Kako težiti istini (13)
Tri kategorije ljudi na temelju njihova podrijetla
Karakteristike ljudi reinkarniranih iz životinja
Tema o kojoj smo prošli put razgovarali u zajedništvu odnosila se na to kako razlučivati i sagledavati ljude. Moglo bi se reći da su takve teme ljudima zanimljive, ali budući da je ova tema donekle posebna i tiče se značajnog pitanja izgleda i sudbina ljudi, ona u slušateljima izaziva neke osjećaje koji se razlikuju od onih koje izazivaju drugi aspekti istine. Nekima ti osjećaji nisu osobito ugodni. Nakon što čuju tu temu, neki bi ljudi mogli doživjeti značajno unutarnje previranje, a i oni koji su otupjeli mogli bi doživjeti neko blago unutarnje previranje. Zar ne? (Da.) Kakve god reakcije ljudi imali, u svakom slučaju, nakon što se o tim temama razgovara u zajedništvu, Božji izabrani narod dobiva neku pomoć u razlučivanju ljudi i proziranju raznih stvari te mu je omogućeno da zadobije neki uvid i neku sposobnost razlučivanja. Zar ne? (Da.) Prošli put smo razgovarali u zajedništvu o nekim očitovanjima i karakteristikama ljudi reinkarniranih iz životinja. Dakle, koje su glavne karakteristike takvih ljudi? (Prošli put smo razgovarali o tome da ljudi reinkarnirani iz životinja imaju četiri karakteristike: prvo, imaju iskrivljeno shvaćanje; drugo, osobito su otupjeli; treće, osobito su smušeni; i četvrto, osobito su glupi.) Te četiri osobine suštinske su karakteristike ljudi koji su reinkarnirani iz životinja. Dakle, jeste li svi vi uspjeli zaključiti koja su točno suštinska očitovanja takvih ljudi? Drugim riječima, sudeći po njihovoj vanjštini – njihovom govoru i ponašanju te raznim očitovanjima njihove ljudskosti – koja to očitovanja imaju, a da su povezana s te četiri karakteristike? Na primjer, koje su karakteristike načina na koji pristupaju istini te karakteristike savjesti i razuma njihove ljudskosti? Naravno, te su osobine u osnovi sadržane u četirima karakteristikama: iskrivljenom shvaćanju, otupjelosti, smušenosti i gluposti, zar ne? (Da.) Sada, na temelju nekih očitovanja koja možete vidjeti i s kojima se možete susresti u stvarnom životu, podrobnije objasnite te četiri karakteristike. Za koja još očitovanja znate? Na primjer, ljudi koji su reinkarnirani iz životinja vrlo su otupjeli. Ako ukažeš na njihov problem navodeći samo neki simboličan primjer, oni i dalje neće razumjeti čak ni ako im o tom problemu govoriš nekoliko puta. Stoga moraš izričito reći: „Govorim o tebi”, kako bi shvatili da se radi o njima. U suprotnom, pretpostavljaju da se radi o problemu nekog drugog, da to nema veze s njima i misle da im ide sasvim dobro. Nije li to otupjelost? (Jest.) Moraš im to staviti ravno pod nos da bi pokazali ikakvu reakciju. Dakle, mogu li oni shvatiti istinu? (Ne.) Zašto ne mogu shvatiti istinu? (Zato što tromo reagiraju i ne mogu razumjeti značenje Božjih riječi. Kada drugi ukažu na njihove probleme, oni shvaćaju samo doktrinu ili pravilo; ne mogu to shvatiti s pozitivne strane i stoga im je nemoguće imati pozitivan ulazak.) To znači biti lišen sposobnosti shvaćanja. Što se tiče otupjelosti, kada netko ukaže na neku vrstu stanja, oni jednostavno ne mogu shvatiti kakve to veze ima s njima, imaju li oni doista takvo stanje ili ne te imaju li doista i sami takav problem – oni te stvari ne mogu shvatiti niti mogu razumjeti što druga osoba govori. Čak i ako preciziraš koju su stvar učinili, koje su riječi izgovorili ili koje su očitovanje pokazali kojeg dana, a oni znaju da govoriš o njima, oni shvate samo tu stvar, izjavu ili rečenicu te je nejasno i površno zapamte. Nakon što je zapamte, oni se samo drže pravila: nemoj govoriti te riječi i nemoj činiti te stvari; čini ove stvari i postupaj ovako. Tog se pravila mogu držati cijeli život, odbijajući prihvatiti bilo čiju besjedu, i nema te sile koja bi ih mogla odvući od toga. Kako se situacija razvija, a s vremenom se mijenjaju zemljopisna okruženja, ljudi, događaji i stvari i tako dalje, ti im kažeš da način na koji su ranije postupali više ne funkcionira i da trebaju prilagoditi svoj pristup ili strategiju – iako se načelo zapravo nije promijenilo – ali oni to ne mogu shvatiti. Oni kažu: „Već toliko godina ovako praktično postupam i čini mi se da je to u redu. Praktično postupam na temelju onoga o čemu su vođe i djelatnici besjedili prije mnogo godina. Zašto bih trebao promijeniti način na koji praktično postupam?” Oni čak imaju i neku osnovu za to, ali u stvarnosti se samo godinama drže pravila, a da to čak ni ne znaju ili toga nisu svjesni.
Što se tiče karakteristike iskrivljenog shvaćanja, većina ljudi koji su reinkarnirani iz životinja pokazuje očitovanja iskrivljenog shvaćanja. Njihov se način razmišljanja razlikuje od razmišljanja normalnih ljudi. Njihove su ideje vrlo osebujne, čudne, a ponekad čak i zapanjujuće neočekivane – jednostavno ne možeš zamisliti zašto bi oni tako razmišljali niti bi ti ikada palo na pamet da bi itko na ovom svijetu razmatrao pitanja na tako neobičan način. Njihove te ideje mogu zaprepastiti. To je zato što ljudi s normalnim razmišljanjem općenito razmatraju pitanja u skladu s normalnim načinom razmišljanja, dok je način razmišljanja onih koji su reinkarnirani iz životinja vrlo neobičan. Oni često izgovaraju neke čudne i bizarne izjave, a kada ih čuje netko s normalnim razmišljanjem, ta se osoba zaprepasti. Ako pokušaš slijediti njihov način razmišljanja kako bi razmotrio neko pitanje, otkrit ćeš da je vrlo čudan i da ne vodi nikuda. Budući da imaju takav način razmišljanja, u stvarnom životu – bilo da izvršavaju svoje dužnosti, stupaju u interakciju s drugima ili se suočavaju s određenim okolnostima, ljudima, događajima i stvarima – njihove su ideje uvijek vrlo uvrnute i takvi se ljudi ne mogu slagati s većinom ljudi. Ne čine se kao stvorenja koja žive u ljudskom svijetu, nego kao da žive u nekom drugom svijetu. Nikada ne možeš razumjeti zašto razmišljaju na taj način ni zašto im na pamet padaju takve misli. Način na koji razmatraju pitanja često nadilazi okvire razmišljanja normalne ljudskosti i skreće s pravog puta normalnog razmišljanja. Konačni je rezultat taj da svi smatraju kako su njihov način, stav i načela za razmatranje pitanja vrlo čudni. Ako je takva osoba prisutna dok svi razmatraju neko pitanje ili o njemu razgovaraju u zajedništvu, a većina prisutnih nema sposobnost razlučivanja, nema vlastito mišljenje ili ne razumije istina-načela, često će se dogoditi da se njihov tok misli zaustavi ili da se normalna rasprava omete i prekine zbog jedne od iskrivljenih misli i gledišta te osobe. A koji je konačni rezultat? Nakon dugotrajne rasprave, ljudi zaključe da gledište koje je ta osoba iznijela skreće s pravog puta, da nije ni objektivno ni praktično te da je k tome krajnje osebujno, a da je njihov način razmatranja pitanja čak iznimno uvrnut. Kada normalni ljudi čavrljaju i razgovaraju, razgovor postaje živahniji, pitanja o kojima se raspravlja svima postaju jasnija, a što više razgovaraju to tema sve više napreduje. Ali ako ta osoba dođe do riječi, razgovor skreće s teme. Ostali ostaju bez teksta te svi osjećaju da su riječi te osobe suviše čudne i na njih ne mogu odgovoriti. Tema rasprave tako se prekida. Iako takva vrsta osobe ima „jedinstvene” misli i gledišta, oni se neprestano razlikuju od gledišta koja iznose ljudi s normalnim razmišljanjem. Njihove misli i gledišta nisu misli i gledišta koja bi normalna ljudskost trebala posjedovati i nisu u okviru razmišljanja normalne ljudskosti, pa stvari koje drugima govore zvuče čudno ili čak nezamislivo, a njihova rješenja i putevi ljudima nisu ni od kakve pomoći, štoviše, po svojoj su prirodi prekidajući, ometajući, potkopavajući i sabotirajući. U redu je ako šute, pa je tok misli svih drugih i dalje donekle jasan, ali čim prekinu druge i iznesu svoje mišljenje ili ponude prijedlog, to ometa i prekida sve koji to čuju, u temi o kojoj se raspravlja pojavljuju se odstupanja i teško je postići dobre rezultate. Međutim, osoba doista dobrog kova može točno odrediti srž problema, shvatiti njegovu ključnu točku i podijeliti ispravan put za njegovo rješavanje. U najmanju ruku, može ponuditi neke smislene i vrijedne prijedloge koji se nadovezuju na tok misli drugih ljudi. Ako iznese prijedlog i svi ga smatraju prikladnim te su ga voljni prihvatiti, onda to znači da je prijedlog koji je iznijela ta osoba dobroga kova pogodio u samu srž, jer je ta osoba sposobna prozreti stvari. Da ta osoba ne govori, svi bi mogli raspravljati tri dana, a da ne dođu ni do kakvog zaključka. Vidite, obje ove vrste ljudi imaju jedinstvena gledišta koja se razlikuju od gledišta drugih ljudi, ali gledišta koja iznosi osoba dobroga kova mogu pomoći drugima da prozru bit problema te da pronađu ispravni smjer i put primjene kada se izgube. Osoba s iskrivljenim shvaćanjem je drugačija. Njezina gledišta i iskrivljeni način razmišljanja često imaju razarajući i ometajući učinak kada ljudi raspravljaju o stvarima ili vode normalne razgovore. Dakle, ako je osoba s iskrivljenim shvaćanjem, koja je reinkarnirana iz životinje, uključena u bilo koju crkvu ili bilo koji aspekt rada, vjerojatno će izazvati ometanja i prekide, i svi će se takve osobe zasititi te će u sebi misliti: „Što prije je pošaljite odavde – previše je naporna! Svaki dan izgovara nevažne besmislice, a i dalje misli da je tako dubokoumna, dok u stvarnosti sve što govori su same zablude.” Isprva neki ljudi mogu idolizirati tu osobu, ali s vremenom će je prozreti i reći: „Ova osoba nema nikakve duboke uvide. Samo se po cijele dane usiljeno pretvara da je mudra osoba. Gledišta i ideje koje ona iznosi zapravo su potpuno izvan pameti i jednostavno nemaju nikakve veze s pitanjima koja bi trebalo rješavati.” Počet će je smatrati napornom i postajat će im odbojna. Dakle, ako je takva osoba odgovorna za neki izrazito tehnički ili stručni rad, ili ako preuzme neki važan zadatak dok izvršava svoju dužnost, brzo će kod drugih izazvati razdraženost, jer gledišta i zahtjevi koje iznosi uvijek ostavljaju ljude u nevjerici i nedoumici oko toga kako prikladno postupiti. Ako je ta osoba samo običan sljedbenik koji samo sluša upute i naredbe, tada će se u stvarima koje čini često pojavljivati neka odstupanja. Vođe, djelatnici i ljudi oko nje morat će je stalno pratiti i nadzirati. Čim skrenu pogled s nje, ona će napraviti nešto pogrešno, a drugi će joj neizbježno morati pomoći da ih ispravi i otkloni te da počisti nered koji je napravila. Na kraju, kada svi vide da takvoj osobi nema pomoći, reći će: „Ona ovdje stalno izaziva ometanja i nitko nema mira. Zar je se ne može poslati odavde? Neka ide kamo god želi!” Takvu će reakciju svi imati. Isprva će biti strpljivi s njom, misleći: „Svi smo mi braća i sestre, nitko od nas nema velik rast, a naše je shvaćanje istine plitko – podržavajmo jedni druge i pomažimo jedni drugima.” Ali tijekom dugotrajnog kontakta s njom, prozret će je. Ispostavlja se da njezin problem nije u tome što ima mali rast – postoji problem s njezinim kovom i shvaćanjem. Nije stvar u tome da je njezino shvaćanje plitko ili da je njezino razmišljanje djetinjasto; naprotiv, njezino je shvaćanje iskrivljeno. Njezin način gledanja na stvari te njezine misli i gledišta izvan su okvira normalnog razmišljanja, a njezina se mišljenja često razlikuju od mišljenja svih ostalih. Takva osoba odbija prihvatiti ono što drugi kažu, čak i kada je to ispravno, i neće saslušati nikakva objašnjenja. Jednom kada se uhvati za vlastitu zamisao, nema te sile koja će je od nje odvratiti. To jest, ona ne može razlikovati dobro od lošeg. Stvari za koje u svojim mislima i gledištima smatra da su dobre, ljudima s razmišljanjem normalne ljudskosti nisu ništa drugo nego iskrivljene stvari – stvari koje se ne mogu otvoreno iznijeti. Njezina gledišta nisu samo djetinjasta ili niska i bezvrijedna; to jednostavno nisu misli ili gledišta koja proizlaze iz razmišljanja normalne ljudskosti. Stoga se ovakva osoba ne može slagati s većinom ljudi. To nije zbog iskvarene naravi niti zbog prepreka uzrokovanih razlikama u životnim navikama ili jezičnim barijerama, a zasigurno nije ni zbog toga što čini neka zla djela ili zbog svog bizarnog ponašanja. To je prvenstveno zbog ovih karakteristika koje pokazuje njezina ljudskost – iskrivljenog shvaćanja, otupjelosti, smušenosti i gluposti – koje joj onemogućuju da se slaže s većinom ljudi. Naravno, ni zli ljudi ni antikristi ne mogu se slagati s većinom ljudi, ali iako imaju tu istu osobinu, bit ili pojava njihove nesposobnosti da se slažu s drugima razlikuje se od onih kod ljudi koji su reinkarnirani iz životinja. Zli ljudi i antikristi ne mogu se slagati s drugima jer su u biti đavli, dok ljudi koji su reinkarnirani iz životinja nemaju nimalo razmišljanja ni inteligencije normalne ljudskosti, kao ni savjesti i razuma normalne ljudskosti, pa je normalnim ljudima vrlo teško s njima čavrljati – mogu razgovarati samo o beznačajnim, kućanskim stvarima koje se ne odnose na načela, što u velikoj mjeri sužava opseg razgovora. Ljudi koji su reinkarnirani iz životinja, na kraju krajeva, nisu oni koji su reinkarnirani iz đavala, oni se razlikuju od ljudi te vrste, a također pripadaju kategoriji živih bića. I tako, sve dok se to ne tiče glavnih načela, oni se još uvijek uspijevaju družiti, komunicirati i stupati u interakciju s drugima u svom svakodnevnom životu ili dok izvršavaju svoje dužnosti. Međutim, čim su uključena glavna istina-načela ili odluke o tome kojim putem krenuti, ova vrsta osobe postaje potpuno neusklađena s većinom ljudi i više se s njima ne može slagati. Na primjer, s takvom osobom čavrljaš o temama iz svakodnevnog života – koju hranu i jela voliš, kako ih dobro skuhati, o stvarima iz tvog rodnog grada i tako dalje. Što više razgovarate, to više imate za reći i razgovor postaje srdačniji. Znači li to da ste vas dvoje kompatibilni? Znači li to da pripadate istoj kategoriji? (Ne.) To ne možeš zaključiti samo na temelju ovakvog razgovora. Ali kada razgovarate o temama kao što su zašto vjerujete u Boga, o vašim gledištima o vjeri u Boga, temama koje uključuju misli i gledišta, istina-načela, poglede na život, vrijednosti, puteve kojima ljudi idu, ljudske težnje i tako dalje, vaše misli, gledišta i vaši načini razmišljanja sve se više razilaze i više nisu na istom kolosijeku, a razgovor zastaje. A zašto je to tako? Zato što je shvaćanje te osobe iskrivljeno. Kada je prvi put čuješ kako govori, misliš da je prilično pronicljiva, ali s vremenom otkrivaš da izgovara samo riječi i doktrine i da je prilično ohola. Tvoj se osjećaj prema njoj mijenja, više nije tako srdačan, javljaju se prepreke i ukazuju se razlike među kategorijama kojima svatko od vas pripada. Vidite, kada raspravljate o obiteljskom životu ili svojoj prošlosti, ili čavrljate o temama u okviru svakodnevnog života kao što su hrana, piće, slobodno vrijeme, interesi i hobiji, još uvijek možete razgovarati. Ali čim se razgovor dotakne misli i gledišta, istina-načela, pogleda na život, vrijednosti, životnih putova ili stavova prema Bogu i dužnosti, razgovor zastaje. Tvoj se pogled na tu osobu mijenja, a mijenja se i njezin pogled na tebe. Počinješ u svom srcu osjećati određenu razdraženost prema njoj, a u njezinom se srcu javljaju prepreke prema tebi. Ti se njoj ne sviđaš, a ni ona se tebi ne sviđa. Postupno se udaljavate i više nemate zajednički jezik. Na taj način se razlikuju različite kategorije ljudi. Stoga se, da bi se razlikovalo kojoj kategoriji netko pripada, mora pogledati kakva mu je sposobnost shvaćanja, posjeduje li savjest i razum normalne osobe te ima li normalno razmišljanje i inteligenciju. Što se tiče ove vrste osobe koja je reinkarnirana iz životinje, o njoj više nećemo posebno razgovarati u zajedništvu. Sada slijedi nastavak razgovora u zajedništvu o druge dvije vrste ljudi. Nakon što to završimo, vratit ćemo se i usporediti ove tri vrste. Ovom će usporedbom postajati sve jasnije i očitije kako razlučiti ove tri vrste ljudi.
