Primjena (7)

Vašoj ljudskosti previše toga nedostaje, vaš je način života prenizak i iskvaren, nemate ljudskosti i nedostaje vam uvida. Zato se trebate opremiti stvarima normalne ljudskosti. Imati savjest, razum i uvid; znati kako govoriti i gledati na stvari; obraćati pozornost na čistoću; imati obličje normalnog ljudskog bića – sve su to značajke znanja o normalnoj ljudskosti. Kada se u tim stvarima ponašate prikladno, tada se smatra da je vaša ljudskost u skladu s mjerilom. Morate se opremiti i za duhovni život. Morate spoznati cjelokupno Božje djelo na zemlji i imati iskustvo Njegovih riječi. Trebao bi znati kako se pokoriti Njegovim uređenjima i kako ispuniti dužnost stvorenog bića. To su dva aspekta u koja bi danas trebao ući – opremanje za život ljudskosti i primjena za duhovni život. Oba su neophodna.

Neki su ljudi smiješni: znaju se samo opremiti značajkama ljudskosti. Njihovu se izgledu ne može naći mana; stvari koje govore i način na koji govore prikladni su, a odjeća im je vrlo dostojanstvena i pristojna. Ali iznutra su prazni; samo se na površini čini da posjeduju normalnu ljudskost. Ima onih koji se usredotočuju samo na to što će jesti, što će odjenuti i što će reći. Ima čak i onih koji se usredotočuju isključivo na stvari poput metenja poda, pospremanja kreveta i opće čistoće. Možda su u svemu tome dobro uvježbani, ali da ih zamoliš da govore o svojoj spoznaji Božjeg djela posljednjih dana ili o grdnji i sudu ili kušnjama i oplemenjivanju, ne bi ti mogli pokazati ni najmanje iskustvo. Možeš ih upitati: „Razumiješ li Božje glavno djelo na zemlji? Po čemu se današnje djelo utjelovljenog Boga razlikuje od Isusova djela? Od Jahvina djela? Jesu li Oni jedan Bog? Je li On došao privesti ovo doba kraju ili spasiti čovječanstvo?” Ali takvi ljudi o tome nemaju što reći. Neki se prekrasno dotjeruju u pogledu svoje vanjštine: sestre se dotjeruju da budu lijepe kao cvijeće, a braća se oblače poput prinčeva ili bogatih mladih kicoša. Brinu samo o tome što će jesti i odjenuti; iznutra su siromašni i nemaju ni najmanju spoznaju Boga. Kakvog smisla u tome može biti? A ima i onih koji su odjeveni poput siromašnih prosjaka – doista izgledaju kao istočnoazijski robovi! Zar doista ne razumijete što tražim od vas? Razgovarajte u zajedništvu među sobom: što ste zapravo zadobili? Sve ove godine vjerujete u Boga, a ipak je to sve što ste požnjeli – zar vam nije neugodno? Zar vas nije sram? Sve ove godine težite na istinitom putu, a danas je vaš rast još uvijek manji od vrapčeva! Pogledajte te mlade princeze među vama, lijepe poput slike u svojoj odjeći i sa šminkom, kako se međusobno uspoređuju – a što to uspoređujete? Svoje užitke? Svoje prohtjeve? Mislite li da sam došao regrutirati manekenke? Nemate srama! Gdje je vaš život? Nije li ono čemu težite samo vaša vlastita neumjerena želja? Misliš da si tako lijepa, ali premda se možeš odjenuti u svakakvu raskošnu odjeću, nisi li i dalje crv koji se migolji, rođena na hrpi balege? Danas imaš sreću uživati u ovim nebeskim blagoslovima ne zbog svog lijepog lica, već zato što Bog čini iznimku uzdižući te. Zar ti još uvijek nije jasno odakle si došla? Na spomen života, zatvaraš usta i ne govoriš ništa, nijema kao kip, a ipak i dalje imaš obraza dotjerivati se! Još uvijek ti pada na pamet na lice nanositi rumenilo i puder! A pogledajte kicoše među vama – naprosto su nepristojni. Cijeli dan provode šetkajući se uokolo, s nehajnim izrazom lica – kamo god pošli, nemaju ni najmanje osjećaja za pristojnost. Imaju li oni ljudsko obličje? Čemu svatko među vama, muškarac ili žena, posvećuje pozornost cijeli dan? Znate li o kome ovisite da biste se prehranili? Pogledaj svoju odjeću, pogledaj u svoje ruke što si požnjeo, protrljaj svoj trbuh – kakve si rezultate dobio od svog srca koje si ulagao tijekom svih ovih godina vjere? Još uvijek razmišljaš o razgledavanju, još uvijek razmišljaš o uljepšavanju svog smrdljivog tijela – sve je to bezvrijedno! Od tebe se traži da budeš normalna osoba, a sada ne samo da si nenormalan, nego si i izopačen. Kako se takva osoba samo usuđuje doći preda Me? S ovakvom ljudskošću, paradirajući svojim čarima i razmećući se svojim tijelom, uvijek živeći u požudama tijela – nisi li potomak prljavih đavala i zlih duhova? Neću dopustiti da takav prljavi đavao još dugo opstane! I nemoj pretpostavljati da ne znam što misliš u svom srcu. Možda ne daješ oduška svojoj požudi i svojem tijelu, ali kako ne bih znao kakve misli gajiš u svom srcu? Kako ne bih znao sve što tvoje oči žele? Zar se vi, mlade princeze, ne uređujete tako lijepo kako biste paradirale svojim tijelom? Kakvu korist imate od muškaraca? Mogu li vas oni doista spasiti od mora nevolja? Što se tiče kicoša među vama, svi se oblačite kako biste izgledali gospodski i pristojno, ali nije li i to osmišljeno kako biste privukli pozornost na svoj naočit izgled? Za koga to radite? Kakvu korist imate od žena? Nisu li one izvor vašeg grijeha? Svima vama, muškarcima i ženama, rekao sam mnogo riječi, a ipak ste se povinovali samo nekolicini njih. Uši su vam nagluhe, oči su vam potamnile, a srca otvrdnula, do te mjere da u vašim tijelima nema ničega osim požude; njome ste zarobljeni i ne možete pobjeći. Tko želi prići vama crvima, vama koji se migoljite u prljavštini i nečistoći? Ne zaboravite da niste ništa