87. Što me brinulo kad sam izbjegavala svoje dužnosti
Godine 2022. izabrana sam za članicu okružne skupine za odlučivanje, odgovornu za rad nekoliko crkava. Budući da govorim mjao i kineski, često sam pomagala braći i sestrama u prevođenju, pa nisam imala mnogo vremena pratiti rad crkve. Bila sam vrlo tjeskobna. Neke crkvene vođe tek su se počele obučavati i nisu znale kako obavljati svoj posao. Da što prije nisam obučila crkvene vođe, morala bih sama obavljati veći dio posla, što bi oduzelo puno vremena i bilo iscrpljujuće. Osjećala sam velik otpor. Kad god bi me netko zamolio da prevodim, htjela sam ga ignorirati ako se to nije ticalo rada crkava za koje sam bila odgovorna.
Krajem 2022. godine bili su izbori za položaje vođe i zamjenika vođe okružne skupine za odlučivanje. Pomislila sam: „Već imam pune ruke posla s odgovornošću za rad ovih crkava. Ako me izaberu za vođu skupine, imat ću još više odgovornosti, pa zar neću onda imati još više posla? Bilo bi dobro da me ne izaberu. Tako se ne moram previše brinuti i moje tijelo neće biti tako umorno.” Međutim, kad su glasovi objavljeni, bila sam izabrana za vođu okružne skupine za odlučivanje. Brzo sam se počela opravdavati: „Ja sam osoba koja ne nosi breme. Lijena sam i ne obavljam stvaran posao. Također sam prilično prijevarna.” Čak sam navela primjere svoje prijevarnosti. Zatim sam rekla: „Mlada sam i nestabilna te nisam prikladna za vođu skupine. Neka to radi neki drugi brat ili sestra.” Jedna je sestra rekla: „Već si počela raditi kompromise i prije nego što si počela izvršavati svoju dužnost. Već te sputava i veže tijelo.” Čuvši sestru kako to govori, srce me zaboljelo. Nakon okupljanja osjećala sam se vrlo potišteno u srcu. Znala sam da je izbjegavanje dužnosti pobuna protiv Boga i da to znači da nemam bogopokorno srce. Nakon toga sam promišljala o sebi. Sjetila sam se jednog odlomka Božjih riječi i potražila ga da ga pročitam. Svemogući Bog kaže: „Najvažnije očitovanje poštene osobe jest traganje za istinom i njezina primjena u svim stvarima – to je od najveće važnosti. Kažeš da si pošten, ali uvijek potiskuješ Božje riječi u drugi plan i jednostavno radiš što god želiš. Je li to očitovanje poštene osobe? Ti kažeš: ‚Iako sam lošeg kova, imam pošteno srce.’ A ipak, kada te dopadne dužnost, bojiš se patnje i preuzimanja odgovornosti ako je ne obaviš dobro, pa nalaziš izgovore kako bi izbjegao svoju dužnost ili predlažeš da je netko drugi obavi. Je li to očitovanje poštene osobe? Jasno je da nije. Kako bi se onda poštena osoba trebala vladati? Trebala bi se pokoriti Božjim aranžmanima, biti posvećena dužnosti koju bi trebala vršiti i nastojati udovoljiti Božjim nakanama. To se očituje na nekoliko načina: jedan je prihvaćanje svoje dužnosti poštenog srca, ne uzimajući u obzir svoje tjelesne interese, ne pristupajući joj polovično i ne kujući planove za vlastitu korist. To su očitovanja poštenja. Drugi je ulaganje cijelog svog srca i snage u dobro vršenje svoje dužnosti, pravilno obavljanje zadataka koje ti je povjerila Božja kuća te unošenje svog srca i ljubavi u svoju dužnost kako bi udovoljio Bogu. To su očitovanja koja bi poštena osoba trebala imati dok vrši svoju dužnost. Ako razumiješ i znaš što trebaš učiniti, ali to ne činiš, onda ne ulažeš cijelo svoje srce i snagu u svoju dužnost, već si lukav i zabušavaš. Jesu li ljudi koji na ovaj način vrše svoje dužnosti pošteni? Nipošto. Bog ne koristi takve ljigave i prijevarne ljude; oni moraju biti isključeni. Bog za vršenje dužnosti koristi samo poštene ljude. Čak i odani službenici moraju biti pošteni. Ljudi koji su ustrajno površni i lukavi te zabušavaju, svi su prijevarni i svi su đavli. Nitko od njih istinski ne vjeruje u Boga i svi će biti isključeni. Neki ljudi misle: ‚Zaista je lako biti poštena osoba. Radi se samo o tome da govoriš istinu i ne lažeš.’ Što mislite o ovom stavu? Je li biti poštena osoba tako ograničeno u opsegu? Nipošto. Moraš otkriti svoje srce i dati ga Bogu; to je stav koji bi poštena osoba trebala imati. Zato je pošteno srce vrlo dragocjeno. Što to podrazumijeva? Da pošteno srce može upravljati tvojim ponašanjem i promijeniti tvoje stanje. Ono te može navesti da doneseš ispravne izbore, da se pokoriš Bogu i zadobiješ Njegovo odobravanje. Ovakvo je srce doista dragocjeno. Ako imaš ovakvo pošteno srce, onda je to stanje u kojem bi trebao živjeti, tako bi se trebao vladati i tako bi trebao davati sebe” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Iz Božjih riječi vidjela sam da bez obzira na to koja se dužnost traži od poštene osobe, bilo da joj to koristi ili ne, ili koliko god će njezino tijelo trpjeti, ona će je prihvatiti poštena srca. Zatim će dati sve od sebe da učini sve što može, ne obazirući se na vlastite interese, misleći samo na to kako udovoljiti Bogu. Samo je takva osoba poštena osoba koju Bog ljubi. Htjela sam pobjeći i povući se iz izbora jer nisam htjela trpjeti ni platiti cijenu. Nakon što sam izabrana za vođu skupine, nije mi se to dalo raditi jer sam znala da je to vrlo važna dužnost i da ću biti odgovorna za mnogo zadataka te da će, kako bih to dobro obavila, moje tijelo morati mnogo trpjeti i da ću se morati mnogo brinuti. Zatim sam to pokušala izbjeći koristeći se svojom mladošću, nedostatkom stabilnosti i prijevarnom naravi kao izgovorima, govoreći da nisam prikladna za vođu skupine. Božja kuća tako me dugo odgajala, ali u ključnom sam trenutku izbjegla svoju dužnost. Uistinu mi je nedostajalo savjesti i razboritosti. Uistinu sam bila tako sebična i prijevarna! Kao stvoreno biće, nisam čak ni htjela vršiti dužnost koju sam trebala vršiti. Kakav je smisao takvog života? U to vrijeme sjetila sam se nekoliko stihova iz jedne himne: „Ljudi Bogu ne pružaju ni najmanju utjehu, a On do današnjeg dana još uvijek nije primio istinsku ljubav od čovjeka.” Suze su mi potekle i potražila sam tu himnu Božjih riječi.
Božja ljubav prema čovječanstvu prava je i stvarna
1 Božja ljubav prema čovječanstvu uglavnom se očituje u Njegovom utjelovljenju radi obavljanja Svojeg djela i osobnog spašavanja ljudi – razgovarajući licem u lice s ljudima i živeći licem u lice s njima. Nema ni najmanje udaljenosti i nema ničeg lažnog; to je u potpunosti stvarno. Njegovo spasenje čovječanstva, u kojem je išao čak tako daleko da se utjelovi i provede bolne godine s ljudima u svijetu, u potpunosti je iz ljubavi i milosrđa prema čovječanstvu.
2 Božja ljubav prema čovječanstvu je bezuvjetna i ne traži ništa zauzvrat. Što bi On mogao dobiti od čovjeka? Ljudi su hladni prema Bogu. Tko se može odnositi prema Bogu kao prema Bogu? Ljudi Bogu ne pružaju ni najmanju utjehu, a On do današnjeg dana još uvijek nije primio istinsku ljubav od čovjeka. Bog samo nesebično daje i nesebično opskrbljuje.
– Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Poznaješ li Božju ljubav prema čovječanstvu?
