31. Ne treba mi tvoj nadzor
Ubrzo nakon što sam prihvatila djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana, za to je doznao pastor Lee. Jednog me dana nazvao i zamolio da dođem u crkvu. Mislila sam si, dobro je poznavao Bibliju, služio je Gospodinu niz godina i bio je uistinu pobožan. Povrh toga, uvijek nam je govorio da budno čekamo Gospodinov povratak, a ja sam mu željela propovijedati evanđelje i reći da se Gospodin Isus vratio. Pomislila sam kako je ovo dobra prilika. Ali kad smo se sreli, na moje iznenađenje, prijekorono me pogledao i zahtijevao da mu kažem: „Mildred, kako kao đakonica uopće možeš vjerovati u Svemogućeg Boga? Zašto se nisi došla posavjetovati sa mnom prije nego što si to prihvatila? Mogao sam to provjeriti za tebe! Očito ti nedostaje biblijskog znanja, a bez našeg nadzora, vrlo lako te se može navesti na pogrešan put.” Kad sam čula pastora Leeja kako to govori, bilo mi je jako neugodno. Pomislila sam: „Istraživanje istinitog puta moja je osobna sloboda, zašto bih za to trebala vaše odobrenje ili nadzor? Osim toga, vjerujem u Gospodina više od dva desetljeća i iako ne znam toliko o Bibliji kao vi, nije da nemam vlastito mišljenje i stavove! Marljivo sam to istraživala tri mjeseca. Pročitala sam mnoge riječi Svemogućeg Boga i tek kad sam bila sigurna da su riječi Svemogućeg Boga Božji glas, prihvatila sam ih.” Stoga sam odgovorila: „Pastore Lee, dovoljno je samo pročitati riječi Svemogućeg Boga kako bi se znalo je li On Gospodin Isus koji se vratio ili ne.” Zatim sam na telefonu otvorila aplikaciju Crkve Svemogućeg Boga i naglas pročitala odlomak riječi Svemogućeg Boga. Svemogući Bog kaže: „U cijelom univerzumu činim Svoje djelo, a na Istoku gromoglasna tutnjava izvire neprestano, tresući sve narode i sve vjeroispovijedi. Moje izjave jesu ono što je sve ljude dovelo do današnjeg dana. Ja činim da svi ljudi budu osvojeni Mojim izjavama, da upadnu u ovaj tok i da se preda Mnom predaju, jer sam odavno povukao slavu Svoju s cijele zemlje i nanovo je izlio na Istoku. Tko ne čezne da vidi slavu Moju? Tko nestrpljivo ne iščekuje Moj povratak? Tko ne žudi za ponovnom pojavom Mojom? Tko ne čezne za divotom Mojom? Tko ne bi išao ka svjetlu? Tko ne bi vidio bogatstva Kanaana? Tko ne čezne za povratkom Otkupitelja? Tko se ne divi Njemu koji posjeduje silnu moć? Moje izjave će biti propagirane po cijeloj Zemlji i izjavljivat ću i govorit ću više riječi Svom izabranom narodu, poput moćnih gromova što potresaju planine i rijeke. Ja Svoje riječi govorim cijelom univerzumu i čovječanstvu. Zato su riječi iz usta Mojih postale čovjekovo blago i svi ljudi cijene Moje riječi. Munja sijeva od Istoka, pa sve do Zapada. Moje su riječi takve da se čovjek nevoljko odvaja od njih, a one su mu također nedokučive, a još više – one u čovjeku izazivaju radost. Poput novorođenčadi, svi ljudi osjećaju zadovoljstvo i veselje i slave Moj dolazak. Posredstvom Mojih izjava, sve ljude ću dovesti preda Se. Počev od tad, službeno ću stupiti među čovječanstvo i učiniti da Mi ono dođe iskazati štovanje. Sa slavom kojom zračim i riječima iz usta Mojih, svi ljudi dolaze preda Me i vide kako munja sijeva od Istoka, da sam sišao i na ‚Maslinovu goru’ na Istoku, da sam davno došao na zemlju i da više nisam židovski Sin, već Munja Istoka. Jer Ja sam odavno uskrsnuo i napustio ljude, a onda sam se u slavi ponovno pojavio među njima. Ja sam Onaj koji je obožavan bezbroj doba prije sadašnjeg, a Ja sam i dojenče koje je narod Izraela napustio bezbroj doba prije sadašnjeg. Još i više, Ja sam i preslavni Svemogući Bog sadašnjega doba!