35. poglavlje

Trenutačno su svi ljudi, u različitoj mjeri, zakoračili u grdnju. Baš kao što je Bog rekao: „Napredujem s čovjekom rame uz rame.” To je potpuno točno, ali ljudi to još uvijek nisu u stanju u potpunosti razumjeti. Kao rezultat toga, Bog je učinio nešto nepotrebnog djela. Bog je rekao: „Podržavam ih i opskrbljujem u skladu s njihovim rastom. Budući da su ljudi središnji likovi u cijelom Mojem planu upravljanja, više smjernica dajem onima kojima je dodijeljena uloga ‚čovjeka’, omogućujući im da tu ulogu odigraju svesrdno i najbolje što mogu”, kao i: „Međutim, njihovu savjest ne kritiziram izravno; naprotiv, nastavljam ih strpljivo i sustavno usmjeravati. Uostalom, ljudi su slabi i nesposobni obaviti ikakav rad.” Bog ovako razmišlja: čak i kad bi na kraju istrijebio sve te ljude, Njegovo bi se djelo na zemlji i dalje nastavilo u skladu s Njegovim prvotnim planom. Bog ne čini beskorisno djelo; sve što Bog čini je dobro. Kao što je Petar rekao: „Čak i kad bi se Bog igrao ljudima kao igračkama, na što bi se ljudi mogli požaliti? Kakvo bi pravo imali?” Nije li to ono što Bog danas postiže s čovječanstvom? Mogu li ljudi doista imati takav uvid? Zašto je Petar, koji je živio prije nekoliko tisuća godina, bio u stanju reći takvo što, dok današnji „Petri”, koji žive u ovom visokotehnološkom, moderniziranom dobu, to ne mogu? Ne mogu sa sigurnošću reći napreduje li povijest ili nazaduje, i još nitko ne može odgovoriti na pitanje ide li znanost unaprijed ili unatrag. Sve što je Bog učinio u ljudima imalo je za cilj učiniti ih pozitivnima i omogućiti njihovu životu da sazrije. Zar ljudi to ne mogu shvatiti? Sve zbog čega si negativan tvoja je slabost, ključna točka ranjivosti koju će Sotona napasti. Vidiš li to jasno? Zašto je Bog ovako govorio? „Preklinjem čovječanstvo krajnje ozbiljno i iskreno. Jesu li oni doista nesposobni učiniti ono što tražim?” Što znače ove riječi? Zašto je Bog postavio to pitanje? To pokazuje da čovječanstvo ima previše negativnih aspekata, a i jedan negativni čimbenik dovoljan je da se ljudi spotaknu. Možeš isto tako pogledati i vidjeti što će donijeti ostanak u negativnosti. Sve što Bog čini, čini radi usavršavanja čovječanstva. Zahtijevaju li ove riječi ikakvo daljnje tumačenje? Ne – koliko vidim, nema potrebe. Može se reći da je ljude zaposjeo Sotona, ali bilo bi mnogo bolje reći da je ljude zaposjela negativnost. To je jedno očitovanje čovječanstva, dodatak čovjekovu tijelu. Stoga svi ljudi nesvjesno padaju u negativnost, a potom i u grdnju. To je zamka koju je Bog pripremio za čovječanstvo, a upravo u to vrijeme ljudi najviše pate. Budući da prebivaju u negativnosti, ljudima je teško izbjeći grdnju. Nije li upravo tako ovih dana? Ali kako ljudi mogu zanemariti Božje riječi: „Sotona je danas krajnje razuzdan. Zašto ne iskoristim ovu priliku da pokažem žarište Svog djela i otkrijem Svoju silu?” Kažem nekoliko riječi kojima ih podsjetim i, odjednom, ljudi iz crkava ulaze u grdnju. To je zato što, nakon dva mjeseca obavljanja Božjeg djela, ljudi još nisu doživjeli mnogo promjena u sebi. Oni Božje riječi jednostavno analiziraju svojim umom, a njihovo se stanje zapravo uopće nije promijenilo. I dalje su negativni. Budući da je to tako, kada Bog spomene da se bliži vrijeme grdnje, ljudi se odmah uznemire, misleći: „Ne znam je li me Bog predodredio niti znam mogu li ostati postojan pod ovom grdnjom. Još je teže znati kojim će metodama Bog grditi ljude.” Svi se ljudi boje grdnje, ali ipak nisu u stanju promijeniti tu stvarnost. Jednostavno pate u tišini, ali se isto tako boje da neće moći ostati postojani. U takvim okolnostima, bez grdnje koja se obrušava na njih i bez mučenja riječima, ljudi su nesvjesno ušli u grdnju. Stoga su svi nervozni i uznemireni. Upravo se zato i kaže da „žanju ono što su posijali”, jer ljudi ne razumiju Božje djelo. Zapravo, Bog nije sklon više trošiti riječi na te ljude; čini se da je Bog usvojio drukčiji način postupanja s njima, način koji nije prava grdnja. To je kao kada čovjek uhvati pile i podigne ga da vidi je li kokoš ili pijetao; to se možda ne čini osobito važnim, ali pile će, unatoč tome, biti toliko uplašeno da će se boriti kako bi se oslobodilo, kao da je prestravljeno da će ga vlasnik ubiti i pojesti. To je zato što pile nema spoznaje o samom sebi. Zašto bi netko ubio i pojeo pile koje teži svega stotinjak grama? Ne bi li to bilo besmisleno? To je upravo kao što je Bog rekao: „Zašto Me onda ljudi stalno izbjegavaju? Je li to zato što ću se prema njima odnositi kao prema pilićima koje treba ubiti čim ih se uhvati?” Stoga