Kako težiti istini (15)

Tri kategorije ljudi na temelju njihova podrijetla

Karakteristike ljudi reinkarniranih od đavola

II. Druga karakteristika: izopačenost

B. Prepuštanje seksualnim željama tijela

Prošli put smo razgovarali u zajedništvu o tri konkretna očitovanja izopačenosti onih koji su reinkarnirani iz đavlova: pohotnosti, seksualnoj provokativnosti i razvratnosti – to jest, o izopačenim očitovanjima koja ljudi imaju u vezi sa seksualnom željom. Glavni problem takvih ljudi jest to što imaju osobito razuzdan stav prema seksualnoj želji; oni prelaze granice savjesti i razuma normalne ljudskosti i ni u kojim okolnostima ne obuzdavaju niti kontroliraju svoje seksualne želje, već im daju potpunu slobodu. Postoji i jedan dio ljudi koji su osobito razuzdani; to jest, na temelju toga što su razuzdani, oni postaju beskrupulozni, pa bivaju sve gori. Neki od njih čak traže i osmišljavaju svakojake prilike da zadovolje svoje seksualne želje dok propovijedaju evanđelje. Oni propovijedaju evanđelje osobito pripadnicima suprotnog spola, a čim pronađu prikladnu metu, kreću u napad, koristeći razne metode i sredstva kako bi namamili drugu stranu da zagrize mamac, služeći se čak prezira vrijednim trikovima kako bi postigli svoje ciljeve. Dok propovijedaju evanđelje, ti ljudi ne samo da se tako ponašaju, već čine i stvari koje nanose veliku sramotu Božjem imenu. Nije samo da gaje pohotne misli, već iskorištavaju priliku propovijedanja evanđelja kao izliku da zadovolje svoje seksualne želje. Štoviše, svaki put iznova ponavljaju istu pogrešku, čineći iste stvari ljudima različite dobi i u različitim okolnostima. Recite Mi, kako bi se trebalo postupati s takvim ljudima kad ih se otkrije? Treba li im dopustiti da nastave izvršavati dužnost propovijedanja evanđelja ili bi ih trebalo otjerati i spriječiti da izvršavaju tu dužnost? (Treba ih otjerati.) Je li ih šteta otjerati? Što ako bi mogli zadobiti još jednu osobu? (Ako ostanu i dopusti im se da nastave propovijedati evanđelje, posljedice će biti još teže. Kada se upuste u razvratne radnje, sramota se nanosi Božjem imenu.) Recite Mi, mogu li takvi ljudi čiji je um neprestano zaokupljen seksualnom željom zadobiti ljude kada propovijedaju evanđelje? (Ne, ne mogu.) Čak i ako propovijedanjem evanđelja povremeno zadobiju nekoliko ljudi, oni su sposobni činiti i stvari koje nanose sramotu Božjem imenu. Ne čini li upotreba takvih ljudi više štete nego koristi? (Čini.) Je li onda i dalje šteta da ih se otjera? (Nije.) Može li se takva osoba promijeniti? Je li njezin problem lako riješiti? (Nije. To je problem njezine priroda-biti; ne može se promijeniti.) Ljudi koji su ispunjeni požudom nisu ljudi; u njima prebiva đavao i koristi njihovo tijelo da kaže što želi reći i učini što želi učiniti. Ako drugi upotrijebe poticanje i upozorenja koja su u skladu sa savješću i razumom, može li to promijeniti njihovu priroda-bit? (Ne može.) Može li se onda taj njihov problem riješiti razgovorom u zajedništvu o istini kako bi im se pomoglo? (Ne može.) Čak i ako ih se oreže i nekoga se odredi da ih nadzire ili ako ih se premjesti u drugo okruženje, tako da nemaju priliku prepustiti se svojim seksualnim željama, može li se đavolska priroda u njima riješiti? (Ne.) U svemu što čine, ljudi reinkarnirani iz đavlova lišeni su ljudskosti. To je određeno njihovom priroda-biti. Stoga, kako god razgovarao o istini da ih potakneš ili im pomogneš, to ne može riješiti problem njihove priroda-biti. S jedne strane, to je zato što je u priroda-biti đavlova da mrze istinu i da nimalo ne mogu prihvatiti istinu. S druge strane, oni koji su reinkarnirani iz đavlova nemaju savjesti ni razuma niti imaju trunke svijesti o zlu koje čine i nikada ne osjećaju sram, kajanje ili tjeskobu. Stoga oni nemaju osjećaj neugode ili srama koji bi normalni ljudi trebali imati. Oni ne razumiju ljudski moral i etiku niti dostojanstvo i osjećaj srama koje bi čovjek u svom vladanju trebao imati. Oni ne razumiju ništa od toga. Čak i ako mogu izreći neke doktrine koje lijepo zvuče, to ne dokazuje da posjeduju normalnu ljudskost; oni su jednostavno licemjerni i lažljivi ljudi. Stoga, o kojim god se istinama razgovaralo s takvim ljudima, njihova se priroda-bit ne može promijeniti. Postoji, dakle, samo jedno rješenje: ne upotrebljavati takve ljude za izvršavanje dužnosti. Uklonite ih. To rješava problem. Neki ljudi kažu: „Ako ih se eliminira i ukloni, a oni se više ne prepuštaju svojoj seksualnoj želji niti ometaju rad u Božjoj kući, neće li i dalje nanositi štetu ljudima ako te stvari čine među nevjernicima? Ne bi li ih trebalo zadržati u Božjoj kući, s nekim tko bi ih nadzirao, kako bi ih se spriječilo da ljudima u društvu nanose štetu?” Je li ova izjava ispravna? (Nije.) Zašto je neispravna? (Njihovim zadržavanjem u Božjoj kući šteti se braći i sestrama, ometa se crkveni rad i prekida Božje djelo. To je neprikladno. Neka se vrate u svijet. U svijetu ima toliko đavlova i Sotona, a kakva god ometanja oni uzrokovali, to se ne može smatrati nanošenjem štete đavlovima. Budući da su svi oni đavlovi, ono što čine ne može se smatrati nanošenjem štete.) Ne odgovara li ovo gledište stvarnosti? (Odgovara.) Ovo je gledište ispravno. Oni koji se prepuštaju seksualnim željama su đavlovi i ne smije im se dopustiti da ostanu u Božjoj kući kako bi nanosili štetu braći i sestrama. Što god činili vani u društvu, to nema nikakve veze s Božjom kućom, jer oni koji ne vjeruju u Boga nemaju ljudskosti i svi su đavlovi. Kako god se đavlovi borili među sobom, to neće ometati rad Božje kuće. Svi su oni od Sotone i ionako su sa Sotonom u dosluhu. Tisućama se godina međusobno bore i jedni drugima nanose štetu. Kakve to veze ima s nama? Nanose štetu jedni drugima, i u to se dobrovoljno upuštaju. Svi su iste prljave vrste; iz istog su jata. Ukratko, Božja kuća ne želi takve osobe. Budući da se ljudi koji su đavlovi ne posvećuju ispravnim zadacima i nemaju savjesti ni razuma, gdje god bili, oni samo uzrokuju smetnje, a jedino se bave sabotažom i uništavanjem. Ne mogu učiniti ništa korisno za ljude. Mogu im samo nanositi štetu. Čak i ako mogu pružiti određenu uslugu, gubici koje uzrokuju to nadmašuju. Takvi se ljudi mogu doimati prilično pristojni i može se činiti da nisu učinili ništa loše, ali kad im se pruži prilika, sposobni su učiniti doista loše stvari. Stoga bi s takvim ljudima trebalo smjesta postupiti tako da ih se ukloni. Iako bi mogli pružiti određenu uslugu i učiniti neke ispravne stvari, to ne znači da su se istinski pokajali, a još manje da se njihova priroda-bit promijenila. Bez obzira na njihovo trenutačno stanje, čovjek se ne bi smio dati zaluditi njihovim lažnim izgledom, a još manje vjerovati im ili smatrati da mogu izvršiti ikakav posao. Budući da je njihova priroda-bit đavolska, gdje god žive crkvenim životom, oni su tempirana bomba i svima predstavljaju prijetnju. Čak i ako se privremeno suzdrže od činjenja loših stvari, svaka njihova riječ, svaki njihov postupak, svaki njihov potez, i dalje će utjecati na tvoje raspoloženje i emocije, pa čak mogu i pokolebati tvoja gledišta. To je posljedica đavlove blizine. Na primjer, pretpostavimo da si nedavno bio u lošem stanju ili pomalo negativan odnosno da si čuo neku negativnu propagandu i neosnovane glasine, zbog kojih si razvio predodžbe o Bogu. Ako ti je đavao u blizini, mogao bi stalno imati noćne more. Moglo bi se čak dogoditi da nakon što razgovaraš s njim, ne samo da tvoje stanje ne postane pozitivno ni uzdignuto, već da se u svom duhu osjećaš sve potištenije i mračnije. Što im se više približavaš, to manje osjećaš Božju prisutnost. Što si duže u kontaktu s njima, to se tvoje srce više udaljava od Boga, to više osjećaš da je vjera u Boga besmislena, pa će čak i svaka njihova riječ i svaki njihov postupak utjecati na tvoje misli te oblikovati tvoja gledišta i tvoje stavove prema ljudima, događajima i stvarima oko tebe. Međutim, kada si u interakciji s običnim iskvarenim ljudima i družiš se s njima, to je drugačije i nećeš imati te štetne reakcije. Stoga, čak i ako ljudi ne mogu jasno osjetiti štetu koju takvi ljudi, koji su đavlovi, uzrokuju kada su u njihovoj blizini, šteta koju nanose drugima stalna je, kao i prijetnja koju predstavljaju. Čak i ako se čini da su prema tebi prilično prijateljski nastrojeni, da te ne mrze, nisu te osuđivali niti napadali, dok god su oni đavlovi, a ne ljudi, njihove riječi i postupci, govor i ponašanje i dalje će imati utjecaj na tebe. Taj se utjecaj odvija a da to i ne shvaćaš, a oni koji ne razumiju istinu možda ga neće ni primijetiti. Stoga, ako se u timovima za evanđelje otkriju ljudi koji su reinkarnirani iz đavlova, osobito ljudi koji se bezobzirno prepuštaju svojim seksualnim željama, s njima se mora smjesta pozabaviti i ukloniti ih. Zlim se ljudima ne smije popuštati niti ih se smije tolerirati. Ljudi uvijek misle da imati još jednu osobu u timovima za evanđelje znači dodatnu snagu radu na evanđelju. Prihvatljivo je imati još jednu osobu, ali dodavanje đavla znači nevolju. Ako je to još jedna osoba, čak i ako je pomalo lošeg lova i može obavljati samo jednostavne zadatke, u najmanju ruku neće ometati niti štetiti crkvenom radu kao što bi to učinio đavao. Ali đavao je drugačiji. Možda je izvan rječit i elokventan, a na temelju svog kova mogao bi biti kompetentan kao nadzornik za određeno područje rada. Međutim, s obzirom na njegovu priroda-bit, apsolutno je nemoguće da posao izvršava dobro. Može ga samo potpuno upropastiti, jer što god đavlovi činili, to donosi prekid, ometanje i štetu. Stoga bi zla djela takvih ljudi trebalo smjesta razotkriti i razlučiti kako bi Božji izabrani narod mogao prepoznati i razlučiti zla djela đavlova. Osim ako nisi otkrio ili shvatio da su oni đavlovi, pa smatraš da su to normalni ljudi koji samo povremeno otkrivaju neku opaku požudu – to bi tek donekle moglo opravdati da im se dopusti da ostanu radi daljnjeg promatranja. Otkriješ li da oni ne samo da povremeno otkrivaju opaku požudu, već i da uživaju u njoj, poput onih razvratnih ljudi koji, kamo god pošli, postavljaju kao svoj prioritet traženje pripadnika suprotnog spola koji im se sviđaju kako bi se prepustili svojim seksualnim željama – poput đavlova koji tragaju za dušama koje mogu proždrijeti, koji posvuda zaluđuju ljude, hvataju ih u zamku i nanose im štetu – i tko god dođe u kontakt s njima trpi njihovo uznemiravanje, a oni za sobom neprestano ostavljaju takve probleme, onda to nije ponašanje čovjeka; to je očito ponašanje đavla. Đavlove bi trebalo što prije ukloniti kako bi se spriječile buduće nevolje. Svatko može povremeno pogriješiti, izgubiti kontrolu, pa čak i učiniti stvari koje prelaze granice ljudskosti, ali ne ponašaju se tako stalno, oni ne uživaju u tome, a nakon što učine zlo i prestupe, osjećaju kajanje, krivnju i sram. Kada se ponovno susretnu s istom situacijom ili stvari, mogu izbjeći iskušenje i pokazati znakove popravljanja i pokajanja. Ali đavlovi se nikada ne popravljaju, jer se ne mogu pokajati niti se kaju. Jesi li ikada vidio da se priroda đavlova da se opiru Bogu, hule na Boga i napadaju Boga mijenja? Ne. Koliko god dugo Bog imao suverenost nad čovječanstvom i upravljao njime, i koliko god je Svoje svemogućnosti, mudrosti i autoriteta Bog otkrio, Sotona ostaje prkosan i nastavlja galamiti protiv Boga. Iako je oduvijek bio Božji poraženi neprijatelj, on i dalje galami protiv Boga, i dalje Ga napada i opire Mu se. Stoga, ako je nečija priroda-bit đavolska, njegova se izopačena priroda-bit nikada, baš nikada ne može promijeniti. Izopačenost je njegovo pravo lice, izopačenost je njegova sklonost, a također i njegova priroda, pa se neće promijeniti. U kojoj god crkvi da vidiš ovakvu osobu, trebao bi je što je brže moguće razotkriti, razlučiti, a zatim ukloniti. Ne daj đavlovima priliku da se pokaju. Zauzimanje ovakvog pristupa koristi crkvenom radu i Božjem izabranom narodu. Kakvoj bi onda osobi trebalo dati priliku da se pokaje? Moraš biti siguran da je takva osoba normalna osoba, a ne đavao, i da je prestupila samo zbog privremene slabosti ili pod posebnim okolnostima, ali da je nakon toga osjetila kajanje, da je čak mrzila samu sebe i sama sebe šamarala. Moraš biti siguran da njezina savjest može funkcionirati. Takvim se ljudima može dati prilika da se pokaju. Ali đavlovi se prepuštaju svojim seksualnim željama kad god imaju priliku. To je određeno njihovom prirodom. Stoga se đavlovima ne može dati prilika da se pokaju i s njima se treba pozabaviti što prije moguće, treba ih ukloniti ili izbaciti. To je načelo za postupanje s takvim tipom osoba i to je najbolji način postupanja s njom. Je li ovo sada jasno? (Da.)

Neki ljudi ne mogu prozreti stvari. Oni vide da su među onima koji su đavlovi neki prilično stari, a da se ipak neprestano upuštaju u igru seksualne želje. Kako god drugi razgovarali u zajedništvu o istini, oni na to ne obraćaju pažnju. Čak i ako licem u lice priznaju da su pogriješili, poslije i dalje čine što god žele. Ljudi koji ne mogu prozreti stvari ostaju zbunjeni: „Kako đavlovi mogu imati tako snažne seksualne želje? Kako i u tako poodmakloj dobi i dalje mogu biti tako izopačeni? Ta osoba stalno ponavlja iste greške u tim stvarima, dosljedno se tako ponaša. Kako ne može imati osjećaj srama? Kako se ne zna suzdržati?” Nije li to nesposobnost da se stvari prozru? Nakon toliko godina vjerovanja u Boga, još uvijek ne znaju postupati s ljudima na temelju njihove priroda-biti niti razumiju da se priroda-bit đavla nikada ne mijenja. Nije li to vrlo glupo i neuko? Đavlovi su rođeni takvi; bilo muško ili žensko, bez obzira na dob, oni su upravo takva stvorenja. Njihova priroda-bit je đavolska. Jedno očitovanje pohotnosti, seksualne provokativnosti i razvratnosti đavlova jest izrazito upuštanje u igru seksualne želje, i to sve dok im tijelo ne propadne. Stoga, koliko god dugo živjeli, oni ostaju takve osobe i neće se promijeniti – to nije ništa čudno. Vidiš da nisu mladi i izvana ne izgledaju kao tip osobe koja se upušta u igru seksualne želje, ali kako u njima prebiva đavao, oni se upuštaju u igru seksualne želje bez ograničenja svoje dobi ili spola svog tijela niti svog okruženja. To nije nužno povezano ni s njihovom obitelji ni s roditeljima; nije stvar genetike, već problem njihove unutarnje priroda-biti. Oni imaju izopačenu priroda-bit, što određuje to njihovo đavolsko svojstvo. Budući da je njihova priroda-bit već razotkrivena, a ona određuje njihovo svojstvo, za takve ljude, kojim god su se zanimanjem prije bavili, koliko god su sada stari i kakve god su im vještine govora ili urođeni uvjeti – ništa od toga ne utječe na njihovo svojstvo. Ako gledaš samo njihov vanjski izgled, lako ćeš biti zaluđen njime, govoreći: „Ova se osoba doima vrlo profinjeno i kulturno, a govori prilično elegantno; sigurno razumije pristojnost, pravednost, integritet i sram. Kako bi mogla činiti tako opake stvari? Ne čini se kao tip osobe koja se upušta u igru seksualne želje!” Ne možeš prozreti tu stvar; smatraš je pomalo neshvatljivom i pomalo ti je teškom u nju povjerovati. Vrlo je glupo što imaš takvo gledište! Đavao može činiti đavolske stvari bez obzira na to u kojem se tijelu nalazi. Bez obzira na to kako ta osoba izgleda izvana, koliko je stara ili kakva joj je osobnost, činit će sve što je u skladu s njezinom prirodom. To nema nikakve veze s njezinim izgledom, dobi ili obrazovanjem niti s njezinom vjerskom pozadinom, a još manje s njezinom etničkom pripadnošću, i naravno, nema nikakve veze ni s njezinim obiteljskim okruženjem. To što može činiti te stvari i imati ta očitovanja određeno je njezinom biti i prirodom. Stoga, s jedne strane, nemoj to smatrati čudnim ili neshvatljivim; a s druge strane, nemoj činiti gluposti. Nemoj je uporno tolerirati, biti strpljiv s njom i davati joj prilike za pokajanje u želji da je spasiš kako bi se promijenila. Nemoj je pokušavati natjerati da zavoli istinu kako bi se mogla vratiti na pravi put normalne ljudskosti. Ako i dalje namjeravaš pomoći tim ljudima i spasiti te ljude koji su đavlovi, onda si previše glup – ne razumiješ bit takvih osoba, ne razumiješ načela za postupanje s njima, ne razumiješ istinu niti Božje namjere. Ako vidiš da imaju izopačenu priroda-bit i još uvijek im namjeravaš pomoći da se pokaju, to pokazuje da ne vjeruješ Božjim riječima; ne gledaš niti prosuđuješ ljude, događaje i stvari na temelju Božjih riječi, nemaš istinsku pokornost Božjim riječima niti ih prihvaćaš. Razne ljude, događaje i stvari jedino želiš gledati i prosuđivati na temelju onoga što vidiš i vanjskih pojava, i želiš postupati samo na temelju vlastitog entuzijazma i dobrih namjera. To je pogrešna misao i pogrešno gledište, a također i očitovanje buntovništva. Rješenje za postupanje s takvom osobom koja se upušta u igru seksualne želje vrlo je jednostavno: postupaj s njom prema njezinoj biti. Dok god si siguran da je ona takav tip osobe, postupi s njom tako da je ukloniš; nema potrebe davati joj još jednu priliku za pokajanje. Neka te ne sputava čak ni ako to drugi ne razumiju. Bit đavlova neće se promijeniti. Oni su takva stvorenja u mladosti, takvi ostaju u srednjoj dobi, a u starosti – unatoč poodmaklim godinama – i dalje su takva stvorenja; neće se promijeniti. Recite Mi, postoje li sedamdesetogodišnji ili osamdesetogodišnji muškarci koji zavode mlade djevojke ili šezdesetogodišnje ili sedamdesetogodišnje žene koje traže mlade dečke? (Da.) U društvu ima mnogo takvih bizarnih i izopačenih stvari. Jesu li se tek u starosti počeli upuštati u igru seksualne želje? (Ne.) Bili su takvi i u mladosti; cijeli su život bili takva stvorenja. Kojim to izrazima nevjernici opisuju? To nazivaju „zavođenjem puno mlađih”; nazivaju to zaljubljivošću. Pogledajte kako se samo izražavaju eufemizmima. Koriste izraze ili izreke poput „zaljubljiv”, „slobodnog duha”, „zna živjeti” ili „u stanju rušiti svjetovne norme” da opišu takve stvari i takve osobe. Izrazi i izreke kojima se nevjernici služe da definiraju takve stvari su odvratni. Ne mogu primijeniti ispravnu terminologiju da okarakteriziraju te stvari u samom korijenu, u samoj biti, jer su, s jedne strane, svijet nevjernika i samo ovo čovječanstvo izopačeni, a s druge strane, nitko ne može prozreti korijen takvih problema. Stoga su njihova gledišta u definiranju tih stvari vrlo plitka, a također i vrlo apsurdna i opaka; nemaju veze s biti tih stvari.