drugo nego oni koje sam podigao s hrpe balege, da prvobitno niste posjedovali normalnu ljudskost. Ono što Ja tražim od vas jest normalna ljudskost koju prvobitno niste posjedovali, a ne da paradirate svojom požudom niti da puštate na volju svom ustajalom tijelu koje su đavli toliko godina obučavali. Kada se tako odijevate, zar se ne bojite da ćete još dublje upasti u zamku? Zar ne znate da ste potekli od grijeha? Zar ne znate da su vaša tijela ispunjena požudom? Došlo je do toga da vam požuda čak izbija kroz odjeću, otkrivajući vaš nepodnošljivo ružan izgled prljavih đavala. Zar to ne znate jasnije od ikoga? Vaša srca, vaše oči, vaše usne – nisu li ih sve okaljali prljavi đavli? Nisu li ti dijelovi vas prljavi? Mislite li da ste, dok god ništa ne učinite, najsvetiji? Mislite li da raskošnom odjećom možete prikriti svoje prljave duše? To neće proći! Savjetujem vam da budete realniji, da ne budete prijetvorni ni lažni te da ne paradirate svojim čarima. Razmećete se svojom požudom jedni pred drugima, ali zauzvrat ćete dobiti samo vječnu patnju i nemilosrdno prekoravanje! Kakva je to potreba da očijukate jedni s drugima i prepuštate se romantici? Je li to vaša ispravnost? Je li to vaša nepokolebljiva čestitost? Gnušam se onih među vama koji se bave zlim iscjeljivanjem i vračanjem; gnušam se mladića i djevojaka među vama koji ljube vlastito tijelo. Bolje bi vam bilo da se obuzdate jer se sada od vas traži da posjedujete normalnu ljudskost, a ne daje vam se dopuštenje da se razmećete svojom požudom – a ipak koristite svaku priliku koju možete jer vam je tijelo odviše razuzdano, a požuda prevelika!

Tvoj je vanjski život ljudskosti vrlo dobro uređen, ali kada se od tebe traži da govoriš o svojem znanju o životu, nemaš što reći; u tome si siromašan. Moraš se opremiti istinom! Tvoj život ljudskosti promijenio se nabolje, pa se tako i život u tebi mora promijeniti; promijeni svoje misli, preobrazi svoja gledišta o vjeri u Boga, promijeni spoznaju i način razmišljanja u sebi i promijeni spoznaju Boga koja postoji u tvojim predodžbama. Orezivanjem, razotkrivanjem i opskrbom postupno mijenjaj svoju spoznaju o sebi, o ljudskom životu i o vjeri u Boga, kako bi ona postala čista. Tako se mijenjaju čovjekove misli, mijenja se način na koji on vidi stvari i mijenja se njegovo duševno stanje. Samo se to može nazvati promjenom život-naravi. Od tebe se ne traži da svaki sat u danu provodiš držeći i čitajući knjigu Božjih riječi ili perući odjeću i čisteći. Naravno, tvoj život normalne ljudskosti mora biti zadovoljavajući – to je apsolutni minimum. Osim toga, kada se baviš vanjskim stvarima, moraš imati određeni uvid i razum; no najvažnije je da budeš opremljen istinama koje se tiču života. Kada se opremaš za život, moraš se usredotočiti na jedenje i pijenje Božjih riječi, moraš biti sposoban govoriti o spoznaji Boga, svojim gledištima o ljudskom životu i, osobito, o svojoj spoznaji djela koje Bog izvršava tijekom posljednjih dana. Budući da težiš životu, moraš se opremiti tim stvarima. Kada jedeš i piješ riječi Božje, moraš ih povezivati sa svojim vlastitim stvarnim stanjem. To jest, putem svojih stvarnih iskustava moraš otkriti svoje nedostatke, a zatim biti sposoban pronaći put primjene, pobuniti se protiv svojih pogrešnih pobuda i predodžbi. Ako se u tome uvijek trudiš i u to uneseš svoje srce, imat ćeš put koji ćeš slijediti, nećeš se osjećati prazno i tako ćeš moći održavati normalno stanje. Tek ćeš tada biti netko tko nosi breme za vlastiti život, tko ima vjere. Zašto neki ljudi, nakon što pročitaju Božje riječi, nisu u stanju provesti ih u djelo? Nije li to zato što ne mogu dokučiti ključne stvari? Nije li to zato što su površni kada se radi o životu? Razlog zbog kojeg ne mogu dokučiti ključne stvari i nemaju put primjene jest taj što, kada čitaju Božje riječi, nisu u stanju povezati vlastita stanja s njima niti mogu dokučiti vlastita stanja. Neki ljudi kažu: „Kada čitam Božje riječi, doista ih povezujem s vlastitim stanjem i znam da sam iskvaren i lošeg kova, ali nisam sposoban udovoljiti Božjim nakanama.” Vidio si tek samu površinu; ima mnogo stvarnih stvari koje ne znaš: kako otpustiti tjelesne užitke, kako otpustiti samopravednost, kako promijeniti sebe, kako ući u te stvari, kako poboljšati svoj kov i od kojeg aspekta početi. Shvaćaš tek nekoliko površnih stvari, a znaš samo da si doista vrlo iskvaren. Kada se susretneš sa svojom braćom i sestrama, govoriš o svojoj iskvarenosti i čini se da poznaješ sebe i nosiš veliko breme za svoj život. Zapravo, tvoje se iskvarene naravi nisu promijenile, što dokazuje da nisi pronašao put primjene. Ako vodiš crkvu, moraš biti sposoban dokučiti stanja braće i sestara te ukazati na njih. Je li dovoljno samo reći: „Vi ljudi ste buntovni i nazadni!”? Moraš navesti konkretna očitovanja toga kako su točno buntovni i nazadni – drugim riječima, moraš govoriti o njihovim buntovnim stanjima, njihovim buntovnim oblicima ponašanjima i njihovim sotonskim naravima – tako da se u potpunosti uvjere. Moraš biti sposoban iznijeti činjenice i primjere kako bi objasnio problem te točno reći kako se mogu osloboditi tih buntovnih oblika ponašanja, ukazujući na put primjene – tek će tada to biti uvjerljivo. Samo su oni koji tako postupaju sposobni voditi druge; samo oni posjeduju istina-stvarnost.

