Kako težiti istini (28)

Prethodno smo u zajedništvu mnogo razgovarali o ovom aspektu, o istinama koje se tiču utjelovljenog Boga. Nekoliko smo puta razgovarali o nekom konkretnom sadržaju koji obuhvaća normalnost i praktičnost utjelovljenog Boga. Jeste li sada bolje razumjeli ovu temu? (Jesmo.) Jeste li zadobili dublje razumijevanje normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga – Krista – i Kristove biti? (Jesmo.) Jeste li onda uspjeli otpustiti neke svoje predodžbe i uobrazilje o utjelovljenom Bogu? (Jesmo.) Ako jednostavno saznajete stvari o nekome, bilo da želite saznati o njegovoj naravi ili načinu na koji se vlada, vi manje-više saznajete samo o različitim aspektima te obične osobe – njezinoj osobnosti i temperamentu ili o načinima i metodama njezina vladanja, njezinim filozofijama za ovozemaljsko ophođenje, njezinim težnjama, nekim njezinim interesima i hobijima ili nekim njezinim urođenim probleme. U najboljem slučaju, to je samo saznavanje o ljudskosti te osobe i ni najmanje ne uključuje istinu. Ovo se odnosi na saznanje o običnoj osobi. Stoga, o kojoj god osobi ili kojoj god vrsti osobe među ljudskim rodom saznaješ, koliko god otkrio o njoj, koliko je duboko razumio ili jesi li je dokučio sveobuhvatno ili ne, ništa od toga ne uključuje istinu. Međutim, saznanje o utjelovljenom Bogu je drugačije; sve teme koje obuhvaćaju saznavanje o raznim aspekatima utjelovljenog Boga uključuju istinu. Utjelovljenje je poseban oblik koji je Bog usvojio u skladu s potrebama Svog djela i izravno je povezano s raznim aspektima koji se tiču Boga, kao što su Božji identitet, Božja bit i Božja narav; spoznavanje utjelovljenog Boga također je dio spoznavanja Boga i odnosi se na spoznavanje Boga te na istine o spoznavanju Boga koje bi ljudi trebali razumjeti. Stoga je spoznavanje utjelovljenog Boga aspekt istine koji ljudi moraju razumjeti i spoznati dok slijede Boga kako bi postigli spoznaju Boga i pokornost Bogu. Budući da spoznavanje utjelovljenog Boga i spoznavanje raznih aspekata istine koje izražava utjelovljeni Bog uključuju istina-stvarnost koju bi ljudi u svojoj vjeri u Boga trebali razumjeti i u koju bi trebali ući, spoznavanje utjelovljenog Boga ne može se izjednačiti s spoznavanjem obične osobe, iskvarenog ljudskog bića. Razlog zbog kojeg se ne mogu izjednačiti jest taj što spoznavanje utjelovljenog Boga uključuje istinu o spoznavanju Boga, što je dio spoznavanja Stvoritelja. Što god taj sadržaj podrazumijevao, ukratko, on uključuje spoznavanje Stvoritelja, uključuje spoznavanje samog Boga i, naravno, uključuje i to kako otpustiti vlastite predodžbe i uobrazilje o Bogu. Može se reći da, jednom kada razumiješ utjelovljenog Boga i razumiješ istine o utjelovljenom Bogu, u velikoj si mjeri već spoznao dio Božje biti i Božje naravi. Naravno, sukladno tome, uvelike ćeš otpustiti mnoge svoje predodžbe i uobrazilje o Bogu – to jest, svoje predodžbe i uobrazilje o Bogu na nebu i Stvoritelju. Otpuštanje tih predodžbi i uobrazilja može ti, u najmanju ruku, pomoći da stekneš točnije razumijevanje i precizniju istinsku spoznaju Boga. Dakle, kakvu ulogu imaju ta spoznaja i to razumijevanje? Imaju vrlo veliku ulogu. Možda, kada ne poznaješ Boga, smatraš da je Bog Onaj kojega ljudi poznaju u svojem umu i mislima, ili u svojim tradicionalnim predodžbama, i Onaj koji je nevidljiv i neopipljiv. Ali kada saznaš za normalnost i praktičnost utjelovljenog Boga, kao i za Njegovu narav i bit i spoznaš ih, imat ćeš istinsku spoznaju Boga. Ta istinska spoznaja može ti omogućiti da se točno i istinski pokoriš Bogu, umjesto da imaš lažnu pokornost koja postoji samo u predodžbama i uobraziljama. Što je istinskije i točnije – vjera i pokornost koje proizlaze iz ljudskih predodžbi i uobrazilja ili vjera u Boga i pokornost Bogu koje proizlaze iz istinske spoznaje Boga? Možete li reći? Vjera koja proizlazi iz spoznaje Boga nije vjera utemeljena na ljudskim predodžbama i uobraziljama; naprotiv, ta je vjera izgrađena na temelju istinske, točne spoznaje Boga. Stoga ti ta vjera može omogućiti da u stvarnom životu točnije dokučiš i shvatiš Božje nakane te da u svakom stvarnom okruženju ili među stvarnim ljudima, događajima i stvarima točnije znaš kako postupati u skladu s Božjim nakanama, kako postupati na način koji je ispravan, koji predstavlja istinsku pokornost Bogu i odražava istinsku vjeru u Boga i oslanjanje na Njega. Gledano iz bilo kojeg kuta, spoznavanje utjelovljenog Boga nije tako jednostavno kao saznavanje o običnoj osobi i njeno spoznavanje, jer su u to uključeni mnogi aspekti istine, kao što su bit Boga i bit čovjeka, stvorena bića i Stvoritelj. Prethodno sam naveo neke primjere i govorio o nekim istinama o spoznavanju Boga; ljudi se prema tim temama ne bi trebali odnositi kao prema običnim temama, već bi ih trebali nastojati spoznati kao aspekt istine. To je zato što je utjelovljeni Bog, na kraju krajeva, tijelo u kojem se Duh Božji istinski i stvarno materijalizirao te osoba s božanskom biti; On je Božji predstavnik na zemlji i također izraz Božjeg djela na zemlji. U smislu obavljanja djela i u smislu Njegove biti, On je u potpunosti sposoban predstavljati Boga na nebu. Iako Njegovo obličje ima ograničenja i izvana se može činiti da nije dovoljan da predstavlja Boga na nebu, u smislu Njegove biti i naravi koju posjeduje, On je u potpunosti sposoban predstavljati Boga na nebu. Stoga, u svjetlu ovoga, ljudi bi se trebali ozbiljno odnositi prema raznim aspektima istine koji se odnose na utjelovljenog Boga i pažljivo saznavati o njima. Samo kada se ozbiljno odnosiš prema njima i uložiš srce u saznavanje o njima možeš istinski razumjeti Boga. Tek kada istinski razumiješ Boga na zemlji, u vrlo velikoj mjeri možeš razumjeti Boga na nebu i razumjeti Stvoritelja. Jednostavno ne možeš vidjeti kako Stvoritelj – Bog – govori na nebu i u cijelom svemiru i svemu stvorenom, na koji se način odnosi prema ljudima, s kakvim se stavom odnosi prema ljudima, kako obavlja stvari, kakve su Njegove misli i druga takva pitanja koja se tiču Božje naravi i biti. Ali kada se Bog utjelovi i dođe na zemlju kako bi postao obična osoba, kako bi postao osoba s obličjem i slikom te od krvi i mesa, tijekom razdoblja u kojem On djeluje, stupa u interakciju i druži se s ljudima, oni mogu razumjeti Njegovu narav i bit. Kroz Njegove razne riječi i djela te cijeli raspon osjećaja koje izražava možeš razumjeti kakav je Bog zapravo, kakvi su oblici Njegovih raznih osjećaja, kakvi su Njegovi načini i načela postupanja, kao i stavovi s kojima djeluje. Razumjet ćeš Ga konkretnije i moći ćeš Ga konkretnije dotaknuti, vidjeti i čuti. Sve ti to, zauzvrat, još više pomaže razumjeti Boga na nebu. Utjelovljenog Boga možeš vidjeti i dotaknuti; riječi koje On izgovara možeš čuti svojim ušima, a načela i metode prema kojima On rješava stvari možeš vidjeti svojim očima. To je jednako tome da osobno iskusiš govor i djelovanje utjelovljenog Boga te da imaš spoznaju utjelovljenog Boga; na taj način također stječeš određeno razumijevanje i spoznaju Boga na nebu. Ako razumiješ istine koje izražava utjelovljeni Bog, moći ćeš spoznati Božju narav – ono što spoznaš, tada, upravo je taj aspekt biti Boga na nebu. Stoga, način na koji utjelovljeni Bog djeluje i govori na zemlji, naravi koje otkriva i bit koju ima u velikoj su ti mjeri već omogućili da, pod ovim ograničenim uvjetima, točno vidiš, vlastitim ušima čuješ ili razumiješ i spoznaš Božje riječi i djela, Božje načine govorenja i djelovanja, pa čak i Božju narav i bit. Već sam prije ponešto govorio o ovim istinama u vezi s utjelovljenim Bogom, ali nikada nisam o tome govorio osobito konkretno; ovoga sam puta o njima puno govorio na konkretan način. Nadam se da se, nakon što ste ovo čuli, prema ovom aspektu istine nećete odnositi kao prema običnoj istini o primjeni ili običnoj istini o spoznavanju raznih vrsta ljudi, nego ćete se odnositi prema njemu kao prema istini o spoznavanju Boga. To je zato što su, bilo u teoriji ili u stvarnosti, utjelovljeni Bog i Bog na nebu jedno; utjelovljeni Bog Božji je izraz i očitovanje na zemlji te također Onaj kojemu je povjereno Božje djelo na zemlji. Kako god to sročili, u pogledu biti i naravi ovaj utjelovljeni Sin čovječji prije svega je jedno s Bogom na nebu, Stvoriteljem, i u skladu je s Njim. Budući da su Oni jedno, spoznavanje utjelovljenog Boga put je do spoznavanja Boga na nebu. Naravno, spoznavanje utjelovljenog Boga također je jedna od najboljih prilika da spoznate Boga na nebu i predstavlja najpovoljniji uvjet za to. Nije li tako? (Jest.) Biste li rekli da pretjerujem? (Ne.) Je li ovo što govorim u skladu s činjenicama? (Jest.)

Neki ljudi kažu: „Bog na nebu može stvoriti sve stvari, imati suverenost nad svim stvarima i imati suverenost nad sudbinom čovječanstva. Može li utjelovljeni Bog to učiniti? Budući da su utjelovljeni Bog i Bog na nebu jedno i budući da utjelovljeni Bog može predstavljati Boga na nebu, može li On stvoriti sve stvari? Može li On imati suverenost nad svim stvarima?” Kada netko podijeli ovakvo gledište, kako to objašnjavate? Recite Mi, može li utjelovljeni Bog obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima? (Može.) Na temelju čega kažeš „može”? Reci Mi svoje gledište. Što misliš? (Budući da je utjelovljeni Bog također Sam Bog, On može obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima. Samo što utjelovljeni Bog ima djelo koje bi trebao obavljati; On ne obavlja to drugo djelo.) To je jedan način da se to kaže. Gledano teoretski, je li ta izjava točna? Je li na bilo koji način iskrivljena ili pogrešna? (Nije.) Ta izjava znači da utjelovljeni Bog svakako može obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima; samo je pitanje hoće li to činiti ili neće. Ako to neće učiniti, onda ne možeš vidjeti kako se to događa, ali kad bi to htio, On bi to zasigurno mogao činiti. Ta je teorija točna, ali ne postoji li jaz između te teorije i onoga o čemu razgovaramo u zajedništvu u pogledu poznavanja biti te normalnosti i praktičnosti utjelovljenog Boga? (Postoji.) Onda još malo razmislite o tome. Kako bi o ovome trebalo razgovarati u zajedništvu da bi se ovo pitanje riješilo? (Bože, želio bih nešto dodati. Božja bit je istina, a Duh Božji može izražavati istinu; utjelovljeni Bog također prvenstveno izražava istinu. Autoritet same istine može imati suverenost nad svime i upravljati svime. Smatram da to može pokazati da su utjelovljeni Bog i Bog na nebu jedno, te da utjelovljeni Bog također može imati suverenost nad svim stvarima.) Je li ta izjava točna? Ta je izjava točna, ali još ne dopire do srži problema i nije riješila to praktično pitanje. To dokazuje da je ova izjava samo teorija. Što se tiče obličja utjelovljenog Boga, On je ograničen urođenim uvjetima i nagonima tijela – izvana se čini da ne može činiti stvari onako kako ih čini Duh Božji. Zapravo, nije da ih On ne može činiti, već prije da je, s obzirom na to da se utjelovio, došao obavljati djelo koje bi utjelovljeni Bog trebao preuzeti i ne obavlja djelo koje nije povezano s djelom koje Mu pripada. Budući da utjelovljeni Bog ima stranu koja je normalna i praktična, izvana se čini da se On, ograničen urođenim uvjetom postojanja u tijelu i raznim objektivnim čimbenicima, ne može usporediti s Bogom na nebu. Međutim, u pogledu biti utjelovljenog Boga, On može stvoriti sve stvari, a može i upravljati svim stvarima. Budući da je Njegova bit Božja bit i da je Njegov život Božji život, On može činiti te stvari. Ono što ste upravo rekli ne dopire do srži ovog problema niti se bavi njegovom središnjom točkom. Dakle, što je središnja točka ovog problema? To da utjelovljeni Bog može stvoriti sve stvari i imati suverenost nad svim stvarima je činjenica; to nije teorija niti je to puka izjava, a još manje je to ljudska predodžba. Gdje su onda očitovanja koja pokazuju da utjelovljeni Bog može obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima? Budući da utjelovljeni Bog ima Božju bit i Božji život, On može izražavati Božje riječi. Što se tiče Božjih riječi, one same po sebi nose autoritet i moć; one mogu ostvariti sve, mogu stvoriti sve i, naravno, ujedno mogu imati suverenost nad svime. Nije li to činjenica? (Jest.) On ostvaruje riječi koje Sam izražava i nikakva sila to ne može spriječiti. Vidiš, sve riječi koje izgovara utjelovljeni Bog, ova obična osoba, nose autoritet i moć, bez obzira na to kakve su to riječi ili o čemu govore. To je jedna stvar. Osim toga, bez obzira na to koliko je godina potrebno, riječi koje On govori ostvaruju se i ispunjavaju jedna po jedna, bez iznimke, baš kao što Bog kaže u Svojim riječima: „Bog stoji iza svojih riječi, što On kaže, to će se i ostvariti, a što On ostvari, trajat će zauvijek.” Ova je izjava najistinskije i najkonkretnije objašnjenje u vezi s tim da Bog stvara sve stvari i ima suverenost nad svim stvarima. Od prve riječi koju je ikada izgovorio pa sve do danas, svaka pojedina riječ postupno se ispunjava i ostvaruje u različitoj mjeri, u različitim dijelovima svijeta i u različitim razdobljima. Gledano iz te perspektive, može li utjelovljeni Bog obavljati djelo posjedovanja suverenosti nad svime? (Može.) Vidite li činjenice u vezi s ovim? (Da.) To je jedan aspekt činjenica. Drugi aspekt je taj da ove riječi koje izražava utjelovljeni Bog – ako prihvatiš ovu etapu Božjeg djela, dođeš pred Boga i u stanju si prihvatiti ove riječi – mogu postati tvoj život, promijeniti tvoj pogled na život i promijeniti smjer tvog vladanja. Oni koji prihvate ove riječi bivaju podvrgnuti njihovu sudu, bivaju njima izgrđeni, razotkriveni, osuđeni ili čak prokleti, ali na kraju ih sve te riječi osvoje. Nakon što ih te riječi osvoje, ljudi koji teže istini na kraju ih zadobiju; Božje riječi i istina ubrzo postaju njihov život, a kada se to dogodi, ti ljudi postaju novo čovječanstvo. Recite Mi, je li rođenje novog čovječanstva rezultat koji su postigle Božje riječi? (Jest.) Iako je i ovo novo čovječanstvo i čovječanstvo iz vremena Adama i Eve stvorio Bog, oblik i način njihova stvaranja razlikuju se. Rođenje ovog novog čovječanstva znači da je Bog riječima ponovno stvorio čovječanstvo. Dakle, budući da utjelovljeni Bog riječima stvara čovječanstvo, misliš li da se također može reći da utjelovljeni Bog može stvoriti sve stvari? (Da.) Ljudi koji sada prihvaćaju ovu etapu djela, koji prihvaćaju Božje riječi te prihvaćaju Božju grdnju i sud te bivaju pročišćeni potpuno su drukčija vrsta ljudi od ljudi iz vremena Adama i Eve ili iskvarenih ljudi – to su dvije vrste ljudi s različitim životima. Oni koji prihvate Božje riječi kao svoj život pripadnici su novog čovječanstva; odbacili su staru prirodu iskvarenog čovječanstva, imaju Božje riječi kao svoj život i postali su novo čovječanstvo koje će uskoro ući u novo doba, novu epohu. Imajući to na umu, može li se reći da je Božje utjelovljeno tijelo ponovno stvorilo novo čovječanstvo? On je koristio riječi kako bi stvorio novo čovječanstvo koje ima Božje riječi kao svoj život. To je jedan aspekt. To je djelo koje obavlja utjelovljeni Bog. Sudeći prema učincima Njegova djela i konačnom rezultatu, On može obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima. Razlog zbog kojeg On može obavljati to djelo jest taj što Duh Božji prebiva u ovom tijelu, a ono ima božansku bit, Božju silu i Božji autoritet te, naravno, još više posjeduje istinu koju Bog posjeduje. Bog na nebu – Stvoritelj – riječima je stvorio sve stvari; On je govorio i ono je nastalo; On je zapovjedio i ono je uspostavljeno. A ova posljednja etapa djela koju obavlja utjelovljeni Bog potpuno je ista kao djelo Boga na nebu koji koristi riječi da sve ostvari i koristi riječi da stvori sve stvari; iste su prirode. Iako tijelo u koje se Bog utjelovio kako bi obavio ovu etapu djela izgleda kao obična, normalna osoba, koja nije imala nikakva epohalna postignuća niti je učinila ikakva epohalna djela, riječi koje je izgovorio i istine koje je izrazio tijekom ovih mnogo godina već su Mu zadobile skupinu ljudi i već su postupno usadile Božje riječi i istinu u ljude. Uskoro će se roditi novo čovječanstvo koje ima Božje riječi kao svoj život; to je djelo koje obavlja utjelovljeni Bog. Kakvo je to djelo? To je korištenje riječi za ostvarivanje Božje posljednje etape djela, usađivanje riječi u ljude, a također i korištenje riječi za ponovno stvaranje novog čovječanstva. To je jedan aspekt. Drugi je taj da je, počevši od vremena kada se Bog po drugi put utjelovio kako bi obavljao djelo, proglašeno je da je Božja druga etapa djela – djelo Doba milosti – završena i privedena kraju. Kada je Doba milosti završilo, djelo Duha Svetog iz Doba milosti i sve djelo koje je Bog obavio u Dobu milosti proglašeni su završenim. Čitav religijski svijet, u pogledu svojeg religijskog oblika i načina na koji ga Bog određuje, postao je stvar prošlosti. Djelo Duha Svetog u crkvama i skupinama iz Doba milosti povučeno je kada je Bog počeo obavljati djelo suda u posljednjim danima. Drugim riječima, od trenutka kada se utjelovljeni Bog pojavio i počeo djelovati te izgovarati riječi i govoriti, Bog je čitavi religijski svijet okarakterizirao kao religijska mjesta i religijske skupine; to više nisu bila mjesta na kojima Bog djeluje niti su to bili predmeti Božje brige. Bog ih je već bio napustio, što znači da Duh Sveti više nije djelovao na njima. Bilo da je riječ o kršćanstvu, katoličanstvu, judaizmu ili sličnom, svi su oni okarakterizirani kao religije. Duh Sveti ne djeluje među njima. Božje djelo u potpunosti je ušlo u novo doba, novu epohu. Drugim riječima, od vremena kada se Bog po drugi put utjelovio i službeno počeo obavljati djelo i izražavati Svoje riječi, Doba milosti potpuno je završilo. Sve djelo i aktivnosti religijskog svijeta također su proglašeni završenima jer je utjelovljeni Bog počeo izražavati riječi i razne aspekte istine ove etape djela. To što su proglašeni završenim znači da za čitavo čovječanstvo postoji novo određenje u pogledu vjere, religijskog oblika i karakterizacije religijskih naziva. To je doba prošlo, što znači da je Doba milosti potpuno završilo. Sada kada imamo to novu formulaciju, može se utvrditi da se kršćanstvo ili katoličanstvo među ljudima više ne štuje kao vodeća religija koja usmjerava trendove u vjeri čovječanstva, nego je već postalo stvar prošlosti. To je zato što je utjelovljeni Bog već počeo voditi čovječanstvo, koje će uskoro ući u sljedeće novo doba i koje će uskoro zakoračiti u novo doba. Od vremena kada je utjelovljeni Bog zakoračio u sljedeće doba, kršćanstvo je među cijelim čovječanstvom postalo stvar prošlosti; postalo je stara religija. Naravno, od vremena kada je utjelovljeni Bog počeo obavljati djelo i izražavati riječi, cijelo je čovječanstvo, a da to nije ni znalo, uvedeno u novo doba, novu epohu. U čitavom čovječanstvu, bilo da se radi o temama ili popularnim izrazima koji se tiču religije ili o određenim pokazateljima trendova u različitim područjima, sve se to također razvija u novom smjeru i uvodi u novu epohu. Naravno, riječi koje izražava utjelovljeni Bog i djelo koje obavlja, kao i razni duhovni pojmovi i izreke popularni u crkvi ili neke misli i gledišta koja se tiču vjere, u vremenu koje dolazi neko će vrijeme utjecati na ovo čovječanstvo, baš kao što je kršćanstvo tijekom dvije tisuće godina utjecalo na cijelo čovječanstvo u različitim sferama. Kako se Božje djelo bude širilo i kako se bude širilo evanđelje, riječi koje je izgovorio utjelovljeni Bog ili neke izreke te neke misli i gledišta unutar okvira ove etape Božjeg djela u crkvi postupno će usmjeravati i voditi čovječanstvo u sljedećem dobu te upravljati načinom na koji žive; to je trend. Naravno, kada je utjelovljeni Bog započeo ovu etapu djela, zbog promjene u djelu Duha Svetog, religijski je svijet izgubio djelo Duha Svetog i zapao u stanje pustoši. Praktički se može reći da je religijski svijet ovom etapom djela eliminiran i razgrađen. Drugim riječima, dolazak utjelovljenog Boga i početak ove etape Božjeg djela nisu samo izazov čitavom svijetu, čovječanstvu i njegovoj vjeri, nego su i osuda i – naravno – svojevrsna promjena, zar ne? (Da.) Otkako je utjelovljeni Bog počeo izražavati riječi i obavljati ovu etapu djela, smjer vjere cijelog čovječanstva potpuno se promijenio, a i religijski se svijet potpuno promijenio; sve su to činjenice. Ove riječi koje izgovara utjelovljeni Bog i ove različite teme koje uključuju istinu u budućnosti će se postupno proširiti na sve zemlje i mjesta na svijetu, šireći se u razna područja i religijske skupine. Različite misli i gledišta kojih se ove riječi dotiču uskoro će utjecati na religijski svijet i na ovo čovječanstvo te će, naravno, uskoro promijeniti ovo čovječanstvo i religijski svijet, mijenjajući trenutačnu situaciju čovječanstva i religijskog svijeta. To je jednako tvrdnji da ova etapa Božjeg djela ponovno koristi Njegove riječi i gledišta koja On izražava o raznim stvarima kako bi utjecala na cijelo čovječanstvo i religijski svijet. Što se tiče samih ovih riječi, one imaju dovoljno autoriteta i moći da promijene čovječanstvo, ovaj svijet i religijski svijet, da razvrstaju ljude prema njihovoj vrsti i klasificiraju ih te da obznane njihove ishode i odredišta. Naravno, dok Bog izražava sve ove riječi, Duh Božji također neprestano mijenja različite okolnosti i ostvaruje Svoju suverenost nad svim stvarima. Kamo god se prošire ove riječi koje izgovara utjelovljeni Bog, bez obzira na to prihvaćaju li ih ili im se opiru oni koji ih čuju i čitaju, ove ih riječi potresaju, a svi koji dođu u dodir s njima postupno bivaju razotkriveni i klasificirani. To jest, pred ovim riječima otkriva pravo lice ljudi svih vrsta: onih koji ljube istinu i onih koji osjećaju odbojnost prema istini; iskvarenih ljudi, đavla, životinja i hodajućih leševa; onih sa svakojakim težnjama i onih sa svakojakim mislima i gledištima; kao i onih koji vjeruju u Boga s raznim predodžbama, ambicijama i željama. Na taj se način svi ljudi razvrstavaju prema svojoj vrsti: Božje ovce koje ljube istinu vraćaju se u Božju kuću; oni koji, nasuprot tome, ne ljube niti prihvaćaju istinu nisu Božje ovce – pred njima se zatvaraju vrata te bivaju osuđeni i isključeni. Ljudi ove vrste, koji su osuđeni i isključeni, uskoro će čekati sud velikog dana o kojem se govori u Božjim riječima – to je kazna zlih ljudi o kojoj se govori u Božjim riječima. Utjecaj koji Bog, izvršavajući ovu etapu djela i izgovarajući ove riječi, ima na čovječanstvo, kako sada tako i u budućnosti, u potpunosti je rezultat koji postižu Božje riječi i sve se to postiže snagom Božjih riječi. Sve ove riječi djelo su koje je Bog obavio i riječi koje je Bog izgovorio tijekom razdoblja Svog utjelovljenja. Recite Mi onda, sudeći po ovom utjecaju ili po raznim rezultatima koji su već postignuti i koje ljudi mogu vidjeti, može li utjelovljeni Bog – u pogledu Svoje biti i Svojeg identiteta – obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima? (Da, može.) Reći „On može” nije doktrina ni puka izjava, zar ne? (Tako je.) Iako utjelovljeni Bog, u pogledu obličja, nije tako tajanstven i nedokučiv ni toliko moćan kao Bog na nebu ili Duh Božji, u pogledu Svoje biti i Svojeg života te u pogledu riječi koje izražava, On je u potpunosti sposoban stvoriti novo čovječanstvo, promijeniti ovaj svijet i promijeniti čovječanstvo te imati suverenost nad čovječanstvom. To je zato što je način na koji utjelovljeni Bog koristi riječi kako bi sve ovo ostvario potpuno u skladu i posve dosljedan s načinom na koji Bog na nebu koristi riječi kako bi ostvario sve. U pogledu vanjskog obličja Božjeg utjelovljenja i Njegova vanjskog izgleda, čini se da On ne može obavljati djelo koje obavlja Bog na nebu i da ne posjeduje autoritet i silu Boga na nebu. Međutim, u pogledu Njegove biti i života, On može obavljati djelo korištenja riječi da bi sve ostvario, sve stvorio i sve promijenio, zar ne? (Da.) Pogledajte kako stvari stoje danas: bilo da je riječ o religijskom svijetu ili o samom ovom svijetu, kakva su njihova obličja i u kakvom su stanju, sve je to povezano s Božjim riječima. S jedne strane, sve to ispunjava riječi koje je Bog izgovorio; s druge strane, religijski je svijet eliminiran zbog Božjeg izražavanja Njegovih novih riječi i Njegova izražavanja istine. Kako god na to gledali, u kakvom god stanju da se sada nalaze, sva se ta stanja mijenjaju Božjim riječima, nastaju kao rezultat Božjih riječi i povezana su s riječima koje Bog izražava i sa svim aspektima onoga što Bog govori. Kako se evanđelje bude širilo i Božje se riječi budu sve više širile, sve će više ljudi – ljudi iz svih zemalja svijeta, ljudi svih rasa i iz svih područja – dolaziti i prihvaćati ovu novu etapu Božjeg djela. Na taj će način sve više ljudi prihvatiti Božje riječi, više će se ljudi promijeniti pod utjecajem Božjih riječi i više će ljudi zadobiti Božje riječi te postati novo čovječanstvo. Naravno, kako se evanđelje bude širilo i Božje se riječi budu sve više širile, u bliskoj budućnosti – ta će bliska budućnost zasigurno biti puno kraća od dvije tisuće godina Doba milosti – vjera čovječanstva te njegove misli i gledišta o svakojakim pitanjima bit će promijenjeni Božjim riječima. Oni koji ne vjeruju u Božje riječi niti ih priznaju, kao i oni koji ne priznaju Boga također će u različitoj mjeri biti pod utjecajem tih riječi. Sudeći po tim rezultatima, to se u konačnici svodi na istinitu činjenicu da riječi koje izgovara utjelovljeni Bog mogu sve ostvariti i sve promijeniti, zar ne? (Da.)