C. Bizarnost

Nakon što smo u zajedništvu razgovarali o očitovanjima pohotnosti, razvratnosti i seksualne provokativnosti unutar izopačenosti onih koji su reinkarnirani iz đavlova, razgovarajmo o još jednom očitovanju izopačenosti – bizarnosti. Riječju „bizaran” obuhvaćeno je mnoštvo sadržaja koji zasigurno imaju neke veze s konkretnim očitovanjima bizarnosti. Osim bizarnosti, postoje i očitovanja poput nadnaravnosti, ekstremnosti i abnormalnosti; sve su to izopačena očitovanja onih koji su Sotone i đavlovi. Ti aspekti – bizarnost, nadnaravnost, ekstremnost i abnormalnost – stvari su koje ljudi ponekad vide u svakodnevnom životu ili u svojim interakcijama s drugima. Počnimo s najtežim slučajevima, a zatim raspravimo o onim umjerenima. U svakom slučaju, kako god da se očituje, sve to uključuje priroda-bit izopačenosti. Najteža je situacija kada netko često govori u jezicima. To je osobito tako tijekom molitve na okupljanjima, gdje takvi ljudi mogu govoriti nekim bizarnim jezicima koji nisu jezik nijednog naroda i koje nitko ne može razumjeti. Kada se to dogodi, više ne govori sama osoba, već je ona pod vlašću drugog duha. Ni ona sama ne zna što govori; nije to naučila niti ju je itko tome podučio, ali u određenoj situaciji ona jednostavno tako govori. Ponekad govori u jezicima proaktivno, ponekad pasivno; ponekad svjesno, ponekad nesvjesno. Nije li to vrlo čudno? Nakon što završi s govorom, ako je zamoliš da to ponovi, ona to ne može. Ako je pitaš što je rekla, ni to ne zna. To je jedna vrsta situacije. Postoje i ljudi koji često čuju glasove koje normalni ljudi ne mogu čuti. Na primjer, mogu čuti nekoga u blizini kako im govori, ali drugi nikoga ne vide niti čuju. Zapravo, oni razgovaraju i pričaju s nepoznatim bićima. Govore s velikim entuzijazmom, i ne možeš ih prekinuti niti doći do riječi. Štoviše, sadržaj njihovog govora je nepovezan; riječi odjednom iskaču nepovezano i bez razloga. Dok to promatraš, obuzimaju te strah i jeza. Nisu li takva očitovanja vrlo bizarna? (Jesu.) Takva osoba također često vidi čudne stvari, stvari koje su u materijalnom svijetu golim okom nevidljive. Na primjer, neki vide preminule rođake kako im mašu, smiješe se ili kimaju glavom ili ih čak pozdravljaju. Postaju osobito uzbuđeni nakon što to vide. Ima čak i nekih koji često vide crne likove kako im prilaze i čvrsto ih vezuju; oni se bore i izlanu: „Pustite me! Neću ići! Ne idem nikamo!” Ljudi oko njih pitaju što nije u redu, ali oni ne primjećuju da im se itko obraća i samo se nastavljaju boriti, vičući: „Bože, spasi me!…” Crni likovi se uplaše i pobjegnu, a oni se tada vrate u normalu. Nakon što dođu k sebi, pitaju one oko sebe jesu li vidjeli crne likove. Normalni ih ljudi ne mogu vidjeti; bio bi ozbiljan problem da mogu. Ali ti ih pojedinci mogu vidjeti i osjetiti. Postoji još jedna vrsta situacije: neki su ljudi obično tihi, ne vole se šaliti niti biti bučni, ali nekako se odjednom počnu vrtjeti u mjestu, plakati, smijati se, praviti galamu i obilno se znojiti. Ima čak i nekih koji odjednom pužu po tlu poput zmija ili nekih koji hodaju poput pataka. Odjednom se živo ljudsko biće pretvori u životinju; njihovo držanje i postupci postaju potpuno poput životinjskih, potpuno drugačiji od ljudskih. Ta očitovanja pokazuju s vremena na vrijeme. Nije li to bizarno? (Jest.) Nisu li ta bizarna očitovanja nadnaravna? (Jesu.) Ta su očitovanja vrlo nadnaravna. Nadnaravno znači abnormalno, izvan okvira prirodnih ili normalnih okolnosti – to se naziva nadnaravnim. To je neuobičajeno, drugačije od normalnih očitovanja običnih ljudi; to je abnormalno. To se naziva bizarnim, nadnaravnim, abnormalnim. Naravno, ta očitovanja nemaju nikakve veze s ekstremnošću, ali sudeći prema prirodi bizarnosti, nadnaravnosti i abnormalnosti, ta očitovanja imaju izopačenu bit i nisu u skladu s očitovanjima normalnih iskvarenih ljudi od krvi i mesa. Normalni ljudi od krvi i mesa ograničeni su, sputani i kontrolirani ljudskim instinktima, slobodnom voljom, normalnim razmišljanjem, razumom i raznim normalnim ljudskim sposobnostima. Ali ta bizarna, nadnaravna, abnormalna očitovanja kod onih koji su đavlovi već su nadišla opseg normalnih ljudskih instinkata, slobodne volje, sposobnosti, normalnog razmišljanja i normalnog poimanja. To jest, više nisu pod kontrolom normalne ljudskosti; izvan su kontrole. Biti izvan kontrole znači ponašati se abnormalno. Kod njih se vide neka neuobičajena očitovanja i postupci koje normalni ljudi ne bi trebali pokazivati. To znači da takve ljude ne kontrolira normalno poimanje, normalno razmišljanje ili slobodna volja, već ih kontrolira i pokreće nešto izvanjsko ili neki zao duh, što ih navodi da čine stvari koje nadilaze normalnu ljudskost, stvari koje su drugima nedokučive, zbunjujuće, pa čak i jezive. To se naziva bizarnim, nadnaravnim, abnormalnim. Recite Mi, nisu li ta očitovanja izopačena? (Jesu.) Ta bizarna očitovanja svakako se mogu nazvati izopačenima. Oni koji su reinkarnirani iz đavlova imaju mnoga bizarna očitovanja. Na primjer, neki ljudi često čuju kako im netko neobjašnjivo govori, ali drugi to ne mogu čuti. Također u svojim mislima često čuju glas koji razgovara s njima i upućuje ih da čine ovo ili ono. Neki stalno vide stvari koje normalni ljudi ne mogu vidjeti ni osjetiti. Kažu: „Vidio sam četu vojnika kako prolazi cestom, bilo ih je tristo do petsto, ako ne i tisuću ili dvije, s topovima i tenkovima – bio je to pravi metež!” Drugi te stvari ne mogu vidjeti, ali oni mogu. Ne bavimo se time je li ono što vide činjenično ili je to pojava iz duhovnog kraljevstva; sama činjenica da vide te stvari vrlo je neuobičajena. Zašto kažem da je neuobičajeno? Zašto kažem da je to očitovanje izopačenosti? Zato što svaki osjetilni organ normalne osobe koji je Bog stvorio ima određene granice onoga što može percipirati, bilo da se radi o okolini ili o ljudima, događajima i stvarima oko njih. Sve se percipira unutar raspona koji je dostižan instinktima tijela; kad se radi o onome što tijelo može vidjeti, čuti, pomirisati ili osjetiti, postoje granice. Na što se te granice odnose? Odnose se na ograničenost na područje materijalnog svijeta. Zašto je onda Bog dao ljudima takve osjetilne organe? Zato da ništa što ne pripada materijalnom svijetu, bilo to pozitivna ili negativna stvar iz duhovnog kraljevstva, ne ometa život ljudi, ne ometa nijedan od ljudskih osjetilnih organa i ne utječe na red i životne obrasce ljudi u materijalnom svijetu. Stoga, ljudi žive u ovom materijalnom svijetu, i bez obzira na to što još postoji izvan materijalnog svijeta, Bog ti neće dopustiti da vidiš, čuješ ili osjetiš te stvari izvan opsega tvojih tjelesnih osjetilnih organa. To je zato da zaštiti tvoj um i razum od uplitanja bilo kojih bića izvan materijalnog svijeta, omogućujući ti da normalno živiš. Dok god su um i razum osobe normalni, njezina će slobodna volja normalno funkcionirati, njezino će prosuđivanje biti normalno i svi aspekti njezinih urođenih ljudskih stanja ostat će u svom izvornom obliku, neoštećeni. Na što se odnosi riječ „neoštećeni”? To znači da su tvoj živčani sustav, tvoji osjetilni organi, tvoj kov i svi drugi aspekti tvojih urođenih stanja normalni i zdravi u okviru opsega tjelesnog života. Kada su um i razum normalni, svi ti aspekti osobe bit će normalni i moći će održati svoje izvorno stanje. Ako ono što osjetilni organi osobe mogu percipirati premašuje raspon dostižan tijelu i više nije vezano tim ograničenjem, onda će se pojaviti problemi s njezinim umom i razumom; bit će pod utjecajem stvari izvan materijalnog svijeta, one će joj nanositi štetu i ometat će je. Tada će se pojaviti problemi s njezinim živcima, a um će joj postati poremećen. Do kakve će situacije to dovesti? Osoba će mentalno oboljeti; poludjet će, govorit će besmislice, besramno će trčati uokolo, plakat će i praviti galamu. Takva je osoba tada potpuno uništena. Na što se odnosi riječ „uništena”? To znači da je nešto drugo ušlo u srce osobe, da ometa i nanosi štetu njezinom umu i razumu, dovodeći do toga da njezino srce ne bude pod kontrolom normalnog poimanja, već neke druge stvari. Kada ta druga stvar preuzme kontrolu nad osobom, vanjsko očitovanje, medicinski govoreći, jest shizofrenija. Kada osoba ima shizofreniju, je li ona još uvijek normalna osoba? (Nije.) Više nije normalna osoba i Bog neće djelovati na takvim ljudima. Razumijete? (Razumijemo.)

Koju ulogu za ljude imaju slobodna volja, normalno razmišljanje te savjest i razum koje im Bog daje? Zar nemaju ulogu zaštite ljudskog uma i razuma? (Imaju.) Uloga zaštite ljudskog uma i razuma jednaka je ulozi zaštite ljudi; njima se osigurava da su mentalno stanje i razum ljudi normalni, da ih ne uznemiravaju stvari izvan materijalnog svijeta niti da ih ometaju bilo kakvi zvukovi ili slike izvan materijalnog svijeta. To ljudima omogućuje da mirno vjeruju u Boga, da normalno žive i osigurava njihovu osobnu sigurnost. To je dobra stvar. Ali oni ispunjeni bizarnim, nadnaravnim i abnormalnim očitovanjima ne posjeduju slobodnu volju, normalno razmišljanje, savjest ni razum normalnih ljudi. Bilo kada i bilo gdje, oni mogu vidjeti bizarne stvari ili prizore nevidljive običnim ljudima, čuti zvukove nečujne običnim ljudima ili činiti stvari koje obični ljudi ne mogu, ponašajući se bizarno. Ljudi oko njih to ne mogu razumjeti niti mogu prozrijeti bit takvih stvari. Takva je osoba reinkarnirana iz đavlova; ona nije dio čovječanstva. Nije da ju je Sotona zarobio kasnije u životu; nego je takva osoba u biti đavao. Jednostavno rečeno, um i razum nekoga tko je đavao od rođenja nisu normalni; to jest, njegova slobodna volja, razmišljanje i razum su manjkavi. Čak i ako stekne obrazovanje, on ne posjeduje te stvari normalne ljudskosti. Vidiš ga kako govori relativno normalno u tipičnim okolnostima kada nema napadaj, ali to ne znači da je normalan. To što ima ta bizarna očitovanja pokazuje da nije normalan čovjek, već ne-čovjek – đavao. Ta njegova neobična, nadnaravna i abnormalna očitovanja nisu ni od koga naučena niti ih je itko prenio. Kako su onda nastala? Urođena su; svojstvo takve osobe je svojstvo đavla. Što znači imati svojstvo đavla? Postoje dva značenja. Prvo značenje je da je takva osoba reinkarnirana iz đavla. Drugo je da je rođena bez ljudskog duha i đavao ju je kasnije opsjeo. Ukratko, priroda-bit takvih ljudi je đavolska, a ne ljudska. Upravo zato što oni nisu ljudi, njihovi osjetilni organi i svi aspekti njihovih urođenih stanja drugačiji su i razlikuju se od onih kod normalnih ljudi. Što se tiče osjetilnih organa, oni često mogu osjetiti stvari koje normalni ljudi ne mogu osjetiti, vidjeti ili čuti. Što se tiče instinkata tijela, stvari koje čine ili govore, neka od njihovih očitovanja, često u ljudima izazivaju osjećaj da oni premašuju opseg normalnih ljudskih instinkata; vrlo su nadnaravni. Što znači nadnaravno? Znači nadilaženje instinkata tijela. Normalni ljudi ne mogu premašiti raspon dostižan instinktima tijela, ali ti pojedinci to čine s lakoćom; oni nisu pod kontrolom instinkata tijela niti su njima ograničeni, pa prirodno često ispoljavaju bizarna, nadnaravna i abnormalna ponašanja ili praktične postupke. Je li vam sada jasna bit takve osobe? (Jest.) Zavidite li takvoj osobi? (Ne.) Je li zavist prema njoj dobra stvar? (Nije.) Neki ljudi kažu: „Gledaj, ona tijekom molitve može govoriti u jezicima; mi to ne možemo razumjeti ni možemo tako govoriti. I zna nekoliko jezika, a da ih nije učila. Nikada se ne razboli, ne osjeća glad ni nakon više dana bez hrane niti osjeća umor nakon više dana bez sna.” Drugi kažu: „Ovaj je tip sposoban; može gledati u prošlost i predviđati budućnost, zna sve od astronomije do geografije, sudbinu ljudi može čitati s njihovih lica i može proricati sudbinu. Kako god osoba izgledala, on na prvi pogled zna njezinu sudbinu. Pravi je majstor! Noću ga vidiš kako spava, ali zapravo je otišao u podzemlje raditi kao sluga.” Neki ljudi zavide takvoj osobi na njezinim sposobnostima. Nije li zavist prema takvim ljudima glupa? (Jest.) Jeste li ikada zavidjeli tim nadnaravnim ljudima s posebnim moćima, govoreći: „Nemam nikakvih posebnih moći. Kad bih barem znao ponešto magije; kad je vruće i želim sladoled, samo jednim pokretom ruke mogao bih stvoriti nekoliko sladoleda na štapiću – od čokolade, jagode, kojeg god okusa poželim”? Jeste li ikada tako razmišljali? Svatko ima djetinjaste misli; kada ljudi jasno vide da su te misli pogrešne, mogu ih prirodno otpustiti. Bog samo želi da normalni ljudi iskuse život, okuse život, iskuse životne radosti i tuge, razne životne teškoće i frustracije te da tijekom tog iskustva cijene Božju suverenost, prepoznaju razne netočne stavove stvorenih bića prema Stvoritelju, a zatim da se vrate na pravi put, postižući štovanje Boga i pokornost Božjoj suverenosti i aranžmanima. Kada ljudi imaju ta životna iskustva, shvatit će činjenicu da Stvoritelj ima suverenost nad ljudskom sudbinom, zatim će priznati činjenicu da Stvoritelj ima suverenost nad ljudskom sudbinom, vjerovat će u nju i pokoriti joj se. Nakon toga se mogu vratiti na pravi put i biti ispravna stvorena bića. Nemoj živjeti prema bilo kakvim nerealnim mislima; te se stvari nikada neće ostvariti. Te nadnaravne, bizarne i abnormalne stvari zauvijek su isključivo područje Sotona i đavlova; one nemaju nikakve veze s normalnim ljudima. Stoga, bez obzira na vrijeme, nikada nemoj pomisliti da postaneš nadnaravna osoba, osoba puna posebnih moći niti pomisliti da nadiđeš svoje instinkte ili granice. Samo budi obična osoba koja čvrsto stoji na zemlji, drži se svog mjesta i ispuni svoju dužnost. To je ono što bi ljudi trebali činiti.