Karakteristike ljudi reinkarniranih iz đavala
Prošli put spomenuli smo da se ljudi ugrubo dijele u tri kategorije. Kako se te tri kategorije razlikuju? Razlikuju se na temelju njihova podrijetla. Prvu kategoriju čine oni koji su reinkarnirani iz životinja, drugu kategoriju čine oni koji su reinkarnirani iz đavala, a treću kategoriju čine oni koji su reinkarnirani iz ljudi. Završili smo s raspravom o karakteristikama onih koji su reinkarnirani iz životinja, a sada razgovarajmo o karakteristikama onih koji su reinkarnirani iz đavala. Kojih se glavnih karakteristika ljudi koji su reinkarnirani iz đavala možete sjetiti? (Oni su neprijateljski nastrojeni prema istini i prema Bogu.) To je prilično općenita izjava; trebate opisati njihova suštinska očitovanja i morate, na temelju njihova svakodnevnog otkrivanja i njihovih konkretnih očitovanja u životu, ustanoviti koje su karakteristike ljudi ove vrste. Znate li što je karakteristika? Karakteristika je očitovanje koje predstavlja bit određene vrste osobe. Ako netko posjeduje karakteristike određene vrste osobe, on ima bit te vrste osobe, a ako je netko ta vrsta osobe, on će prirodno posjedovati te karakteristike – nitko nije iznimka. To je karakteristika. Možete li se sjetiti karakteristika ljudi koji su reinkarnirani iz đavala? (Oni osjećaju osobitu odbojnost prema istini i mrze je. Kada čuju istinu, reagiraju s bijesom i odbojnošću.) Reagiranje s bijesom i odbojnošću pri susretu s istinom konkretno je očitovanje. Čega se još možete sjetiti? (Oni su opaki i podmukli. Ne znam računa li se to kao karakteristika?) To je donekle povezano. (Oni su također okrutni i oholi.) Okrutnost je još jedno konkretno očitovanje. Oholost je zajednička karakteristika koju posjeduju iskvareni ljudi i ne posjeduju je samo oni koji su reinkarnirani iz đavala; oni koji su reinkarnirani iz životinja i oni koji su reinkarnirani iz ljudi – ove dvije vrste – također je posjeduju. Osim tih konkretnih sotonskih iskvarenih naravi, u smislu ljudskosti, koje konkretne karakteristike posjeduju oni koji su reinkarnirani iz đavala? To jest, koje su glavne karakteristike onoga što u svom svakodnevnom životu otkrivaju, govore i čine? (Zloba.) To je jedna karakteristika. Koje još karakteristike postoje? I oni koji su reinkarnirani iz đavala i oni koji su reinkarnirani iz životinja posjeduju neke konkretne i suštinske karakteristike, ali karakteristike ovih dviju vrsta potpuno su različite. Karakteristike onih koji su reinkarnirani iz životinja su iskrivljeno shvaćanje, otupjelost, smušenost i glupost. Zašto te karakteristike? Ove su karakteristike dovoljne da dokažu da, u smislu njihove biti, ova vrsta osobe nema ljudske karakteristike niti odgovarajuću inteligenciju i način razmišljanja koji ljudi posjeduju. Stoga, ove vrlo tipične karakteristike dokazuju da su ljudi te vrste reinkarnirani iz životinja. Oni koji su reinkarnirani iz đavala razlikuju se od onih koji su reinkarnirani iz životinja. Koje su njihove karakteristike? Budući da su reinkarnirani iz đavala, oni su đavli preobraženi u ljude. Njihova je unutarnja bit bit đavla. Iako nisu životinje – nisu glupi ni otupjeli, a možda nemaju ni iskrivljeno shvaćanje – oni također nisu ni ljudi i nemaju normalno razmišljanje ljudi. Budući da su reinkarnirani iz đavala, po svojoj su biti i pravom obličju oni zasigurno potpuno usklađeni s đavlima i istovjetni njima, bez ikakvih razlika. Dakle, koje su karakteristike onih koji su reinkarnirani iz đavala? Prva je karakteristika da okorjelo lažu. Koliko god lagali, lice im se ne crveni, srce im ne lupa i ponašaju se krajnje normalno i prirodno, bez ikakvih propusta ili bez ičega što bi ih odalo. Nitko ne može razlučiti koje su njihove riječi istinite, a koje lažne. Druga karakteristika je devijantnost. Maloprije ste spomenuli treću karakteristiku, a to je zlo. Ljudi koji su reinkarnirani iz đavala imaju tri karakteristike – iako je to jedna karakteristika manje nego kod ljudi koji su reinkarnirani iz životinja, razorna moć i ozbiljnost štete koju nanose ljudima mnogo su veći od povreda ili štete koju uzrokuju oni koji su reinkarnirani iz životinja, jer oni su đavli. U smislu težine, sredstva kojima đavli ljudima nanose ozbiljnu štetu znatno su snažnija od onih kojima životinje ozljeđuju ljude. Đavlima je urođeno da ljude hvataju u zamku, da ih gaze, otupljuju, navode na pogrešan put i teško povređuju; to je njihova priroda-bit. Što se tiče životinja, dok god nisu krvoločne, one općenito prema ljudima nemaju veliku razornu moć; samo neke životinje teško povređuju ljude, jedući ljudsko meso ili nagonski povređujući ljude. Đavli su drugačiji. Nije važno jesu li veliki ili mali đavli – nema potrebe praviti razliku između različitih vrsta đavala – svi oni ljudima nanose iste povrede i ozbiljnu štetu. Sve takozvane razlike očituju se samo u sredstvima ili metodama, ali što se tiče biti đavola, cilj je da se ljude ozbiljno povrijedi. Bez obzira na to jesi li ih izazvao, u njihovoj je priroda-biti da uvijek nanose štetu ljudima. Dokle god se s njima zbližavaš, dokle god velike ili male stvari u tvom životu imaju veze s njima, izložen si mogućnosti da ti naude. Ako razumiješ neke istine, posjeduješ neke istina-stvarnosti i imaš sposobnost razlučivanja u vezi s tim đavlima, tada će stupanj štete koju će ti nanijeti biti razmjerno umanjen ili smanjen. Ali ako si malen rastom, ne razumiješ istinu i nemaš istinu ni život, tada se lako može zaključiti u kojoj će ti mjeri nauditi – kako god ti žele nauditi, tako će ti i nauditi, i do koje god mjere ti žele nauditi, do te će ti mjere nauditi. To je šteta koju ljudima uzrokuju oni koji su reinkarnirani iz đavala. Vidiš, kada đavli imaju moć, čak i ako ih podržavaš, oni će ti ipak nauditi, a ako ih ne podržavaš ili im se protiviš, svejedno će ti nauditi. Dok god nad tobom vladaju, sve dok si pod njihovom vlašću, dok god slijediš Boga, ali nisi zadobio istinu niti te je Bog u potpunosti zadobio, tada si, bez sumnje, poraženi protivnik đavala, njihova žrtva i nitko toga nije pošteđen. To se odnosi na velike đavle. Što se tiče onih reinkarniranih iz đavala, oni su mali đavli u stvarnom životu, oni su razne vrste đavala. Ako živiš s njima, jedna od najčešćih pojava bit će njihovo okorjelo laganje. Neprestano će te varati i uvijek će te nasamariti; nećeš znati koje su njihove riječi istinite, a koje lažne, i ometat će te do te mjere da ćeš svaki dan biti nemiran. „Je li ovo što su rekli istina ili laž? Pokušavaju li me ponovno prevariti? Kako mogu razlučiti je li ono što govore ispravno ili pogrešno?” Vidiš, ako živiš s njima, duboko ćeš patiti zbog štete koju ti nanose. Već i samo to pitanje njihovog neprestanog laganja ometat će te do te mjere da ćeš biti u potpunom rasulu i tvoje srce nijedan dan neće imati spokoja, mira ni radosti.
I. Prva karakteristika: okorjelo laganje
Što se tiče vrste osobe koja je reinkarnirana iz đavla, ona okorjelo laže i sve što čini vrlo je podmuklo. Što god potajno drugima govorila odnosno što god činila iza kulisa, o tome poslije ne govori istinu; umjesto toga, iznosi drugačiju priču. Ona tebi govori loše o drugim ljudima, a drugima govori loše o tebi. Zbog toga nastaje jaz između tebe i tih ljudi, pa jedni o drugima mislite loše. Zapravo, vi se uopće ne poznajete dobro i ne znate mnogo jedni o drugima. Upravo zato što je ovaj đavao izmišljao stvari kako bi posijao razdor među vama, postali ste neprijatelji. Đavao se poigravao s tobom, a ti još uvijek ne znaš što se događa te misliš da je istina to što je đavao rekao i da je on dobar prema tebi. Vidiš, netko tko je okorjeli lažljivac može se do te mjere poigravati s ljudima. On stalno laže; često ogovara, sije razdor i, kada je s tobom, proizvoljno izmišlja glasine preuveličavajući i uljepšavajući priče te iznoseći neutemeljene tvrdnje. To te ometa do te mjere da se osjećaš nelagodno te stalno moraš razlučivati i biti na oprezu: „Koje je loše stvari taj i taj rekao o meni? Kako bih se trebao odnositi prema tom i tom?” On te do te mjere ometa da si u potpunom rasulu, narušava ritam tvog života, tvoje životne navike i tvoje trenutačno stanje. Kada je tvoj rast mali i ne razumiješ istinu te kada još uvijek nisi zadobio istinu, često si podložan njegovom utjecaju, pa čak i zaluđen, ometan, sputan i vezan nekom od njegovih laži. Na primjer, pretpostavimo da si izabran za crkvenog vođu, a on ti kaže: „Taj i taj je rekao o tebi: ,Taj tip misli da može biti vođa? On je zapravo nitko i ništa, a ipak ima drskosti ljudima besjediti o istini!’” U stvarnosti, ta osoba to uopće nije rekla; to je ono što je ovaj đavao želio reći, a krivnju za to prebacuje na nekog drugog. I samo zbog tog jednog njegovog komentara osjećaš se slabo, dolaziš pred Boga i moliš se: „O Bože, moj je rast doista mali i ne mogu preuzeti ovaj rad. Dužnik sam Ti, nisam dobro obavio svoj rad. Želim podnijeti ostavku, ali bojim se da bi to značilo da nisam odan. Što da radim?” Uznemirio te do te mjere da ne možeš nastaviti svoj rad; čak i ako ga nastaviš, obavljaš ga s nekakvom negativnom emocijom, postupno gubeći osjećaj bremena za crkveni rad, sve dok se na kraju rad ne zaustavi. To te je uzrujalo, zar ne? (Da.) Doista je problematično živjeti, ophoditi se i raditi s takvom vrstom osobe. U njezinim riječima previše je neistine, previše primjesa, previše njezine vlastite volje i previše njezinih vlastitih motiva; sve što govori su laži. Stalno moraš razlučivati: „Koje su njezine riječi istinite, a koje lažne? Što je zapravo učinila iza kulisa, a što nije? Je li ona istinski vjernik u Boga? Kaže da će u budućnosti zasigurno dobro izvršavati svoju dužnost i da će sasvim sigurno opravdati ovo promaknuće koje joj je Božja kuća dala – jesu li te riječi doista iskrene? Hoće li postupati u skladu sa zakletvom koju je položila i s odlučnošću koju je izrazila?” Kada vidiš njezino ponašanje, um ti preplavi pregršt pitanja. Često smatraš da je ta osoba zastrašujuća, ali njezine riječi zvuče prilično uvjerljivo i razumno. Ipak, noću u snovima vidiš da joj se lice pretvorilo u lice đavla, da pokazuje očnjake i prijeteći zamahuje pandžama, pa se pitaš: „Je li ona zapravo čovjek? Koje su njezine riječi istinite, a koje lažne? Kako to da je ne mogu prozreti? Ova vrsta osobe suviše je zastrašujuća!” Smatraš da je zastrašujuća i nepouzdana, ali kada provjeriš njezin rad, on je u osnovi zadovoljavajuć, a kada je slušaš kako govori, ne primjećuješ nikakve propuste. Međutim, jednostavno je ne možeš prozreti – u svom duhu imaš neodređenu sumnju i u srcu stalno osjećaš da ona može izazvati nevolje, stalno osjećaš da su njezine riječi neiskrene i ne sasvim istinite. Možda se jednog dana njezina lažljiva priroda razotkrije, a tvoj osjećaj o njoj potvrdi: otkrivaš da su tvoja sumnja i tvoj osjećaj o njoj tada bili točni, i da, iako su riječi koje je izgovarala zvučale vrlo lijepo i uvjerljivo, sve su bile lažne i obmanjujuće; iza kulisa ona jednostavno nije obavljala nikakav stvaran posao. Dakle, može li se takvoj osobi ipak vjerovati? (Ne.) Iako u svom srcu osjećaš da joj se više ne može vjerovati, kada je ponovno sretneš i čuješ kako govori, njezino se razumijevanje čini prilično jasnim, to što govori zvuči lijepo i u njezinim riječima ne možeš pronaći nikakve probleme, a ona izvana također može podnijeti teškoće i platiti cijenu. Razmišljaš: „Što se ovdje događa? Možda sam je pogrešno procijenio, možda sam bio zlonamjeran. Povjerovat ću joj još jednom. U svakom slučaju, trenutačno ne mogu pronaći prikladnu osobu koja bi je zamijenila u ovom radu, pa ću je još jednom upotrijebiti.” Zatim je nastavljaš upotrebljavati, a konačni rezultat i dalje je isti: otkrivaš da te ponovno prevarila. Ona lijepo govori, ali zapravo, iza kulisa, ona samo vodi vlastiti posao i ne radi ništa stvarno. Ako u mjesec dana propovijedanja evanđelja zadobije deset ljudi, uporno tvrdi da ih je bilo pedeset. Ona jednostavno ne želi reći istinu. Ona je okorjeli lažljivac, stručnjak za laganje. Vjeruješ joj i svaki put je iznova upotrebljavaš, i zbog toga svaki put iznova budeš nasamaren. A tko na kraju gubi? Naravno, proživljavajući takve stvari, ljudi razvijaju sposobnost razlučivanja o drugima, njihov uvid raste, njihovo se iskustvo povećava i postaju bolji u procjenjivanju ljudi, ali što uistinu trpi gubitak? Crkveni rad. Recite Mi, dakle, uzrokuje li samo ova jedna priroda-bit ljudi koji su reinkarnirani od đavala – to da su okorjeli lažljivci – veliku štetu drugima ili ne? (Uzrokuje.) Koliko je velika ta šteta? Može li te navesti na pogrešan put? (Da, možemo biti navedeni na pogrešan put i iskorišteni.) Možeš biti naveden na pogrešan put, iskorišten i ometan – može li doći do toga da se tobom manipulira? (Da.) Ako si mlad i nemaš iskustva, ne razumiješ istinu i ne možeš prozreti stvari, takva osoba može manipulirati tobom. Što znači da manipulira tobom? To znači da si protiv nje bespomoćan, da te ona kontrolira, da ti sputava ruke i noge, da usmjerava i utječe na tvoj način razmišljanja o stvarima i na tvoje misli i gledišta, da se ono što ćeš sljedeće učiniti odvija u potpunosti prema njezinom planu i da potpuno upadaš u zamku koju je ona osmislila za tebe – to znači biti izmanipuliran. Ona sve to unaprijed isplanira iza kulisa, koristeći se svakojakim taktikama da spletkari protiv tebe. Ona te potpuno prozire – što razumiješ, a što ne možeš prozreti, o kojim stvarima imaš sposobnost razlučivanja, a o kojima nemaš, koje su tvoje granice, kako te se može iskoristiti i koje te riječi mogu navesti na pogrešan put. Na kraju iskorištava tvoje nedostatke i razne slabe točke kako bi izmišljala laži i nasamarila te. U svom srcu jasno znaš da je ono što je učinila bilo pogrešno ili da postoji problem s onim što je rekla i da je lagala, ali nemaš mudrosti nositi se s tim; osjećaš se tjeskobno, ali si pred njom bespomoćan i ona te može samo vući za nos. Ne znači li to da ona manipulira tobom? (Znači.) Konačno, smjer u kojem se situacija razvija, sve do konačnog rezultata, odvija se prema njezinom planu – to znači da te izmanipulirala. To jest, u potpunosti si izgubio sposobnost kontroliranja smjera u kojem se situacija razvija, a ona te u potpunosti vuče za nos. Ona na kraju dobiva ono što želi u pogledu svakog cilja koji želi postići, svega što želi ostvariti, svakoga koga želi iskoristiti i svakog načina na koji želi obavljati stvari. Reci Mi, ne znači li to da te izmanipulirala? (Znači.)
Recite Mi, isključivo u smislu priroda-biti ljudi koji su reinkarnirani iz đavala – to da su okorjeli lažljivci – je li šteta koju nanose Božjem izabranom narodu, a osobito crkvenom radu, velika ili nije? (Velika je.) Šteta je ogromna! Dakle, osim što utječu na svakodnevni život nekih pojedinaca, koju još veliku štetu nanose ljudima? (Ometanje koje postupci ljudi reinkarniranih iz đavala izazivaju kod onih oko njih vrlo je ozbiljno. Ranije sam susreo jednu takvu osobu; gdje god bi ona bila, to bi mjesto bilo puno spletki i borbe za moć i status, među ljudima bi se stvarao jaz, a braća i sestre u svom bi srcu također osjećali tamu.) To je stvorilo kaos, zar ne? (Da.) Navesti ljude da sumnjaju jedni u druge i bore se jedni protiv drugih te da uđu u stanje sveopćeg nereda – ta je šteta ogromna! Dakle, jesu li nakon toga svi zadobili sposobnost razlučivanja tog đavla? (Jesu.) Je li on uklonjen? (Uklonjen je.) Nakon što je uklonjen, jesu li svi saželi situaciju? Glavna konkretna očitovanja njegovog laganja, laži koje je izgovorio, stvari radi kojih je lagao, metode i ton glasa koje je koristio kada je lagao, cilj koji je želio postići – jeste li svi saželi te konkretne metode i očitovanja? (Jesmo. Na primjer, on je okorjeli lažljivac; priroda njegovih riječi je takva da one miješaju ispravno i pogrešno te da crno nazivaju bijelim, da pozitivne likove pretvaraju u negativne, a negativne u pozitivne. Neutemeljeno bi optuživao one kojima je zavidio ili koje je mrzio, a također bi poticao braću i sestre da se tim ljudima suprotstave, stvarajući sveopći nered. Također je neke dobre ljude ili one koji su postizali rezultate u svojim dužnostima ugnjetavao, dok je promicao one na koje je gledao blagonaklono i koji su mu se dodvoravali.) To je antikrist, zar ne? (Jest.) Koje su glavne metode laganja kojima se služi ova vrsta osobe? Izmišljanje stvari ni iz čega, uljepšavanje i preuveličavanje priča, prebacivanje krivnje na druge, smišljanje priča kako bi se stvorio sukob i sijanje razdora – što još? (Raspirivanje vatre.) Raspirivanje vatre i zaoštravanje sukoba. Na primjer, dvoje se ljudi prilično dobro slažu, ne žele se ni oko čega svađati niti s bilo kim stvarati neprijateljstva, ali ova vrsta osobe raspiruje vatru između njih kako bi ih navela da se počnu svađati. Ako vidi to dvoje kako se svađaju, onda je sretna i njezina je spletka uspjela. Takvih ljudi ima u svakoj skupini. Svi imaju iskvarene naravi, ali bi li ljudi koji su reinkarnirani od ljudi činili te stvari? (Ne bi.) Zašto ne bi? Koja je razlika između njih i ljudi koji su reinkarnirani iz đavala? (Normalni ljudi imaju minimalno mjerilo savjesti.) Tako je. Oni imaju minimalno mjerilo savjesti; njihovo je vladanje obuzdano savješću. Oni neće činiti te moralno iskvarene stvari, te stvari koje znače gubitak integriteta i dostojanstva, odnosno, te stvari koje štete drugima, a njima donose korist. To što imaju savjest znači da imaju minimalno mjerilo, pa su njihovi postupci stoga obuzdani. Dakle, imaju li ti ljudi koji su reinkarnirani iz đavala savjest? (Nemaju.) Kakvo onda srce imaju? (Zlonamjerno srce.) Oni imaju zlonamjerno i opako srce, stoga mogu okorjelo lagati, a bez obzira na to kako lažu, nije im nelagodno. Zašto im nije nelagodno? Zato što su oni đavli i nemaju savjesti, stoga kada lažu i čine zlo, ne osjećaju nelagodu niti prijekor. Nasuprot tome, ako ne lažu i ondje gdje se nalaze ne učine neko zlo ili ne izazovu neku pomutnju i nered te ako svi žive mirno i radosno i svi žive pred Bogom, oni se osjećaju uzrujano i nelagodno. Zašto se osjećaju nelagodno? Zato što svi dolaze pred Boga, promišljaju o Njegovim riječima, postupaju prema Njegovim riječima i istina-načelima, žive unutar normalne ljudskosti, a njih ne obožavaju; oni se ne ističu među ljudima niti se osjećaju važnima, pa razmišljaju: „Ovakav je život tako dosadan, nije nimalo zabavan!” Kako bi se zabavili, učinili život zanimljivim, živjeli ugledno i s osjećajem važnosti, oni moraju izazvati neku nevolju i prouzročiti neke probleme, uzburkati strasti i među ljudima izazvati neki nemir i nered. Kako glasi ona izreka? Izazivati buru. Ova vrsta osobe voli izazivati buru gdje god se nalazila; ne voli se držati svog mjesta. Normalni se ljudi žele držati svog mjesta – živjeti stabilnim životom i rutinski raditi ono što bi trebali raditi – oni ne vole izazivati buru. Ali ljudi koji su reinkarnirani od đavla ne drže se svog mjesta. Zašto se ne drže svog mjesta? Zato što u ovoj vrsti osobe živi đavao, a đavli vole stvarati probleme u kojoj god se skupini nalazili. Čak i ako ih nisi izazvao ili razljutio, oni sami od sebe pokreću nevolje – to je izazivanje bure. U kojoj god se skupini nalazila ova vrsta osobe, bilo da tu skupinu gledaš izdaleka ili se raspituješ o okolnostima njezinih članova, uvijek osjećaš da ondje vlada demonsko ozračje. S vremena na vrijeme čuješ da je osoba A u sukobu s osobom B, da se osoba C ne slaže s osobom D i da se međusobno ignoriraju, da osoba E ima razmirice s osobom F u njihovom radu, da se osoba G uvijek bori za status te da njihov rad uvijek treba iznova obavljati. Ako vidiš bilo koju crkvu u kojoj uvijek vlada zbrkano i mutno ozračje, gdje nema mira, gdje se ljudi nikako ne mogu slagati ili skladno surađivati, u toj crkvi postoji jedan ili čak više đavala koji izazivaju ometanja. Koliko god đavala izazivalo ometanja u crkvi, svi ostali koji imaju neko minimalno mjerilo savjesti i žele postupati prema istina-načelima trpe veliku štetu zbog njih. Kada se sve vrste đavala uklone, kada svi ponovno zajedno žive crkveni život i izvršavaju svoje dužnosti, ozračje je drugačije. Iako se ne može reći da su svi puni žara, barem svi osjećaju da tamošnji ljudi imaju ljudsku toplinu i da ne stvaraju nevolje; ozračje tamo nije demonsko, već ljudsko. Na mjestima gdje je ozračje demonsko, kada ljudi međusobno razgovaraju, kada govore, nešto nije u redu s pogledom u njihovim očima, kao ni s tonom njihova glasa niti s ozračjem. Ne gledaju vas u oči kada govore; osim toga, ono što govore vrlo je jednostavno, nitko od njih nije voljan govoriti iz srca i nema govorne komunikacije. Kao da između njih postoji zid. Među njima nema komunikacije; u svom srcu gaje mržnju. Moguće je da su ti ljudi žrtve. Bez obzira na to jesu li oni žrtve ili počinitelji, ukratko, u ovu su se skupinu umiješali đavli koji izazivaju ometanja, uznemirujući srca ljudi do te mjere da su u rasulu i ne mogu pronaći nikakav mir. Kada ljudi u ovoj skupini žive zajedno, uvijek osjećaju da stvari nisu zadovoljavajuće i da se ne odvijaju glatko, ne mogu skladno živjeti zajedno i, naravno, skladna suradnja još manje dolazi u obzir. Kada govore, postupaju i izvršavaju svoje dužnosti u ovoj skupini, ljudi u sebi uvijek osjećaju nezadovoljstvo, a između njih također postoji jaz. To je zato što u ovoj skupini postoje đavli koji izazivaju ometanja, pa su svi sputani i osjećaju se nesretno.