Sada ste putem razgovora u zajedništvu opskrbljeni mnogim istinama i morate ih sagledati. Trebao bi moći zaključiti koliko ukupno ima istina. Aspekte koje bi normalna ljudskost trebala posjedovati, glavne aspekte promjene život-naravi, produbljivanje vizija i to koliko pogrešnih shvaćanja i pogrešnih načina doživljavanja stvari koje su ljudi imali kroz sve vjekove i naraštaje možeš dokučiti – moraš biti sposoban razlučiti te stvari i spoznati ih; tek ćeš tada biti na pravom putu. Religiozni ljudi obožavaju Bibliju kao da je Bog; osobito četiri evanđelja Novog zavjeta smatraju četirima različitim Isusovim licima, a imaju i pojam o Trojstvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Sve je to krajnje izopačeno i svi to morate prozreti; štoviše, morate spoznati bit utjelovljenog Boga i djelo posljednjih dana. Tu su i stari načini primjene te besmislice i odstupanja u vezi s primjenom – življenje u duhu, ispunjenost Duhom Svetim, podnošenje svega što naiđe, pokoravanje autoritetu – koje morate poznavati; trebali biste znati kako su ljudi prije primjenjivali i kako trebaju primjenjivati danas. Što se tiče toga kako bi vođe i djelatnici trebali surađivati u crkvama; kako otpustiti samopravednost i snishodljivost; kako bi braća i sestre trebali živjeti jedni uz druge; kako uspostaviti normalne odnose s drugima i s Bogom; kako postići normalan život ljudskosti; što bi ljudi trebali posjedovati u svom duhovnom životu; kako bi trebali jesti i piti riječi Božje; koje se Božje riječi odnose na spoznaju, koje se tiču vizija, a koje se odnose na put primjene – nije li se o svemu tome već govorilo? Ove su riječi otvorene onima koji teže istini i ni prema kome se ne pokazuje pristranost. Danas biste trebali razvijati sposobnost samostalnog življenja, a ne oslanjati se na ovisnički način razmišljanja. U budućnosti, kada ne bude nikoga da vas usmjerava, sjetit ćeš se ovih Mojih riječi. U vrijeme nevolja neće biti moguće živjeti crkvenim životom, braća i sestre neće se moći međusobno sastajati, većina njih živjet će sama, a u najboljem će slučaju moći samo razgovarati u zajedništvu s ljudima iz svoga kraja. S vašim trenutačnim rastom jednostavno nećete moći ostati postojani. Usred nevolja mnogima će biti teško ostati postojani. Samo oni koji poznaju put života i opremljeni su s dovoljno istine moći će nastaviti napredovati te postupno postići pročišćenje i preobrazbu. Proći kroz nevolje nije lako; ako misliš da ćeš ih prebroditi u nekoliko kratkih dana, onda razmišljaš odviše pojednostavljeno! Misliš da ćeš, zato što razumiješ mnogo doktrina, moći ostati postojan, ali nije tako! Ako u Božjim riječima ne prepoznaješ suštinske stvari, nisi u stanju dokučiti ključne značajke istine i nemaš put primjene, tada ćeš, kada kucne čas i nešto ti se dogodi, pasti u zbunjenost. Nećeš se moći oduprijeti Sotoninu mamljenju ni oplemenjivanju. Ako u tebi nema istine i nemaš vizije, kada kucne čas, nećeš moći spriječiti da se slomiš. Izgubit ćeš svaku nadu i reći: „Pa, ako ću ionako umrijeti, neka me onda grde do samog kraja! Bilo da se radi o grdnji ili slanju u ognjeno jezero, neka bude tako – živjet ću dan po dan!” Tako je bilo i u vrijeme služitelja: neki su vjerovali da su služitelji bez obzira na sve, pa više nisu težili životu. Pušili su i pili, udovoljavali svom tijelu i svašta radili. Neki su se jednostavno vratili u svijet kako bi radili. Tako je i s negostoljubivim okruženjem; ako ga ne možeš nadvladati, čim samo malo popustiš prema sebi, izgubit ćeš svaku nadu. Ako ne možeš nadvladati utjecaj Sotone, prije nego što shvatiš, Sotona će te zarobiti i ponovno ćeš biti prepušten uništenju. Dakle, danas se moraš opremiti istinom; moraš biti sposoban živjeti samostalno; a kada čitaš Božje riječi, moraš biti sposoban tražiti put primjene. Da nema vođa ili djelatnika koji bi te zalijevali i napasali, i dalje bi trebao biti sposoban pronaći put koji ćeš slijediti, otkriti vlastite nedostatke te pronaći istine kojima bi se trebao opremiti i primjenjivati ih. Može li Bog, nakon što dođe na zemlju, stalno pratiti čovjeka? Neki ljudi u svojim predodžbama vjeruju: „Bože, ako ne radiš na nama do određene mjere, onda se Tvoje djelo ne može smatrati završenim jer bi Te Sotona optužio.” Kažem ti: kada završim s izgovaranjem Svojih riječi, Moje će djelo biti uspješno dovršeno. Kada više ne budem imao što reći, Moje će djelo biti dovršeno. Kraj Mojeg djela bit će dokaz Sotonina poraza i kao takvo, može se reći da je uspješno ostvareno i da jednostavno nema Sotonine optužbe. Ali ako se do trenutka kada Moje djelo završi u vama i dalje ništa ne promijeni, onda ljudima poput vas nema spasa i bit ćete eliminirani. Neću obavljati više djela nego što je potrebno. Nije tako da ću Svoje djelo na zemlji zaključiti tek kada budeš osvojen do određene mjere, kada