Sudeći po ovim aspektima sadržaja o kojima smo razgovarali u zajedništvu, postoji li ikakav jaz između djela koje obavlja i riječi koje izgovara utjelovljeni Bog te djela i riječi Boga na nebu? (Ne.) Nema proturječja između činjenice da utjelovljeni Bog može obavljati djelo stvaranja svih stvari i posjedovanja suverenosti nad svim stvarima te činjenice da je Bog na nebu stvorio sve stvari i ima suverenost nad svim stvarima; između tih dviju činjenice nema udaljenosti ni jaza. U to ne bi trebalo biti nikakve sumnje. Ta izvjesnost nije teorija niti je predodžba ili uobrazilja, a još manje je samo lijepa izreka; to je nešto što kažemo na temelju činjenica. Još jedna važna stvar je da, bez obzira na to što utjelovljeni Bog kaže ili kakvo djelo namjerava obaviti, s jedne strane, same Njegove riječi same posjeduju autoritet i silu te mogu postići rezultat ostvarenja svega. S druge strane, dok se Njegove riječi izgovaraju, Duh Božji također djeluje paralelno s njima kako bi sve to ostvario. To je nešto što nijedna osoba ne može postići svojim riječima ili postupcima. Bez obzira na to što učini bilo koja obična osoba, poput proroka, poznate osobe ili stručnjaka – bilo da pokušava o nečemu nagađati ili nešto predvidjeti, govoriti o nekoj pojavi ili objaviti neko izvješće – ona ne može jasno objasniti kako će se stvari konkretno razvijati ili što će se dogoditi niti se usuđuje sa stopostotnom sigurnošću reći: „Ove će se riječi neizbježno ostvariti i neizbježno će postati činjenica.” To je nešto što nadilazi ljude. Međutim, kad je u pitanju Bog, budući da je svaka riječ koju izgovori utjelovljeni Bog izraz Božje naravi i biti te dolazi od Boga, bez obzira na to o čemu On govori, to će se neizbježno ostvariti i ispuniti. U jednom pogledu, to je moć i autoritet Božjih riječi. U drugom pogledu, trebaš shvatiti da je to Duh Božji na djelu. Može li se također reći da, dok utjelovljeni Bog obavlja djelo, Duh Božji također djeluje te da su tijelo i Duh nerazdvojni i da su jedno? (Da.) Recite Mi onda, kada utjelovljeni Bog govori, govori li to tijelo ili govori Duh Božji? Možete li to jasno objasniti? To Bog izražava riječi, zar ne? Upravo zato što Bog izražava riječi, sve se Njegove riječi mogu ostvariti i sve se ispunjavaju. Toliko smo razgovarali u zajedništvu o ovome – je li problem koji smo upravo spomenuli riješen? (Jest.) Božje riječi ostvaruju sve, a Bog riječima stvara sve stvari – recite Mi, nije li to istina? Nije li to činjenica? (Jest.) To je istina, a ujedno je i činjenica. Stoga rezultati postignuti djelom koje obavlja utjelovljeni Bog nisu nešto što obična osoba može postići, a priroda i bit Njegova djela i riječi nisu iste kao priroda i bit riječi obične osobe. Kad bi netko upitao: „Mogu li ljudi stvoriti sve stvari, imati suverenost nad svim stvarima i sve ostvariti?”, mogli bismo odlučno odgovoriti: „Ne!” Kad bi netko upitao: „Može li onda utjelovljeni Bog stvoriti sve stvari, imati suverenost nad svim stvarima i sve ostvariti?” ne bismo trebali ni najmanje oklijevati, nego odlučno odgovoriti: „Može!” Te riječi nisu doktrina, nego istine i činjenice.

Prije, kada je bio objavljen samo prvi svezak knjige „Riječ se pojavljuje u tijelu” i kada je mnogo ljudi išlo propovijedati evanđelje, nemali broj religioznih ljudi čitao je Božje riječi i prihvatio ovu etapu Božjeg djela; religijski se svijet potpuno raspao. Sada su objavljeni drugi, treći, četvrti, peti, šesti i sedmi svezak te su se potom proširili u svaki kutak i na svako religijsko mjesto svake rase i zemlje. Kada ove riječi budu javno obznanjene cijelom čovječanstvu, recite Mi, kakav će to učinak imati? Kakav će to biti prizor? Čovječanstvo će biti drukčije, zar ne? (Da.) Tijekom jedne godine u kojoj se evanđelje uvelike širilo diljem Kine, neki su ljudi prkosili opasnosti kako bi svugdje propovijedali evanđelje, na mjestima kao što su ulice, tvornice i sela. U to je vrijeme doista bilo toliko mnogo ljudi koji su prihvatili evanđelje. Kada je bio izražen samo prvi svezak knjige „Riječ se pojavljuje u tijelu”, već je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali i priznali da je to istiniti put. Neki su priznali da je to istiniti put, ali se nisu usudili prihvatiti ga zbog mahnitog suzbijanja, uhićenja i progona od strane velikog crvenog zmaja, no Božje su se riječi ipak proširile po cijeloj Kini. Crkva Svemogućeg Boga uspostavljena je u svakoj pokrajini, gradu i okrugu. Zbog toga je veliki crveni zmaj drhtao od straha; dao je sve od sebe kako bi provodio suzbijanje i uhićenja, pa je čak i zaprijetio: „Trupe se neće povući dok čistka ne bude dovršena.” Ali nitko nije očekivao da će se deset godina kasnije Božje riječi proširiti u sve zemlje i mjesta na svijetu. Osobito smo svjedočili neprestanom, rasprostranjenom širenju rada na evanđelju na Filipinima u Aziji, u Sjevernoj i Južnoj Americi te u Europi i Africi. Prilikom propovijedanja evanđelja u Kini, postojao je izraz „skupna evangelizacija”, koji se odnosio na istodobno propovijedanje evanđelja nekolicini ili desecima ljudi, što je davalo osobito dobre rezultate. Kasnije je, zbog mahnitog suzbijanja i uhićenja od strane velikog crvenog zmaja, ta metoda obustavljena, ali je ponovno postala popularna u nekim drugim zemljama. U nekim azijskim zemljama to ne nazivaju „skupnom evangelizacijom”, već „širenjem evanđelja po čitavim selima, školama i tvornicama”, a evanđelje šire čak i u državnim ustanovama, policijskim postajama i vojnim postrojbama. Pojavio se sličan prizor: mnogi su ljudi prihvatili evanđelje. Cijelo čovječanstvo, bez obzira na to kojom se djelatnošću bavi, kojoj skupini pripada ili iz koje etničke skupine potječe, živi u tami, bespomoćnosti i izgubljenosti. Čovječanstvo ne zna kako živjeti i ne zna kako se vladati; potrebno mu je Božje spasenje. To spasenje nije formalnost niti je obred. Prije će biti da spašavanje ljudi zahtijeva Božje riječi, vodstvo Božjih riječi, usmjeravanje i prosvjetljenje Božjih riječi, i to da Bog izričitim riječima ljudima pokaže smjer i put, kao i da ih pouči kako se vladati, kakvi ljudi trebaju biti, kojim putem trebaju ići i kojih se načela trebaju pridržavati u svakoj stvari s kojom se susretnu. Ovom su čovječanstvu te istine toliko potrebne. Stoga, kada su ljudi koji propovijedaju evanđelje širili evanđelje po čitavim selima, gradovima, školama, tvornicama, vojnim postrojbama i policijskim postajama, naglas su čitali neke relevantne Božje riječi i također svjedočili o tri etape Božjeg djela. Većina primatelja evanđelja bila je voljna slušati i prihvatiti, a željela je i sudjelovati u crkvenom životu – samo što im tadašnje okolnosti to nisu dopuštale; bili su pod određenim ograničenjima. Ali sudeći po ovim pojavama koje su se dogodile tijekom širenja evanđelja, ovo čovječanstvo živi osobito tužnim, jadnim životom i potrebno mu je usmjeravanje Božjih riječi. Samo mu Božje riječi mogu pružiti smjer i ciljeve, omogućiti mu da živi bolje i omogućiti mu da nastavi preživljavati, ne trpeći više Sotonine nevolje ili zle trendove. Kad bi cijelo čovječanstvo prihvatilo te Božje riječi te od Njega prihvatilo Božju opskrbu i usmjeravanje Božjih riječi, recite Mi, ne bi li onda živjelo vrlo sretno? (Bi.) Jedno je sigurno: kad bi ovo čovječanstvo prihvatilo opskrbu i usmjeravanje Božjih riječi, živjelo bi usred Božjih blagoslova i više ne bi trpjelo Sotonine nevolje, a njegov bi ishod bio drukčiji od ishoda sadašnjeg iskvarenog čovječanstva. Nije li tako? (Jest.) Jeste li čuli nešto o tim situacijama u vezi s propovijedanjem evanđelja? (Jesmo.) Ljudi koji vjeruju u Boga mnogo godina, nakon što dugo čitaju ove Božje riječi, u svojem srcu samo pomisle: „Ovo su Božje riječi, ove su riječi dobre i one su istina”, a da pritom nisu osobito uzbuđeni. Ali oni koji su te riječi tek čuli osjećaju okrjepu duboko u svojem srcu, poput riba koje pronalaze put natrag u potok. Postoji izreka: „Osvježavajuće poput kiše nakon duge suše” – upravo se tako osjećaju. Stoga su mnogi ljudi bili voljni prihvatiti Božje riječi nakon što su ih čuli. Učenici u školama, policajci i načelnici policijskih postaja te državni službenici, svi su bili voljni prihvatiti te riječi. Ima čak i pastora iz religijskog svijeta koji su ih prvi prihvatili i zatim doveli neke kolege svećenike i vjernike u crkvu. Kako god na to gledali, riječi koje izgovara i istine koje izražava utjelovljeni Bog ne samo da mogu opskrbiti čovječanstvo onime što mu je potrebno, već i promijeniti njegovu sudbinu. Stoga su istine o spoznaji utjelovljenog Boga vrlo važne, a spoznaja Njega dio je spoznaje Boga; u to nema sumnje. Jeste li spoznali te stvari? (Kroz ovakav Božji razgovor u zajedništvu donekle smo ih spoznali. U prošlosti je naša spoznaja utjelovljenog Boga bila samo doktrina; znali smo da Bog ima suverenost nad svime, ali nismo vidjeli činjenice. Nakon Božjeg razgovora u zajedništvu postalo nam je jasnije.) Sada kada vam je to jasnije, imate li više vjere? (Da.) Ako jednoga dana u tvojoj lokalnoj crkvi većina ljudi počne sumnjati u Boga, više se ne usudi vjerovati i izgubi svoju vjeru zbog progona vlasti i odbacivanja od strane svijeta, tako da na kraju ostaneš samo ti, a povrh toga mnogi ljudi o tebi donose sud i osuđuju te, govoreći: „Ono u što vjerujete jest osoba; naveden si na pogrešan put”, što bi učinio? (Ignorirao bih ih i nastavio vjerovati.) Bi li to utjecalo na tebe? Bi li se osjećao usamljeno? Bi li i ti počeo sumnjati, razmišljajući u sebi: „Toliko ljudi na ovom svijetu ne vjeruje; je li moja vjera zapravo ispravna? Što mogu zadobiti ako nastavim ovako vjerovati? Hoću li imati dobar ishod i odredište?” Biste li tako razmišljali? (Budući da sada vidimo da su se mnoge Božje riječi već ostvarile i ispunile, ne bismo tako razmišljali, ali ponekad bismo ipak imali određenu slabost.) Slabosti se ne treba bojati. Postoji jedna stvar koja će te, ako u nju možeš biti siguran, spriječiti da posrneš zbog te slabosti. Moraš zapamtiti ovo: koliko god utjelovljeni Bog bio normalan i praktičan, čak i ako u Njemu vidiš ono što smatraš nedostacima i manama ili čak ako čuješ neke neutemeljene glasine ili doznaš da je utjelovljeni Bog bio bolestan i imao očitovanja boli i slabosti, ništa od toga nije problem. Koliko god utjelovljeni Bog bio normalan i praktičan, koliko god bio običan i kakav god bio Njegov vanjski izgled, samo se čvrsto drži jedne činjenice – On je istina, put i život. To je razlog zbog kojeg Ga slijediš, a to je i temelj tvoje vjere u Boga. Ako u to možeš biti siguran, to je dovoljno i nikada nećeš požaliti. Ne slijediš Ga ni zbog čega drugog, nego Ga slijediš zato što je On istina, put i život; On te može dovesti pred Boga, On može predstavljati Boga i On je Božje očitovanje, Božji izraz i Onaj kojemu je povjereno Božje djelo na zemlji. Ispravno je to što Ga slijediš. Slijedeći Njega, ne slijediš čovjeka, već slijediš Boga. Ti si Božji sljedbenik, jedna od Božjih ovaca; nisi krenuo pogrešnim putem. Slijedeći Njega, nikada nećeš krenuti pogrešnim putem i nikada nećeš izgubiti smjer. Slijedeći Njega, ti si Božje stvoreno biće; nikada ne možeš pogriješiti slijedeći Njega. Kad jednom budeš siguran u to, bit će položen temelj tvoje vjere u Boga. Koliko god ti se utjelovljeni Bog činio normalnim i praktičnim, kakve god neutemeljene glasine ili zablude čuo ili kakve ne razriješene predodžbe još uvijek imao, ništa od toga nije važno. Čak i ako osjećaš slabost i bol, ni to nije važno. Sve dok imaš istinsku vjeru, sve dok možeš tragati za istinom kako bi riješio sve probleme na koje naiđeš i ni u jednom trenutku ne napustiš Boga, na kraju ćeš zasigurno biti netko koga je Bog zadobio, pripadnik novog čovječanstva koje ulazi u sljedeće doba i bit ćeš netko tko je blagoslovljen. Stoga ni u jednom trenutku na tebe ne smije utjecati vanjsko okruženje, bilo kakve primjedbe, bilo tko koga smatraš velikom ili znamenitom osobom niti bilo tko koga štuješ. Sve što trebaš učiniti jest čvrsto vjerovati da je Onaj koji je istina, put i život Sam Bog – to je dovoljno.