Jesu li očitovanja bizarnosti kod onih koji su đavlovi sada u osnovi jasna? To su neka najteža očitovanja. Zbog njih ljudi jasno osjećaju i shvaćaju da takvi ljudi nisu isti kao normalni ljudi. Oni se čine krajnje neobični među normalnim ljudima. Zbog te neobičnosti ljudi smatraju da su njihovo ponašanje i držanje, kao i njihova razna očitovanja u svakodnevnom životu, osobito bizarna, nadnaravna i abnormalna – jednostavno su drugačija od onih kod običnih ljudi. Oni nisu ograničeni instinktima tijela niti mogu obuzdati svoja iracionalna ponašanja, te se čini da nemaju nimalo svijesti, kao da su opsjednuti zlim duhovima. To bi trebalo okarakterizirati kao jedan aspekt izopačene priroda-biti đavlova, nešto što bi ljudi trebali odbaciti. Tim nadnaravnim i abnormalnim stvarima ne bi trebalo zavidjeti, a kamoli im težiti. Ako si ikada namjeravao težiti tome da budeš nadnaravna osoba ili da činiš te nadnaravne stvari, onda pritisni kočnicu. Okreni se, spas je nadohvat ruke. Nemoj planirati biti takva osoba. Kada kreneš tim putem i đavao se uvuče u tvoj um, Bog te više neće htjeti i bit ćeš uništen. Zašto kažem da ćeš biti uništen? Zato što kada te đavao opsjedne i preuzme kontrolu nad tvojim umom, nećeš dobro završiti. Kada te đavao opsjedne, počinje te ometati, uznemirujući tvoje misli i tvoj um. On sudjeluje u tvom svakodnevnom životu i u tvom procesu razmišljanja kada razmatraš ljude, događaje i stvari. Ako ne možeš odbiti njegovo uplitanje, postupno ćeš izgubiti svoju volju i na kraju ćeš se krotko pokoriti. Kada te đavao potpuno kontrolira, medicinski govoreći, bit će ti dijagnosticirana shizofrenija, a u Božjoj kući bit ćeš osuđen na smrt. Bit ćeš gotov. Uništen. Je li netko kome je dijagnosticirana shizofrenija normalna osoba? (Nije.) Želi li Bog još uvijek takvu osobu? U Božjim očima, kakva je to osoba? (Ne-čovjek.) U Božjim očima, Sotona te zarobio. To može zvučati pomalo apstraktno. Jednostavno rečeno, to znači da Sotona kontrolira tvoje srce. To znači da Sotona vlada tvojim srcem i ima moć u njemu te da si postao Sotonina marioneta. To znači da te Sotona zarobio. Kada Sotona nekoga zarobi, on postaje isti kao oni koji su đavlovi, i ubrzo postaje bizaran, nadnaravan i abnormalan. Takvim ljudima nema spasa. Što mislim pod tim? Govorim ti da moraš imati sposobnost razlučivanja bizarnih očitovanja onih koji su đavlovi. Nakon što stekneš sposobnost razlučivanja, moraš se držati podalje od takvih ljudi i ne približavati im se. Što god govorili ili činili, nemoj se u to upuštati. Nemoj ih shvaćati ozbiljno. Na primjer, pretpostavimo da govore o nečemu što ti uopće ne možeš vidjeti ni osjetiti. Oni ti to govore sa svrhom da ti se približe i da te namame. Ako si znatiželjan te im gorljivo zavidiš i slijediš ih, onda si u velikoj opasnosti. Zašto kažem da si u opasnosti? Zato što je to Sotona koji zaluđuje i mami ljude te traži duše koje može proždrijeti. Ako uopće nemaš sposobnost razlučivanja Sotone te i dalje osjećaš znatiželju i zavist, već si podlegao iskušenju i vrlo je vjerojatno da će Sotona iskoristiti priliku da djeluje na tebe. Stoga si u velikoj opasnosti. Pristupaš Sotoni bez ikakvog opreza – nije li to glupo? (Jest.) Kada Sotona vidi da uopće nisi oprezan prema njemu, neprestano će te pokušavati zadirkivati i mamiti, poput kakvog nevaljalca. Ako ne odbiješ, on pretpostavlja da daješ prešutni pristanak, pa će nastaviti s tim. Ako si stalno znatiželjan o bizarnim, nadnaravnim i abnormalnim stvarima koje govore oni koji su Sotone, pa čak i pitaš i raspituješ se o njima, ne dokazuje li to da te takve stvari zanimaju i da te ne odbijaju? Zanimanje za takve stvari nije dobar znak. Ako te zanimaju takve stvari, to u Sotoninim očima znači da te ne zanimaju Bog, istina ili pozitivne stvari. To ga veseli i, naravno, rado će ti pružiti „prijateljsku” ruku s namjerom da počne djelovati na tebe. Na taj si način u opasnosti. Stoga, kada se susretneš s takvim ljudima, nemoj im se olako približavati niti se zanimati za njih. Umjesto toga, trebao bi imati sposobnost razlučivanja, trebao bi ih se čuvati i distancirati se od njih. Neki ljudi kažu: „Ako im se ne približimo ili se za njih ne zanimamo, kako ih možemo razlučiti? Kao što izreka kaže: ‚Upoznaj sebe i upoznaj svog neprijatelja, pa nikada nećeš biti poražen.’ Ako se ne infiltriramo među neprijatelje, kako možemo upoznati sebe i upoznati svog neprijatelja?” Je li ova izjava točna? To je kao kada izbije pandemija, pa neki znanstvenici i istraživači inzistiraju na tome da se dočepaju virusa i proučavaju ga, a kao rezultat toga, neki se i sami zaraze virusom i umru. Stoga se moraš strogo čuvati onih đavlova koji pokazuju bizarna i nadnaravna očitovanja. Bolje je biti pretjerano oprezan nego im dati priliku da ti naude. To je pametan način praktičnog postupanja. Kao prvo, nemoj se zanimati za njih, stupati u kontakt s njima niti im se približavati. Kao drugo, nemoj težiti njihovim bizarnim, nadnaravnim očitovanjima niti ih oponašati. I na taj bi način trebao praktično postupati. Ako često dolaziš u kontakt s tim nadnaravnim, bizarnim i abnormalnim ljudima, pa zbog svoje neopreznosti padneš pod njihov utjecaj te stalno slušaš o njihovim očitovanjima i vidiš ih, njihova će se bizarna očitovanja nesvjesno sačuvati u tvom srcu i sjećanju. Tada ćeš, a da toga nisi ni svjestan, htjeti težiti njima i oponašati ih. To je još opasniji signal. Jednom kada im poželiš težiti i oponašati ih, to znači da su obrane tvog srca potpuno pale. To je isto kao da si Sotoni dopustio da uđe u tvoje srce kako bi te kontrolirao i zaposjeo. Time predaješ sebe Sotoni i tako Sotona može brzo preuzeti kontrolu nad tobom. Nisi li tada uništen? Ljudima je doista teško dati svoje srce Bogu. Bogu nije lako imati moć u ljudskom srcu. Bog ne preuzima kontrolu lako i ne preuzima moć u ljudskom srcu lako. Djelo koje Bog čini na čovječanstvu uključuje njegovo zalijevanje, pastirsko čuvanje, prosvjetljavanje, osvjetljavanje, usmjeravanje i zaštitu na temelju njegovih urođenih stanja. Osim toga, Bog ga disciplinira, kori, grdi i sudi mu, dok za ljude istovremeno postavlja svakojake situacije. To im omogućuje da, kako stare, u objektivnim situacijama postupno stječu znanje o Božjem djelu i raznim aspektima istine. Zatim, postupno – prema razmišljanju normalne ljudskosti – Božje riječi i istina puštaju korijenje u njihovom srcu i postaju njihov život, te tako Bog zadobiva te ljude. Za sve to postoji proces. Ali Sotonino zaluđivanje i kvarenje ljudi je drugačije. Zašto kažemo da je Sotonina bit izopačena? On nasilno zaposjeda i kontrolira ljude. Ovaj je aspekt dovoljan da dokaže da je Sotonina bit izopačena. To je konkretan dokaz. Kada želiš težiti tome da budeš tip osobe koja je đavao te kada težiš tim bizarnim, nadnaravnim i abnormalnim očitovanjima, ponašanjima i sposobnostima, tvoje se srce otvara Sotoni. To je kao da u svom srcu govoriš Sotoni: „Uđi, imam sačuvano mjesto za tebe. Možeš kontrolirati cijelo moje biće.” Što će ti Sotona reći? „Ako me slušaš i dopustiš mi da imam moć u tvom srcu, možeš naučiti sve što želiš posjedovati. Imat ćeš sve bizarne, nadnaravne stvari, nadmašit ćeš obične ljude i nadići ćeš prosječne ljude.” Ljudska težnja tim bizarnim, nadnaravnim i abnormalnim ponašanjima i očitovanjima ili sposobnostima ista je kao da razgovaraju sa Sotonom, a također je isto kao da u svom srcu prihvaćaju Sotonu. Ako težiš tim bizarnim, nadnaravnim stvarima, Sotona će brzo početi djelovati u tvom srcu. U tom trenutku, kada ponovno budeš slušao Božje riječi, više nećeš imati misli, poglede i stavove normalne osobe, već ćeš napraviti zaokret od 180 stupnjeva. Tvoj će stav prema istini biti potpuno drugačiji od stava normalne osobe. Očitovat ćeš odbojnost i neprijateljstvo prema istini. Tako to ide. Ako osjećaš odbojnost i neprijateljstvo prema istini, možeš li je i dalje zadobiti? Ne možeš. Sotona te zarobio. Stoga, što se tiče bizarnih, nadnaravnih i abnormalnih očitovanja onih koji su reinkarnirani iz đavlova, ljudi se njih moraju strogo čuvati, odnositi se prema njima s oprezom i razboritošću, i ne odbacivati ih kao nevažne. To jest, moraš imati sposobnost razlučivanja tih očitovanja. Nemoj se zanimati za takve ljude niti im se približavati, a kamoli im potajno zavidjeti, diviti im se ili čak težiti njima i oponašati ih u svom srcu. Umjesto toga, moraš se držati podalje od takvih osoba, imati sposobnost njihova razlučivanje, imati jasan stav i povući jasnu granicu između njih i sebe. Razumijete? (Razumijemo.)

Upravo smo u zajedništvu razgovarali o najtežim očitovanjima bizarnosti kod onih koji su đavlovi. Ta je očitovanja ljudima nešto lakše razlučiti. Postoje i neka očitovanja koja su tek nešto manje teška. To jest, takvi ljudi u svakodnevnom životu često imaju neke ekstremne misli i gledišta te ekstremne oblike ponašanja i praktične postupke; njihovi postupci često izlaze van okvira onoga što normalna ljudskost može tolerirati. Na primjer, ako kažu ili učine nešto pogrešno, oni se mrze, šamaraju, a čak se i kažnjavaju tako što ne jedu danju i ne spavaju noću. Često se služe ekstremnim metodama kako bi kaznili svoje tijelo, koristeći to kao način da pokažu odlučnost da isprave svoje pogreške. Netko bi ih mogao savjetovati: „Time nećeš riješiti problem. Prvo moraš promisliti o sebi i spoznati sebe na temelju Božjih riječi, zatim pronaći načela i put primjene, i tek tada može doći do postupne promjene. Promjena bilo koje iskvarene naravi nije nešto što se može dogoditi za dan ili dva; za to je potrebno određeno vrijeme, mora postojati proces.” Ovo je točna izjava, ali oni je niti prihvaćaju niti primjenjuju. Raznim problemima ne pristupaju na temelju istina-načela, već usvajaju ekstremne mjere. Koliko su ekstremni? Pa, kako bi riješili probleme, često se služe metodama koje štete njihovom tijelu i kojima muče sami sebe. Nije li to ekstremno? (Jest.) Tako se odnose i prema drugima, koristeći ekstremne metode protiv njih. Ekstremne metode koriste i u rješavanju raznih pitanja. Na primjer, recimo da neka žena često osjeća da je vrlo zauzeta svojom dužnošću te smatra da je trošenje vremena na šišanje i pranje kose prevelika gnjavaža, pa jednostavno obrije svu kosu. Kako se ne bi morala često brijati, čak nanosi neke kemijske proizvode da bi ograničila normalan rast kose. Nije li to ekstremno? Vidjevši da je ćelava, ljudi pretpostavljaju da je muškarac, ali sudeći po njenom glasu i stasu, misle da bi mogla biti žena – jednostavno ne mogu razaznati je li muško ili žensko. Tek nakon što pitaju drugu braću i sestre, saznaju da je žena i da je obrijala glavu kako bi si olakšala. Neki ljudi bez sposobnosti razlučivanja čak i podignu palac u znak odobravanja, diveći se takvoj osobi: „Pogledajte, njezina odlučnost da se pobuni protiv tijela doista nadilazi odlučnost običnih ljudi. Njezina mržnja prema tijelu stvarna je mržnja; ona doista poduzima nešto kada je u pitanju uskraćivanje ugode tijelu! Jednog ću dana i ja obrijati glavu poput nje.” Neki je čak i oponašaju! Nisu li oni iste vrste? Upoznali su srodnu dušu; ne samo da nemaju sposobnost razlučivanja te stvari, već to i silno hvale i žele to oponašati. Nisu li to ekstremni ljudi? (Jesu.) Recite Mi, ne čine li ekstremni ljudi sve s izopačenom pokretačkom silom? (Čine.) Odakle dolazi ta izopačena pokretačka sila? Postoji li ta izopačena pokretačka sila u normalnoj ljudskosti? (Ne.) Zašto onda nema te izopačene pokretačke sile u normalnoj ljudskosti? Zato što, ako ljudi imaju razmišljanje, savjest i razum normalne ljudskosti, razmatrat će stvari na relativno normalan, pozitivan i praktičan način; stoga se nipošto neće upuštati u te ekstremne oblike ponašanja. To jest, što god radili, bilo da im se to sviđa ili ne, ponašat će se normalno i racionalno te neće ići u krajnosti. Može li se onda reći da nešto nije u redu s razmišljanjem takve osobe koja ide u krajnosti? (Može.) Postoji neki problem s njezinim shvaćanjem, zar ne? (Da.) Na primjer, Bog zahtijeva da ljudi budu odani u izvršavanju svoje dužnosti. Oni razmišljaju o tome kako postići odanost i dolaze do zaključka da moraju trpjeti teškoće, pa onda primjenjuju trpljenje teškoća: slijede pravila za svaki obrok, jedu utvrđen broj zrna riže i komada povrća; kada im se odjeća istroši, krpaju je i nastavljaju nositi, drugima izgledaju poput asketa; dok drugi spavaju šest do osam sati dnevno, oni spavaju samo jedan ili dva. Smatraju da imaju odlučnost trpjeti teškoće i da su odaniji od svih drugih. Stalno razmišljaju o tim ekstremnim mislima i oblicima ponašanja, koja normalni ljudi ne mogu razumjeti. Na primjer, ako kažu nešto netočno ili u razgovoru s nekim pogrešno upotrijebe riječ i budu ismijani, osjećaju se osramoćeno i razmišljaju: „Više nikada u životu neću upotrijebiti tu riječ, i ne samo to – više se nikada u životu neću naći s tom osobom niti ću ikada više razgovarati s njom, tako da mi ne može naći manu!” I oni to mogu učiniti – mogu se toga pridržavati. Cijeli se život mogu pridržavati bilo kakvog ekstremnog ponašanja ili misli i gledišta te odbijaju da ih itko uvjeri u suprotno. Oni se jednostavno toga pridržavaju, pa za svoje pridržavanje čak imaju i razloge i osnove, vjerujući da je to očitovanje pokoravanja istini, ljubavi prema Bogu i odanosti. Recite Mi, nisu li takvi ljudi problematični? (Jesu.) Je li se lako slagati s njima? (Nije.) Kako onda nastaju njihovi oblici ponašanja? Nisu li oni izazvani nekakvim ekstremnim razmišljanjem? Oni te ekstremne oblike ponašanja i ekstremna očitovanja smatraju primjenjivanjem istine te ustraju u tome. Nisu li te ekstremne misli i gledišta izvor takvih oblika ponašanja takve osobe? Ona smatra da je takvo postupanje primjenjivanje istine i izražavanje odanosti Bogu, i štoviše, u sebi osuđuje i diskriminira svakoga tko ne čini isto, pokazujući prezir. Na primjer, uzmimo u obzir ranije spomenutu ženu koja je obrijala glavu; vidjevši da druge ne briju glavu, ona misli: „Pih, vi puštate tako dugu kosu, čak je i uređujete na razne načine. Sve ste tako tašte; vi ne ljubite boga! Pogledajte mene, ćelava sam toliko godina i nikad se nisam bojala da će mi se smijati; nisam tašta. Vi puštate tako dugu kosu i morate je često prati – kakav gubitak vremena! Ne bi li bilo sjajno da za to vrijeme pročitate više božjih riječi i izvršite nešto više dužnosti?” Ona čak i osuđuje druge! Takva osoba sluša toliko Božjih riječi i sluša propovijedi toliko godina, a ipak ne razumije što je istina. I dalje ima mnoštvo ekstremnih misli te pod njihovim usmjeravanjem ona pokazuje brojne oblike ekstremnog ponašanja, brojna ekstremna praktična postupanja i stilove, a zatim sebe definira kao nekoga tko najviše ljubi Boga i tko je najodaniji. Nije li to još jedno očitovanje izopačenosti? (Jest.) Ići u krajnosti u svemu je izopačeno. Recite Mi, ta ekstremna očitovanja ne štete drugima, pa zašto onda kažemo da su izopačena? (Ta očitovanja nisu u skladu s razmišljanjem normalnih ljudi; to nisu oblici ponašanja ni praktično postupanje koje bi normalni ljudi trebali imati.) Ta ekstremna očitovanja nemaju nikakve veze s razmišljanjem i očitovanjima normalnih ljudi; odvojena su od stvarnosti, odvojena su od objektivnog, praktičnog života kojeg bi ljudi s normalnom ljudskošću trebali imati. Ti ljudi usvajaju radikalan pristup prema raznim pitanjima, a zatim te ekstremne, radikalne misli, gledišta i oblike ponašanja definiraju kao pozitivne stvari, dok istinu definiraju kao negativnu stvar. Nije li to miješanje ispravnog i pogrešnog, pretvaranje crnog u bijelo? (Jest.) Miješati ispravno i pogrešno, pretvarati crno u bijelo, varljivo zamjenjivati pojmove – to je izopačenost. Kako god ti razgovarao u zajedništvu o normalnoj ljudskosti, savjesti i razumu, razmišljanju normalnih ljudi ili mislima i gledištima koje bi normalni ljudi trebali imati prema raznim pitanjima, oni to ne mogu usvojiti, i u sebi to jednostavno ne prihvaćaju. Osim što to ne prihvaćaju, oni čak smišljaju neka smiješna i bizarna praktična postupanja, oblike ponašanja, pa čak i misli i gledišta koja su odvojena od onoga što pripada normalnoj ljudskosti te ih primjenjuju na sebi. Istovremeno se time služe kao mjerilom za procjenu svih ljudi, događaja i stvari, smatrajući pogrešnim sve ono što nije u skladu s njihovim ekstremnim mislima, gledištima i oblicima ponašanja, a ispravnim sve ono što jest u skladu s njima. Nije li to miješanje ispravnog i pogrešnog? Nije li to pretvaranje crnog u bijelo, nije li to varljivo zamjenjivanje pojmova? To je još jedno očitovanje izopačenosti onih koji su reinkarnirani iz đavlova. To jest, oni nikada ne prihvaćaju pozitivne stvari, već stvari koje nisu pozitivne ili su negativne umjesto toga predstavljaju kao pozitivne kako bi ih ljudi slijedili i oponašali, čime postižu cilj udaljavanja ljudi od Boga. I to je jedna vrsta ekstremnog ponašanja.

