Držanje zapovijedi i primjena istine
U praksi, držanje zapovijedi trebalo bi biti povezano s primjenom istine. Dok drži zapovijedi, čovjek mora primjenjivati istinu. Kad primjenjuje istinu, čovjek ne smije ići protiv načela zapovijedi niti prekršiti zapovijedi; moraš činiti sve što Bog od tebe traži. Držanje zapovijedi i primjena istine međusobno su povezani, a ne protuslovni postupci. Što više primjenjuješ istinu, to si sposobniji držati se biti zapovijedi. Što više primjenjuješ istinu, to će ti biti jasnija i to ćeš bolje razumjeti Božju riječ izraženu u zapovijedima. Primjena istine i držanje zapovijedi nisu protuslovni postupci – oni su međusobno povezani. U početku, tek nakon što se čovjek dobro držao zapovijedi, mogao je primjenjivati istinu i primiti prosvjetljenje od Duha Svetog, ali to nije Božja prvotna nakana. Bog od tebe traži da Ga štuješ svim srcem, a ne samo da se dobro ponašaš. Međutim, moraš se dobro držati zapovijedi, barem izvana. Tek kada osoba počne jasnije poznavati Boga tijekom postupnog iskustva, ne buneći se protiv Njega niti Mu se opirući i ne gajeći sumnje u Njegovo djelo, može se pridržavati biti zapovijedi. Stoga samo držanje zapovijedi bez primjene istine i dalje ne donosi plodove i nije istinsko štovanje Boga jer još nisi postigao stvarni rast. Samo držanje zapovijedi bez istine svodi se na kruto pridržavanje propisa. Kad bi tako postupao, zapovijedi bi ti postale puki zakon koji ti ne može pomoći da rasteš u životu. Naprotiv, postale bi tvoje breme i čvrsto bi te sputavale poput zakona Starog zavjeta, zbog čega bi izgubio prisutnost Duha Svetog. Stoga se samo primjenom istine možeš dobro držati zapovijedi, a dobro držanje zapovijedi jest radi primjene istine. U procesu držanja zapovijedi provest ćeš još više istina u djelo, a kada primjenjuješ istinu, zadobit ćeš još dublje razumijevanje onoga što zapovijedi zapravo znače. Svrha i značenje Božjeg zahtjeva da se čovjek drži zapovijedi nije navesti ga da slijedi propise kako bi on to mogao zamišljati, već to ima veze s njegovim ulaskom u život. Mjera tvog rasta u životu određuje koliko ćeš se moći držati zapovijedi. Iako su zapovijedi tu da ih se čovjek drži, bit zapovijedi postaje jasna tek putem čovjekovog životnog iskustva. Većina ljudi pretpostavlja da dobro držanje zapovijedi znači da su „potpuno pripremljeni i da je sve što preostaje to da budu uzneseni”. Takvo je razmišljanje luksuz. To nije Božja nakana. To je govor onih koji nemaju težnju za napretkom, onih koji priželjkuju tijelo. To je lažnost! To nije u skladu sa stvarnošću! Nije Božja nakana samo primjenjivati istinu bez stvarnog držanja zapovijedi. Oni koji to čine jesu invalidi – poput osobe kojoj nedostaje noga. Samo držanje zapovijedi kao da je riječ o pridržavanju propisa, a da se pritom ne posjeduje istina – ni to ne može udovoljiti Božjoj nakani, poput onih kojima nedostaje oko – i dalje su invalidi. Može se reći da ako se dobro držiš zapovijedi i stekneš jasno razumijevanje praktičnog Boga, tada ćeš posjedovati istinu; relativno gledano, postići ćeš stvarni rast. Ako primjenjuješ istinu koju bi trebao primjenjivati, također ćeš se držati zapovijedi i te dvije stvari nisu u suprotnosti jedna s drugom. Primjena istine i držanje zapovijedi dva su velika sustava, a oba su sastavni dijelovi nečijeg životnog iskustva. Nečije bi iskustvo trebalo obuhvaćati integraciju, a ne podjelu, držanja zapovijedi i primjene istine. Međutim, postoje i razlike i veze između tih dviju stvari.