Ono o čemu smo upravo razgovarali u zajedništvu bila je važnost istina koje se tiču spoznaje utjelovljenog Boga. Budući da je utjelovljeni Bog u potpunosti sposoban predstavljati Samog Boga u obavljanju Božjeg vlastitog djela, onda će se, naravno, i utjecaj riječi koje On izgovara i djela koje On obavlja na cijelo čovječanstvo postupno pojavljivati i postajati ti vidljiv. Kako god bilo, djelo koje obavlja utjelovljeni Bog jest djelo koje obavlja Sam Bog, a riječi koje On izražava riječi su koje izražava Sam Bog. Drugim riječima, bez obzira na to kako utjelovljeni Bog izgledao i kakva mu bila vanjština, On je u potpunosti sposoban predstavljati Samog Boga. Stoga je spoznaja utjelovljenog Boga također dio spoznaje Boga i istine u tom pogledu ne bi trebao zanemariti. Ako želiš spoznati Boga i spoznati Boga na nebu te ako želiš otpustiti svoje predodžbe i uobrazilje o Bogu na nebu, onda najprije moraš spoznati Boga na zemlji, spoznati utjelovljenog Boga i otpustiti svoje predodžbe i uobrazilje o utjelovljenom Bogu. To ti još više može pomoći da ojačaš svoju vjeru u Boga i učvrstiš svoj temelj kao Božji sljedbenik. Sve dok si siguran da je utjelovljeni Bog Sam Bog te da je On istina, put i život, tada Ga nećeš smatrati čovjekom. Što Ga više budeš slijedio i doživljavao Njegove riječi i djelo, to ćeš više osjećati: „Ova obična osoba nije obična. On nije obična osoba u pravom smislu te riječi; umjesto toga, On je obična osoba s Božjom biti.” Kada to shvatiš, nećeš Ga smatrati pripadnikom običnog iskvarenog čovječanstva, već ćeš se prema Njemu odnositi kao prema osobi s Božjim identitetom i biti. To će se razlikovati od načina na koji se odnosiš prema pripadniku običnog iskvarenog čovječanstva, služeći se filozofijama za ovozemaljsko ophođenje i načinima postupanja koji postoje među ljudima; umjesto toga, prema utjelovljenom Bogu odnosit ćeš se onako kako bi se odnosio prema Bogu. Odnoseći se na taj način prema ovom utjelovljenom Sinu čovječjem, možeš Ga spoznati. Kada se prema Njemu odnosiš onako kako Bog zahtijeva, ne trebaš biti uplašen ni zabrinut niti trebaš biti pretjerano oprezan, a još manje trebaš biti nepovjerljiv. Umjesto toga, trebao bi se prema Njemu odnositi na način i sa stavom koji su najispravniji za odnošenje prema Bogu. Naravno, taj način odnošenja prema Njemu ujedno je i način na koji bi se stvoreno biće trebalo odnositi prema Bogu. Koje smo načine odnošenja prema Bogu ranije spomenuli? Sjećate li se još? (Prvi je biti otvoren i iskren, drugi je pokazivati poštovanje, a treći je biti poslušan Njegovim riječima.) Biti otvoren i iskren, pokazivati poštovanje i biti poslušan Njegovim riječima – to su ta tri načina. Vidiš, ta se tri načina sastoje od svega samo nekoliko riječi. Naizgled se čini da ih je prilično lako postići, ali ako je položaj koji zauzimaš pogrešan i stav ti je pogrešan, vrlo ih je teško postići. Vidiš, lako ih je doslovno razumjeti, ali ih nije lako postići. Recite Mi, ako ljudi ne mogu biti otvoreni i iskreni, pokazivati poštovanje i biti poslušni riječima utjelovljenog Boga, mogu li to postići u odnosu prema Bogu na nebu? (Ne.) Zašto ne? (Zato što će se ljudi, ako nemaju istinsku spoznaju Boga, prema Bogu odnositi na temelju svojih predodžbi i uobrazilja.) To je određeno ljudskom biti i iskvarenim naravima. To nema nikakve veze s tim kako se iznutra obuzdavaš ili kakve želje imaš; ako tvoje iskvarene naravi nisu riješene, bit će vrlo teško odnositi se prema Bogu na ova tri načina. Ako riješiš neke od svojih iskvarenih naravi, a ujedno imaš i osnovno razumijevanje i spoznaju Boga, moći ćeš postići nešto od toga i moći ćeš zauzeti svoj ispravan položaj kao stvoreno biće te se odnositi prema Njemu s tog položaja. Da bi postigao te tri stvari, kao prvo, moraš riješiti neke iskvarene naravi i donekle obnoviti svoju razumnost, a kao drugo, moraš imati određenu spoznaju Boga. Ne može se bez spoznaje Boga, zar ne? (Da.) Tako je kad je riječ o tome kako se odnosiš prema utjelovljenom Bogu, a naravno, tako je i kad je riječ o tome kako se odnosiš prema Bogu na nebu. Ako ne možeš postići te tri stvari u tome kako se odnosiš prema utjelovljenom Bogu, onda se podrazumijeva da ih ne možeš postići u tome kako se odnosiš prema Bogu na nebu. Ne možeš vidjeti, čuti niti dokučiti djelo i riječi Boga na nebu; ako kažeš da se možeš pokoriti Bogu, to su samo prazne riječi. Pogledaj rano čovječanstvo: Bog mu je rekao da prinosi žrtve, da prinosi desetinu godišnje žetve usjeva. Ljudi su u svojem srcu razumjeli da moraju dati ono što je Bog tražio, ali kada bi došlo vrijeme da to prinesu Bogu, nisu Mu to htjeli dati. Čak su to željeli uzeti natrag nakon što bi prinijeli, misleći: „Ti nisi posadio usjeve niti si išta radio, pa zašto bismo Ti to dali?” Kada bi prinosili, činili su to nevoljko, osjećali bi nelagodu u sebi i ljutili se. Je li to bilo pokazivanje poštovanja? Nisu ga mogli postići, zar ne? Stoga nije tako jednostavno poštivati Boga i slušati Njegove riječi; ako iskvarene naravi ljudi nisu riješene, oni to ne mogu postići. Kako god bilo, da bi otpustio svoje predodžbe i uobrazilje o utjelovljenom Bogu, najprije moraš imati spoznaju i razumijevanje biti utjelovljenog Boga i raznih istina koje se tiču utjelovljenog Boga te riješiti vlastite predodžbe i uobrazilje. Tek tada istinski možeš usvojiti te aspekte istine u vezi s utjelovljenim Bogom te istinski spoznati Božji identitet i bit; i tek nakon toga možeš postići pokornost Bogu i strah od Njega.

Prethodno smo razgovarali u zajedništvu o otpuštanju vlastitih predodžbi i uobrazilja o utjelovljenom Bogu. Prvo je načelo ne uspoređivati utjelovljenog Boga s Bogom na nebu, a drugo je načelo ne izjednačavati utjelovljenog Boga s iskvarenim čovječanstvom. Kada smo razgovarali u zajedništvu o drugom načelu, spomenuto je da utjelovljeni Bog ne obmanjuje, ne bori se, ne sukobljava se, ne spletkari, ne napada niti se osvećuje. O svemu tome smo već prije razgovarali. Sada ćemo razgovarati o sljedećoj temi – o tome da On ne mami ljude. Načini na koje se utjelovljeni Bog vlada, načini na koje se ophodi s ljudima ili neki od načina na koje djeluje, kao što je otkriveno Njegovom naravi-biti, uključuju ovu točku: On ne mami ljude. Kako bi to trebalo razumjeti? Je li doslovno ljudsko razumijevanje toga da On „ne mami” u skladu s činjenicom da utjelovljeni Bog ne mami ljude, kao što se očituje u načinu na koji govori i djeluje? Ako je njihovo razumijevanje u suprotnosti s očitovanjima utjelovljenog Boga, nije li onda ono što ljudi razumiju samo ljudske predodžbe? Vrlo je vjerojatno da su to samo ljudske predodžbe i uobrazilje. Onda razgovarajmo u zajedništvu o ovoj temi, o tome da On „ne mami”, što otkrivaju ljudskost i bit utjelovljenog Boga. Kako vi u osnovi razumijete ovu temu? Znate li koji je Božji dosljedan način govora? Jeste li shvatili na koje načine Bog govori ljudima i na koje načine izražava Svoje riječi? (Bog govori prilično izravno. Božji načini govora uključuju pomaganje, usmjeravanje i vođenje, zajedno sa strpljivim usmjeravanjem; On nimalo ne mami ljude.) Sigurno je da On ne mami, ali ljudi još uvijek ne razumiju sasvim detaljno na što se točno odnosi to da „ne mami”. Sudeći prema oblicima jezičnog izražavanja i stilu jezika kojim se Bog obično služi kada govori, Bog govori vrlo jasno i izravno, nastojeći ljudima omogućiti da razumiju i shvate ono što govori. On se ne igra riječima niti govori o stvarima koje su lažne, pompozne i prazne, a još manje su Njegove riječi formalističke. Naprotiv, On govori o onome što je posrijedi, čineći sve što može da ljudima govori ljudskim jezikom i načinima govora koji odgovaraju čovječanstvu. Njegove su riječi takve prirode da pružaju savjet, utjehu i poticanje, a ponekad i upozorenje; naravno, češće su takve prirode da nude opskrbu, pomoć, podršku i razotkrivanje – one razotkrivaju ljudsku iskvarenu prirodu i bit problema, zar ne? Razotkrivanje, opskrbljivanje, usmjeravanje, podržavanje i pomaganje metode su kojima se On najčešće služi. Među tim načinima neki uključuju navođenje konkretnih primjera, a neki uključuju živopisne metafore koje se odnose na neko živo biće, životinju, pojavu ili stvari koje se događaju oko ljudi u njihovu životu. S jedne strane, time istine – ili stvarnosti – unutar Božjih riječi koje bi ljudi trebali razumjeti postaju jasnije. S druge strane, primjeri koje Bog navodi događaji su koji su se dogodili određenim posebnim pojedincima – korištenje tih događaja kao lekcija ili primjera pomaže vam uvidjeti u čemu su bili problemi tih ljudi, koja je bila bit problema, kakvu su iskvarenost otkrili i o kojim se istinama radilo. Na taj način Bog ljudima prenosi neki aspekt istine kako bi, na temelju razumijevanja tog aspekta istine, znali kako postupati u skladu s Božjim nakanama i u skladu s načelima. Bog se služi najizravnijim i najjasnijim oblicima jezika s ciljem da opskrbi ljude istinom. On opskrbljuje ljude istinom kako bi, kada se susretnu s različitim ljudima, događajima i stvarima, s negativne strane mogli spoznati ljudske lažne misli i gledišta, ljudske iskvarene naravi te ljudska očitovanja i bit koji se opiru Bogu. Istovremeno to čini kako bi u pozitivnom smislu usmjerio ljude da razumiju istina-načela, kako bi imali put primjene i ušli u istina-stvarnost. Konačni Božji cilj u opskrbljivanju ljudi kako bi razumjeli istinu, stekli spoznaju istine i poznavali istina-načela jest omogućiti im da dođu pred Boga i postignu pokornost Njemu, pokornost Njegovoj suverenosti, pokornost Njegovim aranžmanima, pokornost Njegovim orkestracijama i pokornost grdnji, sudu, oplemenjivanju i kušnjama koje dolaze od Njega, postajući ljudi koji se boje Boga i štuju Ga, postajući istinska stvorena bića – stvorena bića koja su u skladu s mjerilom. To su konkretna načela koja stoje iza Božjih riječi i djela, uključujući sve što On čini. U konkretnim riječima koje Bog izgovara i konkretnim djelima koja On čini nema mamljenja; sve je javno, otkriveno, otvoreno i pošteno te u svjetlu. U njima nema nikakvih mutnih spletki ni zavjera, a još manje ikakvih planova ili neizrecivih namjera i svrha u vezi s čovječanstvom. Bilo da se radi o svrsi i značaju koji stoje iza Božjih riječi ili o djelu koje Bog čini, On nikada nema nikakve neprimjerene ciljeve u vezi s ljudima. Naprotiv, svi su Njegovi ciljevi pozitivni; sve što čini služi ljudima, pomaže im da razumiju istinu i zadobiju istinu te im pomaže da krenu pravim putem u životu. Stoga, sudeći prema svrsi i značaju Božjeg djela te prema Božjem govoru i djelovanju, u Božjoj biti ni u polazištu Božjeg djela nema nikakvog mamljenja.

Riječ „mamiti” pojavljuje se vrlo rano u Bibliji; znate li svi to? (Da.) Prije nego što je čovjek prvi put prihvatio Sotonino mamljenje, Bog je nešto rekao. Što je Bog rekao? („Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2,16–17).) Koliko stavki obuhvaća ova Božja izjava? Plod sa svakog stabla u vrtu smije se jesti – to ljudima govori što sve smiju jesti. To je najpozitivnija opskrba za ljude – govori im što smiju jesti. Nisu li te riječi vrlo jednostavne i izravne? (Jesu, ljudi ih mogu razumjeti.) Tako je. Nema potrebe analizirati ih ni proučavati; ljudi ih razumiju čim ih čuju. Sljedeća rečenica glasi: „ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo!” U toj se rečenici spominje iznimka. Koja iznimka? Ljudima se govori da u vrtu postoji stablo spoznaje dobra i zla te da ne smiju jesti plod koji raste na njemu. Nisu li te riječi vrlo jednostavne i izravne? (Jesu.) Koliko su jednostavne i izravne? (Toliko da ih ljudi mogu razumjeti čim ih čuju.) Nema potrebe analizirati ih ni proučavati; svatko tko ima uši i mozak zna što ta rečenica znači čim je čuje. Bog je rekao ljudima što smiju, a što ne smiju jesti. Što se nije smjelo jesti? Plod stabla spoznaje dobra i zla. Ali nakon što su to čuli, jesu li ljudi u svom srcu sumnjali u Božje riječi? (Jesu.) Zatim bi ljudi pitali: „Zašto ne smijemo jesti plod s tog stabla?” Ne čekajući da ljudi pitaju, Bog je rekao: „U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” Jesu li te riječi jednostavne? (Jesu.) Itekako jesu – ako ga pojedeš, zacijelo ćeš umrijeti. Smrt je ozbiljna stvar, stoga se Bog pobrinuo da dâ ovu uputu. Ima li ičeg pogrešnog u ovoj uputi? (Nema.) Nijedna jedina riječ Božje upute nije pogrešna niti u njoj ima ijedne riječi mamljenja. Ona jasno i izričito prenosi što se smije, a što ne smije jesti, a Bog je ljudima također rekao kakva će biti posljedica ako pojedu ono što ne bi smjeli jesti. Nakon što čuješ ove tri jednostavne rečenice, razumiješ mnogo toga. U normalnim okolnostima, nakon što stvorena bića čuju riječi koje je izgovorio Stvoritelj, razjasne ih sebi, razumiju ih i sačuvaju u svom srcu, znaju što bi trebala učiniti. Trebala bi biti poslušna i činiti kako im je rečeno, jesti samo ono za što im je Bog rekao da smiju jesti, a ne jesti ono što im je Bog rekao da ne smiju jesti. Ne bi trebala iskušavati Boga niti bi trebala biti neposlušna Božjoj zapovijedi. Nećemo govoriti o posljedicama neslušanja Božjih riječi. Što se tiče ovih riječi koje je Bog izgovorio, sudeći prema obliku Božjeg govora i jezičnom stilu, Bog govori na način koji ljudi osobito lako razumiju. Njegove riječi nisu dubokoumne i On ne drži ljude u neizvjesnosti, a još manje ima ikakve skrivene namjere. Iako je ovim nekoliko rečenica koje je Bog izgovorio jednostavno, one su dovoljne da omoguće ljudima da vide da je Božji govor jasan, jednostavan i lako razumljiv. Kakvo je onda Božje srce? Božje srce puno je ljubavi, poštenja i vjernosti. Gdje se ta ljubav odražava? Odražava se u ovih nekoliko Božjih uputa. Božje su upute osobito konkretne i temeljite. Sudeći prema tih nekoliko uputa, Bog ima osjećaj odgovornosti i brige za ljude. On se služi najjednostavnijim jezikom kako bi ljudima pomogao da razumiju, a nakon što razumiju, Bog odlazi mirna srca. Vidiš, ima li Bog ikakve skrivene namjere prema ljudima? (Baš nikakve.) U Svojoj ljubavi i brizi On se nada da će ljudi postići jedno: da će biti poslušni, da se neće buniti protiv Boga, da neće biti sumnjičavi prema Bogu i da neće sumnjati u Boga. To je svrha i očekivanje koji stoje iza ovih triju Božjih uputa. Budite poslušni. Ne sumnjajte u Boga. Svaka riječ koju Bog izgovori je istinita; Bog je vjeran. Bog tu odgovornost ispunjava s ljubavlju i brigom te s ljubavlju i brigom daje čovječanstvu ove tri upute. Iz toga, s jedne strane, vidimo Božju bit, a s druge strane vidimo i način na koji Bog govori čovječanstvu te polazište Njegova govora. Božji cilj kada tako govori jest omogućiti ljudima da, nakon što čuju Njegove riječi, mogu ih razumjeti i sačuvati u svom srcu. Bez obzira na to kako ljudi na to gledaju, Božje polazište ostaje upravo takvo. On predstavlja Samoga Boga; nema nikakvih podmuklih ili mračnih namjera ni svrha. Štoviše, sudeći prema ovih nekoliko Božjih uputa, Bog govori bez okolišanja. On govori s ciljem da ti omogući razumjeti Božje nakane i znati što ti je činiti. Bog nikada ne govori ljudima u zagonetkama; uvijek je otvoren i jasan. S ljudima razgovara svakodnevnim jezikom koji im je najlakše razumjeti, kako bi mogli razumjeti i zapamtiti ono što govori i kako ne bi govorio uzalud. Govori li Bog s pozicije statusa? Drži li ljudima prodike? (Ne.) Kada Bog razgovara s čovječanstvom i daje ljudima upute, čak i kada im ih daje iz perspektive Boga ili iz perspektive nalik onoj ljudskog roditelja ili starije osobe, On i dalje s ljudima razgovara najizravnijim, najjednostavnijim jezikom. Zapravo, u očima iskvarenih ljudi, sudeći prema gramatičkom obliku kojim se Bog služi te iz perspektive ljudskog znanja i jezika, ove su riječi samo običan govor; to su stvari koje biste mogli reći djetetu. Neki ljudi kažu: „Te riječi nisu dubokoumne, nisu uzvišene ni veličanstvene, a ne zvuče ni dojmljivo. U njima nema ni sofisticiranog rječnika ni kićene retorike.” Tako je – to je način na koji Bog govori ljudima. Bog je svemoguć, kod Njega je sve u izobilju i Bog nadilazi sve stvari, ali Bog s ljudima razgovara najjednostavnijim i najizravnijim jezikom. Budući da su ljudi u Božjim očima poput djece, Bog im daje upute riječima koje djeca mogu shvatiti i razumjeti – što smiju jesti, što ne smiju jesti i što će se dogoditi nakon što to pojedu. On ljudima daje upute tako jednostavnim riječima kako bi mogli razumjeti. Kako se to naziva u očima iskvarenih ljudi? To se naziva spuštanjem Njegova statusa. Ali kako Bog na to gleda? To je Njegovo prirodno otkrivanje. Bog se ne treba prerušavati niti se treba unaprijed pripremati ili promišljati kada to čini; to je Njegovo prirodno otkrivanje. Vidiš, budući da te riječi nisu dubokoumne ili tajanstvene i nedokučive, ljudi ih često ne shvaćaju ozbiljno. Ne mogu se prema Božjim riječima odnositi ozbiljno niti mogu biti poslušni i pokorni. To je iskvarenost iskvarenog čovječanstva, a to je i neznanje najranijeg čovječanstva. Čim su ljudi čuli izjave koje su se razlikovale od onoga što je Bog rekao, postali su oprezni prema Bogu, počeli su sumnjati u Božje riječi i nijekati ih te su postali sumnjičavi prema ciljevima koji stoje iza Božjeg govora. Tako su se ljudi udaljili od Boga. Nakon što su ljudi prihvatili Sotonino mamljenje i počeli gajiti sumnje i dvojbe o Bogu, više nisu mogli slušati Božje riječi niti se pokoravati Božjim riječima te su se sve više udaljavali od Boga. Kakve su bile posljedice toga što su ljudi napustili svjetlost Božjeg lica, nisu slušali Božje riječi i nisu vjerovali Božjim riječima? Sotona ih je iskvario i ostali su iskvareni sve do danas.