Oni koji su đavlovi imaju još jedno očitovanje izopačenosti: ni najmanje ne ljube istinu. Vole težiti abnormalnim, nadnaravnim stvarima, uvijek u želji da smisle skup potpuno duhovnih teorija i izreka, želeći čak istražiti osnovu tih nadnaravnih pitanja. Te stvari smatraju istinom, vodičem, smjernicama i ciljevima za postupanje u svakodnevnom životu, služeći se njima za ophođenje sa svakojakim ljudima, događajima i stvarima te za njihovo prosuđivanje. Na primjer, kada im stvari ne idu glatko, prisjećaju se što su sanjali prethodne noći, jesu li se oko njih dogodilo išta abnormalno ili je li bilo kakvih zlokobnih znakova, pokušavajući u tome tražiti osnovu za određivanje svoje sreće; oni stalno teže takvim stvarima. Osobito kada se susretnu s teško bolesnim ljudima, oni ih smatraju zlokobnima, vjerujući da će im kontakt s takvim ljudima iscrpiti životnu energiju i donijeti nesreću. Stoga, nakon kontakta s njima, često se gledaju u ogledalo da vide je li im čelo potamnilo ili imaju li oko sebe auru nesreće. Obično neprestano razmišljaju o tome kakva će im biti sreća. Kad god imaju slobodnog trenutka, listaju stari almanah ili na internetu traže proricateljske izreke. San koji su sanjali ili praznovjerna izreka koju su čuli od drugih – sve to mogu uzeti kao osnovu za prosuđivanje imaju li sreće ili nemaju. Iako vjeruju u Boga, oni se nikada ne služe Božjim riječima kao osnovom za ophođenje s ljudima, događajima i stvarima oko sebe niti se služe istinom kao osnovom za promatranje svih događaja oko njih. Umjesto toga, uvijek traže neke neobične osjećaje. Na primjer, ako se jednog dana osjećaju pomalo loše dok pjevaju, misle: „Zaustavlja li me bog? Ne želi li bog da pjevam?” Ako jednog dana idu propovijedati evanđelje, iako su jasno dogovorili vrijeme i mjesto s nekim, ipak se moraju pomoliti kako bi dokučili osjećaj u svom duhu. Nakon molitve čekaju nekoliko minuta, ali ne osjećaju ništa. Zatim provjeravaju ima li tog dana kakvih abnormalnih pojava sa suncem odnosno cvrkuću li svrake ili grakću li vrane vani, služeći se time za prosuđivanje toga kakva će im biti sreća tog dana, hoće li propovijedanje evanđelja proći glatko i hoće li zadobiti ljude. Ako te metode ne uspiju, čak će i baciti novčić da odluče hoće li poći ili ne. Ako novčić pokaže glavu, za njih to znači da će stvari proteći glatko i da će moći zadobiti ljude; ako pokaže pismo, to znači da stvari neće proteći glatko i da neće zadobiti ljude. Na temelju tih stvari oni odlučuju hoće li poći propovijedati. Koliko god dugo takvi ljudi vjerovali u Boga, oni se nikada ne služe istinom kao svojom osnovom ili svojim načelom primjene. Umjesto toga, uvijek se oslanjaju na te praznovjerne izreke ili abnormalne osjećaje i pojave kako bi prosuđivali ljude, događaje i stvari, kako bi se nosili s raznim stvarima koje se oko njih odvijaju ili kako bi odredili načela po kojima bi trebali praktično postupati. Stalno traže te neutemeljene, bizarne, čudne, nadnaravne osjećaje te stalno postupaju i žive na temelju njih. Neki ljudi, vidjevši pri izlasku crnu mačku, vjeruju da to predstavlja nesreću i radije će odgoditi poslove nego izaći. Nekima se može pokvariti automobil na putu da nešto obave, pa vjeruju da ih to Bog zaustavlja, da tog dana nemaju sreće i da nisu trebali izlaziti. Neki koji vide lijes pri izlasku iz kuće vjeruju da će tog dana imati sreće s novcem. Što god činile, takve osobe uvijek traže osnovu u nekakvoj praznovjernoj izreci; one nemaju točna načela primjene temeljena na istini. Kako god drugi razgovarali u zajedništvu ili kako god Božja kuća obavljala posao, one nikada ne nauče živjeti ni raditi prema istina-načelima. Ako se kod kuće povremeno dogode neke abnormalne pojave, poput slavine koja se iznenada pokvari i procuri, takve osobe sumnjaju da je to loš predznak. Ako nalet vjetra povremeno otvori prozor i staklo se razbije, smatraju: „Ovaj nalet vjetra nije normalan; čini se kao znak nesreće. Sprječava li me to bog da izađem?” Ako pada snijeg kad izađu, kažu: „Gledajte, snijeg je pao čim sam izašao. Ljudi često kažu: ‚Ugledne ljude prati vjetar i snijeg kad izlaze.’ Čini se da sam ugledna osoba!” Nije li to besmislica? Služe se tim čudnim i neobičnim izrekama kao osnovom za prosuđivanje svega i odlučivanje o svemu. Na primjer, ako im se remen ruksaka zakači za kvaku dok izlaze, vjeruju da za to postoji izreka i značenje. Brzo pogledaju u almanah i vide da je ovo izreka za izlazak radi obavljanja poslova u to vrijeme: „Sve stvari su nepovoljne; nije prikladno za izlazak.” Razmišljaju: „Sve stvari su nepovoljne – to znači da ne mogu ništa raditi, moram ostati kod kuće. To Bog dopušta da uživam u lakoći i udobnosti; to je Božja zaštita!” Čak i za to nađu osnovu. Nije li to smiješno? Bez obzira na situaciju, smatraju da za nju postoji neka izreka. Nije li to bizarno? Sve što se događa oko njih oni vide kao bizarnu pojavu, a osnova njihova pristupa tim „bizarnim pojavama” svakojake su bizarne izreke. Tim raznim bizarnim izrekama služe se za pristup svemu što se događa oko njih. Stoga, ako živiš s takvom osobom, često osjećaš da je osobito bizarna. Mogla bi iznenada reći nešto od čega ti srce zalupa, od čega te prođu trnci. Na primjer, sasvim je normalno čuti psa kako laje kasno noću, ali za nju je to velik događaj. Mora tražiti informacije, okrenuti se gatanju i proricanju sudbine kako bi ustanovila koja izreka objašnjava lajanje psa u to doba. Što ćeš osjećati nakon što neko vrijeme budeš u kontaktu s njom i družiš se s njom? Sigurno će te često ometati neke apsurdne izreke. Hoćeš li imati mir i radost u svom srcu? (Ne.) Bez mira i radosti postat ćeš nemiran poput njih, osjećajući potrebu da za sve nađeš neku izreku. Dok budeš tražio i tražio, Bog će nestati iz tvog srca, a u njemu će ostati samo te praznovjerne izreke. To znači da te ometaju zli duhovi, đavlovi i Sotone do te mjere da su ti misli uzburkane, srce nema mira ni radosti, razmišljanje ti je kaotično i gubiš očitovanja normalne ljudskosti. Te kaotične misli i izreke potpuno su poremetile normalan red i obrasce života ljudi. Što god se dogodi, takva osoba to može objasniti nekom bizarnom izrekom i na kraju se prema tome odnosi na smiješan, čudan način. To je izopačenost. Ima čak i nekih ljudi koji, nakon što ih vođa oreže, razmišljaju: „Jutros sam osjetio da nešto nije u redu s mojim tijelom. Dok sam se umivao, primijetio sam da mi je čelo tamno. I doista, danas su me orezali. Vidiš, postoje znakovi. Dakle, moram se gledati u ogledalo svaki dan kad god imam slobodnog trenutka. Ako utvrdim da mi je čelo tamno, moram biti oprezan – možda će me orezati, možda ću naići na zid ili doživjeti neuspjeh u nečemu.” Kada neki ljudi odu propovijedati evanđelje i vide da je mogući primatelj evanđelja prilično dobra osoba sa srcem koje čezne i traži te da može prihvatiti istinu o kojoj mu se besjedi, osim što zahvaljuju Bogu, oni također razmišljaju: „Jučer sam sanjao da perem noge u izvoru. Taj izvor predstavlja bogatstvo, a stjecanje bogatstva predstavlja zadobivanje nekoga propovijedanjem evanđelja. Dakle, moram također zahvaliti bogu što sam danas zadobio tu osobu; bog je već dao znak!” S čime god se susretnu ili što god osjećaju, oni stalno žele pronaći korijenski uzrok i stalno trebaju pronaći osnovu. Neki ljudi vjeruju u praznovjernu izreku: „Trzanje lijevog oka sluti na sreću, ali trzanje desnog oka sluti na nesreću”, i time se služe kao osnovom za prosuđivanje stvari koje im se događaju. Nikada ne ulažu trud u istinu, ne tragaju za istinom niti je koriste kao osnovu za prosuđivanje raznih pitanja. Njihovo je srce u potpunosti ispunjeno raznim bizarnim, smiješnim, čudnim, pa čak i nadnaravnim izrekama, mislima i gledištima, kao i herezama i zabludama; obuzeti su tim stvarima.

Neki ljudi izvana izgledaju sasvim normalno; njihov život, rad i interakcije s drugima ne pokazuju nikakva ekstremna, nadnaravna ili bizarna očitovanja. Međutim, nakon što se čovjek dugo druži s njima, otkriva se da su njihovi um i srce u potpunosti ispunjeni svakojakim smiješnim, čudnim i iskrivljenim praznovjernim izrekama koje potječu iz zlih trendova te da se tim izrekama služe kao osnovom za prosuđivanje raznih stvari koje se događaju oko njih. Čak i kada prepoznaju da su stvari pod Božjom suverenošću, aranžmanima i zaštitom, i dalje tragaju za nekakvim praznovjernim izrekama kao osnovom za objašnjenje takvih stvari, tumačeći Božju suverenost i aranžmane praznovjernim izrekama. Nije li to izopačenost? (Jest.) Nakon što su čuli toliko istine, kako to da i dalje ne mogu razumjeti istinu, da ne mogu sagledati probleme pomoću istine i da ne mogu reći niti jednu jedinu stvar koja je u skladu s istinom? Kako to da je njihovo srce lišeno istine, a umjesto toga zaokupljeno i ispunjeno tim herezama, zabludama i praznovjerjima? Nije li to izopačenost? (Jest.) Neki ljudi čak kažu: „Ne smiješ gaziti mrave! I mrav je živo biće. Ako ga zgaziš i ubiješ, a on se vrati u duhovno kraljevstvo i prijavi te starcu na nebu, snaći će te odmazda.” „Ako ubiješ ribu, a usta su joj otvorena prema tebi, to znači da te optužuje! Ne smiješ jesti tu ribu; ako je pojedeš, snaći će te odmazda! Ubijati kokoši, pse, volove, svinje – sve je to oduzimanje života; zbog toga će te snaći odmazda!” Odakle im te hereze i zablude? Ne čuju li ih od ovog zlog čovječanstva? Pokupe jednu izreku ovdje, drugu ondje, prihvate ih sve, pa čak se i odnose prema tim izrekama kao prema vrhovnim zapovijedima, smatrajući ih jednako važnima kao i Božju volju. Nakon nekoliko godina vjere u Boga, neki ljudi i dalje govore stvari poput: „Ne smiješ ubijati kokoši. Ako u ovom životu ubijaš kokoši, u sljedećem ćeš životu postati kokoš i netko će te ubiti. Dakle, ne smiješ oduzimati život; snaći će te odmazda za oduzimanje života!” Oni to govore, ali kada je u pitanju jedenje piletine, oni u jednom obroku sami mogu pojesti cijelu kokoš. Nije li to izopačeno? Drugi kažu: „Ne smiješ nositi životinjsko krzno. Nakon što životinje umru, njihova duša i dalje osjeća. Ako nosiš životinjsko krzno, to je kao da se ogrćeš dušom te životinje. Ako je ta životinja umrla nepravedno, mogla bi te pronaći i proganjati te, a kada te počne proganjati, nećeš imati mira.” Recite Mi, nisu li te izreke bizarne? (Jesu.) Treći pak, vidjevši nekoga kako nosi periku, također imaju nešto za reći: „Prvobitni vlasnik te perike koju imaš možda je umro nepravedno; njegova je duša još uvijek u kosi. Ako nosiš njegovu kosu, njegova će te duša pratiti.” Svakojake bizarne, čudne i apsurdne izreke postaju stvari koje takva osoba čuva u srcu; one su njezine vrhovne smjernice. Ona se pridržava tih apsurdnih i smiješnih izreka kao da su istina, a ipak vjeruje da slijedi Božji put. Ne samo da ih se sama pridržava, već i drugima govori da to čine. Ako drugi ne pristanu na to, jezivim izrekama od kojih se diže kosa na glavi prijeti i zastrašuje te ljude, prisiljavajući ih da pristanu. Takve riječi zastrašuju one koji ne razumiju istinu. Te čudne i smiješne izreke nekakve su neutemeljene glasine i zablude koje đavlovi i Sotona šire u ljudskom svijetu. S jedne strane, one ometaju normalno razmišljanje i slobodnu volju ljudi i kontroliraju ih; s druge strane, tim herezama i zabludama đavlovi i Sotona zaposjednu neke ljude, tjerajući ih da im služe u ovom ljudskom svijetu i postanu njihovi prenositelji, provoditelji njihovih raznih čudnih i bizarnih misli. Stoga, sudeći po bilo kojem očitovanju tih bizarnih ljudi, njihova je priroda-bit opaka. Oni ni najmanje ne prihvaćaju istinu; najviše štuju izopačene stvari. Upravo je u tome problem. Kada ljudi ne razumiju istinu i nemaju sposobnost razlučivanja, često nenamjerno dođu pod utjecaj tih bizarnih i čudnih izreka te ih one navode na pogrešan put. Međutim, nakon što shvate istinu, ljudi znaju odrediti što bi, a što ne bi trebali činiti na temelju prosudbe normalnog razuma i normalnog razmišljanja, kao i kako postupiti, čega se držati, a što ostaviti kada im se stvari dogode. To je ono što bi ljudi s normalnom ljudskošću trebali razumjeti i čega bi se trebali držati, umjesto da koriste te čudne i smiješne izreke za razlučivanje, prosuđivanje i odlučivanje o tome kako se odnositi prema ljudima, događajima i stvarima. Nakon što stekneš sposobnost razlučivanja ovakve bizarne osobe, vidiš li jasno njezinu bit? Kakva je njezina bit? Ona je izopačena. Ona ne poštuje Boga kao najvećeg, već kao najvećeg poštuje Sotonu. Čak i kada želi govoriti o nekom aspektu istine, zahvaliti Bogu ili prihvatiti okruženja koja Bog postavlja, ona kao svoju osnovu traži bizarnu, čudnu, smiješnu ili apsurdnu izreku. Za nju su te čudne i smiješne izreke i gledišta iznad istine i iznad Božje suverenosti. Stoga je priroda-bit takve osobe neupitno izopačena bit. Budući da je ono po čemu živi Sotonin život, ono što uzdiže, zagovara i čemu se divi nije istina, već su to Sotonine hereze i zablude. Čak i ako je ono što vidiš njihovo osobno ponašanje, pokretačka sila tih osobnih oblika ponašanja razne su misli i gledišta đavlova i Sotone. Iako izvana izgledaju kao ljudi, oni su prenositelji, nasljednici i svjedoci raznih hereza i zabluda đavlova i Sotone. Ono o čemu svjedoče i što zagovaraju Sotonine su hereze i zablude, a ne istina. To je očitovanje njihove izopačene priroda-biti.