Neki su ljudi doživjeli ozbiljno ometanje od strane đavola i đavli su u osnovi manipulirali njima. Kada sam ih vidio nakon mjesec ili dva, lica su im izgledala nekako čudno, kao da su od njih napravili budale. Je li moguće da im je nedostajalo djelo Duha Svetog i Božja prisutnost? Kako to da su izgledali tako čudno? Kasnije sam pažljivim raspitivanjem saznao da se doista nešto dogodilo: dva su đavla kontrolirala sve te ljude. Do koje su ih mjere đavli kontrolirali? Đavli su radili što god su htjeli; radni aranžmani koje je izdao Višnji i načela o kojima je Višnji besjedio nisu se mogli provesti – svi su ondje postojali samo na papiru. Uz ova dva đavla koja su stajala na putu, nitko se nije usuđivao izraziti mišljenje niti prijavljivati probleme. Poslije su se neki ljudi toliko naljutili kada bi se spomenula ova dva đavla da bi briznuli u plač. Zašto ih tada nisi razotkrio? Iako je tamo bilo toliko ljudi, nitko se nije usudio ustati i razotkriti đavle – koliku su moć ti đavli morali imati? Izvana izgledaju kao ljudi, ali njihova je bit zapravo bit đavla. Ove vrste osobe drugi se ljudi boje kamo god ona pošla. Ljudi samo trebaju doći u dodir s njom da bi osjetili strah, da bi se naježili. Ako dijete sretne ovakvu osobu, od straha će briznuti u plač. Do koje se mjere bezazleni ljudi uplaše kada sretnu takvu osobu? Pred njom se ne usuđuju duboko disati ili glasno govoriti, pa je čak pokušavaju brzo zaobići i izbjeći. Netko je primijetio da ti đavli ne provode rad prema radnim aranžmanima i rekao je: „Ovakav način rada nije ispravan; to nije u skladu s načelima o kojima je Višnji besjedio.” Jedan od tih đavala mu je odbrusio: „Ja ovdje vodim glavnu riječ. Ako prijeđeš granicu, vjerovao ili ne, mogu te odmah izbaciti!” To je toliko prestrašilo tog čovjeka da je problijedio u licu i više se nije usudio izraziti mišljenje, govoreći u suzama: „Pogriješio sam. Pretvaraj se kao da ništa nisam rekao. Molim te, molim te, nemoj me izbaciti!” Ostali su to vidjeli i rekli: „On je suviše zastrašujući, ima preveliku moć! Izbacit će svakoga tko ga ne sluša! Teško smo došli do prilike da u Božjoj kući izvršavamo svoje dužnosti. Ako nas izbaci, gdje bismo se mogli žaliti? Ne bismo li bili gotovi? Ne bi li naša nada u spasenje nestala? Zaista ne smijemo iznositi svoja mišljenja; ne smijemo biti izbačeni zbog trenutka nepažnje.” Vidiš, do te su se mjere uplašili. Naposljetku, kada su đavli bili razotkriveni, neki su ljudi razotkrili kako su đavli sijali razdor i stvarali frakcije, dok su drugi razotkrili zablude koje su đavli širili kako bi ljude naveli na pogrešan put. Zapravo, ti su ljudi jasno vidjeli zlo koje su đavli činili u to vrijeme; samo se nitko nije usuđivao išta reći ili se oduprijeti. Neki su čak i plakali dok su govorili, izgledajući prilično jadno. Ali zašto se nisu oduprli dok su đavli manipulirali njima i kontrolirali ih? Zašto tada nisu imali snage? Sada kada se Višnji namjeravao pozabaviti đavlima, pronašli su svoju snagu. Recite Mi, da Bog nije čuvao i štitio te ljude koji su bili malog rasta i nisu razumjeli istinu, i da ti ljudi nisu imali Božju zaštitu, ne bi li im đavli toliko teško naudili da bi s njima bilo gotovo? Nije li tako? (Jest.) Vidiš, ljudi se toliko ne boje Boga, ali kada đavli i Sotone muče ljude, toliko se prestraše da drhte cijelim tijelom i ne mogu ni plakati kako treba – koliko su samo jako prestrašeni! Kada je Višnji razotkrio ova dva đavla i pozabavio njima, ti su ljudi čuli vijest i konačno su se osjetili oslobođeno. Tih nekoliko mjeseci bili su pod kontrolom đavala i živjeli su pod Sotoninom vlašću, pali su u tamu, bez svjetlosti na kraju tunela i vapili su u prazno. Njihov je život bio tako jadan! Naposljetku, ova su dva đavla uklonjena i svi su bili oslobođeni i sretni. Pitao sam se: „Višnji je ovaj put uklonio ova dva đavla, pa ako se ti ljudi ponovno susretnu s đavlima koji čine zlo i kontroliraju ljude, hoće li ih moći razlučiti? Hoće li moći smijeniti đavle s njihovog položaja bez potrebe da Višnji istupi i riješi stvar? Hoće li svi moći zajednički razotkriti đavle, sažimajući sva njihova zla djela, a zatim ih smijeniti s njihovog položaja i ne slušati ih, ne biti sputani njima u izvršavanju svojih dužnosti i izbaciti ih iz crkve?” Ali sudeći po njihovu rastu, bojim se da to ne mogu postići. Iako ti ljudi iskreno vjeruju u Boga, imaju odlučnost da pate, voljni su posvećeno izvršavati svoju dužnost i voljni su težiti istini, oni su jednostavno prevelike kukavice. Kada se samo jedan mali đavao pojavio da izaziva ometanja, koliko god bili stari, ti su se ljudi povukli i uplašili, on ih je sve mogao kontrolirati, a oni se nisu usudili oduprijeti. Vidjevši to, bilo Mi je jasno koliko su ti ljudi jadni. Da Bog ne štiti ljude, ne brine se za njih i ne pazi na njih, ova ljudska rasa ne bi imala načina da preživi. Pogledajte ove stvari koje se događaju u stvarnom životu: ponašanje raznih đavala, njihovi ciljevi te njihove metode i taktike za obavljanje stvari u osnovi su dosljedni i lako ih je razlučiti, a ipak kada se razni đavli pojave da bi izazivali prekide i ometanja te sputavali, kontrolirali, vezivali Božji izabrani narod nanosili mu ozbiljnu štetu, malo se ljudi usuđuje ustati i oduprijeti, nitko ne preuzima inicijativu da razotkrije te đavle, smijeni ih s njihovog položaja i ukloni ih iz crkve; oni jednostavno dopuštaju đavlima da kontroliraju Božji izabrani narod te ometaju i sabotiraju crkveni rad. Ti jadni ljudi jednostavno sve to trpe; u svom su srcu uzrujani i liju gorke suze dok se mole Bogu, ali nemaju rješenja; nemaju mudre metode i ne koriste istinu kao moćno oružje da se odupru đavlima i bore protiv njih te da se obračunaju s njima. Nitko to ne čini niti se usuđuje to učiniti; oni čak nemaju ni hrabrosti boriti se protiv đavala. U bilo kojoj crkvi, ako se zli ljudi ili đavli pojave kako bi kontrolirali ljude te prekidali i ometali crkveni rad, većina ljudi to jednostavno trpi. Na kraju, Božja kuća je ta koja istupa kako bi se obračunala s tim raznovrsnim đavlima, okončavajući njihovu sudbinu, omogućujući braći i sestrama da budu zaštićeni, da normalno žive crkvenim životom, da normalno jedu i piju Božje riječi i da normalno izvršavaju svoje dužnosti te omogućujući da se razne stavke crkvenog rada odvijaju uredno. Isključivo zahvaljujući tome što Bog šalje ljude i što Božja kuća osobno organizira i usmjerava obavljanje ovog konkretnog rada, ti su nezreli, neuki i slabi ljudi zaštićeni od toga da ih zli ljudi i antikristi navedu na pogrešan put i teško im naštete. Kako su jadni ti glupi i neuki ljudi koji ne razumiju istinu! U širem okruženju, Sotona je iskvario cijeli ljudski rod; u konkretnim životnim okruženjima, đavli ometaju ljude, kontroliraju ih i nanose im tešku štetu. Neki su ljudi malog rasta i imaju plitak temelj, pa kada se susretnu s ometanjima zlih ljudi, ne mogu prozreti te stvari. Oni uvijek misle da zli ljudi ne bi trebali postojati u crkvi i misle da među ljudima nema ljubavi niti ljudske topline. Neki čak više ne žele izvršavati svoje dužnosti, govoreći: „Bilo bi bolje vjerovati u Boga kod kuće. Zašto je takvim ljudima dopušteno da postoje u crkvi?” Ljudi koji ne razumiju istinu ne mogu prozreti te stvari. Oni nisu u stanju iz toga naučiti lekcije; ne znaju da iza njihovog susreta s takvim stvarima stoje Božje dobre namjere; ne znaju na čiju bi stranu trebali stati niti kako pristupiti tim stvarima koristeći istina-načela; nisu se u stanju ujediniti s istinskom braćom i sestrama kako bi se suprotstavili đavlima i borili se protiv njih. Ne znači li to biti malog rasta? Nije li to jadno? (Jest.)
Prva karakteristika ove vrste osobe koja je reinkarnirana iz đavla, a koja se otkriva u njezinom svakodnevnom životu jest okorjelo laganje. Bez obzira na dob, spol ili podrijetlo, bez obzira na to koliko godina vjeruje u Boga, dok god nečiji govor stalno sadrži laži, dok god je pun laži i okorjelo laže, onda je reinkarniran iz đavla; on nije čovjek. I ljudi također lažu, jer imaju iskvarene naravi; lažljivost i opačina unutar iskvarenih naravi mogu navesti ljude da lažu. Ali stupanj ljudskog laganja razlikuje se od onog kod ljudi reinkarniranih iz đavala. Ako netko okorjelo laže, sama ta činjenica dovoljna je da dokaže da on u svojoj biti nije čovjek, već đavao. Zbog učinka savjesti, ljudima je potpuno nemoguće dosegnuti točku okorjelog laganja. Iako postoje i trenuci kada ljudi lažu i služe se prijevarom, njihovo je laganje samo normalno razotkrivanje iskvarene naravi; to uključuje povremene laži u vezi s određenim stvarima. Iako ljudsko laganje i đavolsko laganje izvana mogu izgledati isto, u suštini postoji razlika. Kada đavli lažu, oni nikada ne osjećaju samoprijekor ili žaljenje. Štoviše, zadovoljni su sobom, ispunjeni su i imaju osjećaj postignuća u vezi s lažima koje izgovaraju i prijevarnim radnjama koja čine. Ako neka laž ne uspije, uložit će još veći napor u izgovaranje još više laži i korištenje naprednijih prijevarnih taktika kako bi prevarili još više ljudi. Ali nakon što slažu, savjest normalnih ljudi s iskvarenim naravima je nemirna, osjećaju prijekor i osjećaju se previše osramoćeno da bi živjeli. Ako nekoga prevare, osjećaju se pomalo posramljeno kada ga ponovno sretnu. Ako se od njih traži da javno priznaju da su lagali i obećaju da više nikada neće lagati, već samo govoriti istinu, njihov trenutačni rast još nije dorastao tome. Međutim, oni imaju unutarnju svijest; zbog laži koje su izgovorili osjećaju sram, krivnju i nelagodu; u sebi osjećaju da su optuženi. Ali ova vrsta osobe reinkarnirana iz đavla okorjelo laže. Nakon što slaže, ona ne osjeća nikakvu unutarnju optužbu i nikakav osjećaj krivnje. Zašto se ne osjeća krivom? Zato što je ona đavao. Osjećati se krivim prema ljudima ili Bogu, osjećati se optuženim u svom srcu – to je normalna svijest ljudskog bića. Budući da je ona đavao, lišena je takve svijesti. Stoga može nastaviti lagati, pa čak i pojačati svoje napore; nastavit će lagati i nikada se neće promijeniti. Kada konačno njezino laganje prestaje? Tek nakon što njen fizički život okonča s posljednjim izdahom, kada više ne može govoriti, njezino laganje prestaje. Ali duh lažljivog đavla u njoj reinkarnira se u drugu osobu, pa će ta osoba tada nastaviti lagati. Stoga se lažljiva priroda đavala nikada ne mijenja. To je okorjelo laganje. Ljudi reinkarnirani iz đavala varaju svakoga i mogu izgovoriti bilo kakvu laž. Oni mogu lagati u bilo kojoj situaciji i o bilo kojoj stvari, a njihove su taktike laganja naročito profinjene; nitko ne može vidjeti da lažu. Vidiš, kada ljudi koji često lažu izgovore laž, to je kao da normalna osoba govori istinu – čini se vrlo prirodnim, bez ikakvih vidljivih nedostataka. Mogao bi pomisliti da govore istinu. Ako njihove laži shvatiš kao istinu, oni će ti se u svom srcu smijati, misleći: „Budalo, samo sam se zezao, a ti si to shvatio kao istinu? Stvarno si glup kao klada!” Sljedeći put kada te vide, i dalje će lagati i poigravati se s tobom, samo da vide tvoju reakciju nakon što čuješ laž. Ako to ponovno shvatiš kao istinu, bit će još sretniji, imat će još veći osjećaj postignuća i još će više osjećati da su uspješni u svom vladanju. Recite Mi, jesu li oni ljudi? Imaju li ljudsku svijest? Imaju li ljudski osjećaj savjesti? Očito nemaju. Što su njihove laži učinkovitije, to su u sebi zadovoljniji i sretniji, to je veći njihov osjećaj postignuća i osjećaju se sposobnijima. Ako prođe dan, a da nisu lagali kako bi prevarili nekoga ili se s nekim poigravali, smatraju da je taj dan bio neugodan i bezvrijedan te da moraju pronaći priliku da prevare ljude. Na primjer, ako đavao vidi da dvoje ljudi ima dobar odnos i da na svojim dužnostima skladno surađuju, on se u sebi osjeća nelagodno i razmišlja: „Idem posijati malo razdora i potaknuti neke glasine kako bih vas dvoje okrenuo jedno protiv drugog, pa se nećete moći ponovno pomiriti čak i ako to želite.” Sa samo nekoliko riječi ovaj đavao uhvati to dvoje ljudi u mrežu zbunjenosti, pa se oni tada ne slažu, imaju razmirice i više nisu tako skladni kao prije, zbog čega je ovaj đavao oduševljen, iznimno sretan. Đavli skriveni u crkvi uvijek čine takve stvari. Đavli iz svijeta nevjernika okrutno uhićuju braću i sestre. Dok god govoriš da više ne vjeruješ u Boga ili Ga ne slijediš, ili ako se žališ na Boga ili izdaš Boga, oni su sretni. Možeš činiti bilo što – možeš jesti, piti, kurvati se i kockati; možeš počiniti palež, ubojstvo i pljačku; možeš počiniti bilo koji zločin – dok god ne vjeruješ u Boga, oni su sretni. Postoji li veza između onoga što đavli čine među ljudima i onoga što Sotona čini u duhovnom kraljevstvu? Postoje li ikakve sličnosti? Ti đavli osobito mrze svakoga tko vjeruje u Boga i hoda ispravnim putem. Tko god teži istini ili uvijek ustrajava na postupanju prema načelima ili često svjedoči o Bogu ili posvećeno izvršava svoju dužnost – naljute se kada vide takve ljude i smatraju ih neprijateljima. To nije ljubomora; to je mržnja. Kako bi postigli cilj rušenja, jedna od metoda koju usvajaju jest prijevara putem laganja kako bi te omeli, naveli na pogrešan put i povukli te dolje. Od toga možda nemaju nikakve koristi, ali kada te povuku dolje tako da izgubiš vjeru u Boga, postaneš negativan i slab i ne želiš izvršavati svoju dužnost ili s drugima više ne možeš skladno surađivati, oni su postigli svoj cilj, sretni su, a njihove brige nestaju. Nije li to ono što đavli čine? (Jest.) Činjenica da su đavli okorjeli lažljivci izvan je svake sumnje. Uzmite bilo koju osobu – bez obzira na njezinu rasu, njezin izgled, je li visoka ili niska, debela ili mršava, ružna ili zgodna, bez obzira na njezinu razinu obrazovanja ili osobnost, bez obzira na to jesu li njezini darovi veliki ili mali, ima li jake strane, koji su njezini interesi i hobiji – ona samo treba imati jednu karakteristiku, da može okorjelo lagati i nikada se ne promijeniti. Nije riječ o tome da povremeno laže niti da nema drugog izbora niti je to potreba da u određenoj stvari primijeni mudrost, već se naprotiv radi o tome da, bez obzira na nužnost, bez obzira na situaciju ili okolnosti, bez obzira na stvar, ona uporno laže, izmišlja, izvodi smicalice i bavi se u sitnim podvalama. Ako ima ovu karakteristiku, onda je ova vrsta osobe potpuni đavao. Nipošto nemoj vjerovati da može postati dobra osoba i nipošto nemoj vjerovati lijepim riječima koje izlaze iz njezinih usta. Čak i ako izrazi odlučnost ili položi najteže zakletve, nemoj joj vjerovati, jer ona je đavao, a ne čovjek. Čak i ako đavli polože najteže zakletve, to je samo da bi se privremeno nosili sa situacijom; sve je to prijevara. Oni su u osnovi nesposobni postupati prema zakletvama koje polažu. Ako im vjeruješ, onda si glup; ne možeš prozreti bit đavala. Oni mogu lagati o bilo čemu, pa su i najteže zakletve koje polažu također laži. Budući da uopće ne vjeruju da Bog sve ispituje i ne vjeruju da će Bog svaku osobu kazniti prema njenim postupcima – oni ne vjeruju da Bog može tako djelovati, stoga u svojim postupcima slijede samo vlastitu volju, lažući i varajući kako im se prohtije; oni su sposobni učiniti bilo što kako bi postigli svoje ciljeve. To je karakteristika đavala, a ujedno i njihova priroda-bit. Sada ovo možeš jasno sagledati, zar ne? (Da.)
