stavljen po strani”? To znači da ćete zadržati i promatrati. Kakva će posljedica biti u ozbiljnijim slučajevima? Bog će reći: „Ova je osoba pošast i ne zaslužuje čak ni služiti. Nipošto neću spasiti ovu osobu!” Jednom kad Bog oblikuje tu ideju, više nećeš imati nikakav ishod, a kad se to dogodi, možeš padati ničice i krvariti, ali to neće pomoći, jer Bog ti je već dao dovoljno prilika, ali ti se nikada nisi pokajao i otišao si predaleko. Stoga, kakve god probleme imao ili kakvu god iskvarenost očituješ, uvijek bi trebao promišljati o sebi i spoznati sebe u svjetlu Božjih riječi ili zamoliti braću i sestre da ti ukažu na te stvari. Najvažnije je da prihvatiš Božje ispitivanje, dođeš pred Njega i zamoliš Ga da te prosvijetli i osvijetli. Koju god metodu koristio, rano otkrivanje problema, a zatim njihovo rješavanje postiže se samoispitivanjem, i to je najbolje što možeš učiniti. Ne smiješ čekati da te Bog razotkrije i eliminira prije nego što osjetiš kajanje, jer tada će biti prekasno za žaljenje! Je li Bog jako gnjevan ili obilno milosrdan kad nekoga razotkrije? To je teško reći, to je nepoznanica, i neću ti dati to jamstvo – put kojim hodaš ovisi o tebi. Znate li koja je Moja odgovornost? Govorim vam sve što imam za reći, svaku riječ koju trebam reći, ne izostavljajući ni jednu jedinu riječ. Koju god metodu koristio, bilo da se radi o pisanim riječima, pripovijedanju ili izradi kratkih programa, u svakom slučaju, različitim sredstvima prenosim istinu koju Bog želi da razumijete, a istovremeno vas obavještavam o problemima koje mogu vidjeti. Upozoravam vas, podsjećam i potičem, te vam pružam određenu opskrbu, pomoć i podršku. Ponekad kažem i oštre riječi. To je Moja odgovornost, a na vama je kako ćete nastaviti. Ne trebaš analizirati Moj govor ni izraze lica, i ne moraš pozorno promatrati kakvo je Moje mišljenje o vama – ne trebaš to činiti. Tvoj budući ishod nema nikakve veze sa Mnom; povezan je samo s onim čemu ti sam težiš. Danas govorim otvoreno i iskreno, potpuno jasno. Jeste li čuli i razumjeli svaku riječ i svaku rečenicu koju sam rekao, i ono što moram reći, što bih trebao reći i što sam rekao u prošlosti? Nema ničeg apstraktnog u onome što govorim, ničega što vi ne razumijete; sve ste razumjeli i time je Moja odgovornost ispunjena. Nemojte misliti da i dalje moram paziti na vas nakon što završim s govorom, da sam i dalje odgovoran za vas i da ću vas voditi pod ruku do samog kraja. Svi vi vjerujete u Boga već nekoliko godina, odrasli ste, a ne mala djeca. Imate vođe koji su odgovorni za vas kad nešto radite, to nije Moja odgovornost. Ja imam Svoj opseg posla, Svoj opseg odgovornosti; ne moram, niti bi to mogao, pratiti svakog od vas i neprestano vas nadzirati i poticati – nisam obvezan to činiti. Što se tiče onoga čemu vi težite, što govorite i činite u privatnosti, i kojim putem idete, ništa od toga nema nikakve veze sa Mnom. Zašto kažem da nema nikakve veze sa Mnom? Ako svoje dužnosti u Božjoj kući možete izvršavati na prikladan i ispravan način, Božja kuća će do kraja biti odgovorna za vas. Ako ste voljni izvršavati svoju dužnost, platiti cijenu, prihvatiti istinu i postupati prema načelu, tada će vas Božja kuća voditi, opskrbljivati vas i podržavati; ako niste voljni izvršavati svoju dužnost te želite ići raditi i zarađivati novac, vrata Božje kuće širom su otvorena i bit ćete srdačno ispraćeni. Međutim, ako u Božjoj kući uzrokujete ometanja, činite zlo i radite probleme, tada bez obzira na to tko čini zlo, Božja kuća ima upravne odluke i radne aranžmane, i s vama će se pozabaviti prema tim načelima. Razumijete li? Svi vi godinama vjerujete u Boga, pročitali ste mnogo Božjih riječi i svih ovih godina prisustvovali ste okupljanjima i slušali propovijedi, pa zašto se niste ni najmanje pokajali niti preobrazili? Ima mnogo ljudi koji su godinama slušali propovijedi i razumjeli neke istine, ali se još uvijek nisu pokajali i svoje dužnosti i dalje izvršavaju površno – ti su ljudi u opasnosti. Reći ću vam nešto otvoreno: nemojte stalno očekivati da vas pazim, da se brinem o vama i učim vas držeći za ruku kako biste učinili nešto praktično i učinkovito. Ako vas ne promatram ili vas ne nadzirem i ne potičem, a vi postanete površni i posao uspori, tada ste gotovi. To pokazuje da svoju dužnost izvršavate bez ikakve odanosti i da ste svi tek radnici. Reći ću vam, Moja služba je izvršena i nisam obvezan brinuti se o vama. To je zato što Duh Sveti djeluje na vama i ispituje vas u tim stvarima; ono što sam trebao učiniti, učinjeno je, ono što sam trebao reći, rečeno je, držao sam se Svoje službe, ispunio sam Svoju odgovornost, a ono što preostaje jest da vi preuzmete odgovornost za svoje postupke i ponašanje. Ako ne prihvaćate istinu, već ste neprestano površni i uopće ne pomišljate na da se pokajete, tada vaša kazna i vaša eliminacija neće imati nikakve veze sa Mnom.

Jedan aspekt priče koju sam upravo ispričao odnosio se na to kako gledati na društveni status ljudi, njihovu vrijednost, obiteljsko i akademsko podrijetlo i tako dalje, te koja su mjerila i načela po kojima treba gledati na te stvari; drugi se aspekt odnosio na to kako pristupati tim stvarima i kako prozreti njihovu bit. Jednom kad prozreš bit tih stvari, više nećeš biti sputan njima i nećeš živjeti po njima čak iako su one možda još uvijek prisutne u tvom srcu. Kad vidite nevjernika kako se razmeće svojom slavnom poviješću studiranja i stjecanja magisterija ili doktorata, kakvo je tvoje gledište i tvoj stav? Ako kažeš: „Prijediplomski studij na sveučilištu nije ništa. Ja sam završio diplomski studij prije mnogo godina”, ako tako razmišljaš, tada će to za tebe biti problematično i to pokazuje da se u svojoj vjeri u Boga nisi puno promijenio. Ako te pitaju za obrazovanje, a ti kažeš: „Nisam završio ni osnovnu školu, ne znam napisati ni sastavak”, te oni vide da si nitko i ništa i počnu te ignorirati, nije li to onda baš savršeno? Imat ćeš više vremena za čitanje Božjih riječi i za izvršavanje svoje dužnosti, i to je ispravno. Koja je svrha ogovaranja s nevjernicima i bezvjernicima? Ako te netko omalovažava kad mu kažeš da imaš nisku razinu obrazovanja i da nemaš društveni status, što ćeš učiniti? Ne uzimaj to k srcu i ne osjećaj se sputano, pusti ga da govori, neka kaže što god želi, to se tebe ne tiče. Sve dok to ne ometa tvoju težnji istini u vjeri u Boga, onda je to u redu. Ovo je zapravo sporedna tema, ali kroz ono što ljudi izražavaju u svakodnevnom životu, može se vidjeti da oni pridaju veliku važnost tim stvarima koje se tiču kapitala i da ih uvijek nose u srcu. To ne samo da može utjecati na govor i ponašanje ljudi, već može utjecati i na njihov ulazak u život i njihov odabir ispravnog puta vjere u Boga. U redu, neću više govoriti o ovakvoj temi. Vratimo se temi o kojoj smo prošli put razgovarali u zajedništvo i nastavimo razgovarati o različitim očitovanjima antikrista i raščlanjivati ih.

Raščlamba opačine, podmuklosti i prijevare antikrista

I. Raščlamba neprijateljstva i odbojnosti antikrista prema pozitivnim stvarima i istini

Završili smo s raščlambom šestog očitovanja antikrista, a sada ćemo započeti s raščlambom sedmog: opačinom, podmuklosti i prijevarom antikrista. Neki ljudi kažu: „S obzirom na to da raščlanjujemo i razotkrivamo antikriste, nije li preblago reći da su opaki, podmukli i prijevarni? Tko nema pomalo opaku ili prijevarnu narav? Obični ljudi svi imaju te iskvarene naravi, pa ako na ovaj način razotkrivamo i raščlanjujemo antikriste, ne bi li to značilo da su svi antikristi?” Misli li itko od vas tako? Ako itko od vas doista tako misli, onda griješite. Postoji li razlika između opačine, podmuklosti i prijevare antikrista i očitovanja tih iskvarenih naravi u običnih ljudi? Zasigurno postoji razlika, inače ne bismo te naravi ubrajali u očitovanja antikrista. Danas ću prvenstveno razgovarati o toj razlici, prije nego što prijeđem na neke stvarne primjere i specifična očitovanja opake, podmukle i prijevarne naravi antikrista. Lako je razumjeti doslovno značenje riječi „opak”, „podmukao” i „prijevaran”. Poteškoća leži u razlučivanju suštinske razlike između tih vrsta očitovanja u antikrista i u običnih ljudi, zašto vrstu osobe koja posjeduje te iskvarene naravi i suštine karakteriziramo kao antikrista i u čemu je suštinska razlika između antikrista i običnog iskvarenog čovječanstva. Kao prvo, antikristi se otvoreno protive istini i Bogu; natječu se s Bogom za Njegov izabrani narod, Njegov položaj i srca ljudi, pa čak čine razne stvari među Božjim izabranim narodom kako bi pridobili njihova srca te ih zaveli i paralizirali. Ukratko, priroda radnji i ponašanja antikrista, bilo otvorenih ili tajnih, uvijek je protiv Boga. Zašto kažem da je protiv Boga? Zato što savršeno dobro znaju da su Božje riječi istina i da je On Bog, a ipak Mu se i dalje protive i ne prihvaćaju istinu bez obzira na to kako im se o njoj govorilo u zajedništvu. Na primjer, neki antikristi vrbuju neke ljude te ih zavode i kontroliraju. Navode te ljude da ih slušaju i slijede, a zatim od crkve prijevarom pribavljaju svakojake knjige i materijale te osnivaju vlastite crkve i uspostavljaju vlastita kraljevstva kako bi mogli uživati u tome da ih njihovi sljedbenici slijede i obožavaju, nakon čega počinju živjeti na račun crkve. Takvo je ponašanje očito natjecanje s Bogom za Njegov izabrani narod – nije li to karakteristika antikrista? Je li nepravedno okarakterizirati te ljude kao antikriste na temelju te očite karakteristike? Uopće nije nepravedno – ta je karakterizacija vrlo točna! Postoje i neki antikristi koji unutar crkve stvaraju klike i razaraju crkvu. Neprestano odgajaju vlastite snage unutar crkve i isključuju one koji se s njima ne slažu. Zatim one koji ih slušaju i slijede drže uz sebe kako bi stvorili vlastite snage i natjerali sve da rade što im kažu. Nije li to uspostavljanje vlastitih kraljevstava? Bez obzira na to kakve radne aranžmane ili zahtjeve Višnji imao, oni ih odbijaju provesti i umjesto toga rade po svome, vodeći svoje sljedbenike da se otvoreno protive Višnjemu. Na primjer, Božja kuća zahtijeva da se starješine i djelatnici koji nisu sposobni obavljati stvaran posao odmah smijene. Antikrist će, međutim, misliti: „Iako neki starješine i djelatnici nisu sposobni obavljati stvaran posao, oni me podržavaju i odobravaju, a ja sam ih odgajao. Nema šanse da ih Višnji smijeni, osim ako najprije ne ukloni mene.” Recite Mi, nije li ta crkva pod kontrolom tog antikrista? Antikrist zaustavlja radne aranžmane Božje kuće i oni se ne mogu provesti. Kad su radni aranžmani izdani već duže vrijeme i svaka je crkva izvijestila o tome kako su provedeni, na primjer, čije su dužnosti izmijenjene ili tko je smijenjen i zbog kojih okolnosti, antikrist nikada ništa ne izvještava i nikome ne mijenja dužnosti. Neki su ljudi uvijek površni u svojim dužnostima, što ozbiljno utječe na rad crkve, ali antikrist im ne mijenja dužnost. Čak i kad Višnji izravno kaže antikristu da smijeni te ljude, prođe dugo vremena bez njegova odgovora. Nije li tu problem? Kad ga Višnji zamoli da provede radne aranžmane ili pokuša nešto ispitati, kod antikrista nailazi na slijepu ulicu. Braća i sestre u crkvi ne znaju ništa o tome, ne primaju nikakve poruke i odvojeni su od Višnjega – crkva je potpuno pod kontrolom te jedne osobe. Kakva je priroda takvog rada antikrista? To je antikrist koji preuzima crkvu. Antikristi stvaraju klike u crkvi, uspostavljaju vlastita kraljevstva, protive se Božjoj kući i nanose štetu Božjem izabranom narodu. Ljudi gube djelo Duha Svetoga, ne mogu osjetiti Božju prisutnost, nema mira ni radosti, gube vjeru u Boga i više ne obavljaju svoje dužnosti energično. Čak postaju negativni i izopačeni, a njihovi životi stagniraju. Sve su to posljedice toga što antikristi zavode i kontroliraju ljude. U svim pastoralnim područjima kontinentalne Kine sad je razotkriven i smijenjen niz lažnih starješina i antikrista. Među njima ima nekih lažnih starješina i lažnih djelatnika koji nisu obavljali nikakav stvaran posao. Svi su oni posjedovali očitovanja antikrista i svi su imali naravi antikrista, ali nisu sasvim dosegnuli razinu da budu antikristi, pa su samo smijenjeni. Međutim, neki su ljudi bili sami sebi zakon, imali su posljednju riječ u svemu, potpuno su kršili radne aranžmane i radili po svome, pa su okarakterizirani kao antikristi i izbačeni. Takav je način razotkrivanja i rješavanja lažnih starješina i antikrista prekrasan! Osjećam se vrlo sretno kad vidim ta pisma prijave jer to pokazuje da su neki među Božjim izabranim narodom shvatili malo istine nakon godina slušanja propovijedi. Zašto kažem da su shvatili malo istine? Zato što su nakon slušanja tih propovijedi mogli povezati ih i primijeniti na neke stvari s kojima se susreću u životu. Nakon što završe sa slušanjem tih istina, možda ih u tom trenutku ne razumiju uistinu, ali kasnije steknu razlučivanje o ljudima i događajima. Počinju imati načela i mjerila po kojima mogu procijeniti one koji su sami sebi zakon, one koji ne obavljaju stvaran posao, one koji ne mogu riješiti stvarne probleme, one koji su površni u svojim dužnostima i ne nose teret te one koji nemaju osjećaj odgovornosti. Nije li to napredak? To jest napredak. Ne može se reći da posjeduju stas, samo su shvatili malo istine. Božji izabrani narod ima nešto razlučivanja o lažnim starješinama, antikristima i nekima od onih koji ne obavljaju stvaran posao i nesposobni su u svom poslu – nije li to dobra stvar? To je dobra stvar; to pokazuje da Božji izabrani narod razumije istinu i ima razlučivanje te da može stati na Božju stranu i štititi rad crkve – to je nešto što treba proslaviti. One koji razumiju istinu antikristi ne mogu zavesti. Možda će neko vrijeme moći zavoditi one koji ne razumiju istinu i nemaju razlučivanja, ali koliko dugo? Vjerujem da što više ljudi bude razumjelo istinu i što više vjere budu imali u Boga, to će vrijeme koje im je potrebno da odbace i zbace okove i stege antikrista biti sve kraće. Stoga je i dalje nužno da u zajedništvu razgovaramo o raznim detaljnim očitovanjima antikrista, inače ako ljude zavedu i kontroliraju antikristi, bit će im vrlo teško postići spasenje.