Recite Mi, je li za osobu dobro da može vidjeti anđele? Ako netko doista može vidjeti anđele, to je naravno dobro. Ali ako taj anđeo nije pravi anđeo, već Sotona koji se pretvara da je anđeo, onda je vrlo opasno ako ga vidi. Ako se Sotona pretvara da je anđeo i dopusti ti da ga vidiš, je li to za tebe dobro ili loše? (Loše.) Zašto kažeš da je to loše? Može li u normalnim okolnostima smrtno tijelo vidjeti anđele? (Ne može.) Imaju li ljudi tu sposobnost? (Nemamo.) Točnije, ljudi nemaju sposobnost vidjeti Sotonu ili anđele koji pripadaju duhovnom kraljevstvu. Ali ako ih ti doista vidiš, o čemu se tu radi? Ne znači li to da se sposobnost tvog tijela donekle promijenila? (Da.) Upravo je o tome riječ. Ako se u tjelesnim sposobnostima pojavi neka natprirodna pojava, je li to promijenio Bog, nešto drugo ili ti sam? (Vjerojatno je to promijenilo nešto drugo.) Bi li to onda Bog promijenio za tebe? (Ne, Bog ne čini takvo djelo.) Bi li Bog, dok su ljudi još živi, promijenio njihove sposobnosti, dopuštajući im da vide anđele ili neke stvari iz duhovnog kraljevstva, kako bi ojačao njihovu vjeru? Bi li Bog činio te stvari? (Ne.) Možemo sa sigurnošću reći da ne bi. Prije nego što osoba postigne spasenje, Bog nipošto neće činiti te stvari; to je van svake sumnje. Onda, ako se sposobnost tvog tijela iznenada promijeni i pojavi se nadnaravna pojava – a nije je promijenio Bog niti si je ti sam mogao promijeniti – o čemu se radi? Bog ne bi učinio takvo što, a ti to ne bi mogao sam promijeniti. Jedina je mogućnost da su Sotona i zli duhovi djelovali na tebi; to jest, Sotona i zli duhovi zaludili su te i kontroliraju te, navodeći te da se upuštaš u nadnaravna praktična postupanja, dopuštajući ti da vidiš stvari koje normalni ljudi ne mogu vidjeti i čuješ riječi koje normalni ljudi ne mogu čuti. To nipošto nije dobra stvar. Ako ti Sotona dopusti da vidiš stvari koje drugi ne mogu vidjeti, koji je njegov cilj? Da proširi tvoje vidike, da te natjera da povjeruješ u postojanje duhovnog kraljevstva ili da ti pruži vjeru u Boga? (Ne.) Kada ti Sotona to čini, ima li on dobre namjere ili dobre motive? (Nema.) Zasigurno nema. Sotona koristi tu tvoju nadnaravnu sposobnost kako bi ti dopustio da vidiš neke stvari koje inače ne možeš vidjeti, time te mameći i budeći u tebi još veće zanimanje za stvari duhovnog kraljevstva. Daje ti tu sitnu korist, daje ti da to malo okusiš, a zatim te mami da prihvatiš ono što će sljedeće učiniti. A što će to biti? Hoće li ti Sotona podariti istinu? Hoće li te opskrbiti životom? Ne, on će te nagrizati, uništiti razne urođene sposobnosti tvog tijela, zatim će te zaposjesti, oteti te od Boga i natjerati te da ostaviš Boga. Bilo da Sotona dopusti osobi da vidi anđele ili bilo kakve pojave iz duhovnog kraljevstva, recite Mi, je li to dobro? (Nije.) Ako netko često vidi stvari koje drugi ne mogu vidjeti ili kaže da često vidi anđele kako lete oko njegovog krova te kaže da su anđeli svijetli i čisti, i često razgovara s njima, što bi ti trebao učiniti kada se susretneš s takvom osobom? (Brzo se maknuti.) Moraš se brzo maknuti od takve osobe; nemoj s njom ni o čemu raspravljati. Ako te zanima ta stvar i raspravljaš o tome s njom, to je opasno. Nemoj joj reći: „U opasnosti si; stalno vidiš stvari koje drugi ne mogu vidjeti. Izopačena si, više se neću družiti s tobom.” Ne trebaš govoriti te stvari; samo budi svjestan u svom srcu – to je dovoljno. Đavlovi i Sotona već su je uzeli na metu ili je ta osoba po prirodi đavao, a ne čovjek. Ljudi se ne mogu družiti s đavlovima. Za ljude koji se druže s đavlovima postoji samo jedan konačan ishod: đavlovi će ih proždrijeti. Kada se susretneš s takvom osobom koja doživljava nadnaravne pojave, kakve god čudne ili bizarne stvari govorila, nipošto ne smiješ biti znatiželjan. Brzo se makni od takvih ljudi; nemoj ih promatrati, proučavati niti pokušavati promijeniti, a još manje im propovijedati evanđelje i tjerati ih da povjeruju u Boga. Ako to učiniš, suviše si glup. Čak ni Bog ne želi ljude koji su đavlovi; a ti bi doveo đavla u Božju kuću i natjerao ga da izvršava dužnost. Može li to koristiti crkvenom radu? Ne samo da neće donijeti nikakvu korist, već će donijeti ometanje i prekidanje crkvenog rada. Iako to činiš s dobrim namjerama, Bog to neće zapamtiti i čak će te osuditi; to je zlo djelo. Stoga nikada ne smiješ činiti takve stvari. Bilo da se radi o nekome koga poznaješ ili ne, bilo da je riječ o tvojoj obitelji, najbližim rođacima ili prijateljima, odnosno braći i sestrama s kojima surađuješ – ako često vide nekoga kako šeta njihovim dvorištem ili nekoga tko uvijek zuri u njih kroz pukotinu u vratima, i također često govore da mogu razgovarati s anđelima, da mogu čuti što im Bog govori, da već osjećaju da su pobjednička muška djeca, da su prvorođeni sin, netko tko će biti uznesen – možeš li se prema takvoj osobi i dalje odnositi kao prema bratu ili sestri? (Ne možeš.) U srcu vam to mora biti jasno; takve ljude nemojte zamijeniti za braću i sestre, nemojte biti glupi. Ako si glup i, vidjevši takve ljude, pomisliš: „Oni su pobjednici, prvorođeni sinovi, ljudi koji su usavršeni; oni imaju istinu, moram im se približiti”, onda ne samo da si u opasnosti, već će te oni lako navesti na pogrešan put, što će biti problematično. Ne možeš razlučiti ljude niti prozreti njihovu priroda-bit. Bi li Bog činio takva djela? Bog ne spašava đavlove ni Sotone. Djelo koje Bog čini jest opskrbljivanje ljudi istinom, omogućavajući im da, razumijevanjem istine, primjenjivanjem istine i pokoravanjem istini, postignu to da istinu imaju kao svoj život te da steknu istinsko znanje i istinski strah od Boga, čime se potpuno oslobađaju Sotonina utjecaja i postižu spasenje. To je djelo koje Bog čini. Samo istina može spasiti ljude, a ne nikakve čudne izreke, hereze ili zablude. Te hereze i zablude nemaju nikakve veze s istinom; one mogu samo navesti ljude na pogrešan put i iskvariti ih, i nipošto ne mogu omogućiti ljudima da postignu spasenje. Da bi ljudi postigli spasenje, da bi postigli pokoravanje Bogu i klonjenje zla, jedini put je prihvatiti istinu i primjenjivati istinu; nema drugog puta. Ne pokušavajte neke ekstremne metode ili izreke niti smiješne i čudne izreke prikazati kao istinu ili njima zamijeniti istinu kako biste postigli spasenje. Nijedan od tih putova ne djeluje; oni nisu od Boga.

III. Treća karakteristika: zlo

Nakon što smo završili razgovor u zajedništvu o očitovanjima izopačenosti kod onih koji su reinkarnirani iz đavala, razgovarajmo sada o još jednom njihovom očitovanju – zlu. Očitovanja zla imaju sličnosti s očitovanjima izopačenosti, ali postoje i razlike. Očitovanja izopačenosti nisu u skladu s razmišljanjem, savješću, razumom ni instinktima normalne ljudskosti niti su u skladu s različitim urođenim stanjima normalne ljudskosti koje je Bog odredio za stvorena ljudska bića; umjesto toga, ona premašuju ta različita urođena stanja normalne ljudskosti. Njezino cjelokupno očitovanje je nenormalno, nadnaravno, pretjerano i nakaradno. To jest, ljudi s razumom i savješću normalne ljudskosti smatraju takve pojedince vrlo čudnima, kako u smislu njihovih očitovanja i ponašanja, tako i u smislu njihovih misli i gledišta. Jednostavno ne možeš dokučiti zašto oni tako misle ili postupaju. Sada, zahvaljujući razgovoru u zajedništvu, razumiješ. Dakle, što je osnovni uzrok? Uzrok je u njihovoj priroda-biti i njihovom svojstvu đavala. To su u osnovi očitovanja izopačenosti. Međutim, zlo đavala ne uključuje samo neka vanjska očitovanja koja se obično viđaju; umjesto toga, ono se izravno tiče stava takve osobe prema istini. Ono je čak i podlije i ozbiljnije od izopačenosti. Očitovanja zla, naravno, odlikuju se i time kako se takvi ljudi odnose prema istini. Prvo, oni koji su đavli neprijateljski su nastrojeni prema istini; to je prvo očitovanje zla. Drugo očitovanje zla jest da, osim što imaju neprijateljski stav prema istini, đavli je također aktivno napadaju. Treće očitovanje zla jest da, osim što su neprijateljski nastrojeni prema istini i napadaju je, đavli idu korak dalje i žele zamijeniti istinu. Njihova očitovanja zla nikada se neće zaustaviti samo na razini neprijateljstva prema istini i napadanja istine; umjesto toga, na temelju ta dva očitovanja, oni također žele zamijeniti istinu. To je njihova bit. Mnoga očitovanja zla kod đavala ista su kao i očitovanja onih koji imaju bit antikrista, o čemu smo prije razgovarali, pa nema potrebe ulaziti u pojedinosti o tim aspektima. Danas ćemo uglavnom raščlaniti ova tri očitovanja zla kod đavala: neprijateljstvo prema istini, napadanje istine i nastojanje zamjene istine.

A. Neprijateljstvo prema istini

Prvo, razgovarajmo u zajedništvu o očitovanju neprijateljstva prema istini kod onih koji su đavli. O temi neprijateljstva prema istini već smo ranije dosta razgovarali; ovo nije vaš prvi susret s takvom temom. Očitovanje neprijateljstva prema istini vrlo je očito kod onih koji su đavli. To jest, oni ne mogu prihvatiti nijednu pozitivnu stvar, ništa što je ispravno i u skladu sa savješću i razumom čovječanstva. Još manje to mogu prihvatiti kada se radi o nečemu što uključuje istina-načela. Njihovo neprihvaćanje ne svodi se samo na odmahivanje glavom i odbijanje; umjesto toga, oni u svom srcu osjećaju odbojnost i gnušanje, kao i mržnju. Koliko je duboka njihova mržnja? Ako netko razgovara u zajedništvu o istini konkretno i stvarno, njima se ta osoba ne sviđa. Tu nije riječ o samo malo ljubomore – to je neprijateljstvo. Što je neprijateljstvo? To znači da se prema tebi odnose kao da si im ubio oca. Zapravo, s njima možda nisi imao nikakve dublje interakcije niti te oni nužno poznaju, ali ako razumiješ istinu i razgovaraš o istini, oni u svom srcu osjećaju odbojnost. Ne osjećaju odbojnost prema nekome tko govori riječi i doktrine, ali osjećaju žestoku odbojnost prema svakome tko s njima razgovara o istini, osjećaju se kao da ih to ubija – njihova mržnja ide toliko daleko. Koja su njihova konkretna očitovanja? Kada čuju da drugi razgovaraju u zajedništvu o istina-načelima ili Božjim nakanama, oni osjete odbojnost i ne mogu mirno sjediti. Neki nađu izgovor i odu, dok drugi bez imalo ustručavanja čak ustanu i izađu. S druge strane, čak i ako ljudi sa savješću i razumom normalne ljudskosti ne žude za ispravnim riječima ili ih ne odobravaju – osobito one koje su u skladu s istinom – u najgorem ih slučaju neće prihvatiti u svom srcu, ali će i dalje iz pristojnosti moći sjediti i slušati. Ali oni koji su Sotone ne mogu mirno sjediti. Čim čuju istinu, u svom srcu osjećaju odbojnost i uznemirenost, a kada su toliko uznemireni da ne mogu ostati, oni odu. Ako ne mogu otići, gledaju videozapise na internetu, puste misli da im lutaju i bave se nekim radnjama koje im odvlače pozornost, mijenjaju temu i upuštaju se u isprazan razgovor ili uzdižu svoju „slavnu” prošlost i svjedoče o njoj, dok druge omalovažavaju i drže im prodike. Ukratko, ako razgovaraš o istini, oni osjećaju odbojnost; njihov stav prema istini krajnje je neprijateljski. Ako ne razgovaraš o istini, već samo o nekim upravnim ili općim poslovima, dijeliš neke anegdote iz propovijedanja evanđelja ili čavrljaš o vanjskim stvarima, oni mogu mirno sjediti i čavrljati sa svima ostalima, izgledajući prilično usklađeno s drugima. Ali čim se u zajedništvu razgovara o istini, a pogotovo kada se čitaju Božje riječi, njihova bit i njihovo pravo lice izlaze na vidjelo. Postaju uznemireni, a ako poslušaju još samo malo, osjećaju kao da će im glava eksplodirati. Što više čitaš Božje riječi, to više osjećaju kao da im se sudi i to više osjećaju da će biti osuđeni i eliminirani te da im je život u opasnosti. Što više čitaš Božje riječi, to više odbojnosti i gnušanja osjećaju u svom srcu, kao da su se zarazili nekom bolešću. Recite Mi, nije li ovo vrlo ozbiljan problem? Mogu li takvi ljudi još uvijek biti spašeni? Osobito kada se radi o primjeni istine i o tome da budu pošteni ljudi, oni koji teže istini, budući da žele biti pošteni, vježbaju se govoriti istinu te se otvoriti i ogoliti. Kada đavli to čuju, u svom srcu osjećaju odbojnost, preziru te i mrze. Smatraju te niskim jer primjenjuješ istinu, dok su oni časni – i plemenitiji i veći od tebe – jer ne primjenjuju istinu. Kakvo je to gledište? Nije li to pretvaranje crnog u bijelo? Upravo su takvi oni koji su neprijateljski nastrojeni prema istini. Ako razgovaraš u zajedništvu o istini ili o nekom načelu primjene, oni ne samo da te u svom srcu preziru, već osjećaju i odbojnost prema tebi; neće te čak ni pogledati u oči. Ako želiš s njima razgovarati o crkvenom radu, oni te stalno izbjegavaju; ne žele razgovarati s tobom i smatraju da nemate ništa zajedničko. Možeš čavrljati s njima o bilo kojoj temi, osim o onim temama koje uključuju istinu ili Božje djelo spasenja čovjeka; o tim temama ne žele raspravljati. Na primjer, ako im kažeš: „Razgovarajmo u zajedništvu o tome kako odano izvršavati svoju dužnost i raspravimo koji problemi u ovoj etapi još uvijek postoje u izvršavanju naše dužnosti i kako ih riješiti”, kad to čuju, osjećaju kao da će im glava eksplodirati, u srcu osjećaju krajnju odbojnost, a oči bi im čak mogle planuti od bijesa dok postaju neprijateljski raspoloženi prema tebi. Spremni su podnijeti bilo kakvu teškoću da bi bili odani Sotoni, ali prema Bogu i istini osjećaju osobitu odbojnost, ni najmanje ne prihvaćajući istinu. Tko god razgovarao s njima o istini, oni to ne mogu prihvatiti. Ako od njih zatražiš da proučavaju znanje ili poznata književna djela, vrlo su voljni i pritom se osjećaju vrlo plemenito. Ali kada slušaju propovijedi ili druge kako razgovaraju u zajedništvu o istini, kao da ih se zlostavlja ili im se sudi na sudu. Najveću odbojnost osjećaju prema čitanju Božjih riječi i razgovoru o istini. Stoga, iako će obavljati neke opće poslove i stvari koje koriste njihovom statusu, ugledu i izgledima za zadobivanje blagoslova, takvi ljudi u svakodnevnom životu nikada ne čitaju Božje riječi niti ikada provode vrijeme u duhovnoj posvećenosti. Također tijekom okupljanja ne razgovaraju o istini niti ikada dijele svoje osobno iskustveno znanje; njihova je prisutnost na okupljanjima samo formalnost. Ako ih zamoliš da razgovaraju o svom poznavanju Božjih riječi ili istine, oni ne mogu izustiti ni jednu jedinu riječ i u srcu osjećaju odbojnost, misleći: „Razgovor u zajedništvu o božjim riječima i istini nešto je za domaćice i ljude iz nižih društvenih slojeva. Kako bi se velika ličnost poput mene mogla baviti takvim stvarima? Ja sam netko tko čini velike stvari i obavlja odličan posao, netko tko će primiti velike blagoslove. Kada uđem u kraljevstvo, bit ću stup i oslonac u božjem kraljevstvu. Ja sam onaj koji preuzima veliku odgovornost. Što mislite, tko ste vi? Za mene je ponižavajuće uopće i nazočiti okupljanjima u istoj crkvi s vama!” Pogledajte kako su samo oholi! Njihovo je neprijateljstvo prema istini neprijateljstvo prema svim ljudima i stvarima povezanim s istinom, kao i prema praktičnim postupanjem i izrekama povezanim s istinom; oni su čak neprijateljski nastrojeni prema pozitivnim stvarima.