Ono o čemu sam upravo govorio priča je o prvom pojavljivanju riječi „mamiti” u Bibliji. Iz te bi priče ljudi trebali steći osnovno razumijevanje Božjeg načina govora, Božje naravi i Božjeg stava prema čovječanstvu. Taj aspekt Boga – da u Njegovoj biti nema mamljenja – posjeduje i utjelovljeni Bog; to bi trebalo biti vrlo lako prepoznati. U Bibliji nije zabilježeno mnogo o tome što je Bog rekao ili učinio, pa je ljudima teško imati preciznu spoznaju o tome. U ovoj etapi djela u posljednjim danima utjelovljeni Bog izgovorio je mnoge riječi i učinio mnogo toga. Tijekom svih ovih godina u kojima sam vam govorio i razgovarao s vama u zajedništvu, pa čak i stupao s vama interakciju u svakodnevnom životu, Moje riječi i djela u osnovi odražavaju isti stav koji je Bog imao prema ljudima u upravo spomenutoj biblijskoj priči. Nastojim govoriti tako da možete razumjeti i shvatiti, pa ponekad govorim vrlo konkretno i vrlo podrobno, čak i iznova ponavljam stvari, zbog čega govor neizbježno postaje pomalo razvučen. Za to postoji samo jedan razlog: bez obzira na to na koji se način Stvoritelj – Bog – pojavljuje i djeluje, On uvijek ima postojan, teško promjenjiv, ustaljen stav i ustaljeno gledište kada je riječ o čovječanstvu. „Ustaljen” i „postojan” možda nisu sasvim prikladne riječi, ali ljudski je jezik previše ograničen, pa zasad to mogu samo tako reći. Na što se onda odnosi to gledište? Odnosi se na to da će, iz Božje perspektive, čovječanstvo uvijek biti ono isto neuko, naivno čovječanstvo s početka, koje su stvorile Božje ruke – čovječanstvo koje izvana izgleda odraslo, ali čija je unutarnja bit poput biti trogodišnjeg djeteta. Stoga se Božji stav prema čovječanstvu uvijek razlikuje od perspektive i stava s kojima ljudi gledaju na čovječanstvo. Upravo zbog te razlike, kada Bog govori čovječanstvu ili mu daje upute, Njegov način govora ili Njegovo polazište u tome često više proizlazi iz želje da se posluži ljudskim jezikom kako bi ljudi mogli bolje znati što On govori. Božji cilj u načinu na koji se odnosi prema ljudima i govori im jest omogućiti im da jasnije spoznaju koje su Njegove nakane, koja mjerila On zahtijeva, koja su načela za sve što On zahtijeva da ljudi čine te koja bi gledišta ljudi trebali imati prema svim ljudima, događajima i stvarima. Kada Bog te riječi govori čovječanstvu iz perspektive Stvoritelja, On ne drži govor niti izriče poziv na okupljanje, a naravno, ni ne poziva ih; umjesto toga, On im nudi opskrbu. Što je nuđenje opskrbe? Recite Mi što vi mislite. (To je nadoknađivanje onoga što ljudima treba i onoga što ljudima nedostaje; to se naziva nuđenje opskrbe.) Nuđenje opskrbe uključuje podršku i pomoć, a ponekad i poticanje, podsjećanje, ohrabrenje i tako dalje. Što je onda nuđenje opskrbe? To znači da, bez obzira na to koliko ljudi imali godina, bez obzira na to koliko su vještina preživljavanja savladali ili koliko je razina njihova znanja, kada je riječ o istini, ljudi su uvijek prazna ploča. Znanje koje ljudi razumiju nije u skladu s istinom. Toliko je istina koje bi ljudi trebali razumjeti, a opskrba koja je ljudima najpotrebnija jest opskrba istinom i životom. Stoga je samo razgovor u zajedništvu o istini najbolja opskrba za ljude. Drugim riječima, tvoja gledišta, shvaćanja i stavovi prema svim ljudima, događajima i stvarima nemaju nikakve veze s istinom. Bez obzira na to koliko znanja posjeduješ, bez obzira na to koliko su tvoje taktike za ovozemaljsko ophođenje sofisticirane i bez obzira na to koliko životnog iskustva imaš, kada je riječ o istini, prazna si ploča; nemaš istinu. Čak i ako neki ljudi vjeruju u Boga mnogo godina i razumiju neke doktrine, oni istinski ne razumiju istinu. Što znači ne razumjeti istinu? S jedne strane, u smislu objektivnih činjenica, to znači da ne razumiješ istina-načela, ne znaš kako praktično djelovati i ne znaš što učiniti kada se susretneš s posebnim situacijama. S druge strane, postoji i subjektivni razlog koji stoji iza toga, a to je da ljudi imaju iskvarene naravi. Iskvarene naravi ometaju te i sputavaju tako da ne možeš provoditi istinu u djelo. Ne možeš čak ni ono malo istine što razumiješ provesti u djelo; teško ti je provoditi istinu u djelo i u tome postoje prepreke. Stoga će u Božjim očima čovječanstvo zauvijek biti malo dijete. Neki ljudi kažu: „Hoće li čovjek u Božjim očima zauvijek biti malo dijete? Ovisi li to o tome u kojoj se fazi netko nalazi?” Ne ovisi. Zašto kažem da to ne ovisi o tome u kojoj se fazi netko nalazi? Sudeći prema čovjekovoj biti, čovječanstvo je uvijek čovječanstvo i čovjek će pred Bogom zauvijek biti malo dijete. Neki ljudi kažu: „Jesu li onda Abraham i Job bili mala djeca?” Jesu. Zašto su Abraham i Job i dalje bili mala djeca iako su bili svjedoci? To je tako u usporedbi s Božjom biti i Božjom svemogućnošću. Bez obzira na to koliko istine kojom Bog opskrbljuje ljudi razumiju i bez obzira na to koliko se mogu pokoriti Bogu, ljudska spoznaja Božje narav-biti i njihovo razumijevanje istine ograničena su. Na što se odnosi to „ograničena”? To znači da su te stvari ograničene na područje njihova života i preživljavanja. Čak i ako razumiješ razne aspekte istine i Bog te usavrši, na kraju je i dalje Bog Taj koji te opskrbljuje. Bog će zauvijek biti izvor tvog života i življenja, a ti ćeš zauvijek biti primatelj opskrbe i zalijevanja Božjih riječi i Božjeg života. Gledano s tog gledišta, čovječanstvo će u Božjim očima zauvijek biti malo dijete. Konkretno, jesi li novorođenče povijeno u pelene, dojenče ili u nekoj drugoj fazi, to se klasificira prema istinama koje razumiješ. No bez obzira na fazu, budući da su ljudi, ta stvorena živa bića, stvorena bića, oni će u očima Stvoritelja zauvijek biti dojenčad. Dakle, gledano u smislu identiteta i biti malog djeteta, primarni cilj i priroda Božjeg govora čovječanstvu jest opskrba. Naravno, Božja je opskrba vrlo širokog opsega: dio toga je obznanjivanje, dio toga je ukor, a dio toga je discipliniranje, dok je ponekad to razotkrivanje, ponekad je to orezivanje, ponekad je to izravno govorenje ljudima, ponekad je to izravno kazivanje stvari ljudima, a ponekad je to samo davanje primjera kako bi se ljudima prenijelo načelo da bi o njemu promišljali i sami ga iskusili. Bez obzira na to na koji način On govori, što se tiče prirode Stvoritelja koji govori ljudskim bićima koja je stvorio, to je uvijek oblik opskrbe. Dakle, kada je riječ o tome da Bog nudi opskrbu ljudima, vidite li da u tome nema mamljenja? (Da.) Za ljude je ono što čovječanstvo zadobiva od Boga uvijek istina, put i život; ono što zadobivaju jest korist, a ono što žanju jest život. Čak i ako na kraju budeš usavršen, i dalje moraš prihvatiti Božju suverenost i pokoriti se Božjim orkestracijama i aranžmanima. I dalje moraš prihvatiti Božju opskrbu, i dalje moraš prihvatiti Božje vodstvo, a ti si i dalje stvoreno biće; tvoj se identitet nikada neće promijeniti. Samo što će se život i rast koje budeš imao u tom identitetu tada razlikovati od života i rasta koje imaš u svom sadašnjem identitetu. U to će vrijeme tvoj identitet biti još legitimniji; imat ćeš život koji pripada novom čovječanstvu. Bit tog života dolazi iz Božjih riječi. To se novo čovječanstvo može pokoriti Bogu i štovati Boga; više ne štuje Sotonu, odbacilo je Sotonu, Sotona ga više ne mami i ono ne nosi žig zvijeri.

U svim ovim riječima koje je izgovorio utjelovljeni Bog, od prvog dana kada ste ih čitali do sada – ili kada ih budete čitali u budućnosti – u svakoj riječi koju pročitate i u svakoj riječi koju čujete i prihvatite, svaki put kada Bog govori, ne postoji nijedna jedina riječ koja sadrži element mamljenja. Čak i kada vam postavljam pitanja, činim to izravno, pitajući vas za vaša gledišta i pitajući kako nešto razumijete i kako na to gledate. Ili vam mogu postaviti pitanje o kojem trebate promisliti, a ako vidim da ga ne možete dokučiti ili da vam nije postalo jasno nakon što ste o njemu razgovarali, onda ću o tome jednostavno govoriti izravno. Kad završim s govorom i vi razumijete i možete shvatiti to pitanje, više o tome neću govoriti. Ponekad kada govorim, dajem primjere. Neki ih ljudi čuju i pomisle: „Podučava li On malu djecu?” Ja kažem, većina ljudi koji vjeruju u Boga odrasle su osobe starije od dvadeset ili trideset godina; oni doista nisu mala djeca. Međutim, ono što vjernici u Boga jedu i piju jesu Božje riječi, pa bez obzira na to koliko netko ima godina, pred Božjim riječima i pred Bogom on je malo dijete i zauvijek će to biti. Vidiš, ljudi u Božjoj kući dolaze iz svih društvenih slojeva: radnici, poljoprivrednici, tehničari, vladini službenici, kao i studenti, pa čak i studenti diplomskih studija, doktorandi, profesori i tako dalje. Ali među svim tim ljudima, koliko ih može dokučiti istinu? Kada držim takve propovijedi, koliko ljudi može u potpunosti razumjeti takve propovijedi? Ako ne govorim detaljno i konkretno, mogu li ljudi razumjeti ono što govorim? Oni razumiju samo djelić doslovnog značenja, a kada dođe vrijeme da to primijene i iskuse, nemaju put. Stoga moram govoriti detaljno i konkretno, a moram davati i primjere; nijedan od tih načina govora ne može se izostaviti. Ako netko misli da je to podučavanje male djece, onda je u pravu. Kada izgovaram te riječi, doista govorim maloj djeci. Onda Mi recite, niste li svi vi mala djeca pred Bogom? Koliko vas može dokučiti Božje riječi i razumjeti Božje riječi? Ako se doista smatrate malom djecom, onda uistinu imate razum. Trebate se smatrati malom djecom kada slušate Božje riječi; takav je način razmišljanja ispravan. Vidite, kada izgovaram ove riječi namijenjene maloj djeci, smatrate li ih zanimljivima i kažete li na njih: „Amen”? Rješava li takav način Mojeg govora vaše poteškoće? Rješava li vaše probleme? Ako su vaši problemi doista riješeni, onda su ove riječi ono što ljudima treba, a takav Moj govor doista je savršeno prikladan. Iskvarenim je ljudima doista potrebno da govorim na taj način – da dajem primjere, koristim metafore i govorim neumorno i opetovano iz raznih perspektiva i na različite načine. Štoviše, služim se riječima koje su slične onima kojima biste se mogli koristiti s djetetom; to su najjednostavnije i najizravnije riječi. Samo kada tako govorim, ljudi mogu razumjeti. Ali bez obzira na to kako govorim, među svim ovim riječima nijedna nije laž niti joj je namjera zaluditi vas. Sve vam one govore da vjerujete svemu što Bog kaže; nipošto ne smijete sumnjati u Božje riječi. Tko god sumnja u Božje riječi, nasjeda na Sotonin trik i upada u njegovu zamku. Na primjer, Bog je rekao: „Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Post 2,17). A kako je Sotona zaludio ljude? Sotona je rekao: „Nećete nužno umrijeti...” (Post 3,4). To je zaludilo ljude. Postoje li u onome što sam rekao ikakve riječi slične Sotoninima ili koje su dovele do toga da ljudi budu zaluđeni kao što ih je zaludio Sotona? Jesam li ikada rekao išta takve prirode? (Ne.) S jedne strane, riječi koje sam izgovorio pomažu vam da spoznate Sotonine iskvarene naravi i razne lažne misli i gledišta koja on usađuje u ljude, omogućujući vam da ih spoznate i analizirate, a zatim ih odbacite. S druge strane, govore vam kako slijediti Božji put, kakav je Božji put, koja načela Bog zahtijeva od ljudi i kojih bi se načela ljudi trebali pridržavati u raznim stvarima. Sve što sam rekao služi tome kako bih ti pomogao da se kloniš Sotone i zlih trendova, da odbaciš Sotonu, da se izdvojiš od zlih trendova, da dođeš pred Boga, da tragaš za Božjim nakanama i istina-načelima u raznim ljudima, događajima i stvarima, da uđeš u stvarnost Božjih riječi i da se pokoriš Božjim riječima. Sve što sam rekao služi tome kako bih vam pomogao da odbacite svoje iskvarene naravi, a zatim postanete ljudi koji se boje Boga i štuju Boga. Nikada nisam rekao ništa što bi vam govorilo da slijedite svjetovne trendove ili da se priklonite raznim mislima i gledištima svijeta. Nisam rekao niti jednu jedinu stvar kako bih vas naveo da se okrenete od istinitog puta ili da se okrenete od Boga niti sam vam ikada rekao da donosite sud o Bogu ili da budete nezadovoljni Bogom. Naravno, još su manje Moje riječi ikada netočno predstavljale Boga iz perspektive utjelovljenog Boga ili iznosile pogrešne informacije kako bi vas navele da pogrešno razumijete Boga ili da budete oprezni prema Njemu. Naprotiv, činim sve što je u Mojoj moći da riješim vaše pogrešne misli i gledišta o Bogu te vaše razne predodžbe i uobrazilje o Bogu, dovodeći vas pred Njega – čak vas i guram prema Njemu – pomažući vam da se klonite zlih trendova i otpustite razne lažne misli i gledišta. Vidiš, sve ove riječi koje analiziraju razne lažne misli i gledišta – uključujući Moje zajedništvo o braku, obitelji, poslu, politici, težnjama, izgledima za budućnost, novcu, statusu, slavi i dobitku, odnosima između muškaraca i žena, kao i o putovima kojima idu razni ljudi u ovom svijetu, o tome kako bi ljudi trebali razlučivati razne emocije, kako se odnositi prema osjećajima i tako dalje – sve vas one opskrbljuju ispravnim i pozitivnim mislima i gledištima te istinom. Sve su te riječi istina. Samo prihvaćanjem istine čovjek može iz različitih perspektiva razlučiti razne lažne misli i gledišta, razlučiti tamu i zlo ovog svijeta, postati sposoban jasno vidjeti ovaj svijet i odbaciti Sotonu; samo prihvaćanjem istine može posjedovati ispravne misli i gledišta koja su u skladu s istinom kao što Bog od njega zahtijeva, ići svijetlim i ispravnim putem te doći pred Boga kako bi Mu se pokorio i štovao Ga. Osim toga, ako iza Mojeg izgovaranja ovih riječi postoji nakana, onda postoji samo jedna, a to je učiniti sve što je moguće da vam pomognem razumjeti istinu, da postanete sposobni otpustiti vlastite tjelesne izglede i interese te razne druge stvari tijela, a zatim da težite istini. Također se služim svakojakim različitim metodama kako bih ljudima govorio o raznim temama koje uključuju istinu, da biste se zainteresirali za istinu. Osobito se koristim nekim relativno duhovitim i dosjetljivim metodama kako bih vas zainteresirao i pomogao vam da postanete voljni slušati, tako da to možete usvojiti, a zatim razumjeti istinu koja je u tome sadržana. Mogu se poslužiti duhovitom ili zanimljivom pričom kako bih vas privukao i pomogao vam da postanete voljni slušati. Tako ćete, nakon što je poslušate, osim što ćete zapamtiti priču, također ćete je moći prizvati u sjećanje kada se u stvarnom životu susretnete sa sličnom stvari te ćete moći tragati za istinama koje uključuju to pitanje. Dok budete tragali, zadobit ćete prosvjetljenje Duha Svetog i znat ćete koja su istina-načela u tome, koje su Božje nakane i koje bi istine ljudi trebali provoditi u djelo. Drugim riječima, nastojim da više ne budeš izgubljen, da ti ruke više ne budu vezane i da više ne budeš zbunjen ili u boli kada se susretneš s raznim stvarima, već da imaš održiv put i, što je još važnije, da te više ne kontroliraju Sotonine misli i iskvarene naravi kao prije, da više ne uzimaš Sotonine iskvarene naravi kao svoj život i da se više ne služiš mislima i gledištima koja ti je usadio Sotona kako bi rješavao razne stvari, već da ih zamijeniš Božjim riječima i istina-načelima. Vidiš, bez obzira na to kojom se metodom služim u svemu što kažem, bilo da je to ona koja te može zainteresirati ili ona koja te može privući, nastojim ti pomoći da razumiješ istinu – to je Moj konačni cilj. Čak i ako ponekad ispričam šalu ili podijelim anegdotu, to činim kako bih vam pomogao umiriti svoje srce i kako bih vam pomogao da možete mirno sjediti; na taj ćete način željeti slušati istinu i imat ćete priliku prihvatiti istinu. Kada je riječ o ciljevima, to je jedini. Osobito sam nekim mladim ljudima koji tek kratko vjeruju u Boga i imaju malo iskustva – toj skupini ljudi koji su još uvijek puni očekivanja i znatiželje prema ovom svijetu – kako bih tim novim vjernicima pomogao položiti temelj na istinitom putu, izgovorio sam mnoge riječi i učinio mnogo djela. Za sljedbenike svih dobnih skupina, sljedbenike u svim vrstama okolnosti i sljedbenike svih rasa, jedini cilj i nakana Mojeg govora jest pomoći im da zadobiju istinu dok slijede Boga, da razumiju istina-načela i Božje nakane, da postanu sposobni slijediti Boga i ići ispravnim putem, da više ne slijede svjetovne trendove, da ih više ne kontroliraju Sotonine iskvarene naravi i da više ne prihvaćaju Sotoninu iskvarenost, već da umjesto toga štuju istinitog Boga, štuju Stvoritelja i vrate se na svoj izvorni položaj stvorenih bića kako bi štovali Stvoritelja – to je jedini cilj koji imam. Što se tiče ovog jedinog cilja, čak i ako se ponekad služim posebnim metodama i govorim o posebnim temama, pa čak i ako izgovorim neke riječi koje su donekle dubokoumne i nisu baš lako razumljive, bez obzira na situaciju, Moj cilj nikada nije mamiti. Imam samo jednu svrhu, a to je ponuditi vam opskrbu i usmjeravanje, a ta opskrba i usmjeravanje svojevrsno su strpljivo upućivanje. Da upotrijebim nesavršenu usporedbu, nuditi vam opskrbu i usmjeravanje nalik je brizi o cvijeću u stakleniku. Ne bih se usudio biti ni najmanje nemaran. Ne smije biti ni prevruće ni prehladno. Kada je vrijeme lijepo, moram pustiti cvijeće da dobije malo sunca i moram cijelo vrijeme paziti na temperaturu. Ako je prevruće, cvijeće će se osušiti i uvenuti; ako temperatura naglo padne i bude prehladno, mali će se cvjetovi smrznuti. Upravo je tako krhak vaš vlastiti rast. Što znači krhak? To znači da ste previše nezreli i da nemate rasta. Koje je stvarno očitovanje toga da netko nema rast? To je da većina ljudi gotovo uopće nema ulazak u život kada se u stvarnom životu susretnu sa stvarima. Kako bi netko mogao imati rast bez ikakvog ulaska u život? Rast se nakuplja i skuplja tijekom vremena na temelju postupnog stjecanja ulaska u život. Stoga, kada vam govorim, moram vam neumorno nuditi opskrbu i usmjeravanje o raznim temama iz različitih kutova, s različitih stajališta, služeći se različitim metodama i primjerima – to se zove pružanje strpljivog upućivanja. To upućivanje nije mamljenje – to je pružanje usmjeravanja i opskrbe; to je svojevrsno vođenja. Takvo vođenje nema negativnih učinaka niti je potaknuto ikakvim neprikladnim nakanama. Ispitajte riječi koje izgovaram: bilo da se radi o nakani ili o načinu na koji govorim, temama o kojima govorim ili obliku Mojeg govora – i bilo da slušate audiosnimke propovijedi ili čitate tekst – služim li se ijednom od metoda kojima se Sotona služi da bi mamio ljude? (Ne.) Pažljivo pogledajte sve što sam rekao. U svakom odlomku, bez obzira na duljinu, ono o čemu se razgovara u zajedništvu jest aspekt istine; sve je to povezano s istinom. Budući da je sve to povezano s istinom, onda je sve to opskrba za vas, to je ono što vam treba, to je povezano sa životom koji ćete zadobiti i to je povezano s vašom budućnošću i odredištem. Stoga, što se Mene tiče, zasigurno nisam ni najmanje nepažljiv. Ako vi sami nikada ne shvaćate Božje riječi ozbiljno, onda se može samo reći da ste budalasti. Zašto kažem da ste budalasti? Zato što je vaš rast toliko nezreo da vam je istina nedokučiva, a vaše razumijevanje ima odstupanja i u velikoj mjeri nalikuje razumijevanju djeteta. Dakle, uopće nije pretjerano odnositi se prema vama kao prema trogodišnjoj djeci. To ne znači da vas se ne poštuje ili da vas se gleda svisoka; naprotiv, radi se o tome da je vaš stvarni rast premali i da uopće nemate sposobnost razlučivanja. Jesu li te riječi točne? (Jesu.)