Upravo sam jednostavnim riječima objasnio očitovanja antikrista i razloge zašto takve ljude karakteriziramo kao antikriste. U čemu je, dakle, razlika između očitovanja opačine, podmuklosti i prijevare u antikrista i iskvarenih naravi običnih ljudi? Imate li ikakvo razumijevanje o tome? Ispričat ću vam priču, a ta je priča zasigurno povezana s opačinom, podmuklošću i prijevarom. U Knjizi o Jobu u Bibliji zabilježen je razgovor između Boga i Sotone. Bog pita Sotonu: „Odakle dolaziš?” (Job 1,7). A kako Sotona odgovara? („Evo prođoh zemljom i obiđoh je” (Job 1,7).) Sve dosad ljudi još ne razumiju što je Sotona time mislio – to je odraz njegove naravi. Zašto ljudi ne razumiju što je Sotona mislio? Zato što još nisi shvatio odakle točno Sotona dolazi. U čemu je problem s time što je Sotona rekao? Ovdje postoji jedna vrsta naravi, a to je opaka narav. Ostavimo zasad tu rečenicu i analizirajmo ono što slijedi. Sotona dolazi pred Boga i, nakon što je odgovorio na Njegovo pitanje, Bog kaže Sotoni: „Nisi li zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla!” (Job 1,8). Kakvu bi reakciju normalna osoba obično imala nakon što čuje da je Bog to rekao? (Željela bi vidjeti kako je Job postupao.) Ljudi bi odmah pomislili: „Job se bojao Boga i klonio zla i bio je neporočan čovjek. Stvarno mu se divim!” Odakle dolazi to divljenje? Ono proizlazi iz svojevrsne čežnje, ljubavi i žudnje za pozitivnim stvarima unutar normalne ljudskosti. Međutim, ako ne voliš istinu, što ćeš očitovati kad čuješ te riječi? (Prezir.) Prezret ćeš te riječi i zanemariti ih. Neki ljudi tada misle: „Boji se Boga i kloni zla? Kakav je to strah? Što znači ‚kloni zla’? Gdje danas možeš naći neporočnog čovjeka?” Čini se da ne osjećaju ništa nakon što čuju te riječi, pa imaju li oni srca koja čeznu i žude za tim stvarima? (Ne.) Žele li oni te stvari? (Ne.) Žele li oni tragati za razumijevanjem točnih detalja toga? Imaju li tu želju? Ne, nemaju; oni u svojim srcima ne žele znati. Postoji i druga vrsta ljudi koji reagiraju nenormalno kad čuju da je Bog rekao da Ga se Job bojao i klonio zla, da je bio neporočan čovjek. Oni kažu: „Ha? Job se bojao Boga i klonio zla, i bio je neporočan čovjek – postoji li takva osoba? Pokaži mi kako je bio neporočan – ja u to ne vjerujem!” Vjeruju li i ljudi poput ovih koji imaju takve ideje i očitovanja uistinu u riječi koje je Bog izgovorio i priznaju li ih? (Ne.) Oni uistinu ne vjeruju u njih niti ih priznaju. Kao prvo, jedna je stvar sigurna: oni ne priznaju da je ono što Bog kaže istinito, vjerodostojno i točno, ne smatraju Božje riječi istinom, riječima Stvoritelja i vrhovnom istinom za cijelo čovječanstvo. Budući da ne smatraju Božje riječi istinom, kako onda gledaju na Boga? Budući da poriču Božje riječi, bi li mogli priznati da je Bog Bog? Sigurno ne jer poriču Božje riječi, poriču Božju perspektivu i poriču Božje izreke, što implicira da poriču Božje postojanje i poriču da je On stvarnost svih pozitivnih stvari. To je sigurno. Postoji još jedna stvar: kakav stav ljudi poput ovih imaju prema istinama koje Bog izražava i prema pozitivnim i negativnim stvarima te kakva se narav krije iza njihova stava? Kakvo je njihovo mišljenje o Jobu? „To nije moguće! Može li na svijetu još postojati netko takav? To je samo ostatak iz prošlosti. Netko takav ne bi trebao živjeti na ovom svijetu. Samo oni koji su podmukli i loši, zli i opaki trebaju živjeti. Ljudi poput Joba trebaju umrijeti, a ne živjeti!” Kakva je to narav? (Opačina.) To je opačina Sotone. Postoje li sada među ljudima ikakvi ljudi koji imaju potpuno istu opaku narav kao Sotona? Kakvi ljudi kad čuju da je Bog rekao: „Job se boji Boga i kloni zla; on je neporočan čovjek”, nisu uvjereni, odbijaju to prihvatiti, osjećaju odbojnost i gađenje, pa im se čak i kletve javljaju u srcu? Možemo li reći da su ljudi u kojima se rađaju takve stvari Sotonin soj? (Da.) Dakle, je li pretjerano okarakterizirati te ljude kao antikriste? (Ne.) Kad je Bog Sotoni jasno i svečano rekao: „Job se boji Boga i kloni zla; on je neporočan čovjek”, kakav je bio Sotonin stav? On je sumnjao u tu činjenicu. Jedan aspekt toga je da je Sotona sumnjao da je Job takav čovjek i nije mislio da je to moguće. To je bilo zato što je Sotona opak i vjeruje da su sve stvari opake; nije vjerovao da bi među ljudima mogao postojati netko tko je tako divan, koga bi Bog uistinu mogao smatrati neporočnim – Sotona nije vjerovao u to. Drugi je aspekt ono što je Sotona osjetio u svom srcu kad je Bog otkrio tako dobrog čovjeka kao što je Job. Prvo, na najpovršnijoj razini, osjetio je ljubomoru, misleći: „Kako bi mogao postojati neporočan čovjek? Nisam li ja iskvario cijelo čovječanstvo? Ljudi su svi isti kao ja, svi su Te izdali. Kako bi Te mogli slijediti?” Ako to prevedemo na ljudski jezik, to je bio njegov mentalitet. Sotona nije vjerovao da je to moguće, a postoje dva dijela njegova nevjerovanja da je to moguće: prvi je da je Sotona želio da Job ne postoji, dok je drugi da je Sotona mislio: „Čak i ako postoji, uništit ću ga.” Nije li to bila opačina Sotone? (Da.) To je bila opačina Sotone. On nije želio da istinski dobra osoba, netko tko se boji Boga i kloni zla, dođe pred Boga, nije želio da netko poput Joba živi na svijetu, nije želio da netko takav postoji, a još manje je želio da se netko takav pojavi – to je bila opačina Sotone. Što je izvor Sotonine opačine? Njegova narav-bit je opaka. Osim toga, Sotona je također neprijateljski raspoložen prema svim pozitivnim stvarima. Što je uključeno u „sve pozitivne stvari”? To uključuje ljude koji se boje Boga i klone zla i koji su neporočni. Nije li Sotona, time što je bio neprijateljski raspoložen prema Jobu, bio neprijateljski raspoložen i prema Bogu? (Da.) Tako je to zapravo bilo. Dok je Sotona bio neprijateljski raspoložen prema Jobu, ujedno je i mrzio Boga. Želio je da nitko ne obožava Boga – to bi ga najviše usrećilo i to je bila njegova najveća želja. A onda su se sve te činjenice pokazale potpuno suprotnima onome čemu se nadao, što je želio vidjeti i za čime je žudio. Pred njegovim očima dogodila se tako divna stvar, a ipak su ga njegova opačina i njegova zloba navele da povede još jedan razgovor pred Bogom, a to je sljedeći dijalog između njega i Boga. Zna li itko izvorni tekst? („Zar se Job uzalud Boga boji?” (Job 1,9).) Sotona nije govorio izravno, u njegovim je riječima bila skrivena zamka. Rekao je: „Zar se Job uzalud Boga boji?” kako bi ti o tome razmislio. Reci Mi, je li Bog znao što je Sotona time mislio? (Da.) Bog je znao. Bog je Sotonu poznavao u dušu i mogao je sve apsolutno jasno vidjeti. Čim je rekao: „Zar se Job uzalud Boga boji?”, Bog je znao što će učiniti. Kad je Bog vidio da on želi nešto učiniti, znao je da je došla prilika, da je došlo vrijeme da upotrijebi Sotonu da iskuša Joba. Dakle, tko je od njih bio mudar? (Bog.) Sotona to nije znao i mislio je: „Nije li mi Bog zabranio da diram Joba? Nikad nisam očekivao da će On sada pristati na to.” Ovdje ćemo stati s tom pričom. Svi uglavnom znaju što se dogodilo potom.

Sada raščlanimo Sotonina očitovanja i narav u onome što je rekao, kao i koje su točno bile njegova motivacija i namjere kad je to rekao. Kao prvo, Sotona nije vjerovao u ono što je Bog rekao, to jest, gajio je sumnjičav stav prema sadržaju i činjenicama riječi koje je Bog izgovorio. U isto vrijeme dok je sumnjao u ono što je Bog rekao, htio je pronaći način kako da to porekne, ali nije to mogao izravno poreći. U čemu se nalazila Sotonina opačina? Nalazila se u tome što je usvojio još prijevarniju metodu, govoreći u svom srcu: „Neću Te izravno poreći. Natjerat ću Te da mi dopustiš da zlostavljam Joba, a onda ću ga natjerati da Te on porekne. To bi bio najbolji ishod. Nećeš li Ti onda doživjeti neuspjeh?” To je bio njegov cilj. Kakvu je narav Sotona otkrio u svom razgovoru s Bogom i u svojim mislima? Narav je bila očito opaka. U čemu je razlika između opačine Sotone i opačine običnog iskvarenog čovječanstva? Kakvu je ulogu Sotona ovdje igrao? Nije izravno otišao potražiti Joba da ga natjera da porekne Boga. Da mu se Job suprotstavio, bio bi osramoćen, stoga Sotona nije tako postupio. Dakle, što je Sotona učinio? Koja je točno bila Sotonina motivacija i koja je sredstva i taktike upotrijebio? (Da napadne preko drugoga.) Doista podcjenjuješ Sotonu; njegovu opačinu ljudska bića ne mogu dokučiti. Sve pravedne i divne pozitivne stvari na svijetu za Sotonu nisu divne – on želi sve te stvari učiniti opakima i nečistima. U čemu je najveća razlika između Sotone i iskvarenih ljudi? Najveća je razlika u tome što on savršeno dobro zna da je Bog istina, da Bog ima mudrost i autoritet i da je Bog izvor svih pozitivnih stvari, ali on te stvari ne priznaje, već osjeća odbojnost, gnuša se, mrzi, pa čak i proklinje sve te stvari. Iskvareni ljudi, međutim, često su zavedeni od Sotone i ne znaju što su pozitivne stvari ili pravedne stvari, a još manje što je istina ili što Bog zahtijeva. Iako otkrivaju neke iskvarene naravi, te se opake i prijevarne iskvarene naravi otkrivaju dok su ljudi bezumni, neuki, otupjeli, zaslijepljeni i prevareni i ne razumiju istinu, dok Sotona svjesno čini zlo. Zašto ga zovemo Sotonom? Zato što on može vidjeti sve što Bog čini u duhovnom kraljevstvu i u cijelom svemiru i, dok svjedoči svemu tome, i dalje poriče da Bog postoji, da je Bog istina i činjenicu da Bog ima suverenost nad cijelim čovječanstvom. Bez obzira na to koliko ljudi slijedi Boga, bez obzira na to koliko veliko djelo Bog čini, koliko velik autoritet Bog posjeduje ili koliko je Bog svemoguć, Sotona i dalje sve to poriče te bez srama i časti paralizira, zasljepljuje i kvari čovječanstvo koristeći svakojake metode da zavede čovječanstvo i navede ga da ga slijedi. Što sam upravo rekao da su primarna očitovanja Sotonine opačine? On se specijalizirao za suprotstavljanje Bogu, ne priznaje ono što Bog kaže bez obzira na to koliko su Njegove riječi ispravne, ne priznaje da su Njegove riječi pozitivne stvari i istina te izvrće stvari naopako. Na primjer, Bog je naveo ljude da zabilježe povijest Njegova stvaranja čovjeka, a osim zapisa o činjenicama Božjeg stvaranja čovjeka, postoje i tragovi dokaza koji se mogu pronaći. A što je Sotona učinio? Izmislio je „darvinizam” i rekao da je čovjek evoluirao od majmuna, nacrtao je sliku koja je pokazivala kako su majmuni postupno evoluirali od četveronožnih bića do dvonožnih ljudi koji hodaju uspravno, izmišljajući tu herezu i zabludu. Kao rezultat toga, iako neki ljudi sada poriču evoluciju, mnogi i dalje ne vjeruju da je čovjek potekao od Boga. Nije li to opačina Sotone? (Da.) To je opačina Sotone. Bez obzira na to koliko velikom djelu koje Bog čini on osobno svjedoči, Sotona se i dalje protivi i suprotstavlja Bogu do samog kraja. Svakog dana kad Bog ne uništi Sotonu ili ga ne ukloni, on Mu se neprestano protivi. U tome leži opačina Sotone, a korijenski je uzrok toga to što je njegova suština opaka.

Postoji li ikakva veza između očitovanja Sotone i očitovanja antikrista u razgovoru između Sotone i Boga u Knjizi o Jobu? (Da.) Kakva veza? Zašto spominjem ovaj odlomak? Opačina, podmuklost i prijevara antikrista tema je s kojom se često susrećete, a te su stvari također stvarna očitovanja koja često viđate, pa zašto onda zasebno navodim ta očitovanja antikrista kao jednu stavku za raščlambu? Upravo smo govorili o opačini Sotone i kako se on izričito postavlja protiv Boga, pa ne čine li to i antikristi? (Čine.) Koja su očitovanja antikrista? Nakon što antikrist posluša propovijed, zna da je propovijed dobra i može razumjeti te riječi. Osim toga, ima određeni kov i, kad jednom razumije te riječi, ulaže napor da ih zapamti i pokušava napamet naučiti stvari koje mu se sviđaju i koje su u skladu s njegovim vlastitim predodžbama. Zatim na temelju toga obrađuje i oblikuje vlastitu propovijed, za koju drugi ljudi misle da je vrlo dobra kad je čuju. No to nije primarno očitovanje opačine antikrista; koje je njegovo primarno očitovanje? Ljudi poput njega mogu razumjeti istinu, pa Mi recite, imaju li sposobnost razlikovati dobro od zla? (Da.) Da, imaju, nisu glupi. Na primjer, često dolaze u kontakt s braćom i sestrama i u srcu znaju koji ljudi teže istini, a koji ne. U srcu znaju tko se može posvetiti i odreći se stvari, tko može odano obavljati svoju dužnost i tko sigurno može izabrati primjenjivanje istine i rad u skladu s načelima kad se susretne s običnim stvarima. Ali mogu li se prema takvim ljudima odnositi pravedno? (Ne.) Po čemu se odnose prema ljudima na način koji pripada očitovanjima antikrista? Na primjer, netko im ne predstavlja prijetnju, a oni misle: „Ti težiš istini i tvoj je kov bolji od moga, ali neću te promicati. To što te ne promičem ne znači da ću te ignorirati. Ako mi se ulaguješ, onda si jedan od mojih. Ako mi se nikad ne ulaguješ i uvijek si tako čestit, uvijek radiš stvari na nepristran način i držiš se načela, onda ćeš moći razlučiti sve loše što učinim i prozreti me te ćeš razgovarati sa mnom o istini da me navedeš na pokajanje, a to će me previše osramotiti. Ako se ne miješaš, onda dobro. Ako se stalno miješaš, onda ću te se riješiti!” Takav plan imaju i tako računaju u svojim srcima. Kakva je to narav? Imaju dvije naravi: zlobu i opačinu. Tako razmišljaju prije nego što učine takvo što i nanesu patnju toj osobi – to je opačina. Savršeno dobro znaju da ta osoba teži istini i ima osjećaj za pravdu, ali je ne promiču, ne približavaju joj se i u srcu se osjećaju oprezno i odbojno prema toj osobi – kakva je to narav? To je opačina. Na što se odnosi ta opačina? Nije da antikristi ne razumiju što su pozitivne, a što negativne stvari; znaju koji je pravi put, samo ga ne slijede, ne prakticiraju istinu, nikoga ne slušaju i biraju put opačine. Neke žene, na primjer, nisu voljne biti dobre moralne žene i živjeti pristojne i ispravne živote, već moraju bježati u javnu kuću. Danas ih nitko ne podvodi niti ih prisiljava, pa zašto bježe u javnu kuću? Zato što su opake i rođene da budu takve. Antikristi su takvo smeće, a mi ih raščlanjujemo i karakteriziramo kao antikriste jer opačina antikrista nikad ne može postati čestitost i dobrota normalnih ljudi – to je razlika između njih i normalnih ljudi koji imaju iskvarene naravi. Bilo da su orezani ili crkva koristi administrativne mjere da ih kazni ili se braća i sestre dignu da im se suprotstave i razotkriju ih, ništa ne može promijeniti prvotnu namjeru i načela po kojima rade – to se nikada ne može dogoditi. Nitko ih ne može promijeniti, nitko ne može ganuti njihova srca i natjerati ih da se odreknu svojih stavova ili načela vladanja; ne možeš ih promijeniti – oni su antikristi. Jesi li mislio da su antikristi toliko opaki da ne znaju što je dobro, a što loše? Znaju. Kad antikrist prijavljuje probleme ili podnosi izvještaje o radu Višnjemu, piše tako milozvučne riječi da, kad čitaš te izvještaje, misliš da ta osoba mora biti tako dobra kova. No kad upoznaš stvarnu situaciju na terenu, otkriješ da oni uvijek krše radne aranžmane u svom radu, tlače one koji teže istini i ometaju rad crkve – oni su antikristi. Neki su antikristi ostavili komentare na web-stranici naše crkve i, ako ne znate što stoji iza njih, vidite samo kako su njihovi komentari tečno izraženi izrazito jasno napisanim rečenicama i dobrim stilom pisanja te mislite da je ta osoba dobra kova. Tek nakon što saznate za njih, spoznate da je ona antikrist, da je učinila mnogo zla i da je izbačena iz crkve prije tri godine. Neprestano objavljuje poruke na web-stranici Božje kuće kako bi je Višnji primijetio, kako bi bila promaknuta i dobila priliku za oporavak; to je bila poanta. Recite Mi, žele li antikristi biti blagoslovljeni? (Da.) Stvarno žele; boje se smrti i boje se propasti.

