Više se usredotočite na stvarnost

Svaka osoba ima mogućnost da je Bog usavrši, stoga bi svi trebali razumjeti kakva je vrsta služenja Bogu najbolje usklađena s Njegovim nakanama. Većina ljudi ne zna što znači vjerovati u Boga niti razumije zašto bi trebala vjerovati u Njega – to jest, većina ne razumije ni Božje djelo ni svrhu Njegova plana upravljanja. Danas većina ljudi i dalje misli da vjerovanje u Boga znači odlazak na nebo i spašavanje svojih duša. Oni ne razumiju pravi značaj vjerovanja u Boga, a još manje imaju ikakvo razumijevanjenajvažnijeg djela u Božjem planu upravljanja. Iz raznih svojih razloga ljudi jednostavno ne pokazuju nikakvo zanimanje za Božje djelo i uopće ne razmišljaju o Njegovim nakanama ili Njegovu planu upravljanja. Kao pojedinac u ovom toku, svaka bi osoba trebala znati koja je svrha cijelog Božjeg plana upravljanja, činjenice koje je On odavno ostvario, zašto je izabrao ovu skupinu ljudi, koja je svrha i značenje toga što ih je izabrao i što On želi postići u ovoj skupini. To što je Bog uspio podići takvu skupinu neupadljivih ljudi u zemlji velikog crvenog zmaja i što je nastavio djelovati do sada, iskušavajući i usavršavajući ih na sve moguće načine, izgovarajući bezbrojne riječi, obavljajući mnogo posla i šaljući toliko mnogo uslužnih predmeta – to što je Bog ostvario tako veliko djelo pokazuje koliko je Njegovo djelo značajno. Trenutačno vi to niste sposobni u potpunosti cijeniti. Stoga, djelo koje je Bog izvršio na vama ne smijete smatrati pretjerano jednostavnim; to nije mala stvar. Čak i ono što vam je Bog danas otkrio dovoljno je da o tome promišljate i pokušate to spoznati. Samo ako to istinski i temeljito razumijete, vaša iskustva mogu postati dublja, a vaš život može rasti. Danas ljudi razumiju i čine zaista premalo; oni nisu sposobni u potpunostiudovoljiti Božjim nakanama. To je ljudski nedostatak i njihov neuspjeh u ispunjavanju svoje dužnosti, te stoga nisu sposobni postići željeni rezultat. Duh Sveti nema načina na koje može djelovati na mnoge ljude jer oni imaju tako plitko razumijevanje Božjeg djela i, kad obavljaju rad Božje kuće, nisu voljni odnositi se prema njemu kao prema nečemu vrijednom – oni se uvijek samo površno provlače, bilo da slijede većinu ili samo glume da rade. Danas bi se svaka osoba u ovom toku trebala prisjetiti je li u svojim postupcima i djelima učinila sve što može te je li uložila svaki atom svoje snage. Ljudi su u potpunosti podbacili u ispunjavanju svoje dužnosti, ne zato što Duh Sveti ne obavlja Svoje djelo, već zato što ljudi ne obavljaju svoje, čime onemogućavaju Duhu Svetom da obavlja Svoje djelo. Bog je rekao sve što je trebalo reći, ali ljudi uopće nisu išli ukorak s tim, previše su zaostali, nisu u stanju ostati blizu u svakom koraku i nisu u stanju izbliza slijediti Jaganjčeve stope. Onoga čega su se trebali pridržavati, nisu se pridržavali; ono što su trebali provesti u djelo, nisu proveli u djelo; za ono za što su se trebali moliti, nisu se molili; ono što su trebali ostaviti po strani, nisu ostavili po strani. Nisu učinili ništa od toga. Zbog toga je svaki razgovor o prisustvovanju gozbi prazan; on je bez ikakvog stvarnog značenja i sav je u njihovoj mašti. Može se reći da, gledano iz današnje perspektive, ljudi uopće nisu ispunili svoju dužnost. Sve je ovisilo o tome da Bog sâm čini i govori. Čovjekova je uloga bila premala; ljudi su beskorisno smeće koje nije sposobno surađivati s Bogom. Bog je izgovorio na stotine i tisuće riječi, a ipak ljudi nijednu od njih nisu proveli u djelo: kao što su pobuna protiv tijela, odbacivanje predodžbi, primjenjivanje