B. Napadanje istine

Kada netko spomene da bi braća i sestre u crkvi trebali imati dostojanstvo svetaca, da bi se interakcije među spolovima – bilo na poslu ili u svakodnevnom životu – trebale odvijati unutar određenih granica, da bi svatko trebao biti dostojanstven i pristojan, ne upuštati se u nepromišljeno očijukanje te poštovati odnose između muškaraca i žena i poštovati brak, da se u tom smislu mora postupati prema Božjim riječima i da Božja kuća ne zagovara seksualno oslobođenje, što će ljudi reinkarnirani iz đavala pomisliti kad to čuju? „To je zastarjela izreka, klišej. U kojem smo mi stoljeću sada da još uvijek govorimo o dostojanstvu svetaca i granicama između muškaraca i žena! U prošlosti su carevi u svojim palačama imali čitave hareme za sebe – kako je to bilo veličanstveno! Da imam sposobnost i sredstva, čak i da ne mogu imati harem, imao bih barem desetak ljudi s kojima bih se spetljao!” Oni nikada ne prihvaćaju nijednu pozitivnu stvar, nijednu ispravnu izreku, a pogotovo ne prihvaćaju riječi istine, pa čak osjećaju znatnu odbojnost prema njima i mrze ih. Stoga, na temelju svog neprijateljstva prema istini, ti ljudi neprestano napadaju istinu i pozitivne stvari. O kojem god se aspektu istine ili kojem god se konkretnom Božjem zahtjevu razgovaralo u zajedništvu, oni uvijek imaju skup krivovjerja i zabluda kojima će to kritizirati i osuđivati. Nisu li ta kritika i osuda napad? (Jesu.) Koliko god ljudi prihvaćalo istinu i pozitivne stvari, oni ih nikada neće prihvatiti. Smatraju da su to što Božja kuća zagovara i to što istina od ljudi zahtijeva da primjenjuju samo slogani i formalnosti, a da su svjetovni trendovi to što istinski zadovoljava ljudske potrebe; što god svjetovni trendovi sada zagovaraju, to je najviša istina. Nije li to štovanje zla? Dakle, o kojem god aspektu istine ti razgovaraš u zajedništvu, oni su subjektivno neprijateljski nastrojeni prema njoj i, štoviše, sudit će joj, napadati je i huliti na nju. Na primjer, Bog zahtijeva od ljudi da budu pošteni. Kako oni definiraju poštenu osobu? „Biti poštena osoba je za budale; samo budale postupaju pošteno. Samo budale govore drugima što misle u svom srcu, svoje privatne stvari. Samo budale govore istinu. Samo budale svoju sudbinu stavljaju u tuđe ruke. Nisam budala; moja je sudbina u mojim rukama i drugi se nemaju pravo miješati! Želim li reći što mislim u svom srcu ili ne, drugi se nemaju pravo miješati. Ako to ne želim reći ljudima, nemojte ni sanjati da ćete saznati što je to!” Nije li to odbojnost prema istini i mržnja prema istini? (Jest.) Ljudi koji su đavli ne prihvaćaju istinu niti je primjenjuju. Osim što su neprijateljski nastrojeni prema istini i napadaju je, oni idu korak dalje i služe se raznim sotonskim otrovima i gledištima te praktičnim postupcima od Sotone kako bi zamijenili istinu. Na primjer, služe se spletkama, lažima, raznim sredstvima ili prividom podnošenja teškoća i plaćanja cijene kako bi zaludili druge, kao uvjetima za zadobivanje blagoslova i cjenkanja s Bogom. Oni misle da u svojoj vjeri u Boga ne treba biti poštena osoba, ne treba biti odan svojoj dužnosti i ne treba prihvaćati istinu i primjenjivati je; dok god čovjek podnosi više teškoća, plaća veću cijenu, obavlja više rada, čini više dobrih djela i skuplja više zasluga, čini više stvari koje zaslužuju odobravanje ljudi i njihovo visoko poštovanje, pa na ovaj način zadobije povjerenje braće i sestara, kao i njihovo uzdizanje i podršku, tada mogu postići cilj da sve to zamijene za blagoslove nebeskog kraljevstva. Nije li to gledište nevjerojatno smiješno? (Jest.)

Bilo da se radi o donošenju sudova o istini i njenom osuđivanju, neprijateljstvu prema istini i napadanju istine ili stalnoj želji da se Sotoninim krivovjerjima i zabludama zamijeni istina, sve su to konkretna očitovanja načina na koji se đavli odnose prema istini. O kojim god se očitovanjima radilo, sva ona u potpunosti razotkrivaju zlu bit đavala. Neprijateljstvo prema istini, napadanje istine i nastojanje da se istina zamijeni – to su postupci koje samo đavli mogu počiniti. Jedino se đavli prema istini i Bogu odnose s takvom mržnjom, sudom i osudom, a spremni su se spustiti tako nisko i koristiti sva sredstva kako bi zaludili, prevarili i odvukli ljude od istine i Boga. Jedino će đavli smišljati svaki mogući način da na prijevaru zadobiju povjerenje, podršku i pohvalu ljudi kako bi postigli svoj cilj osvajanja srca ljudi i njihove kontrole, u nastojanju da u srcu ljudi zamijene Božje mjesto. Ukratko, činjenica da đavli zauzimaju takav stav prema istini i onima koji teže istini razotkriva da je njihova bit zla. Pozitivne stvari i istina ono su za čime sva stvorena ljudska bića čeznu i što vole, a također su vrijedne toga da ih ljudi cijene. Naravno, to je i ono što stvorenim ljudskim bićima najviše treba. To je zato što je istina bitna stvar da bi se čovječanstvo oslobodilo utjecaja Sotone, hodalo ispravnim putem i bilo u stanju bojati se Boga i kloniti se zla. Da bi normalni ljudi postigli spasenje, težnja istini, prihvaćanje istine i primjena istine nužan su proces; nema drugog načina. Čak i ako im je teško prihvatiti istinu i primjenjivati je jer imaju iskvarene naravi, iz perspektive njihovog najdubljeg bića i njihove subjektivne volje, ljudi nisu neprijateljski nastrojeni prema istini; njihov subjektivni stav nije takav da su neprijateljski nastrojeni prema istini niti da je namjerno napadaju ili da je na sve moguće načine nastoje zamijeniti krivovjerjima i zabludama. Samo Sotona to može učiniti; njegova bit neprijateljstva prema istini ista je kao i bit velikog crvenog zmaja. Sve što je pozitivno, što uključuje istinu, Sotona to poriče, osuđuje i odbacuje. Čak i ako mu te istine ne predstavljaju prijetnju, on je i dalje neprijateljski nastrojen prema njima i mrzi ih; to je određeno njegovom prirodom. Budući da đavli imaju zlu prirodu, istina im je neprijatelj. Što podrazumijeva riječ „neprijatelj”? Ona podrazumijeva da neprijatelji nikada ne mogu biti usklađeni, nikada ne mogu biti prijatelji niti ikada mogu biti istomišljenici. To je isto kao s velikim crvenim zmajem. On se prema onima koji vjeruju u Boga odnosi s posebnom mržnjom i neprijateljstvom. Ako prestaneš vjerovati u Boga i vrijeđaš Ga, u društvu možeš počiniti bilo kakvo zlo – njega nije briga kradeš li, pljačkaš ili se upuštaš u razvratne aktivnosti; možeš se udružiti s njim i počiniti bilo kakvu lošu stvar. Ali ako vjeruješ u Boga i hodaš ispravnim putem, on to neće dopustiti; uhitit će te, progoniti, pa čak i ubiti. On ti jednostavno neće dopustiti da postojiš. Dok god postojiš, ti si mu trn u oku; svaki dan dok postojiš, on u sebi osjeća tjeskobu i nemir. Tek kada te uništi, kada prestaneš postojati, on se osjeća kao pobjednik, opušten je i miran. Stav onih koji su đavli prema istini po prirodi je isti kao i mržnja velikog crvenog zmaja prema istini. Ako težiš istini, primjenjuješ istinu, radiš sve prema načelima, imaš stav i držiš se načela, nećeš im se sviđati i mrzit će te. Ako postanu vođe i zadobiju moć, smislit će svaki mogući način da nađu nešto protiv tebe kako bi te mučili, pa čak i podmetnuli ti neki prekršaj kako bi te očistili. Kada isključe sve one koji teže istini, a u crkvi ostanu samo smušenjaci i oni koji ni najmanje ne razumiju istinu, oni se osjećaju sigurno, osjećaju da im ništa ne prijeti i da im dani prolaze u lakoći. Stoga, oni koji su đavl nisu neprijateljski nastrojeni samo prema istini, već i prema onima koji vole istinu i teže joj. Ne pokazuje li to da imaju zlu prirodu? (Da.) Nakon što ih đavli osude, isključe i muče, neki ljudi kažu: „Nisam ih uvrijedio, ali zašto im se ne sviđam?” Nisu li to gluposti? Nije li to nesposobnost da se stvari prozru i da se ljudi razluče? Uhićuje li i progoni li veliki crveni zmaj kršćane zato što oni krše zakone i čine zločine? Ili zato što kršćani sudjeluju u političkim aktivnostima kako bi ga svrgnuli i preuzeli njegovu političku moć? (Ni jedno ni drugo.) Zašto onda to čini? Mi ne sudjelujemo u politici niti mu se protivimo ili ga razotkrivamo, a još se manje bavimo političkim aktivnostima kako bismo preuzeli njegovu moć. Zašto onda nas koji vjerujemo u Boga na ovaj način suzbija i uhićuje? On te mrzi jednostavno zato što slijediš Boga, prihvaćaš istinu, poštuješ Boga kao velikog i obožavaš Ga. On smatra da si ga izdao; ne slijediš ga, ne obožavaš niti mu se pokoravaš pa te on mrzi. Stoga te želi suzbiti i eliminirati, s ciljem da nestaneš. Jednostavno zato što je on zli đavao i ima priroda-bit koja je neprijateljski nastrojena prema istini, ako slijediš Boga, on će biti neprijateljski nastrojen prema tebi, mrzit će te i pokušat će te na sve načine mučiti, eliminirati i oteti te od Boga. To je njegov cilj. Ako prestaneš slijediti Boga, on neće biti toliko neprijateljski nastrojen prema tebi. Naravno, i dalje će te nastojati uništiti, iskvariti, poigravati se s tobom i kontrolirati te. Ako ga možeš obožavati i slijediti, onda će biti zadovoljan i neće te mučiti, ali na kraju jedino možeš biti pokopan zajedno s njim. Nitko tko obožava Sotonu ne završi dobro!