Razumijete li malo bolje temu o kojoj smo upravo razgovarali u zajedništvu – da utjelovljeni Bog ne mami ljude? (Da.) Stvari o kojima sam razgovarao u zajedništvu u osnovi se razmatraju u svjetlu toga kako utjelovljeni Bog govori i djeluje – to jest, razmatraju se u svjetlu činjenica o tome kako Bog govori i djeluje te u svjetlu Božjih brižnih namjera. To ljudima omogućuje da uvide kako u Božjem govoru, Božjem djelu i Božjoj biti ne postoji element mamljenja ljudi koji postoji kod iskvarenih ljudi ili Sotone i đavala, niti ikakva takva namjera. Koliko onda znate o utjelovljenom Bogu, toj osobi običnog izgleda? I koje činjenice mogu dokazati da su ljudskost i božanska bit utjelovljenog Boga jedno, da nisu međusobno proturječne niti se sukobljavaju, da su u skladu te da utjelovljeni Bog isto tako ne pokazuje očitovanja mamljenja ljudi poput onih koja se nalaze u Sotoni ili iskvarenom čovječanstvu? Koliko znate o ovom aspektu? Ili, koja su vam očitovanja i otkrivanja utjelovljenog Boga omogućila da to prepoznate? To bi moglo biti nešto što većina ljudi još ne razumije, zar ne? Budući da je tako, moram vam to podrobno iznijeti; zamorno Mi je uvijek tako iznositi stvari. Zapravo, u interakciji i druženju s vama, bilo na internetu ili u stvarnom životu, ako obratite pozornost i pažljivo sagledate očitovanja i otkrivanja utjelovljenog Boga u tom pogledu, možete ih otkriti. Ali vi ste nepažljivi i, štoviše, smatrate da to nije važno pitanje. Nitko od vas ne obraća pozornost na ovo pitanje, pa ta očitovanja i otkrivanja ne možete uočiti. Bez obzira na to jeste li obratili pozornost ili niste, budući da se ovaj aspekt odnosi na istinu o spoznaji Boga, moramo o njemu razgovarati u zajedništvu. Kada razgovaramo o aspektu nemamljenja, sudeći po načinu na koji se utjelovljeni Bog ophodi s ljudima, prva stvar koju trebaš razumjeti jest da Ja ne pokušavam izvlačiti informacije iz tebe kada govorim ili rješavam stvari s vama. Čavrljanje je samo čavrljanje; odmah prelazim na stvar, izravan sam i kažem sve što Mi je na umu. Čak i ako se ponekad, iz obzira prema tvojoj slabosti ili kako bih poštedio tvoj ego zbog tvog nezrelog rasta, poslužim nekim mudrim metodama da ti se obratim, i dalje ne pokušavam izvlačiti informacije iz tebe niti te mamim da nešto kažeš. Ako si voljan govoriti, onda govori; ako nisi voljan govoriti o nečemu, neću te o tome ispitivati. Neću pokušavati izvlačiti informacije iz tebe. Ako želim saznati što se događa s određenim ljudima, izravno ću pitati za njih: „Kakav je vaš crkveni vođa? Koliko godina sestra s kojom surađuješ vjeruje u Boga? Ima li ona temelj u svojoj vjeri u Boga? Misliš li da je ona osoba koja teži istini? Jeste li naišli na ikakve probleme u suradnji?” Poslušajte ta pitanja – jesu li ona takve prirode da izvlače informacije iz ljudi? (Nisu.) Ako nešto ne želiš reći, neću te prisiljavati na to. Neću pribjegavati nikakvim taktikama ni spletkama kako bih te namamio niti ću učiniti sve što je moguće da izvučem ono što ti je u srcu. Nemam takve sklonosti, ne zanima Me takvo ponašanje i nikada to ne bih učinio. Ako si voljan govoriti, a da ništa ne izostaviš – bez obzira na to je li ono što kažeš relativno objektivno ili sadrži osobnu pristranost, možeš to reći kako god želiš – nakon što te poslušam, napravit ću konkretnu analizu. Ali iz Moje perspektive, govorim ti vrlo izravno. Doslovno značenje onoga što kažem upravo je ono što nastojim prenijeti. Ako nešto želim saznati, izravno ću pitati o tome. Ako stalno okolišaš i ne govoriš izravno, pokušavajući se igrati riječima ili igrati psihološke igre sa Mnom, jednostavno se neću upuštati u to s tobom. Ne volim se igrati riječima, a ne pribjegavam ni trikovima; nikada neću na sve moguće načine pokušavati doći do informacija. Pretpostavimo da želim saznati nešto o nečijoj situaciji, primjerice koliko godina taj čovjek vjeruje u Boga, vjeruje li istinski u Boga, kakvo je njegovo shvaćanje istine, vrši li svoju dužnost puno radno vrijeme ili bi ga vrijedilo pokušati odgajati – ako to trebam znati radi djela, jednostavno ću izravno pitati. Ali što se tiče pojedinosti njihovih privatnih stvari ili onoga što rade iza zatvorenih vrata u svom privatnom životu, o takvim se stvarima ne raspitujem. Ono što želim saznati jest tvoja težnja, tvoj stav prema istini i tvojoj dužnosti i, ako bi bio izabran za vođu, kakva je tvoja odlučnost, tvoje breme i tvoja ljudskost, kao i koliko je velika tvoja vjera – to su stvari koje želim saznati. Što se tiče tvojih privatnih stvari, kao što je koliko novca zarađuješ mjesečno, kakve si sramotne stvari učinio, s kojim si se osobama suprotnog spola petljao ili koga si obmanuo ili prevario, doista ne želim znati te stvari i nikada se o njima ne raspitujem. Neki Mi ljudi govore da su nekoć počinili prijestupe koji su uključivali osobe suprotnog spola. Ja kažem: „Ne govori Mi o takvim stvarima. Idi i moli se Bogu nasamo. Ako ti Bog oprosti, tvoje će srce biti dirnuto. Ako ti Bog ne oprosti, onda se nastavi moliti. Nemoj Mi to govoriti; ne želim slušati te stvari.” Kada se sastajem s vama, uglavnom govorim o pitanjima vjere u Boga, radu crkve, ulasku u život ili pitanjima koja se tiču tvojeg osobnog stanja o kojima se raspituješ. Uglavnom se radi o tim stvarima, a povremeno govorim i ponešto o zbivanjima u svijetu. O kojoj god temi razgovarali, Ja samo izražavam Svoja osobna gledišta i mišljenja o toj temi; slobodan si misliti i reći što god želiš. Možeš reći što god želiš reći i možeš reći koliko god želiš reći. Ako smatraš da nema potrebe da prema Meni budeš oprezan, možeš reći što god želiš. Ako si u svom srcu oprezan i sumnjičav prema Meni, ako se bojiš da ću saznati za tvoju prošlost ili otkriti tvoje tajne, i ne želiš reći previše, onda te neću prisiljavati; dajem ti slobodu. To je Moje načelo interakcije s ljudima. Nikada neću na sve moguće načine pokušavati pronaći nekoga tko će potajno saznati stvari o tebi samo zato što zadržavaš stvari za sebe niti ću se pred tobom služiti raznim metodama kako bih iz tebe izvukao informacije, navodeći te da ih sam kažeš. Ne činim takve stvari. Nikada ni od koga ne tražim da Mi samoinicijativno otkriva stvari. Nema potrebe da Mi išta otkrivaš; ne zahtijevam to od tebe. Čak i ako Mi otkriješ stvari, ne izostavljajući nikakve pojedinosti, ipak postoji jedna stvar koju ne možeš izbjeći: moraš težiti istini. Nije stvar u tome da time što Mi sve priznaš postaješ poštena osoba niti da više ne trebaš težiti istini niti da možeš biti pošteđen grdnje i suda. Naprotiv, što god učinio, odnosit ću se prema tebi onako kako bi se prema tebi trebalo odnositi, na Svoj način. Ali ako razgovaramo ili imamo bilo kakvu razmjenu, a ti želiš nešto sakriti od Mene, igrati psihološke igre sa Mnom, igrati se riječima ili se sa Mnom igrati mačke i miša, nipošto se neću služiti nikakvim metodama ili sredstvima kako bih iz tebe izvukao informacije, kako bih te namamio da nešto kažeš ili kako bih te naveo da išta otkriješ. Razumiješ li? (Da.)

Što se tiče ovog aspekta da Bog ne izvlači informacije iz ljudi, postoji nešto što vam mora biti jasno. Božje razumijevanje čovječanstva ne temelji se na određenim konkretnim otkrivanjima, njihovom proživljavanju ili načinu na koji žive u stvarnom životu niti se temelji na tome da su ljudi učinili određene stvari. Na čemu se onda temelje Božje razumijevanje čovječanstva i stav koji zauzima prema njima nakon što ih je razumio? Temelje se na Božjem razumijevanju Sotonine priroda-biti. Stoga se Božje razumijevanje ogleda u tome što On razumije da ljudi imaju iskvarene naravi, razumije njihovu iskvarenu bit i razumije kako ih Sotona kvari i nasamaruje, kao i kakve lažne misli i gledišta Sotona u njih usađuje, i to je razumijevanje dovoljno. To je dovoljno da ti sudi i da te grdi te je dovoljan temelj da te opskrbljuje istinom i životom kako bi te spasio. Stoga nemoj misliti da Mi, kada si u interakciji s Mnom ili razgovaraš sa Mnom, moraš otkrivati stvari. Neki ljudi kažu: „Nisi li rekao da u interakciji s Tobom najprije moramo biti otvoreni i pošteni?” Biti otvoren i pošten je stav; to nije isto što i otkrivanje stvari. To ne znači da Mi, zato što si iskvareno ljudsko biće i grešnik, moraš sve otkriti i sve Mi jasno objasniti. To nije potrebno; nemam takvu potrebu i Moj stav prema tebi nije takav. Ako misliš da biti otvoren i pošten sa Mnom znači da Mi moraš sve otkriti, to je pogrešno; to je tvoje pogrešno shvaćanje. Razumiješ li? (Da.) Stoga, čak i ako postoji mnogo stvari i mnogo riječi koje ti je teško reći Mi u lice ili koje nisi voljan reći, to ne znači da nisi otvoren i pošten; to samo ovisi o tome kakav je tvoj način razmišljanja. Ako postoje stvari koje ti nije ugodno reći ili ih nisi voljan reći kada je uokolo mnogo ljudi, onda ne moraš. Nipošto ne smiješ pretpostaviti da doista želim znati tvoju prošlost ili da doista želim znati tvoje tajne. Nipošto ne smiješ pogrešno razumjeti – uopće ne želim znati te stvari. Ne želim znati kakav si bio u prošlosti niti želim znati kakav ćeš biti u budućnosti; sve što Me zanima jest kakav si sada. Jesi li sada netko tko teži istini, koliko istine sada razumiješ, imaš li ulazak u život svaki dan, jesi li u stvarnom životu ušao u istine u koje treba ući – kao što je biti poštena osoba, posvećeno vršiti svoju dužnost, pokoravati se Bogu i u svemu tražiti istina-načela – to su jedine stvari koje Me zanimaju. Stoga u svojem srcu nipošto ne smijete imati nikakve sumnje u vezi sa Mnom niti se trebate brinuti, govoreći: „Da bih bio poštena osoba, moram li Ti sve jasno objasniti i dati Ti sve do znanja? Ako nešto ne kažem, hoćeš li na sve moguće načine pokušavati izvući informacije iz mene i namamiti me da govorim?” Moj odgovor na to je ne. Kada čavrljamo, razgovaramo, rješavamo stvari i stupamo u interakciju, dovoljno je da jedni drugima pristupamo otvorena i poštena stava i načina razmišljanja, ne pokušavajući ni iz koga ništa izvući. Izvlačenje informacija iz ljudi uobičajen je trik koji se koristi u interakcijama među iskvarenim ljudima i način je rješavanja stvari kojem oni uobičajeno pribjegavaju. Neki se ljudi snažno zanimaju za tuđe privatne stvari ili stvari koje drugi rade iza zatvorenih vrata, osobito kada je riječ o tome kako ih drugi vide i procjenjuju, smatraju li ih uzvišenima ili beznačajnima, plemenitima ili niskima i tako dalje. Zato se često služe metodom izvlačenja informacija iz drugih kako bi to saznali. Iskreno vam kažem, Mene takve stvari uopće ne zanimaju. Nemojte misliti da sam poput bilo koje obične osobe s kojom stupate u interakciju. Nikada se nisam zamarao time imam li status u vašim srcima – bez obzira na to smatrate li Me plemenitim ili niskim, uzvišenim ili beznačajnim, ne marim za te stvari. Stoga, kada razgovarate i stupate u interakciju sa Mnom, nemojte gajiti takve sumnje. Kada iskvareni ljudi s bilo kim stupaju u interakciju, uvijek se pitaju: „Kakav status zapravo imam u srcima drugih? Imaju li oni o meni zapravo dobar ili loš dojam?” Neki ljudi također stalno promišljaju: „Kakvu korist mogu imati od interakcije s njima? Kakvu prednost mogu steći? Koji položaj mogu zauzeti u ovoj skupini? Hoće li drugi ljudi imati visoko mišljenje o meni?” Ljudi uvijek razmišljaju o tim stvarima i zamaraju se njima. Ja nikada ne postavljam takva pitanja niti pokušavam saznati o tuđim stvarima. Ljudi se uvijek vole raspitivati o tim stvarima. To je prirodno otkrivanje sotonskih iskvarenih naravi, a ujedno i uobičajena osobina iskvarenih ljudi. S jedne strane, ljudi se osobito vole raspitivati o tuđim privatnim stvarima i posebno ih zanimaju; s druge strane, osobito žele znati kakav imaju položaj i vrijednost u srcima drugih. Osobito neki vođe i djelatnici ili ljudi koji imaju neke darove i talente te malo ugleda u crkvi, pridaju veliku pozornost svojem statusu u srcima drugih i svom rangu unutar skupine; većini ljudi to je vrlo važno. Ponekad drugima postavljaju određena pitanja – njihova nakana i svrha nije rješavanje problema, već saznati imaju li drugi visoko mišljenje o njima i štuju li ih. To pokazuje da im je jako stalo do toga koji položaj zauzimaju u srcima drugih ljudi. Kakva je korist od toga da se znaju takve stvari? Pa što ako drugi imaju visoko mišljenje o tebi? Može li to zamijeniti tvoju težnju istini? Ako te drugi gledaju svisoka, hoćeš li postati negativan i prestati vjerovati u Boga? Kakav učinak može imati to što drugi imaju visoko mišljenje o tebi? Može li te to potaknuti ili ohrabriti? To nema baš nikakvog učinka. Postoje i neki zli ljudi koji uvijek kopaju informacije o drugima, raspitujući se o tome što drugi govore o njima iza njihovih leđa i kakvo mišljenje imaju o njima, kako bi saznali tko im se najviše protivi i tko im je neprijatelj, pa čak se služe raznim metodama kako bi od drugih izmamili istinu. Neki se ljudi ne mogu oduprijeti njihovu mamljenju i na kraju otkriju istinu, nasjedajući na njihove spletke. Zli ljudi tada čine sve što mogu kako bi ih napali i osvetili im se, tlače ih i isključuju u svakojakim situacijama, toliko ih potiskujući da im to postaje nepodnošljivo, dovodeći ih u takvu agoniju da požele umrijeti, kao da ih je zadesila velika nesreća. Čak ni kada se mole Bogu, ne mogu osjetiti Božje usmjeravanje; nemaju nikoga tko bi im pomogao, a zli ljudi ih dovode do ruba očaja. Na kraju gube vjeru. Misle da čak i kao vjernici u Boga ipak mogu naići na zle ljude te da ih oni mogu progoniti i okrutno mučiti; smatraju da je vjerovati u Boga preteško i više ne žele vjerovati. Tih se zlih ljudi nije lako riješiti. Uvrijediti zlu osobu nalik je ubodu škorpiona; ne možeš je se otresti niti pobjeći od nje, a nemaš vjere da se sam boriš protiv nje, pa te na kraju ona muči. To iskvareno čovječanstvo – bilo da su to đavli koji su od Sotone ili ljudska bića s iskvarenim naravima – ima i tu sklonost i tu bit. Budući da ljudi imaju iskvarene naravi, svatko u različitoj mjeri ima taj problem; svi oni pokušavaju izvući informacije iz drugih ljudi radi vlastitog ugleda, statusa i interesa, pa čak mogu i uhvatiti ljude u zamku kako bi ih mučili. Vidiš, u ranim danima osnivanja Narodne Republike Kine, kada je Komunistička partija željela mučiti desničare, govorila je ljudima: „Za razvoj zemlje potrebni su talentirani ljudi. Ako imate bilo kakvo mišljenje o Partiji ili bilo kakve sjajne ideje o razvoju zemlje, trebali biste ih iznijeti. Onoga koji ih iznese neće se kriviti, već će se njegove riječi poslušati kao upozorenje. Svi morate ponuditi svoj savjet!” Kao rezultat toga, neki su ljudi to čuli i rekli: „Oh, zemlja je u ruševinama i čeka da bude obnovljena; trebaju joj talentirani ljudi poput nas. Budući da zemlja toliko cijeni talentirane ljude, moramo reći istinu.” Svi ti intelektualci i visokopozicionirane osobe rekli su istinu, misleći da se ništa loše neće dogoditi. Vidiš, Sotona se služi lijepim riječima kako bi namamio ljude da kažu istinu. Kada ljudi spuste gard, oni kažu sve što im je u srcu, i kao rezultat toga upadnu ravno u Sotoninu spletku. Sotona kaže: „Dobro! Sada sam vas uhvatio u zamku i imam dokaze da vas kaznim!” Komunistička partija odmah je pokrenula Kampanju protiv desničara i sve one koji su rekli istinu proglasila desničarima, a ti intelektualci i visokopozicionirane osobe bili su mučeni. Kasnije je započela Kulturna revolucija – sve poznate osobe i sposobni ljudi bačeni su u „kravlje staje” i prisiljeni nositi natpise koji su ih označavali kao „pristaše kapitalističkog puta” i „kontrarevolucionare”. Kao rezultat toga, mnogi su ljudi bili okrutno mučeni. Vidiš, Sotona ne razumije čovjekovu bit. On sam ne ide ispravnim putem i ne zna što ljudi misle u svojem srcu. On samo mami ljude da kažu istinu, a zatim ih hvata u zamku i osuđuje ih, okrutno ih mučeći do smrti. Bog je stvorio čovječanstvo. Čovječanstvo je prošlo kroz Sotonino iskvarivanje, postajući sa svakim korakom sve dublje iskvareno. Bog je sve to promatrao Svojim budnim okom; On to sve predobro razumije, pa bira prikladno vrijeme da dođe i spasi ljude. Bog ne raspravlja o stvarima s ljudima niti se savjetuje s njima. Kada dođe Božje vrijeme, On se utjelovljuje i dolazi među ljude kako bi izrazio istinu, razotkrio ljudske iskvarene naravi i razotkrio sve različite probleme koje imaju. Razotkrivanjem ljudskih problema omogućuje im da čuju Božji glas, dođu pred Boga i spoznaju sebe. Zatim Bog opskrbljuje ljude istinom kako bi mogli ići ispravnim putem. Tom metodom i takvim pristupom Bog spašava čovječanstvo. Sotona, međutim, uvijek čini sve što može kako bi zaludio i iskvario čovječanstvo. Nije ga briga što ljudi misle, čemu se nadaju ili što im nedostaje; on samo želi namamiti ljude da počine grijeh te ih namamiti da napuste Boga i izdaju Boga. To sprečava ljude da čitaju Božje riječi i sprečava ih da dođu pred Boga. Sotona uvijek želi iskušavati i mamiti ljude; on ih mami da čine zlo i mami ih da spuste gard, kako bi, kada ga se uopće ne čuvaju, povjerovali da je iskren i ozbiljan, a zatim mu se okrenuli i oslanjali se na njega. Zatim, nakon što odbace sav svoj oprez, dopuštaju mu da ih nasamari i iskvari, a on ih potpuno proždire, zar ne? (Da.) Bog poznaje bit čovječanstva; On poznaje iskvarene naravi čovječanstva; i On zna korijen pobune čovječanstva protiv Boga i njegovog opiranja Njemu. Stoga, bez potrebe da sazna što si konkretno mislio ili radio iza zatvorenih vrata ili koje privatne stvari nisi otkrio, On je već u potpunosti sposoban razotkriti tvoju priroda-bit, ogoliti tvoje iskvarene naravi i priroda-bit te ih u potpunosti iznijeti na vidjelo i na temelju toga navesti te da potpuno voljno prihvatiš Božje spasenje. Božji cilj u tome da te navede da spoznaš svoju bit jest omogućiti ti da se istinski pokaješ, pokoriš Bogu i okreneš Bogu – a nipošto ne da te muči i navede te da postaneš negativan i izopačen. Trebao bi razumjeti Božje brižne namjere. Bog ima osjećaj odgovornosti prema tebi i brine se za tebe, pa čini te stvari s velikom mudrošću i vrlo metodično, u potpunosti uzimajući tebe u obzir. Svaki korak koji poduzima jest iz obzira prema tebi; svaki je korak pomno uređen i isplaniran. Iako to nije u skladu s ljudskim predodžbama, ljudi na kraju mogu osjetiti Božje brižne namjere.