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Tutnjava sedam gromova – proročanstvo o širenju evanđelja kraljevstva cijelim svemirom.). Nije ni pričekao da završim, već me prekinuo, nestrpljivo govoreći: „Nema potrebe da nastavljaš. Preuzeo sam tu aplikaciju davno prije i pročitao sam riječi Svemogućeg Boga. One svjedoče da su Njegove riječi Božje riječi, ali to nije moguće! Sve su Božje riječi u Bibliji. Ne može biti nikakvih Božjih izjava izvan toga. Čak i ako riječi Svemogućeg Boga sadrže autoritet, ja i dalje neću vjerovati u Njega!” Zaista sam se iznenadila kad sam ga čula da to govori. Kako je kao pastor mogao reći da neće vjerovati u Svemogućeg Boga, čak i ako Njegove riječi sadrže autoritet? Nije li on vjernik? Odgovorila sam protupitanjem: „Pastore Lee, usuđujete li se tvrditi da se sve Božje riječi nalaze isključivo u Bibliji? I sami ste često navodili Ivana 21,25, ‚A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.’ Gospodin Isus je radio i propovijedao na zemlji tri i pol godine. Što mislite, koliko je toga rekao svaki dan? Što mislite, koliko je toga rekao u svakoj propovijedi koju je održao? Tijekom te tri i pol godine, Gospodin Isus je sigurno održao toliko propovijedi, rekao toliko stvari, bilo bi ih nebrojeno mnogo! Ono što je zabilježeno u četirima evanđeljima može predstavljati samo malen, ograničen dio, tek vrh sante leda. Zato je tvrdnja da izvan Biblije nema Božjih riječi jednostavno nespojiva sa stvarnošću. Osim toga, Gospodin Isus je davno prorekao: ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada to ne možete nositi. No kada dođe On – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu’ (Iv 16,12–13). Isto tako, u Knjizi Otkrivenja je prorečeno da će se Gospodin vratiti u posljednjim danima i otvoriti svitak, da će govoriti crkvama. Sve bi ovo bile nove riječi koje je Bog izgovorio u posljednjim danima i nema šanse da su mogle biti zabilježene u Bibliji unaprijed. Dakle, kad izvan Biblije ne bi postojala nikakva Božja djela ili riječi, kako bi se ta proročanstva mogla ispuniti? U posljednjim danima, Svemogući Bog je izrazio sve istine koje pročišćuju i spašavaju čovječanstvo, a to je upravo svitak za koji je u Knjizi Otkrivenja prorečeno da će ga Janje otvoriti. To je ono na što se odnosilo: ‚Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!’ (Otk 2,7). Trebali bismo tražiti otvorenog srca. To je jedini način da dočekamo povratak Gospodina.” Kad sam završila s govorom, pastor Lee je s prezirom rekao: „Imaš dosta znanja o toj temi i čini se da si pročitala dosta riječi Svemogućeg Boga! Ali ne možemo se udaljiti od Biblije u našoj vjeri. Ako to učiniš, kako se još uvijek možeš nazivati osobom koja vjeruje u Gospodina? Bez obzira na to koliko su divne riječi Svemogućeg Boga, čak i ako su istina, nikada neću priznati ni prihvatiti ništa što nadilazi Bibliju. Pozivam te da se odrekneš svoje vjere u Svemogućeg Boga. Inače će ti biti oduzeto dopuštenje za služenje u crkvi i na kraju ćeš požaliti!” Na to sam rekla: „Pastore Lee, kao vjernici, ne čekamo li da Gospodin dođe i primi nas? Sada kada se Gospodin vratio i izrazio tolike istine, ne bismo li to trebali temeljito istražiti? Ako ne tražimo otvorenog uma i samo se držimo vlastitih predodžbi i zamisli te propustimo priliku dočekati Gospodinov povratak, bit će prekasno za žaljenje!” Na moje