Nakon što sam poslušala himnu, osjećala sam se vrlo ganuto i pomalo krivo. Suze mi nisu prestajale teći. Božja je ljubav tako istinita i stvarna. Bog je tako uzvišen, svet i velik, a ipak, da bi spasio čovječanstvo, osobno se utjelovio da bi došao u ljudski svijet, živio uz iskvareno čovječanstvo, izražavao istinu kako bi opskrbio i vodio ljude te postavio razna okruženja da oplemeni i pročisti ljude. Bog je svim srcem za čovjeka. Međutim, ja nisam bila voljna nositi teško breme u vršenju svoje dužnosti i nisam bila voljna platiti čak ni malu cijenu ili imalo trpjeti. Osjećala sam se tako dužnom Bogu. Bog mi je dao tako mnogo, ali nisam pokazala razumijevanje prema Njegovoj nakani i samo sam mislila na vlastite interese, izbjegavajući svoju dužnost zbog brige da će moje tijelo trpjeti. Uistinu mi je potpuno nedostajalo savjesti!
Pročitala sam još jedan odlomak Božjih riječi i počela shvaćati Božju nakanu. Svemogući Bog kaže: „Koju god vrstu dužnosti ti vršio i kakvo god poslanje prihvatio od Boga, Njegovi se zahtjevi prema tebi ne mijenjaju. Jednom kada shvatiš Božje zahtjeve, trebaš praktično djelovati, obavljati svoju dužnost i ispuniti Božje poslanje za tebe u skladu s Njegovim zahtjevima onako kako ih razumiješ, bez obzira na to je li On pored tebe ili te ispituje. Samo tako možeš doista postati gospodar svih stvari u kojeg Bog ima povjerenja, koji je u skladu s mjerilom i koji je dostojan Njegovog poslanja. (…) Samo se usredotoči na Božje riječi i zahtjeve, i dođi do toga da težiš istini, dobro obavljaj svoju dužnost, udovolji Božjim nakanama i budi dostojan Božjeg šesttisućljetnog čekanja i Njegovih šest tisuća godina iščekivanja. Pruži Bogu malo utjehe; neka vidi nadu u tebi i neka se Njegove želje ostvare u tebi. Reci Mi, bi li Bog nepravedno postupao s tobom da tako učiniš? Naravno da ne!” (Riječ. Svezak VI.: O težnji za istinom. Zašto čovjek mora težiti istini.). Iz Božjih riječi osjetila sam kako je Božja nakana da težimo istini, dobro vršimo svoje dužnosti, pokoravamo se Bogu, povjeravamo svoja srca Bogu, budemo jednog uma s Njim i postanemo stvorena bića koja su u skladu s mjerilom. To je ono što Bog najviše želi vidjeti. Kad sam izabrana za vođu okružne skupine za odlučivanje, Bog se nadao da ću tragati za istinom dok vršim svoju dužnost i da primjenjujem razgovor u zajedništvu o istini kako bih rješavala probleme. Osim toga, nadao se i da ću rad uzeti k srcu i preuzeti njegove odgovornosti kako bih na kraju mogla dobro vršiti svoju dužnost, zadobiti istinu i biti spašena od Boga. Kad sam to shvatila, osjetila sam dubok samoprijekor. Požalila sam što nisam cijenila priliku koju mi je Bog dao i što nisam prihvatila svoju dužnost. Kako sam se nadala da će mi Bog dati još jednu priliku! Odlučila sam da ću se, ako dobijem još jednu priliku, definitivno pokoriti i da se nikada više neću na ovaj način buniti protiv Boga. Stoga sam se pomolila Bogu: „Dragi Bože, voljna sam se pokoriti svim Tvojim aranžmanima. Ubuduće sam voljna prihvatiti svaku dužnost i dobro je vršiti.” Kasnije viši vođe nisu pristali na moju ostavku i dali su mi da nastavim biti vođa skupine. Bila sam izuzetno sretna. Bog je poznavao moje srce i dao mi još jednu priliku – morala sam je cijeniti! Nakon toga počela sam aktivno pratiti rad i svaku večer nakon završetka okupljanja sažimala bih probleme u radu sa svojom braćom i sestrama iz skupine za odlučivanje. Iako je ponekad bilo mnogo posla i moje je tijelo bilo pomalo umorno, nisam izbjegavala svoju dužnost kao prije.