Sotonina priroda opiranja Bogu nikada se neće promijeniti. Zašto su oni od Sotone, a koji su antikristi, toliko neprijateljski nastrojeni prema istini i prema Bogu? Recite Mi, koliko je samo zla njihova priroda-bit! Oni bez iznimke ne prihvaćaju istinu, Božje djelo, nikakve pozitivne stvari niti ispravne izreke i praktična postupanja. Ne samo da u svom srcu osjećaju odbojnost prema njima i odbijaju ih prihvatiti, već i aktivno čine zlo kako bi se opirali Bogu te šire razne neutemeljene glasine i zablude kako bi osudili istinu i pozitivne stvari. Ovakvi zli ljudi također žele zadobiti blagoslove vjerujući u Boga; oni se uvlače u Božju kuću, ali budu razotkriveni i eliminirani jer ni najmanje ne prihvaćaju istinu. Na primjer, prihvaćanje orezivanja pozitivna je stvar. Kada normalni ljudi pogriješe i budu orezani, oni će promišljati o sebi. Ako je njihovo nedjelo bilo posljedica pogrešnih namjera ili iskvarene naravi, oni će tragati za istinom kako bi to riješili. Ako je do njihovog nedjela došlo zato što su lošeg kova i nisu jasno sagledali stvari, oni će također poduzetno tražiti put da to riješe, pronalazeći ljude dobrog kova koji razumiju istinu da im pomognu i usmjere ih. Ukratko, usmjeravani i upravljani svojom savješću i razumom, oni će se ispravno odnositi prema orezivanju. Ali kako se oni koji su đavli odnose prema orezivanju? Sami đavli neprijateljski su nastrojeni prema istini, ali se uz svoju zlu prirodu nipošto neće zaustaviti samo na neprijateljstvu; oni će i osuđivati istinu, opirati joj se i huliti na nju. Stoga, kad ih orezuju, oni se žustro pokušavaju raspravljati i braniti. Ne samo da poriču istinu, već i napadaju i osuđuju one koji ih orezuju, pa čak i šire ovakve tvrdnje: „Preteško je vjerovati u boga! Mi lošeg kova koji ne razumijemo istinu na kraju ćemo jednostavno biti izbačeni. Nije lako pokušavati živjeti na račun božje kuće! Ljudi lošeg kova nemaju put naprijed; ne preostaje nam ništa drugo nego da nas drugi muče. Kako god se drugi poigravali s nama, mi to jednostavno moramo trpjeti. Koga možemo kriviti osim vlastitog lošeg kova? Ako si lošeg kova, slabiji si u odnosu na druge!” Ne samo da ne prihvaćaju orezivanje niti promišljaju o sebi i spoznaju sebe, oni također ne traže načela primjene ili put primjene kako bi riješili taj problem. Ako su oni doista lošeg kova, kako onda mogu, na temelju svojih urođenih stanja, dati sve od sebe da dobro izvrše svoju dužnost i ponude svoju odanost? Hoće li oni tako razmišljati? Oni su neprijateljski nastrojeni prema istini, pa nipošto neće tako razmišljati. Štoviše, oni će otići korak dalje te će osuđivati i klevetati, čak će u svom srcu i potajno proklinjati one koji ih orezuju: „Pih! Zbog tebe se danas osjećam neugodno. Jednog ću ti dana pokazati kako stvari stoje! Misliš da sam lošeg kova? Već godinama vjerujem u boga, dok ti vjeruješ tek nekoliko! Ne sviđam ti se? Jednog dana natjerat ću te da snosiš posljedice i da umreš strašnom smrću!” Vidiš, kada su orezani, iako ništa ne govore i čak se smiješe, njihovo je srce prepuno ogorčenosti, mržnje i kletvi. Neki ljudi pokazuju svoju nespremnost da prihvate orezivanje, povremeno izgovarajući riječi pritužbe, napada ili osude. Ne samo da su neprijateljski nastrojeni prema orezivanju, već preuzimaju i inicijativu da napadnu one koji ih orezuju, odbijajući popustiti onome tko to čini. Neke su žene možda sitnije i izvana djeluju prilično krhko, ali kada ih netko doista oreže, one pobjesne: „Toliko sam propatila vjerujući u boga svih ovih godina – je li bilo lako? Ne sviđam ti se – pa, ja sam propovijedala evanđelje još prije nego što si se ti uopće rodio! Pokušavaš li me zlostavljati samo zato što sam starija? Da ti kažem, to se neće dogoditi! Raspitaj se malo – kome sam ja u cijelom svom životu ikada popustila?” Mogu li ljudi s ovakvom naravi prihvatiti istinu? Nipošto ne mogu. Ne samo da ne prihvaćaju orezivanje, već i proklinju one koji ih orezuju. Nisu li suviše zlonamjerni? Ljudi koji su đavli i Sotone podmukli su, ljigavi, prevrtljivi i lukavi. Budući da je njihov stav prema istini neprijateljski i napadački, kada se njihova zla djela razotkriju i oni se suoče s uklanjanjem ili izbacivanjem, bez nade u zadobivanje blagoslova, oni nipošto neće biti tako pristojni ili poslušni, već će se oduprijeti svim sredstvima. Neki izmišljaju laži, govoreći da ih vođe i djelatnici muče te potiču druge da stanu u njihovu obranu, namjerno ometajući crkveni rad. Drugi glume pokornost, govoreći: „Kako god da se božja kuća odnosi prema meni, čak i ako me pošalju u skupinu B ili uklone, ja ću svejedno izvršavati svoju dužnost. Odan sam bogu i nikada, baš nikada neću zanijekati ovaj put niti odustati od svoje dužnosti.” Oni stvaraju privid kako bi prevarili ljude, kako bi izgledalo kao da su se pokajali, kao da mogu prihvatiti i pokoriti se kako god da se Božja kuća odnosi prema njima i kao da neće odustati od svoje dužnosti. Zapravo, oni te obmanjuju i poigravaju se s tobom. U sebi misle: „Pih! Želite me iskoristiti za služenje? Ni govora! Kada ti izrazim svoju odlučnost i kažem da sam voljan izvršavati svoju dužnost, to je samo formalnost, pravim vas budalama!” Izvana izgledaju osobito poslušno i pokorno, navodeći ljude da misle kako su voljni izvršavati dužnost. Ali kada ih zapravo rasporediš da vrše dužnost, oni su površni i nemarni, koriste se trikovima i obmanjuju te, pa čak pred tobom nestaju bez traga izbjegavajući odgovornost. Može proći i više od deset dana otkako im je dodijeljen zadatak, a neće biti baš nikakvog napretka. Neki su ljudi neuki i nemaju sposobnost razlučivanja, pa će im to biti zbunjujuće, misleći: „Bili su prilično ozbiljni kada su pristali na to, govoreći da su voljni izvršavati svoju dužnost. Nije se činilo kao da lažu. Kako to da ih sada nigdje nema?” Da ti kažem istinu: oni su samo veliki prevaranti, oni su đavli. Kako oni koji su đavli gledaju na izvršavanje dužnosti? Oni na to gledaju kao da ih Božja kuća koristi za služenje, kao da se poigrava s njima. To je način razmišljanja onih koji su đavli prema izvršavanju dužnosti. Što je u tebi vrijedno da se iskoristi? U najboljem slučaju, razumiješ ponešto o određenoj struci. Ako Božja kuća ima potrebu za radom u tom području, to u najboljem slučaju znači da si prikladan za izvršavanje ove dužnosti. To što se izvršavanjem dužnosti tebe procjenjuje i što se od tebe nešto zahtijeva zapravo je tvoje uzdizanje. Ako odbiješ i ne prihvatiš, onda ne znaš cijeniti dobrotu. Eto koliko su nerazumni oni koji su đavli. Traže da izvršavaju dužnost, a kada im crkva rasporedi posao, oni pretpostavljaju da ih Božja kuća želi iskoristiti. Ako doista imaš neku vrijednost koja se može iskoristiti u crkvi, je li to za tebe sreća ili nesreća? (Sreća.) Je li to za tebe nesreća ili blagoslov? (Blagoslov.) Zašto kažeš da je to blagoslov? (Mogućnost služenja Bogu je Božje uzdizanje, pa je to blagoslov.) Moraš shvatiti ovo: služenje Bogu je Božje uzdizanje. Što znači uzdizanje? To znači da imaš to malo stručne vrline koja se može upotrijebiti u radu Božje kuće, što je prilika koju ti Bog daje, to znači da ti je Bog dao priliku da Mu služiš, priliku da postigneš spasenje i da je to osnovni uvjet da budeš blagoslovljen. Tek kada posjeduješ taj osnovni uvjet, možeš imati priliku prihvatiti istinu i primjenjivati je korak po korak te postići spasenje. Ako nemaš nikakvih svojstava kojima se možeš iskupiti, onda si u Božjoj kući nisi dobar ni za što. Hoće li te Božja kuća i dalje besplatno uzdržavati? Ako u Božjoj kući nema dužnosti koju bi izvršavao, onda nemaš prikladno i razumno sredstvo i osnovni uvjet za održavanje normalnog odnosa s Bogom. Ako ni za jedan konkretan posao u Božjoj kući ne možeš biti upotrijebljen, to znači da s Bogom nisi uspostavio nikakav odnos i stoga nemaš priliku doći pred Boga, nemaš priliku prihvatiti nijedan korak niti nijedno razdoblje djela koje Bog čini kako bi spasio čovječanstvo. Imaš li onda i dalje priliku i uvjete za postizanje spasenja? Stoga, ako se kaže da imaš vrijednost koja se može koristiti, u svijetu nevjernika to može zvučati neugodno i možda je riječ „koristiti” tamo negativan pojam – ali u Božjoj kući moraš gledati tko te koristi. Kako bi to „korištenje” trebalo protumačiti? Ako te Bog koristi, to dokazuje da još uvijek imaš neku vrijednost i da još uvijek možeš služiti Bogu. Kada služiš Bogu, ne uzdiže li te to Bog? (Da.) To ti Bog daje priliku, Bog te uzdiže. To je dobra stvar; to dokazuje da Bog ima određenog obzira prema tebi i da ti je još uvijek voljan dati priliku. Dakle, je li sramota biti korišten od Boga? Je li to gubitak? Trpiš li gubitak time što si korišten? Gubiš li time svoj ponos ili dostojanstvo? Ne, zadobivaš mnogo više. To ti daje priliku da dođeš pred Boga kako bi prihvatio istinu i Božje spasenje. Ne trpiš nikakav gubitak; dobivaš veliku prednost. Ali oni koji su reinkarnirani iz đavala ne gledaju na to tako. Oni imaju zlu prirodu. Kako god ih Sotona upotrebljavao i kvario, oni ne prigovaraju; prilično su zadovoljni time. Ako ih upotrebljavaju vladini dužnosnici, oni to smatraju srećom, znakom boljitka. Oni to ne razlučuju, ne protive se tome, ne opiru se niti to odbijaju. Ali ako su u crkvi unaprijeđeni da izvršavaju dužnost, oni to smatraju služenjem, da se žrtvuju i da ih crkva iskorištava. Na primjer, neka žena razumije ponešto o određenoj stručnoj vještini, pa crkva uredi da ona radi na tom području. Ne samo da to ne može prihvatiti od Boga, već u svom srcu osjeća i snažnu odbojnost: „Pokušavate me iskoristiti? Promislite malo bolje! Nisam vam ja od jučer! Već sam dovoljno proživjela i nitko me nikada nije iskoristio. Nije se još rodila osoba koja bi me mogla iskoristiti!” Ne moraš biti tako ogorčen. Ako si voljan izvršavati svoju dužnost, onda to prihvati od Boga i svoju dužnost dobro izvršavaj. Ako nisi voljan izvršavati svoju dužnost, onda napusti Božju kuću. Vrata Božje kuće su otvorena; možeš otići u bilo kojem trenutku i ići kamo god želiš. Bog ljudima besplatno daruje istinu. Božje darivanje istine i Njegova opskrba ljudi životom potpuno su besplatni. Je li On od tebe tražio ijedan novčić? (Ne.) Izvršavaš sitnu dužnost, a ipak to doživljavaš kao da te Bog iskorištava. Nije li to nedostatak savjesti i nesposobnost da se cijeni dobrota? Pa što ako te Bog koristi? Je li to pogrešno? Sam tvoj život dao ti je Bog. Nije li Bog dostojan da te upotrebljava? Nije li On podoban? Možeš li se ponašati oholo i moćno samo zato što razumiješ ponešto o nekoj struci? Mora li ti Bog podilaziti, s poštovanjem te preklinjati, obećavati ti stvari, uzdizati te i postavljati te na prijestolje – bi li te to usrećilo? Ljudi bez normalne ljudskosti ne mogu ispravno razumjeti pitanje izvršavanja dužnosti. Oni stalno govore: „Božja kuća me iskorištava. Nisam toliko glup; samo glupani dopuštaju da ih bog iskorištava!” Vidiš, ova je misao i izopačena i zla te potpuno nerazumna! Što bi se trebalo učiniti s takvim ljudima? Odgovor je jednostavan: ili ih uklonite ili ih premjestite u skupinu B, jednostavno ih očistite. Ako se toliko bojiš da ćeš biti iskorišten, zašto se i dalje držiš Božje kuće i govoriš da želiš izvršavati dužnost? Nije li to licemjerje i obmanjivanje ljudi? Ako se bojiš da ćeš biti iskorišten, Božja kuća te nikada neće koristiti za izvršavanje dužnosti; Božja kuća ne prisiljava ljude. Sada je vrijeme kada se svatko razvrstava prema svojoj vrsti. Svatko tko je voljan izvršavati svoju dužnost, ostat će; tko god nije voljan izvršavati svoju dužnost, trebao bi brzo napustiti crkvu i nikada se ne vratiti. Božja kuća nikoga ne prisiljava. Samo su oni koji dragovoljno izvršavaju svoju dužnost Božji izabrani narod. Oni koji nisu voljni izvršavati svoju dužnost Sotonine su sluge, ovdje su da ometaju crkveni rad. Neki ljudi žele zadobiti blagoslove izvršavajući svoju dužnost, ali se istovremeno boje da će biti iskorišteni. Jesu li to ljudi sa savješću i razumom? (Ne.) Oni se stalno boje da će pretrpjeti gubitke, stalno osjećaju da ih Božja kuća iskorištava, da trpe veliki gubitak. Nije li to nesposobnost da prepoznaju što je dobro za njih? Kakav si gubitak pretrpio? Ako pokušaš razmijeniti svoje tehničke vještine za istinu i za spasenje, kažem ti da tu razmjenu ne možeš napraviti; nisi dostojan, nisi podoban. Božje riječi su život; one su najmoćnije oružje za čovječanstvo da odbaci iskvarene naravi i oslobodi se utjecaja Sotone. Jedino Božje riječi, jedino istina, mogu iskorijeniti staro čovječanstvo koje posjeduje priroda-bit Sotone. Jedino Božji život, jedino istina, mogu omogućiti ovom čovječanstvu da nastavi preživljavati i okončati Sotoninu sudbinu. Božji život i istina neprocjenjiva su blaga; nijedna materijalna stvar na svijetu i ništa što ljudi smatraju dragocjenim ne može se za njih razmijeniti. Čak i ako ljudi ponude svoj život, ne mogu ga razmijeniti za Božji život i istinu, a kamoli da za njih mogu razmijeniti svoje oskudne tehničke vještine. Istina nije na prodaju; Božja kuća ne prodaje istinu, ne prodaje život. Pa što onda ljudi mogu učiniti da bi zadobili život? Ljudi mogu zadobiti život samo prihvaćanjem istine, pokoravanjem istini, nuđenjem svoje odanosti i iskrenosti Bogu te ispunjavanjem dužnosti stvorenog bića.

C. Pokušaj zamjene istine

Ljudi sa zlom biti Sotone imaju osobito zlonamjerne naravi. Ne samo da pokazuju neprijateljstvo prema istini i napadaju je, već je i žele zamijeniti svojim herezama i zabludama. Njihovo glavno očitovanje jest da mrze i napadaju svakoga tko ih oreže ili razotkrije te mu otežavaju stvari. Ta je narav-bit suviše zla, pakosnija od naravi bilo koje divlje životinje. Iako tigrovi i lavovi imaju divlju narav, kada nisu gladni ili kada im ne predstavljaš prijetnju, ignoriraju te i ne žele ti nauditi. Đavli su, međutim, drugačiji. Čak i ako ih ignoriraš, dok god predstavljaš prijetnju njihovom statusu, neće te pustiti na miru; preuzet će inicijativu da te napadnu – a još više će to činiti ako ih razotkriješ i orežeš. Ne samo da nikada ne prihvaćaju orezivanje, već i odbijaju slušati bilo kakve ispravne tvrdnje ili prijedloge. Umjesto toga, smišljaju razne načine kako bi se osvetili drugoj strani tako da poraz pretvore u pobjedu, stječući prednost u svakoj borbi i nadmetanju, pretvarajući pasivnost u inicijativu. Pretpostavimo da u crkvi vidiš nekoga tko ne slijedi pravila, koga ne vežu nikakva ograničenja, tko ne podnosi da ga itko kritizira ili mu se suprotstavlja, tko ne prihvaća kada itko razgovara u zajedništvu o istini, tko se opire i svađa kada ga se oreže te tko mrzi i napada svakoga tko ga razotkrije – to je đavao. Neki ljudi naprave nekoliko pogrešaka u svom radu i, prije nego što ih drugi uopće kritiziraju ili razotkriju zbog bilo čega, oni prvi napadaju, smišljajući na sve moguće načine razloge da se opravdaju i obrane, govoreći da postoje razlozi i objašnjenja za njihov loš rad i da ga je netko sabotirao, pokušavajući na sve načine prebaciti odgovornost na druge i oprati svoje ime. Osobito su osjetljivi kad god netko razgovara u zajedništvu i analizira vlastitu iskvarenu narav, vjerujući da se zapravo radi o njima te pokušavaju na sve načine zaštititi svoj ego i prikriti svoje pogreške, čak sudeći onima koji razgovaraju o istini i osuđujući ih. Takvi ljudi baš nikada neće priznati svoje pogreške niti će promišljati o sebi, a još manje će se pokajati. Umjesto toga, smišljaju sve moguće načine kako bi se pretvarali, kako bi u očima drugih bili savršeni ljudi i besprijekorni pojedinci, ljudi za koje drugi smatraju da nikada ne griješe. Bilo da pogrešno izgovore neku frazu, upotrijebe pogrešan izraz ili u svom radu imaju neka odstupanja ili nedostatke odnosno razotkriju određene iskvarene naravi i namjere koje drugi otkriju, oni osjećaju da je to loš predznak, kao da će se nešto strašno dogoditi, da im je život u pitanju ili da je kraj svijeta. Tada smišljaju razne načine da se opravdaju i obrane; to je njihova instinktivna reakcija. Čak stvaraju i određeni privid, govoreći stvari koje su u skladu s ljudskim predodžbama i uobraziljama, riječi koje osvajaju srce ljudi, kako bi obmanuli ljude oko sebe. Osobito se boje toga da ljudi vide njihovo pravo lice, njihove nedostatke i mane i osobito se boje razotkrivanja njihovog pravog stanja. Nikada ne priznaju da su lošeg kova ili da imaju problema sa svojom ljudskošću, i naravno, još manje priznaju pogreške koje su napravili ili iskvarene naravi koje su pokazali. Pažljivo se prikrivaju, pazeći da im ništa ne promakne. Njihov je cilj zaštititi svoj status i ugled, zauvijek održati slavnu, besprijekornu sliku u srcu ljudi, navodeći ih da misle da nemaju nedostataka u svojoj ljudskosti, da ljube istinu i teže joj, da mogu primjenjivati istinu, da mogu podnijeti teškoće i platiti cijenu te da nemaju nikakvih iskvarenih naravi. Takvi su ljudi đavli, a ne ljudi. Đavli jednostavno ne prihvaćaju istinu, pa čak i smišljaju sve moguće načine kako bi se pretvarali da su samo utjelovljenje istine, oličenje savršene slike. To je i izopačeno i zlo, zar ne? Koliko god godina vjerovali u Boga, oni se uvijek predstavljaju kao savršeni ljudi bez nedostataka. Čak i ako su negativni, slabi ili imaju predodžbe, nikada se ne usuđuju razotkriti ih, već ih samo prikrivaju. Kada ih netko razotkrije, oni tu osobu mrze i smišljaju razne načine da je muče, dok se istovremeno služe raznim metodama i sredstvima da povrate sliku o sebi. Na primjer, neki se ljudi stalno brane, govore određene zaluđujuće đavolje riječi, namjerno pretvaraju crno u bijelo i miješaju ispravno i pogrešno kako bi zaludili neke ljude koji nemaju sposobnost razlučivanja, mijenjajući time percepciju ljudi o njima i navodeći ljude da preispitaju način na koji su ih okarakterizirali. Takvi su ljudi pravi đavli, bez imalo ljudskosti. Koliko god dobro đavli mogli glumiti, kakva god da su njihova gledišta o raznim stvarima, ukratko, budući da je njihova priroda zla, oni će biti neprijateljski nastrojeni prema istini. To jest, iz dubine svog srca oni nikada ne prihvaćaju istinu niti pozitivne stvari. Ne slušaju Božje riječi niti ih prihvaćaju; njihova priroda-bit je ona koja mrzi Boga. Što god Bog kaže, oni osjećaju odbojnost. Možda ne možeš primijetiti njihovu odbojnost; izvana, i oni prisustvuju okupljanjima i čitaju Božje riječi te ne pokazuju stav neprijateljstva prema svakoj istini. Ali kada se dogodi nešto što nije u skladu s njihovim predodžbama ili što se tiče njihovih interesa, oni će osuđivati Boga, Božju kuću i istinu, osuđivat će i napadati one koji teže istini i osuđivat će svaku pozitivnu stvar – razotkrit će svoju zlu prirodu. U tom ćeš trenutku otkriti da je njihova tvrdnja o spremnosti da prihvate istinu samo maska; u dubini svog srca oni preziru istinu i osjećaju odbojnost prema njoj te je ni najmanje ne prihvaćaju. Ali budući da su dobri u pretvaranju, oni obmanjuju neke ljude, baš kao i farizeji.