Koje je primarno očitovanje opačine antikrista? To da oni jasno znaju što je ispravno i što je u skladu s istinom, ali kad dođe do toga da nešto učine, uvijek će odabrati samo ono što krši načela i protivi se istini te ono što zadovoljava njihove vlastite interese i status – to je primarno očitovanje opake naravi antikrista. Bez obzira na to koliko riječi i doktrina razumiju, koliko god ugodno zvučao jezik koji koriste u propovijedima ili koliko se drugim ljudima činilo da imaju duhovno razumijevanje, kad nešto čine, biraju samo jedno načelo i jednu metodu, a to je protiviti se istini, štititi vlastite interese i odupirati se istini do samog kraja, sto posto – to su načelo i metoda po kojima odlučuju djelovati. Osim toga, što su točno bog i istina koje oni zamišljaju u svojim srcima? Njihov je stav prema istini samo želja da mogu govoriti i propovijedati o njoj, a ne želja da je primjenjuju. Oni samo govore o njoj želeći da ih Božji izabrani narod visoko cijeni, a zatim to koriste kako bi se domogli položaja crkvenog starješine i postigli svoj cilj ovladavanja Božjim izabranim narodom. Koriste propovijedanje doktrine kako bi postigli svoje ciljeve – nije li to pokazivanje prezira prema istini, igranje istinom i gaženje istine? Ne vrijeđaju li Božju narav postupajući s istinom na taj način? Oni samo koriste istinu. U njihovim srcima istina je slogan, neke uzvišene riječi, uzvišene riječi koje mogu koristiti da zavedu ljude i pridobiju ih, koje mogu zadovoljiti ljudsku žeđ za divnim stvarima. Misle da na ovom svijetu ne postoji nitko tko može primjenjivati istinu ili proživljavati istinu, da to jednostavno ne funkcionira, da je to nemoguće i da je istina samo ono što svi priznaju i što je izvedivo. Iako govore o istini, u svojim srcima ne priznaju da je to istina. Kako ispitujemo ovu stvar? (Ne primjenjuju istinu.) Oni nikada ne primjenjuju istinu; to je jedan aspekt. A koji je drugi važan aspekt? Kad se susretnu sa stvarima u stvarnom životu, doktrina koju razumiju nikada nije izvediva. Izgledaju kao da zaista imaju duhovno razumijevanje, propovijedaju doktrinu za doktrinom, ali kad se susretnu s problemima, njihove su metode izopačene. Iako nisu u stanju primjenjivati istinu, ono što čine mora barem biti u skladu s ljudskim predodžbama i uobraziljama, u skladu s ljudskim mjerilima i ukusima i mora barem biti prihvatljivo drugima. Na taj će način njihov položaj ostati stabilan. U stvarnom životu, međutim, stvari koje čine nevjerojatno su izopačene i dovoljan je jedan pogled da se vidi da ne razumiju istinu. Zašto ne razumiju istinu? U svojim srcima osjećaju odbojnost prema istini, ne priznaju istinu, uživaju činiti stvari u skladu sa sotonskim filozofijama, uvijek žele rješavati stvari na ljudske načine i, ako mogu uvjeriti druge i steći ugled rješavanjem tih stvari, onda im je to dovoljno. Ako antikrist čuje nekoga kako propovijeda praznu teoriju kad dođe na neko mjesto, on se toliko oduševi, ali ako netko propovijeda istina-stvarnost i ulazi u takve detalje kao što su različita stanja ljudi, on uvijek osjeća da ga govornik kritizira i probada mu srce, pa osjeća odbojnost i ne želi to slušati. Ako ga se zamoli da u zajedništvu razgovaraju o tome kakvo mu je stanje u posljednje vrijeme, je li postigao ikakav napredak i je li se susreo s ikakvim poteškoćama u obavljanju svoje dužnosti, nema što reći. Ako nastaviš razgovarati o tom aspektu istine, on zaspe; ne voli slušati o tome. Postoje i neki ljudi koji se naginju naprijed kad s njima neobavezno razgovaraš, ali čim čuju nekoga da u zajedništvu razgovara o istini, odu se sakriti u kut i odrijemati – uopće nemaju ljubavi prema istini. Do koje mjere nemaju ljubavi prema istini? S blaže strane nisu zainteresirani za nju i dovoljno im je da budu službenici; s ozbiljnije strane osjećaju odbojnost prema istini, istina im se osobito gadi i ne mogu je prihvatiti. Ako je takva osoba starješina, onda je ona antikrist; ako je običan sljedbenik, onda i dalje hoda putem antikrista i klica je antikrista. Izvana izgleda inteligentno i nadareno, s nekim dobrim potencijalom, ali njezina narav-bit jest ona antikrista – to je tako. Na čemu se temelje ti sudovi? Svi se temelje na stavu tih ljudi prema istini i njihovu stavu prema pozitivnim stvarima. To je aspekt koji se tiče pristupa ljudi istini. Drugi je aspekt da se velik dio vremena ljudi ne suočavaju izravno s istinom, neke stvari ne uključuju istinu, ljudi se ne mogu sjetiti koji je aspekt istine uključen, pa s kime se onda izravno suočavaju? Onaj s kime se izravno suočavaju jest Bog. A kako se ti ljudi odnose prema Bogu? U kojim očitovanjima pokazuju svoje opake naravi? Upuštaju li se u istinsku molitvu i istinsko zajedništvo s Bogom? Imaju li pošten stav? Imaju li istinsku vjeru? (Ne.) Oslanjaju li se uistinu na Boga i povjeravaju li se uistinu Bogu? Boje li se uistinu Boga? (Ne.) Sve su to praktične stvari i nikako nisu prazne fraze ili floskule. Ako ne shvaćaš da su ove riječi praktične, onda nemaš duhovno razumijevanje. Dopustite da vam dam primjer očitovanja ovakvih ljudi. Neki ljudi na okupljanjima stišću šake i polažu zakletve, govoreći: „Neću se ženiti dok sam živ, dat ću otkaz na poslu i odreći ću se svega i slijediti Boga do samog kraja!” Kad završe s vikanjem i spremaju se dati se za Boga, pomisle: „Kako mogu dobiti više blagoslova od Boga? Moram učiniti nešto da Bog vidi.” Međutim, čuju Boga kako govori da On ne voli takve ljude i misle: „Što ću sad? Udaljit ću se od Boga da me Bog ne vidi.” Kakvo je to stanje? (Ograđivanje.) Oni se klone Boga kako bi se ogradili od Njega. A koja narav leži u tom njihovu ograđivanju? Opačina. Uvijek se ograđuju od Boga kad nešto čine, boje se da će ih Bog prozreti i ne prihvaćaju Božje ispitivanje – je li to vjera u Boga? Nije li to njihovo opiranje Bogu? To je tako negativno stanje, nije normalno. Iako i dalje mogu jesti i piti Božje riječi, čim čuju Boga kako izgovara riječi da sudi i razotkriva ljude, oni pobjegnu ili pak žurno navuku krinku i pronađu neki kompromis da to prikriju. Trude se sakriti i čine sve što je moguće kako bi se skrivali i bili na oprezu, dok se istovremeno u svom srcu neprestano bore protiv Boga. Ne traže Božje namjere niti traže istinu u stvarima koje čine. Umjesto toga žele još više pokazati da mogu prihvatiti istinu i pokoriti se Bogu bez prigovora te pokušavaju zadobiti svačije odobravanje kroz pretvaranje i laž. Što se tiče onoga što Bog govori, što On zahtijeva od takvih ljudi i kako On ocjenjuje i definira takve ljude, njih za takve stvari nije briga i ne žele ih znati. U svojim srcima nisu baš sigurni tko je točno Bog, već je sve uobrazilja i vlastita prosudba. Kad Bog učini nešto što je u sukobu s njihovim predodžbama, oni to u svojim srcima osuđuju. Iako govore da vjeruju u Boga, njihova su srca ispunjena sumnjom. To je opaka narav ljudi.

Neki antikristi često pokušavaju iskušavati Boga. Naprave korak naprijed, promotre situaciju, a zatim naprave još jedan korak; jednostavnim rječnikom, može se reći da imaju stav „pričekaj i vidi”. Što znači „pričekaj i vidi”? Dat ću vam primjer. Netko, primjerice, da otkaz na poslu i onda se moli pred Bogom govoreći: „O, Bože, više nemam posao. U budućnosti ću računati na tebe da me uzdržavaš. Sve povjeravam u tvoje ruke. Posvećujem ti svoj život.” Kad završi s molitvom, čeka da vide hoće li ga Bog ičim blagosloviti, hoće li mu dati kakvo nadnaravno otkrivenje ili veću milost, hoće li barem dobiti više i uživati više nego kad je radio svoj posao u svijetu. To je njegovo iskušavanje Boga. Što je ta molitva i to posvećenje? (To je transakcija.) Ne postoji li unutar te transakcije opaka narav? (Postoji.) Njegov je pristup ponuditi skroman poticaj kako bi privukao vrjedniji doprinos te traži milost i blagoslove od Boga – to je njegov cilj. Netko kaže: „Situacija u Kini tako je strašna. Situacija s velikim crvenim zmajem koji uhićuje ljude postaje sve gora i gora. Opasno je čak i da se dvoje ljudi okupe, opasno je čak i da se obitelj od četvero ljudi okupi. Tako je opasno vjerovati u Boga u ovoj situaciji u Kini. Ako nešto zaista pođe po zlu, hoćemo li i dalje biti spašeni? Nećemo li vjerovati uzalud?” Počne razmišljati: „Moram smisliti način da napustim zemlju. Prije kad je situacija bila dobra, žudio sam za lagodnošću i udobnošću i nisam želio napustiti Kinu. Bilo je tako dobro biti zajedno sa svojom obitelji, a mogao sam i vjerovati u Boga te primati blagoslove; bio je to način da se jednim udarcem ubiju dvije muhe. Sad su stvari loše, došle su nesreće i brzo moram napustiti Kinu. Svoju dužnost mogu i dalje mogu obavljati i kad napustim zemlju, a obavljanjem svoje dužnosti imat ću priliku steći blagoslove.” Na kraju pobjegne iz zemlje. Što je to? To je oportunizam. Svatko može biti proračunat i svatko ima transakcijski mentalitet – nije li to opako? Ima li takvih ljudi među vama? U svojim srcima govore: „Ako me u svijetu zlostavljaju, onda me moji roditelji i obitelj mogu zaštititi. Ako me uhite zbog moje vjere u Boga, hoće li me Bog sačuvati? Čini se da je to teško znati sa sigurnošću. Što da onda radim ako to ne mogu znati sa sigurnošću? Moji me roditelji sigurno neće moći zaštititi. Kad je netko uhićen zbog svoje vjere u Boga, obični ga ljudi ne mogu spasiti, a ako ne mogu podnijeti okrutne muke i mučenja velikog crvenog zmaja i postanem Juda, neće li moj život biti uništen? Najbolje da napustim zemlju i odem vjerovati u Boga u inozemstvo.” Postoji li itko tko tako razmišlja? Mora postojati, zar ne? Dakle, postoji li itko tko kaže: „Ti nas klevećeš, a mi nismo tako razmišljali”? Takvi ljudi nikako nisu u manjini i s vremenom ćeš to vidjeti i razumjeti.

Koje su glavne značajke opačine antikrista? Prva je da oni ne priznaju pozitivne stvari, ne priznaju da postoji nešto kao što je istina i misle da su njihove heretičke zablude i njihove opake negativne stvari istina – to je jedno očitovanje opačine antikrista. Neki ljudi, primjerice, kažu: „Svatko je kovač svoje sreće” i „Samo s moći čovjek može imati sve” – to je logika antikrista. Oni vjeruju da s moći dolaze ljudi koji im se ulizuju i laskaju, ljudi koji im daju darove i podilaze im, kao i svakojake statusne povlastice i svakojaki užici; vjeruju da ih više nitko ne može tjerati ni voditi i da oni mogu voditi druge – to je za njih jedina istina. Što mislite o takvu njihovu računanju? Nije li to opako? (Jest.) Antikristi koriste svoju sotonsku logiku i heretičke zablude umjesto istine – to je jedan aspekt njihove opačine. Oni prije svega ne priznaju istinu, ne priznaju da postoje pozitivne stvari i ne priznaju ispravnost pozitivnih stvari. Štoviše, iako neki ljudi priznaju da na ovom svijetu postoje i pozitivne i negativne stvari, kako pristupaju pozitivnim stvarima i postojanju istine? I dalje je ne vole, život koji biraju i put kojim hodaju u svojoj vjeri u Boga ostaju negativni i u sukobu su s istinom. Štite samo svoje vlastite interese. Bilo da se radi o pozitivnoj ili negativnoj stvari, sve dok može štititi njihove interese, onda je sve u redu, to je vrhovno. Nije li to opaka narav? Postoji još jedan aspekt: ljudi poput ovih koji posjeduju opaku bit po prirodi preziru Božju skrušenost i skrivenost, Božju vjernost i dobrotu; oni po prirodi preziru te pozitivne stvari. Pogledajte, na primjer, Mene: nisam li Ja vrlo običan? Ja sam običan, zašto se ne usudite to reći? Ja Sâm priznajem da sam običan. Nikad nisam mislio o Sebi kao o nekom izvanrednom ili velikom. Ja sam samo obična osoba; uvijek sam priznavao tu činjenicu i usuđujem se suočiti s njom. Ne želim biti super-čovjek ni neka velika osoba – kako bi to bilo iscrpljujuće! Neki ljudi s visoka gledaju na tu običnu osobu koja sam Ja i uvijek gaje predodžbe o Meni. Kad oni koji istinski vjeruju u Boga dođu preda Me, oni i dalje dolaze s nekom pobožnošću, bez obzira na to kako izgledam izvana. Zatim postoje neki koji, unatoč tome što sa Mnom razgovaraju vrlo pristojno, u svojim srcima gaje preziran stav prema Meni, i to mogu zaključiti po njihovu tonu i po načinu na koji se kreću. Iako se ponekad čine vrlo puni poštovanja, što god im kažem, uvijek odgovore s „Ne”, uvijek negirajući ono što kažem. Na primjer, Ja kažem da je danas vrijeme vrlo vruće, a oni kažu: „Ne, nije. Jučer je bilo stvarno vruće.” Oni negiraju ono što kažem, zar ne? Bez obzira na to što im kažeš, oni to uvijek negiraju. Zar nema takvih ljudi uokolo? (Ima.) Ja kažem: „Hrana je danas slana. Ima li u njoj previše soli ili previše sojina umaka?” A oni kažu: „Ni jedno ni drugo. Ima previše šećera u njoj.” Bez obzira na to što kažem, oni to negiraju, pa ne kažem ništa više, ne razumijemo se i nemamo zajednički jezik. Zatim postoje neki koji, kad Me čuju kako govorim o vjeri u Boga, kažu: „Ti si stručnjak za to, pa ću slušati.” Ako kažem nešto malo o bilo čemu izvanjskom, oni više ne žele slušati, kao da ne znam ništa o izvanjskim stvarima. U redu je što ne obraćaju pažnju na Mene, Ja želim svoj mir. Ne trebam ničiju pažnju, samo radim ono što trebam raditi. Imam Svoje odgovornosti i imam Svoj način života. Recite Mi, što pokazuju ti stavovi koje ljudi imaju? Oni vide da ne izgledam kao velika ili sposobna osoba i da govorim i djelujem kao obična osoba, pa misle: „Kako to da nisi kao Bog? Pogledaj mene. Da sam ja Bog, ja bih Mu bio najsličniji.” Nije stvar u tome biti ili ne biti sličan Bogu. Ti si taj koji zahtijeva da budem kao Bog, Ja nikad nisam rekao da sam kao On i nikad nisam želio biti kao On; Ja samo radim ono što trebam raditi. Ako odem negdje i neki Me ljudi ne prepoznaju, to je sjajno, jer Me to štedi truda. Vidiš, Gospodin Isus u ono je vrijeme toliko govorio i radio u Judeji i, bez obzira na to kakve su iskvarene naravi imali učenici koji su Ga slijedili, njihov je stav prema Njemu bio kao stav čovjeka prema Bogu – imali su normalan odnos. No, ipak, bilo je nekih koji su za Gospodina Isusa govorili: „Nije li on tesarov sin?”, a čak su i neki koji su Ga dugo slijedili neprestano gajili taj stav. To je nešto s čime se utjelovljeni Bog često suočava kad postane obično, normalno ljudsko biće i to je česta pojava. Neki su ljudi tako entuzijastični kad Me prvi put sretnu, a kad odlazim, padnu ničice i plaču, ali u stvarnoj interakciji stvari ne stoje tako i Ja to velik dio vremena moram trpjeti. Zašto to moram trpjeti? Zato što su neki ljudi budalasti, neke se ne može podučiti, neki su ljudi potrebni kao služitelji, a neki su gluhi za svaki razlog. Zato ponekad moram trpjeti, a ponekad postoje određeni ljudi kojima ne mogu dopustiti da Mi se približe; ti su ljudi previše odbojni i imaju neprijateljsku narav. Koliko neprijateljsku? Na primjer, vidim malog psa koji izgleda tako divno i kažem: „Nazovimo ga Huamao.” A kakav stav većina ljudi ima prema tom imenu? To je samo ime i, s obzirom na to da sam ga Ja prvi smislio, tako će se pas zvati; to je samo vrlo normalna stvar. Određeni ljudi s neprijateljskom naravi neće ga zvati tim imenom te kažu: „Kakvo je to ime Huamao? Nikad prije nisam čuo da se pas zove Huamao. Nemojmo ga tako zvati, trebali bismo mu dati englesko ime.” Ja kažem: „Nisam baš dobar u smišljanju engleskih imena, pa ga vi samo zovite kako želite i Ja ću popustiti pred vašom odlukom.” Zašto popuštam pred njihovom odlukom? To je sporedna stvar, pa zašto se svađati oko toga? Neki ljudi ne popuštaju, pa se moraju svađati oko takvih stvari. Samo zato što Ja popustim, to ne znači da vjerujem da sam pogriješio; to je samo načelo po kojem djelujem. Samo zato što se ne svađam s tobom, to ne znači da te se bojim. Ja se ne svađam, ali u Svom srcu znam da si ti bezvjernik, i radije bih imao posla sa psom nego s nekim poput tebe. Osim nekolicine ljudi s kojima moram komunicirati unutar opsega Svog životnog kruga, ljudi s kojima ću općiti jesu braća i sestre, ljudi iz Božje kuće – to je Moje načelo. Ne komuniciram ni s jednim nevjernikom; ne trebam to činiti. No ako u Božjoj kući postoje bezvjernici koji su prijateljski nastrojeni prema Božjoj kući, oni mogu biti prijatelji crkve. Bilo da pomažu crkvi ili ulažu neki napor i obavljaju neke poslove za crkvu, crkva ih može prihvatiti, ali Ja neću općiti s njima kao što općim s braćom i sestrama; vrlo sam zaposlen Svojim poslom i nemam vremena baviti se takvim stvarima. Neki ljudi koji vjeruju u Boga nekoliko godina trebali bi imati neki pojam o Božjem djelu, utjelovljenom Bogu i Božjem spašavanju ljudi, a ipak nemaju nimalo bogobojazna srca. Oni su isti kao nevjernici i uopće se nisu promijenili. Recite Mi, što su ti ljudi? Oni su rođeni đavli, neprijatelji Božji. Kad se produbi nečija veza sa Sotonama i đavlima, sve to postaje nevolja i nesreća.