Proglašenje zapovijedi u novom dobu dokaz je činjenice da su svi ljudi u ovom toku, svi oni koji danas čuju Božju izjavu, ušli u novo doba. Ovo je novi početak za Božje djelo, kao i početak posljednjeg dijela djela Božjeg šesttisućgodišnjeg plana upravljanja. Zapovijedi novog doba simboliziraju to da su Bog i čovjek ušli u sferu novog neba i nove zemlje te da će Bog, baš kao što je Jahve djelovao među Izraelcima i Isus među Židovima, činiti više praktičnog djela i da će činiti još više i još veće djelo na zemlji. One također simboliziraju to da će ova skupina ljudi primiti više i veća poslanja od Boga, da će ih On opskrbljivati, hraniti, podržavati, brinuti se o njima i štititi ih na praktičan način, da će od Njega primiti još više praktične obuke i da će ih Božja riječ orezati, slomiti i oplemeniti. Značaj zapovijedi novog doba doista je dubok. One upućuju na to da će se Bog praktično pojaviti na zemlji, odakle će osvojiti cijeli svemir, otkrivajući svu Svoju slavu u tijelu. One također upućuju na to da će praktični Bog činiti više praktičnog djela na zemlji kako bi usavršio sve Svoje izabranike. Štoviše, Bog će sve na zemlji ostvariti riječima i ostvariti stvarnost u kojoj će se „utjelovljeni Bog uzdići na najviše mjesto i biti poštovan kao velik, a bezbrojne nacije i narodi kleknut će i pokloniti se Bogu, koji je poštovan kao velik”. Iako su zapovijedi novog doba tu da ih se čovjek drži i iako je to čovjekova dužnost i ono što bi čovjek trebao postići, značenje koje one predstavljaju previše je duboko da bi se u potpunosti izrazilo u jednoj ili dvije riječi. Zapovijedi novog doba zamjenjuju starozavjetne zakone i novozavjetne odredbe kako su ih proglasili Jahve i Isus. To je dublja pouka i nije tako jednostavna stvar kao što bi ljudi mogli zamišljati. Zapovijedi novog doba imaju praktično značenje. One su točka prijelaza između Doba milosti i Doba kraljevstva. Zapovijedi novog doba okončavaju sve prakse i odredbe starog doba, kao i sve prakse iz Isusovog doba i onih prije njega. One dovode čovjeka u prisutnost praktičnijeg Boga, kako bi mogao početi prihvaćati da ga On osobno usavršava; one su početak puta usavršavanja. Stoga biste trebali imati ispravan stav prema zapovijedima novog doba i ne odnositi se prema njima nemarno niti ih olako shvaćati. Zapovijedi novog doba stavljaju snažan naglasak na jednu stvar: čovjek treba štovati samog današnjeg praktičnog Boga, što uključuje praktičnije pokoravanje biti Duha. Zapovijedi također naglašavaju načelo prema kojem će Bog prosuditi je li čovjek grešan ili pravedan nakon što se On pojavi kao Sunce pravednosti. Zapovijedi je lakše razumjeti nego provesti u djelo. Iz ovoga se može vidjeti da, ako Bog želi usavršiti čovjeka, onda to mora učiniti Svojim vlastitim riječima i usmjeravanjem, a čovjek ne može postići savršenstvo samo pomoću vlastite urođene inteligencije. Može li se čovjek držati zapovijedi novog doba ili ne ovisi o njegovu poznavanju praktičnog Boga. Stoga se tvoje pridržavanje zapovijedi ne može postići u samo nekoliko dana. Ovo je vrlo duboka pouka koju treba usvojiti.