Oni koji su reinkarnirani iz đavala nemaju ništa osim neprijateljstva prema istini, osude istine i napada na nju; s takvim im je mentalitetom nemoguće prihvatiti istinu. Kada se radi o radnim aranžmanima Božje kuće, oni ih samo površno pročitaju naglas kako bi ih drugi čuli i onda to smatraju obavljenim. Kada dođe vrijeme za obavljanje stvarnog posla, oni uopće ne postupaju prema načelima koja se zahtijevaju u radnim aranžmanima, već postupaju prema vlastitoj volji, svojim predodžbama i uobraziljama. Čak će provoditi samo one radne aranžmane koji su korisni za njihov status i ugled; ako radni aranžmani nisu korisni za njihovu slavu, dobitak i status, neće ih provoditi, čak i ako imaju kova za to. Zašto je to tako? Zato što kada se radni aranžmani provedu, ljudi će znati da je to učinila Božja kuća i zahvaljivat će samo Bogu, a ne njima; ljudi će smatrati da Bog ljubi čovjeka i neće smatrati da oni imaju ikakve zasluge, što znači da neće steći ugled, status niti ikakve povlastice. To je jedan razlog. Drugi je razlog taj što, budući da je njihova priroda neprijateljska prema istini, đavli neće činiti ništa što je u skladu s istina-načelima, već će postupati prema svojim ambicijama, željama i instinktima. Koji su to Sotonini instinkti? Činiti zlo i opirati se Bogu, prekidati Božje djelo, navoditi ljude da se udalje od Boga, izdaju Boga i štuju njega umjesto Boga. Cilj Sotonina dolaska u crkvu jest da ometa i uništava crkveni rad. Učinit će sve što crkvenom radu donosi kaos i ometanje. Čak i ako to ne donosi nikakvu korist njegovom statusu ili ugledu, dok god crkvenom radu može donijeti prekid, ometanje i štetu, postigao je svoj cilj. Na primjer, Božja kuća nalaže crkvama na svim lokacijama da svakog mjeseca točno i istinito izvještavaju o broju ljudi zadobivenih propovijedanjem evanđelja. Mogu li oni to pošteno učiniti? Ne, smislit će sve moguće načine kako bi obmanjivali i prijavili lažne brojeve, prijavljujući ovaj mjesec stotinu ljudi više, sljedeći mjesec dvjesto više, a ako to nitko ne otkrije, prijavit će još nekoliko stotina više. Oni nikada ne postupaju praktično u skladu s radnim aranžmanima i, na kakve god probleme naiđu, ne tragaju za istina-načelima; nemaju moralnih granica u načinu na koji se vladaju ili postupaju. Oni su đavli. Kako god da se o istini razgovara u zajedništvu, oni je neće prihvatiti. Njihova je savjest lišena osjećaja; oni su bića bez savjesti. Radni aranžmani Božje kuće propisuju načela za raspodjelu knjiga Božjih riječi – tko bi ih trebao dobiti, a tko ne. Mogu li oni postupati prema tim načelima? (Ne.) Radni aranžmani propisuju se koliko je ljudi potrebno za osnivanje crkve, koliko crkava čini okrug, koliko okruga može činiti regiju te koji su uvjeti i načela za postavljanje vođa na svim razinama. Mogu li oni postupati prema tim načelima? (Ne.) Neće obavljati nikakav posao koji je koristan za rad Božje kuće ili za ulazak u život braće i sestara. Misle u sebi: „Ako dobro obavim posao za tebe, pa sva braća i sestre porastu u životu i steknu sposobnost razlučivanja o meni, hoću li i dalje moći održati svoj položaj i zadržati svoj status? Sigurno se neću iscrpljivati za tebe! Jednostavno ću nasumce raditi stvari. Božja kuća zahtijeva da pedeset ljudi čini crkvu, ali ja ću inzistirati na osamdeset ili devedeset. Što se tiče izbora crkvenih vođa, to ovisi o načinu koji mi koristi. Ako izabrani crkveni vođa nije po mom ukusu, onda ću imenovati nekoga tko me sluša i pokorava mi se.” S obzirom na to da oni tako rade, može li nastati normalan crkveni život? Trebat će cijela vječnost. Bez normalnog crkvenog života, mogu li braća i sestre brzo rasti u ulasku u život? Mogu li novi vjernici brzo uspostaviti temelj? (Ne.) To jest, ti lažni vođe i antikristi koji su đavli neće raditi nikakav posao koji je koristan za ulazak u život braće i sestara. Vidiš ih kako su prilično zaposleni i užurbani, ali što rade? Rade stvari samo za vlastitu slavu, dobitak i status. Rade što god žele sve dok im to koristi, dajući si potpunu slobodu. Kakve god ambicije i želje imali, ostvarit će ih u najvećoj mjeri kada osiguraju moć; nipošto neće propustiti tu priliku. Što se tiče crkvenog života, ulaska u život braće i sestara, reda u crkvi i toga napreduje li rad na evanđelju Božje kuće i rad u drugim područjima, ili napreduje li glatko – ništa od toga njih se ne tiče. Na primjer, ako im se kaže kako bi crkva trebala raspodijeliti knjige i kome, oni razmišljaju: „Nema potrebe biti tako strog. Jednostavno ću ih raspodijeliti kako god i to je to.” Kada ih se pita je li mjesto gdje crkva pohranjuje knjige sigurno, kažu: „Koga briga je li sigurno ili nije? U svakom slučaju, imamo mjesto za pohranu knjiga, pa je u redu.” Vidiš, oni imaju protumjere za politike s viših razina. Ne provode nijedan od radnih aranžmana niti ijedno od konkretnih načela primjene iz Božje kuće; umjesto toga, postupaju prema vlastitim idejama i metodama. Nije li to nastojanje zamjene istine vlastitim praktičnim postupanjem? Ako Božji izabrani narod padne u ruke takvih đavala, patit će – đavli će raditi što god žele i svi će ih morati slušati, kao da su vođe razbojnika, lokalni tirani, gospodari ili carevi. Božjem izabranom narodu bit će nemoguće imati normalan crkveni život, nemoguće brzo uspostaviti temelj na istinitom putu i nemoguće brzo napredovati u raznim istinama. Đavli neće učiniti nijednu dobru stvar. Gdje god crkva doživi ometanja od zlih ljudi i antikrista te u njoj nastane kaotično stanje, to dokazuje da vođe te crkve nisu sposobni obavljati stvarni posao i da su obične marionete. Braću i sestre koji su novi u vjeri antikristi navedu na pogrešan put prije nego što uopće uspostave temelj, a i crkveni život tone u kaos. Sve je to uzrokovano time što lažne vođe ne obavljaju stvarni posao. Je li moguće da lažne vođe nemaju vremena obavljati stvarni posao? (Nije.) Da žele obavljati ovaj suštinski posao, imali bi i više nego dovoljno vremena, ali ga jednostavno ne obavljaju. To razotkriva zlu prirodu đavala. Oni se ne boje ničega više nego toga da crkva nije u kaosu, želeći da postane potpuno kaotična, čeznući da crkveni rad bude u stanju kaosa i stagnacije, nadajući se da će svi članovi crkve slušati zle ljude i antikriste, te da će ih antikristi, zli ljudi i đavlovi navesti na pogrešan put, a da neće slijediti Boga. Upravo bi to željeli, i bili bi sretni i zadovoljni. Kada braća i sestre imaju normalan crkveni život, mogu normalno jesti i piti Božje riječi i razgovarati u zajedništvu o istini, te svaki put kada sudjeluju u crkvenom životu mogu nešto zadobiti, oni se osjećaju nelagodno. Jer ako ljudi uvijek nešto zadobivaju i postupno rastu u životu, steći će sposobnost razlučivanja o njima i odbaciti ih, a oni će izgubiti svoj status, što je ishod koji ne žele vidjeti. Smatraju da što je crkva kaotičnija, to imaju više prilika da pokažu svoje talente, imaju više prostora da iskoriste svoje talente, mogu više biti u svom elementu i tražiti pobjedu u kaosu. To je doista spletka đavlova! Nijedno istina-načelo i nijedan konkretan radni aranžman ne mogu se provesti tamo gdje su đavlovi prisutni. Braća i sestre ne mogu čitati radne aranžmane i nemaju put u izvršavanju svoje dužnosti. Kada u crkvi nastane kaos, te lažne vođe i antikristi koji su đavlovi jednostavno ga ne rješavaju, nego se čak i potajno raduju. Čak smišljaju sve moguće načine kako bi stvorili neku nevolju, imenujući za vođu još jednog đavla ili antikrista, što dovodi do još većeg kaosa u crkvi; zbog toga su još sretniji. Nije li to istovjetno načinu na koji veliki crveni zmaj radi stvari? Veliki crveni zmaj ljudima ne dopušta da vjeruju u Boga, slijede Boga ili izvršavaju svoju dužnost; dopušta im samo da slušaju Partiju i slijede je. Mogu jesti, piti, veseliti se i činiti bilo koji zločin; koji god da zločin počine, on ih ne ograničava. U društvu ima mnogo lokalnih grubijana, huligana i prostitutki; ljudi žive u grijehu i prepuštaju se užicima grijeha, stoga nikoga nije briga za državne poslove i nitko ne istražuje koliko je zla KPK učinio iza kulisa. To se zove skretanje pozornosti. Tijekom mnogih godina svoje vladavine Kinom, najučinkovitija taktika velikog crvenog zmaja bila je da iz raznih zemalja u Kinu uvede razne zle trendove, zle misli i gledišta. Nakon toga, Kinezi su se u pogledu seksa potpuno oslobodili, njihov se um otvorio, a o seksu također govore otvoreno. Po cijele dane razmišljaju o tim stvarima. Što je postao život običnih ljudi? Vrti se oko hrane i seksa, njihovih prirodnih želja. Svi su obični ljudi zarobljeni u takvom začaranom krugu, pa im popušta oprez prema politici i vladarima, nemaju osjetljivosti za politiku i vladare i više ih za njih nije briga. Poput ovisnika o opijumu, njihova volja slabi. Muškarci više nemaju ambicije za karijeru, a žene više nemaju želju biti dobre supruge i brižne majke. Ljudi ne idu pravim putem niti se bave ispravnim poslovima. Nitko ne sudjeluje u politici i svi su potpuno podložni velikom crvenom zmaju. Na taj se način učvršćuje režim velikog crvenog zmaja, jer je takvim ljudima lako vladati. Što znači „lako vladati”? To znači da kako god veliki crveni zmaj tlačio obične ljude, oni nemaju prigovora i moraju to trpjeti. Nije li to upravo učinak koji je sada postignut? (Jest.) Pogledajte kineske filmove ili internetske videozapise; osamdeset do devedeset posto njih govori o seksualnoj želji ili odnosima između muškaraca i žena. To na ljude ima užasan utjecaj; ne štite se djeca ni maloljetnici. Zapadnjaci u tom pogledu imaju stroge propise; štite djecu i maloljetnike i za njih imaju preventivne mjere. Današnja kineska mladež odrasta u takvom društvenom okruženju. U vrlo mladoj dobi njihov je um zatrpan stvarima poput romantike, ljubavi, seksa i braka. To je zastrašujuće! Ako čovječanstvo živi u takvom društvenom kontekstu, pa uvjetovanjem i obrazovanjem društvenog okruženja Sotona do izopačenosti iskvari normalne fiziološke potrebe čovječanstva, tada će srce ljudi biti opako i izopačeno. Jedno od očitovanja opačine i izopačenosti jest da ljudi u tom pogledu nemaju osjećaj srama ili im je u tom pogledu mjerilo za osjećaj srama sniženo. Zbog savjesti i razuma, neki ljudi imaju u svom srcu granicu koju neće prijeći; to je ono malo srama koji njihova oskudna savjest i razum mogu postići. Ali nakon što povjeruju u Boga, ti ljudi i dalje nose sjene i otiske odrastanja u tom društvenom kontekstu. Neki ih se sve do danas postupno oslobađaju, dok drugi još uvijek žive u toj sjeni i nisu iz nje izašli. Kod ljudi koji odrastaju u takvom društvenom okruženju i pozadini, njihova unutarnja želja za pozitivnim stvarima i pravdom, kao i njihova odlučnost, riješenost ili čežnja da idu ispravnim putem, u određenoj su mjeri razoreni. Što znači „razoreni”? To znači da, budući da su bili uvjetovani i obrazovani takvim društvenim okruženjem, odlučnost, ustrajnost i snaga volje tih ljudi da čeznu za pozitivnim stvarima i teže svjetlu i pravdi vrlo su slabe; oni ne mogu izdržati nikakve oluje, nikakve neuspjehe niti ikakve poraze. To je kao kod ljudi koji su pušili opijum; čak i ako prestanu, šteta od droge tu ne prestaje. Kada se susretnu s neuspjesima ili porazima, kada se osjećaju obeshrabreno ili negativno, mogli bi ponovno posrnuti i ponovno koristiti opijum kako bi umrtvili svoj um i pobjegli od raznih poteškoća u životu. To jest, nemoguće im je jednom zauvijek prestati s ovisnošću o drogama; putem će ponovno posrnuti, vratiti se svojim starim navikama i koristiti istu metodu za rješavanje raznih problema u životu. Ti ljudi koji su odrasli u tako zlom društvenom okruženju i pozadini primili su od Sotone mnoge hereze i zablude, koje su se vrlo duboko ukorijenile u njihovom srcu. Njihova volja da teže istini još uvijek je vrlo krhka i ne mogu se oduprijeti zaluđivanju i mamljenju sotonskih zlih sila niti njihovim raznim iskušenjima. To jest, iako ti ljudi slijede Boga, njihov pogled na život, njihov sustav vrijednosti, njihov pogled na ljubav i sreću duboko su pod utjecajem zlih trendova i uvjetovani su njima, čak su vezani i okovani tim stvarima. Neki još uvijek žele težiti sretnom braku, svijetu udvoje i vratiti se zlim trendovima svijeta kako bi se prepustili seksualnoj želji. Takve je ljude vrlo lako ponovno prožeti zlim mislima i gledištima ili kontrolirati. Osobito kada ljudi gledaju neke filmove koji uključuju ljubav i brak, njihova srca slabe, zavide nevjernicima koji žive u braku i ljubavi te uživaju u životu, i gube želju da teže istini i izvršavaju svoju dužnost. To je vrlo zastrašujuće. Iz ovih stvarnih situacija može se vidjeti da svaka osoba, iako je prošla kroz bezbrojne teškoće da bi slijedila Boga do današnjeg dana, još uvijek nije sigurna. Možda smatraš da si već uložio svu svoju snagu u težnju istini, u prihvaćanje istine i primjenu istine, ali posljedice Sotoninog razaranja čovjeka još uvijek u tebi nisu iskorijenjene, pa si još uvijek u velikoj opasnosti.

Nastavimo razgovarati u zajedništvu o zlim očitovanjima đavlova. Zlih očitovanja đavlova ima previše; moglo bi se reći da su sveprisutna – naći ćete ih u svakoj skupini ljudi. Razna zla očitovanja đavlova prvenstveno mjerimo prema istini kako bismo karakterizirali njihovu zlu bit. To je najtočniji način. Na temelju raznih stavova đavlova prema istini – neprijateljstva prema njoj, napadanja istine i nastojanja da je zamijene – priroda-bit takvih ljudi jest zla bit, bit đavla. Oni se nikada neće promijeniti, jer nikada ne prihvaćaju istinu i nikada ne smatraju istinu pozitivnom stvari. Zašto ne smatraju istinu pozitivnom stvari? Zato što nemaju ljudskosti i zato što su đavlovi; ne mogu prihvatiti istinu niti imaju sposobnost za prihvaćanje istine, a nemaju ni potrebu prihvatiti istinu. Koja je onda njihova potreba? Činiti zle stvari, stvari koje su neprijateljske prema Bogu i istini, te stvari koje napadaju istinu i zamjenjuju je. To je njihovo poslanje, a to im nalaže i njihova priroda-bit. Stoga, takvi se ljudi na kraju mogu samo ukloniti iz crkve. Božja kuća nema mjesta za njih niti ikakvu dužnost koju bi oni izvršavali. Božja kuća nema baš nikakve potrebe za njima. Oni koji iskreno izvršavaju svoju dužnost u Božjoj kući, bez obzira na to ljube li istinu ili ne, u najmanju su ruku subjektivno voljni prihvatiti istinu, nisu neprijateljski nastrojeni prema istini, nikada neće zanijekati istinu i nikada neće osuđivati Boga, napadati Ga ili huliti na Njega. Naravno, oni također neće namjerno izgovarati nikakve izjave niti se upuštati u bilo kakve oblike ponašanja ili praktična postupanja kojima se zamjenjuje istinu. Zla očitovanja Sotone i đavlova – neprijateljstvo prema istini, napadanje istine i zamjenjivanje istine – dovoljna su da dokažu da Sotona ima zlu bit; on ne može ostati u crkvi. Kako Božji izabrani narod sve više razumije istinu i kako većina ljudi zadobiva sposobnost razlučivanja svakojakih ljudi koji osjećaju odbojnost i neprijateljstvo prema istini, priroda-bit onih koji su đavlovi sve se jasnije razotkriva, a ljudi je sve jasnije i točnije prepoznaju i razlučuju. Stoga drugi sve više odbacuju te ljude, a oni su sve manje sposobni prijateljski se slagati s drugima i skladno surađivati s njima. U konačnici, dakle, njih se jedino može postupno eliminirati. Jeste li voljni vidjeti kako se takvi ljudi eliminiraju? (Da.) Njihova postupna eliminacija dobra je stvar. Kao prvo, to dokazuje da je većina pripadnika Božjeg izabranog naroda stekla veći rast i sposobnost razlučivanja onih koji su đavlovi, da ih više ne smatraju vjernicima u Boga niti braćom i sestrama. Kao drugo, stvari koje čine oni koji su đavlovi sve se više razotkrivaju. Ljudi ogoljuju njihovu priroda-bit i svi vide da čak ni njihovo služenje nije u skladu s mjerilom; oni u crkvi samo uzrokuju ometanja i prekide i nemaju nikakav pozitivan učinak. Kada ih se eliminira i ukloni, crkveni rad napreduje normalno. Oni koji su đavlovi nemaju ljudskosti; gori su od zvijeri. Neke zvijeri znaju slušati svoje gospodare, marljivo raditi i ne stvarati im probleme. Zvijeri imaju nešto razuma, ali đavlovi to ne mogu postići. Ako ih upotrebljavaš za izvršavanje dužnosti, svejedno moraš organizirati neke ljude da ih nadziru. Kad bi mogli poslušno služiti, to bi bilo prihvatljivo, ali oni neće pravilno služiti. Čak i ako ih nadzireš, uvijek će biti trenutaka kada ih nećeš moći promatrati. Ako i na trenutak skreneš pogled s njih ili previdiš jednu stvar, đavlovi će iskoristiti taj propust i crkvenom radu uzrokovati kaos i nevolje. Upotrebljavaš nekoliko ljudi da paze na njih, a na kraju ti svejedno treba još nekoliko ljudi da počiste nered koji su oni napravili. Osjećat ćeš da njihova upotreba za izvršavanje dužnosti uzrokuje prevelik gubitak, da se ne isplati i da previše iscrpljuje i razdražuje. Gledati njih kako rade isto je kao gledati zvijeri kako rade; nikada ne mogu učiniti ono što normalni ljudi mogu. Konačno ćeš ih prozrijeti: takvi su ljudi zvijeri, oni su đavlovi; nikada se neće promijeniti. Zvijeri i đavlovi nikada neće prihvatiti istinu. Konačno jasno sagledavaš ovu stvar i u konačnici odlučuješ da đavle više nikada nećeš upotrebljavati te ih uklanjaš. Mogu li zvijeri i đavlovi postati ljudi? To je nemoguće. Navesti velikog crvenog zmaja da odloži mesarski nož je nemoguće; njegova je priroda đavolska – on ubija ljude a da ni ne trepne. Đavlovi i Sotona ista su sorta. Kako gledaš na velikog crvenog zmaja, tako bi trebao gledati i na te zvijeri i đavlove; to je ispravno. Ako na đavlove gledaš drugačije nego na Sotonu i velikog crvenog zmaja, to dokazuje da i dalje ne razumiješ temeljito bit đavlova; ako se prema njima i dalje odnosiš kao prema ljudima, vjeruješ da imaju ljudskost, da imaju neke hvalevrijedne osobine i da se još uvijek mogu iskupiti te da im još uvijek trebaš dati prilike, onda si neuk, ponovno si nasjeo na njihovu varku i morat ćeš za to platiti cijenu. Da ne bi nasjeo na njihovu varku, moraš temeljito ukloniti đavlove. Nimalo im ne popuštaj! U redu, to je sve za današnji razgovor u zajedništvu o zlim očitovanjima đavlova. Doviđenja!

17. veljače 2024.