Godine 2023. održavali su se izbori za vođe i đakone zbog preustrojavanja nekih crkava, i moj se opseg posla znatno povećao. Svaki sam dan bila zauzeta do kasno u noć. U to sam vrijeme jednostavno osjećala da je previše naporno i previše iscrpljujuće. Ubrzo nakon toga crkva je održala novi krug izbora i htjela sam iskoristiti ovu priliku da se odreknem svog položaja u okružnoj skupini za odlučivanje i umjesto toga obavljam neku lakšu dužnost. U tom sam trenutku shvatila da opet želim ugađati svom tijelu i zazvala sam Boga u svom srcu da me vodi kako bih mogla primijeniti istinu. Tada su mi na pamet pale dvije himne Božjih riječi.
Bog cijeni one koji Ga slušaju i pokoravaju Mu se
Što se Boga tiče, bez obzira na to je li neka osoba velika ili beznačajna – dokle god Ga ona može slušati, sve dok se pokorava Njegovim uputstvima i Njegovom poslanju i može surađivati s Njegovim djelom, Njegovom voljom i Njegovim planom, tako da se Njegova volja i Njegov plan mogu provoditi nesmetano i biti ostvareni, takvo ponašanje vrijedno je njegova sjećanja i dostojno je Njegova blagoslova. Bog duboko cijeni takve ljude, cijeni takvo ponašanje; On cijeni tu privrženost koju ljudi imaju prema Njemu i to srce koju Mu pokazuju. To je Božji stav.
– Riječ. Svezak II.: O spoznaji Boga. Božje djelo, Božja narav i Sâm Bog I.
Ono do čega je Bogu stalo jest čovjekovo srce
Kada osoba prihvati Božje poslanje, Bog ima mjerilo za prosuđivanje jesu li njezini postupci dobri ili loši, ima li ta osoba pokornost, je li udovoljila Božjim nakanama te jesu li njezina djela i ponašanje u skladu s mjerilom. Ono čemu Bog pridaje važnost jest srce osobe, a ne njezini vanjski postupci. Nije slučaj da bi Bog trebao blagosloviti nekoga samo zato što nešto radi, bez obzira na to kako to radi. To je pogrešno razumijevanje koje ljudi imaju o Bogu. Bog ne gleda samo na konačni rezultat; umjesto toga, On pridaje važnost tome kakvo je srce osobe i kakav je njezin stav tijekom razvoja stvari, te gleda postoji li u njezinom srcu pokornost, obzirnost i spremnost da udovolji Bogu.
– Riječ. Svezak II.: O spoznaji Boga. Božje djelo, Božja narav i Sâm Bog I.
Božje su me riječi doista ganule, posebno kad sam pročitala: „Bog ne gleda samo na konačni rezultat; umjesto toga, On pridaje važnost tome kakvo je srce osobe i kakav je njezin stav tijekom razvoja stvari, te gleda postoji li u njezinom srcu pokornost, obzirnost i spremnost da udovolji Bogu.” Shvatila sam da je ono do čega je Bogu stalo ljudsko srce. Kad god se nešto dogodi, ono što Bog želi vidjeti jest jesu li srca ljudi pokorna i obzirna prema Bogu te mogu li se odreći vlastitih interesa kako bi udovoljila Bogu. Kad god bi me snašao važan posao ili bih se suočila s izborima, nisam razmišljala o tome kako udovoljiti Božjim nakanama, već samo o tome kako izbjeći tjelesnu patnju i kako preuzeti manje odgovornosti. Bila sam tako bez savjesti, tako sebična i vrijedna prezira! Sada je crkva održavala nove izbore i morala sam barem imati pokoran stav. Ako budem izabrana, to će biti Božje uzdizanje. Ako ne budem izabrana, bilo bi tu lekcija koje moram naučiti. U svakom slučaju, trebala bih se pokoriti. Kad sam to pomislila, srce mi se dosta smirilo i sudjelovala sam na izborima. Na kraju sam izabrana za članicu okružne skupine za odlučivanje i moje se srce moglo pokoriti.