Ljudi reinkarnirani iz životinja također lažu baš kao i đavli jer imaju iskvarene naravi, ali kada ih se prekori, oni će to u svom srcu u određenoj mjeri priznati. Iako to mogu priznati, zbog svoje životinjske kvalitete oni ne mogu shvatiti istinu, pa nikada ne razumiju što točno znači ne lagati ili što znači postupati prema načelima. Čak i ako kažu: „Nikada više neću lagati, želim govoriti istinu”, kada to pokušaju provesti u djelo, doimaju se vrlo nespretno i glupo. Drugima je taj prizor smiješan, pa kažu: „Tko tako primjenjuje istinu? Ovo je prvi put da to vidim – to mi je doista proširilo vidike!” To je kao kad bi se životinja uspravila i hodala uspravno poput čovjeka; izgledalo bi to vrlo nespretno i čudno. Neki ljudi reinkarnirani iz životinja također žele biti pošteni i činiti neke dobre stvari, ali ne mogu pronaći točna načela primjene. Kada primjenjuju, to je vrlo apsurdno i postaje komično. Drugima je taj prizor smiješan, a ipak ti ljudi i dalje misle da su pošteni. Nije li to apsurdno? Recimo da im kažeš: „Ako želiš biti poštena osoba, trebao bi paziti da ne lažeš, ne tražiš izgovore, ne pokušavaš se opravdati ni nerazumno raspravljati. Dovoljno je tako postupati. To znači biti pošten. Ako činiš stvari koje krše istinu i time činiš prijestupe, možeš se otvoriti i ogoliti. Jednostavno prihvati sve što netko kaže ako je u skladu s istinom. Nemoj činiti nerazumne ili apsurdne stvari.” Ali oni to ne razumiju. Kada to provode u djelo, oni griješe. Što biste rekli, koji je najveći problem s ovom vrstom osobe? Ona ne ispunjava mjerilo normalnih ljudi. Postoji li razlika između ljudi reinkarniranih iz životinja i ljudi reinkarniranih iz đavala? (Postoji.) U čemu je razlika? (Razlog njihove iskrivljene primjene nije u tome što su oni đavli s đavolskom prirodom, već uglavnom u tome što nemaju kov i ne mogu postići normalno razmišljanje i razum koji bi ljudi trebali posjedovati.) Tako je, njihov je kov manjkav. Ljudi lošega kova mogu subjektivno željeti primjenjivati istinu, ali ne mogu dokučiti načela; mogu se samo držati propisa. Stoga je njihova primjena radikalna, budalasta i glupa. Ljudi im žele pomoći, ali njihova je narav poput ježa prekrivenog bodljama, pa ljudi ne znaju odakle početi. Kako god im se besjedilo o istini, čini se da je ne mogu razumjeti ni dokučiti. Nakon pet ili šest godina pomoći i podrške, oni razumiju samo nekoliko riječi i doktrina i još uvijek ne mogu primjenjivati istinu. Suviše su lošega kova. Ipak, ti glupi ljudi stalno čine odvratne stvari. Kada se ne radi o velikim ili važnim stvarima, iz pristojnosti ili brige za ugled, još se uvijek možeš natjerati da razgovaraš s njima. Ali kada su u pitanju važne stvari, na primjer, kada se raspravlja o obavljanju dužnosti ili o radu, dobiješ čudan i neugodan osjećaj, bojiš se da će se oni na neki način opirati ili prigovarati i dovesti te u neugodnu situaciju. Takva osoba nije dostojna toga da se s njom raspravlja o važnim stvarima. Jednostavno se ne možeš baviti njome; bavljenje njome donijet će previše problema i također će utjecati na važne stvari. Ona stalno iznosi iskrivljene argumente i primjedbe koje nisu vezane za temu i koje je jednostavno odvratno slušati. Koje je još iskrivljene stvari učinila takva osoba? Ako razvije osjećaje prema osobi suprotnog spola i ima opaku požudu, misli da mora biti poštena osoba, da se mora otvoriti o tome i da to ne može držati u sebi, pa tijekom sastanka o tome javno govori. Osoba suprotnog spola prema kojoj gaji osjećaje, kada to čuje, osjeća se nelagodno, neugodno i posramljeno. Ako je pokušaš zaustaviti, ona se uzruja, govoreći: „Govorim iz srca i pošten sam. Kojim me pravom sprječavaš da primjenjujem istinu? To je moje pravo! Konačno sam skupio hrabrost da progovorim o ovome, a ti me ograničavaš! Čak me ni Bog ne ograničava, pa kojim pravom ti to činiš? Bog mi čak daje priliku da budem poštena osoba; samo me ti gledaš svisoka i ne dopuštaš mi da budem pošten. Ako to zadržim u sebi i ne progovorim o tome, nije li to prikrivanje činjenica? Ne znači li to da sam lažljiva osoba? Onda ne bih bio poštena osoba. Ako nisam poštena osoba, hoće li me Bog i dalje spasiti?” Kao što vidiš, svi koji to slušaju osjećaju se nelagodno i posramljeno, a ta osoba svejedno uporno iznosi pojedinosti i ne možeš je čak ni ograničiti. Recite Mi, treba li u vezi s tim pitanjem biti snošljiv i strpljiv ili bi trebalo razgovarati u zajedništvu o istina-načelima kako bi se tu osobu ograničilo? (Trebali bismo razgovarati u zajedništvu o istina-načelima kako bismo je ograničili.) Ako joj se najprije iz ljubavi pokuša pomoći, potičući je da ubuduće ne govori takve stvari koje duhovno ne izgrađuju druge, hoće li ona to moći razumjeti i prihvatiti? (Neće.) Onda je ova vrsta osobe sklona iskrivljenjima, pomalo glupa, a njezin razum nije baš zdrav, pa se može pribjeći samo njezinom ograničavanju. Svatko ima opaku požudu i čovjek povremeno može imati određene osjećaje prema osobi suprotnog spola ili gajiti određene misli o njoj. Dovoljno je da to čovjek sam prepozna u sebi. Ako stvari idu u lošem smjeru, ubuduće treba svesti kontakt s tom osobom na najmanju moguću mjeru ili izbjegavati biti nasamo s njom. Kada se bave takvim stvarima, ljudi s normalnom ljudskošću primjenjivat će mudre metode i postupati prema načelima. Oni znaju da se ovakva stvar ne može riješiti isključivo pomoću načela primjene za to kako biti poštena osoba te da se moraju primijeniti i neka načela mudrosti. Ali ljudi reinkarnirani iz životinja ne znaju kako se nositi s takvim stvarima, pa čak i javno otvaranje o tome smatraju poštenjem. Oni ne znaju kakve će to posljedice imati. Kada pokušavaju biti pošteni, oni se samo drže propisa i formalnosti. A koji je rezultat toga? Donose nevolje sami sebi, osobi prema kojoj gaje osjećaje i svima ostalima. Osoba prema kojoj gaje osjećaje time je pogođena i sputana te osjeća da nije sposobna suočiti se sa situacijom. I svi se ostali osjećaju pomalo posramljeno kada to čuju te misle: „Ako slušamo, kao da zabadamo nos u nečiju privatnost; ali ako ne slušamo, oni će i dalje uporno govoriti, vjerujući da su pošteni.” Vidiš, svima je ta stvar osjetljiva i problematična. Ne bi li rekao da je takva osoba veoma problematična? Ako u zajedništvu razgovaraš o načelima, ona ih ne prihvaća i govori: „Kada ste vi pošteni i otvarate se, možete reći bilo što, ali kada ja nešto kažem, to nije u redu. Nisam li i ja pošten? Zašto nemam pravo govoriti?” Ta osoba uopće ne obraća pozornost na ono što drugi govore. Je li ta njezina stvar prikladna da se o njoj javno razgovara u zajedništvu? Takva osoba to jednostavno ne može prozreti i ne razumije načela o tome kako biti pošten. Na kraju, zbog nje svi smatraju da je tu situaciju prilično teško riješiti. Ljudi iste vrste oponašat će tu osobu i govoriti: „Gledaj, ona može razgovarati u zajedništvu čak i o takvim stvarima. Doista je odlučna i poštena!” Čim to čuju, ljudi s jasnim shvaćanjem znaju da je praktično postupanje te osobe pogrešno i da je skrenulo s pravog puta. Ako joj želiš pomoći, ona to jednostavno neće prihvatiti. Što će reći? „Nećeš mi moći pomoći. Moje se shvaćanje razlikuje od tvog. Ja ću jednostavno ovako postupati.” Što se onda može učiniti? Jesi li joj u stanju pomoći? (Ne.) Ako joj doista pokušaš pomoći, samo ćeš pogoršati stvari; ne samo da to neće prihvatiti, već će se i raspravljati i natezati s tobom. Nije li to problematično? (Jest.)
Ljudi reinkarnirani iz životinja također pokazuju očitovanja laganja, ali njihovo se laganje ne očituje potpuno isto kao kod ljudi reinkarniranih iz đavala. Različiti su i njihovi stavovi prema laganju i metode kojima se služe pri laganju. Kada se razotkriju laži koje su izgovorili oni koji su đavli, čak i ako, nemajući drugog izbora, naizgled priznaju da su lagali, oni i dalje smatraju da su za to imali savršeno opravdanje. Misle da to nije ništa strašno. Ili čak i ako izraze svoj stav i pred svima priznaju da su pogriješili što su lagali, iza leđa i dalje lažu i varaju na isti način, nimalo se ne mijenjajući. Oni jednostavno ne smatraju laganje opakom ili negativnom stvari. To je njihovo oružje za preživljavanje – kako bi ga se mogli odreći? Okorjeli lažljivci smatraju: „Živeći u ovom ljudskom svijetu, kada čovjek ne bi lagao, kada bi se otvorio i pred drugima se ogolio te kada bi drugi sve znali i dokučili, bi li on i dalje imao svoje ,ja’? Bi li život i dalje imao ikakvog smisla? Bi li i dalje imao dostojanstvo? Osim toga, kada bi čovjek uvijek o svemu govorio potpunu istinu, kako bi život bio bezličan i dosadan! Čovjek jednostavno mora lagati, bez obzira postoji li za to razlog ili ne.” Iz koje god perspektive gledali, lažu li namjerno ili nenamjerno, to je prirodno očitovanje njihove prirode. Ukratko, okorjelo laganje istaknuta je karakteristika đavala – to je izvan svake sumnje. Sudeći samo po tome, sasvim je nemoguće da ljudi ove vrste prihvate istinu i budu pošteni; oni to nipošto ne mogu učiniti. Štoviše, oni osjećaju prezir prema Božjem zahtjevu da čovjek bude pošten. Bili oni suočeni s nekom konkretnom stvari ili ne, njihov stav prema Božjem zahtjevu da ljudi budu pošteni uvijek je stav prezira, izrugivanja, odbojnosti i gnušanja. Oni s prezirom gledaju na Božji zahtjev i načelo vladanja koje se tiče toga da ljudi budu pošteni. Iz dubine svog srca osjećaju odbojnost prema istini i ne prihvaćaju je; čak se otvoreno protive tome da budu pošteni ljudi i odbijaju to biti.
Okorjelo laganje vrlo je očita karakteristika onih koji su reinkarnirani iz đavala. Dok god si u bliskom kontaktu s njima, dok god s njima stupaš u interakciju, komuniciraš i surađuješ u radu ili životu, ta karakteristika ili pravo lice njihovog okorjelog laganja malo-pomalo će se razotkrivati. Stoga je vrlo lako razlučiti takvu vrstu osobe. Ne trebaš gledati nečije misli i gledišta o drugim ljudima, događajima ili stvarima. Ako otkriješ da je on okorjeli lažljivac, samo na temelju toga možeš sa stopostotnom sigurnošću reći da je on đavao, a ne čovjek. Neki ljudi pitaju: „Postoji li barem jedan posto mogućnosti da netko tko okorjelo laže nije đavao i da još uvijek ima nade u postizanje spasenja?” Kažem vam, ne postoji baš nikakva mogućnost. Svatko tko okorjelo laže sto posto je đavao; ne postoji ni jedan posto mogućnosti da je drugačije. Razumijete li? Neki ljudi kažu: „Je li moguće da neki ljudi okorjelo lažu zato što su toliko duboko iskvareni, zato što su pod prevelikim utjecajem zlih društvenih trendova i zato što su savjest i razum njihove ljudskosti zakopani ili su ih đavli učinili potpuno nalik sebi, pa zato okorjelo lažu? Nakon što bi im braća i sestre neko vrijeme pružali pomoć i podršku te nakon što bi bili zalijevani i hranjeni Božjim riječima, kad bi se njihova savjest mogla postupno probuditi, a njihov razum postupno oporaviti, ne bi li se oni promijenili i prestali okorjelo lagati?” Kažem ti, ne postoji takva mogućnost, čak ni u jednom od deset milijuna slučajeva. Stoga, svatko tko okorjelo laže jest đavao, nipošto nije čovjek i on nema ni najmanju trunku normalne ljudskosti. Razumijete li? (Razumijemo.) To je sigurno; nema iznimaka i nema posebnih okolnosti. Tu stvar morate jasno sagledati. Možda vidiš nekoga tko, kada rješava neku stvar, nevjernicima kaže nešto neistinito – nešto poput laži – kako bi zaštitio interese Božje kuće i braću i sestre. Tada osjećaš sumnju u vezi s tom stvari, misleći: „Prije sam mislio da je on netko tko teži istini, pa kako je mogao lagati o tako važnom pitanju? Ako može lagati o ovom važnom pitanju, je li on đavao? Je li njegova težnja istini samo paravan?” Je li takav način razumijevanja ispravan? (Nije.) Što s time nije u redu? Kako bi tu stvar trebalo ispravno sagledati? (Taj čovjek nije razlučio namjeru iza postupaka te osobe niti postignuti učinak. Ako netko kaže nešto neistinito, ali to čini kako bi postigao pozitivan učinak – kako bi zaštitio interese Božje kuće i braću i sestre – to nije laganje; to je svojevrsna mudrost. On nije razlučio razliku između laganja i primjene mudrosti.) Moraš jasno sagledati prirodu laganja. Pogledaj na kojem se načelu laž temelji i koji cilj nastoji postići. Ako netko kaže nešto neistinito kako bi postigao pozitivan učinak i kako bi se držao načela, to nije laganje – to je mudrost. Osim toga, promatraj je li to netko tko u svakodnevnom životu okorjelo laže. Ako je lagao samo u jednom slučaju, ne možeš utvrditi da je lažljivac ili da okorjelo laže, zar ne? (Da.) Ako je o važnoj stvari rekao nešto neistinito kako bi zaštitio interese Božje kuće, a ti ga odrediš kao nekoga tko okorjelo laže, to je iskrivljeno. Karakterizirati i gledati ljude na ovaj način nije u skladu s načelima. Ako je lagao u jednom slučaju kako bi zaštitio vlastiti obraz i ugled, ali u većini stvari uglavnom ne laže, a čak i ako laže, može to poslije ispraviti, onda se ni za takvu osobu ne može utvrditi da okorjelo laže. Samo oni koji su reinkarnirani iz đavala okorjelo lažu. Neki ljudi kažu: „Kažeš da okorjelo lažu, ali ponekad govore i istinu. Na primjer, kupili su nešto, a kada je netko pitao za cijenu, rekli su je iskreno; o tome nisu lagali. Kako možeš reći da okorjelo lažu?” Kada privatnost, interesi, status ili ugled nisu uključeni, nemaju potrebe lagati. Laganje je i za njih zamorno, pa kako bi se poštedjeli nevolja, ne lažu o sitnicama. Međutim, samo zato što ne lažu u jednoj prilici ili ne lažu o sitnicama ne znači da ne lažu okorjelo. Jednostavno trebaš promatrati lažu li kada komuniciraju s drugima, kada opisuju ili prepričavaju važne događaje, kada su uključeni njihovi vlastiti interesi, slava i dobitak, status, izgledi ili odgovornosti, ili kada su uključena njihova vlastita gledišta. U takvoj situaciji promatraj koliko neistine ima u njihovim riječima, a koliko istine i vjerodostojnosti. Ako u njihovim riječima ima previše neistine, ako praktički pretvaraju crno u bijelo, izmišljaju stvari ni iz čega, prebacuju krivnju na druge; ako loše stvari koje su učinili pripisuju drugima, a preuzimaju zasluge za dobre stvari koje su drugi učinili; ako su pogriješili u nekoj stvari i trebali bi biti odgovorni, ali su se pričom iz toga izvukli, potpuno izbjegavajući svoju odgovornost i svaljujući je na druge; ako nisu dobro obavili svoj rad ili nisu platili cijenu ili ispunili svoju odgovornost ili to nisu učinili jer su se bojali opasnosti te su slagali, navodeći razmjerno razuman izgovor kako bi prikrili istinu i oslobodili se odgovornosti – nisu li to laži? (Jesu.) Sve su to laži. To je okorjelo laganje. To jest, kad god se radi o njihovim osobnim interesima, odgovornostima, obrazu, statusu i tako dalje, oni o svakoj od tih stvari lažu. Na primjer, neki je čovjek za obitelj koja ugošćuje kupio stolicu koja je koštala sedamdeset juana. Kada je nakon povratka prijavljivao trošak, pomislio je: „Ovaj je put bio prilično naporan i ne mogu valjda trčati uokolo nizašto. Moram nekako zaraditi trideset juana. Ovih trideset je za rad, za obavljanje posla.” Dakle, rekao je da je stolica koštala sto juana. Vidiš, lagao je, zar ne? Zašto je lagao? (Htio se malo okoristiti.) Htio je nešto zaraditi. Recimo da dužnost izvršava zajedno s braćom i sestrama i, vidjevši da se dvoje ljudi dobro slažu, pomisli: „Nitko mi nije prijatelj, svi me gledaju svisoka i nitko se ne slaže sa mnom. Malo ću zakuhati stvari između vas dvoje i u vaš odnos unijeti nešto razdora.” Stoga kaže jednoj osobi: „Taj i taj je rekao da ti misliš da si dobro obrazovan, pa ako si tako obrazovan, kako to da ne možeš pisati članke?” Zatim ode drugoj osobi i kaže: „Taj i taj je rekao da iako si visok, nisi skladno građen, a gornji i donji dio tijela su ti nesrazmjerni.” S ovih nekoliko riječi on između njih dvoje sije razdor. Kada se to dvoje ponovno sretnu, prisjećajući se riječi koje unose razdor, oni posmatraju jedno drugo s neodobravanjem i osjećaju se nelagodno. Kakvu je korist zadobio huškač? Naizgled se čini da nije zadobio ništa, ali kada vidi kako se to dvoje udaljavaju i kako se njihov odnos pogoršava, on u sebi osjeća ugodu i više nije ljubomoran. Tada smatra da je zadobio prednost. Stoga čak i o toj stvari laže. Netko bi mogao reći: „Nije li to nanošenje štete drugima bez osobne koristi? Ako to dvoje porazgovaraju, neće li saznati da si ti potaknuo razdor između njih? Nećeš li na sebe navući nesreću?” Je li njemu stalo do toga? Nije ga briga. Dok god je to dvoje razdvojeno, on više ne osjeća ljubomoru i smatra da je zadobio prednost. Nije li to nešto što đavli rade? (Jest.) Đavli upravo tako postupaju.
Oni koji su reinkarnirani iz đavala mogli bi govoriti istinu o nevažnim, beznačajnim stvarima, ali to ne znači da nemaju lažljivu prirodu. U svim stvarima, bile one značajne ili beznačajne, dok god smatraju da se to tiče njihove slike u javnosti, dok god se osjećaju neugodno ili žele dobiti neku korist ili postići neki cilj – dok god imaju namjeru i žele postupati – zasigurno će se poslužiti laganjem kako bi to ostvarili. To je okorjelo laganje. Oni možda ne lažu kada su u pitanju hrana, odjeća ili mjesto stanovanja; obično se ne bi trudili trošiti mentalnu energiju na laganje zbog sitnica. Osim toga, u njihovim očima neki ljudi jednostavno nisu na istoj razini ili u istom rangu kao oni, na njih se čak ni ne obaziru i nemaju nikakav osjećaj postignuća time što se poigravaju s njima ili njima manipuliraju, pa im nije stalo da na bilo koji način postupaju protiv njih. Ako će postupati protiv nekoga, to mora biti netko koga smatraju sebi ravnim, netko s kim mogu igrati igre i netko tko im je suparnik – tek će se tada obazirati na tu osobu. To je još jedna karakteristika đavala. Ako si običan čovjek, oni misle da nisi inteligentan, da nisi sposoban ili dostojan igrati igre s njima, a to im nije zanimljivo, pa te ignoriraju. Đavli su izbirljivi oko toga s kime se poigravaju. Kada žive pored tebe, možda ih nikada ne vidiš da lažu ili nikada ne primijetiš da o bilo čemu namjerno lažu, ali dok god su đavli, oni će zasigurno lagati; to je urođena priroda đavala. Ako ti ne lažu, to može biti zato što te ne smatraju dostojnim. Oni misle: „Pih! Neću se ni zamarati time da ti lažem, a ti se ipak bojiš da ću se poigravati s tobom. Tko si ti? Misliš da si netko i nešto?” Oni jednostavno nemaju poštovanja prema tebi; neće se zamarati razgovorom s tobom, a kamoli da će ti lagati. To je kao kada pitaš smušenu osobu o njezinom odnosu s nekim, a ona kaže: „Nisam u njegovom rangu. On je boljega kova od mene, ima soli u glavi. Beznačajna sam osoba, nisam tako plemenit kao on. On ne želi imati nikakva posla sa mnom.” Čak se i smušeni ljudi tako osjećaju. Pogledajmo sada s kim se đavli vole poigravati, s kim se vole boriti, koga vole zaluđivati i iskorištavati te kime vole manipulirati. Nemaju li i oni mjerila i određeni opseg? (Imaju.) Kada biraju skupinu ljudi, to moraju biti ljudi koji se poput njih bave mentalnim igrama i koji spletkare. Jedino kad su u interakciji s takvim ljudima, oni su sretni i to im je zabavno te samo tada iz svojih igara mogu dobiti neki osjećaj postignuća. Prema tome, kada se radi o ljudima koji su reinkarnirani iz đavala, čovjek mora prozreti njihovu karakteristiku i bit okorjelog laganja. To što tebi nisu lagali ne znači da ne lažu niti da nemaju lažljivu prirodu. Ako se niste blisko družili i čak se ni ne obaziru na tebe i jednostavno misle da si običan vjernik, da nisi visokoobrazovana osoba – samo kućanica ili poljoprivrednik – i prema tebi nemaju nikakvog poštovanja, onda će smatrati da bi laganje tebi značilo spustiti se ispod svoje razine, rasipati svoje moždane stanice, pa se neće se ni zamarati time da ti lažu. Kako onda možeš prozreti ovu vrstu osobe? Budući da su oni đavli koji okorjelo lažu, njihova će se priroda otkriti u drugim prikladnim situacijama čak i ako se ne otkrije u ovoj. To što tebi nisu lagali ne znači da neće lagati. Dok god imaju bit đavla, njihova će lažljiva priroda zasigurno biti razotkrivena; ne može ostati skrivena. Skrivali to dobro ili ne, koliko god toga bilo razotkriveno, dok god imaju lažljivu prirodu i često lažu, onda su oni đavli; oni nipošto nisu ljudi. Pravi ljudi ne lažu često; to jest, oni koji su reinkarnirani iz ljudi ne lažu često. Zašto kažem da ne lažu često? Zato što, čim slažu, njihova ih savjest prekorava i optužuje. Ako izgovore jednu veliku laž koja dovede do posljedica, cijeli će se život gaditi sami sebi; u svom će srcu početi osjećati odbojnost prema laganju i neće lagati o nepotrebnim stvarima. Stoga će lagati sve manje i manje. Budući da ih njihova savjest prekorava, oni će se obuzdavati kako bi činili manje sličnih pogrešaka te će na kraju doći do toga da ih uopće ne čine. To je nešto što ljudi mogu postići. Ali đavli to ne mogu postići. Nakon što slažu, ne osjećaju nikakav prijekor, pa kada žele lagati, nema nikakvih ograničenja; ništa ih ne može sputati – nikakvo ih okruženje ne može sputati niti to može bilo koja osoba s položajem ili statusom, a naravno ni istina nad njima nema nikakvu moć sputavanja. To što ih drugi ljudi razotkrivaju nikako ih ne može sputati, a kamoli istina, koja je za njih samo mrtvo slovo na papiru, samo doktrine i propisi, i uopće ih ne može sputati. Bez ograničenja, za njih je laganje prirodno razotkrivanje; bilo kada i bilo gdje, oni po potrebi mogu izgovoriti razne laži. To je njihova priroda; ona se nikada, ni u kojem trenutku, neće promijeniti. Kako onda čovjek može prozreti njihovu prirodu? Pogledajte kako ih ocjenjuju ljudi oko njih. Ako ljudi koji ih znaju kažu: „Taj tip okorjelo laže, sve što izađe iz njegovih usta je laž, laže, a da ne pocrveni ili da mu srce ne preskoči, a može lagati o bilo čemu; nitko se ne usuđuje povjerovati ni riječi od onoga što govori”, onda se može utvrditi da su oni đavli, a ne ljudi. Sada kada sam toliko toga rekao, možete li prozreti ovu karakteristiku okorjelog laganja kod ljudi koji su reinkarnirani iz đavala i potvrditi da ona kod njih postoji? Ovo pravilo, ovaj zaključak – „Oni koji okorjelo lažu istovjetni su đavlima” – ostaje zauvijek nepromijenjen. Razumijete li? (Razumijemo.)