Bog nije ni najmanje nepažljiv kada je riječ o spasenju ljudi; naprotiv, On ima brižne namjere i u to ulaže sve Svoje srce. Na temelju razotkrivanja ljudske iskvarene biti, kroz razgovor u zajedništvu o raznim problemima, ljudima omogućuje da bolje razumiju vlastite probleme i vlastitu priroda-bit. Zatim te opskrbljuje u pozitivnom smislu, omogućujući ti da razumiješ što je istina, a što zabluda, što je ispravno, a što pogrešno, što su pozitivne, a što negativne stvari, a zatim da postupno kreneš ispravnim putem. Vidiš, sve što Bog čini za tebe radi tvog je spasenja. Sudeći po svom tom djelu koje utjelovljeni Bog obavlja, Njegovo polazište, bilo da se promatra iz perspektive Njegove ljudskosti ili iz perspektive Njegova božanstva, u skladu je s polazištem Stvoritelja. Stoga, kada taj utjelovljeni Sin čovječji stupa u interakciju i druži se s vama, On isto tako ima taj stav, a Njegov je cilj dovesti vas na ispravan put vjerovanja u Boga i podržati vas u tome da krenete putem spasenja. Stoga, kada razgovaram i stupam u interakciju s vama, nikada se ne postavlja pitanje toga da Ja pokušavam izvlačiti informacije iz vas. Ako vam postavim neka pitanja, to je jednostavno postavljanje pitanja; nikada se ne služim metodom izvlačenja informacija iz vas kako bih vas namamio da činite nešto što ne želite činiti. To se nikada ne događa. Razumijete li sada? (Da.) S druge strane, nikada ne marim za to kakvo mišljenje potajno imate o Meni niti bih ikada pomislio: „Kada vidite da sam relativno nizak, da izgledam obično, da ovako govorim i imam ovakav ton glasa, hoćete li zbog toga razviti predodžbe? Kakav položaj zauzimam u vašem srcu?” Nikada se ne raspitujem o tim stvarima i, kada sam u interakciji s vama, nikada se ne služim nikakvim metodama kako bih neizravno pitao o tome kako gledate na Mene; ne marim za te stvari. Zašto ne marim? Zato što ih ne cijenim. Biti plemenit, veličanstven, imati status, imati veliku vrijednost, biti jedinstven, velik i uzvišen – ne marim za te stvari. Kakve veze ima je li netko uzvišen ili nije? Što to može zamijeniti? Čak i ako uopće nemate predodžbi o Meni i možete Mi biti potpuno poslušni, pa što? Bi li to značilo da bih mogao govoriti ili djelovati manje nego sada? Ništa od toga ne može ništa zamijeniti. Naravno, to je sporedno; glavno je da Ja osobno ne marim za te stvari. Ne znam zašto ne marim; jednostavno se ne volim zamarati tim stvarima. Kada činim nešto za vas, bilo da su to stvari u vašem životu, stvari koje se tiču vašeg ulaska u život ili stvari koje se tiču vašeg odredišta i budućnosti, i bilo da to uključuje izgovaranje nekih riječi ili poduzimanje nekih konkretnih stvari, nikada se ne pitam: „Postoji li netko tko Mi je potajno duboko zahvalan? Postoji li netko tko lije suze zahvalnosti? Sjeća li se itko Moje dobrote zbog toga što činim te stvari?” Takvim se stvarima doista ne zamaram niti pokušavam saznati o njima. S jedne strane, kada se okupljam i razgovaram u zajedništvu s vama, nikada ne pitam o tim stvarima; s druge strane, ni kada s vama razgovaram o radu, ne pitam o njima. U koji god tim odem, samo pitam: „Kako ste u posljednje vrijeme? Ima li kakvih problema koje ne možete riješiti? Možete li dokučiti načela kada vršite svoju dužnost?” Samo govorim o tim stvarima. Ne marim za to koliki utjecaj među vama imaju riječi koje izgovaram i stvari koje činim, koliko Mi je ljudi zahvalno, koliko ih nije zahvalno ili kako bih trebao poboljšati ovaj rad tako da više ljudi bude zahvalno; ne činim te stvari. Saznajem kako napreduje vaša dužnost, ukazujem na vaše probleme i odstupanja te tražim od vas da ih ispravite, tako da možete dobro obavljati rad. Ako neki ljudi to ne cijene ili ne prihvaćaju, Ja tu ne mogu ništa učiniti; to je sve što mogu učiniti. Dao sam sve od Sebe da u vašem svakodnevnom životu uredim stvari za vas i pomognem vam. Ako je nekoliko pojedinaca nezadovoljno, Ja tu ne mogu ništa učiniti; to je zato što su njihovi osobni zahtjevi preveliki. Ja samo opetovano naglašavam koja načela Božja kuća slijedi kad to čini i koji je njezin cilj u tome, i to je dovoljno. Kada odem na neka mjesta i vidim kako neki ljudi razgovaraju u zajedništvu, govoreći o onome što Bog govori i čini, odmah odlazim. Ne prisluškujem. Nisam znatiželjan i ne pitam se: „Što govorite o Meni? Govorite li loše o Meni? Govorite li o Meni na temelju predodžbi? Ako je tako, učinit ću sve što mogu kako bih te mučio i pokazao gdje ti je mjesto.” Ne činim te stvari; možete reći što god želite. Lekcija spoznaje Boga dugo se uči; to se ne događa preko noći. Bilo da je vaš razgovor u zajedništvu o spoznaji Boga pomiješan s predodžbama ili je to vaše istinsko razumijevanje, tu nije riječ o ispravnom ili pogrešnom; jedino je riječ o tome je li to u skladu s istinom. Stoga, ako u vašem razgovoru u zajedništvu o nekoj temi postoje iskrivljavanja, mogu ih ispraviti za vas. Ako postoje predodžbe i uobrazilje, možemo o njima razgovarati u zajedništvu. Ako je sve ono o čemu razgovarate ispravno i usklađeno s istinom, ali je samo pomalo površno, onda samo postupno stječite znanje.

Razumijete li sada ovaj aspekt, da Bog ne izvlači informacije iz ljudi? (Da.) Ne izvlačiti informacije iz ljudi znači da kada govorim i čavrljam s vama, činim to iz položaja obične osobe. Nisam dominantan niti snishodljiv, i ne potiskujem te. Moje načelo interakcije s tobom jest da razgovaram s tobom pošteno i iz srca, da te ne mamim i da iz tebe ništa ne izvlačim. Drugim riječima, ne postavljam ti zamke i ne govorim varljive stvari. Samo što, ako neke stvari nisu glavna tema, mogao bih samo dati općenitu, sažetu izjavu i krenuti dalje, ne govoreći previše konkretno, ali ni to neće biti varljivo. Drugim riječima, riječi koje izgovaram ne mame te da razmišljaš u pogrešnom smjeru, da počiniš grijeh, da se izopačiš, da razviješ predodžbe o Bogu ili da pogrešno shvaćaš Boga i budeš oprezan prema Njemu, a kamoli da razviješ stav sumnje prema nekom aspektu istine. U onome što govorim nema riječi poput onih koje je Sotona izgovorio: „Nećete nužno umrijeti” – izraz „ne nužno” po prirodi je mamljenje. Kada vam govorim, ne upotrebljavam nikakve riječi mamljenja poput „ne nužno”. Možete pogledati i provjeriti postoje li takve riječi igdje u sadržaju o kojem sam razgovarao u zajedništvu. Postoje određene riječi u čije značenje vjerojatno niste sigurni ili ih ne možete temeljito razumjeti, a to su riječi poput „možda” i „vjerojatno”. Možda ne shvaćate Moja načela ili razloge za upotrebu takvih riječi. Imam razlog za upotrebu takvih riječi. To je zato što razni aspekti istine o kojima razgovaramo u zajedništvu nisu usmjereni na jednu vrstu osobe niti su usmjereni na određenog pojedinca, već su usmjereni na sve ljude koji slijede Boga i prihvaćaju Božje riječi. Čim se spomene „svi”, to uključuje stanja svih različitih vrsta ljudi. Drugim riječima, isti problem obuhvaća stanja mnogih vrsta ljudi pod različitim uvjetima i u različitim okruženjima, pa se može izraziti jedino riječima „možda” i „vjerojatno”. Što znače „možda” i „vjerojatno”? Znače, možda si u ovom stanju, možda si u onom stanju, možda si u takvom okruženju ili si možda u onakvom okruženju. Ali riječ „možda” nema namjeru prenijeti nesigurnost; umjesto toga, to znači da se ono što se govori odnosi samo na neke ljude. Te riječi „možda” i „vjerojatno” nemaju smisao mamljenja koji imaju Sotonine riječi „nećete nužno umrijeti”; upotrebljavam te riječi kako bih prilagodio razgovor u zajedništvu, pomažući ti da prepoznaš u kakvom se stanju i okruženju nalaziš. Upravo zato što se susrećem s tolikim skupinama ljudi, a razna stanja koja ljudi imaju tako su složena, stvari mogu izraziti samo riječima „možda” i „vjerojatno”, a zatim vam omogućiti da vidite gdje se uklapate. Razumijete li to pitanje? (Da.) Sada kada razumijete to pitanje, prijeđimo na sljedeću temu.

U sklopu teme o tome da utjelovljeni Bog ne mami ljude postoji još jedna tema, a to je da On ne huška ljude – On te nikada neće huškati da nešto učiniš. Ono što stoji iza huškanja o kojem je ovdje riječ jesu nepravedne, pogrešne ili lažne stvari, ili zla djela koja te navode da se izopačiš, da se opireš Bogu ili da skreneš s ispravnog puta. Kada utjelovljeni Bog govori s vama, stupa u interakciju i druži se s vama te vas vodi, riječi koje izgovara i djelo koje čini imaju za cilj dovesti vas pred Boga i na ispravan put. Svaka riječ koju izgovori služi tome da bolje razumijete stvarno činjenično stanje, budete sposobni spoznati ljude, događaje i stvari s ispravnog gledišta i stajališta te da budete sposobni točnije razumjeti Božje nakane i mjerila koja Bog zahtijeva. Nijedna jedina riječ koju Bog izgovori nema namjeru huškati vas da se opirete Bogu ili da krenete u borbu protiv Sotone, podnoseći besmislene žrtve. Kada je riječ o tome kako bi se ljudi trebali odnositi prema Bogu, Božja je nakana da Mu se ljudi mogu pokoriti i odnositi se prema Njemu iz perspektive stvorenog bića. S čim god se netko susretne, prije svega treba imati stav prihvaćanja toga od Boga i pokoravanja Bogu iz perspektive stvorenog bića. To je u smislu šire slike; naravno, to je ujedno svrha koja stoji iza svih riječi koje izgovaram i načelo koje zahtijevam od vas. Što se tiče toga kako se odnosite prema Sotoni, svijetu, neprijateljskim silama koje vas progone i svima drugima koji vas progone, načelo koje zahtijevam od vas jest da se prema njima odnosite mudro. Baš kao što je Gospodin Isus rekao: „Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!” (Mt 10,16). Moraš se pokoriti Bogu kao golub, a u tome kako se odnosiš prema ovom svijetu, onima koji su ti neprijateljski nastrojeni, zlim ljudima, moćnim neprijateljskim silama i moćnim režimima koji su neprijateljski nastrojeni prema Bogu imati mudrost zmije. U praktičnijem smislu, kada je riječ o susretu sa zlim ljudima i antikristima u crkvi ili kada je riječ o suočavanju s vanjskim neprijateljskim silama, razgovarali smo u zajedništvu o nekim konkretnijim vidovima mudrosti i načinima odnošenja prema njima. Ti načini odnošenja prema njima i konkretna načela primjene, s jedne strane, pomažu ti da točnije znaš kako postupati i kojih se načela pridržavati kako bi bio u skladu s Božjim nakanama, što je važno. S druge strane, namijenjeni su da vas zaštite – da osiguraju vašu osobnu sigurnost i da vas zaštite od pada u iskušenje, od toga da vas Sotona namami, da vas Sotona uhvati u zamku i da vas Sotona odnese, kao i od toga da se nađete u teškim situacijama, zapadnete u negativnost i slabost te od toga da izgubite vjeru da slijedite Boga zbog uznemiravanja i kontrole neprijateljskih sila – ukratko, da vas zaštite na svaki mogući način. Moj je cilj, kada vas podučavam da budete mudri i kada vas podučavam kojim biste putem trebali ići, omogućiti vam da se čvrsto držite svojeg pravog mjesta, uspješno dovršite dužnost koju vam je Bog povjerio na način koji je u skladu s mjerilom te da dobro idete tim putem. Ako padneš u iskušenje, zapadneš u razne neprilike ili upadneš u Sotoninu zamku ili okruženje, ili se suočiš s teškim situacijama ili smrtnom opasnošću, onda ti neće biti lako dovršiti dužnost koju ti je Bog povjerio i težiti istini kako bi postigao spasenje. Hoćeš li moći postići spasenje bit će nepoznanica, veliki upitnik – to će za tebe postati problem. Stoga vam kažem da budete bezazleni kao golubovi i mudri kao zmije. Biti mudar kao zmija vrlo je važno; to ti omogućuje da se mudro i u skladu s načelima odnosiš prema raznim zlim ljudima, antikristima, raznim zabludama i herezama te raznim silama koje te progone i sputavaju kako bi mogao sigurno i uspješno doći do kraja puta i imati nadu u postizanje spasenja. Stoga, općenito, kada se Božja kuća susretne s pitanjima koja se tiču ophođenja s vanjskim svijetom, pronaći će neku braću i sestre koji imaju mudrost i iskustvo iz stvarnog svijeta da ih riješe. Što se tiče onih koji su mladi i malog rasta, ili onih koji su budalasti i nemaju iskustva iz stvarnog svijeta, ili čak nekih smušenih ljudi, ne potičemo ih da idu rješavati takve stvari niti bi Božja kuća tako nešto za njih uredila. Neki ljudi izvana djeluju prilično hrabro i sposobno, ali zapravo nemaju mudrosti. Kako se naziva kada netko nema mudrosti, ali je prilično hrabar? To se naziva nepromišljenim postupanjem; kolokvijalno rečeno, to je naprasitost. Ako netko takav ode rješavati stvari koje uključuju ophođenje s vanjskim svijetom, zasigurno će se pojaviti problemi. Stoga, kada se susretnemo s tim stvarima koje uključuju ophođenje s vanjskim svijetom, ako je nužno da crkva obavi taj rad, pronalazimo prikladne ljude koji će ga obaviti. Takav je pristup vrlo dobar. Bilo da se radi o čovjeku kojeg koristi Duh Sveti ili o Meni, nikada vam ne uređujemo da izlazite na ulice demonstrirati i prosvjedovati, a kamoli da ikada zahtijevamo od vas da se bavite zagovaranjem političkih prava ili da propovijedate evanđelje određenim vrstama poznatih osoba; Božja kuća nikada ne čini te stvari. Jesi li ikada čuo da Božja kuća pravi takve radne aranžmane? (Ne.) Čak i kada je riječ o propovijedanju evanđelja, ono se propovijeda onima u religiji koji žeđaju za istinom; nema potrebe obraćati pozornost na te farizeje i one koji se nasite kruhom. Božja kuća nikada vas ne huška da preuzimate rizike niti vam dopušta da padnete u iskušenje ili u Sotoninu zamku; drugim riječima, ne gura vas u ognjenu jamu, već čini sve što može kako bi vas zaštitila mogućnostima i resursima koji su trenutačno dostupni Božjoj kući. Vidite, ne postupa li Božja kuća tako? (Da.) Na primjer, ako negdje izbije požar, trebali biste pozvati vatrogasce da ga ugase, a braća i sestre trebali bi se brzo evakuirati; sigurnije je prepustiti gašenje požara stručnjacima. To je zato da vas se zaštiti od preuzimanja rizika, padanja u iskušenje i upadanja u Sotoninu zamku. Slično tome, što se tiče raznih negativnih osoba koje se pojavljuju u crkvi, kao što su antikristi, zli ljudi i bezvjernici, Bog dopušta da se pojave. Razgovaram u zajedništvu s vama kako bih vam pomogao da ih naučite razlučivati, zatim vas podučavam kojim se metodama trebate služiti u odnošenju prema njima i naposljetku Božja kuća uspostavlja upravne odluke o tome kako postupati s tim ljudima, tako što ih razvrstava prema vrsti i, nakon što jasno razluči antikriste, zle ljude, bezvjernike i one koji uzrokuju prekidanja i ometanja, uklanja ih kako biste svoju dužnost mogli vršiti mirna srca. Recite Mi, kako Božja kuća obavlja taj dio rada? (Obavlja ga dobro.) Nakon što se taj rad dobro obavi, u crkvama raznih zemalja više nema ljudi koji uzrokuju prekidanja i ometanja, a crkveni život postaje miran. Čim se zli ljudi uklone, crkva odmah postaje mirna. Srca većine ljudi se smire, mogu se normalno okupljati, red crkvenog života postaje normalan, a razni poslovi također se mogu normalno odvijati. Gledajući iz tog kuta, dakle, ima li istina moć u Božjoj kući? (Ima.) Božja kuća obavlja taj rad kako bi većini ljudi koji su voljni težiti istini, koji mogu prihvatiti istinu i koji imaju malo iskrenosti prema svojoj dužnosti omogućila da vrše svoju dužnost, slušaju propovijedi i teže istini mirna srca – to se odnosi na crkveni rad. Osim toga, što se Mene tiče, kada stupam u interakciju s vama i rješavam stvari, nije li sve što uzimam u obzir za vas učinjeno kako bih vas maksimalno zaštitio? (Jest.) Jesam li vas huškao da činite stvari koje čine zli ljudi ili da idete putem kojim idu zli ljudi? (Nisi.) S jedne strane, opskrbljujem vas istinom kako biste mogli razumjeti istina-načela, prozreti stvari, razlučiti razne vrste ljudi, mudro se odnositi prema raznim zlim ljudima i kloniti ih se. A s druge strane, kada se susretnete s opasnim stvarima, govorim vam kako da postupite s njima. Govorim vam kako – na temelju pokoravanja Božjim orkestracijama – izbjeći pad u Sotonino iskušenje i zamku, i govorim vam da ne budete budalasti te da se klonite i držite podalje kada vidite nešto što će dovesti do nesreće. Nikada vas ne potičem, ne huškam niti ohrabrujem da idete na opasna mjesta; naprotiv, govorim vam da, ako je grad u kojem trenutačno živite opasan i ondje ćete biti progonjeni, trebate pobjeći u drugi grad. Vidiš, nemaš li na taj način put za primjenu? (Imam.) Nikada nisam rekao: „KPK nas toliko ugnjetava i muči, a ovo je čovječanstvo toliko opako da nas ne može tolerirati, pa se moramo boriti protiv njih! Izađite na ulice sa sloganima i transparentima kako biste demonstrirali te razotkrijte tamu i opačinu ovog svijeta!” Nikada nisam rekao takvo što niti sam tražio od vas da takvo što činite. Toliko sam toga rekao s ciljem da vam pomognem da prihvatite istinu i težite joj, a također vam često govorim da, bez obzira na to gdje živite, morate se vladati u skladu s pravilima, savjesno obavljati stvari, poštivati zakon i ne dopustiti nevjernicima da vas uhvate u zamku ili vam uzrokuju nevolje. Ne sudjelujemo u politici nevjernika niti se suprotstavljamo ijednoj vladi. Samo vršimo svoju dužnost – vršimo je dobro i završavamo rad koji bismo trebali obaviti bez privlačenja pozornosti te dajemo dobro svjedočanstvo za Boga. To je najvažnija stvar; nema potrebe zamarati se bilo čime drugim. Nije li to ono što sam vam rekao? (Jest.) Nastojimo spoznati ovaj svijet, spoznati zle trendove i spoznati iskvarenu bit iskvarenog čovječanstva ne zato da bismo mogli ići protiv struje ili se opirati ijednoj zemlji ili vladi, već zato da bismo mogli bolje razumjeti istinu i dodatno potvrditi da su Božje riječi istina. Cilj spoznaje tih stvari jest da se možemo pokoriti Bogu, krenuti ispravnim putem i prihvatiti Božje spasenje. Tama svijeta nema nikakve veze s nama – oprostili smo se od nje, zar ne? Je li vam jasan taj aspekt da Bog ne huška ljude? (Jest.) O tom aspektu – da Bog ne huška ljude – razgovaram s vama u zajedništvu prvenstveno kako bih vam rekao da u svemu što činite morate jasno znati koja su načela vaših postupaka. U svemu što činite nemojte postupati iz naprasitosti ili trenutačne hrabrosti kako biste se sukobljavali s ljudima ili zahtijevali objašnjenje; umjesto toga, u svemu što činite morate imati načela i nastojati slijediti Božji put, nastojati postupati prema istina-načelima i Božjim nakanama te postupati u skladu s Božjim nakanama. Je li vam jasan taj aspekt? (Jest.) Djela i otkrivanja utjelovljenog Boga ne služe tome da vas huškaju; to je također aspekt koji biste trebali znati. Naravno, nakon što steknete znanje o njemu, trebali biste biti sigurniji u to kojim putem trebate ići i koji put trebate slijediti, umjesto da o tome imate samo doktrinarno znanje i na tome ostanete.