budeš jasno spoznao svaki aspekt istine, kada se tvoj kov poboljša te budeš posvjedočio iznutra i izvana. To bi bilo nemoguće! Danas, djelo koje obavljam na vama ima za cilj uvesti vas u život normalne ljudskosti; to je djelo uvođenja u novo doba i vođenja čovječanstva u život novog doba. Svaki korak ovog djela provodi se i razvija među vama, neposredno: poučavam vas licem u lice i vodim vas za ruku; govorim vam sve što ne razumijete, darujem vam sve što vam nedostaje. Može se reći da je za vas sve ovo djelo opskrba za vaš život, ujedno vas i usmjerava u život normalne ljudskosti; posebno je namijenjeno opskrbi života ove skupine ljudi tijekom posljednjih dana. Za Mene sve ovo djelo ima za cilj okončati staro doba i uvesti u novo; što se tiče Sotone, utjelovio sam se upravo kako bih ga porazio. Djelo koje sada obavljam među vama vaša je sadašnja opskrba i vaše pravovremeno spasenje, ali tijekom ovih nekoliko kratkih godina reći ću vam sve istine, cijeli put života, pa čak i djelo budućnosti; to će biti dovoljno da vam omogući da u budućnosti stvari doživljavate normalno. Sve su Moje riječi Moje jedino ohrabrenje za vas. Ne dajem nikakvo drugo ohrabrenje; danas su sve riječi koje vam govorim Moje ohrabrenje za vas, jer danas nemate iskustva s mnogim riječima koje izgovaram i ne razumijete njihovo unutarnje značenje. Jednog će se dana vaša iskustva ostvariti upravo onako kako sam danas govorio. Ove su riječi vaše današnje vizije i ono na što ćete se oslanjati u budućnosti; one su opskrba za vaš današnji život i ohrabrenje za budućnost, a nema boljeg ohrabrenja od tog. To je zato što vrijeme koje imam za djelovanje na zemlji nije toliko dugo koliko je vrijeme koje vi imate da iskusite Moje riječi; Ja samo dovršavam Svoje djelo, dok vi težite životu, procesu koji podrazumijeva dugo životno putovanje. Tek nakon što iskusite mnoge stvari moći ćete u potpunosti zadobiti put života; tek ćete tada moći prozreti unutarnje značenje riječi koje danas izgovaram. Svi vi imate Moje riječi u svojim rukama, svatko je od vas primio sva Moja poslanja i zadužio sam vas svime čime sam trebao. Bez obzira na to koliko je velik učinak postignut, ukratko, kada se djelo riječi privede kraju, Božja će volja biti izvršena. Nije onako kako zamišljaš, da se moraš promijeniti do određene mjere; Bog ne djeluje prema tvojim predodžbama.

Ljudi ne postižu rast u svojem životu u samo nekoliko dana. Čak i ako svaki dan jedu i piju Božje riječi, to nije dovoljno. Moraju iskusiti razdoblje rasta u svojem životu. To je neophodan proces. S obzirom na današnji kov ljudi, što oni mogu postići? Bog djeluje prema potrebama ljudi, postavljajući prikladne zahtjeve na temelju njihova urođenog kova. Pretpostavimo da se ovo djelo obavlja među skupinom ljudi visoka kova: izgovorene riječi bile bi uzvišenije od onih izgovorenih vama, vizije bi bile uzvišenije, a istine bi bile mnogo uzvišenije. Neke bi riječi morale biti strože, sposobnije opskrbiti ljudske živote, sposobnije otkriti otajstva. Kada bi govorio među takvim ljudima, Bog bi ih opskrbljivao prema njihovim potrebama. Zahtjevi koji se danas pred vas postavljaju mogu se nazvati najvećim zahtjevima za vas; da se ovo djelo obavlja na ljudima višeg kova, zahtjevi bi bili još veći. Sve Božje djelo obavlja se u skladu s urođenim kovom ljudi. Mjera do koje su se ljudi danas promijenili i u kojoj su osvojeni najveća je moguća mjera; nemojte rezultate ove etape djela mjeriti vlastitim predodžbama. Trebali biste jasno znati što urođeno posjedujete i ne biste trebali imati previsoko mišljenje o sebi. Nitko od vas izvorno nije bio osoba koja je težila životu. Bili ste prosjaci koji lutaju ulicama. Da Bog djeluje na vama do mjere koju zamišljate, tako da se svi bacite ničice na zemlju, potpuno uvjereni, kao da ste vidjeli veliku viziju – to bi bilo nemoguće! To je zato što onaj tko nije vidio Božja čuda ne može u potpunosti vjerovati svemu što kažem – čak i kada biste ispitali Moje riječi, još uvijek im ne biste u potpunosti vjerovali. To je priroda čovjeka. Oni koji teže istini donekle će se promijeniti, dok će se vjera koju su nekoć imali oni koji ne teže istini smanjiti, a možda čak i nestati. Najveća je poteškoća kod vas to što ne možete u potpunosti vjerovati dok ne vidite ispunjenje Božjih riječi i ne možete se pomiriti s tim dok ne vidite Njegova čuda. Tko bi, a da nije vidio takve stvari, mogao imati nepodijeljenu odanost Bogu? I zato kažem da ono u što vjerujete nije Bog, već čuda. Sada sam temeljito govorio o raznim aspektima istine; svaki je potpun, a među njima postoji vrlo bliska povezanost. Vidjeli ste ih, a sada ih morate provesti u djelo. Danas ti pokazujem put, a u budućnosti bi ga trebao sam provesti u djelo. Riječi koje sada izgovaram postavljaju zahtjeve pred ljude na temelju njihovih stvarnih okolnosti, a