Svi vi možete iskusiti u svojim svakodnevnim životima da, bez obzira na to kojoj se grupi ljudi pridružio, uvijek će postojati netko tko te ne voli i tko će, čak i ako ga ne izazivaš niti mu se zamjeraš, govoriti loše o tebi, osuđivati te i klevetati te. Nemaš pojma što se dogodilo, a ipak mu se ne sviđaš, ne slaže se dobro s tobom i želi te maltretirati – kakva je to situacija? Nemaš pojma čime si mu se zamjerio, ali te on iz nekog nepoznatog razloga maltretira. Postoje li takvi zli ljudi? (Da.) Oni su tvoji protivnici i samo se tako mogu objasniti. Postaneš im odbojan i prije nego što uopće komuniciraš s njima te razmišljaju kako da ti naude – nisu li oni tvoji gorki protivnici? (Da, jesu.) Možete Možeš li se dobro slagati s gorkim protivnikom? Možete li hodati istim putem? Sigurno ne. Bi li se onda sukobljavao i svađao s takvim ljudima? (Ne, ne bih se svađao s njima.) Zašto ne? Zato što su gluhi za svaki razlog. Neki ljudi po prirodi osjećaju odbojnost i gađenje prema pozitivnim stvarima, ispravnim stvarima, stvarima koje su relativno dobre među ljudima, to jest, pozitivnim stvarima za kojima ljudi prilično čeznu i koje vole; jedna jasna narav koju ljudi poput njih posjeduju jest opačina – oni su opaki ljudi. Na primjer, muškarac traži djevojku i misli: „Bila ona ružna ili lijepa, sve dok je kreposna i dobra i može se snalaziti u životu, to je dovoljno. Osobito ako je u pitanju žena s ljudskošću i vjerom, bez obzira na to jesam li bogat ili siromašan, ružan ili zgodan ili se razbolim, ona će biti potpuno predana tome da bude sa mnom.” Pristojni ljudi obično imaju takav stav. Kakvi ljudi ne vole ili ne odobravaju takav stav? (Opaki ljudi.) Reci Mi onda, kakav stav imaju opaki ljudi? Kako reagiraju kad čuju te riječi? Podsmjehuju ti se govoreći: „Idiote. U kojem smo dobu? A ti tražiš nekoga takvog? Trebao bi tražiti bogatu i lijepu ženu!” Obični muškarci žene se pristojnim i kreposnim ženama i žive ispravnim i prikladnim životom u složnoj i sretnoj obitelji; oni u životu žive čestito. Misle li opaki ljudi tako? (Ne.) Oni kažu: „Može li se u ovom današnjem svijetu muškarac još zvati muškarcem ako nije imao 10-ak djevojaka i nekoliko žena? Ako nije, onda je to protraćen život!” Svi oni imaju takav stav. Ti im kažeš: „Nađi pristojnu, kreposnu i dobru ženu, osobito onu s ljudskošću i vjerom,” no je li to njima prihvatljivo? (Ne.) Podsmjehuju ti se i kažu: „Tako si glup! Nitko se danas u svijetu ne zamara tuđim stvarima, svi žive oslobođeni i slobodni. Pogotovo kad napustiš Kinu i odeš na Zapad, još je slobodnije i nitko ti ne puše za vratom. Zašto si tako strog prema sebi? Tako si blesav!” To je stav koji oni imaju. Kako se onda osjećaju kad s njima razgovaraš o pozitivnim stvarima, o najdivnijim pozitivnim stvarima čovjeka koje su od istine i pravde? Osjećaju odbojnost i proklinju te u svojim srcima. Jednom kad saznaju da si takva osoba, njihova će srca postati nepovjerljiva prema tebi i izbjegavat će te. Ljudi koji nisu ista vrsta osobe ne slijede isti put. Znaju da osjećaš odbojnost prema ljudima poput njih i u svojim srcima s visoka gledaju na ljude poput tebe. Ne žele s tobom razgovarati o tome koliko se dotjeruju i zabavljaju se uokolo s drugima. Boje se da ćeš razgovarati s njima u zajedništvu o istini i pokušati ih navesti na pravi put, pa osjećaju potpunu odbojnost; drugim riječima, najdublje u svojim srcima s visoka gledaju na sve pozitivne stvari. Stoga ako naiđete na takve ljude kad propovijedate evanđelje, ne možete im propovijedati. Čak i ako to učinite i oni povjeruju, oni su i dalje antikristi i ne mogu biti spašeni. Zašto vi možete sjediti ovdje i slušati Moju propovijed? Nije li to zato što imate bar malo srca koje voli istinu? Sve dok Duh Sveti djeluje na vas dok vam govorim, u srcima ćete se osjećati ganuto i ohrabreno te ćete se poželjeti posvetiti, trpjeti i dati se u težnji za pravdom, istinom i spasenjem. Onog trenutka kad ti opaki ljudi čuju nekoga da govori o davanju sebe za pravdu, istinu i Boga, osjećaju da su te riječi prazne, da su to slogani, da je to neshvatljivo i diskriminiraju takve ljude. Stoga kad vi naiđete na te opake ljude, nemojte ni o čemu s njima razgovarati u zajedništvu, vi niste ista vrsta ljudi kao oni, pa se samo držite podalje. Kad Ja naiđem na takve ljude i vidim da imaju takav stav prema Meni i govore takvim tonom glasa, bih li ih trebao orezati i održati im lekciju? (Ne, to nije potrebno.) Nije potrebno, nema potrebe obraćati pažnju na njih, nema potrebe odgovarati im. Možeš li ih promijeniti odgovarajući im? Ne možeš ih promijeniti. Samo ih stavi na stranu i ostavi ih; ljudi poput njih neće dugo izdržati u vjeri u Boga. Kao prvo: ne vole istinu; kao drugo: odbojne su im pozitivne stvari; kao treće: diskriminiraju Boga, Božju narav i sve što je divno u vezi s Bogom smatraju najmanje vrijednim i najviše preziru – te stvari određuju da nikada neće biti spašeni od Boga. Bez obzira na to gdje se takvi ljudi nalaze, bili oni bezazleni ili podmukli, to što imaju ta očitovanja određuje da u njihovim naravima definitivno postoji neka opačina.

Gdje god antikrist drži vlast, crkveni život i učinci koje Božji izabrani narod postiže obavljanjem svojih dužnosti neće biti dobri, a rad Božje kuće ometat će se. Stoga, ako se antikristi ne razvrstaju i ne izbace, rad crkve trpjet će velike gubitke i mnogima od Božjeg izabranog naroda bit će nanesena šteta! Lažni starješine prvenstveno ne mogu obavljati stvaran posao, a kad se bave nekim općim poslovima, sporo napreduju i neučinkoviti su. Nadalje, ne znaju kako odgajati i koristiti dobre ljude dobrog kova koji teže istini. A što je s antikristima? Kad antikrist drži vlast, on radi stvari samo radi vlastite slave, dobitka i statusa, uopće ne obavlja stvaran posao i izravno prekida i ometa crkveni posao – antikristi se izričito bave uništavanjem i nimalo se ne razlikuju od Sotone. Ako antikrist vidi neke ljude koji vole istinu i teže joj, osjeća se nelagodno. Odakle dolazi ta nelagoda? Dolazi iz njegove opake naravi, to jest, unutar njegove prirode postoji opaka narav koja mrzi pravdu, mrzi pozitivne stvari, mrzi istinu i protivi se Bogu. Zato kad vide nekoga tko teži istini, kaže: „Ti nisi baš obrazovan i ne izgledaš bogzna kako, ali svejedno stvarno težiš istini.” Kakav stav to pokazuje? To je prezir. Neka braća i sestre, primjerice, imaju neki dar ili posebnu vještinu i žele obavljati srodnu dužnost. To je, zapravo, prikladno s obzirom na njihove različite uvjete, ali kako se antikristi odnose prema takvoj braći i sestrama? U srcu misle: „Ako želiš obavljati ovu dužnost, najprije mi se moraš dodvoriti i biti dio moje bande i tek tad ću ti dopustiti da obavljaš tu dužnost. Inače možeš samo sanjati!” Nije li to način na koji antikristi rade? Zašto antikristi osjećaju toliku odbojnost prema onima koji iskreno vjeruju u Boga, koji imaju osjećaj za pravdu i nešto ljudskosti i koji ulažu trud u težnju istini? Zašto su uvijek u sukobu s takvim ljudima? Kad vide ljude koji teže istini i dobro se ponašaju, ljude koji nikad nisu negativni i koji imaju dobre namjere, osjećaju se nelagodno. Kad antikristi vide ljude koji su nepristrani, ljude koji mogu obavljati svoju dužnost u skladu s načelima, koji mogu primijeniti istinu čim je shvate, stvarno se razbjesne, razbijaju glavu pokušavajući smisliti način da muče te ljude i pokušavaju im podmetati klipove. Ako netko prozre narav-bit antikrista, prozre podmuklost i opačinu antikrista i želi ga razotkriti i prijaviti, što će antikrist učiniti? Antikrist će smisliti svaki mogući način da ukloni taj trn u oku i trn u tijelu i potaknut će braću i sestre da odbace tu osobu. Običan brat ili sestra nema ugleda ni statusa u crkvi; ima samo nešto razlučivanja o tom antikristu i ne predstavlja mu nikakvu prijetnju. Zašto onda antikrist nikad ne voli takvu osobu i odnosi se prema njoj kao da je trn u njegovu oku i trn u njegovu tijelu? Kako mu je ona na putu? Zašto antikrist ne može podnijeti takve ljude? Zato što unutar antikrista postoji opaka narav. Oni ne mogu tolerirati ljude koji teže istini ili slijede ispravan put. Postavljaju se protiv svakoga tko želi slijediti ispravan put i namjerno otežavaju stvari, razbijat će glavu pokušavajući smisliti način da te se riješe ili će te tlačiti da postaneš negativan i slab, ili će pronaći tvoju slabu točku i proširiti to uokolo kako bi te drugi odbacili i tada su sretni. Ako ih ne slušaš ili ne slijediš ono što govore i nastaviš težiti istini, slijediti ispravan put i biti dobra osoba, osjećaju nemir u srcu, osjećaju se uzrujano i nelagodno kad vide kako obavljaš svoju dužnost. O čemu se tu radi? Jesi li ih ti uvrijedio? Ne, nisi. Zašto se prema tebi tako odnose kad im nisi ništa učinio niti na bilo koji način naštetio njihovim interesima? To samo pokazuje da je narav te vrste stvorova – antikrista – opaka i da su oni inherentno suprotstavljeni pravdi, pozitivnim stvarima i istini. Ako ih upitaš što se točno događa, ni sami ne znaju; samo ti namjerno otežavaju stvari. Ako kažeš da se stvari rade na jedan način, oni ih moraju raditi na drugi; ako kažeš da taj i taj nije bogzna što, oni kažu da je ta osoba sjajna; ako kažeš da je ovo sjajan način propovijedanja evanđelja, oni kažu da je loš; ako kažeš da je sestra koja vjeruje u Boga tek godinu ili dvije postala negativna i slaba i da je treba podržati, oni kažu: „Nema potrebe, jača je od tebe.” Ukratko, uvijek su u sukobu s tobom i namjerno djeluju suprotno tebi. Koje je načelo po kojem su u sukobu s tobom? To je da za sve za što ti kažeš da je ispravno, oni kažu da je pogrešno, a za sve što ti kažeš da je pogrešno, oni kažu da je ispravno. Postoje li ikakva istina-načela u njihovim postupcima? Apsolutno nikakva. Samo žele da od sebe napraviš budalu, da te osramote, da te slome, da te dotuku tako da ne možeš podići glavu, da više ne težiš istini, da oslabiš i da više ne vjeruješ i tada je njihov cilj postignut i osjećaju radost u srcu. Što se ovdje događa? To je opaka bit te vrste ljudi koji su antikristi. Ako vide braću i sestre kako slave Boga i svjedoče o Bogu, a njima ne poklanjaju nikakvu pažnju, jesu li sretni? Ne, nisu. Kako se osjećaju? Osjećaju zavist. Kad ljudi čuju da netko hvali nekog drugog, obično je njihova normalna reakcija: „I ja sam prilično sjajan; zašto ne pohvalite i mene?” Imaju tu malu misao, ali kad čuju nekoga kako svjedoči o Bogu, misle: „Oni imaju takvo iskustvo i daju takvo svjedočanstvo i svi ih odobravaju. Imaju to razumijevanje; zašto ja nemam to razumijevanje?” Zavide toj osobi i dive joj se. Antikristi nose određenu karakteristiku: kad čuju nekoga kako svjedoči o Bogu govoreći: „Ovo je Božje učinio, ovo je Božja disciplina, ovo su Božja djela, Božji aranžmani i voljan sam pokoriti se”, antikristi se osjećaju nesretno i misle: „Kažeš da je sve Božje djelo. Jesi li vidio Boga kako vlada nad bilo čime? Jesi li osjetio da Bog bilo što aranžira? Kako to da ja ne znam ništa o tome?” Jedan je aspekt da su oni isti kao Sotona u načinu na koji se odnosio prema Božjem odobravanju Joba. Antikristi imaju isti mentalitet kao Sotona kad Bog zadobije neku osobu – imaju narav Sotone. Drugi je aspekt da, ako netko razumije istinu i ima razlučivanje o antikristima te ne slijedi antikriste, već ih odbacuje, tada antikristi imaju mahnit mentalitet i misle: „Uopće ne mogu zadobiti ovu osobu, pa ću je uništiti!” Stoga je Bog, kad je Job naišao na kušnje, rekao Sotoni: „U tvojoj je ruci; život mu samo sačuvaj!” Da Bog to nije rekao, bi li Sotona pokazao milost? (Ne.) To je sigurno; apsolutno ne bi pokazao milost.