iznenađenje, ljutito je odgovorio: „Dosta! Neću vjerovati u Svemogućeg Boga. Dat ću ti još malo vremena da razmisliš, a ako ustraješ u svojoj vjeri u Svemogućeg Boga, izbacit ću te iz crkve.” Zatim je odjurio i nije se osvrnuo. Zaista sam bila šokirana vidjevši da se pastor tako ponaša. Uvijek nam je govorio da će Gospodin prihvatiti samo one koji traže otvorenog uma. Nikad nisam ni slutila da, suočen s nečim tako važnim kao što je Gospodinov dolazak, on ne samo da neće ništa tražiti, nego će nas spriječiti da to istražimo te čak i meni prijetiti izbacivanjem iz crkve. Ne znači li to jedno govoriti, a drugo raditi, biti licemjer? To nije netko tko čezne za Gospodinovom pojavom!
Otišla sam u crkvu u nedjelju, a pastor Hung me potražio i rekao: „Čuo sam da istražuješ Crkvu Svemogućeg Boga? Način na koji oni propovijedaju nadilazi Bibliju, a naša se vjera temelji na Svetom pismu. Udaljavanje od Biblije je izdaja Gospodina. Moraš se odreći te svoje vjere u Svemogućeg Boga!” Pa sam ga upitala: „Je li Gospodin Isus slijedio Stari zavjet kad je došao činiti Svoje djelo? Propovijedao je put pokajanja, liječio bolesne i izgonio demone. Bio je razapet kao žrtva za grijeh čovječanstva. Sve te stvari koje je Gospodin Isus rekao i učinio u potpunosti su nadilazile Sveto pismo i nisu se nalazile u Starom zavjetu. Biste li rekli da Gospodin Isus nije istiniti Bog, da Njegovo djelo nije istiniti put? Biste li rekli da je vjerovanje u Gospodina Isusa izdaja Boga Jahve? Biste li se usudili tvrditi da Božje djelo i riječi ne mogu nadići Bibliju? Nije li to korištenje Biblije u pokušaju da se Bog ograniči i da Mu se odupre?” Ljutito me prekinuo: „Dosta! Ako ustraješ u vjerovanju u Svemogućeg Boga, nemoj poslije žaliti.” Na to se podrugljivo podsmjehnuo i odmarširao. Vidjevši izraz na njegovu licu, malo sam se uplašila, nisam znala što će sljedeće učiniti. Na moje iznenađenje, nakon što je započela služba, pastor Hung je pustio neke videozapise u kojima se kleveće Crkva Svemogućeg Boga. Ovi neutemeljeni videozapisi puni izmišljotina su me razbjesnili. Pastori i starješine služili su Gospodinu dugi niz godina i općenito su se činili vrlo pobožnima, no nisam ni slutila da im nedostaje čak i najosnovnije bogobojazno srce. Kako je to uopće biti vjernik? Svemogući Bog je izrazio toliko istina i sve su javno dostupne na internetu, dane svima da ih traže i istražuju. Prihvatili ih ili ne, nikada se ne biste trebali upuštati u klevetanje ili izmišljanje glasina, a pogotovo ne biste trebali sprječavati druge da istražuju istiniti put. Po čemu se ponašanje pastora razlikovalo od ponašanja farizeja koji su se u ono vrijeme opirali Gospodinu Isusu? Nakon videozapisa, pastor Hung je stao za propovjedaonicu i pročitao odlomak Pavlovih riječi iz Biblije: „Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!” (Gal 1,6–8). Zatim je rekao: „Mi smo već vjernici u Gospodina Isusa i moramo ostati vjerni Gospodinovom imenu i Njegovom putu. Ne možemo izlaziti i slušati bilo koju stvar koja se propovijeda i, štoviše, ne možemo prihvatiti nijedno drugo evanđelje. Upravo sada, ne možemo slušati Crkvu Svemogućeg Boga kako svjedoči da se Gospodin Isus već vratio. To bi bilo udaljavanje od naše vjere i protivljenje istoj. Svatko za koga se utvrdi da je prihvatio Svemogućeg Boga bit će odmah izbačen iz crkve! Odmah mi prijavite ako vam tko propovijeda evanđelje Svemogućeg Boga, inače izdajete Gospodina!” Kad je sve to izgovorio, pogledao je izravno u