pokornosti Bogu u svemu, razvijanje razlučivanja i zadobivanje uvida, uklanjanje statusa koji drugi ljudi imaju u svom srcu, uklanjanje idola u njihovom srcu, pobuna protiv njihovih pogrešnih namjera, nedjelovanje iz vlastitih osjećaja, pravedno i nepristrano činjenje, posvećivanje više pažnje Božjim interesima i vlastitom utjecaju na druge kada govore, činjenje više stvari koje koriste Božjem djelu, briga za interese Božje kuće u svemu što čine, nedopuštanje da njihovi osjećaji upravljaju njihovim ponašanjem, oslobađanje od tjelesnih užitaka, uklanjanje starih predodžbi o sebičnosti. Oni zapravo ipak razumiju neke od svih tih zahtjeva koje Bog postavlja pred čovjeka, ali ih jednostavno nisu voljni provesti u djelo. Što još Bog može učiniti i kako ih drugačije može ganuti? Budući da su u Božjim očima oni sinovi buntovništva, kako još uvijek imaju obraza uzeti Njegove riječi i diviti im se? Kako imaju obraza jesti Božju hranu? Gdje je ljudska savjest? Nisu ispunili ni one najnužnije dužnosti koje su trebali ispuniti, a kamoli dali sve od sebe. Oni žive u iluziji, zar ne? Ne može biti govora o stvarnosti bez primjene. To je činjenica koja je jasna kao dan!

Trebali biste učiti lekcije koje su realističnije. Nema potrebe za tim pretjerano uzvišenim, praznim pričama kojima se ljudi dive. Kad se govori o znanju, svatko nadmašuje onog prethodnog, ali oni i dalje nemaju put za primjenu. Koliko je ljudi razumjelo načela primjene? Koliko ih može naučiti stvarne lekcije? Tko može razgovarati u zajedništvu o stvarnosti? To što možeš govoriti o znanju Božjih riječi, ne znači da posjeduješ istinski rast; to samo pokazuje da si rođen pametan, da si nadaren. Ako ne možeš ukazati na put, onda od toga neće biti nikakvog rezultata i bit ćeš beskorisno smeće! Ne pretvaraš li se ako ne možeš ništa reći o praktičnom putu za primjenu? Ne glumiš li ako svoja praktična iskustva ne možeš ponuditi drugima, dajući im time lekcije koje mogu naučiti ili put koji mogu slijediti? Nisi li ti prevarant? Koju vrijednost imaš? Takva bi osoba mogla igrati samo ulogu „izumitelja teorije socijalizma”, a ne „onoga koji doprinosi ostvarenju socijalizma”. Biti bez stvarnosti znači nemati istinu. Biti bez stvarnosti znači biti beskoristan. Biti bez stvarnosti znači biti hodajući leš. Biti bez stvarnosti znači biti „marksističko-lenjinistički mislilac”, bez ikakve usporedne vrijednosti. Potičem svakoga od vas da zašuti o teoriji i govori o nečem stvarnom, nečem istinskom i konkretnom; proučavajte malo „moderne umjetnosti”, recite nešto realistično, doprinesite nečim stvarnim i imajte malo duha posvećenosti. Suočite se sa stvarnošću kada govorite; nemojte se prepuštati nerealnim i preuveličanim pričama kako biste oduševili ljude ili ih natjerali da obrate pažnju na vas. Gdje je u tome vrijednost? Koja je svrha u tome da se ljudi prema tebi odnose srdačno? Budi malo „umjetnički nastrojen” u svom govoru, budi malo pravedniji u svom vladanju, budi malo razumniji u načinu na koji rješavaš stvari, budi malo praktičniji u onome što govoriš, vodi računa o interesima Božje kuće pri svakom svom postupku, slušaj svoju savjest kad ti osjećaji izađu na vidjelo, ne uzvraćaj ljubaznost mržnjom i ne budi nezahvalan za ljubaznost te ne budi licemjer, jer čineći to daješ loš primjer drugima. Kada jedeš i piješ riječi Božje, više ih povezuj sa stvarnošću, a kada razgovaraš u zajedništvu, više govori o realističnim stvarima. Ne budi snishodljiv; to neće zadovoljiti Boga. U svojim interakcijama s drugima budi malo trpeljiviji, malo popustljiviji, malo velikodušniji i uči iz „duha premijera”.