Odgovornosti starješina i djelatnika (1)

Zašto je potrebno razlučiti lažne starješine

Nakon što smo završili s prisnim razgovorom o raznim očitovanjima antikrista, danas ćemo prisno razgovarati o novoj temi – raznim očitovanjima lažnih starješina. Tijekom ovih godina vjerovanja u Boga, susreli ste se sa svim vrstama očitovanja i postupaka lažnih starješina. Tijekom procesa smjenjivanja lažnih starješina na svim razinama u Božjoj kući, većina ljudi više-manje stekne nešto razlučivanja u vezi s lažnim starješinama; to jest, većina ljudi ima ponešto razumijevanja o nekim specifičnim očitovanjima lažnih starješina. No bez obzira na vaše shvaćanje, ili na to koliko razumijete, ono na kraju nije dovoljno sustavno ni specifično. Tijekom crkvenih izbora, mnogi ljudi ne razumiju načela biranja starješina, kakvu osobu treba izabrati za starješinu, kakva osoba kao starješina može uvesti braću i sestre u stvarnost Božjih riječi i tko je kao starješina u skladu s mjerilom. Tih stvari nisu baš svjesni niti su im one jasne. Postoje čak i neki smušeni ljudi bez sposobnosti razlučivanja koji na izborima izričito biraju lažne starješine; oni biraju svakoga tko je nalik lažnom starješini, a slijepi su za onoga tko je uistinu kvalificiran i sposoban biti starješina, s kovom i ljudskošću starješine. Oni koji u osnovi nemaju kov i ljudskost da budu starješine bivaju izabrani zbog svoje revnosti koju pokazuju izvana ili nekog dobrog ponašanja, i zato što odgovaraju ljudskim predodžbama o tome što znači biti „dobar”, dok oni koji zapravo posjeduju sve kvalifikacije za starješinu nikada neće biti izabrani. Oni koji traže pozornost i revno se daju – a ipak nemaju nikakvu radnu sposobnost – uvijek će se pojavljivati u svakakvim okruženjima, izgledajući posebno aktivno, i većina ljudi će misliti da je takva osoba kvalificirana i da bi je trebalo izabrati. Rezultat je taj da, nakon što takvi ljudi budu izabrani, ne mogu preuzeti na sebe nikakav posao. Oni čak nisu u stanju provesti radne aranžmane Višnjih, niti znaju kako. Iako se oni uvijek tako revno zaokupljaju, nakon što su neko vrijeme predvodili, nema poboljšanja i vrlo je malo napretka u bilo kojem crkvenom radu, i često se događaju situacije u kojima je crkveni rad u neredu ili su ljudi nesložni, zbog ometanja ili uzurpacije vlasti od strane zlih ljudi. To su posljedice koje donosi rad lažnih starješina. Nakon što je lažni starješina izabran, ne samo da će utjecati na ulazak u život braće i sestara i ne samo da će njihov ulazak trpjeti, nego će istovremeno i razni segmenti crkvenog rada biti negativno pogođeni, tako da se rad na širenju evanđelja ne može provoditi glatko ni učinkovito. Ovo je dijelom problem koji uzrokuju sami lažni starješine, ali je dijelom povezano i s onima koji ih biraju. Ako ne razumiješ istina-načela, nemaš razlučivanja i slijep si i ne možeš prozreti ljude, tako da na kraju izabereš lažnog starješinu, onda ne samo da štetiš sebi i drugima, nego trpi i crkveni rad. To je utjecaj i šteta koju lažni starješine nanose ulasku u život Božjeg izabranog naroda i crkvenom radu. Stoga, moramo razlučiti i nabrojati razna očitovanja lažnih starješina i na temelju toga omogućit ću vam da shvatite koja ponašanja starješina koji je u skladu s mjerilom treba pokazivati, koji rad treba obavljati i koji je točno opseg njegovih odgovornosti. Tema razlučivanja lažnih starješina od velike je važnosti, jer se tiče crkvenog rada, ulaska u život svakog pojedinca iz Božjeg izabranog naroda, a posebno toga kako napreduje svaka dužnost. Neki bi mogli reći: „Nemam namjeru kandidirati se na izborima, niti imam ikakvu ambiciju ili želju biti starješina ili djelatnik. Poznajem sebe, i dovoljno je biti običan vjernik, stoga ovaj aspekt istina-načela nema nikakve veze sa mnom. Ako želim slušati, slušat ću nešto o vlastitom ulasku u život i spasenju. Razna očitovanja lažnih starješina i istine koje su u to uključene nisu relevantne za moj ulazak u život, stoga ne moram slušati, ili mogu slušati odsutno ili bezvoljno i samo površno proći kroz sve to, ne uzimajući to k srcu.” Je li to dobar stav? (Nije.) Drugi kažu: „Nemam ambicija i ne želim se kandidirati za starješinu. Od djetinjstva nikad nisam namjeravao biti dužnosnik ili se isticati od drugih, jednostavno volim biti obična, normalna osoba. Želio sam biti sljedbenik od trenutka kad sam počeo vjerovati u Boga. Volim slijediti naredbe drugih i činim sve što od mene zatraže. Kako je jednostavno biti takva osoba! Ja sam samo jednostavna osoba koja se ne želi brinuti ili biti opterećena, stoga nemam potrebe slušati ove stvari, niti to želim.” Je li ovo gledište ispravno ili ne? (Nije ispravno.) Što u vezi s njim nije ispravno? (Iako ne žele biti starješine, ako ne razumiju ovaj aspekt istine i ne mogu razlučiti lažne starješine, onda je vrlo vjerojatno da će tijekom izbora izabrati lažnog starješinu, što će utjecati na crkveni rad i ulazak u život Božjeg izabranog naroda.) Ovo je jedan aspekt. Ima li još što? (Problem lažnih starješina postoji u svakome od nas i trebali bismo se preispitati, promisliti o sebi i spoznati sebe.) (Ako ne možemo razlučiti lažne starješine, onda nećemo ni znati kada nas je jedan od njih naveo na pogrešan put i naši će životi trpjeti.) (Takvo je gledište očitovanje neteženja istini. Biti starješina u Božjoj kući nije isto što i biti ambiciozan i željeti biti dužnosnik u ovozemaljskom svijetu. Biti starješina znači bolje težiti istini, nositi teret za crkveni rad i biti obziran prema Božjim nakanama. To je stremljenje prema istini.) (Kao pripadnici Božjeg izabranog naroda, imamo obvezu i odgovornost prijaviti lažne starješine. Ako ne možemo razlučiti lažne starješine, onda bismo mogli dopustiti da jedan od njih preuzme vlast i utječe na crkveni rad.) Koliko je to aspekata? (Pet aspekata.) Svaki od ovih pet aspekata je ispravan i prilično točan. Analizirajući bit ovog problema na temelju gledišta tipa osobe koju sam upravo spomenuo, u osnovi postoji ovih pet aspekata. Bez obzira na to želiš li ti biti starješina ili ne, kao pripadnik Božjeg izabranog naroda, trebao bi preuzeti nadzornu ulogu nad starješinama i djelatnicima. Božja kuća je i tvoja kuća, a starješina je poput malog upravitelja kuće. Ako oni ne upravljaju dobro stvarima, i ti ćeš biti pogođen i upleten, stoga imaš odgovornost i obvezu nadzirati sav njihov rad.