Jesmo li o prvoj karakteristici ljudi koji su reinkarnirani iz đavala – okorjelo laganje – jasno razgovarali u zajedništvu? (Da, jasno samo razgovarali.) Ovaj bi sadržaj trebalo biti jednostavno prihvatiti i razumjeti. Zašto? Zato što u svakodnevnom životu često viđate ovu vrstu osobe; samo što ste ranije njezina očitovanja laganja smatrali normalnim razotkrivanjima iskvarenosti. Sada ste putem razgovora u zajedništvu naučili zašto se njezina lažljiva priroda i očitovanja laganja nikada ne mijenjaju – ispostavilo se da je to određeno njezinim svojstvom, pa se ova vrsta osobe ne može promijeniti. Što bi trebalo učiniti kada se ubuduće susretnete s takvim ljudima? (S takvim ljudima nema potrebe razgovarati ili im pomagati. Ako su nadzornici, moraju biti smijenjeni. Ako su već pokazali neka očitovanja zlih djela i počeli prekidati i ometati crkveni rad, onda bi ih po potrebi trebalo ukloniti i ne dopustiti im da ostanu u crkvi ni jedan dan duže.) Đavli okorjelo lažu; sigurno se ne mogu promijeniti. Međutim, postoji vrsta đavla koji u određenim područjima ima neke darove ili jake strane. Ako je voljan pružati usluge, može se iskoristiti za služenje. Bog koristi sve stvari da pružaju usluge u Njegovom djelu; veliki crveni zmaj jedno je takvo uslužno sredstvo i kontrast. Da bi čovjek radio u Božjoj kući, mora biti mudar; to je također načelo. Ako su ljudi reinkarnirani iz đavala voljni ili prikladni za pružanje usluga, iskoristite ih za služenje. Ako ne mogu čak ni pružati usluge ili njihovo služenje donosi više štete nego koristi i uzrokuje preveliku štetu i, koristeći ih, Božja kuća ne zadobiva nikakav pozitivan učinak, već joj oni umjesto toga samo zadaju brige, onda oni nisu prikladni za pružanje usluga, pa bi im trebalo uskratiti podobnost za pružanje usluga. Je li prikladno to učiniti? (Da, to je u skladu s načelima.) Prema njima se mora postupati u skladu s načelima. Razlučivanje je jedno, ali kada je riječ o načinu postupanja s njima, moraš biti mudar i imati načela i činiti to na temelju stvarne situacije. Cilj razgovora u zajedništvu o ovim pitanjima jest da zadobiješ sposobnost razlučivanja, da jasno znaš kakva je bit raznih vrsta ljudi i da putem biti neke osobe utvrdiš može li ona prihvatiti istinu i postići spasenje. Međutim, cilj nije da za sve primjenjuješ jednak pristup, da sa svima onima koji su okarakterizirani kao đavli postupaš tako što ćeš ih ukloniti. Naprotiv, cilj je u tome da te navede da učinkovito iskoristiš đavle za pružanje usluga u skladu s načelima i potrebama rada Božje kuće. Recimo da neki đavli kažu: „Budući da sam đavao, želite me iskoristiti za služenje. Ako ne mogu postići spasenje, neću pružati usluge!” Što bi trebalo učiniti u ovoj situaciji? (Ako nisu voljni pružati usluge, neka idu.) Ako nisu voljni čak ni pružati usluge onda neka brzo odu. Neki đavli kažu: „Želiš me iskoristiti za služenje? Ne dolazi u obzir! Neću ti pružati usluge! Neću učiniti ništa loše, samo ću se provlačiti u Božjoj kući. Kada dođe vrijeme za rad, samo ću biti površan, samo ću stvari odraditi reda radi; za tebe to neću savjesno učiniti!” Što bi trebalo učiniti kada se takvi ljudi otkriju? (Trebalo bi ih ukloniti.) Čim se đavao jasno prepozna, samo ga brzo ukloni; nemoj pokazivati milost. Ako se neki đavli dobro ponašaju i znaju da okorjelo lažu i da su đavli, da ne mogu biti pošteni ljudi i ne mogu postići spasenje jer im to njihova priroda nalaže, ali nakon toliko godina slušanja istine i oni žele slijediti Boga i na kraju zadobiti blagoslove i čine sve što Božja kuća od njih traži – ako takvi ljudi ne izazivaju ometanja i za njih postoji prikladan zadatak, može im se dati prilika da pružaju usluge. Kada je riječ o dužnosti koju je dao Stvoritelj, sva stvorena bića, bez obzira na svojstvo kategorije kojoj pripadaju, trebala bi se prema njoj odnositi kao prema vlastitoj dužnosti; to je neizbježna obveza. Čak i ako je netko đavao i Sotona, ako za Boga spremno pruža usluge, Bog neće nepravedno postupati prema njemu; to je Božje načelo za Njegov odnos prema svim stvorenim bićima. Ako se smatraš stvorenim bićem i, bez obzira na svoje svojstvo, voljan si obožavati Stvoritelja, voljan si predati se pod Stvoriteljevu vlast, ispuniti svoju dužnost kao stvoreno biće i voljan si pružati usluge čak i ako za tebe na kraju neće biti dobrog ishoda ili odredišta, i to je dopušteno. Bog to ne odbacuje; Bog daje ljudima priliku da pružaju usluge. Samo ovisi o tome kako ljudi tome pristupaju. Neki ljudi kažu: „Budući da moje urođeno svojstvo nije dobro i nema nade da ću postići spasenje koju god dužnost izvršavao, više neću obavljati dužnost, neću pružati usluge! Želite me iskoristiti za pružanje usluga, a na kraju ćete vi zadobiti blagoslove i ući u kraljevstvo nebesko, ali za mene tu neće biti mjesta, pa više neću vjerovati!” Odlično. Ako đavli žele otići, neka odu. Ako ne odu, njihovo uklanjanje u potpunosti je u skladu s načelima. Neki đavli kažu: „Ne mogu poreći da okorjelo lažem, lažem svima, čak i Bogu. Ali, bez obzira na to traži li Božja kuća od mene da pružam usluge ili da budem kontrast – kako god se prema meni postupa, čak i ako se prema meni ne postupa kao prema čovjeku, nemam pritužbi. Ne mogu si pomoći što sam đavao, zar ne? Kakvu god uslugu tražili od mene da pružim, kakav god napor tražili od mene da uložim, voljan sam to učiniti.” Treba li takve ljude prihvatiti? (Da.) U načelu se i njih može prihvatiti. Dok god postoji tračak nade u njihovo spasenje, trebalo bi ih prihvatiti. Bez obzira na to priznaju li da su đavli, oni imaju barem nešto samospoznaje, voljni su pružati usluge i donekle su pokorni; to je dovoljno da se ispune uvjeti za prihvaćanje. Što se tiče toga mogu li svoju dužnost izvršavati u skladu s mjerilom, to tek treba vidjeti, zar ne? (Da.) Ukratko, bez obzira na to o kakvoj se vrsti osobe radi, čak i ako je njezino svojstvo razlučeno, u ophođenju prema toj osobi i dalje bi se trebalo postupati u skladu s načelima. Naravno, ovdje ne postoji samo jedno načelo – nije stvar u tome da bi sve đavle trebalo odbaciti i ukloniti, da bi sve đavle trebalo baciti u pakao; to nije jedino načelo. Bog ima suverenost nad svim stvarima i sve stvari koristi za pružanje usluga. Koje stvari mogu pružati usluge, koje stvari pružaju kakvu uslugu i kako služe, u kojoj fazi pružaju usluge, koliko dugo i u kojoj mjeri pružaju usluge, pod kojim okolnostima se više ne koriste, a pod kojim okolnostima se mogu nastaviti koristiti – za sve to postoje načela i Božja mudrost je u svemu tome. Ljudi ovome ne mogu pristupati nepromišljeno; moraju tražiti načela. Ako svi smatraju da je postupanje na određeni način ispravno i u skladu s načelima, onda postupajte na taj način; postupajte onako kako biste trebali. Kršenje načela, slijepo i neutemeljeno postupanje prema osobi na temelju trenutačne ljutnje predstavlja stav koji nije strog prema istini i Božjim riječima; strogo govoreći, to je također očitovanje nedostatka bogobojaznog srca, stoga nipošto nemojte tako postupati. To je u osnovi sve o čemu se ima razgovarati u zajedništvu o prvoj karakteristici ljudi koji su reinkarnirani iz đavala – okorjelom laganju; načela su u svim aspektima jasno objašnjena.
II. Druga karakteristika: izopačenost
Druga karakteristika ljudi koji su reinkarnirani iz đavala jest „izopačenost”. Budući da je to karakteristika, to nije privremeno očitovanje, već nešto što se često otkriva iz njihove prirode i što u potpunosti može predstavljati njihove misli i gledišta te njihove naravi i bit. Dakle, koja su konkretna očitovanja karakteristike „izopačenosti” kod onih koji su đavli? Što je izopačenost? S kojom se riječju izopačenost često povezuje? (Opačinom.) S kojom još? (Izopačenom prirodom.) Izopačena priroda, opaka požuda. Koja su još očitovanja izopačena? Kad je netko podmukao i nenormalan, zar ne? (Da.) Osim podmuklosti i nenormalnosti, što još? (Također kad je netko krajnje proračunat i tajanstven, kad je iskusan spletkar i odaje dojam da je pomalo nedokučiv.) Sve je to u osnovi uključeno. Kad je netko podmukao, zlonamjeran, lukav, proračunat i tajanstven te iskusan spletkar – sve su to konkretna očitovanja i karakteristike izopačenosti. U kojim stvarima onda đavli očituju te karakteristike? U biti, osim onoga na što ljudi pomisle – podmuklosti, zlonamjernosti, lukavosti i tako dalje, što se odnosi na narav ili se očituje u načinima vladanja i rješavanja stvari – koja je još vrsta izopačenosti? To je ljudska opaka požuda; ovu vrstu izopačenosti trebalo bi nazvati razvratnošću. Budući da je upotrijebljena riječ „izopačenost”, ne govorimo o normalnim fiziološkim potrebama ili reakcijama tijela, već o razvratnosti – to se također naziva izopačenošću. Maloprije spomenuta podmuklost, zlonamjernost i tako dalje odnose se na narav; razvratnost je izopačenost povezana s tijelom. Nije li riječ „razvratnost” sasvim prikladna? (Jest.) Evo još jednog izraza koji je još prikladniji – seksualna provokativnost. Nevjernici često kažu za nekoga da je potajno pohotan, da je drolja; svi ti izrazi odnose se na aspekt opake požude. Osim razvratnosti i seksualne provokativnosti, postoje li i neki drugi izrazi? (Je li niskost jedan od njih?) Niskost nije; niskost se razlikuje od razvratnosti. Niskost se odnosi na dostojanstvo i integritet osobe, dok se razvratnost i seksualna provokativnost uglavnom odnose na pitanja čovjekova vladanja u međuljudskim odnosima. Upravo smo govorili o dva aspekta izopačenosti: jedan se odnosi na narav, a drugi na tjelesnu požudu. Postoji još jedan aspekt, a to je da osoba ove vrste često doživljava slušne i druge osjetilne halucinacije – stalno ima neka nenormalna očitovanja. Na primjer, često kaže: „Bog mi je otkrio da u šest sati ovog jutra moram ići na istok; tamo se jedan mogući primatelj evanđelja želi sastati sa mnom.” „Sinoć sam sanjao; možda će danas dvoje braće ili sestara doći u moj dom.” Često ima slušne i druge osjetilne halucinacije, svoj život uvijek vodi na temelju pojava kao što su neobični snovi, vizije ili riječi koje joj iznenada sinu, a kada se dogodi nešto neuobičajeno, ponaša se nenormalno – osobito je ekstremna. Takva osoba ponekad ustaje u tri ili četiri ujutro kako bi se molila i čitala Božje riječi; ponekad noću, kada se svi ostali odmaraju, ostaje budna pola noći, uporno čitajući Božje riječi ili učeći himne. Spava dok ostali jedu ili rade, a energična postaje kada se ostali odmaraju; uvijek je nenormalna, uvijek drugačija od normalnih ljudi. Može li se i to smatrati očitovanjem izopačenosti? (Može.) Postoji li prikladna riječ da se opiše ta nenormalnost? Recimo da netko izvana izgleda normalno, ali stvari uvijek radi i shvaća osobito iskrivljeno i ekstremno; kako god s njim razgovaraš u zajedništvu, on to ne može razumjeti. Ponekad doživljava slušne i druge osjetilne halucinacije; u drugim situacijama, iako nema nekog jasnog glasa ili izjave, u sebi ima čudne misli koje mu govore da učini ovo ili ono. Ali što god radio, to nema nikakve veze s istinom i čak ni ne ispunjava zahtjeve za pridržavanje propisa. Ne možete se sjetiti prikladne riječi kojom biste opisali ovu vrstu osobe, zar ne? (Ne, ne možemo.) Mislite li da je riječ „čudnovato” prikladna? Njezino izvanjsko ponašanje čini se osobito čudnim i nenormalnim, a ona je stalno nepostojana i nervozna. Ali ako je osudiš, ne možeš navesti neki veći problem koji ima, a ako je smatraš dobrom osobom, ipak se čini pomalo osebujnom – nekako je ne možeš prozreti. Kad je tek povremeno čuješ kako govori, čini se u redu, ali ako je potajno promatraš, otkrit ćeš da su njezini postupci vrlo osebujni, vrlo neprirodni. To nije dobar znak; ne može se znati što bi mogla učiniti. Kasnije se otkrije da tijekom molitve može govoriti u jezicima; također, stalno razgovara sama sa sobom, kao da čavrlja s nekim, čak se i smije dok to čini, što izgleda prilično jezivo. To je također očitovanje izopačenosti. Zasad ćemo za opisivanje ovog aspekta upotrebljavati riječ „čudnovato”. Ukratko, saželi smo očitovanja izopačenosti onih koji su đavli. Ukupno su tri aspekta: jedan je opaka požuda tijela; drugi su stalna nenormalna očitovanja, osobita čudnovatost; i još jedan aspekt odnosi se na narav – podmuklost. Podmuklost znači da je ova vrsta osobe prevrtljiva i lukava do te mjere da je običnim ljudima nedokučiva. Kada se ljudi druže s takvom osobom, često su zabrinuti, tjeskobni i uplašeni; često se boje da će ih ona na kraju prodati, a oni će joj još pomagati brojati novac – boje se da će upasti u njezine zamke. Takva je osoba osobito zlonamjerna i lukava. Pred tobom može govoriti vrlo pristojno i uglađeno, dok iza leđa protiv tebe spletkari, već se dugo bori protiv tebe, a da ti to ni ne znaš. Kada to otkriješ, oblit će te hladan znoj i pomislit ćeš: „Srećom me Bog zaštitio! Da ne vjerujem u Boga, ta bi mi osoba naudila; možda bih čak i život izgubio!” To je opačina ove vrste đavla. Zašto kažem da su takvi ljudi izopačeni? To doista nije lako reći po njihovom izvanjskom izgledu; moraš početi od stvari koje planiraju učiniti i riječi koje svakodnevno otkrivaju – to je dovoljno da jasno vidiš izopačenu bit i prirodu ove vrste ljudi.
A. Podmuklost
O čemu svakodnevno razmišljaju ljudi koji su reinkarnirani iz đavala? Na primjer, recimo da je neka sestra promaknuta u vođu. Oni tada razmišljaju: „Ta je djevojka tako mlada promaknuta u vođu. Po čemu je ona bolja od mene? Prije sam je gledao svisoka, nikada joj se nisam ulagivao niti sam s njom uspostavio dobar odnos. Sada je ona vođa, moja neposredna nadređena, pa joj se moram ulagivati. Moram vidjeti treba li joj pomoć u svakodnevnom životu, u materijalnom ili duhovnom smislu. Ako ne nasjedne na to, ako je ne mogu pridobiti, onda ću pokušati s drugim blagim pristupima – izgovorit ću pred njom neke blage riječi, neke pokorne riječi, neke laskave riječi. Najprije moram vidjeti koji pristup kod nje djeluje. Nasjeda li na ulagivanje ili na lupeške taktike zlih ljudi? Voli li hranu ili zabavu? Voli li odjeću ili nakit? Što voli? Moram shvatiti kakva je, približiti joj se, ulagivati joj se, uspostaviti dobar odnos s njom i pokušati iz nje izvući informacije.” Tko god postane vođa, oni razmišljaju o tome kako mu se približiti i s njim uspostaviti dobar odnos. Prije, kada ova sestra nije bila vođa, prkosili su svemu što bi rekla. Na primjer, ako bi rekla: „Okupljajmo se odsad jednom tjedno”, nakon što bi to čuli, razmišljali bi: „Druge se crkve okupljaju dvaput tjedno, a mi ćemo se okupljati jednom. Zašto bismo radili kako ti kažeš? Što ti misliš tko si?” Sada kada je ova sestra vođa, njihova je reakcija na njezine riječi drugačija; više joj ne proturječe kao prije, nego kažu: „Istina je ono što sestra kaže!” Naizgled se ponašaju vrlo pokorno, kao da su netko tko može biti poslušan, ali u sebi kažu: „Što ti znaš? Ti si vođa tek nekoliko dana! Ja sam prije obavljao taj rad, ali sada si ti vođa. U redu, vođa ima zadnju riječ. Najprije ću se složiti s tobom, ali ja odlučujem kako ću postupati tebi iza leđa. Jednostavno ću se poigravati s tobom!” Neki su ljudi izabrani za vođe, i kada ih se pita: „Je li izbor vođa u vašoj crkvi proveden u skladu s načelima?” oni razmišljaju: „Da je bio proveden u skladu s načelima, bih li ja svejedno mogao postati vođa? Ali ne mogu ti reći istinu.” Stoga kažu: „Proveden je u skladu s načelima. Služio sam dva mandata kao crkveni vođa. Prvotno to nisam želio ponovno raditi; bojao sam se da će se braća i sestre usprotiviti ako to učinim, pa sam svoju kandidaturu povukao. Ali na kraju su me braća i sestre ipak izabrali, pa to radim preko volje. Kad se pojavi novi kandidat za vođu, odstupit ću.” To lijepo zvuči, ali namjeravaju li oni doista to učiniti? Uopće to ne namjeravaju učiniti. Oni jednostavno lažu i poigravaju se s tobom, govoreći samo stvari koje lijepo zvuče, koje te zadovoljavaju, koje te mogu prevariti i zaluditi. Kada je riječ o vođama na višoj razini, oni razmišljaju o tome kako im se ulagivati i dodvoravati te kako ih zaluditi ne bi li ih ti vođe cijenili i promaknuli. Ako ne mogu biti promaknuti, onda razmišljaju o tome kako od vođa sakriti nedostatke, odstupanja i pogreške koje su činili u prijašnjem radu, kao i prijestupe i varljiva ponašanja koja su provodili iza kulisa, kako vođe ne bi saznali za njih, kako se izvući s tim stvarima, a da ne snose nikakvu odgovornost. Jesu li to očitovanja koja bi ljudskost trebala posjedovati? Jesu li ona pozitivna ili negativna? (Negativna.) Do koje su mjere negativna? Do te mjere da su, čak i prije nego što itko poprati ili provjeri njihov rad, već u svom umu unaprijed osmislili te stvari, već su odavno mentalno pripremljeni – njihov je um već odavno ispunjen tim stvarima. Recite Mi, nije li to podmuklo? (Jest.) Takva vrsta čovjeka govori lukavo kako bi udovoljio svojim slušateljima, govoreći različite stvari različitim vođama. Ako je vođa žena, hvali je kao božicu; ako je vođa muškarac, hvali ga kao zgodnog momka, komada. Nije li to podmuklo? (Jest.) To je glavna karakteristika izopačenosti. Njegov stav i očitovanja prema vođama su takvi – vrlo podmukli i vrlo zlonamjerni. Njegov je unutarnji svijet iznimno složen; ondje je nagomilano toliko mnogo misli, ali nijedna od njih nije pozitivna. On ne razmišlja o ljudskosti, istini ni pravom putu; razmišlja jedino o tome kako se vođama ulagivati i dodvoravati, kako sačuvati vlastiti status, kako se izvući bez posljedica, kako nastaviti ljenčariti, kako nastaviti živjeti na račun crkve, jedući i pijući, a pritom ne dajući ništa zauzvrat, a da ne bude otkriven i da ne snosi nikakvu odgovornost. U svom umu on planira, spletkari i razmišlja jedino o tim pitanjima; izvodi svakojake smicalice i u svojoj savjesti nikada ne osjeća nikakav prijekor ni optužbu. Kada dođe među skupinu ljudi, pogledom ih odmjerava: „Tih nekoliko kućanica nema uvida; nikako me ne bi mogle razlučiti. Ne bi mogle razaznati smicalice koje izvodim. Čak i da mogu, ne bi me mogle srušiti. Sitne ribe ne mogu uzburkati velike valove; one neće biti problem. Nema potrebe obazirati se na njih. Što se tiče preostalih, jedan je crkveni vođa, druga je starija sestra koja godinama vjeruje u Boga, a treća je mlada sestra koja je navodno na sveučilištu studirala psihologiju. Ovo troje donekle mi predstavlja prijetnju. S kim bih se prvo trebao pozabaviti? S kim bih se prvo trebao družiti i koga bih prvo trebao pridobiti? Kako da postanem jedan od njih? Kako da steknem ugled? Tko će mi biti saveznik, a tko protivnik? S kim bih se trebao sprijateljiti, od koga bih se trebao držati podalje, a koga bih se trebao čuvati? Ove stvari zahtijevaju dugoročno planiranje; moram razmisliti o njima.” Nakon nekoliko dana promatranja, on shvaća s kim bi se trebao družiti i urotiti, koga može pridobiti i iskoristiti, tko predstavlja protivničku silu te tko razumije istinu i drži se načela te koga se treba čuvati – on sve to shvaća. U svom srcu razmišlja: „Moram se čuvati onih koji me mogu razlučiti. Ne smijem ih uvrijediti niti bih im se trebao približavati. Moram se svakako držati podalje od njih, da ne bih pogriješio pa da me prozru. U njihovoj prisutnosti nipošto ne smijem govoriti neoprezno, da ne bi pronašli nešto što mogu iskoristiti protiv mene kako bi me razotkrili i raščlanili u crkvi. Ako braća i sestre zadobiju sposobnost razlučivanja, uklonit će me. To ne dolazi u obzir!” On svaki dan samo o tome razmišlja. S kim se boriti i kako se boriti kako bi zadobio slavu i prikazao se u dobrom svjetlu, s kim se družiti kako bi mogao ostvariti prednosti bez trpljenja gubitaka, kako nadomjestiti gubitke koje je u određenim stvarima pretrpio – po cijele dane samo o tome razmišlja. Može čak pola dana provesti razmišljajući o pogledu koji mu je netko uputio: „Jučer me taj i taj prilično prodorno gledao. Što je to značilo? Je li me razlučio? To nije dobar znak. Koji li je moj problem uočio? Moram biti oprezan ovih sljedećih nekoliko dana i ne smijem dopustiti da mi išta izleti. Osim toga, moram naučiti iščitati značenje tuđih pogleda i ne smijem biti neoprezan. Vjeđa mi titra ova posljednja dva dana; čini se kao da će se dogoditi nešto loše. Moram biti oprezan, stvarno se nadam da ništa neće poći po zlu; mogli bi me ukloniti ako ne budem oprezan.” Iz načina njegove interakcije s ljudima ne mogu se vidjeti nikakvi problemi. Njegovi obroci, san i rad čine se normalnima. Ali ono što je u njegovom srcu i umu nije normalno. Koja su očitovanja te nenormalnosti? To što su sve stvari o kojima razmišlja vrlo podmukle, drugima neshvatljive.
Ljudi koji su reinkarnirani iz đavala žive vrlo tajnovito. O svemu što se nalazi u njihovim mislima može se promišljati, sve se to može proračunati, isplanirati i unaprijed smisliti samo u mračnim zakutcima. Njihovo je srce u potpunosti ispunjeno stvarima poput borbe za slavu i dobitak, spletkarenja, uspoređivanja, ljubomore, prepiranja, osvete i tako dalje. Oni nikada ni najmanje ne tragaju za istinom. Kojom god se stvari bavili, ne iznose je javno kako bi o njoj razgovarali u zajedništvu i o njoj donijeli odluku na otvoren i pošten način; umjesto toga, oni potajno potraže nekoliko ljudi i s njima donesu odluku. U svakoj crkvi ima takvih ljudi. Oni su šutljivi i ne pokazuju osjećaje; s čim god se susretnu, odlučuju ostati tihi i nikada spremno ne izražavaju svoj stav. Gledajući izvana, oni s ljudima pristojno razgovaraju, ali nikada ne govore istinu niti otkrivaju što im je doista u srcu; ni za koga nemaju iskrenih riječi. Na primjer, neki ljudi nikada ne otkrivaju svoje najdublje misli bez obzira na to s kim se druže; čak ni članovi njihove najuže obitelji ne znaju o čemu oni svakodnevno razmišljaju. Čak ih ni njihova obitelj ne razumije, a kamoli ljudi koje ne poznaju. Čak i ako si im najbolji prijatelj, prijatelj iz djetinjstva, dugogodišnji prijatelj ili dobar kolega s posla, ti i dalje ne znaš što oni smjeraju; nitko ih ne može dokučiti. Kako god govorili ili postupali, nitko ih ne može prozreti. Ali povremeno im može izletjeti nekoliko riječi: „Taj i taj je bolji od mene, pa što! Jednog ću ga dana nadmašiti, samo gledaj!” Iza tih riječi „samo gledaj” krije se dublje značenje; to znači da oni svakodnevno u svom srcu i umu razmišljaju i promišljaju. Izvana se čine mirni i staloženi, ali u njihovu srcu bjesni oluja i vlada nemir. O kojim stvarima razmišljaju? Kad bi to bile otvorene i poštene stvari, pozitivne stvari poput pravog puta u životu, primjenjivanja istine, postupanja prema savjesti, kako se vladati, kako voljeti Boga i kako posvećeno izvršavati svoju dužnost – kad bi u svom srcu često razmišljali o tim stvarima, tražili ih, promišljali o njima, preispitivali ih i pokušavali ih razumjeti, tada bi njihovo unutarnje srce bilo vrlo mirno i ispunjeno mirom i radošću, a živjeli bi sve normalnije, a ne podmuklije. Ljudi koji žive u tim pozitivnim stanjima s vremena na vrijeme imat će duhovnu usklađenost i komunikaciju s onima oko sebe i onima s kojima su razmjerno bliski. Međutim, ti đavli u svom srcu promišljaju i razmišljaju samo o podmuklim stvarima. Podmuklost se odnosi na neopipljive stvari koje normalni ljudi ne mogu vidjeti, prilično nenormalne stvari, stvari skrivene u mračnim zakutcima koje je ljudima teško otkriti i opaziti, stvari koje normalnim ljudima nisu potrebne. Ti mračni zakutci jesu unutarnji svijet đavala. Srce im je ispunjeno tim podmuklim stvarima. Svaki se dan uspoređuju s drugima, sukobljavaju se s drugima, s drugima spletkare i izvode smicalice, bore se za status, obraz i zadnju riječ; razmišljaju samo o tim pitanjima. Ako ih pitaš imaju li sada put za to da budu pošteni ljudi, oni ti neće odgovoriti, neće obraćati pažnju na tebe i neće to htjeti spominjati. To je zato što im je srce ispunjeno tim negativnim, podmuklim stvarima; oni samo o tome razmišljaju. Kada povremeno moraju malo razmisliti o pitanjima koja se tiču tehničkih ili stručnih aspekata, to čine samo privremeno, zbog potreba svog rada ili života. Čim završe rad u tom aspektu, odmah opet počinju razmišljati o tim podmuklim stvarima, promišljajući: „Čiji su darovi veći od mojih? U kojem sam aspektu jači od njih, u kojem su aspektu oni slabiji od mene? Nije li se činilo da me taj i taj namjerno omalovažava kad je zadnji put razgovarao sa mnom? Čini se da to dvoje već dugo ne komunicira normalno – što se dogodilo među njima? Ako je među njima došlo do sukoba ili problema, mogu li ja iz toga izvući neku korist? Jedan od njih mi je od koristi i može mi pomoći, i stvarno se želim družiti s tim čovjekom, ali on nikada ne obraća pažnju na mene. Ako dođe do sukoba između njih dvoje, bih li mogao iskoristiti tu situaciju i tu priliku da s njim uspostavim odnos?” Ništa od onoga o čemu promišljaju i razmišljaju u svom srcu nema nikakve veze s pozitivnim stvarima niti s vjerovanjem u Boga i težnjom istini. Je li ova vrsta čovjeka zastrašujuća? (Jest.) Ako se družiš s njim, to je jednako druženju s đavlom. Ti ne spletkariš protiv njega, ali on spletkari protiv tebe i promatra te svaki dan, promišljajući o tebi i proučavajući te iza tvojih leđa: „Što je time mislio? Je li to usmjereno na mene? Kako da odgovorim da me ne prozre? Kako da odgovorim na način koji će mi biti od koristi? Ako ne odgovorim, hoće li misliti da sam glup, da me je lako zlostavljati ili da istinski ne vjerujem u Boga? Bi li to mogao pomisliti? Moram shvatiti što mu se zapravo mota po glavi.” Kada stalno živiš usred njegovih spletki, osjećaš li se ugodno u srcu? (Ne.) To je kao da pored sebe imaš nevidljivog demona; ne možeš osjećati mir ni radost. Kada se družiš s takvom osobom, imaš samo jedan osjećaj: stalan osjećaj nelagode. Ova je nelagoda vrlo normalna, jer intuicija ili šesto čulo kod normalnih ljudi izaziva nelagodu pred đavlima, pred nenormalnim bićima koja ih okružuju. Čak i ako je ne poznaješ baš dobro i ne možeš točno objasniti što nije u redu, uvijek se osjećaš nelagodno kada si s njom, kao da će se dogoditi nešto loše. To je dovoljno da dokaže da gaji loše namjere, da spletkari protiv tebe i da prema tebi ima skrivene namjere. Živiš pod njezinim budnim okom i svaki dan te proučava – zbog toga se osjećaš nelagodnije nego da imaš tigra ili lava pored sebe. Da si odgojio tigra ili lava, iako je to krvoločna životinja, nikada se ne bi osjećao nelagodno. Ali ako je pored tebe đavao, budući da on ima izopačenu priroda-bit, osjećaš se nelagodno. Ova je nelagoda osjećaj u duhu; uzrokovana je time što je đavao na djelu. Možda đavao subjektivno uopće ne namjerava teško ti nauditi, ali će i samo to njegovo neprestano spletkarenje protiv tebe i uhođenje stvoriti u tvom duhu nelagodu. Uz đavla pored sebe nipošto nećeš živjeti u miru i radosti, osim ako on zapravo nije đavao ili ako imaš dovoljan rast i dovoljno vjere u Boga ili ako imaš istinu kao svoj život – osim ako nije ispunjen jedan od tih uvjeta, u tom slučaju ti on neće predstavljati nikakvu prijetnju niti će imati ikakav utjecaj na tebe, a ti se nećeš osjećati nelagodno. Ako nijedan od tih uvjeta nije ispunjen, kada te đavao stalno uhodi, osjećat ćeš se nelagodno. Do koje će se mjere to postupno razviti? Osjećat ćeš odbojnost prema njemu i čuvat ćeš ga se, u sebi ćeš osjećati ometanje, u mnogim ćeš stvarima biti zabrinut, sputan i vezan. Ako je on u blizini, kada nešto radiš ili govoriš, uvijek ćeš morati uzeti u obzir pogled u njegovim očima, njegovo ponašanje ili njegova mišljenja. Mogao bi čak stalno pokušavati dokučiti: „Što će on misliti o meni? Kako to da ga ne mogu prozreti? Zašto osjećam da je proračunat i tajanstven? Zašto se čini da taj osmijeh nije osmijeh odobravanja? Zašto se tako bojim? Zašto on toliko utječe na mene?” Ako ne razumiješ istinu i nemaš sposobnost razlučivanja, onda ćeš, nakon što se neko vrijeme družiš s takvom osobom, prirodno biti pod njezinim utjecajem i završiti u takvom stanju, što je vrlo zastrašujuće.
Sudeći po onome što prirodno otkrivaju u svom svakodnevnom životu i onome što misle u svom srcu, ljudi koji su reinkarnirani iz đavala mogu se okarakterizirati kao oni koji imaju izopačenu bit. Ako s njima nisi imao dublji, bliskiji kontakt, možda ne razumiješ njihov unutarnji svijet, ali najizravniji i najjednostavniji način da razlučiš ljude ove vrste jest obilježje u njihovom vanjskom izgledu: oni često otkrivaju opaki pogled u očima i lukavi osmijeh. Taj opaki pogled u očima predstavlja prevrtljiv pogled, pogled koji nije tako čist i bistar niti tako pošten i iskren, već se čini nedokučivim. Osjećaš da u tom pogledu postoji skriveno značenje, ali oni ti jednostavno neće reći koje je to značenje. Nadalje, prikriveno nagovješćujući stvari dok govore, oni te navode da nagađaš, koristeći riječi kako bi ti dali naslutiti stvari i naveli te da pogrešno povjeruješ da razmišljaju na određeni način, ali zapravo, to je samo zavaravanje. To što ti shvaćaš uopće nije pravo značenje njihovih riječi; oni se samo žele poigravati s tobom i ismijavati te. U njihovom pogledu ne možeš pronaći nimalo iskrenosti; taj je pogled prevrtljiv i lutajući, u sebi ima nešto nejasno, neuhvatljivo. Čim u njihovim očima vidiš taj pogled, u tvom se srcu iznenada javlja sumnja i posumnjaš da je ono što si rekao ili učinio bilo pogrešno. Ako u njihovim očima ne vidiš taj pogled, smatraš da je tvoje mišljenje ispravno, da je tvoje vlastito shvaćanje jasno, da su te stvari u skladu s istina-načelima i da bi trebao postupiti na određeni način i imaš čvrsto uvjerenje da to učiniš. Ali čim se vaši pogledi sretnu ili oni zure u tebe s tim zlim pogledom u očima, nesvjesno osjetiš kako te prolazi jeza. Iako nije izgovoreno ništa izričito, taj zao pogled u njihovim očima daje ti psihološki nagovještaj, zaluđuje te, navodeći te da istog trena posumnjaš u sebe: „Jesam li rekao nešto pogrešno? Učinio nešto pogrešno? Gdje sam pogriješio?” Dotična stvar i dotično načelo očito su vrlo jasni i nedvosmisleni i bio si siguran da bi to trebalo učiniti na taj način i da je to ispravno, ali nakon što se vaši pogledi sretnu, ti umjesto toga postaješ sumnjičav. Takav pogled je pogled đavla. To je jedan aspekt: opaki pogled u njihovim očima navodi te da posumnjaš. Drugi aspekt je u tome što u tom zlom pogledu u njihovim očima ponekad postoji određeno značenje – prezir. Mlad si, nedovoljno iskusan, nedostaje ti životnog iskustva, a možda čak imaš i neke nedostatke ljudskosti, pa kada se njihove oči sretnu s tvojima, odmah gubiš samopouzdanje, slamaš se i odmah sumnjaš u sebe, osjećajući se vrlo beznačajno, osjećajući se slabije u odnosu na njih i pred njima postaješ malen. To je pogled đavla. Ovaj zli pogled ponekad smuti ljudske misli, ponekad poremeti ljudsko samopouzdanje, a ponekad se zbog njega ljudi također osjećaju negativno i potišteno.
Kada je riječ o razlučivanju ljudi koji su reinkarnirani iz đavala, ako ti još uvijek nedostaje iskustva u njihovu razlučivanju promatranjem pogleda u njihovim očima, onda gledaj o čemu razmišljaju svaki dan, gledaj o čemu s ljudima razgovaraju svaki dan te komuniciraju li normalno. Ako ne komuniciraju normalno i većina ih ne razumije, a njihovo načelo u druženju s većinom ljudi jest da šute, pa čak ni oni koji su im najbliži ne znaju o čemu razmišljaju svaki dan i ne mogu lako dokučiti njihove točne misli i gledišta niti shvatiti o čemu zapravo razmišljaju, onda je jasno da su takvi ljudi doista proračunati i nedokučivi. Njihova šutnja ne znači da nemaju misli ni gledišta; zapravo, njihove su stvarne misli skrivene u njihovom umu, oni ih jednostavno ne izgovaraju. Ako ih ne izgovaraju, kako možeš otkriti da su lukavi? Imaju nekakav lukavi osmijeh; često nabace lažan osmijeh. Kad se nađu s tobom licem u lice, lažno se smiješe, ali kada se okrenu, njihovo lice postaje bezizražajno, bez ikakvog osmijeha. Takvi su ljudi zastrašujući, užasavajući; oni su đavli. Razumijete li? (Razumijemo.) Na primjer, pretpostavimo da s njima raspravljaš o nečemu. Nakon što izneseš svoje gledište, oni ne izražavaju svoj stav, već se lukavo smiješe. Znaš li što znači lukav osmijeh? To znači da ne znaš je li taj osmijeh znak odobravanja ili neodobravanja niti znaš razumiju li oni zapravo što si mislio. Oni se samo nasmiju u stilu „he, he”. Što se tiče onoga što si rekao, oni ne kažu da je to ispravno ili da je pogrešno, ne kažu da to razumiju ili da ne razumiju, stoga ne možeš shvatiti što taj smijeh zapravo znači. Odgovorili su ti, ali taj je odgovor isti kao da nisu odgovorili. Da nisu odgovorili, pretpostavio bi da možda nisu razumjeli; umjesto toga, takav te njihov odgovor samo zbunjuje. Ne znaš označava li taj smijeh ismijavanje, prezir, ruganje ili slaganje i odobravanje. Ako ih pitaš za gledište, oni se opet nasmiju s „he, he”, kažu: „U redu, u redu”, a nakon što to izgovore, njihov se izraz lica iznenada smrkne. To neprimjetno stvara ogroman pritisak na tebe. Ako je tvoj rast mali i nemaš pravi stav ili ispravne misli i gledišta, oni te mogu zastrašiti. Zato se taj njihov osmijeh naziva lukavim osmijehom – podmuklost i prepredenost nazivaju se lukavošću. Oni ne otkrivaju spremno svoja gledišta. Smatraju da je reći jednu riječ premalo, dvije riječi previše te da je, kada se gledište jasno iznese ili se ono odnosi na nešto konkretno, to neuspjeh, pogreška. Stoga je za njih najbolja metoda nasmiješiti se i pustiti te da nagađaš – možeš nagađati koje god značenje želiš, možeš nagađati kako god ti se sviđa, ali barem osjećaš da nisu neprijateljski raspoloženi prema tebi te je time njihov cilj postignut. Promatrajte te stare lisce koji spletkare i koji su iznimno lukavi te one ljude koji su podmukli i prepredeni, koji primjenjuju nemilosrdne taktike: oni ne govore mnogo niti su im lica vrlo izražajna, ali pogled u njihovim očima i njihov osmijeh izopačeni su. Normalni iskvareni ljudi i oni koji su reinkarnirani iz životinja bježe od ljudi koji su reinkarnirani iz đavala; oni se ne žele družiti s takvim ljudima, a biti s takvim ljudima njima je zastrašujuće, od toga ih hvata jeza. Zašto ih hvata jeza? Zato što takvi ljudi nisu ljudska bića, oni su đavli, a đavli su sposobni za sve. Kada su normalni ljudi u interakciji s nekom osobom, oni u njoj ne izazivaju jezu. Normalni ljudi imaju savjest i razum, postupaju umjereno i suzdržano te imaju osnovna mjerila. U najgorem slučaju, kada su ljuti, mogu te malo izvrijeđati i reći neke neugodne stvari koje donekle povređuju tvoje samopoštovanje. Ali đavli su drugačiji; oni te ne vrijeđaju niti povređuju tvoje samopoštovanje, ali ti naude. Iza tvojih leđa smišljaju kako da te navedu na pogrešan put; kopaju ti jamu i navode te da sam u nju uskočiš. Nakon što uskočiš, gledaju te odozgo, naslađujući se tvojom nesrećom, dok se istovremeno pretvaraju da su dobri ljudi, govoreći: „Ja ću te spasiti! Kako si upao? Mislio sam da većina ljudi zna da je ovdje jama.” Čak žele glumiti dobricu, nastojeći te navesti da im povjeruješ. Nisu li ovakvi ljudi zastrašujući? Tu su jamu oni iskopali i napravili su je po tvojoj mjeri; ako ti ne uskočiš u nju, tko će? Nakon što uskočiš u jamu, oni pružaju ruku da te spase, a dok te spašavaju, kažu: „Zašto si uskočio?” Dok se naslađuju tvojoj nesreći, također paze da ne shvatiš da su tu jamu oni iskopali. Jasno je da su ti oni naudili, a ipak te navode da im budeš duboko zahvalan. Nije li to izopačenost? (Jest.) To je krajnja izopačenost!