mene. Vidjevši kako je sam sa sobom zadovoljan, sjetila sam se farizeja u hramu kako zaluđuju vjernike i potiču ih da odbace Gospodina Isusa. Bila sam zaista ljuta vidjevši da su svi prisutni izgledali prestravljeno onim što je pastor Hung rekao. Pastor Hung je vrlo dobro poznavao Bibliju. Zar zaista nije znao što stoji iza Pavlovih riječi? Zapravo, Pavao je mislio da postoji samo jedno evanđelje za Doba milosti, a to je bilo evanđelje o djelu otkupljenja Gospodina Isusa. Slušanje bilo kojeg drugog evanđelja u Dobu milosti bila bi izdaja Gospodina. Ali kad je Pavao to rekao, Bog još nije izvršio Svoje djelo posljednjih dana i nitko nije propovijedao evanđelje kraljevstva. Zato se izraz „drugo evanđelje” ovdje apsolutno nije mogao odnositi na evanđelje o Gospodinovu povratku u posljednjim danima. Pavao nikada nije rekao da je pogrešno propovijedati evanđelje kraljevstva kad se Gospodin vrati, štoviše, nikada se nije usudio reći da je prihvaćanje evanđelja o povratku Gospodina Isusa izdaja Gospodina. Pastor Hung je samovoljno primjenjivao ono što je Pavao rekao na djelo Svemogućeg Boga u posljednjim danima. Nije li to izvlačenje odlomka iz konteksta i pogrešno tumačenje Biblije kako bi se ljude navelo na pogrešan put? Nakon službe, pastor Hung me još jednom upozorio da ne propovijedam evanđelje Svemogućeg Boga nijednom bratu i sestri. Pomislila sam: „Braća i sestre svi pripadaju Božjem stadu, a Božje ovce čuju Njegov glas. Pastor Hung mi govori da im ne propovijedam evanđelje, čineći sve što je u njegovoj moći kako bi ih spriječio da čuju Božji glas i okrenu se Bogu. Ne blokira li time njihov put ulaska u kraljevstvo nebesko?” To me podsjetilo na nešto što je Gospodin Isus rekao, osuđujući farizeje: „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji ulaze” (Mt 23,13). „Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe” (Mt 23,15). Čuvši svjedočanstvo o Gospodinovu povratku, svećenstvo ne samo da nije tražilo svoje vlastito, već je i sprječavalo Božje ovce da čuju Njegov glas i dočekaju Gospodina. Bili su u potpunosti isti kao farizeji, svi su bili zli sluge, sprječavajući druge da uđu u kraljevstvo nebesko. Nisam mogla dopustiti da me pastori sputavaju; morala sam iskoristiti svaku priliku da propovijedam evanđelje svojoj braći i sestrama i spriječiti da ih pastori i dalje zaluđuju i da propuste priliku da dočekaju Gospodinov povratak.
Nedugo nakon toga, nazvao me pastor Lee i neočekivano me zamolio da dođem u crkvu. Kad sam stigla, ondje je bilo još petero ljudi, uključujući njega, đakone i upravitelje. Pastor Lee me sav nasmijan upitao: „Dakle, jesi li razmislila?” Ozbiljno sam odgovorila: „Svemogući je Bog izrazio mnoge istine i vrši djelo suda u posljednjim danima. Čitajući Njegove riječi, već sam utvrdila da je Svemogući Bog povratak Gospodina Isusa. Jedini način da se oslobodimo okova grijeha i budemo pročišćeni jest prihvatiti Božje djelo suda u posljednjim danima. Tek tada ćemo biti dostojni ući u kraljevstvo nebesko. Uvijek ću vjerovati u Svemogućeg Boga, bez obzira na sve.” Tek što sam izgovorila te riječi, jedan je đakon ustao i rekao, ljutito upirući prstom u mene: „Kao vjernica u Svemogućeg Boga, od sutra više ne smiješ poučavati u nedjeljnoj školi ni voditi brigu o crkvenim financijama!” Pastor Lee se okrenuo prema tom đakonu i odmahnuo mu rukom, a zatim mi je rekao: „Naši su grijesi već oprošteni kroz našu vjeru u Gospodina Isusa. Apsolutno nema potrebe da Gospodin vrši djelo suđenja