Pregled petnaest odgovornosti starješina i djelatnika

Nije teško razlučiti lažne starješine, jer takav tip osobe nije rijetkost u crkvi; oni postoje otkako postoje crkveni starješine i crkveni rad. Njihov kov i sposobnost shvaćanja, karakter i izabrani put, sve to ima mnoga određena očitovanja. Prije nego što analiziramo ta određena očitovanja, trebali bismo prvo razumjeti koje su odgovornosti starješina i djelatnika i koji je specifičan rad prvenstveno obuhvćen. Samo su oni koji su u stanju dobro obavljati ovaj specifičan rad starješine i djelatnici u skladu s mjerilom; oni koji ne mogu obavljati ovaj rad su lažni starješine. Možda većina ljudi još uvijek nema načina kako razlučiti lažne starješine, ne može shvatiti osnovna načela i ne zna koji su aspekti najvažniji za razlučivanje. Danas, najprije sustavno prisno razgovarajmo o tome koje su točno odgovornosti starješina i djelatnika, nabrajajući ih jednu po jednu kako bi svatko jasno znao. Nakon što razumijete ova načela, kada ponovno budete birali starješine i djelatnike, imat ćete točno mjerilo prema kojem ćete mjeriti kako točno birati i tko je točno prava osoba koju treba izabrati. Dakle, prvo nabrojimo odgovornosti starješina i djelatnika.