Ja djelujem u skladu s njihovim potrebama i onim što imaju u sebi. Praktični je Bog došao na zemlju izvršiti praktično djelo, djelovati prema stvarnim okolnostima i potrebama ljudi. On nije nerazuman. Kada Bog djeluje, ne prisiljava ljude. Primjerice, hoćeš li se vjenčati ili ne, trebalo bi se temeljiti na stvarnosti tvojih okolnosti; istina ti je jasno izrečena i Ja te ne sputavam. Obitelji nekih ljudi toliko ih ugnjetavaju da ne mogu vjerovati u Boga osim ako se ne vjenčaju. Na taj im je način brak zapravo od pomoći. Drugima brak ne donosi nikakvu korist, nego ih košta onoga što su nekoć imali. Tvoj se slučaj mora odrediti prema tvojim stvarnim okolnostima i tvojoj vlastitoj odlučnosti. Nisam ovdje da izmišljam pravila i propise kojima bih vam postavljao zahtjeve. Mnogi ljudi neprestano uzvikuju: „Bog je praktičan; Njegovo je djelo utemeljeno u stvarnosti i na stvarnosti naših okolnosti” – ali znaš li na koji je točno način ono praktično? Dosta je tvojih ispraznih riječi! Božje je djelo praktično i utemeljeno u stvarnosti; u njemu nema propisa, nego je potpuno slobodno, sve je obznanjeno i otkriveno. Koje su konkretne pojedinosti ovih nekoliko načela? Možeš li reći koji su dijelovi Božjeg djela takvi? Moraš govoriti detaljno, moraš imati nekoliko vrsta iskustvenih svjedočanstava i ova ti značajka Božjeg djela mora biti vrlo jasna – moraš je poznavati i tek tada ćeš biti kvalificiran izgovarati ove riječi. Bi li mogao odgovoriti da te netko pita: „Koje je djelo utjelovljeni Bog obavio na zemlji tijekom posljednjih dana? Zašto Ga nazivate praktičnim Bogom? Što ‚praktično’ ovdje uključuje? Možeš li govoriti o Njegovu praktičnom djelu, o tome što ono konkretno uključuje? Isus je Bog koji se utjelovio, a današnji je Bog također Bog koji se utjelovio, pa po čemu se Oni razlikuju? A po čemu su slični? Koje je djelo svatko od Njih izvršio?” Sve se to odnosi na svjedočenje! Nemoj biti smeten u vezi s tim stvarima. Ima i drugih koji kažu: „Božje je djelo danas praktično. Ono nikada nije prikaz čuda i čudesa.” Zar On doista ne čini čuda ni čudesa? Jesi li siguran? Znaš li što je uistinu Moje djelo? Može se reći da On ne čini čuda ni čudesa, ali nisu li djelo koje obavlja i riječi koje govori sve sama čuda? Može se reći da On ne čini čuda ni čudesa, ali to ovisi o tome kako se to objašnjava i kome je upućeno. Ne odlazeći u crkvu, proniknuo je ravno u srž stanja ljudi i, ne obavljajući nikakvo drugo djelo osim govorenja, potaknuo je ljude da napreduju – nisu li to čuda? Samo je riječima osvojio ljude, a oni Ga rado slijede bez izgleda ili nade – nije li i to čudo? Kada govori, Njegove riječi uvlače ljude u određeno ozračje: ako nisu radosni, onda su melankolični, a ako nisu izloženi oplemenjivanju, onda su izloženi grdnji. Sa samo nekoliko oštrih riječi na ljude donosi grdnju – nije li to nadnaravno? Bi li ljudi mogli učiniti takvo što? Čitao si Bibliju sve te godine, ali ništa nisi razumio i ništa nisi mogao prozreti; nisi se bio sposoban odvojiti od tih zastarjelih, tradicionalnih načina vjerovanja i nisi mogao razumjeti što se zapravo događa s Biblijom. Ipak, On to može prozreti – nije li to nešto nadnaravno? Da u Bogu nije bilo ničeg nadnaravnog kada je došao na zemlju, bi li vas mogao osvojiti? Bez Njegova izvanrednog djela u božanstvu, tko bi od vas bio uvjeren? U vašim očima izgleda kao da s vama djeluje i živi normalna osoba, netko s vanjskim izgledom normalne, obične osobe, s vanjskim izgledom normalne ljudskosti – ali zapravo, to je božanstvo na djelu. To nije normalna ljudskost na djelu, to je božanstvo, to je sam Bog; samo što On obavlja djelo putem normalne ljudskosti. Stoga je Njegovo djelo i normalno i nadnaravno. Djelo koje On obavlja čovjek ne može obaviti; a budući da ga normalni ljudi ne mogu obaviti, obavlja ga izvanredna osoba. Ali ta je izvanrednost božanstvo. Nije ljudskost izvanredna, nego se božanstvo razlikuje od ljudskosti. Osoba koju Duh Sveti upotrebljava također ima običnu, normalnu ljudskost, ali nije sposobna obaviti to djelo. U tome je razlika. Mogao bi reći: „Bog nije nadnaravni Bog; On ne čini ništa nadnaravno. Naš Bog govori riječi na praktičan način. Dolazi u crkvu obavljati djelo na praktičan način. Svaki dan nam govori licem u lice i licem u lice ukazuje na naša stanja – naš je Bog praktičan! Živi s nama i sve u vezi s Njim potpuno je normalno. Ništa u Njegovu izgledu ne ističe Ga kao Boga. Ima čak i trenutaka kada se naljuti i vidimo veličanstvo Njegove ljutnje, a ponekad se nasmiješi i promatramo Njegov nasmiješeni izraz. On je sam Bog, opipljiv i vidljiv, od krvi i mesa, koji je praktičan.” Kada tako svjedočiš, to je nepotpuno svjedočanstvo. Kako će to pomoći drugima? Ako ne možeš svjedočiti o stvarnoj priči i biti djela samoga Boga, tvoje se „svjedočanstvo” ne može tako ni nazvati!