Kakav stav antikristi zauzimaju prema braći i sestrama koji teže istini i vole je, prema ljudima koji imaju nešto vjere i koji s nešto odanosti obavljaju svoju dužnost? A kakav stav zauzimaju prema određenim ljudima koji govore o životnim iskustvima kako bi svjedočili o Bogu i koji često s braćom i sestrama razgovaraju o istini? (Osjećaju zavist i mržnju.) O čemu ovisi njihov stav? Ovisi o njihovoj opakoj naravi. Stoga, kad ih često vidiš kako neobjašnjivo tlače nekoga, mrze nekoga i muče određene ljude, znaš da nitko ne može promijeniti opaku narav antikrista i da je ona duboko ukorijenjena i urođena. S tog se stajališta može vidjeti da ti ljudi koji su antikristi ne mogu nikako postići spasenje. Oni braći i sestrama ne dopuštaju da svjedoče o Bogu, pa mogu li sami svjedočiti o Bogu? (Ne.) Toliko mrze kad drugi ljudi svjedoče o Bogu da škrguću zubima, pa recite Mi, mogu li oni svjedočiti o Bogu? Apsolutno su nesposobni svjedočiti o Bogu. Neki ljudi kažu: „To nije točno, neki antikristi jako dobro svjedoče o Bogu, a braća i sestre plaču kad to čuju.” Kakva je to vrsta svjedočanstva? Takvu vrstu „svjedočanstva” morate slušati da biste utvrdili je li to istinsko svjedočanstvo ili ne. Recimo da postoji netko tko ima dobar posao i dobru obitelj i, potaknut od Boga, odrekne se svog dobrog posla i obitelji i uloži svoje tijelo i um u to da se da za Boga; iako u srcu osjeća tugu, ipak se svega odrekne. Braća i sestre mu kažu: „Ne osjećaš li se nimalo slabo?” On odgovara: „Da, malo, ali to što sam se mogao odreći svoje obitelji i posla, nije li sve to Božje djelo? Nekoć sam zarađivao dvije ili tri tisuće dnevno i desetke tisuća mjesečno i posjedovao sam mnogo imovine. Nakon što sam počeo vjerovati u boga, predao sam svoju imovinu nekom drugom na brigu kako bih obavljao svoju dužnost.” Drugi pitaju: „Zar uopće ne upravljaš svojom imovinom otkako si je predao nekom drugom? Zar više ne posjeduješ ni dio nje? Kako si se odrekao svoje imovine?” On odgovara: „Bilo je to Božje djelo.” Nije li to previše neodređeno? (Da.) To su samo prazne riječi. Štoviše, nije li to što govori koliko su mu visoki bili prihodi samo hvalisanje? Zašto to govori? Svjedoči o tome koliko se toga odrekao. Svjedoči li on o Bogu? On svjedoči o svojoj maloj „slavnoj” povijesti, o cijeni koju je platio i što je u prošlosti utrošio, o tome koliko je posvetio i o tome da nema pritužbi na Boga. Ima li ičega u tome što svjedoči o Bogu? Nije se vidjelo što je Bog učinio u svemu tome, zar ne? Nije istina da on svjedoči o Bogu; jasno je da svjedoči o sebi, a ipak govori da svjedoči o Bogu! Nije li to obmanjivanje? Pretvara se da svjedoči o Bogu kako bi svjedočio o sebi – nije li to licemjerje? Pa zašto se onda neki ljudi osjećaju jako dirnuto i neprestano plaču kad to čuju? Svakakvih budala ima! Kad god netko spomene svjedočenje o Bogu, antikristi tada moraju govoriti o nekim sitnicama koje su učinili, o sitnicama koje su posvetili i o malo vremena koje su proveli dajući se, a kako vrijeme prolazi, ljudi prestaju obraćati pažnju, pa smisle nove stvari koje će reći i na taj način svjedoče o sebi. Ako je netko bolji od njih i može bolje razgovarati u zajedništvu od njih, donoseći neko svjetlo istine, osjećaju se nelagodno. Osjećaju li se nelagodno zato što su njihovi napori s istinom slabiji od drugih i željni su isticanja? Ne, oni neće dopustiti da itko bude bolji od njih, ne mogu podnijeti da drugi budu bolji od njih i sretni su samo kad su oni bolji od drugih. Nije li to opako? Ako je netko drugi bolji od tebe i razumije istinu više od tebe, onda bi trebao učiti od njega – nije li to dobra stvar? To je nešto čemu bi se svi trebali radovati. Postojao je, na primjer, Job, taj čovjek među sljedbenicima Boga u ljudskoj povijesti. Je li to bila slavna stvar koja se dogodila u Božjem šesttisućljetnom djelu upravljanja ili je bila sramotna? (Bila je to slavna stvar.) Bila je to slavna stvar. Kakav stav trebate zauzeti prema tom pitanju? Kakvo gledište trebate imati? Trebali biste biti sretni zbog Boga i slaviti Ga, slaviti Božju moć, slaviti što je Bog stekao slavu – to je bila dobra stvar. Bila je to tako dobra stvar, a ipak neki ljudi čak osjećaju odbojnost prema njoj i gnušaju je se. Nije li to opako od njih? Iskreno govoreći, to jest opako, a to proizlazi iz njihove opake naravi.

Narav antikrista je opaka; ne samo da ne prihvaćaju istinu, već se mogu i opirati Bogu, uspostaviti vlastita kraljevstva i u nepomirljivom su sukobu s Bogom – to je opaka narav. Imate li ikakvo razumijevanje opakih naravi? Većina ljudi možda ih ne zna razlučiti, pa uzmimo jedan primjer. Neki se ljudi obično ponašaju vrlo normalno u tipičnim okolnostima: razgovaraju s drugima i komuniciraju s drugima vrlo normalno, izgledaju kao normalni ljudi i ne čine ništa loše. No kad dođu na okupljanja i čitaju Božje riječi te u zajedništvu razgovaraju o istini, neki od njih nisu voljni slušati, neki postanu pospani, neki osjećaju odbojnost prema tome i mučno im je, ne žele to čuti, a neki nesvjesno zaspu i postanu potpuno nesvjesni – što se ovdje događa? Zašto se očituje toliko abnormalnih pojava kad netko počne razgovarati o istini? Neki su od tih ljudi u abnormalnom stanju, ali neki su opaki. Ne može se isključiti mogućnost da su opsjednuti zlim duhovima, a ponekad ljudi to ne mogu u potpunosti shvatiti ili jasno razlučiti. Antikristi u sebi imaju zle duhove. Ako ih upitaš zašto su neprijateljski raspoloženi prema istini, kažu da nisu neprijateljski raspoloženi prema istini i tvrdoglavo to odbijaju priznati, dok u stvari u srcu znaju da ne vole istinu. Kad nitko ne čita Božje riječi, slažu se s drugima kao da su normalni ljudi i nisi svjestan što se krije u njima. No kad netko čita Božje riječi, ne žele slušati i u njihovim se srcima javlja odbojnost. To je razotkrivanje njihove prirode – oni su zli duhovi; oni su ta vrsta stvorova. Jesu li Božje riječi razotkrile bit tih ljudi ili pogodile u živac? Ni jedno ni drugo. Kad prisustvuju okupljanjima, ne žele slušati nikoga kako čita Božje riječi – nije li to opako? Što znači „biti opak”? To znači biti neprijateljski raspoložen prema istini, prema pozitivnim stvarima i prema pozitivnim ljudima bez razloga; čak ni oni sami ne znaju koji je razlog, jednostavno se moraju tako ponašati. To znači biti opak, a jednostavnim rječnikom, to je jednostavno zlo. Neki antikristi kažu: „Dovoljno je da netko počne čitati Božje riječi i ja ne želim slušati. Dovoljno je da čujem nekoga kako svjedoči o Bogu i osjećam odbojnost, a čak ni sam ne znam zašto. Kad vidim nekoga tko voli istinu i teži joj, ne mogu se slagati s njim, želim mu se suprotstaviti, stalno ga želim proklinjati, nauditi mu iza leđa i uništiti ga.” Čak ni oni ne znaju zašto se tako osjećaju – to je opakost. Koji je stvarni razlog za to? Antikristi jednostavno nemaju duh normalne osobe u sebi, oni jednostavno nemaju normalnu ljudskost – tako je to u konačnici. Ako normalna osoba čuje Boga kako tako jasno i lucidno govori o različitim aspektima istine, pomisli: „U tako opakom i razvratnom dobu, gdje se ne može razlikovati ispravno od pogrešnog i gdje su dobro i loše pomiješani, tako je dragocjeno i rijetko imati priliku čuti toliko istine i tako izvrsne riječi!” Zašto je to dragocjeno? Riječi Božje bude želje i nadahnuće u onima koji imaju i srce i duh. Kakvo nadahnuće? Oni čeznu za pravdom i za pozitivnim stvarima, čeznu živjeti pred Bogom, da u svijetu postoje pravednost i pravda i da Bog dođe i drži vlast nad svijetom – to je vapaj svih onih koji vole istinu. No čeznu li antikristi za tim stvarima? (Ne.) Za čime antikristi čeznu? „Da sam ja na vlasti, uništio bih sve one koji mi se ne sviđaju! Kad netko svjedoči da je krist bog koji se pojavljuje i djeluje, svjedoči da je bog vladar čovječanstva i svjedoči da su božje riječi istina, da su najviša životna maksima čovječanstva i temelj za ljudski opstanak, osjećam odbojnost, mržnju i ne želim to čuti!” To je nešto što leži duboko u antikristima. Nemaju li antikristi takvu narav? Sve dok ih netko obožava, ugleda se na njih i slijedi ih, oni su drugovi, u istoj su bandi; ako netko uvijek razgovara o istini i svjedoči o Bogu, tada ga antikristi izbjegavaju i osjećaju odbojnost prema njemu, pa ga čak i napadaju, isključuju i muče – to je opačina. Kad govorimo o opačini, time se uvijek misli na Sotonine lukave spletke; djela Sotone opaka su, djela velikog crvenog zmaja opaka su, djela antikrista opaka su, a kad govorimo o tome da su opaki, to se prvenstveno odnosi na to da su neprijateljski raspoloženi prema svim pozitivnim stvarima i da se osobito protive istini i Bogu – to je opačina, i to je narav antikrista.

Razmislite o tome s kojim ste se antikristima susreli i o kojima ste saznali, a koji pokazuju takvu opaku narav. Jednom sam susreo jednu goropadnicu čija je ljudskost bila nevjerojatno zlonamjerna. Kad god je Božja kuća propovijedala o velikim katastrofama koje uskoro dolaze, da nema puno vremena, kako bi braća i sestre trebali pripremiti dobra djela, kako bi se trebali truditi težiti istini, kako bi trebali dobro obavljati svoje dužnosti da udovolje Božjim namjerama i kako ne bi trebali ostaviti nikakvo žaljenje za sobom, kad god je Božja kuća propovijedala te stvari, ta bi žena proklinjala u svom srcu i mislila: „Kraj svijeta? Život je sjajan. Možda je to kraj svijeta za tebe, ali nije kraj svijeta za mene! Čak i ako dođu velike katastrofe, ja bih i dalje trebala živjeti. Ako netko mora umrijeti, onda vi možete umrijeti!” Je li ova žena bezobzirna ili što? Kad god bi netko razgovarao o ovom aspektu istine, postala bi nerazumna i u njezinu bi se srcu javila odbojnost te bi mislila: „Moj je život sasvim u redu ovakav kakav jest! Imam puno novca, posjedujem automobile, kuće, imam visoke prihode, glavna sam u svom kraju i nitko se ne bi usudio uvrijediti me. Moji su životni uvjeti tako dobri, ako dođu velike katastrofe, neću li pretrpjeti gubitak? Još nisam spremna umrijeti!” Kakvo je bilo njezino gledište o Božjem djelu i o tome da Bog želi uništiti ovaj opaki svijet i opako čovječanstvo? (Bila je neprijateljski raspoložena prema njima.) Ma što Bog činio, ako je to uključivalo njezine interese, ako je štetilo njezinim interesima, tada bi to mrzila i bila neprijateljski raspoložena prema tome te se ne bi složila s time, misleći: „To što radiš pogrešno je!” i odmah bi zanijekala Božja djela. Nadalje, najopakija stvar kod nje bila je ta što nije voljela da vladaju pravednost i pravda; bez obzira na to tko je imao vlast, čak i da je Bog imao vlast i da su postojale pravednost i pravda, ako je to štetilo njezinim interesima, onda to ne bi išlo – njezini su joj interesi bili važniji od Boga. Nisu li njezini postupci bili demonske naravi? A kad je demonska narav u igri, nije li to ista narav kao kad zli duh opsjedne nekoga i on kaže da ne želi čuti Božje riječi? (Da.) Kad god netko čita Božje riječi, taj će zli duh reći da ih ne želi čuti. Kad god bi bilo koji brat ili sestra razgovarao o skorom dolasku Božjeg dana ili o velikim katastrofama koje se približavaju, ova bi goropadnica to mrzila i proklinjala u svom srcu. Zašto je to proklinjala? Kad bi Bog došao uništiti svijet, izgubila bi svu svoju imovinu – kad god bi nešto dotaklo njezine interese, ona bi to proklinjala. Stoga je njezino proklinjanje iste naravi kao kad zli duh kaže da ne želi čuti Božje riječi. Dijele zajedničku osobinu, a to je da kad god netko spomene istinu, razotkrije dubine njihovih duša, razotkrije njihovu ružnoću, njihovu opačinu i njihovu podmuklost, u njihovim se srcima javljaju mržnja, otpor i protivljenje, a onda proklinju i psuju – takav je zli duh. Izvana, ova je goropadnica govorila i ponašala se baš kao normalna osoba, a ne kao da je opsjednuta demonom, no narav njezinih postupaka bila je ista kao i narav tog demona. Kad budete imali priliku, možete pitati bogate ljude u crkvi: „Kad dođe Božji dan i dođu velike katastrofe te se izgubi sva tvoja obiteljska imovina, hoćeš li se osjećati uzrujano? Raduješ li se dolasku Božjeg dana? Raduješ li se tome da Bog preuzme vlast te da zavladaju pravednost i pravda? Raduješ li se tome da Bog brzo uništi ovo opako čovječanstvo, čak i ako ćeš i ti biti uništen? Jesi li voljan da se to dogodi?” Pogledajte kakvo je njihovo gledište. Neki će biti voljni da se to dogodi, a neki neće. Uzimajući sav svijet, sav svemir, sve materijalne stvari kojima Bog upravlja – ne govorimo ovdje o nematerijalnim stvarima, samo o stvarima unutar materijalnog opsega: obiteljska imovina, automobili, kuće, novac i tako dalje – uzimajući sve te stvari zajedno, vrijede li one koliko i zrno pijeska u Božjoj ruci? (Ne.) No kad ljudi dobiju te stvari, ne žele ih se odreći i osjećaju se kao da imaju kapital za suprotstavljanje Bogu te govore: „Ako mi oduzmeš moju obiteljsku imovinu, mrzit ću te, suprotstavit ću ti se i neću priznati da si ti bog!” Ovisi li to je li Bog doista Bog ili nije o tvom priznavanju? (Ne.) Imaš li kapital za suprotstavljanje Bogu s tom malom obiteljskom imovinom? Tako si ti neuk! Dijamanti su najvrjednije stvari na Zemlji. Kad obični ljudi vide jednokaratni dijamant, zadivljeni su i kažu: „Tako velik dijamant! Mora da vrijedi 10 ili 20 tisuća američkih dolara!” Misle da su dijamanti tako vrijedni. Ali onda sam u vijestima čuo da je planet nedaleko od Zemlje u potpunosti napravljen od dijamanta i odjednom sam shvatio nešto: ljudi su tako kratkovidni. Kad vidiš dijamant kako svjetluca, jako ti se sviđa i misliš da je to sjajna stvar, ali kad čuješ da postoji cijeli planet napravljen od dijamanta, kakvo je onda tvoje gledište? Tvoje se gledište o dijamantima mijenja. To jest, jednom kad čuješ neku drugu informaciju, tvoj se horizont odjednom proširi, više ne vidiš samo maleni prostor ispred sebe, više nisi kratkovidan jer se količina informacija koju imaš povećala, a tvoja se percepcija promijenila i narasla. Živeći na ovom svijetu, dok se ljudi neprestano susreću sa svakom pojedinom stvari koja im se događa i s različitim okruženjima, njihovi se horizonti neprestano mijenjaju, dok se istovremeno njihova gledišta neprestano obnavljaju. To je normalno i to je proces u kojem Bog uzrokuje da ljudi postupno napreduju u ovom životu i neprestano produbljuju uvide, gledište, razumijevanje cijelog svijeta i Božjih djela. Dakle, sad kad ste Me čuli kako prepričavam ovo, kako biste se trebali odnositi prema tome? Biste li trebali misliti: „Oh, ljudi na Zemlji tako su neuki, nedostaje im uvida i tako malo znaju!”? Drugim riječima, tvoji pogledi na cijeli svemir, cijelu ljudsku rasu, sve stvari kojima Bog zapovijeda, sve što Bog zapovijeda i uvidi u njih možda su isti kao i tvoje razumijevanje malog dijamanta čija se vrijednost uspoređuje s planetom, zar ne? (Točno.) Kakav zaključak možemo izvući iz ovoga? Na planetu Zemlji, bez obzira na to kakva je postignuća netko imao, kakav je ugled imao, koliko je veličanstveno nastupao, ne smije se hvaliti jer su ljudska bića tako beznačajna i ne vrijede ni pišljiva boba! Bog je pripremio neke dijamante na zemlji i ljudi su se borili za njih. Zar ljudi ne znaju koliko planeta postoji u Božjoj ruci koji sadrže još bolje stvari od dijamanata? Nisu li ljudi jadni? (Da.) Eto kako su ljudi jadni; ljudi su tako neuki.