U okviru teme o tome da utjelovljeni Bog ne mami ljude postoji još jedno konkretno očitovanje, a to je da On ne huška ljude. Postoje sličnosti između toga da se ljude ne huška i ne potiče. Neću ulaziti u te sličnosti, ali ću ukratko govoriti o razlikama. Kada se razlučuju razne vrste ljudi u crkvi – što uključuje razlučivanje antikrista, zlih ljudi i raznih ljudi koji prekidaju i ometaju djelo Božje kuće – kao prvo, morate imati sposobnost razlučivanja karaktera tih ljudi i morate ih odbaciti. Osim toga, Božja kuća ima odgovarajuće načine postupanja s tim ljudima. Ono što biste prije svega trebali činiti jest spoznati iskvarene naravi i iskvarenu bit raznih vrsta ljudi te biti sposobni spoznati ljudsku bit. Nakon što spoznaš te stvari, ne bi trebao biti takva osoba, ne bi trebao činiti takve stvari, a trebao bi također prepoznati i otpustiti stanja i očitovanja koja imaš – kao i konkretne nakane, motive i gledišta koji stoje iza tvojih postupaka – a koji su jednaki njihovima. Cilj razlučivanja takvih ljudi nije huškati jednu skupinu ljudi da napadne drugu skupinu niti upuštati se u frakcijske borbe; je li vam to jasno? (Jest.) Vidiš, kada tijekom službenih okupljanja razgovaramo u zajedništvu o nekim ponašanjima i očitovanjima antikrista i zlih ljudi, nikada ne spominjemo imena ljudi; spominjemo samo očitovanja takvih ljudi, a zatim razotkrivamo i analiziramo bit nekih njihovih ponašanja i gledišta koja zastupaju te naposljetku karakteriziramo kakva je njihova bit. Što se tiče svrhe i cilja razgovora u zajedništvu, oni su namijenjeni tome da vam pomognu da budete sposobni spoznati i jasno vidjeti Sotonino pravo lice i Sotoninu bit te da vam pomognu da jasnije shvatite kakve ljude Bog voli, a kakve prezire. Osim toga, što se tiče vas osobno, cilj je pomoći vam da shvatite kojim je putem ispravno ići. Trebate biti oprezni prema ljudima kakve Bog ne voli, morate odbaciti njihove pogrešne načine postupanja i također trebate otpustiti njihove lažne misli i gledišta. Cilj našeg razgovora u zajedništvu o ovim pitanjima, za početak, nije huškati vas da napadate takve ljude. Čak i ako kroz razgovor u zajedništvu ljudi steknu sposobnost da ih razlučuju, osjete odbojnost prema njima u svojem srcu te postanu sposobni odbaciti ih i ne stupati u interakciju s njima, razgovarati u zajedništvu na ovaj način ne znači huškati ljude na bilo što. To jest, razgovori u zajedništvu o tim pitanjima i temama nemaju nikakve veze s kampanjama mučenja ljudi ili stranačkim i frakcijskim borbama koje možete vidjeti u svijetu nevjernika. Ljudi se upuštaju u frakcijske borbe radi moći, želja i osobnih interesa. Mi, s druge strane, na taj način razgovaramo u zajedništvu, razotkrivamo i razlučujemo neke ljude kako bi mogao bolje razumjeti istinu. Cilj takvog razgovora u zajedništvu jest dovesti te pred Boga i navesti te da ideš ispravnim putem, da razlučiš što su pozitivne, a što negativne stvari te da kroz to poboljšaš svoju sposobnost razlučivanja ispravnog od pogrešnog. Što se tiče onoga tko kroz takav razgovor u zajedništvu biva razotkriven, ako može osjetiti kajanje i ima pokajničko srce, onda bez obzira na to prihvaćaju li ga ljudi, Bog ga prihvaća. Što znači da ga Bog prihvaća? To znači da Bog prihvaća njegovo pokajanje; ako se pokaje, Bog ga neće osuditi. Ali prilično je rijetko da se ljudi pokaju, zar ne? (Da.) Ako su učinili zlo i počinili prijestupe, i mi bismo im trebali pomoći. Ne možemo takvu osobu potpuno otpisati, zaključiti da je beznadna i da joj se ne može pružiti više prilika te je ukloniti iz crkve; nikada nismo primjenjivali takav pristup. Božja kuća uspostavila je crkve u kojima se dužnost obavlja puno radno vrijeme, crkve u kojima se dužnost obavlja nepuno radno vrijeme, obične crkve i skupine B; osim ako ljudi ne dođu do točke u kojoj su potpuno beznadni, pružat će im se prilike za pokajanje. Čak i kada su očitovanja mnogih ljudi bila jednaka očitovanjima antikrista i velikog crvenog zmaja – što znači da su to očitovanja iste vrste – ni te ljude nismo izravno uklonili. Jedina su iznimka antikristi čije su okolnosti osobito ozbiljne, koji su zaludili mnogu braću i sestre i koji su crkvenom djelu nanijeli gubitke koji su previše teški da bi se mjerili novcem – takvi se ljudi izravno karakteriziraju kao antikristi i izbacuju. Osim u toj najozbiljnijoj situaciji, svima ostalima pružamo prilike za pokajanje i ne karakteriziramo ih izravno kao one koji će propasti. Razlog zbog kojeg im pružamo prilike jest taj što svi po prvi put prihvaćaju Božje djelo u posljednjim danima – nije da su proživljavali Božje djelo mnogo godina, slušali toliko propovijedi i počinili višestruke prijestupe, a i dalje im se daju prilike. O čemu je onda riječ? Riječ je o tome da mnogi ljudi po prvi put čine zlo ili ga čine nenamjerno, ili iza onoga što čine stoje neki drugi razlozi. Koliko god razloga postojalo, zapravo, s obzirom na stvarnu situaciju, nisu smjeli činiti zlo. Međutim, Božja kuća ljudima i dalje daje prostora i pruža im prilike za pokajanje te uvijek iznova promatra njihova očitovanja. Neki se ljudi ne pokaju nakon što počine zlo, pa ih se iz crkava u kojima se dužnost obavlja puno ili nepuno radno vrijeme šalje u obične crkve ili skupine B. Ako se ni u skupini B ne pokaju te nastave činiti zlo i uzrokovati ometanja, na kraju bivaju uklonjeni iz crkve. Svatko tko je uklonjen, uklonjen je zato što je počinio svakojaka zla djela i godinama nije pokazao nikakvo pokajanje. Mogu kriviti samo sebe što nisu prihvatili istinu, jer im je Božja kuća pružila nekoliko prilika za pokajanje, ali nisu ih cijenili, pustivši da sve prilike prođu; nemaju koga drugoga kriviti. Ukratko, s kojim ciljem govorim o tim stvarima? Bez obzira na to koje ljude razlučujemo ili s kakvim ljudima postupamo, cilj nije huškati ljude da ustanu i muče ih niti ih huškati da se upuste u frakcijske ili klanovske borbe. Naprotiv, cilj je pomoći ljudima da nauče razlučivati, da prozru bit raznih vrsta ljudi, a zatim da zlim ljudima izreknu zasluženu kaznu i odmazdu, kako bi oni koji su oštećeni, nakon što vide zla djela tih ljudi, mogli izvući pouku, naučiti razlučivati ljude i razumjeti jedan aspekt istine. Stoga, kada s vama razgovaram u zajedništvu o konkretnim očitovanjima nekih ljudi koji čine zlo, ne činim to da bih vas huškao da ih mrzite, a zatim vas pridobio da vjerujete u Mene i imate više povjerenja u Mene; to nije Moj cilj. Štoviše, ono o čemu s vama razgovaram u zajedništvu samo su njihovi načini postupanja koje oni izvana pokazuju; nisam vam govorio o mnogim njihovim konkretnim očitovanjima koja se događaju u tajnosti. Iako ponekad, kada čavrljam s nekima od vas i iskrsne ova tema, kažem malo više. Ni tada Mi cilj nije huškati te ili te navesti da ustaneš i javno ih osudiš, nego ti pomoći da naučiš razlučivati ljude prema istini i da znaš koja su točno načela Božje kuće za postupanje s ljudima. Načela Božje kuće za postupanje s ljudima poštena su i pravedna; njihova svrha nije mučenje ljudi – Moj je cilj pomoći ti da to razumiješ u svom srcu. Zato, čak i ako iznesem više konkretnih pojedinosti, to nije zato da te huškam; ako doista imaš sposobnost razlučivanja osobe koju se razotkriva, onda ti je to dovoljno. Neki ljudi koji su vrlo nagli uvijek se žele sukobljavati. Ja kažem da to nije primjereno – rješavajte stvari nepristrano i prema ljudima se odnosite prema načelima; nema potrebe za sukobljavanjem. Ako se netko pokajao, oprostit ćemo mu i odnositi se prema njemu kao prema bratu ili sestri. Ali ako i dalje ustraje u svojim prvotnim pogrešnim načinima postupanja bez imalo pokajanja, i dalje se pokušava opravdati i obraniti, raspravlja se u svakoj prilici, pa čak i donosi sud o drugima i širi glasine ljudima iza leđa, onda ćemo se prema njemu odnositi kao prema neprijatelju, nikada nećemo stupati u interakciju s njim niti ćemo mu ikada dopustiti da uđe u crkvu. Je li primjereno to učiniti? (Jest.) Od početka do kraja, u svim tim načinima postupanja, zar ne vidite da svaki korak slijedi istina-načela i da se prema ljudima odnosi u skladu s ispravnim načelima? Je li ijedan od ovih pristupa vođen ljudskom voljom? Oslanjaju li se na naglost? (Ne.) Igraju li emocije ili osjećaji ovdje ikakvu ulogu? (Ne.) Pribjegava li se ikad pristupu mučenja ljudi? Je li ikada poanta zaštititi nečiji status, ugled crkve, nečije dostojanstvo ili Moje vlastito dostojanstvo i sliku? (Nije.) Nikad nije tako.

Bez obzira na to s kakvom god se osobom ili kojim god se pojedincem postupa, mi s njim postupamo tako što tu stvar prepuštamo crkvi, koja će s njim postupati prema načelima. U većini slučajeva u tim stvarima sudjeluju braća i sestre iz skupina za odlučivanje. Ako treba sudjelovati više braće i sestara, onda se slučaj šalje većem broju crkvenih vođa ili braće i sestara u raznim crkvama kako bi ga mogli jasno razumjeti, a zatim glasati i izraziti svoja gledišta. Naposljetku braća i sestre odlučuju kako postupiti s tom osobom. Taj se autoritet predaje crkvi te braći i sestrama; kako god crkva postupila, postupit će prema vašoj odluci. Prema kojim onda načelima braća i sestre postupaju s raznim vrstama ljudi? Ljudi se mjere prema načelima o kojima smo Ja i čovjek kojeg Duh Sveti upotrebljava razgovarali u zajedništvu svih ovih godina. Nakon što se to riješi, izvijestit ćete Višnjeg o tome što se dogodilo. Ja ću to pogledati, a pogledat će i čovjek kojeg Duh Sveti upotrebljava; obojica ćemo to pregledati. Ponekad vidim da ste situaciju riješili relativno primjereno, a ponekad rezultat postupanja ne odgovara sasvim onome što sam namjeravao. Za određene je pojedince rezultat postupanja stroži od onoga što sam imao na umu, a za neke druge, naravno, rezultat je blaži od onoga što sam imao na umu. Međutim, nikada ne dajem nikakve prijedloge; poštujem vaše odluke i taj autoritet predajem vama i crkvi. Zašto vam ga predajem? Toliko ste godina slušali propovijedi i razgovore u zajedništvu – vjerujem da većina vas ima mjerilo za procjenjivanje zlih ljudi i zlih djela onih koji štete interesima Božje kuće i interesima braće i sestara. Što se tiče toga kako postupati s tim ljudima, više od osamdeset posto ljudi trebalo bi u svojem srcu imati vagu i znati kako ih prikladno procijeniti i s njima postupati. Čak i ako u postupanju nekih crkvenih vođa i djelatnika postoje blaga odstupanja, opći smjer neće biti pogrešan; to je sigurno. Na čemu se to temelji? Temelji se na činjenici da ste razumjeli riječi koje sam vam izgovorio i gledišta kojima sam vas podučavao i kojima sam vas opskrbljivao tijekom svih ovih godina; znate što vam je činiti i Ja vjerujem u vas. Stoga, sudeći prema tim situacijama, bez obzira na to o očitovanjima kakvih osoba Božja kuća razgovara u zajedništvu i kakve osobe razotkriva ili s kakvim osobama postupa, to nema baš nikakve veze s onom vrstom huškanja na koju se misli u svijetu nevjernika. Bez obzira na to s kakvom osobom ili s kojim pojedincem Božja kuća postupa, takvo postupanje nikada nije kampanja; naprotiv, zli ljudi koji čine zlo, opiru se Bogu i suprotstavljaju se Bogu neizbježno će biti razotkriveni. To je neizbježan rezultat. Osim toga, iz Božje perspektive, Bog svakoj osobi koja teži istini i svakoj osobi koja slijedi Boga – uvijek iznova – postavlja lekcije i okruženja. To je prilika da upoznaš Božje djelo i razlučiš zle ljude, a ujedno je i tvoja opetovana primjena istina koje si shvatio i razumio. Prihvatiti stvari od Boga znači učenje lekcija; tako je jednostavno. Te su situacije izvrsne prilike da naučiš lekcije i razlučiš zle ljude. Da Bog nije postavio te zle ljude i antikriste pred tebe te da ti nije dopustio da vlastitim očima vidiš kako ti zli ljudi čine zlo i opiru se Bogu, onda bi te riječi o razlučivanju zlih ljudi i antikrista o kojima sam godinama razgovarao u zajedništvu za tebe mogle biti samo neka vrsta doktrine. Smatrao bi da u crkvi nema ljudi koji su toliko zli i u tvom bi srcu nad tim riječima uvijek stajao upitnik. Iako ne bi zanijekao ove riječi, uvijek bi ih smatrao nekom vrstom doktrine. Ali ako se neki zli ljudi i antikristi doista pojave te se dogode stvarni primjeri, istinski ćeš shvatiti: „Dakle, ovako se Sotona odnosi prema Bogu. Dakle, Sotona i antikristi osjećaju toliku odbojnost prema istini i toliko mrze istinu. Dakle, Sotona i đavli tako su opaki, lažljivi i pohlepni te se tako opiru Bogu. Bog kaže da Sotona nikada ne prihvaća istinu te da Sotona osjeća odbojnost prema istini i mrzi istinu; sada sam to vidio. Ti zli ljudi i antikristi okorjelo lažu. Čak i kad su im činjenice pred očima, oni se i dalje pokušavaju prepirati; oni su doista žive Sotone! Sotone doista nikada ne mijenjaju svoju prirodu!” Bog postavlja te ljude, događaje i stvari samo kako bi ti pomogao da naučiš lekcije. Je li vam to jasno? (Jest.) Stoga, bez obzira na to koje ljude Božja kuća uklanja i s kojima postupa, i bez obzira na to koje ljude razotkriva i razlučuje, priroda toga razlikuje se od prirode unutarnjih borbi ili kampanja bilo koje skupine ili sile u svijetu. U najmanju ruku, sve te stvari koje se događaju u Božjoj kući orkestrira Bog. Kada dođe vrijeme, Bog postavlja ta okruženja kako bi pustio zle ljude da izađu i pokažu se, a zatim daje da ih se otkrije i razotkrije kako bi Božji narod mogao naučiti lekcije. Kada Božji narod vidi da se te stvari događaju, on o njima razgovara u zajedništvu. Kroz razgovor svi stječu sve više znanja i sposobnosti razlučivanja te sve snažnije osjećaju da zli ljudi ne ljube istinu, pa čak i da osjećaju odbojnost prema istini i mrze istinu te da su oni žive Sotone. Sada jasno vide priroda-bit zlih ljudi jer postoje stvarni primjeri. Sve što Božja kuća čini u tom pogledu nešto je što sav Božji izabrani narod mora iskusiti u procesu Božjeg spašavanja ljudi. Gledano u cjelini, sve to orkestrira Bog, stoga to nije kampanja. Kada se te stvari dogode, riječi koje vam izgovaram poput svake su druge propovijedi ili razgovoru u zajedništvu namijenjenom vama – one su svojevrsna opskrba. To jest, Bog postavlja takvu stvar u širem okruženju – a koju ulogu Ja ovdje imam? Samo vam pružam pomoć. Kada nemate jasan pogled ili znanje o toj stvari, razgovaram u zajedništvu o istini kako bih vam pomogao, savjetovao vas i dao vam smjernice. Kakve smjernice dajem? One koje vam omogućuju da jasno prepoznate srž stvari koja je posrijedi i bit tog problema. Uz nekoliko jednostavnih smjernica i podsjetnika odmah zadobivate jasnoću i znate o čemu se radi. Uz samo tu malu pomoć lako prolazite kušnju koju predstavlja ta stvar, upravo onako kao što ste željeli i Bogu predajete zadovoljavajući odgovor. Imate sposobnost razlučivanja zle osobe, više je ne štujete, ona vas više ne zaluđuje i više ne vjerujete u đavolje riječi koje izgovara. Jasno ste spoznali tu osobu: ona okorjelo laže, nikada ne prihvaća istinu i đavao je. Ova je točka zaključena. Prethodno ste je prilično štovali i smatrali ste da je ona netko tko iskreno želi Boga. Sada imate sposobnost razlučivanja te osobe i utvrdili ste da takva osoba ne može postići spasenje te da je takva osoba Božji neprijatelj. Bez obzira na to što se događa u crkvi ili kakve se stvari događaju tijekom vašeg rada, svim djelom koje činim i svim riječima koje izgovaram samo vas neprestano vučem i teglim sa Sobom, čineći sve što je u Mojoj moći da vas dovedem pred Boga i na ispravan put te da vam pomognem da razumijete i zadobijete istinu kako više ne biste bili budalasti ili slijepi i kako se u svojem pristupu bilo kojim ljudima, događajima ili stvarima više ne biste oslanjali na naglost niti se držali svojih starih predodžbi. Kakve god rezultate svrha i cilj Mojeg govora naposljetku postigli u vama, ukratko, imam samo jedan cilj i smjer, a to je dovesti vas pred Boga i omogućiti vam da zauzmete svoje pravo mjesto kao stvorena bića. Dakle, to nije huškanje. Huškanje uključuje spletke i ciljeve ljudske volje, navođenje drugih da preuzimaju rizike kako bi se u tajnosti ostvarili vlastiti ciljevi. Dakle, huškam li vas ovime što činim? (Ne.) Kada zadobijete istinu i naučite neke lekcije, Ja sam zadovoljan; nemam drugih nakana. Činim li to radi vlastitih sebičnih interesa? (Ne.) Naprotiv, moram platiti cijenu, ulagati trud u razmišljanje te nadugo govoriti kako bih neumorno razgovarao u zajedništvu s vama i učinio sve što je moguće da vam jasno objasnim svaku ključnu točku. Na primjer, ako određena stvar uključuje deset ključnih točaka, a Ja izostavim tri ili pet njih, mnogo ćete toga propustiti. Ako samo ukratko razgovaram u zajedništvu o tih deset ključnih točaka, onda će ljudi lošeg kova zadobiti još manje; da bi ljudi dobrog kova nešto zadobili, o ovim se točkama također mora jasno razgovarati u zajedništvu, a s ljudima lošeg kova mora se više puta razgovarati u zajedništvu kako bi razumjeli. Stoga moram jasno objasniti svih deset ključnih točaka kako bi ih svi, dok na okupljanjima dijele i komuniciraju jedni s drugima, postupno sve zadobili. Božja kuća velika je obitelj. Nijedna osoba ne može temeljito jesti i piti sve istine. Svi trebaju međusobno dijeliti; uvijek morate zajedno molitveno čitati, dijeliti i razgovarati u zajedništvu. Samo tako možete razumjeti više stvari i razumjeti ih sveobuhvatnije. Stoga je crkveni život neophodan, a ne možete ni bez međusobnih razgovora u zajedništvu i dijeljenja. Možda si u to vrijeme zadobio tri ili pet od onih deset ključnih točaka o kojima sam govorio, a kasnije, kroz međusobno dijeljenje, možeš zadobiti sedam ili osam. Nakon još nekoliko godina i drugi će dijeliti pa ćeš možda, kako se tvoji dobici postupno nakupljaju iz dana u dan i iz mjeseca u mjesec, na kraju zadobiti svih deset ključnih točaka. Na taj način Moje riječi nisu izgovorene uzalud, zar ne? (Tako je.) Dakle, vi zadobivate istinu i vaš se rast povećava – što Ja time zadobivam? Nadam li se da ćeš Mi pripremiti nešto ukusno za jelo? Ili Mi kupiti kakvu lijepu odjeću? Možda veliku kuću? Ne cijenim te stvari. To je kao kad je David tada želio sagraditi hram za Boga – bi li rekao da je hram bio ono što je Bog tražio? U to vrijeme ljudi doista nisu razumjeli Božje nakane; bili su doista prilično budalasti. Iako Bog to nije tražio, vidjevši da David ima takvo srce, Bog je to prihvatio i prešutno odobrio. U kontekstu tog doba ljudski je rast bio upravo takav; Bog nije imao visoke zahtjeve za ljude. Da se to dogodi danas, bilo bi previše budalasto da ljudi to učine i uopće ne bi bilo u skladu s istina-načelima.