Iznositi svjedočanstvo o Bogu prvenstveno znači govoriti o svojoj spoznaji Božjeg djela, o tome kako Bog osvaja ljude, kako ih spašava, kako ih mijenja; to znači govoriti o tome kako On usmjerava ljude da uđu u istina-stvarnost, omogućujući im da ih On osvoji, usavrši i spasi. Iznositi svjedočanstvo znači govoriti o Njegovu djelu i svemu što si iskusio. Samo Ga Njegovo djelo može predstavljati i samo Ga Njegovo djelo može javno i u potpunosti otkriti; Njegovo djelo svjedoči o Njemu. Njegovo djelo i izjave izravno predstavljaju Duha; djelo koje On obavlja izvršava Duh, a riječi koje On govori izgovara Duh. Samo što se sve to izražava putem utjelovljenog Božjeg tijela. U stvarnosti, to su izrazi Duha. Sve djelo koje obavlja i sve riječi koje izgovara predstavljaju Njegovu bit. Da Bog, nakon što se zaodjenuo tijelom i došao među ljude, nije govorio ni djelovao, a zatim tražio od vas da spoznate Njegovu praktičnost, Njegovu normalnost i Njegovu svemogućnost, bi li ti to mogao? Bi li mogao spoznati što je bit Duha? Bi li mogao spoznati kakva je priroda Njegova tijela? Samo zato što ste iskusili svaki korak Njegova djela, On traži od vas da iznesete svjedočanstvo o Njemu. Da niste imali takvo iskustvo, On ne bi inzistirao na tome da iznosite svjedočanstvo. Stoga, kada iznosiš svjedočanstvo o Bogu, ne trebaš svjedočiti samo o Njegovoj vanjštini normalne ljudskosti, nego trebaš svjedočiti o djelu koje obavlja i putu kojim vodi; trebaš svjedočiti o tome kako te osvojio i u kojim te aspektima usavršio. Takvo bi svjedočanstvo trebao iznijeti. Pretpostavimo da kamo god pođeš uzvikuješ: „Naš je Bog došao djelovati i Njegovo je djelo doista praktično! Zadobio nas je bez nadnaravnih djela, bez ikakvih čuda i čudesa!” Drugi će upitati: „Što misliš kada kažeš da On ne čini čuda ni čudesa? Kako te je mogao osvojiti a da nije činio čuda i čudesa?” A ti kažeš: „On govori i, bez pokazivanja ikakvih čuda i čudesa, osvojio nas je. Njegovo nas je djelo osvojilo.” Na kraju nisi u stanju reći ništa suštinsko i ne možeš govoriti o pojedinostima. Je li to svjedočanstvo? Kada utjelovljeni Bog osvaja ljude, osvaja ih Njegov govor u božanstvu. Njegova ljudskost to ne može ostvariti; to nije nešto što ijedan smrtnik može postići, pa čak ni oni najvišeg kova među normalnim ljudima nisu sposobni za to, jer je Njegovo božanstvo više od svakog stvorenog bića. Ljudima je to izvanredno; Stvoritelj je, uostalom, viši od svakog stvorenog bića. Stvorena bića ne mogu biti viša od Stvoritelja; da si viši od Njega, On te ne bi mogao osvojiti, a može te osvojiti samo zato što je viši od tebe. Onaj koji može osvojiti cijelo čovječanstvo jest Stvoritelj i nitko osim Njega ne može obaviti to djelo. To je svjedočanstvo – takvo bi svjedočanstvo trebao iznijeti. Korak po korak iskusio si grdnju, sud, oplemenjivanje, kušnje, neuspjehe i nevolje te si osvojen; otpustio si izglede tijela, svoje osobne motive i intimne tjelesne interese. Drugim riječima, Božje su riječi u potpunosti osvojile tvoje srce. Iako u svom životu nisi narastao onoliko koliko On zahtijeva, sve to znaš i potpuno si uvjeren u ono što On čini. To je svjedočanstvo – praktično svjedočanstvo! On je došao obaviti djelo suda i grdnje kako bi osvojio čovjeka; ali došao je i zaključiti Svoje djelo, privesti doba kraju i provesti djelo zaključenja – privesti cijelo doba kraju, spasiti cijelo čovječanstvo, temeljito spasiti čovječanstvo od grijeha i u potpunosti zadobiti čovječanstvo koje je stvorio. O svemu tome trebao bi iznijeti svjedočanstvo. Iskusio si tako mnogo Božjeg djela, vidio si ga vlastitim očima i osobno iskusio; nemoj na kraju biti nesposoban obaviti funkciju koja ti je dužnost. Kakva bi to šteta