^[a] Kada imaš loše misli, više primjenjuj pobunu protiv tijela. Kada radiš, više govori o praktičnim putevima i nemoj postati previše uzvišen, inače će ono što govoriš ljudima biti nedostižno. Manje uživanja, više doprinosa – pokaži svoj nesebični duh posvećenosti. Vodi više računa o Božjim nakanama i više slušaj svoju savjest. Bog vam svaki dan govori strpljivo i usrdno – češće razmišljajte o tome i nemojte to zaboraviti; češće čitajte „stari godišnjak”. Više se molite i učestalije razgovarajte u zajedništvu. Prestanite biti tako smeteni; pokažite malo razuma i zadobijte malo uvida. Kad se vaša grešna ruka ispruži, povucite je natrag; ne dopustite joj da seže tako daleko. Od toga nema koristi, a ono što dobijete od Boga bit će samo prokletstva, stoga budite oprezni. Neka vam se srce smiluje nad drugima i nemojte uvijek napadati s oružjem u ruci. Više u zajedništvu razgovarajte o spoznaji istine i više govorite o životu, održavajući duh pomaganja drugima. Više rada, manje priče. Više provodite u djelo, a manje istražujte i raščlanjujte. Dopustite da vas Duh Sveti više gane i dajte Bogu više prilika da vas usavrši. Eliminirajte više ljudskih elemenata; još uvijek posjedujete previše ljudskih načina činjenja stvari, a vaše ponašanje i površni način činjenja stvari i dalje su drugima odbojni: eliminirajte više toga. Vaše je psihološko stanje i dalje previše gnusno; provedite više vremena popravljajući ga. Ljudi i dalje imaju previše statusa u vašem srcu; dajte više statusa Bogu i ne budite tako nerazumni. „Hram” je oduvijek pripadao Bogu i ne bi ga trebali preuzeti ljudi. Ukratko, više se usredotočite na pravednost, a manje na osjećaje. Najbolje je eliminirati tijelo. Više govorite o stvarnosti, a manje o znanju; najbolje je zašutjeti i ne govoriti ništa. Više govorite o putu primjene i manje se bezvrijedno hvališite. Najbolje je da počnete primjenjivati odmah.

Božji zahtjevi prema ljudima nisu jako visoki. Sve dok ljudi marljivo i usrdno primjenjuju, dobili bi „prolaznu ocjenu”. Istini za volju, postizanje razumijevanja, znanja i shvaćanja istine složenije je od primjenjivanja istine. Prvo primjenjuj onoliko koliko razumiješ i primjenjuj ono što si shvatio. Tako ćeš moći postupno postići istinsku spoznaju i shvaćanje istine. To su koraci i načini na koje Duh Sveti djeluje. Ako ovako ne primjenjuješ pokornost, nećeš ništa postići. Ako uvijek postupaš po vlastitoj volji i ne primjenjuješ pokornost, hoće li Duh Sveti djelovati na tebi? Djeluje li Duh Sveti onako kako ti želiš? Ili djeluje prema onome što ti nedostaje i na temelju Božjih riječi? Ako ti to nije jasno, nećeš moći ući u istina-stvarnost. Zašto većina ljudi ulaže mnogo truda u čitanje Božjih riječi, a ima samo znanje i nakon toga ne može reći ništa o praktičnom putu? Misliš li da posjedovanje znanja znači posjedovanje istine? Nije li to zbrkano gledište? U stanju si izgovoriti onoliko komadića znanja koliko ima zrnaca pijeska na plaži, a ipak nijedan od njih ne sadrži nikakav praktičan put. Ne pokušavaš li time zavaravati ljude? Ne prodaješ li praznu priču bez ikakve osnove koja bi je potkrijepila? Sva takva ponašanja štetna su za ljude! Što je teorija viša i što je lišenija stvarnosti, to je nesposobnija uvesti ljude u stvarnost. Što je teorija viša, to te više nagoni da se pobuniš protiv Boga i opireš Mu se. Nemoj tetošiti duhovnu teoriju – od toga nema koristi! Neki ljudi desetljećima govore o duhovnoj teoriji i postali su velike duhovne ličnosti, ali u konačnici i dalje ne uspijevaju ući u istina-stvarnost. Budući da nisu primjenjivali niti iskusili riječi Božje, nemaju načela