Kasnije sam pročitala jedan odlomak Božjih riječi i shvatila zašto sam stalno ugađala tijelu i izbjegavala svoju dužnost. Svemogući Bog kaže: „Što se tiče tijela, što se bolje odnosiš prema njemu, to će ono biti pohlepnije. Prikladno je da tijelo pretrpi malo patnje, a kada to učini, lako je kročiti ispravnim putem i posvetiti se svom pravom radu. Ako osoba odrasta u dobrom obiteljskom okruženju, uvijek uživajući u lagodnosti i nikada ne pateći puno, ona postaje krhka, nesposobna podnijeti čak i malo patnje. Takvim je ljudima teško išta postići, a na kraju možda ne postignu baš ništa. Takvim je ljudima također teško zadobiti istinu u svojoj vjeri u Boga. Ako se susretnu s prirodnim nesrećama ili nesrećama koje je uzrokovao čovjek, krivit će Nebo i svakog osim sebe, žalit će se na Boga i zanijekati Ga, te će postati bezumni i nerazumni. Kako vrijeme prolazi, postajat će samo sve više i više izopačeni. Postoji li mnogo primjera za to? Možeš vidjeti da u svijetu nevjernika ima mnogo pjevača i filmskih zvijezda koji su bili itekako sposobni podnositi teškoće i posvetili su se svom poslu prije nego što su postali slavni. Ali jednom kada steknu slavu i počnu zarađivati velik novac, ne hodaju ispravnim putem. Neki od njih uzimaju drogu, neki počine samoubojstvo i umiru mladi. Što je uzrok tome? Njihovi su materijalni užici prekomjerni, previše im je ugodno i ne znaju kako postići veći užitak ili veće uzbuđenje. Neki od njih okreću se drogama u potrazi za višim razinama uzbuđenja i užitka, a nakon dugotrajne upotrebe ne mogu prestati. Neki umiru od prekomjerne upotrebe droga, a drugi, ne znajući kako se toga osloboditi, na kraju jednostavno počine samoubojstvo. Toliko je ovakvih primjera. Bez obzira na to koliko dobro jedeš, koliko se dobro oblačiš, koliko ti je lijepa kuća, koliko uživaš ili koliko ti je život ugodan, i bez obzira na to koliko je tvojim željama u potpunosti udovoljeno, na kraju je to praznina nad prazninama, a rezultat je da ti propadneš. Je li ta sreća kojoj nevjernici teže stvarna sreća? Zapravo, to nije sreća. To je ljudska uobrazilja, to je način izopačenosti i to je put kojim ljudi postaju izopačeni. Takozvana sreća kojoj ljudi teže je lažna. To je zapravo patnja. To nije cilj kojem bi ljudi trebali težiti, niti se u tome nalazi vrijednost življenja. Neki od načina i metoda kojima Sotona kvari ljude uključuju navođenje ljudi na to da im udovoljavanje tijelu i prepuštanje požudi postane cilj. Na taj način Sotona otupljuje ljude, mami ih i kvari, čineći da osjećaju kao da je to sreća i navodeći ih da jure za tim ciljem. Ljudi vjeruju da je dobivanje tih stvari dobivanje sreće, pa čine sve što je u njihovoj moći da krenu u potjeru za tim ciljem. Zatim, nakon što to doista dobiju, ono što osjećaju nije sreća, već praznina i bol. To dokazuje da to nije ispravan put; to je put u smrt” (Riječ. Svezak III.: Besjede Krista posljednjih dana. Treći dio.). Iz Božjih riječi shvatila sam da je razlog zašto sam neprestano žudjela za udobnošću bio problem u mojim mislima i stavovima. Odmalena su na mene duboko utjecali i oblikovali me društvo i moja obitelj i vjerovala sam da težnjom za tjelesnim udobnostima dobro postupam sa sobom. Često sam čula ljude kako govore: „Ljudi trebaju živjeti za sebe, da