Antikristi si ne mogu pomoći, a da se ne opiru Bogu; oni prirođeno mrze istinu i pozitivne stvari te ne mogu čak ni ostaviti na miru ljude koji teže istini i vole pozitivne stvari, već takve ljude osuđuju, tlače i isključuju. Što se tiče onih koji su u dosluhu s njima, s njima su prirodno povezani, štite jedni druge, zaklanjaju jedni druge i podilaze jedni drugima. Iz toga možemo vidjeti da su ti ljudi koji su antikristi reinkarnirani zli duhovi i nečisti demoni i da su bez normalne ljudskosti. Bez obzira na to koliko razumiju istinu koju čuju ili koliko jasno propovijedaju riječi i doktrine, kad dođe vrijeme za primjenu, jedino što odaberu učiniti jest ići protiv istine i opirati se Bogu te štititi vlastiti status i interese – to je njihova opačina. Na koji su način najopakiji? U tome što mrze istinu; mrze istinu bez objašnjenja ili razloga. Ako ih upitaš zašto mrze istinu, možda neće moći objasniti, ali svaki njihov postupak nosi narav i metode antikrista i svaki njihov postupak zavodi i zarobljava ljude, ometa i prekida rad Božje kuće – to je rezultat svakog njihovog postupka. Provjerite i pogledajte starješine i djelatnike na svakoj razini ili običnu braću i sestre oko sebe koje poznajete i s kojima imate kontakt da vidite mrzi li itko od njih bez razloga braću i sestre koji teže istini i uvijek želi napadati i isključivati te ljude. Oni sami znaju da to nije ispravno, ali si ne mogu pomoći te braći i sestrama u lice govore ugodne riječi, ali iza njihovih leđa rade potpuno drukčije i otkrivaju svoje demonsko obličje te im se počinju protiviti. Ako to nije opačina, što je onda? Što je najodvratnija stvar kod antikrista? Oni često govore ispravne stvari kako bi zaveli Božji izabrani narod i one oko sebe, pa čak i da bi obmanuli i prevarili Višnjeg, a još više žele prevariti Boga i steći povjerenje ljudi koristeći lijepe riječi, a zatim divljati, postupati bezobzirno i raditi što god žele u Božjoj kući. Znaju kako govoriti ispravno, kako govoriti neispravno i znaju kako bi se trebali ponašati, kako se ne bi trebali ponašati, što su načela, što nisu načela, što znači ići protiv načela i što znači raditi u skladu s načelima. Te im stvari nisu nejasne u srcu, a neki ih čak znaju vrlo jasno i lucidno, ali bez obzira na to koliko dobro razumiju i jasno poznaju načela, kad nešto rade, uopće ne primjenjuju istinu i bezrezervno čine loše stvari u skladu s vlastitim željama. To otkriva da je njihova priroda sotonska i da je to priroda antikrista. Ne samo da osjećaju odbojnost prema istini i mrze istinu, već često mrze i osuđuju pozitivne stvari. Zašto veliki crveni zmaj mrzi istinu i Boga? To je u potpunosti određeno njegovom sotonskom prirodom. Neka braća i sestre toliko su proganjani i traženi da se ne mogu vratiti svojim domovima, a ti đavli i Sotone kažu: „Ti ljudi više ne žive normalno; napustili su svoje obitelji.” Zapravo se ne mogu vratiti kući jer ih progoni veliki crveni zmaj. Takve se stvari često događaju. Što ste još čuli? (Veliki crveni zmaj kaže da ako ljudi previše čitaju Božje riječi, onda im se ispire mozak.) Veliki crveni zmaj kaže: „Ljudima je ispran mozak Božjim riječima; oni su ‚bogizirani’.” To je pretvaranje crnog u bijelo. Jasno je da je veliki crveni zmaj taj koji kvari i ispire mozak ljudima, a ipak to izvrće i kaže da Božje riječi ispiru mozak ljudima – ti su demoni tako opaki! Veliki crveni zmaj prisvaja sve dobro što su drugi učinili i krivi druge za loše stvari koje on čini. Antikristi čine isto; njihove su metode potpuno iste kao metode velikog crvenog zmaja, Sotone. Oni su uistinu Sotonine sluge!

Jesmo li sada više-manje završili s razgovorom u zajedništvu o opakim, podmuklim i podlim očitovanjima antikrista? Nije li ono o čemu sam danas govorio u zajedništvu drukčije i stvarnije od onoga što doslovno možete razumjeti? Božja kuća posljednjih je godina producirala mnogo videozapisa, uključujući neke himne, filmove i tako dalje, a svi su postavljeni na internet. Jedan antikrist u kontinentalnoj Kini vidio je to na internetu i rekao: „Producirali ste te programe u inozemstvu, a mi to možemo i u Kini.” Zatim je krenuo u novačenje, pronašao skupinu ljudi i pokrenuo zbor u zemlji velikog crvenog zmaja. Na kraju su ti ljudi bili uhićeni. Zašto je taj antikrist to morao učiniti? Je li imao cilj? (Da.) Koji je bio njegov cilj? (Kontrolirati ljude.) Nije bila stvar samo u tome da je htio kontrolirati ljude. Htio je osnovati vlastitu frakciju. Njegova je zamisao bila: „Božja kuća može imati zbor, pa mogu i ja! Ako uspijem, imat ću vlastitu frakciju. Samo jednim pokretom ruke prizvat ću mnoge ljude!” Na taj je način mogao istisnuti Božju crkvu. Nije li to cilj koji je želio postići? Ali ishod je bio da je veliki crveni zmaj to suzbio i njegovi su se pusti snovi izjalovili. Božja kuća obavlja ovaj posao uz jamstvo sigurnosti. Je li on imao te uvjete u zemlji kojom vlada veliki crveni zmaj? Nije imao te uvjete, a ipak se želio pokazivati. Nije se baš dobro pokazao i na kraju je za njega sve pošlo po zlu. Prije nekoliko godina druga je skupina ljudi producirala program i postavila ga na internet. Pjevali su stare melodije uz ples i nosili cvjetne haljine etničke manjine. Bilo je to previše konvencionalno i zastarjelo. Recite mi, nisu li ti antikristi samo uzrokovali smetnje? (Da.) Nevjernici i religiozni ljudi nisu znali stvarnu situaciju i vjerovali su da je te stvari doista učinila crkva. Antikristi uvijek čine gluposti; ne samo da su opaki, nego su i glupi. Zašto su glupi? Je li to zato što su toliko opaki da su oglupjeli od opačine? Ne. Bez obzira na to kakvog je netko kova, ako shvaća nešto istine, čak i ako nema jasan put naprijed kada nešto radi i ne zna što je prikladno ili neprikladno za njega, ima granicu u svom srcu: neće postupati bezobzirno ili slijepo. Nije li tako? (Da, jest.) Međutim, oni ljudi koji ne shvaćaju istinu i koji su toliko oholi da su bez razuma postupaju bezobzirno. Što znači da postupaju bezobzirno? Ljudi poput njih nemaju razuma, a ljudi bez razuma ne mogu razmatrati pitanja. Što mislim pod „razmatrati”? Mislim na to što učiniti u ranim fazama, što pripremiti, koje su stvari potrebne prilikom djelovanja, zašto se ovaj program mora napraviti te, nakon što se program producira, na koliko se ljudi može utjecati, koliko se ljudi može poučiti i postoje li ikakve posljedice ili nedostaci – sve to treba procijeniti. Taj proces procjene naziva se „razmatranje”. Mogu li ti glupi ljudi razmatrati te stvari? (Ne.) Ljudi koji ne mogu razmatrati ta pitanja nemaju razuma; imaju li oni ikakvo razumijevanje istine? Sigurno ne. Ako netko doista shvaća nešto istine, njegov će razum postati jasniji i zdraviji. Može im postati jasnije što je pozitivno, što je negativno, što je ispravno, što je pogrešno i unutar kojeg se opsega nalazi neko načelo; to jest, bez obzira na to što rade, bilo da čine nešto dobro ili loše, imaju mjerilo u svom srcu. Na primjer, da ti netko kaže da ideš trčati gol ulicom, bi li išao? (Ne.) Bi li išao da te netko udari? Bi li išao da ti netko da deset tisuća juana? (To bi bilo sramotno. Ne bih to mogao učiniti.) Znati da bi to bilo sramotno, to je vrsta razmišljanja, vrsta presude i vrsta stava koji proizlazi iz razuma, to jest, samo s tim razumom možeš tako razmišljati i imati takav stav. Stoga, bez obzira na to mame li te novcem ili te okrutno muče i zlostavljaju, bez obzira na to kako te prisiljavaju, i dalje ne bi išao, ništa na tebe ne bi utjecalo i ostao bi postojan. Antikristi ne shvaćaju istinu i zato nemaju pojma ni o čemu što rade. Što ovdje znači „pojam”? Znači da ne znaju što učiniti da bi svjedočili o Bogu. Ovaj je antikrist vjerovao da ima ogromno srce puno ljubavi, okupio je skupinu ljudi da naprave videozapis sa zborom i na kraju je potrošio mnogo novca i izložio se riziku. Situacija u kontinentalnoj Kini gora je nego u inozemstvu i što ako nešto pođe po zlu? Je li on to razmotrio? Možda je u određenoj mjeri razmotrio situaciju, ali nije znao koje programe napraviti ili kakve rezultate postići – uopće nije razumio. Zašto nije razumio? Nije imao taj razum. Kako nastaje razum? Samo kroz shvaćanje istine čovjekov razum može postupno postati jasan i zdrav. Antikristi imaju prirodu koja mrzi istinu, oni se urođeno protive pozitivnim stvarima i u dubini svojih srca nikada ne mogu voljeti istinu, pa mogu li onda shvatiti istinu? (Ne.) Ako ne mogu shvatiti istinu, mogu li posjedovati normalno ljudsko razmišljanje? Nikada to ne mogu posjedovati. Imaju li ljudi bez normalnog ljudskog razmišljanja razum? Ne, nemaju. Kada antikristi nešto rade i govore, njihova gledišta i sve to što rade ne razlikuju se od onoga što čine đavli i zli duhovi. Zašto kažem da nema razlike? Na primjer, netko zaista voli propovijedati i pokazivati se, pa uvijek traži ljude koji će ga slušati kako propovijeda. Čak i ako ga ljudi ne vole slušati, on i dalje propovijeda; kada drugi osjete jaku odbojnost prema njemu, on to ne može primijetiti i ne pokušava ih promatrati, ne vidi što drugima treba i samo zadovoljava sebe. Nije li to sramotno? Sramotno je i on je bez razuma. Postoji li ikakva razlika između tog nedostatka razuma i nasumičnog i bezobzirnog govora i djelovanja nekoga tko je opsjednut Sotonom i zlim duhovima? Iako možda ne izgleda kao duševni bolesnik koji mahnito trči gol ulicom, vidi se da postupa bez razuma. Kada se od njega traži da poji nekoliko braće i sestara ili da propovijeda evanđelje, da obavlja neku dužnost, on je potpuno bez načela i samo postupa bezobzirno kako god želi. Postoje neki ljudi koji propovijedaju evanđelje 20 godina, a da nisu zadobili ni jednu jedinu osobu, a ipak i dalje žele postati vođe. Postoje li takvi ljudi? Da, postoje. Nemaju nikakvih načela, sve što rade pretvore u nered, a ipak žele postati vođe i voditi druge ljude – takvih ljudi sigurno ima mnogo. Vjeruju u Boga toliko godina, pročitali su mnogo Božjih riječi i poslušali mnogo propovijedi, ali ne razumiju nikakvu istinu. Dakle, s čime je povezan njihov nedostatak razumijevanja? Koji ih je uzrok doveo do toga da ne razumiju? Je li to zato što su previše lošeg kova i slabe sposobnosti razumijevanja ili zato što im je karakter loš i ne vole istinu? (Povezano je s njihovom biti.) Zašto je povezano s njihovom biti? (Zato što je njihova bit opaka, ne mogu primiti djelo Duha Svetoga i Bog ne radi na takvim ljudima, pa bez obzira na to kako jedu i piju Božje riječi, nikada neće shvatiti istinu.) To je objektivni uzrok. Objektivni uzrok je, naravno, taj što Duh Sveti ne radi na njima i stoga definitivno neće moći ništa shvatiti – to se odnosi na svakoga. Postoji i subjektivni uzrok, a koji je to? (Takvi ljudi mrze istinu.) A kako ljudi koji mrze istinu gledaju na istinu? (Kao na svoju suprotnost.) Gledaju na nju kao na svoju suprotnost; to je jedan aspekt. Što još? Mogu li oni shvatiti praktičnu stranu istine? Nikada. Ako ne mogu shvatiti ni tu razinu, onda mi recite, jesu li sposobni shvatiti istinu? Nikada, ne mogu shvatiti istinu. Objektivni je uzrok taj što takvi ljudi ne mogu primiti djelo Duha Svetoga i Bog ih ne prosvjetljuje. Subjektivni je uzrok taj što su neprijateljski raspoloženi prema Bogu, prema istini i prema pozitivnim stvarima te nijedna pozitivna stvar za njih nije pozitivna. Pa za koje stvari oni u svojim srcima vjeruju da su pozitivne? To su one stvari koje Sotona zagovara – stvari koje su sve opake, prazne i nejasne. Dakle, jesu li ti opaki ljudi koji mrze istinu sposobni shvatiti istinu? Nikada je ne mogu shvatiti jer je ne prihvaćaju. Sada mi recite, ima li smisla razgovarati u zajedništvu o istini s takvim ljudima? Mogu li oni biti voljni slušati kada im čitate Božje riječi? Svi su oni nevjernici i demoni, pa kako bi mogli slušati Božje riječi? Neki ljudi ne mogu proniknuti u to i kažu: „Zašto ne razumiju kada s njima razgovaram u zajedništvu o istini? Zar nisu ljudi?” Zbunjen si i ne možeš doprijeti do njih. Riječi nekih ljudi jednostavno ne možeš slušati, a stvari koje rade naprosto su besmislene – to su nevjernici, demoni i gluhi su za svaki razum. Zašto kažem te četiri riječi, „gluhi za svaki razum”? Vjeruješ da Bog postoji i da Bog ima suverenost nad svim stvarima – nisu li to pozitivne stvari? (Jesu.) A što ti ljudi vjeruju? „Tako bog ima suverenost nad svim stvarima? Pa i nije bogzna što.” Nisu li oni gluhi za svaki razum? (Jesu.) Nema načina za komunikaciju s takvim ljudima; oni su posebna vrsta, zvijeri, gluhi za svaki razum. Zvijeri nikada ne razumiju što su pozitivne stvari ili što je istina, pa nema načina za komunikaciju s njima. Činjenica da ne možete komunicirati s njima nije problem vremena niti toga ulažete li silan napor ili koliko napora ulažete, već to da oni jednostavno nisu sposobni shvatiti, pa što im se drugo ima reći? Što je točno unutar tih ljudi? U njihovim srcima nema poštenja, nema ispravnosti i nema dobrote, već samo opačina; ispunjeni su njome. To je razlog zašto su ti ljudi gluhi za svaki razum i nema im spasa.