Postoji jedna stvar koju ljudi koji su reinkarnirani iz đavala često čine, a koju su svi vidjeli: đavli su najbolji u govorenju lijepih riječi kako bi se ljudima dodvorili. Na primjer, kada takva osoba vidi da radiš, sakrije se u kuću i promatra. Kada završiš s poslom, ona izađe i kaže: „Oh, radio si! Zašto mi nisi javio? Mogao sam ti pomoći i podijeliti teret. Ako će biti naporno, možemo to riješiti zajedno. Sljedeći put kad budeš radio, samo mi javi – to je sitnica. Nemoj se ustručavati zatražiti moju pomoć!” Kada to čuješ, bude ti toplo oko srca i pomisliš da, iako nije pomogla, imala je namjeru to učiniti i njezine su riječi dovoljne. Ona te obmanjuje svojim lijepim riječima. Vidiš, takva osoba zapravo može izgovoriti takve stvari i ne osjeća nimalo srama dok ih izgovara. Kako onda možeš znati da su njezine riječi lažne? Sljedeći put kada završiš svoje zadatke, ona dođe i ponovno izgovara lijepe riječi: „Zašto mi nisi javio da radiš? Nikada me ne tražiš da ti pomognem; stvarno se prema meni odnosiš kao prema strancu. Zašto si tako suzdržan prema meni?” Nakon što se to dogodi dva ili tri puta, znaš da ti ona zapravo ne želi pomoći u radu te da samo izgovara neke lijepe riječi kako bi te prevarila i dodvorila ti se. Kada se doista pojavi nešto u čemu ti je potrebna njezina pomoć, nigdje je nema. Kakva je to osoba? To je đavao, sigurno ne čovjek. Oni koji su reinkarnirani iz đavala svakome koga sretnu govorit će lijepe riječi kako bi ga prevarili i ostvarili vlastite ciljeve. Puni su lukavih spletki; oni nisu ljudi, već đavli. Ima li ičeg vrijednog u druženju s takvim ljudima? Ne bi uopće trebao obraćati pažnju na njih. Ima li takvih ljudi u vašem svakodnevnom životu? (Ima.) Takva se osoba tako ponaša u toj stvari, a i u drugim se stvarima ponaša na isti način – uvijek obmanjuje ljude. Eto koliko je izopačena; nije iskrena prema ljudima.
Jeste li svi donekle u stanju razlučiti jedno očitovanje karakteristike „izopačenosti” ljudi koji su reinkarnirani iz đavala – konkretno, podmuklost? (Jesmo.) Takvi su ljudi osobito podli, osobito podmukli te osobito prepredeni i lukavi. Ako se prema njihovim očitovanjima i dalje odnosiš kao prema normalnim otkrivenjima iskvarenosti i još uvijek im pomažeš i podržavaš ih kao brata ili sestru, nije li to očitovanje gluposti? (Jest.) Ubuduće više ne smiješ činiti te gluposti; oni nisu ljudi, već đavli te nisu oni kojima bi trebao pomagati i koje bi trebao podržavati. Oni u svom srcu znaju što je istina i da je dobro biti poštena osoba. Ali znati je jedno; oni to ne zahtijevaju od sebe i nikada praktično ne postupaju tako da budu pošteni ljudi. Nije riječ o tome da oni žele tako praktično postupati, ali ne mogu; naprotiv, oni nikada nemaju namjeru tako postupati. Razmislite o tome – o čemu oni spletkare i što planiraju u svom srcu? Nijedna jedina stvar nije povezana s pozitivnim stvarima i nijedna misao nije povezana s pozitivnim mislima i gledištima. Oni nemaju namjeru primjenjivati istinu niti imaju namjeru hodati pravim putem, stoga u svom srcu nikada ne tragaju za istina-načelima niti tragaju za načinom postupanja u skladu s Božjim nakanama. Također nemaju namjeru ispuniti dužnost stvorenog bića niti biti posvećeni i prinijeti svoju iskrenost. Sve što proračunavaju podmukle su stvari. Neki ljudi kažu: „Ono što oni proračunavaju stvar je njihovog unutarnjeg svijeta – to nije lako razlučiti. Kako drugi mogu znati o čemu oni razmišljaju kada se ne otvaraju i ne razgovaraju u zajedništvu o tome? Naizgled se ponašaju sasvim dobro, a također su zaokupljeni tekućim zadacima. Zašto Ti kažeš da su podmukli i karakteriziraš ih kao đavle?” Drugi kažu: „Oni samo otkrivaju pomalo opak pogled u svojim očima, pomalo lukav osmijeh; i dalje ne možemo prozreti o čemu razmišljaju u svom unutarnjem svijetu.” Kako onda netko može razlučiti da su oni đavli? Misli osobe su neopipljive; ako ih ona ne izrazi, ne možeš ih vidjeti niti otkriti i nećeš ih moći razlučiti. Međutim, kakve god misli i gledišta osoba imala, za čim god žudila ili što proračunavala u svom unutarnjem svijetu, ona će zasigurno postupati kako bi ostvarila svoje ciljeve, stoga će uvijek imati neke stvari koje proživljava, neka očitovanja. Dok god živi među ljudima, drugi će moći vidjeti stvari koje čini ili doći u doticaj s njima. Možda ne znaš što u dubini svoga srca proračunava, spletkari i planira, ali stvari koje spletkari, planira i proračunava jednog će dana biti otkrivene i ona će ih očitovati; pretvorit će ih u stvarnost i među ljudima će poduzeti neke radnje. Kada se te stvari dogode pred tvojim očima, zar ih nećeš moći vidjeti? Zar nećeš moći razlučiti tu osobu? Neki ljudi kažu: „Čak i ako vidim njezina očitovanja, još uvijek ne znam kako razlučiti ili okarakterizirati ovu vrstu osobe.” To je lako riješiti; ova vrsta osobe ima nekoliko karakteristika, a ti je pomoću tih karakteristika možeš razlučiti. Prva karakteristika jest da ona uvijek postupa prema vlastitoj volji i nikada ne traga za istina-načelima. Bez obzira na to što radi, ona to sama unaprijed isplanira i postupa u potpunosti prema vlastitim planovima, načinima razmišljanja i nakanama, u potpunosti prema vlastitoj volji. Ne traži svačija mišljenja i, naravno, još manje traga za istina-načelima ili postupa prema radnim aranžmanima. Ako možeš vidjeti ova očitovanja, nisu li tada đavli potpuno razotkriveni? (Jesu.) Neki ljudi kažu: „Možda oni razumiju istinu i poznaju istina-načela, pa znaju što treba učiniti, a da to ne rasprave s drugima.” Ova je izjava opet pogrešna; ona odražava nesposobnost da se stvari prozru. Za vas su stvari koje đavli govore i čine niz teških prepreka. Bez obzira na to jesu li oni tražili mišljenje braće i sestara, ti bi trebao jasno vidjeti jesu li cilj, motiv, polazište i načelo njihovih postupaka zaštititi vlastiti ugled, status i obraz ili zaštititi crkveni rad te štiti li konačni postignuti učinak interese Božje kuće i donosi li većini ljudi gubitke, štetu i sabotažu ili im donosi koristi. Što god činili oni koji su reinkarnirani iz đavala, to je uvijek s ciljem da zaštite vlastite interese; to je još jedna karakteristika onih koji su reinkarnirani iz đavala. U njihovim su očima njihovi interesi iznad svega ostalog, baš kao kod trgovca koji posluje: interesi su najvažniji. Čiji su interesi najvažniji? Vlastiti interesi đavala su najvažniji. Ako se nečim što bi učinili mogu zaštititi njihovi interesi, obraz, status, ugled ili materijalna dobra i novac, oni se nipošto neće suzdržavati, već će to provesti do kraja, čineći to do samog kraja. Čak i ako se vođe na višoj razini ili braća i sestre tome usprotive i to se ne može dalje provoditi te naiđu na zid, oni će i dalje koristiti zaobilazne taktike, pokušavajući na sve načine eliminirati sve protivnike i ukloniti sve prepreke kako bi nastavili s onim što žele učiniti. Oni se nipošto neće suzdržavati; oni štite samo svoje vlastite interese. Sada to možete jasno vidjeti: bilo da se radi o planovima, načinima, mjerama ili koracima o kojima spletkare, koje planiraju i osmišljavaju, sve su te stvari proračunate u njihovu umu; oni razmišljaju samo o interesima, a um im je ispunjen mislima o interesima; koga iskoristiti, kome se približiti, koga se kloniti, koga podržati, kome se usprotiviti, koga smijeniti – sve te stvari oni strateški planiraju u skladu sa svojim interesima. Ako u izvršavanju rada i obavljanju svoje dužnosti dođu do ove točke, onda su oni antikristi, đavli koji otkrivaju svoje pravo lice. Takvi su ljudi iznimno zagonetni i proračunati; svakodnevno promišljaju o tim stvarima. Kad bi htjeli u potpunosti prozreti svaku osobu u crkvi, koliko bi to trajalo? Tek nakon što kristalno jasno dokuče situaciju svih članova crkve, stvarne probleme i prave poteškoće svake osobe, pa kad za to dođe pravo vrijeme, oni počinju postupati, čineći što god žele – ni prema kome ne pokazuju popustljivost i nitko ih ne može spriječiti. Pod krinkom obavljanja crkvenog rada oni vode vlastiti posao, nastojeći za sebe steći koristi. Na kraju crkveni rad i ulazak u život braće i sestara trpe gubitke. Po cijenu žrtvovanja ulaska u život svih braće i sestara te interesa Božje kuće, oni ostvaruju svoj cilj da zadovoljenje njihovih osobnih interesa bude najvažnije. Zar ih u ovom trenutku ne možeš jasno vidjeti? Sudeći prema načinu na koji rade stvari i konačnim rezultatima, oni su đavli; oni nisu ljudi. Čini se da po cijele dane vrlo malo govore i rijetko izražavaju svoja gledišta, ali oni zapravo svaki dan provode proračunavajući kako postupiti da bi zadobili koristi. Iako izvana djeluju prilično smireno, profinjeno, krhko i pristojno te kao da nisu razgovorljivi, srce im je nemirno, poput podivljalog mora. Oni u potpunosti shvaćaju te stvari, a zatim provode planove koje su osmislili, a konačni je rezultat baš onakav kakav su i planirali. Nije li to djelo đavla? (Jest.) To je djelo đavla. Zar ih u ovom trenutku ne možeš prozreti?
Tako velik problem koji je prošle godine nastao u radu na evanđelju bio je izravno povezan s nekoliko đavala, izravno povezan s postupcima đavala. Ti đavli u svom postupanju nikada nisu tragali za istina-načelima. Nakon što im je Višnji dodijelio rad, oni su ga osobno spremno prihvatili, ali kada su otišli raditi u crkve, jednostavno su divljali čineći loše stvari. Nisu štitili interese Božje kuće, i zbog toga su Božji prinosi pretrpjeli gubitke, rad na evanđelju pretrpio je gubitke i crkveni život pretrpio je gubitke; nekoliko je područja pretrpjelo gubitke, a oni su također izazvali kaos u crkvenom radu. Ti možda ne možeš prozreti o čemu đavao razmišlja niti znaš je li tragao za načelima. Ali kada postupa i ti vidiš prve naznake, znat ćeš da su način i izvor njegovih postupaka pogrešni, da se u potpunosti razmeće, čineći stvari prema vlastitoj volji te postupajući proizvoljno i samovoljno i uspostavljajući nezavisno kraljevstvo. Štoviše, bande đavala međusobno se štite; nitko od njih ne štiti interese Božje kuće. Bez obzira na to što veliki đavli čine, sljedbenici i mali đavli daju sve od sebe da im laskaju i da im se ulaguju. Veliki đavli postupaju nesmotreno i samovoljno, a mali đavli slijede njihov primjer i ulizuju im se – oni međusobno usko surađuju. Neki ljudi kažu da još uvijek ne mogu prozreti činjenicu da je nečija bit zapravo bit đavla. U tom slučaju, pogledaj prirodu nečega što čini i posljedice toga. Ako su priroda i posljedice vrlo ozbiljne, onda čovjek može biti siguran da je to djelo đavla. Na primjer, što se tiče pitanja prijavljivanja lažnih brojeva ljudi zadobivenih propovijedanjem evanđelja, neki su ljudi rekli: „Nije li prijavljivanje lažnih brojeva protivno načelima? Moramo prijaviti stvarne brojeve; onoliko ljudi koliko je zadobiveno, toliko bismo trebali prijaviti. Kako u svojim izvještajima možemo lagati? Kako možemo prijaviti tisuću kada ih je zadobiveno stotinu, ili deset tisuća kada ih je zadobiveno tisuću?” Što je rekao jedan od tih lažnih vođa? „Morate to prijaviti na ovaj način; svi to tako prijavljuju. To je tok Duha Svetog!” Možete li razlučiti ovu izjavu? Prijavljivanje lažnih i izmišljenih brojeva očito je pokušaj obmanjivanja Boga. Kako bi to uopće mogao biti tok Duha Svetog? To je zli trend. Duh Sveti nikada nije ljudima rekao da govore laži niti prijavljuju lažne brojeve; samo đavli mogu reći takve stvari. Možete li to razlučiti? Budući da je taj lažni vođa bio u stanju izgovoriti takve apsurdne riječi, on nije normalna osoba; taj lažni vođa također pripada kategoriji đavala. Možete li vi prozreti ovu stvar? Možete li razlučiti da takve riječi govore đavli? Jedino đavli i Sotone mogu reći takve stvari. Ako ovu stvar ne možete prozreti, onda nimalo nemate sposobnosti razlučivanja. Ako oni koji su reinkarnirani iz životinja to ne mogu prozreti, za to još i ima opravdanja, jer oni nisu ljudi; oni nemaju ljudski duh. Ako ti doista imaš sposobnost razlučivanja i možeš prozreti ovu stvar, jesi li onda ispunio svoju odgovornost? Jesi li ustao da zaustaviš i razotkriješ ovu stvar? Recimo da kažeš: „Prozreo sam to, ali moje riječi imaju malu težinu zbog mog skromnog statusa, a ja sam slab i sam; ne usuđujem se to zaustaviti niti razotkriti!” U tom slučaju, ti si beskorisna kukavica! Nisi ostao pri svome i nisi bio postojan u svom svjedočanstvu; ti nisi Božji odani sluga, nisi ispunio odgovornost čovjeka. Ti si samo smetena osoba, beskorisna kukavica. Recite Mi, voli li Bog beskorisne kukavice? (Ne.) Bog ti daruje život, opskrbljuje te istinom i štiti te od toga da ti Sotona naudi u tvom svakodnevnom životu. Ali ispada da ti ne prihvaćaš istinu i umjesto toga slijediš Sotonu u činjenju zla, živeći među đavlima i dopuštajući Sotoni da ti naudi. Jasno vidiš pravo lice Sotona, a ipak ih ne razotkrivaš. Time tražiš nevolju; zaslužuješ da te Sotona nasamari. Bog te opskrbljuje istinom kako bi ti omogućio da stekneš veću sposobnost razlučivanja. Ako imaš sposobnost razlučivanja, ali i dalje se praviš gluh i glup, ne ustajući da razotkriješ lažne vođe i antikriste, onda si beskorisna kukavica! Nisi ispunio odgovornost koju bi osoba trebala ispuniti; zanemario si svoju odgovornost, ti si smeće, beskorisna kukavica, gotovan, ništarija! Đavli koji prisiljavaju ljude da prijavljuju lažne brojeve u propovijedanju evanđelja – takav bi postupak trebao biti prilično očit i ne bi ga trebalo biti teško razlučiti. Pretpostavimo da te netko udari nogom ili šakom. Ne znaš zašto se tako ponaša prema tebi i ne možeš razlučiti što time misli. Zatim te ubode nožem u vrat i tek tada shvatiš: „Pokušava me ubiti!” Reci Mi, koliko si zapravo glup? On te zlonamjerno udara nogom, a ti čak ne možeš ni prepoznati da je on zla osoba, i još uvijek ga pokušavaš urazumiti: „Nisam te uvrijedio, zašto me udaraš? Imaš li imalo ljudskosti?” Ako te udari bez razloga, nije li on zla osoba? Ima li ikakve svrhe pokušavati urazumiti zlu osobu? Da krene na tebe nožem, bilo bi prekasno za žaljenje. Dok pozoveš u pomoć, bilo bi prekasno; tvoj bi život bio gotov. Pogledaj kako je mali tvoj rast, kako si glup! Kada se susretneš sa Sotonama, moraš preuzeti inicijativu i napasti, nemoj biti pasivan. Ako si uvijek pasivan, samo reagiraš i vapiš Bogu da te spasi kada ti Sotone namjeravaju oduzeti život, to je previše pasivno, previše tupoglavo! Bog ne voli takve ljude.
Neki ljudi na vrlo zaobilazan način prijavljuju probleme u vezi s lažnim vođama i antikristima. Ne usuđuju ih se prijaviti u svojoj lokalnoj crkvi, već odlaze u crkve u drugim područjima kako bi ih ondje prijavili, bojeći se da će netko u njihovom lokalnom području proširiti tu vijest te da će to zli ljudi saznati i mučiti ih. Ti ljudi imaju tako mali rast. Vjeruješ u Boga, a ipak se toliko bojiš zlih ljudi i đavala? Imaju li đavli tako veliku moć? Mogu li ti đavli oduzeti život? Je li tvoja sudbina u rukama đavala? Zašto ih se toliko bojiš? Oni su samo zli ljudi; što ti mogu učiniti? Čak i u najgorem slučaju, ova zemlja ima zakone – čega se bojiš? Ovo nije Kina gdje đavli divljaju; ovo je demokratska zemlja u kojoj postoji vladavina prava. A da i ne spominjemo činjenicu da u crkvi imaš braću i sestre – što ti zli ljudi mogu učiniti? Neki se ljudi toliko uplaše samo zato što trebaju prijaviti probleme s vođama i djelatnicima. Problem nije u tome što imaju malo vjere; to su beskorisne kukavice i slabići koji ne zaslužuju ni živjeti! Dah koji ti je Bog dao uzalud je potrošen na tebe; bilo bi bolje dati ga životinji. Čak i životinja, kada je stjerana u kut, može ugristi čovjeka. Živ si, a ipak nemaš čak ni to malo hrabrosti; prevelika si kukavica! Iako se neki ljudi ne usuđuju izravno boriti protiv zlih ljudi kada se susretnu s njima, oni se služe mudrošću kako bi zaštitili crkveni rad. Nadređenima prijavljuju probleme sa zlim ljudima i udružuju snage s onima koji ljube istinu kako bi te zle ljude uklonili s njihovog položaja. Oni imaju ovakvu odlučnost: „Ti si zla osoba, ali ja te se ne bojim. Neću ti dopustiti da činiš zlo, ometaš i sabotiraš rad Božje kuće. Neću ti dopustiti da bude po tvom. Riskirat ću svoj život da se borim protiv tebe – što mi možeš učiniti? U najgorem slučaju, oduzet ćeš mi život, ali dok god u sebi imam daha, borit ću se protiv tebe do kraja!” Imate li vi takvu vjeru? Te beskorisne kukavice nemaju takvu vjeru. Kada vide đavle kako ometaju crkveni rad, u srcu znaju da je to pogrešno, da su to đavli i antikristi koji čine zlo. Ali misle: „Ne mogu ih razotkriti niti prijaviti; ne bih si trebao stvarati nevolje. Što manje nevolja, to bolje; ključno je zaštititi sebe. Ako me zli ljudi izbace iz crkve zato što sam ih razotkrio, pa mi se uskrati čak i prilika da vjerujem u Boga i postignem spasenje, i ne budem mogao čak ni izvršavati svoju dužnost, neću li biti potpuno isključen?” Ne usuđuju se razotkriti zle ljude, jako se bojeći njihove odmazde. Dakle, kada veliki crveni zmaj mahnito tlači i progoni Božji izabrani narod, oni se zasigurno i toga boje, a ako budu uhićeni, sigurno će postati Jude i izdati Boga. Dakle, ako se bojiš zlih ljudi u crkvi i ne usuđuješ ih se razotkriti kada ih vidiš da čine zlo, nije li to onda predaja Sotoni? Bog te opskrbljuje istinom, daje ti vjeru i do sada te štitio i održao na životu. Ti udišeš dah koji ti je Bog dao, uživaš u istini kojom te On opskrbljuje i uživaš u Njegovoj milosti. Imaš tako dobre uvjete crkvenog života i živiš prilično ugodno. Međutim, kada u Božjoj kući zli ljudi uzrokuju ometanja, ti to vidiš i razlučuješ, a ipak se ne usuđuješ reći ni jednu jedinu riječ, ne usuđuješ se čak ni glasnije disati – kakvo si ti to stvorenje? Ne zaslužuješ čak ni živjeti! Lokalnim vođama u svojoj lokalnoj crkvi ne prijavljuješ probleme, već ideš u crkve u drugim područjima kako bi ih ondje prijavio. Možeš li s takvim sitničavim, kukavičkim načinom razmišljanja postići velike stvari? A ipak kažeš da želiš svjedočiti o Boga i biti pobjednik – ti si ništa, gori si od zvijeri! Čak i pas zna zaštititi svog gospodara. Ako dođe stranac, pas iz sve snage laje, bojeći se da je sigurnost njegova gospodara ugrožena. Neki psi nisu veliki i čovjek ih jednim udarcem nogom može oboriti na tlo, ali oni se ne boje i dalje iz sve snage laju – čine to kako bi zaštitili svog gospodara. Neki psi čak riskiraju svoj život kako bi zaštitili gospodara. Ti ljudi nemaju čak ni to malo vjere i manje su odani nego što je pas čuvar odan svom gospodaru – svi su oni beskorisni bijednici! Besplatno uživaju Božju milost i opskrbu, ne dajući ništa zauzvrat, pa čak i uzimaju zdravo za gotovo da Bog treba voljeti ljude i iskazivati im milosrđe. Kada vide da se crkveni rad ometa i sabotira, u srcu nisu uzrujani. To znači da su gori od zvijeri, daleko gori od psa čuvara. Što bi trebao učiniti kada se u budućnosti ponovno susretneš s đavlima? Ako ih ne možeš prozrijeti i ne znaš koje loše stvari planiraju učiniti kada se nasmiješe ili kakve su opake namjere skrivene u njihovom pogledu, onda ih najprije možeš promatrati. Pronađi pouzdanu osobu koja će ih nadzirati, promatraj što govore i rade u tajnosti te što smišljaju sa svojim suučesnicima. Moraš u korijenu sasjeći sve njihove zavjere i spletke, ne dopuštajući im da uspiju i ne dopuštajući da interesi Božje kuće pretrpe gubitke. Neki ljudi imaju ovakvu odlučnost: „Moram dobro čuvati vrata Božje kuće, moram biti dobar pas čuvar. Ne znam kako bi drugi postupili u vezi s ovim pitanjem, ali što se mene tiče, neću prijeći preko toga; borit ću se protiv đavala do kraja!” To se zove odanost Bogu; time oni ne pokušavaju dokazati koliko su sposobni. „Oslonit ću se na Boga da to učinim; nema šanse da ijednom đavlu bude po njegovu ili da uspije dok sam ja ovdje! Čuvat ću vrata Božje kuće, štititi braću i sestre, štititi interese Božje kuće i čuvati rad Božje kuće. Nema šanse da itko uzrokuje ometanja ili da sabotira – ako vidim da netko to čini, neću biti popustljiv prema njemu. Ako ga treba smijeniti, bit će smijenjen, ako ga treba izbaciti, bit će izbačen, a ako ga treba ukloniti, bit će uklonjen. Nipošto se neću suzdržavati!” Imate li vi takvu vjeru? (Da.) Ako si prilično sposoban kada se radi o borbi protiv ljudi ili životinja, ali kada se moraš boriti protiv đavala, postaneš plašljiv i uplašen te se povlačiš u svoj oklop poput kornjače, tada Bog kaže da si gotov, da si beskoristan, da nećeš moći zadobiti istinu i ne možeš postići spasenje. Borba protiv đavala prava je bitka; to je bitka za svjedočenje o Bogu. To je bitka koju pobjednici, sveci i sljedbenici Boga moraju voditi, stav koji moraju zauzeti te odlučnost i nepokolebljivost koju moraju posjedovati. „Borit ću se protiv đavala do kraja! Ili oni ili ja! Nipošto se neću bojati, nipošto neću ustuknuti i nipošto se neću obeshrabriti!” Imate li vi takvu odlučnost? (Sada imamo.)