im tijelu bude udobno i opušteno. Ne bi trebali živjeti za druge. Tako se postupa pametno.” Moji su roditelji također često govorili: „Što god radili, to je da bismo uživali u udobnom životu bez patnje i umora. Nije li svrha života uživati u životu?” Polako sam prihvatila te pogrešne stavove. Oni su postali načela po kojima sam postupala i ciljevi moje težnje. Dok sam bila u školi, htjela sam učiti samo jednostavne stvari. Nisam htjela učiti ništa što je zahtijevalo umni napor. Na primjer, bila sam vrlo nesklona učenju predmeta poput matematike, koja mi je predstavljala mentalni izazov. Nakon što sam počela vjerovati u Boga, iako sam vršila svoje dužnosti u crkvi, i dalje sam težila tjelesnim udobnostima. Nisam bila voljna nositi teško breme u vršenju svoje dužnosti i nisam htjela vršiti dužnosti koje su uključivale umni napor ili tjelesnu patnju. Htjela sam vršiti samo jednostavne i lagane dužnosti. Čim bi se tražile teške dužnosti ili one koje su uključivale velik opseg posla, htjela sam ih izbjeći. Na primjer, kad sam prvi put izabrana za vođu okružne skupine za odlučivanje, kako sam se bojala da će posao vođe skupine uključivati mnogo posla i fizički me umoriti, smislila sam mnogo izgovora i namjerno sam spomenula svoju iskvarenost i nedostatke kako bi se svi složili da ne budem vođa skupine. Na sljedećim izborima i dalje sam ugađala svom tijelu te sam se čak htjela povući sa svog položaja u skupini za odlučivanje. Mislila sam samo na svoje tjelesne interese, nikad nisam uzela u obzir Božje nakane i neprestano sam izbjegavala svoju dužnost kako moje tijelo ne bi trpjelo. Takvo je ponašanje bilo pobuna protiv Boga i izdaja Boga. Da se nisam pokajala, na kraju ne samo da ne bih zadobila istinu ni promijenila svoje iskvarene naravi, već bih mogla samo upasti u veliku nevolju i biti uništena. Kao što je Bog rekao: „Neki od načina i metoda kojima Sotona kvari ljude uključuju navođenje ljudi na to da im udovoljavanje tijelu i prepuštanje požudi postane cilj. Na taj način Sotona otupljuje ljude, mami ih i kvari, čineći da osjećaju kao da je to sreća i navodeći ih da jure za tim ciljem. Ljudi vjeruju da je dobivanje tih stvari dobivanje sreće, pa čine sve što je u njihovoj moći da krenu u potjeru za tim ciljem. Zatim, nakon što to doista dobiju, ono što osjećaju nije sreća, već praznina i bol. To dokazuje da to nije ispravan put; to je put u smrt.” Sotona iskušava i kvari ljude težnjom za tjelesnim udobnostima, navodeći ih da vjeruju da samo zadovoljavanje tijela može donijeti sreću. Zapravo, bez obzira na to koliko je osobi udobno ili kako uživa u tijelu, i dalje se osjeća prazno i jadno u dubini srca. Uvijek sam težila tjelesnim udobnostima i nisam htjela vršiti dužnosti koje su uključivale velik opseg posla. Mislila sam da ću tako imati više vremena za odmor ili da radim stvari u kojima uživam. Međutim, nakon što sam izbjegla svoju dužnost, moje srce nije bilo mirno, već sam, naprotiv, pala u duboku bijedu i samookrivljavanje. Taj se osjećaj ne može opisati riječima. Znala sam da sam, zato što sam se pobunila protiv Boga, izgubila Njegovu prisutnost. Iskusila sam da težnja za tjelesnim udobnostima nije ispravan put te da će samo voditi ljude da postanu sve izopačeniji i da se sve više opiru Bogu.