Kad se podmuklost i podlost uspoređuju s opakom naravi, njihov je stupanj nešto blaži i plići. Zašto ih onda spominjem ovdje ako je stupanj plitak? Antikristi postupaju i govore podmuklo, neobjašnjivo i nejasno, zbog čega se drugi osjećaju kao da su podli i podmukli, a obični ljudi ne mogu shvatiti cijelu istinu o njima. Postupaju i govore podmuklo i ne mogu se slagati s ljudima koji su bezazleni, pošteni i koji teže istini, već se često poigravaju s takvim ljudima i iskorištavaju ih. Budući da su potpuno nesvjesni, antikristi se poigravaju s tim ljudima i varaju ih, čak ih i iskorištavaju. Naravno, takvo ponašanje i metode koje primjenjuju antikristi nisu toliko štetni za ljude. Što je to što ljudima nanosi toliko štete? To je opaka narav antikrista, a zavođenje, kontroliranje i tlačenje ljudi kao rezultat te opake naravi još su teži. Antikristi uvijek imaju motiv i namjeru koje ne mogu reći drugima kada su u pitanju njihovi postupci. Nikad neće ništa posvetiti ni dati bez razloga niti će učiniti išta za bilo koga ili za Božju kuću bez razloga ili naknade. Iza svakog njihova postupka i riječi stoje motiv, namjera i onog trenutka kada se njihova namjera i motiv razotkriju ili kad njihove ambicije i želje propadnu, traže priliku da se povuku. U svojim srcima misle: „Uopće se ne isplati posvetiti se ili se dati bez razloga, nije vrijedno truda. Čovjek mora nešto dobiti od vjerovanja u boga. Ako se netko daje za boga ne tražeći nagradu, onda je jednostavno glup.” Njihova je logika: „Ništa nije besplatno”. Savjest i razum, ponašanje i dobra djela koja bi normalni ljudi trebali posjedovati i činiti oni karakteriziraju kao glupe i budalaste. Nije li to opako? (Da.) To je nevjerojatno opako. Na primjer, Božja kuća donosi neke radne aranžmane i na određeni način brine o životima braće i sestara koji obavljaju svoje dužnosti, ali antikristi ih iznutra opstruiraju. Koji je cilj antikrista u njihovom opstruiranju? Da su radni aranžmani potekli od antikrista i da braća i sestre, znajući to, osjećaju dug zahvalnosti prema njima, tada bi antikrist preuzeo vodstvo. Da braća i sestre ne znaju tko je donio radne aranžmane i misle da ih je donijela Božja kuća te zahvaljuju Bogu, bi li ih antikrist proveo? Apsolutno ne. Radni aranžmani zaustavili bi se kod antikrista i ne bi bili provedeni. Korisno je za braću i sestre da Božja kuća izdaje te radne aranžmane i rad na evanđelju bolje se širi; to je važna stvar povezana s Božjim djelom, pa kako bi oni koji rade kao vođe trebali provoditi te radne aranžmane? Trebali bi učiniti sve što mogu da ih dobro provedu i obave posao. No neki antikristi to iznutra opstruiraju i ne provode posao dvije godine. Koji je razlog tome? To je Sotonino stvaranje prepreka i ometanje. Antikristi i zli ljudi ometaju i kontroliraju neke crkve, a braća i sestre koji obavljaju svoje dužnosti nisu zbrinuti. To usrećuje antikriste i u svojim srcima misle: „Dovoljno je da ja primim tako divnu stvar i tako ogromne dobrobiti. Kako bi sva braća i sestre mogli primiti te dobrobiti?” Kako bi to što braća i sestre imaju koristi utjecalo na antikriste na bilo koji način? Ne bi uopće utjecalo na njih. Oni bi imali koristi, svi bi imali koristi i to bi bilo sjajno! Razmisli o cjelokupnoj situaciji: ne bi trebao to opstruirati niti to uskraćivati, već drage volje provoditi. Nije li to normalno? (Da.) To je dužnost koju bi osoba trebala obavljati i to je tvoja odgovornost. Jedan je aspekt da te to ništa ne stoji, dok je drugi aspekt ovo: ne želi li svatko da se rad na evanđelju? (Svi želimo.) Kada vide braću i sestre kako uživaju Božju milost, postaju li ljubomorni? Na što su ljubomorni? Nisu li antikristi demoni? Dakle, zašto antikristi ne provode posao? Zato što su ljubomorni. Razmišljaju li oni da bi provođenje posla bilo korisno za širenje rada na evanđelju? (Ne, ne razmišljaju.) Utječe li to na njihove interese? Kakve to ima veze s njima? Nema baš nikakve veze s njima, a ipak to ne provode i to je opačina. Oni su živi đavli i treba ih prokleti! U pitanju je stvar koja se tiče rada Božje kuće i toliko mnogo ljudi koji obavljaju svoje dužnosti, a oni uopće ne razmatraju posljedice. Da imaju i trunku dobre namjere, ne bi se mogli natjerati da to učine. Zašto postupaju tako? To je podlost i to je opačina. Činite li vi takve stvari? Ako ste sposobni činiti takve stvari, onda se ne razlikujete od antikrista i također ste živi đavli. Ne smijete činiti takve stvari! Postoje i neki antikristi koji vide da u crkvi ima zlih ljudi koji često ometaju rad crkve, divljaju u crkvi, ali oni to ignoriraju. Kad se od njih traži da se pozabave takvim ljudima, oni se nećkaju i odgađaju rješavanje. Ne razmišljaju o interesima braće i sestara; misle samo na to da njihov vlastiti ugled ne bude narušen i to je sve. Misle: „Postavljen sam za vođu, pa moram imati zadnju riječ. Imam apsolutnu moć i autoritet. Ako izbacim koga god ti kažeš da izbacim, ispast ću potpuno nemoćan. Moram se pobrinuti da braća i sestre znaju da su ti ljudi pod mojom skrbi i da su moji podređeni.” Kome se oni protive? (Bogu.) Nije li protivljenje Bogu opačina? To je opačina. Znaš li što je čovjek? Bog ti je dao dah i ako ne znaš tako važnu stvar, ne čini li te to glupim? Bog ti može okončati život u bilo kojem trenutku, a ti se i dalje očajnički postavljaš protiv Boga – to je opačina i ti si živi đavao! Stoga, jedan je aspekt da morate težiti istini i ne smijete slijediti put antikrista; osim toga, morate znati kako razlučiti antikriste. Ako naiđete na antikrista, trebali biste ga pomno promatrati i, ako vidite da se sprema učiniti nešto loše, odmah ga zaustaviti i ujediniti se s braćom i sestrama da biste ga razotkrili, analizirali, odbacili i izbacili. Nedavno sam čuo da se nekoliko mlade braće i sestara u jednoj crkvi udružilo kako bi svrgnuli lažnog vođu. Kažem da su ti mladi ljudi napredovali, ne žive po sotonskim filozofijama, mogu primjenjivati istinu i postupati u skladu s načelima i mnogo su bolji od većine ljudi. Većina ljudi ima filozofiju za ovozemaljsko ophođenje, toliko su duboko otrovani od Sotone i još se nisu otresli Sotonina utjecaja. Biti u stanju ukloniti lažnog vođu pokazuje da netko shvaća nešto istine i može zaštititi rad Božje kuće – to je dobra stvar. To pokazuje da je netko sazrio u životu i može dobro obavljati svoju dužnost.

Današnjim razgovorom u zajedništvu i razotkrivanjem aspekata opake, podmukle i podle biti antikrista, kao i svih njihovih različitih očitovanja, vidimo da su antikristi urođeno suprotstavljeni Bogu. Neki ljudi kažu: „Iako imam narav antikrista, nemam priroda-bit antikrista i nikada se neću razviti u antikrista.” Što mislite o takvom stavu? Iako nemaš bit antikrista, ipak imaš ta očitovanja i otkrivenja antikrista, proživljavaš ono što proživljava antikrist i imaš narav antikrista, pa si stoga u opasnosti da slijediš put antikrista. Sa statusom, utjecajem i kapitalom bit će samo pitanje trenutka prije nego što postaneš antikrist, i to je činjenica. Koja je Moja namjera kada ovo govorim? Govorim to da vam zazvonim na uzbunu i da vam kažem jednu činjenicu: jednom kada netko počne slijediti put antikrista, postoje dvije mogućnosti. Jedna je da će to otkriti na vrijeme, promijeniti smjer, promisliti o sebi, pokajati se i postati sposoban pokoriti se Božjim orkestracijama i aranžmanima. To je najbolja mogućnost i imat će nadu u postizanje spasenja. No ako ne može slijediti put u težnji istini, jednom kada počini mnogo zla i bude okarakteriziran kao antikrist, posljedice su nezamislive. Razumijete li? (Da.) Dobro je da razumijete. Što mislim pod tim? Mislim da, ako imaš očitovanja antikrista, još imaš prostora promjenu i priliku za pokajanje, ali jednom kada postaneš antikrist, onda si u opasnosti. Stoga, kada otkriješ da imaš očitovanja antikrista, trebao bi promijeniti smjer, tragati za istinom i riješiti taj problem; ne shvaćaj to olako. U suprotnom, kada dođeš do moći i prilika, bezobzirno ćeš činiti zla djela i uzrokovati prekide i smetnje u radu crkve. Nećeš moći snositi posljedice i to će vrlo vjerojatno utjecati na tvoj ishod i tvoje odredište.

Danas smo jasno objasnili suštinsku razliku između opake naravi antikrista i opake naravi običnih ljudi. Jeste li sada razumjeli? Iskvarena ljudska bića sva posjeduju opaku narav i sva imaju otkrivenja i očitovanja opake naravi. No opaka narav običnih ljudi i opaka narav antikrista različite su. Iako obični ljudi imaju opaku narav, u srcu čeznu za istinom i vole istinu te tijekom vjerovanja u Boga i vršenja svojih dužnosti mogu prihvatiti istinu. Iako je istina koju mogu provesti u djelo ograničena, ipak mogu primijeniti jedan njezin dio, pa se njihove iskvarene naravi mogu postupno pročistiti i istinski promijeniti te se na kraju mogu u osnovi pokoriti Bogu i postići spasenje. Antikristi, pak, nimalo ne vole istinu, nikad ne prihvaćaju istinu i nikad je ne provode u djelo. Trebali biste promatrati i razlučivati u skladu s onim što ovdje kažem; bilo da se radi o crkvenom vođi ili djelatniku ili o običnom bratu ili sestri, gledajte mogu li one istine koje mogu razumjeti provesti u djelo. Recimo, primjerice, da netko razumije istina-načelo, ali kada dođe vrijeme da ga provede u djelo, uopće ga ne provodi, već radi što god želi i postupa samovoljno i bezobzirno – to je opačina i takvu je osobu teško spasiti. Neki ljudi zapravo ne shvaćaju istinu, ali u srcu žele tražiti što točno učiniti da bude u skladu s Božjim namjerama i u skladu s istinom. U dubini srca ne žele ići protiv istine. Govore i rade suprotno od načela, griješe, čak i čine stvari koje uzrokuju prekide i ometanja samo zato što ne shvaćaju istinu – kakva je priroda toga? To se po svojoj prirodi ne ubraja u činjenje zla; to je uzrokovano ludošću i neznanjem. To čine isključivo zato što ne shvaćaju istinu, zato što nisu u stanju dosegnuti istina-načela i zato što prema svojim predodžbama i uobraziljama misle da je ispravno tako činiti, pa tako i postupaju, a Bog ih stoga okarakterizira kao glupe i neznalice, one kojima nedostaje kov; ne radi se o tome da shvaćaju istinu i namjerno idu protiv nje. Kad su u pitanju vođe i djelatnici koji uvijek postupaju po svojim predodžbama i uobraziljama i koji često ometaju rad Božje kuće jer ne shvaćaju istinu, morate primijeniti nadzor i ograničenja te više razgovarati u zajedništvu o istini kako biste riješili probleme. Ako je nečiji kov previše loš i ne može shvatiti istina-načela, vrijeme je da ga se smijeni kao lažnog vođu. Ako shvaća istinu, a ipak namjerno ide protiv nje, onda mora biti orezan. Ako i dalje cijelo vrijeme ne može prihvatiti istinu i ne pokazuje kajanje, onda se s njim mora postupati kao sa zlom osobom i treba ga ukloniti. No priroda antikrista mnogo je ozbiljnija od prirode zlih ljudi ili lažnih vođa jer antikristi namjerno i s predumišljajem ometaju rad crkve. Čak i ako shvaćaju istinu, ne primjenjuju je, nikoga ne slušaju, a ako i slušaju, ne prihvaćaju to što čuju. Čak i ako naizgled prihvaćaju, u dubini se srca opiru, a kad dođe vrijeme za učiniti nešto, i dalje postupaju u skladu sa svojim sklonostima, nimalo ne mareći za interese Božje kuće. Kada su u blizini drugih ljudi, govore neke ljudske riječi i imaju neko ljudsko obličje, ali kada djeluju ljudima iza leđa, njihova demonska narav izlazi na vidjelo – to su antikristi. Kad dobiju status, neki ljudi čine svakojaka zla i postaju antikristi. Neki ljudi nemaju status, ali su njihova priroda i bit iste kao u antikrista – možeš li reći da su oni dobri ljudi? Onog trenutka kad dobiju status, čine svakojaka zla – oni su antikristi.

Ima li među vama onih koji su otkrili da su i sami klica antikrista i osjećaju da će, jednom kada dobiju status, zasigurno biti potpuni antikristi? Ako je tako, onda kad te drugi izaberu za vođu, nikako im ne smiješ dopustiti da te izaberu i trebaš reći: „Suzdržavam se. Molim vas, nemojte me izabrati. Ako to učinite, gotovo je sa mnom.” To se zove imati samosvijest. Tvoja je zaštita to što nemaš status. Kao običan sljedbenik možda nikad nećeš imati priliku učiniti veliko zlo, a vjerojatnost da ćeš biti kažnjen mogla bi biti nula. No onog trenutka kad dobiješ status, vjerojatnost da ćeš počiniti zlo postaje sto posto, kao i vjerojatnost da ćeš biti kažnjen, a onda je gotovo s tobom i potpuno ćeš uništiti svaku priliku koju si možda imao za postizanje spasenja. Ako imaš ambicije i želje, brzo se trebaš moliti Bogu, tragati za istinom da riješiš problem, osloniti se na Boga i primjenjivati suzdržanost te ne isticati svoj status i tad ćeš moći normalno vršiti svoju dužnost. Ako se uvijek usredotočuješ na službene titule i ističeš svoj status, a ne obraćaš pažnju na vršenje svoje dužnosti, onda si varalica i moraš biti eliminiran. Kad prihvatiš dužnost, nemoj se usredotočiti na status; trebao bi samo dobro vršiti svoju dužnost – dobro obavljanje poslova konkretnije je od bilo čega drugog. Ako možeš dobro vršiti svoju dužnost, nećeš li tada zadovoljiti Boga? Što se vas tiče, ovo je posljednji način na koji možete izbjeći činjenje zla. Je li dobro ili loše ako vas se stalno ograničava i ne dopušta vam se da dobijete status? (Dobro.) Pa zašto se onda neki ljudi i dalje tako žestoko bore za status tijekom izbora? Takvi ljudi imaju previše ambicija. Nije normalno da ljudi imaju previše ambicija – to je opako. Ima mnogo mladih sestara, sve u dvadesetim godinama, koje žele imati službeni položaj i toliko vole status. Ako ih se ne odabere za vođe, uvrijede se i prestanu jesti. Iako djeluju pomalo djetinjasto, po pitanju njihove odlučnosti stvari će postati očajnički ozbiljne kako budu starjele i postat će prave stručnjakinje, zar ne? Neke žene čuju da je jednom davno žena postala carica i osjećaju nevjerojatnu zavist, želeći da su one mogle biti ta žena. Ne žele biti obične, a u svojoj vjeri u Boga ne žele biti samo obične sljedbenice. Želje im neprestano gore u srcima i onog trenutka kada se pojavi prilika da se pokažu, one je iskoriste. Ne žele pošteno izvršavati svoje dužnosti, ispunjavati svoje odgovornosti, ulagati srce u traganje za istinom ni pokoravati se Božjim orkestracijama i aranžmanima. Ne vole tragati za istinom i svoje dužnosti vršiti na taj način i ne žele živjeti tako jednostavan život – to im je problematično. Ima li među vama takvih? Uzmimo za primjer ženu koja se voli promiskuitetno ponašati; bez obzira na to koliko je njezin muž dobar prema njoj ili koliko novca ima, on nikada ne može zadržati njezino srce. Neke žene imaju mnogo djece i još uvijek bezobzirno pokušavaju zavesti muškarce te nijedan muškarac ne može paziti na njih – to je opakost. Odakle dolazi ta opaka energija? (Dolazi iz njihove prirode.) A kako nastaje njihova priroda? U njima žive nečisti duhovi i one su reinkarnacije nečistih duhova. Iako su stvari u duhovnom kraljevstvu složene, bez obzira na to koliko su složene, sve dok netko shvaća istinu i može te stvari promatrati u skladu s Božjim riječima, može imati razlučivanje, a to je poznato kao izravno prodiranje u duhovno kraljevstvo. Kada razumiješ istinu, stvari možeš vidjeti oštro i točno, i tvoje razmišljanje postaje okretno i jasno, a tvoje je srce prosvijetljeno. Ako ne razumiješ istinu, tvoje će srce uvijek biti smeteno, nećeš u srcu znati ništa o onome što radiš i bit ćeš poput idiota, bojat ćeš se okrenuti na bilo koju stranu. Bojat ćeš se da se ne bi isticao ako učiniš više i bojat ćeš se da ne ispunjavaš svoje odgovornosti ako to ne učiniš; uvijek ćeš biti u takvom stanju. To je zato što premalo shvaćaš istinu. Koje je prvo očitovanje nekoga tko premalo shvaća istinu? Živi bijedan i beskoristan život. Nakon što ga antikristi izigraju, izmaltretiraju i izmuče, onog dana kad se probudi, shvati kako je nekad trčao s antikristima, služeći ih i radeći za njih, a ipak govoreći da antikristi vole Boga i da su Mu odani. Tek sada vidi da je sve te riječi pogrešno upotrijebio. Nije li to vrlo beskorisno? (Jest.) Zašto je beskorisno? To je uzrokovano time što ne shvaća istinu i dobije što zaslužuje! Ako shvaćaš istinu, onda možeš imati razlučivanje o antikristima i prozreti ih te ih tada možeš razotkriti i izbaciti. Hoćeš li onda i dalje biti zaveden od njih i slijediti ih? Sigurno ne. Nadalje, slušao si toliko propovijedi, Božja kuća pojila te i odgajala toliko godina, pa ako ne shvaćaš nikakvu istinu, ako ne možeš razlučiti antikriste i čak ne ispunjavaš odgovornosti koje bi trebao ispunjavati i na kraju trčiš s antikristima i postaješ njihov suučesnik, zar te to onda ne čini beskorisnim? Nisu li takvi ljudi jadni? Ako govoriš da slijediš Boga, a ipak te antikristi zavedu i odvuku, slijediš put antikrista nekoliko godina i poželiš se vratiti, ali nemaš hrabrosti suočiti se sa svojom braćom i sestrama, nije li to onda beskoristan način života? Bez obzira na to koliko se uzrujao, nema koristi. Čija je krivnja što ne razumiješ istinu? Ne možeš kriviti nikoga osim sebe.