bila! U budućnosti, kada se evanđelje bude širilo, trebao bi biti sposoban govoriti o vlastitoj spoznaji, svjedočiti o svemu što si zadobio u svom srcu i ne štedjeti truda. To je ono što bi stvoreno biće trebalo postići. Koji je točno značaj ove etape Božjeg djela? Kakav je njezin učinak? I koliko je toga ostvareno u ljudima? Što bi ljudi trebali činiti? Kada budete mogli temeljito objasniti sve djelo koje je utjelovljeni Bog obavio otkako je došao na zemlju, vaše će svjedočanstvo biti potpuno. Kada budeš mogao temeljito objasniti ovih pet stvari: značaj Njegova djela; njegov sadržaj; njegovu bit; narav koju predstavlja i njegova načela, to će biti dokaz da si sposoban iznositi svjedočanstvo o Bogu, da uistinu posjeduješ spoznaju. Moji zahtjevi prema vama nisu vrlo visoki i dostižni su svima koji teže istinskim srcem. Ako imaš odlučnost biti jedan od Božjih svjedoka, moraš razumjeti čega se Bog gnuša i što Bog ljubi. Iskusio si mnogo Njegova djela; putem tog djela moraš spoznati Njegovu narav, razumjeti Njegove nakane i Njegove zahtjeve prema čovječanstvu te iskoristiti tu spoznaju da svjedočiš o Njemu i ispuniš svoju dužnost. Možda ćeš samo reći: „Poznajemo Boga. Njegov sud i grdnja vrlo su strogi. Njegove su riječi vrlo oštre; On je pravedan i veličanstven i nitko ne smije počiniti prijestup protiv Njega”, no, u konačnici, opskrbljuju li čovjeka te riječi? Kakav učinak imaju na ljude? Znaš li doista da ti je ovo djelo suda i grdnje od najveće koristi? Božji sud i grdnja razotkrivaju tvoje buntovništvo i iskvarenost, zar ne? Mogu očistiti i izbaciti te prljave i iskvarene stvari u tebi, zar ne? Da nema suda ni grdnje, što bi postao? Prepoznaješ li doista činjenicu da te Sotona iskvario do najveće mjere? Danas biste se trebali opremiti tim stvarima i dobro ih poznavati.

Vjera u Boga u današnje vrijeme nije vjera kakvu možda zamišljate – da je dovoljno čitati Božje riječi, moliti se, pjevati, plesati, vršiti svoju dužnost i voditi život normalne ljudskosti. Bi li vjera doista mogla biti tako jednostavna? Rezultati su ključni. Ne radi se o tome koliko aktivnosti poduzimaš, nego o tome kako točno možeš postići najbolje rezultate. Možda možeš uzeti Božje riječi i izložiti nešto od svoje spoznaje, ali kada ih staviš na stranu, nemaš što reći. To pokazuje da si sposoban govoriti samo riječi i doktrine, ali nemaš spoznaju koja dolazi iz iskustva. Danas nije dovoljno ako ne uspiješ dokučiti ono što je ključno – to je od presudne važnosti za ulazak u stvarnost! Počni se ovako obučavati: najprije čitaj Božje riječi; dobro upoznaj duhovne pojmove u njima; pronađi ključne vizije u njima, utvrdi dijelove koji se odnose na primjenu i poveži te elemente, jedan po jedan, te ih unesi u svoja iskustva kako bi ušao u njih. To su ključne stvari koje moraš dokučiti. Najvažnija primjena pri jedenju i pijenju Božjih riječi jest ova: nakon što pročitaš jedno poglavlje Božjih riječi, moraš biti sposoban pronaći ključne dijelove koji se odnose na vizije, a također i ključne dijelove koji se odnose na primjenu; koristi vizije kao temelj, a primjenu kao svoj vodič u životu. To vam najviše nedostaje i to je vaša najveća poteškoća; u svojim srcima rijetko obraćate ikakvu pažnju na njih. Općenito ste svi u sljedećem stanju: lijeni ste, ne trudite se napredovati, niste voljni podnijeti nikakvu osobnu žrtvu ili pasivno čekate – neki se od vas čak i žale – ne razumijete ciljeve ni značaj Božjeg djela i teško vam je težiti istini. Takvi ljudi osjećaju odbojnost prema istini i u konačnici će biti eliminirani. Nitko među njima ne može biti usavršen niti itko može preživjeti. Ako ljudi nemaju barem malo odlučnosti da se odupru Sotoninim silama, za njih nema nade!