je sva ljudska patnja „nesebična” predanost i može se nazvati beskorisnom cijenom koju treba platiti. Ljudi su uplašeni zato što ne poznaju sebe; zbog toga ne mogu riskirati svoj život. To je ljudska slabost. Jesu li riječi koje je Bog izgovorio: „Na kraju, neka ljudi spoznaju sami sebe. To je Moj konačni cilj”, zastarjele? Tko uistinu poznaje samog sebe? Ako netko ne poznaje samog sebe, što mu onda daje pravo da bude grđen? Uzmimo janjad za primjer. Kako mogu biti zaklana ako nisu izrasla u ovce? Kako ljudi mogu uživati u stablu koje nije donijelo plod? Svi pridaju preveliku važnost „cijepljenju”. Stoga ljudi poste i gladuju. To je primjer žetve onoga što su posijali, nanošenja štete samima sebi, a ne Božje okrutnosti i nečovječnosti. Ako jednoga dana ljudi iznenada spoznaju sami sebe i zadrhte od straha pred Bogom, tada će ih Bog početi grditi. Jedino će tako ljudi dragovoljno prihvatiti teškoće te postati poslušni u srcu i govoru. Ali kako danas stoje stvari? Sve se ljude grdi protiv njihove volje, poput djece koju se tjera da skuhaju obrok. Budući da je to tako, kako se ne bi osjećali nelagodno? Svi misle: „Pa dobro! Kad me već grde, mogao bih i pognuti glavu i priznati krivnju! Što mogu učiniti? Čak i ako plačem, ipak moram udovoljiti Bogu, pa što mogu učiniti? Bilo kako bilo, to je put na kojem se sada nalazim. Pa dobro! Pripisat ću to svojoj lošoj sreći!” Ne razmišljaju li ljudi tako?

Kao što je Bog rekao: „Čovječanstvo se dobro ponaša; nitko Mi se ne usuđuje suprotstaviti. Pod Mojim usmjeravanjem svi obavljaju ‚posao’ koji sam im dodijelio.” To je dovoljno da pokaže da nijedan čovjek dragovoljno ne prima grdnju – grdnju koja k tome dolazi od Boga – jer svi žele živjeti u dokolici, a ne u nemiru i kaosu. Bog je rekao: „Tko se ne boji smrti? Jesu li ljudi doista stavili svoj život na kocku?” To je potpuno točno; svi se boje umrijeti, osim, naravno, kada su obuzeti gnjevom ili očajem. To je ljudska suština i s tim se najteže nositi. Bog je danas došao upravo kako bi riješio tu nepriliku. Svi su ljudi nemoćni, pa je Bog posebno došao kako bi među njima osnovao specijalističku bolnicu u kojoj se mogu izliječiti od te bolesti. Ljudi se ne mogu izvući iz zamki te bolesti, zbog čega su u svojem srcu tjeskobni, pate od prekomjerne unutarnje vrućine u ustima i trbuh im otiče. S vremenom se količina plina u njihovu trbuhu povećava, što dovodi do povećanja tlaka i naposlijetku im želudac puca te svi umiru. Stoga će Bog tada izliječiti tu ozbiljnu ljudsku bolest. Budući da će svi umrijeti, neće li time čovjekova bolest biti izliječena? Bog je namjerno došao obaviti ovo djelo. Budući da se ljudi jako boje smrti, Sâm Bog je došao obaviti ovo djelo zajedno s ljudima; budući da imaju tako malo hrabrosti, On im je najprije dao primjer koji mogu promatrati. Ljudi su se voljni pokoriti tek nakon što vide Božji primjer. Zbog toga je Bog rekao: „Budući da nitko nije mogao provesti Moje djelo, osobno sam stupio na bojno polje kako bih se upustio u borbu na život i smrt sa Sotonom.” Ovo je odlučujuća bitka, pa će ili riba umrijeti ili će se mreža rastrgati. Toliko je sigurno. Budući da će duh na kraju pobijediti, tijelo neizbježno mora biti odneseno smrću. Razumijete li što to podrazumijeva? Ipak, nemojte biti preosjetljivi. Možda je prethodna rečenica jednostavna, a možda je složena. Bilo kako bilo, ljudi je ne mogu dokučiti – toliko je sigurno. Ljudi u patnji mogu prihvatiti oplemenjivanje Božje riječi, što bi se moglo nazvati njihovom srećom ili njihovom nesrećom. Ipak, svejedno bih podsjetio da su Božje namjere, uostalom, ispravne – za razliku od namjera ljudi koji uvijek teže kovanju planova i uređenja radi njih samih. To vam treba biti jasno; nemojte zapasti u beskrajno promišljanje. Nije li to upravo ljudska slabost? Svi su takvi; umjesto da u određenoj mjeri ljube Boga, oni u određenoj mjeri ljube sami sebe. On je Bog koji je ljubomoran na čovjeka, pa uvijek postavlja zahtjeve pred njega. Što ljudi više vole sebe, to Bog više zahtijeva da vole Njega, i to su Njegovi zahtjevi prema njima stroži. Kao da Bog namjerno zadirkuje ljude. Ako Ga ljudi uistinu vole, čini se da ih On ne priznaje. Zbog toga se ljudi češkaju po glavi i zapadaju u duboko razmišljanje. Ovo je prikaz Božje naravi, tek kratak spomen jedne ili dviju stvari. To je Božja namjera. To je ono što Bog zahtijeva od ljudi da znaju i to je stvar od najveće žurnosti. To je novi zadatak, a ljudi moraju naporno raditi na njemu kako bi ostvarili proboj i postigli novi napredak. Razumijete li to? Trebam li reći više o toj temi?