Nikada ne izgovaram riječi huškanja niti činim išta čime huškam ljude. Iako mrzim zle ljude i antikriste, ne huškam sve da ustanu kako bi ih mrzili i odbacili. Sve mnogobrojne riječi koje izgovaram služe tome da omoguće ljudima da razumiju istinu i jasno uvide činjenično stanje, stoga se to ne može nazvati huškanjem. O kojem god aspektu istine razgovaram u zajedništvu, morate se prema njemu ispravno odnositi i biti sposobni ispravno ga shvatiti. Upravo se tako obavlja djelo crkve. Ja samo neumorno razgovaram u zajedništvu i opskrbljujem istinom te neumorno dijelim Svoje znanje i uvide u istinu, Svoja gledišta o raznim stvarima, Svoje znanje o raznim vrstama ljudi te Svoje poglede i stavove prema njima. Moj je konačni cilj tih neumornih razgovora u zajedništvu omogućiti vam da razumijete istinu i uđete u istina-stvarnost. Dakle, što se tiče ovog rezultata, jesam li ga postigao? Je li Božje djelo postiglo taj rezultat? (Jest.) Neki se ljudi stalno boje da pogrešno vjeruju; oni nasjedaju na Sotonine neosnovane glasine, misleći da su zaluđeni i da Onaj u kojeg vjeruju nije Bog, već čovjek. Kažeš da si zaluđen, ali nisu li riječi koje čitaš Božje riječi? Nisu li Božje riječi istina? Nije li ono o čemu se razgovara u zajedništvu na okupljanjima Božje kuće istina? Možeš li zadobiti istinu vjerujući u čovjeka? Koje te djelo koje obavlja Božja kuća zaluđuje? Na temelju čega utvrđuješ jesi li zaluđen? Zaluđen si samo ako ono u što vjeruješ nije istina. Ako je ono u što vjeruješ istina, ne možeš reći da si zaluđen. Čak i ako nisi zadobio istinu, ne može se reći da si zaluđen; može se samo reći da ne težiš istini, da nisi ispravna osoba i da si sam sebi naštetio. Mnogo si godina vjerovao u Gospodina, a nisi zadobio istinu – u čemu je onda bio problem? Zasigurno si štovao pastore i slijedio ljude; to je ono što doista znači biti zaluđen. Božja kuća prema svima postupa pravedno. Ako si voljan vršiti svoju dužnost, Božja kuća daje ti dužnost, a također se brine za tvoje životne troškove bez cjepidlačenja. Nije li to Božje uzdizanje? Ne primaš li posebnu naklonost? (Da.) Koji je onda cilj toga da ti se daje dužnost? Cilj je da kao stvoreno biće, dok vršiš svoju dužnost, možeš uspostaviti čvrst i stabilan odnos sa Stvoriteljem. Na tom temelju Bog te opskrbljuje istinom, a također ti postavlja razna okruženja kako bi naučio lekcije. Božja kuća također stalno razgovara s tobom u zajedništvu o istini i načelima vršenja raznih dužnosti. Ulaže li Bog mnogo truda u razmišljanje kako bi pomogao ljudima da zadobiju istinu? Obavlja li Božja kuća mnogo djela u tu svrhu? (Da.) Ljudi imaju najveću korist u svemu tome. Ti ne težiš istini, već težiš samo slavi, dobitku i statusu, a ipak kažeš da si pretrpio gubitak. Ne izvrćeš li crno i bijelo kada to kažeš? Imaš li imalo savjesti kada tako govoriš? Neki ljudi kažu: „Vršenje dužnosti u Božjoj kući tako je teško; poslu koji moraš obaviti nema kraja!” Tvoja je učinkovitost u vršenju dužnosti tako niska, stoga bi se trebao pokrenuti. Stalno želiš jesti besplatno bez ikakvog rada; to nije u skladu s načelima. Neki ljudi stalno žele jesti besplatno i ne obavljati nikakav rad; u čemu je tu problem? Nisu li ti ljudi proždrljivci? Mora da su umrli u prošlom životu od gladi! Dolaze u Božju kuću samo zato što žele jesti besplatno. Ljudi koji imaju savjest i razum nisu voljni to činiti. Ako im Božja kuća dopusti da se nasite, oni mogu uzvratiti za Božju milost i ljubav te mogu dobro vršiti svoju dužnost ne bježeći od teškoća ili umora. Ljudi bez savjesti i razuma stalno žele jesti besplatno. Prestravljeni su da bi, ako obave imalo posla, to moglo značiti da će pretrpjeti gubitak, pa jedu više kako bi iskoristili Božju kuću. Mogu li takvi ljudi dobro vršiti svoju dužnost? Mislim da će prije ili kasnije biti isključeni. Neki ljudi također kažu: „Naporno je raditi u Božjoj kući!” Pa ti nemaš nikakvih jakih strana. Ako ne radiš i ne vršiš svoju dužnost, onda ćeš se morati vratiti u svijet kako bi radio za život – zar posao koji ćeš ondje raditi neće biti naporan? Želiš li besplatno jesti u Božjoj kući? Božja kuća nije starački dom niti je dobrotvorna ustanova. Ako uvijek želiš jesti besplatno, nisi li lišen savjesti? Da i ne ulazimo u to koliko je Božja kuća potrošila na vašu hranu, odjeću i svakodnevne troškove – samo u smislu istine koju ste zadobili, čime biste je uopće mogli kupiti? Biste li je mogli kupiti zlatom ili dijamantima? Ne biste je mogli kupiti ničim; istina je neprocjenjiva. Dok vas opskrbljujem istinom, jesam li od vas tražio ijedan novčić? (Nisam.) Koliko cijelog Svojeg srca moram uložiti u propovijedanje vama? Koji vam od Mojih razgovora u zajedništvu o istini nije omogućio da zadobijete korist? Koje je okupljanje bilo gubljenje vašeg vremena i energije? (Nijedno.) Bio sam i više nego pošten prema vama. Svaki put kada propovijedam, omogućujem vam da nešto zadobijete. Kada čavrljam i neobavezno razgovaram s vama, čak i ako ispričam šalu, sve je to zato da bih vam pomogao razumjeti istinu. Stoga neprestano govorim kako biste mogli razumjeti istinu. Unatoč tome, neki ljudi i dalje govore da su zaluđeni vjerovanjem u Boga. Jesu li zaluđeni? (Nisu.) Jedno je sigurno u vezi s onima koji kažu da su zaluđeni: oni nisu Božje ovce. Budući da nisu Božje ovce, ne mogu uživati u blagoslovu razumijevanja istine. Trebali bi trpjeti muke grijeha i živjeti u boli, dok ih Sotona muči kako mu se prohtije i nastavlja ih kvariti, a zatim propasti zajedno sa Sotonom; to je njihovo zasluženo odredište. Budući da nisu Božje ovce, ne mogu uživati u tom blagoslovu. Čim pročitaju Božje riječi, ne mogu ih podnijeti niti se nositi s njima u svojem srcu, baš poput nekih ljudi koji su zle sreće i ne mogu se nositi s blagoslovima; ako uživaju u predobrom životu, umrijet će mladi. Recite Mi, toliko se godina okupljam i razgovaram u zajedništvu s vama – jesam li ikada od vas tražio ijedan novčić? (Nisi.) Neki su Mi ljudi pokušali osobno dati nekoliko stotina yuana i tražili od Mene da kupim neke dodatke prehrani kako bih poboljšao Svoje zdravlje. Rekao sam: „Ne treba Mi to, imam dovoljno. Zadrži taj novac ili vidi što je potrebno crkvi pa kupi nešto za nju, ili vidi kojoj braći i sestrama treba novac za životne ili putne troškove, pa im ga daj. Nema potrebe da ga daješ Meni.” Ima i ljudi koji Mi osobno daju neke dobre stvari, a sve ih bez iznimke odbijam. Od početka do danas nisam uzeo ni novčića niti ijednu stvar od bilo kojeg pojedinca. Neki Mi ljudi prinose neke predmete, a Ja ih većinom odbijam. Ako je to doista nešto što Mi treba, prihvatit ću malo, a onda također moram izraziti Svoju zahvalnost. Nikada ni od koga nisam zahtijevao nikakve osobne predmete. Ne bih tražio od tebe da Mi nešto daš ili pošalješ samo zato što vidim da nosiš lijepu odjeću ili dobro jedeš; nikada nisam tražio ništa od toga. Svih ovih godina Moja okupljanja i razgovori u zajedništvu s vama bili su besplatni. Nisam od vas tražio ni centa niti sam tražio da Mi predate ijedan novčić. Štoviše, na našim okupljanjima i razgovorima u zajedništvu nikada ne govorimo o davanju prinosa. Stoga ne znam kako neki ljudi koji su prihvatili ovu etapu djela i vjerovali toliko godina i dalje mogu govoriti da su zaluđeni. Kako si zaluđen? Je li ti netko na prijevaru uzeo novac ili si namamljen na blud? Ni jedno ni drugo. Kako onda karakterizirate nekoga tko može govoriti takve stvari? (On je bezvjernik.) On je bezvjernik. On nije Božja ovca; on je đavao, stoga može bljuvati otrovne klevete.

Kada se okupljamo, uvijek razgovaramo u zajedništvu o istini, a nakon toliko godina razgovora u zajedništvu konačno ste naučili osnove. Vidim da sada u toliko mnogo iskustvenih svjedočanstava ljudi sada imaju neka iskustva i znanje o raznim stvarima s kojima se susreću u životu, osobito u vršenju svoje dužnosti. Svi su ostvarili neke dobitke u istini i postigli određeni rast u životu. To pokazuje da ste, često slušajući Mene kako govorim i propovijedam, razvili ispravne misli i gledišta te podijelili istinsko iskustveno znanje; to je ono što Me najviše raduje vidjeti. Potičem vas da pišete više članaka s iskustvenim svjedočanstvima. Čak i ako je vaše razumijevanje plitko, zapišite ga ako je barem donekle relevantno; što više pišete, to će vaše razumijevanje postajati dublje. Upravo tako ljudi spoznaju istinu, razumiju istinu i doživljavaju istinu. Što tome ozbiljnije pristupaš i što veću važnost tome pridaješ u svom srcu, to ćeš u svom razumijevanju istine imati određenije misli i gledišta. Što su ti misli i gledišta određeniji, to će više sadržaja imati ono što napišeš kada staviš olovku na papir te ćeš biti sposobniji izraziti to u pisanom obliku. Ali ako o stvarima promišljaš samo podsvjesno ili o njima razmišljaš samo površno, nećeš razviti nikakve određene misli ili gledišta. Kada staviš olovku na papir, pomislit ćeš: „Imam razumijevanje – zašto ga ne mogu prenijeti u pisanom obliku?” Ne možeš ga izraziti jer nemaš misli ni gledišta, i ne znaš kako pisati. Bez misli i gledišta članak koji napišeš neće imati dušu, smjer ni cilj i nećeš moći odrediti njegovu glavnu misao. Ako ne znaš i ne možeš odrediti koji je cilj pisanja članka, kakve se rezultate nadaš njime postići, koja si istina-načela koja se odnose na to shvatio te koju si istinu koja se odnosi na to shvatio, nećeš moći početi pisati. Ako možeš odrediti te stvari, ako znaš što je zapravo istina, u čemu je tvoja lažnost i iskrivljenost, koje si stvari preokrenuo i što si zadobio time što sada razumiješ istinu – ako je sve to jasno, moći ćeš staviti olovku na papir. Mnogi su ljudi već ostvarili neke dobitke u tom pogledu, što se može vidjeti iz tih članaka s iskustvenim svjedočanstvima koje je objavila Božja kuća. Dio ljudi već je počeo ostvarivati konkretan ulazak u život, a naravno, dio ljudi ostvario je i konkretne dobitke u istini. Može se sa sigurnošću reći da su ovom dijelu ljudi koji su ostvarili dobitke u istini neka istina-načela u njima već postala njihov život. To je vrlo dobar početak, a ujedno i sjajna pojava. Može se reći da su ti dobici rezultat toga što je tijekom svih ovih godina naš razgovor u zajedništvu o raznim aspektima istine postajao sve detaljniji i konkretniji. Zašto navodim taj primjer? Zato da bih vam rekao kako, nakon što ste toliko godina slušali Moje propovijedi i razgovore u zajedništvu, na temelju istina koje možete razumjeti, bilo na razini doktrine ili na praktičnoj razini, više ne biste trebali smatrati Božju kuću takozvanom „ljudskom skupinom”. Bez obzira na to o kojem se aspektu istine razgovara u zajedništvu, koju konkretnu stvar pokušavate spoznati ili o kojim se posebnim ponašanjima i incidentima zlih ljudi razgovara u zajedništvu, više ih ne biste trebali mjeriti mislima i gledištima nevjernika. Umjesto toga, trebali biste ih prihvatiti od Boga, nastojati naučiti lekcije, odnositi se prema njima ozbiljno, a zatim pomno promišljati i učiti istine koje bi unutar tih stvari trebalo razumjeti. Moraš zapamtiti ovo: bilo da je riječ o Mojem razgovoru u zajedništvu, razgovoru u zajedništvu čovjeka kojeg upotrebljava Duh Sveti ili razgovoru u zajedništvu braće i sestara na nižim razinama, ako se razgovor doista tiče vrste zle osobe koju bi ljudi trebali razlučiti ili vrste lekcije koju bi trebalo naučiti, sve dok se tiče istine i sve dok je to aspekt istine koji bi trebao razumjeti i dokučiti, trebao bi se prema tome ispravno odnositi i shvatiti to ozbiljno. Čak i ako su postupci nekolicine pojedinaca donekle radikalni i tvrdoglavi, u redu je dok god ti ne postupaš tako. Usredotoči se na istinu, uloži trud u istinu, spoznaj bit činjenica o pitanju koje je posrijedi, spoznaj i razluči negativne osobe, prihvati pozitivne stvari i postupaj u skladu s pozitivnim putem – tako ćeš postići željeni učinak i moći ćeš požnjeti žetvu. Ne bi trebao pristupati tome s gledištima nevjernika i stalno razmišljati: „Kada Božja kuća razgovara u zajedništvu o zlim ljudima, razotkriva ih i uklanja, ona pokreće kampanju; ona nas huška i mami da činimo određene stvari. Bojim se da bih na kraju mogao nastradati i navući nevolju na sebe ako razotkrijem zle ljude.” Nema potrebe brinuti se o tome; u Božjoj kući istina apsolutno drži vlast. Ako vjeruješ da Bog ima suverenost, da je Bog svemoguć i da je Bog pravedan, onda bi trebao ispravno shvaćati tu stvar i imati ispravan stav prema njoj te nastojati da pri susretu sa svakom stvari i ovim posebnim incidentima požnješ žetvu u istini, umjesto da činiš sve što možeš kako bi zaštitio sebe ponašajući se kao promatrač ili bezvjernik. Razumijete li? (Da.) Vidiš, jesu li ti ove riječi koje izgovaram od pomoći? (Jesu.) Ako želiš biti promatrač i živjeti plašljivo, onda je tvoja vjera u Boga premala; ne vjeruješ u činjenice Božje pravednosti i svemogućnosti niti u činjenicu da Bog ima suverenost nad svim stvarima. Čak i ako se ne može reći da si bezvjernik, u najmanju ruku imaš skeptičan stav; nisi predao svoje srce Bogu i nemaš istinsko srce za Boga. To je jedna vrsta osobe: vrlo je plašljiva i, kada crkva obavlja djelo čišćenja i treba razotkriti antikriste i zle ljude, ona se povlači, izbjegava i pristaje na kompromis. Postoji i druga vrsta bezvjernika koji u susretu s takvim stvarima misli: „Božja kuća ponovno pokreće kampanju. Neću sudjelovati u tome. Neću ništa reći. Što ako kažem nešto pogrešno i budem izbačen? Neću nikoga razotkriti i neću ni od koga stvarati neprijatelje. Sve što trebam učiniti jest zaštititi sebe; moram sačuvati sebe. Ne vidim ničija zla djela, ne čujem ničije besmislene riječi te nisam svjestan niti vidim da itko čini išta čime uzrokuju prekide i ometanja ili štete interesima Božje kuće. Sve to nema nikakve veze sa mnom.” To je gledište bezvjernika. Ne samo da ne štitiš interese Božje kuće, nego se Božjoj kući i smiješ, dok istovremeno činiš sve što možeš kako bi zaštitio sebe, čime izdaješ interese Božje kuće. Kakva je u Božjim očima takva osoba? Voli li Bog takve ljude? (Ne, u Božjim očima takva je osoba nevjernik.) Ako si takav, Bog se prema tebi odnosi kao prema nevjerniku. Možda vršiš svoju dužnost, ali Bog te ne prihvaća niti te priznaje kao Svoje stvoreno biće – to za tebe znači nevolju. Čak i ako se prilično dobro štitiš, od toga nema nikakve koristi; moraš dopustiti Bogu da te štiti. Ako te Bog štiti, onda ćeš biti potpuno siguran; ako te Bog štiti, moći ćeš zadobiti istinu i Božje prihvaćanje. Trebao bi se moliti za Božju zaštitu te ispuniti dužnost i odgovornost koju bi osoba trebala ispuniti; nemoj se pokušavati zaštititi oslanjajući se isključivo na sebe. Koliko si sposoban da možeš zaštititi vlastiti život? Koliko si sposoban da možeš osigurati vlastito odredište? Nisi toliko sposoban; nemaš kontrolu nad samim sobom. Ako si pametan, trebao bi se predati, zauzeti svoj ispravan položaj kao stvoreno biće kada se susretneš s bilo kojom stvari, ispuniti svoje odgovornosti i svoju dužnost i učiniti sve što možeš kako bi zaštitio interese Božje kuće. Ako svoju dužnost možeš vršiti posvećeno i dobro te ako možeš štititi interese Božje kuće, vidi hoće li te Bog predati Sotoni, hoćeš li umrijeti i hoće li te crkva izbaciti. Ako ne možeš biti siguran ni u to, onda si ti potpuni bezvjernik; ti si nevjernik. Bog ne spašava niti usavršava nevjernike; On ne želi takve ljude. Razumijete li? (Da.) Kada budeš imao takve misli i gledišta, sljedeći put kada se susretneš s bilo kojom stvari, nemoj se držati po strani. Moraš smatrati sebe članom ove velike obitelji koja je Božja kuća. Interesi Božje kuće tiču se interesa svakog brata i sestre, a tiču se i tvojih interesa. Kada interesi Božje kuće budu oštećeni, trebao bi shvatiti da su i tvoji vlastiti interesi oštećeni. Trebao bi ustati kako bi tome stao na kraj i to razlučio, a zatim razgovarati u zajedništvu s braćom i sestrama kako biste zaštitili interese Božje kuće. To je ono što bi ljudi u Božjoj kući trebali činiti i ponašanje koje bi trebali pokazivati; to je ono što bi Božji narod i dobri vojnici kraljevstva trebali činiti. Razumijete li? (Da.)

U redu, ovdje ćemo završiti naš razgovor u zajedništvu za danas. Doviđenja!

19. listopada 2024.