Primjena istine jest put kojim čovjekov život može rasti. Ako ne primjenjujete istinu, tada će vam ostati samo teorija i nećete imati stvarni život. Istina je simbol čovjekovog rasta, a primjenjuješ li istinu ili ne ovisi o tome imaš li stvarni rast ili ne. Ako ne primjenjuješ istinu, ne postupaš pravedno ili si pod utjecajem osjećaja i ugađaš tijelu, onda držanje zapovijedi ne dolazi u obzir. Ovo je najdublja od svih pouka. U svakom dobu postoje mnoge istine u koje ljudi trebaju ući i koje trebaju razumjeti, ali u svakom dobu također postoje različite zapovijedi koje prate te istine. Istine koje ljudi primjenjuju odnose se na određeno doba, a isto tako i zapovijedi kojih se drže. Svako doba ima svoje istine koje treba primjenjivati i, više od toga, svoje zapovijedi kojih se treba držati. Međutim, ovisno o zapovijedima koje je Bog proglasio – to jest, ovisno o različitim dobima – cilj i učinak čovjekove primjene istine razlikuju se sukladno tome. Može se reći da zapovijedi služe istini, a istina postoji kako bi održala zapovijedi. Ako postoji samo istina, onda u Božjem djelu neće biti promjena vrijednih spomena. Međutim, pozivajući se na zapovijedi, čovjek može prepoznati razmjere kretanja u djelu Duha Svetog i čovjek može znati doba u kojem Bog djeluje. U religiji ima mnogo ljudi koji mogu primjenjivati mnoge istine koje su primjenjivali ljudi u Dobu zakona. Međutim, oni još nisu primili zapovijedi novog doba niti ih se mogu držati. Oni se i dalje drže starih načina i ostaju iskonski ljudi. Njih ne prate nove metode rada i ne mogu vidjeti zapovijedi novog doba. Kao takvi, oni nemaju Božje djelo. To je kao da čuvaju prazne ljuske jajeta; ako unutra nema pileta, onda nema ni duha. Točnije rečeno, to znači da nemaju života. Takvi ljudi još nisu ušli u novo doba i zaostali su mnogo koraka. Stoga je beskorisno imati samo istine prijašnjih doba bez zapovijedi novog doba. Mnogi od vas primjenjuju današnju istinu, ali ne drže se današnjih zapovijedi. Nećete zadobiti ništa, a istina koju primjenjujete bit će bezvrijedna i besmislena te vam Bog neće dati Svoje odobrenje. Primjena istine mora se provoditi unutar okvira metoda trenutnog djela Duha Svetog; mora se provoditi kao odgovor na izjavu današnjeg praktičnog Boga. Bez toga je sve ništavno, nalik pokušaju grabljenja vode košarom od bambusa. To je također praktično značenje proglašenja zapovijedi novog doba. Ako se ljudi žele dobro držati zapovijedi, u najmanju bi ruku trebali poznavati Boga koji se praktično pojavljuje u tijelu, a ne biti zbunjeni u vezi s Njim. Drugim riječima, ljudi bi trebali shvatiti načela dobrog držanja zapovijedi. Držanje zapovijedi ne znači slijediti ih nasumično ili proizvoljno, već na temelju određenih osnova, s ciljem i prema načelima. Prva stvar koju treba postići jest da ti vizije budu jasne. Ako imaš temeljito razumijevanje djela Duha Svetog u sadašnjem vremenu i ako uđeš u današnje metode rada, tada ćeš prirodno zadobiti jasno razumijevanje držanja zapovijedi. Ako dođe dan kada pronikneš u bit zapovijedi novog doba i kad budeš ih se mogao držati, tada ćeš biti usavršen. To je praktični značaj primjene istine i držanja zapovijedi. Možeš li primjenjivati istinu ili ne ovisi o tome kako shvaćaš bit zapovijedi novog doba. Djelo Duha Svetog neprestano će se ukazivati čovjeku, a Božji zahtjevi prema čovjeku postupno će rasti. Stoga će istine koje Bog zahtijeva od ljudi da ih primjenjuju postajati sve brojnije i sve veće, a učinci držanja zapovijedi postajat će sve dublji. Stoga morate primjenjivati istinu i istovremeno se držati zapovijedi. Nitko ne bi trebao zanemariti ovu stvar; neka nova istina i nove zapovijedi započnu istovremeno u ovom novom dobu.