Bog je o prijašnjim dobima rekao: „Nikada nisam odabrao nijednu osobu; svi su bili odbijeni Mojim tihim pismom. To je zato što ljudi u prošlosti nisu služili isključivo Meni, pa ih zauzvrat ni Ja nisam isključivo volio. Uzeli su Sotonine „darove”, a zatim se okrenuli i ponudili ih Meni. Nisu li Me oni na taj način oklevetali?” Kako se ove riječi mogu objasniti? To je kao što je Bog rekao: „Svi darovi potječu od Sotone.” Prošli naraštaji apostola i proroka u potpunosti su se oslanjali na darove kako bi obavljali svoj rad, a Bog je naraštajima koristio njihove darove kako bi provodio Svoje djelo. Zato se kaže da služenje svih ljudi s darovima dolazi od Sotone. Međutim, zbog Božje mudrosti: „Ja koristim Sotoninu spletku kao Svoj kontrast.” Stoga je Bog službu ljudi koji imaju darove nazvao „Sotoninim darovima”, i samo zato što su od Sotone, Bog taj postupak naziva „klevetom.” To nije neutemeljena optužba protiv ljudi; naprotiv, to je dobro utemeljeno i prikladno objašnjenje. Stoga: „Nisam otkrivao Svoju odbojnost; naprotiv, njihovu sam spletku okrenuo u Svoju korist tako što sam te 'darove' dodao materijalima Svojeg upravljanja. Kasnije, nakon što bi bili strojno obrađeni, spalio bih preostale nečistoće.” To je ono predivno u Božjem djelu. Ova se točka najmanje slaže s ljudskim predodžbama, jer nitko ne bi pomislio da oni koji vladaju kao kraljevi nisu ljudi s darovima, već oni nedaroviti ljudi koje Bog voli. Kao što se može vidjeti, ideje i nade Witnessa Leeja i Watchmana Neeja pretvorile su se u pepeo, a isto vrijedi i za današnje ljude koji posjeduju darove. Sada je Bog započeo ovo djelo i postupno povlači cjelokupno djelo Duha Svetog u ljudima koji služe kao kontrast Njegovu djelu. Kada Božje djelo bude u potpunosti završeno, svi će se ti ljudi vratiti na svoje prvobitno mjesto. Međutim, potičem ljude da zbog Mojih riječi ne postupaju nepromišljeno. Trebate dopustiti da stvari idu svojim prirodnim tijekom i postupati u skladu s koracima Božjeg djela, kako ga ne biste prekinuli. Razumijete li ovu točku? Jer to su koraci i metoda Božjeg djela. Kada Bog „obradi” te „darove” u „gotove proizvode”, sve će Njegove namjere postati očite, a svi će darovi koji Mu služe biti eliminirani; međutim, Bog će imati gotove proizvode u kojima će uživati. Razumijete li to? Ono što Bog želi gotovi su proizvodi, a ne obilni darovi koje Mu ljudi nude. Tek kada svi zauzmu svoje pravo mjesto, što znači kada se Bog vrati na Svoj prvobitni položaj, a đavli također sjednu na svoja mjesta, kao i anđeli, bez iznimke – tek će se tada na Božjem licu pojaviti zadovoljan osmijeh, jer će Njegove namjere biti zadovoljene, Njegov cilj ostvaren. Bog više neće tražiti „pomoć” od đavala, jer će Božje namjere ljudima biti otvoreno objavljene, a ljudi ih više nikada neće biti primorani prenositi. U to će vrijeme ljudska tjelesna tijela postati jedno s njihovim duhom. To je ono što Bog ljudima čini očitim; to je konačno odredište duha, duše i tijela. To je sažetak izvornog značenja „čovječanstva.” To ne treba podrobno istraživati; o tome je dovoljno znati jednu ili dvije stvari. Razumijete li?