ni puta za primjenu. Ljudi poput ovih i sami su bez istina-stvarnosti, pa kako onda mogu druge ljude izvesti na pravi put vjere u Boga? Oni mogu samo navesti ljude na pogrešan put. Nije li to nanošenje štete drugima i sebi? U najmanju ruku, moraš biti sposoban riješiti stvarne probleme koji su točno pred tobom. To jest, moraš biti sposoban primjenjivati i iskusiti riječi Božje te provesti istinu u djelo. Jedino je ovo pokornost Bogu. Tek kada imaš ulazak u život, podoban si raditi za Boga, a Bog te može prihvatiti tek kada se iskreno daješ za Njega. Nemoj uvijek davati grandiozne izjave i govoriti o bombastičnoj teoriji; to nije praktično. Pametovanje o duhovnoj teoriji kako bi ti se ljudi divili nije svjedočenje o Bogu, već razmetanje samim sobom. To ljudima ne donosi ama baš nikakvu korist i ne izgrađuje ih te ih lako može navesti na to da štuju duhovnu teoriju i da se ne usredotoče na primjenjivanje istine – a nije li to navođenje ljudi na pogrešan put? Ako tako nastaviš, to će dovesti do brojnih praznih teorija, kao i do mnoštva propisa koji će sputavati ljude i uhvatiti ih u zamku; to je doista sramotno. Zato govori više onoga što je praktično, više govori o problemima koji stvarno postoje, provodi više vremena tragajući za istinom kako bi riješio stvarne probleme; to je ono što je najvažnije. Nemoj odgađati učenje primjenjivanja istine: to je put ulaska u stvarnost. Nemoj uzimati iskustveno znanje drugih ljudi, predstavljati ga kao svoje vlastito i kititi se tuđim perjem kako bi mu se drugi divili. Moraš imati vlastiti ulazak u život. Samo ako znaš kako primjenjivati istinu i ako se pokoravaš Bogu, imat ćeš ulazak u život. To bi trebalo biti ono što svaka osoba primjenjuje i na što se usredotočuje.

Ako ono o čemu razgovaraš u zajedništvu može ljudima dati put kojim će ići, onda to znači da posjeduješ stvarnost. Bez obzira na to što govoriš, moraš uvesti ljude u primjenu i svima im dati put koji mogu slijediti. Nemoj im samo dopustiti da posjeduju znanje; važnije je imati put kojim će ići. U svojoj vjeri u Boga ljudi moraju kročiti putem koji Bog vodi u Svom djelu. To jest, proces vjerovanja u Boga proces je kročenja putem koji vodi Duh Sveti. Stoga, bez obzira na sve, moraš imati put kojim možeš kročiti; moraš zakoračiti na put na kojem će te Bog usavršiti. Nemoj previše zaostajati i nemoj se zamarati s previše stvari. Samo ako, ne uzrokujući prekide, kročiš putem koji Bog vodi, možeš primiti djelo Duha Svetog i posjedovati put ulaska. Samo se to računa kao usklađenost s Božjim nakanama i ispunjavanje dužnosti čovječanstva. Kao pojedinac u ovom toku, svaka bi osoba trebala pravilno ispunjavati svoju dužnost, činiti više onoga što bi ljudi trebali činiti i ne bi trebala djelovati samovoljno. Ljudi koji obavljaju rad moraju svoje riječi učiniti jasnima, ljudi koji slijede moraju se više usredotočiti na podnošenje teškoća i pokornost, a svi moraju znati svoje mjesto i ne smiju prelaziti granice. U srcu svake osobe trebalo bi biti jasno kako bi trebala primjenjivati i koju bi funkciju trebala ispunjavati. Krenite putem kojim vodi Duh Sveti; nemojte zastraniti niti biti izvan pameti. Morate jasno vidjeti današnje djelo. Ulazak u današnju metodu rada ono je što biste trebali primjenjivati. To je prva stvar u koju morate ući. Ne trošite više riječi na druge stvari. Obavljanje rada Božje kuće danas je vaša odgovornost, ulazak u današnju metodu rada vaša je dužnost, a primjenjivanje današnje istine vaše je breme.

Fusnota:

a. Duh premijera: klasična kineska izreka koja se koristi za opisivanje osobe koja je otvorena uma i velikodušna.