Razgovarali smo u zajedništvu o ukupno sedam različitih očitovanja antikrista. Što se tiče detaljnih očitovanja o kojima smo govorili pojedinačno, biti koju smo analizirali, kao i različitih okolnosti o kojima smo govorili, ništa od toga nije izvučeno iz zraka, već je dobro utemeljeno i zasnovano na činjenicama. Postoji, međutim, jedna stvar: ako nakon što ste sve to poslušali jednostavno niste u stanju to primijeniti na stvarne situacije kada se s njima susretnete, što to pokazuje? Prije svega pokazuje da vam nedostaje duhovno razumijevanje, a čak i ako ponekad imate neko duhovno razumijevanje, to bi bilo samo polovično razumijevanje, a ne potpuno duhovno razumijevanje; drugo, pokazuje da ne volite istinu i ne shvaćate istinu ozbiljno; treće, pokazuje da vam previše nedostaje kov i da ste potpuno lišeni sposobnosti razumijevanja. Rekao sam mnogo toga razotkrivajući antikriste, ali ništa od toga nisi shvatio. Možda u tom trenutku misliš da si shvatio, ali kasnije postane nejasno, a to pokazuje da još nisi shvatio. Zašto ne shvaćaš? Ima li to ikakve veze s razumijevanjem? Kada objasnim stvari do te razine, a ti i dalje ne shvaćaš, to znači da ti previše nedostaje sposobnost razumijevanja i da zapravo ne posjeduješ nikakvu sposobnost razumijevanja istine. Je li točno to što kažem? Tako je to. Postoje među vama određeni ljudi koji slušaju propovijedi 10 ili 20 godina i još ne shvaćaju istinu. Kako to objašnjavamo? Postoje samo dvije mogućnosti: jedna je da nemate duhovno razumijevanje, nedostaje vam kov i niste sposobni shvatiti istinu; druga je da, iako imate duhovno razumijevanje, ne volite istinu i niste zainteresirani za istinu. Ako se jedna od ove dvije mogućnosti odnosi na vas, onda niste sposobni shvatiti istinu. Ako se obje mogućnosti odnose na vas, onda ste kao slijepci bolesnih očiju i za vas nema lijeka. Govorio sam u zajedništvu sve te riječi, a vi i dalje ne možete napraviti odgovarajuću usporedbu sa sobom i ne znate što mislim. Što to govori o vašoj sposobnosti razumijevanja? Nije li preslaba? Da ste ljeniji, žudite za udobnošću, da ne volite istinu, da imate osobne sklonosti i da vas ometaju vanjske stvari, ove bi riječi imale sve manje i manje učinka na vas i njihov bi se utjecaj znatno smanjio – tako je to. Zapravo, antikriste je tako lako razlučiti. Jedan je aspekt razjasniti metode koje koriste za obavljanje stvari, dok je drugi aspekt vidjeti kakva je njihova narav, koji su njihov smjer u životu i pogledi na postojanje, kakvi su njihovi stavovi prema braći i sestrama, prema dužnosti, prema interesima Božje kuće, prema Bogu, prema istini i prema pozitivnim stvarima, te koja su njihova načela rada. Koristeći ove aspekte, u osnovi ćete ih moći okarakterizirati. Hoće li i dalje biti potrebno promatrati ih i učiti o njima još dugo? Ne. Antikristi se ne upuštaju samo u promiskuitet niti samo tlače ljude. Oni imaju sotonsku prirodu i sposobni su za bilo što. Ako nakon slušanja ovih propovijedi jednostavno nisi u stanju razlučiti narav antikrista i ne možeš reći da je ono što on otkriva narav antikrista, jesi li onda išta iz njih shvatio? Sjećaš se doktrine, ali je ne možeš povezati ni s čim, a kada se suočiš s činjenicama, tvoja je doktrina slaba i neučinkovita, a to dokazuje da nisi shvatio. Ako shvaćaš u tom trenutku i kasnije se baviš molitvenim čitanjem, često razgovaraš u zajedništvu o tim stvarima s braćom i sestrama, zapažaš i duboko promišljaš o ovim istinama te se često moliš pred Bogom, onda ćeš više zadobiti. No ako žudiš za udobnošću u svojoj dužnosti, ako si nemaran, nemaš breme i imaš osobne sklonosti, hirovit si, ne voliš baš istinu, slijediš svjetske trendove i privlače te vanjske stvari, onda nećeš moći dobro vršiti svoju dužnost. Na kraju te istine o kojima smo razgovarali u zajedništvu neće imati nikakvog učinka na tebe, ostat će samo riječi i doktrine, a to će značiti da si sve uzalud slušao. Slušate li vi ove razgovore u zajedništvu ponovno naknadno? (Da.) Koliko ih puta možete slušati? Imaju li drukčiji učinak svaki put kad ih slušate? Promišljate li o njima kasnije? Kakvi vam dojmovi ostanu nakon promišljanja? Što se tebe tiče, mogu li ove propovijedi za tebe postati načela primjene i kriteriji za razlučivanje ljudi i stvari u svom životu? (Mogu usporediti određene očite naravi i očitovanja antikrista sa sobom, to jest, stvarima koje ja govorim i činim, a kojima je jasna namjera ovladati srcima drugih, i pomislit ću na Božje riječi razotkrivanja i znati da je priroda mojih postupaka ovladati srcima drugih i da želim postići neki cilj. No još mi dosta nedostaje kad je u pitanju razlučivanje ljudi i ne uspoređujem svrhovito Božje riječi s ljudima oko sebe.) Reci Mi, ako se želiš jasno vidjeti, koristiš li ogledalo ili lokvu mutne vode? (Ogledalo.) Koja je korist od gledanja u ogledalo? Možeš se jasnije vidjeti. Stoga je vrlo ograničeno ako možeš razlučiti samo sebe; moraš naučiti razlučivati i druge. Razlučivanje drugih nije da ih se namjerno okarakterizira kao antikriste, već da imaš načela za mjerenje i razlučivanje govora i postupaka različitih vrsta ljudi. To je korisno za tebe samog, a čineći to, možeš se i ispravno odnositi prema ljudima u skladu s načelima, što je korisno za postizanje skladne suradnje pri vršenju dužnosti s drugima. Međutim, oslanjanjem isključivo na poznavanje sebe mogu se postići samo ograničeni rezultati. Ne možeš se usredotočiti samo na poznavanje sebe kada tražiš istinu. Moraš se usredotočiti i na primjenu istine kako bi se postigao učinak bogopokornosti. Usredotočujući se samo na jedan aspekt, nikad nećeš postići potpuno razumijevanje istine niti ući u istina-stvarnost niti će tvoj život rasti. To je gotovo isto kao razumijevanje samo riječi i doktrina i nećeš moći spoznati Boga. Oni koji istinski razumiju istinu mogu prozreti sve stvari. Ne samo da poznaju sebe, već mogu razlučivati i druge i mogu prozreti sve vrste ljudi, događaja i stvari. Samo se na taj način može vršiti dužnost u skladu s mjerilom i biti korišten od Boga.

Do kakvih ste dubljih i novijih spoznaja došli u vezi s opakom naravi kroz današnji razgovor u zajedništvu o očitovanjima opake naravi antikrista? Razgovarajte u zajedništvu o tome. (Bože, ono što me danas najviše potaknulo jest to što je Bog rekao da ako se ponašamo kao antikristi i namjerno ometamo i remetimo rad Božje kuće, onda smo živi vragovi. Bog je govorio o određenim ljudima koji ne podnose da je netko bolji od njih, a ja sam promislio na sebe i shvatio da imam osobito izražen natjecateljski duh i kada vidim da netko s kim vršim dužnost ima više vrlina od mene, osjećam se uzrujano i uvijek ga želim nadmašiti. Osjećam da je moje stanje poput stanja živih đavola koje je Bog razotkrio te vidim da je priroda te stvari ozbiljnija nego što sam zamišljao i to me plaši. Nikad to nisam razumio tako duboko, a sada kada vidim koliko je teška ova moja iskvarena narav, osjećam se vrlo uzrujano.) Sada si to prepoznao. Ljudske iskvarene naravi nisu tako jednostavne kao trenutačno otkrivenje; postoji korijenski uzrok zbog kojeg ti je teško osloboditi ih se, uvijek te kontroliraju, pa otkrivaš toliko iskvarenosti i ne možeš se kontrolirati. Ljudi ne mogu jasno objasniti zašto su takvi i ne mogu to kontrolirati – to su ljudske naravi. Kad netko može jasno shvatiti ovu vrstu iskvarene naravi, to je jedan aspekt napretka. Kad se radi o ovoj vrsti iskvarene naravi, ako možeš tragati za istinom i prozreti njezinu bit, ako možeš prihvatiti Božji sud, kušnje i oplemenjivanje, ako time možeš postići stanje u kojem primjenjuješ istinu i istinski se pokoravaš Bogu, onda se ta iskvarena narav može promijeniti – to znači da počinješ primjenjivati istinu na temelju shvaćanja istine. Većini vas sada je vrlo teško suzdržati se kada otkrivate svoje iskvarene naravi, a to znači da još niste počeli primjenjivati istinu; ono malo što činite u vršenju svoje dužnosti uglavnom se temelji na osobnom interesu, sklonosti, pa čak i na naglosti i to ima malo veze s promjenom naravi, zar ne? (Tako je.) Odlično, osjetio si poticaj. Tko bi još želio govoriti? (Nakon što sam danas poslušao Božji razgovor u zajedništvu, osjećam se silno potaknuto. Prije sam mislio da opačina znači govoriti prilično prijevarno, ne govoriti iskreno i uvijek se pretvarati i obmanjivati druge. Međutim, slušajući danas Boga kako analizira što je opaka narav, sada znam da opačina znači opirati se i protiviti istini i pozitivnim stvarima i da, ako se netko protivi i opire istini i pozitivnim stvarima, onda je to njegova opaka narav. Prije sam imao tako plitko razumijevanje opake naravi, ali sad kad sam čuo Božji razgovor u zajedništvu, imam novo shvaćanje. Nadalje, ono što me prilično potreslo jest to što je Bog rekao da će kanadski tim za filmsku produkciju biti stavljen u B grupu na godinu dana. Bio sam stvarno šokiran kad sam to čuo i iz Božjeg postupanja u ovoj stvari vidim Božju pravednu narav. Vidim da nijedna osoba u tom timu nije primjenjivala istinu i to je uzrokovalo ogromne prepreke radu Božje kuće te to u meni stvarno izaziva gnjev. Ljudi u našem timu nedavno su bili u sličnom stanju, to jest, nismo nosili breme za svoju dužnost. Kad nam se obim posla smanjio, nismo napravili jasne planove za svoju dužnost i opustili smo se u dužnosti, živeći od danas do sutra. Slušajući Božji razgovor u zajedništvu danas, vidim da, ako netko ne primjenjuje istinu ili ne teži napretku u svojoj dužnosti i ako nije ozbiljan u vezi s istinom, Bog prezire takav stav prema vršenju dužnosti. Prepoznajem i da moramo cijeniti vrijeme i priliku da vršimo svoju dužnost. Ako ne cijenimo svoju dužnost, onda će se, kada Božje vrijeme čekanja i prilike koje nam Bog daje budu protraćene, Božji gnjev izliti na ljude i bit će prekasno za žaljenje.) Izgleda kao da vas treba staviti pod neki pritisak, zar ne? (Da.) Odlično. Ovo je stvaran problem i kad se okupite, morate razgovarati u zajedništvu o tome kako riješiti ovaj problem. Morate redovito zajedno razgovarati, donijeti sažetak i pronaći novi plan. Svaka osoba ima misiju u ovom životu, uključujući i Mene te, ako ne žive za svoju misiju, onda nema vrijednosti u tome što žive ovaj život. Ako nema vrijednosti u tome što živiš život, onda tvoj život ne vrijedi baš ništa. Zašto kažem da je bezvrijedan? Živjet ćeš život kao hodajući leš; nećeš zaslužiti živjeti. Ako ne ispunjavaš svoje odgovornosti i ne izvršavaš svoju misiju, ne zaslužuješ uživati u svemu što ti Bog daje. Što to znači? To znači da ti Bog može oduzeti sve u svakom trenutku. Bog može dati i Bog može oduzeti – tako je to. Zapravo, svatko tko je sada ovdje prisutan ima misiju, no svi vi imate različite zadatke koje trebate obaviti. I nevjernici imaju misiju. Njihova je misija da unesu pomutnju u ovaj svijet i unose nemir u društvo da bi ljudi živjeli sve bolnije i umirali u nesrećama. Vaša je misija da surađujete s Božjim djelom, da širite Božje evanđelje i novo djelo, a istovremeno možete doći do shvaćanja istine i postići spasenje – to je najblaženija stvar. Ništa u ljudskoj povijesti nije bilo blaženije ni sretnije od toga. Ništa nije važnije od toga; to je najveća stvar u životu i to je najveća stvar u ljudskoj povijesti. Čim odbaciš svoju misiju i odrekneš se svoje dužnosti i odgovornosti, tvoj će život biti bez vrijednosti, a življenje neće imati smisla za tebe. Možda još nisi mrtav i proživjet ćeš ostatak svog života na ovom svijetu, ali življenje neće imati smisla ni vrijednosti za tebe. Recimo da postoji jedna osoba koja nikad nije čula istinu ili Božji put i jedna osoba koja je jednom znala što je Božji plan upravljanja i razumjela Božji put, ali koja na kraju nije zadobila istinu ni život, recite Mi, bi li se obje te osobe koje žive na svijetu osjećale isto u dubini svojih srca? (Ne.) Nevjernici ne znaju svoju misiju; nemaju osjećaj za misiju. Ti znaš odakle je tvoja misija došla, znaš da je Bog Stvoritelj, Vladar svega stvorenog, znaš da su ljudi došli od Boga i da bi se trebali vratiti Njemu – znajući sve to, možeš li i dalje živjeti u miru na ovom svijetu? Možeš li se i dalje mirne savjesti provlačiti kroz život? Ne, ne možeš. Budući da ti je Bog dao ovu misiju, trebao bi preuzeti odgovornost za propovijedanje evanđelja, svjedočiti o Bogu drugima, ispuniti sve odgovornosti koje čovjek treba ispuniti, podijeliti istinu koju shvaćaš i svoje iskustveno svjedočanstvo kako bi svi imali koristi od njih i tada će Bog biti zadovoljan. Ljudi su zapravo sposobni samo za te stvari. Sve dok možeš malo patiti, platiti neku cijenu i malo se manje prepuštati udobnostima, moći ćeš to postići. Na taj će se način tvoj ishod razlikovati od ishoda nevjernika i imat ćeš drukčiju težinu u Božjim očima – to je tako rijetko! Bog ti daje taj blagoslov i ako ga ne znaš cijeniti, onda si krajnje buntovan. Budući da si ti izabrao ovaj put vjere u Boga, nemoj sjediti na dvije stolice, već jednodušno umiri svoje srce i dobro vrši svoju dužnost. Ne ostavljaj mjesta žaljenju. Čak i ako sada ne možeš dostići Petrov rast i nisi izvršio pravedna djela Jobova, nastoj vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom. Što znači „vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom”? To znači vršiti svoju dužnost u skladu s istina-načelima i radnim aranžmanima Božje kuće, bez lukavstva i zabušavanja, bez skrivenih motiva i bez zadrške, već čineći sve što možeš – tada ćeš vršiti svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom. Bog ne zahtijeva mnogo od ljudi, zar ne? (Tako je.) Je li ovo lako postići? Ovo je nešto unutar opsega ljudskosti i trebali biste to moći postići. Ima li još pitanja? Ako ne, onda možemo ovdje završiti današnji razgovor u zajedništvu.

10. srpnja 2019.