i pročišćenja čovječanstva. On će nas, kad dođe, izravno uzeti u kraljevstvo nebesko.” Odgovorila sam: „Istina je da nam je Gospodin Isus oprostio grijehe kad je bio razapet, ali znači li oproštenje grijeha da više ne griješimo, da smo pročišćeni? Oproštenje grijeha odnosi se na primanje otkupljenja Gospodina Isusa tako da više nismo osuđeni po zakonu. To ne znači da više ne griješimo ili da smo dostojni ući u kraljevstvo nebesko. Vjerujemo u Gospodina i u oproštenje grijeha, ali naše grešne prirode nisu uklonjene, što znači da još uvijek neprestano griješimo, ispovijedamo se i opet griješimo, otkrivamo sotonsku narav kao što su oholost i prijevara, borimo se za slavu i dobitak, natječemo se za moć i bunimo se protiv Boga i opiremo Mu se. Ne možemo pobjeći iz okova grijeha. U Bibliji piše: ‚Bez svetosti nitko neće vidjeti Gospodina’ (Heb 12,14). Gospodin je svet, a mi smo toliko prljavi da nismo dostojni vidjeti Gospodinovo lice, a kamoli ući u kraljevstvo nebesko. Zbog toga nam je Gospodin Isus obećao da će se vratiti u posljednjim danima, da izrazi istine i izvrši daljnji korak djela suda i pročišćenja čovječanstva. Nismo dostojni ući u Božje kraljevstvo ako ne prihvatimo Božji sud u posljednjim danima i ako se naša iskvarenost ne pročisti.” Pastor Lee je zatim s prezirom rekao: „Mi čekamo Gospodina Isusa s tragovima čavala na rukama, koji dolazi na oblaku da nas uzme u kraljevstvo nebesko. Čak i ako je sve što Svemogući Bog govori istina, ja to ipak neću prihvatiti!” Đakoni su se također ubacili, govoreći: „Da, mi čekamo da se Gospodin Isus spusti na oblaku i uzme nas u kraljevstvo nebesko.” Zatim su izrekli neke stvari klevećući i huleći na Svemogućeg Boga. Vidjevši koliko su kruti i tvrdoglavi, zaista sam se razbjesnila. Rekla sam: „Vi ste vođe u crkvi, ali kad čujete svjedočanstvo da se Gospodin vratio, ne samo da odbijate tražiti i istraživati otvorenog uma, nego se usuđujete širiti zablude, te se opirete djelu Svemogućeg Boga i osuđujete ga. Činite sve što možete kako biste nas spriječili u istraživanju i prihvaćanju istinitog puta. Jeste li razmislili o prirodi takvog ponašanja i kakav će biti ishod i posljedice? Farizeji su se držali vlastitih predodžbi i zamisli, ludo su prkosili i osuđivali Gospodina Isusa. Dali su Ga razapeti, uvrijedivši Božju narav i stoga su bili prokleti i kažnjeni od Boga. Ne služi li vam ova lekcija iz neuspjeha farizeja doista kao upozorenje? Trebali biste barem poslušati riječi Svemogućeg Boga prije nego što donesete odluku!” Zatim sam im pročitala odlomak riječi Svemogućeg Boga: „Oni koji žele steći život, a da se ne oslanjaju na istinu koju Krist govori najapsurdniji su ljudi na zemlji, a oni koji ne prihvaćaju put života koji Krist donosi izgubljeni su u uobrazilji. I zato kažem da će se Bog zauvijek gnušati onih koji ne prihvaćaju Krista posljednjih dana. Krist je čovjekov prolaz u kraljevstvo u posljednjim danima i nema nikoga tko Ga može zaobići. Nikoga Bog ne može usavršiti osim kroz Krista. Ti vjeruješ u Boga, tako da moraš prihvatiti Njegove riječi i pokoriti se Njegovoj Riječi. Nemoj razmišljati samo o stjecanju blagoslova, dok nisi u stanju prihvatiti istinu i opskrbu života. Krist dolazi u posljednjim danima kako bi sve one koji istinski vjeruju u Njega mogao opskrbiti životom. Ovo djelo postoji da bi se staro doba zaključilo i da bi se ušlo u novo doba, i ovo je djelo put kojim moraju krenuti svi oni koji žele zakoračiti u novo doba. Ako ne priznaješ Krista i, štoviše, ako Ga osuđuješ, huliš na Njega ili Ga progoniš, sigurno ćeš vječno gorjeti i nikada nećeš ući u kraljevstvo Božje. Ovo je zato što je Sâm Krist izraz Duha Svetog, izraz Boga, Onaj kome je Bog povjerio Svoje djelo na zemlji, i stoga kažem da ako ne možeš prihvatiti sve što Krist čini u posljednjim danima, ti huliš na Duha Svetog. Svima je očigledna zaslužena kazna za one koji hule na Duha Svetog” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Jedino Krist posljednjih dana može čovjeku dati put vječnog života.). Prije nego što sam uspjela završiti s čitanjem, jedan od upravitelja je ustao i povikao na mene, lica crvenog od bijesa: „Dosta s tim! Nikada to neću prihvatiti, bez obzira koliko istine ima u riječima Svemogućeg Boga!” Rekla sam: „Svi ste vi nevjerojatno oholi! Ovo su sve riječi Duha Svetoga, riječi iz usta samoga Boga. Zar ne možete razaznati? Jeste li vi uopće sposobni prepoznati glas Božji? Jeste li vi uopće Božje ovce?” Pastor Lee je odgovorio jednako prezirno kao i prije: „Ja ne vjerujem ni u koga osim u Gospodina Isusa!” Vidjela sam koliko su svi oni bili nevjerojatno nerazumni i nisam im htjela više ništa reći. Dok sam se spremala otići, pastor Lee mi je zaprijetio: „Dat ću ti još mjesec dana da ponovno razmisliš. Budeš li i dalje vjerovala u Svemogućeg Boga, bit ćeš izbačena!” Ljutito sam mu rekla: „Nema potrebe čekati još mjesec dana, možete me odmah izbaciti. Ne bojim se da me izbace iz crkve. Bojim se da neću čuti glas Božji ili vidjeti Gospodinovu pojavu, da neću moći dočekati Gospodina, i da ću propustiti vječni blagoslov uznesenja u kraljevstvo nebesko. Sada sam čula glas Božji i uznesena sam pred Božje prijestolje, te prisustvujem Jaganjčevoj svadbenoj gozbi. Čak i ako me ne izbacite, više nikada neću doći na službe ovdje!” Na moje iznenađenje, pastor Lee se hladno nasmijao i rekao: „Ne možemo te sada izbaciti, jer će braća i sestre reći da se ne odnosimo prema tebi s ljubavlju. Kad prođe još mjesec dana, reći ćemo im da si izdala Gospodina i da si odlučna napustiti crkvu, da smo se trudili savjetovati te, ali ti i dalje ustraješ u vjerovanju u Svemogućeg Boga. Reći ćemo da nemamo drugog izbora nego da te izbacimo iz crkve.” Bila sam bijesna kad sam ga čula da to govori. Kakav licemjer! Obično je bio vrlo brižan prema svojim župljanima, ali ispalo je da je sve to bila gluma. Činio je to samo kako bi održao vlastiti imidž, učvrstio svoj položaj i stvorio lažnu sliku o sebi. To me podsjetilo na nešto što je Gospodin Isus rekao, proklinjući farizeje: „Jao vama pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja” (Mt 23,27–28). Razmišljala sam o tome kako su braća i sestre godinama vjernici, cijelo vrijeme čekajući Gospodinov povratak, ali su ih pastori zaluđivali i obmanjivali. Vjerujući njihovim glasinama i đavoljim riječima, propuštali su priliku da dočekaju Gospodinov povratak. To je bilo uistinu tragično. Nitko nikada ne bi pomislio da su ti članovi svećenstva, koji su nas neprestano pozivali da se čuvamo lažnih krista i antikrista, bili pravi antikristi i oni koji navode ljude na pogrešan put. Oni su poput lopova koji viču: „Drž’te lopova!” – kako krajnje odvratno! Na tu sam pomisao izišla, ne želeći više razgovarati s njima. Pastor Lee me ponovno upozorio, govoreći: „Tvoja je stvar ako želiš vjerovati u Svemogućeg Boga, ali neću ti dopustiti da propovijedaš ovo evanđelje ostaloj braći i sestrama.”