Je li vaša težnja bila učinkovita ili nije, sada se mjeri onim što trenutačno posjedujete. Time se određuje vaš ishod; drugim riječima, vaš se ishod otkriva na temelju žrtava koje ste podnijeli i onoga što ste učinili. Vaš se ishod može otkriti vašom težnjom, vašom vjerom i onim što ste učinili. Među svima vama ima mnogo onih kojima više nema spasa, jer danas je dan kada se otkrivaju ljudski ishodi, a Ja u Svom djelu neću biti smeten; one kojima uopće više nema spasa neću uvesti u sljedeće doba. Doći će vrijeme kada će se Moje djelo završiti. Neću djelovati na tim smrdljivim, bezdušnim leševima koje se uopće ne može spasiti; sada su posljednji dani čovjekova spasenja i neću obavljati beskorisno djelo. Nemojte galamiti protiv Neba i zemlje – kraj svijeta dolazi, to je neizbježno. Stvari su došle do ove točke i ti kao ljudsko biće ne možeš učiniti ništa da ih zaustaviš; stvari ne možeš mijenjati kako želiš. Jučer nisi platio cijenu da bi težio istini niti si bio posvećen; danas je kucnuo čas, nema ti spasa; a sutra ćeš biti eliminiran i neće biti prostora za tvoje spasenje. Iako sam ljubazan i meka srca te dajem sve od sebe da te spasim, ako se ti sam ne potrudiš radi sebe ili ne razmišljaš o sebi, kakve to veze ima sa Mnom? Oni koji misle samo na svoje tijelo i koji uživaju u udobnosti; oni koji naizgled vjeruju, ali zapravo ne vjeruju; oni koji se bave zlim iscjeljivanjem i vračanjem; oni koji su promiskuitetni i propali; oni koji Jahvi kradu žrtve i Njegovu imovinu; oni koji vole mito; oni koji besposleno sanjaju o uzlasku na nebo; oni koji su oholi i uobraženi, koji se bore samo za osobnu slavu i dobitak; oni koji šire drske riječi; oni koji hule na samoga Boga; oni koji ne čine ništa osim što osuđuju samoga Boga i kleveću Ga; oni koji stvaraju klike i traže neovisnost; oni koji uzvisuju sebe više nego što uzvisuju Boga; oni lakoumni mladi, sredovječni i stariji muškarci i žene koji su zarobljeni u razvratnosti; oni muškarci i žene koji uživaju u osobnoj slavi i dobitku te među drugima teže osobnom statusu; oni koji se ne kaju i zarobljeni su u grijehu – zar svima njima nema spasa? Razvratnost, grešnost, zlo iscjeljivanje, vračanje, bogohulne i drske riječi haraju među vama; istina i riječi života gaze se u vašoj sredini, a svete se riječi među vama oskvrnjuju. Vi neznabošci, naduti od prljavštine i buntovništva! Kakav će biti vaš ishod? Kako se oni koji ljube tijelo, koji se bave tjelesnim vračanjem i koji su zarobljeni u razvratnom grijehu usuđuju nastaviti živjeti! Zar ne znaš da su ljudi poput vas crvi kojima nema spasa? Što ti daje pravo zahtijevati ovo i ono? Do danas se oni koji ne ljube istinu i koji ljube samo tijelo nisu ni najmanje promijenili – kako se takve ljude može spasiti? Oni koji ne ljube put života, koji ne uzvisuju Boga i ne iznose svjedočanstvo o Njemu, koji spletkare radi vlastitog statusa, koji uzdižu sami sebe – zar oni i danas nisu isti? Koja je vrijednost u njihovu spašavanju? Možeš li biti spašen ne ovisi o tome koliko je velik tvoj staž ili koliko godina radiš, a još manje ovisi o tome koliko si kvalifikacija stekao. Već ovisi o tome je li tvoja težnja urodila plodom. Trebao bi znati da su oni koji su spašeni „stabla” koja donose plod, a ne stabla bujnog lišća i obilnog cvijeća koja ipak ne donose ploda. Čak i ako si proveo mnogo godina lutajući ulicama, kakve to ima veze? Gdje je tvoje svjedočanstvo? Imaš daleko manje bogobojazno srce nego srce koje te voli i opčinjeno je tvojim požudnim željama – nije li takva osoba izrod? Kako bi ona mogla biti uzorak i uzor za spasenje? Tvoja je priroda nepopravljiva, previše si buntovan, više te se ne može otkupiti! Nisu li takvi ljudi oni koji će biti eliminirani? Nije li vrijeme kada će Moje djelo biti završeno vrijeme dolaska tvog posljednjeg dana? Toliko sam djela učinio i toliko riječi izgovorio među vama – koliko je od toga uistinu ušlo u vaše uši? Koliko je toga čemu ste se ikada pokorili? Kada Moje djelo završi, to će biti vrijeme kada ćeš Mi se prestati protiviti, kada ćeš Mi se prestati suprotstavljati. Dok Ja radim, vi neprestano djelujete protiv Mene; nikada se ne povinujete Mojim riječima. Ja radim Svoje djelo, a ti radiš svoje „djelo”, stvarajući svoje malo kraljevstvo. Vi ste čopor lisica i pasa, ne radite ništa osim što radite protiv Mene! Stalno pokušavate privući u svoj zagrljaj one koji vam nude svu svoju ljubav – gdje su vaša bogobojazna srca? Sve što činite prijevarno je! Nemate pokornosti ni straha, a sve što činite prijevarno je i bogohulno! Mogu li takvi ljudi biti spašeni? Razvratni i pohotni muškarci uvijek žele privući k sebi koketne bludnice radi vlastitog užitka. Takve razvratne đavle nipošto neću spasiti. Iz dna duše mrzim vas prljave đavle, a vaša razvratnost i koketnost gurnut će vas u pakao. Što imate za reći u svoju obranu? Vi prljavi đavli i zli duhovi, odvratni ste! Gnjusni ste! Kako bi se takvo smeće moglo spasiti? Mogu li oni koji su zarobljeni u grijehu još uvijek biti spašeni? Danas vaša srca ne privlače ova istina, ovaj put i ovaj život. Naprotiv, privlače ih grešnost i novac, status, slava, dobitak, tjelesna uživanja i ljepota muškaraca i zavodljivost žena. Kako vas to kvalificira da uđete u Moje kraljevstvo? Vaša je slika čak i veća od Božje, vaš je status čak i viši od Božjeg, a da ne govorimo o vašem ugledu među ljudima – zapravo ste postali idoli koje ljudi obožavaju. Zar nije svatko od vas postao arkanđeo? Kada se ishodi ljudi otkriju, što je ujedno i vrijeme kada će se djelo spasenja približiti svome kraju, mnogi od vas bit će leševi kojima nema spasenja i moraju biti eliminirani. Tijekom djela spasenja, ljubazan sam i dobar prema svim ljudima. Kada se djelo zaključi, otkrit će se ishodi različitih vrsta ljudi, a tada više neću biti ljubazan i dobar jer će ishodi ljudi biti otkriveni i svatko će biti razvrstan prema svojoj vrsti te neće biti nikakve koristi od daljnjeg obavljanja djela spasenja jednostavno zato što će doba spasenja proći, a nakon što prođe, neće se vratiti.