U travnju 2024. zbog potreba posla propovjednica iz mog područja odgovornosti premještena je na drugo mjesto da vrši svoje dužnosti. Morala sam privremeno pratiti posao za koji je ona bila odgovorna i bila sam pomalo zabrinuta. Bilo je toliko posla – bit će tako naporno! Shvatila sam da opet želim ugađati svom tijelu i tiho sam se pomolila Bogu da me vodi kako bih se mogla pokoriti. Kasnije sam pročitala jedan odlomak Božjih riječi i pronašla put primjene. Svemogući Bog kaže: „Svaka odrasla osoba mora preuzeti odgovornosti odrasle osobe, bez obzira na to s kolikim se pritiskom suočava, kao što su nedaće, bolesti, pa čak i razne poteškoće. To su stvari koje bi svatko trebao iskusiti i podnijeti; takav je život normalne osobe. Ako ne možeš podnijeti pritisak, istrpjeti patnju ili podnijeti udarce, to znači da nemaš ustrajnosti ni odlučnosti te da si previše krhak i beskoristan. Svatko – bilo u društvu ili u Božjoj kući – mora podnijeti ovu patnju u svom životu. To je odgovornost koju bi svaka odrasla osoba trebala snositi, breme koje bi trebala preuzeti, i nitko to ne može izbjeći, stoga to ne bi trebao pokušavati izbjeći. Ako uvijek želiš pobjeći od sve te patnje ili je se osloboditi, tada će tvoja emocija potisnutosti izaći na vidjelo i uvijek će te sputavati. Međutim, ako sve to možeš pravilno shvatiti i prihvatiti te na to gledati kao na nužan dio svog života i postojanja, tada više nećeš razvijati negativne emocije zbog tih pitanja. S jedne strane, moraš naučiti preuzeti odgovornosti i obveze koje bi odrasli trebali imati i preuzimati. S druge strane, trebao bi naučiti skladno suživjeti s drugima u svom životnom i radnom okruženju unutar normalne ljudskosti. Nemoj jednostavno raditi ono što ti se sviđa. Koja je svrha skladnog suživota? Svrha je bolje obavljanje posla, obveza i odgovornosti koje bi ti, kao odrasla osoba, trebao ispuniti. Bez obzira na to koji posao ili koju dužnost obavljao, kada se suočiš s opasnošću, kada se suočiš s ometanjima Sotoninih sila i štetom koju one nanose, moraš biti u stanju svesti gubitke na minimum, kako bi rezultati tvog posla i dužnosti bili malo bolji. To je ono što bi netko s odlučnošću trebao postići. Ako posjeduješ normalnu ljudskost, trebao bi to postići kada obavljaš rad. Što se tiče pritiska na poslu, bilo da dolazi od Višnjeg ili od Božje kuće, ili ako je to pritisak koji na tebe vrše braća i sestre, to je nešto što bi trebao podnijeti. Ne možeš reći: ‚Neću to učiniti zbog pritiska. Ja samo tražim dokolicu, lagodnost, sreću i udobnost u vršenju svoje dužnosti i radu u Božjoj kući.’ To nije prihvatljivo i to nije razmišljanje koje bi normalna odrasla osoba trebala imati, a Božja kuća nije mjesto za tebe da se prepustiš udobnosti. Svaki čovjek preuzima određenu količinu pritiska i rizika u svom životu i radu. U svakom poslu, osobito u vršenju svoje dužnosti u Božjoj kući, trebao bi težiti optimalnim rezultatima. U širem smislu, to je Božje učenje i zahtjev. U užem smislu, to je stav, gledište, mjerilo i načelo koje bi svaki čovjek trebao imati u svom vladanju i postupcima. Kada vršiš dužnost u Božjoj kući, moraš naučiti pridržavati se odredbi i sustava Božje kuće, i moraš se naučiti povinovati pravilima, vladajući se na pristojan način. To je suštinski dio nečijeg vladanja” (Riječ. Svezak VI.: O težnji za istinom. Kako težiti istini (5).). Nakon što sam pročitala Božje riječi, shvatila sam da kao odrasli svi imamo svoje odgovornosti i obveze, bilo u Božjoj kući ili u svijetu nevjernika. To je ono što bi normalna osoba trebala preuzeti. U procesu vršenja svoje dužnosti, iako tijelo mora trpjeti, platiti cijenu i podnijeti određeni pritisak, sve su to odgovornosti koje odrasli moraju preuzeti na sebe. Ne smijem se bojati patnje, niti smijem izbjegavati dužnosti kad vidim da su teške. Tako postupati jednostavno je previše bez savjesti i ljudskosti. Stoga sam se svjesno molila Bogu da se pobunim protiv tijela i polako sam se mogla pokoriti.
Kroz ovo sam iskustvo shvatila da sam, iako moje tijelo trpi i osjeća se umorno dok preuzimam posao u crkvi, mnogo dobila. Shvatila sam da, kad se stvari dogode, moram tražiti istina-načela, a moja je ljudskost također mnogo sazrela, od početnog stalnog oslanjanja na druge do toga da sam sada naučila raditi samostalno. Kad braća i sestre imaju poteškoća ili predodžbi, ja također mogu pronaći relevantne istine o kojima možemo razgovarati u zajedništvu i riješiti ih. Iako mi je opseg posla veći nego prije, mnogo sam i stekla i dobila. Sve je to posebna milost od Boga. Hvala Bogu!