Kad god bih srela braću i sestre s kojima sam prije bila na službama, bili su vrlo hladni prema meni, a neki su me pokušavali izbjeći. To me zaista uznemirilo, ali znala sam da je uzrok svemu tome to što su ih pastori zaluđivali, provocirali i huškali. Sjetila sam se odlomka Božje riječi koji sam pročitala na jednom okupljanju prije: „Ima onih koji čitaju Bibliju u velebnim crkvama i recitiraju po čitav dan, a ipak nitko među njima ne razumije svrhu Božjeg djela. Nijedan od njih nije u stanju spoznati Boga; a još manje se itko među njima može uskladiti s Božjim namjerama. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi koji svisoka drže predavanja ‚Bogu’. Oni su ljudi koji nose Božji stijeg, ali se namjerno opiru Bogu, koji nose etiketu vjerovanja u Boga dok jedu ljudsko tijelo i piju ljudsku krv. Svi takvi ljudi su zli đavli koji proždiru čovjekovu dušu, glavni demoni koji namjerno ometaju stupanje ljudi na pravi put i kamen spoticanja koji sputava ljude u traganju za Bogom. Možda se čini da su ‚čvrste konstitucije’, ali kako bi njihovi sljedbenici znali da su oni ništa drugo do antikristi koji navode ljude da se opiru Bogu? Kako njihovi sljedbenici mogu znati da su živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi ljudi koji ne poznaju Boga jesu ljudi koji se Bogu opiru.). To me navelo na razmišljanje o pastorima i starješinama. Oni poznaju Bibliju, izvana se čine pobožnima i punima ljubavi, budnima čeznući za Gospodinovim dolaskom. Ali kad čuju da netko svjedoči da se Gospodin vratio, ne samo da odbijaju tražiti i istraživati, nego se tvrdoglavo drže svojih religijskih predodžbi i iskrivljuju Sveto pismo. Vrlo dobro znaju da je Svemogući Bog izrazio svakojake istine, ali Ga svejedno odbijaju prihvatiti, te Mu se umjesto toga namjerno opiru i osuđuju Ga, čak idu tako daleko da šire svakojaka krivovjerja i zablude. Čine sve što je moguće kako bi uzdizali Bibliju i svjedočili o njoj, govoreći da su sva Božja djela i riječi sadržane u njoj, da je sve ostalo krivovjerje i izdaja Gospodina, navodeći ljude da slijepo štuju i idoliziraju Bibliju. To je pokušaj korištenja Biblije kako bi vjernike čvrsto držali pod svojom kontrolom. Uvijek galame o tome kako su odgovorni za živote vjernika, dok čine sve što mogu kako bi im stali na put traženju i istraživanju djela Svemogućeg Boga u posljednjim danima. Čak se koriste i time da nas zaustavljaju u služenju i izbacuju iz crkve kao prezira vrijednim taktikama kako bi nam prijetili i uplašili nas, da nas pritisnu da odustanemo od istinitog puta. Radije bi vidjeli ljude nasukane u religijskoj pustoši bez djela Duha Svetoga te im davali prinose, brinuli se o njima i uništili njihovu priliku da dočekaju Gospodinov povratak i budu uzneseni u kraljevstvo nebesko. Ne dopuštaju ljudima da čitaju riječi Svemogućeg Boga, čuju Božji glas ili se okrenu Bogu. To je nevjerojatno zlonamjerno! Oni su zli sluge, antikristi i suvremeni farizeji koje je otkrilo Božje djelo posljednjih dana. Oni su demoni koji stoje na putu ulaska ljudi u kraljevstvo nebesko. Vidjela sam pravo lice njihova licemjerja i donijela odluku: Bez obzira na to što činili da me spriječe ili ometaju, nikada me neće sputati i nastavit ću se moliti Bogu i oslanjati se na Njega te tražiti svaku priliku da nastavim propovijedati evanđelje onoj braći i sestrama koji iskreno vjeruju u Gospodina. Na taj način Božje ovce mogu prije čuti Njegov glas, osloboditi se zaluđivanja i kontrole antikrista iz religijskog svijeta i slijediti stope Jaganjčeve.