Neki pojedinci imaju premali rast. Kada se susretnu s ljudima koji imaju moć i status, osobito s onima koji izgledaju opasno, koji su iskusni i iznimno lukavi, kao i podmukli i prepredeni, u srcu osjećaju strah. Iako vrlo dobro znaju da su ti ljudi đavli, i dalje im uporno laskaju, dodvoravaju im se i ugađaju im te se ne usuđuju ni najmanje ih uvrijediti, a kamoli ih razotkriti. Kada vide đavle i Sotone, ne usuđuju se pridržavati nikakvih načela niti imaju ikakvo dostojanstvo sveca. Neki čak kažu: „Moramo se uklopiti među te ljude i izgraditi dobre odnose s njima, inače crkveni rad neće moći napredovati.” Jasno je da ti ljudi u Božjoj kući ne služe nikakvoj dobroj svrsi i jasno je da su to oni koji su okarakterizirani kao đavli i antikristi te da su oni koje treba izbaciti ili ukloniti, a ipak ih neki pojedinci toleriraju. Ti pojedinci smatraju da te ljude ne mogu pobijediti; u svom su srcu uplašeni i prestravljeni, zabrinuti za vlastitu situaciju i zabrinuti da će ih oni izolirati ili da će se okomiti na njih. Nemaju mudrosti nositi se s njima, nemaju dovoljno rasta da se bore protiv njih te neprestano uzmiču, neprestano popuštaju i prave kompromise. Kao rezultat toga, prođu tri mjeseca, zatim šest mjeseci, a crkveni rad završi u stanju paralize, dok crkveni život završi u rasulu. Oni jasno vide te zle ljude i đavle kako uzrokuju ometanja, vide te lokalne nasilnike kako divljaju u crkvi, a ipak ih se ne usuđuju razotkriti niti se pozabaviti njima, bojeći se da će to utjecati na njihovu vlastitu sigurnost, status, ugled i interese. Kako tvoj status, ugled i osobna sigurnost mogu biti tako važni? Nije li bilo koja stavka rada u Božjoj kući važnija od tog tvog malog života? U najgorem slučaju, čak i ako, iz odanosti Bogu preuzmeš neke rizike, neće li te Bog zaštititi? Ako se služiš mudrošću i postupaš prema načelima kako bi zaštitio interese Božje kuće, hoće li te Bog predati Sotonama da te oni po svojoj volji zlostavljaju i teško ti naude? (Ne.) Bog jako cijeni takvu osobu, ne može je više cijeniti; kako bi te mogao predati Sotonama? Tvoja je vjera premala. Ti si baš poput Petra u ono vrijeme – Gospodin Isus pozvao ga je s mora, govoreći: „Dođi”, što je značilo da bi Petar trebao hodati po moru kao da je ravno tlo, ali što je Petar više hodao, to se više bojao i izgubio je vjeru u Boga. Ako Bog traži od tebe da dođeš, On ti je dao obećanje i sasvim te sigurno može zaštititi; On neće dopustiti da se nađeš u opasnosti. Čak i ako ti je život u opasnosti, kako bi tome trebao pristupiti? Ne bi li trebao jednostavno dragovoljno povjeriti svoj život Bogu? Što je tu tako strašno? Jesu li đavli doista tako zastrašujući? Veliki crveni zmaj tlači i uhićuje vjernike, a ti i dalje možeš ustrajati u svojoj vjeri; takvo te surovo okruženje ne obeshrabruje. Međutim, kada se u crkvi pojavi nekoliko malih đavala, toliko se uplašiš da se povučeš natrag u svoj oklop i osjećaš se primoranim slijediti ih u činjenju zla. Nije li to gubitak tvog svjedočanstva? (Jest.) Može se reći da je to što đavli u nekim crkvama i određenim radnim okruženjima dobivaju ono što žele, bacajući crkveni rad u takav kaos i ostavljajući ga u rasulu baš onako kako su željeli, zbog čega braća i sestre nemaju prikladno okruženje za izvršavanje svojih dužnosti, povezano s time što neki ljudi prozru te đavle, a ipak ne ustaju kako bi se borili protiv njih, već umjesto toga prave kompromise s tim đavlima i Sotonama kako bi zaštitili sebe. Može se reći da ti ljudi namjerno dopuštaju đavlima da čine zlo i ometaju crkveni rad. Ako prozreš da đavli ometaju crkveni rad, a ipak se ne boriš protiv njih niti ih razotkrivaš, nije li to dopuštanje đavlima da čine zlo? Nakon što otkriješ da đavli čine zlo, ako ih odmah razotkriješ, pozabaviš se njima i zaustaviš ih, tada se gubici mogu smanjiti, a kaos do određene mjere ublažiti. Nije li to korisno i za rad Božje kuće i za ulazak u život braće i sestara? Pa zašto to onda ne učiniš? Ako to ne učiniš, nemaš nikakvu odanost prema Bogu. Bez obzira na to jesi li vođa ili djelatnik bilo koje razine, ili običan sljedbenik, sve dok prozireš đavle kako čine zlo i ometaju crkveni rad, ali ih ne razotkrivaš kako bi zaštitio interese Božje kuće, tada nisi bio postojan u svom svjedočanstvu, ti si smetena osoba i ne zaslužuješ živjeti! Nisi ispunio odgovornost ljudskog bića, stoga ne zaslužuješ udisati dah koji ti je Bog dao. Razumijete li? (Razumijemo.) Što bi ljudi trebali učiniti u vezi s ovim pitanjem? Bez obzira na to s kakvom se vrstom đavla suočavaš – bio on izopačen, zao, podmukao, okrutan ili lukav – i bez obzira na njegov cilj, dok god ga vidiš kako ometa crkveni rad i to razlučuješ, tada bi trebao ustati kako bi ga razotkrio i zaustavio. U tome leži tvoja odgovornost. Neki kažu: „Ne znam što bih rekao da ga zaustavim.” Onda se moli Bogu i mudro se odnosi prema njemu. Zasad ga nemoj provocirati; nemoj ga provocirati izravnim razotkrivanjem. Umjesto toga, pokušaj ga na sve načine spriječiti da uspije u svojim spletkama i namjerama. Najprije u najvećoj mogućoj mjeri zaštiti crkveni rad i pobrini se da interesi Božje kuće budu zaštićeni. Zatim pronađi priliku da se s onima koji razumiju istinu ili s vođama i djelatnicima posavjetuješ o najprikladnijem načinu da se pozabaviš tim đavlom. Ovaj se posao mora obaviti s mudrošću. S jedne strane, moraš se boriti protiv Sotone, zaustaviti zla djela Sotona i đavala, pomoći braći i sestrama da zadobiju sposobnost razlučivanja te zaštititi braću i sestre, kao i rad Božje kuće. S druge strane, i sebe moraš zaštititi u najvećoj mogućoj mjeri. Ako je doista potrebno da se suočiš s opasnošću ili nedaćama, onda bi to trebao učiniti kao svoju neizbježnu dužnost, ne razmišljajući o vlastitom izlazu ni sigurnosti. To je zbog potreba crkvenog rada i u tome leži tvoja odgovornost. Moraš to učiniti i trebao bi to učiniti; inače ćeš biti nedostojan života koji ti je Bog dao i opskrbe koju ti On godinama pruža. Nije li tako? (Jest.) Svi bi trebali imati takav stav kada se radi o postupanju prema đavlima. Ti si stvoreno biće koje je stvorila Božja ruka. Bez obzira na to pripadaš li kategoriji ljudi ili drugoj kategoriji živih bića, dok god je tvoj trenutačni identitet ljudski, identitet stvorenog ljudskog bića, tada bi trebao preuzeti odgovornosti stvorenog ljudskog bića, ne možeš ih izbjegavati. Pretpostavimo da znaš da netko krade prinose, ali te nije briga za to niti se raspituješ o tome, govoreći: „Bojim se da ću ga uvrijediti. Ako ga razotkrijem i uvrijedim, ne samo da će mi iza leđa otežavati stvari, već nikada neće prijeći preko toga. On je zla osoba! Ne usuđujem ga se razotkriti niti prijaviti!” U tom si slučaj gotov, beskorisna si kukavica i nisi uspio ispuniti svoju odgovornost. Dakle, što bi trebao učiniti ako želiš ispuniti svoju odgovornost? Pronađi priliku da svom vođi napišeš poruku, nemoj se potpisati i jasno iznesi činjenice kako bi vođa saznao za to i mogao se odmah pozabaviti time i to zaustaviti, štiteći tako prinose od gubitaka. Vođa ne mora znati tko je to prijavio; dovoljno je da Bog zna. Dakle, kojeg bi se načela trebalo pridržavati kad je riječ o zaštiti prinosa? Koji je ispravan način razmišljanja? To je zaštititi prinose od gubitaka i ne dopustiti zlim ljudima da uspiju. To je tvoja odgovornost. Božja kuća ne traži od svih da preuzimaju rizike kako bi zaštitili njezine interese, zaštitili braću i sestre, očuvali njezin rad i zaštitili Božje prinose; ne traži od svih vas da uvrijedite druge ljude ili da se zbog toga dovodite u teške situacije. To nije namjera Božje kuće. Ako se bojiš zlih ljudi ili toga da ćeš uvrijediti ljude, probleme možeš prijaviti anonimno; također možeš anonimno razotkriti zle ljude i đavle. Na taj način, iako se nisi potpisao, ipak si ispunio svoju odgovornost i obvezu te svoju odgovornost nisi izbjegao. Ako to možeš učiniti, onda nisi zanemario svoju odgovornost. Budući da imaš takvo srce i smatraš da u tome leži tvoja odgovornost, trebao bi ispuniti tu odgovornost kako bi zaštitio rad Božje kuće i njezine interese. To je dobro djelo i Bog će ga zapamtiti. Evo vam jednostavne istine: ne postoji utvrđeni oblik borbe protiv đavala; biti u stanju poraziti đavle, zaštititi interese Božje kuće, zaštititi razne stavke crkvenog rada, zaštititi crkveni život i ulazak u život braće i sestara – to je najviše načelo. Razumijete li? (Razumijemo.) Ne postoji utvrđeni oblik borbe protiv đavala; možete upotrijebiti metodu njihova orezivanja, kao i metodu njihova razotkrivanja i, naravno, možete upotrijebiti metodu njihova smjenjivanja i dodjeljivanja druge dužnosti, a možete se i poslužiti metodom razgovora s njima i tješenja kako biste ih privremeno zadržali – služeći se raznim mudrim metodama da biste ograničili đavle, dok istovremeno štitite različite stavke crkvenog rada. To znači biti mudar. U srcu znaš da su ti ljudi đavli i da, kako god se prema njima odnosiš, to nije pogrešno, jer oni nisu prava braća ili sestre, oni nisu prava ljudska bića i Bog ih nije izabrao. Došli su u Božju kuću kao Sotonine sluge kako bi ometali crkvu. Prema đavlima bi trebao imati ovakav stav: „Ako si došao ovamo uzrokovati ometanja, neću biti popustljiv prema tebi. Ako si došao ovamo sabotirati, to nipošto nije dopušteno! Ako ne uzrokuješ ometanja niti sabotiraš, već se u crkvi tiho držiš po strani, ignorirat ću te. Ali čim povučeš potez ili kažeš nešto s namjerom da činiš zlo, neću biti popustljiv prema tebi! Kakve god loše stvari želiš učiniti, kakve god zablude želiš širiti, prvo ćeš morati proći pored mene – vidjet ćemo hoću li te poštedjeti ili ne. U suprotnom, nemoj ni pomišljati da ometaš crkveni rad!” To je stav i načelo koje bi ljudi trebali imati u načinu na koji se odnose prema đavlima, a to je i svjedočanstvo koje bi ljudi trebali dati.
Zašto Bog izražava istinu i ljude opskrbljuje istinom? Zato da bi vjernici u Boga mogli zadobiti istinu kao svoj život i da bi ljudi mogli razlučiti đavle, riješiti se đavala i potpuno se pobuniti protiv Sotone, zlog đavla. Ljudi su čuli toliko istina i primili toliku opskrbu istinom, a ipak na kraju, kada se susretnu s đavlima koji čine zlo i uzrokuju ometanja, ne uspijevaju ih razlučiti. Neki ljudi imaju određenu sposobnost razlučivanja đavala, ali se ne usuđuju razotkriti ih, a još manje se usuđuju pozabaviti se njima – takvi su ljudi beskorisni. Nemaš svjedočanstvo i nisi stao na Božju stranu – slomio si Božje srce. Svrha čovjekove težnje istini i čovjekova razumijevanja istine jest kloniti se đavala, odbaciti đavle i biti u stanju postići istinsku pokornost Bogu, stati na Božju stranu i ispuniti Božje poslanje. Kada se radi o đavlima, čim jednog otkrijete, uklonite ga, a čim otkrijete dvojicu, uklonite ih oba, tako da crkva ostane čista. Na taj će način Sotona i đavli biti duboko posramljeni i više neće moći ometati crkveni rad. Nas se ne tiče kako oni uzrokuju ometanja u sekularnom svijetu; koje nezakonite radnje čine, koje loše stvari rade i protiv koga se bore u sekularnom svijetu, to nema nikakve veze s nama. Mi se u to niti miješamo niti se o tome raspitujemo, a nije nas ni briga za to. Ali jedno vrijedi: nije dopušteno da u Božjoj kući uzrokuju takva ometanja, s njima se mora pozabaviti, mora ih se zaustaviti i ukloniti. Kao prvo, vođe i djelatnici trebali bi preuzeti vodstvo u obavljanju ovog posla; trebali bi to shvatiti kao svoju neizbježnu odgovornost. Kao drugo, svi nadzornici, vođe timova i obična braća i sestre trebali bi posjedovati ovaj rast i također imati ovo svjedočanstvo. Neki ljudi kažu: „Pokreće li Božja kuća nekakvu kampanju? Je li to mučenje ljudi?” To nije mučenje ljudi; to je mučenje đavala. Trebalo bi mučiti đavle; mi ne mučimo ljude. Braća i sestre imaju razotkrivanja iskvarenosti, ali oni su normalni ljudi, imaju savjest i razum, kao i minimalna mjerila u svojim postupcima i vladanju. Čak i ako su njihova težnja istini i ulazak u život donekle loši, malog su rasta te ne posjeduju mnogo istina-stvarnosti, trebali bismo biti tolerantni prema njima i strpljivi s njima, ispravno se odnositi prema njima i postupati s njima prema načelima. Ali načelo za postupanje prema đavlima je drugačije. Ako su voljni pružati usluge, onda ih možemo iskoristiti za pružanje usluga. Ako nisu voljni, onda bismo se trebali pozabaviti njima tako što ćemo ih ukloniti; ne bismo trebali biti nimalo popustljivi prema njima! To je načelo za postupanje prema đavlima. Kada braća i sestre imaju slabosti ili razotkrivanja iskvarenih naravi, može im se oprostiti, pomilovati ih i odnositi se prema njima s tolerancijom i razumijevanjem. Ali đavli nisu braća i sestre. Ako govore samo neke negativne ili neodgovorne stvari, ali ne šire hereze ili zablude kako bi zaludili ljude i nisu uzrokovali nikakve prekide ni ometanja, onda ih se može poštedjeti i možeš im progledati kroz prste. Ako vidiš da će uzrokovati neke probleme i činiti zlo, i to doseže određenu mjeru, onda ih se mora razotkriti i ograničiti. Ako ih se ne može ograničiti, odmah ih uklonite. Đavli misle da je crkva mjesto gdje se može lako provlačiti; misle da svatko može podići buru u crkvi, baš kao i u društvu. U krivu su što tako misle. Crkva je mjesto gdje Božji izabrani narod teži istini i postiže spasenje, a ne mjesto gdje đavli podižu buru niti mjesto gdje đavli vode vlastite poslove ili ostvaruju vlastite snove, a nije ni mjesto gdje đavli zadovoljavaju svoje ambicije i želje. Kada se đavli odaju i spremaju se voditi vlastite poslove, uspostaviti vlastita neovisna kraljevstva te ometati i sabotirati crkveni rad – kada se otkrije njihovo pravo lice – što biste tada trebali učiniti? Postupajte prema načelima; braća i sestre moraju ustati i boriti se protiv tih đavala, nipošto im ne smiju pokazivati milosrđe niti biti popustljivi. Ako si uvijek popustljiv prema đavlima, onda si okrutan prema sebi. Oni ljude u crkvi stalno zaluđuju i ometaju te sabotiraju crkveni rad. U takvim okolnostima, vjera i spoznaja Boga koje si zadobio tijekom mnogih godina vjerovanja iscrpit će se u samo nekoliko dana zbog toga što ih ti đavli zaluđuju i ometaju. Stoga, ako želiš zadobiti istinu, moraš proaktivno ustati kako bi se borio protiv đavala i sukobio s njima. Kada vidiš da je njihovo pravo lice potpuno razotkriveno i njihov gnjusni izgled otkriven, trebao bi ih razotkriti i okarakterizirati njihovu bit, a zatim ih ukloniti. Nije li to ono što bi Božji izabrani narod trebao učiniti i odgovornost koju bi trebao ispuniti? (Jest.) Upravo je to svjedočanstvo koje bi pobjednici trebali imati. Svi bi to trebali razumjeti i nikada to ne zaboraviti. Ne bojati se Sotona i đavala ne znači samo se formalno udaljiti od njih, već znači ustati i boriti se protiv đavala kad se suočiš s velikim pitanjima ispravnog i pogrešnog, kad se suočiš s pitanjima načela, u pitanju odabira vlastitog puta i u pitanjima koja uključuju interese Božje kuće, zaustavljajući njihova zla djela, štiteći interese Božje kuće i čuvajući normalno okruženje u kojem braća i sestre izvršavaju svoje dužnosti. To je obveza svakog pripadnika Božjeg izabranog naroda.
Nismo li manje-više završili naš razgovor u zajedništvu o ova dva očitovanja – okorjelom laganju i izopačenosti – onih koji imaju bit đavla? Gledište i stav koji bi ljudi trebali imati prema takvoj vrsti osobe jasni su, a također su jasne odgovornosti koje bi ljudi trebali ispuniti. Dakle, s kojim se pitanjem sljedeće suočavate? S time kako očitovanja i otkrivenja o kojima smo razgovarali u zajedništvu povezati s tim ljudima, a zatim ih razlučiti i prozrijeti bit takve vrste osobe. Kada steknete sposobnost razlučivanja, u srcu će vam biti jasno kakve su doista osobine raznih vrsta ljudi, načela prema kojima se odnosite prema ljudima bit će točnija i nećete činiti budalaste ili glupe stvari, ili ih nećete činiti toliko često. To je sve za naš današnji razgovor u zajedništvu. Doviđenja.
27. siječnja 2024.