Odgovornosti starješina i djelatnika:

1. Voditi ljude da jedu i piju riječi Božje i razumiju ih, te da zakorače u stvarnost Božjih riječi.

2. Poznavati stanja svake vrste ljudi i rješavati razne poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu.

3. Prisno razgovarati o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno izvršavala.

4. Biti u toku s okolnostima nadglednika različitih poslova i osoblja odgovornog za razne važne zadatke, te pravovremeno prilagođavati njihova zaduženja ili ih po potrebi smijeniti, kako bi se spriječili ili ublažili gubici uzrokovani upotrebom neprikladnih ljudi i kako bi se jamčila učinkovitost i nesmetan napredak rada.

5. Održavati ažurno shvaćanje i razumijevanje stanja i napretka svakog segmenta rada, te biti u stanju pravovremeno rješavati probleme, ispravljati odstupanja i uklanjati nedostatke u radu kako bi on nesmetano napredovao.

6. Promicati i odgajati sve vrste kvalificiranih talenata kako bi svi koji teže istini mogli imati priliku za obuku i što je prije moguće zakoračiti u istina-stvarnost.

7. Razumno raspoređivati i koristiti različite tipove ljudi, na temelju njihove ljudskosti i snaga, tako da svatko bude najbolje iskorišten.

8. Pravovremeno izvještavati i tražiti rješenja za nejasnoće i poteškoće s kojima se susreće u radu.

9. Točno prenositi, izdavati i provoditi razne radne aranžmane Božje kuće u skladu s njezinim zahtjevima, pružajući smjernice, nadzor i poticanje, te provjeravati i pratiti stanje njihove provedbe.

10. Pravilno čuvati i razumno raspoređivati razne materijalne predmete Božje kuće (knjige, raznu opremu, žito i tako dalje), te provoditi redovite preglede, održavanje i popravke kako bi se umanjili šteta i rasipanje; također, spriječiti da ih zli ljudi prisvoje.

11. Birati pouzdane ljude čija je ljudskost u skladu s mjerilom, posebno za zadatak sustavnog bilježenja, zbrajanja i čuvanja prinosa; redovito pregledavati i provjeravati prihode i rashode kako bi se slučajevi rasipništva ili rasipanja, kao i nerazumni troškovi, mogli pravovremeno identificirati – stati na kraj takvim stvarima i zahtijevati razumnu naknadu; dodatno, na svaki način spriječiti da prinosi padnu u ruke zlih ljudi i da ih oni prisvoje.

12. Pravovremeno i točno identificirati razne ljude, događaje i stvari koji prekidaju i ometaju Božje djelo i normalan red u crkvi; zaustaviti ih i ograničiti, te preokrenuti situaciju; dodatno, prisno razgovarati o istini kako bi Božji izabrani narod kroz takve stvari razvio razlučivanje i učio iz njih.

13. Štititi Božji izabrani narod od toga da bude ometan, naveden na pogrešan put, kontroliran i da mu antikristi teško naškode, te im omogućiti da razluče antikriste i odreknu ih se u srcu.

14. Pravovremeno razlučiti, a zatim ukloniti ili izbaciti sve vrste zlih ljudi i antikrista.

15. Štititi važno radno osoblje svih vrsta, štiteći ih od uplitanja vanjskog svijeta, i čuvati ih sigurnima kako bi se osiguralo da se razni važni segmenti posla mogu odvijati na uredan način.

Odgovornosti starješina i djelatnika sažete su u ukupno petnaest točaka i o njima ćemo prisno razgovarati na temelju njih. Pogledajmo prvo svaki od zadataka u ovih petnaest točaka. Prve tri se tiču pitanja razumijevanja istine od strane ljudi i ulaska u život. Ovo je najosnovniji rad koji bi starješine i djelatnici trebali obavljati, i jedna je od glavnih kategorija. Kao starješina ili djelatnik, u najmanju ruku morate biti u stanju izvršavati ove zadatke, posjedovati takav kov, imati takav teret i biti u stanju preuzeti ovu odgovornost. To su najosnovnije stvari koje biste trebali imati. Starješine i djelatnici moraju biti u stanju prisno razgovarati o Božjim riječima, iz njih pronaći put primjene, voditi ljude da razumiju Božje riječi, te voditi ljude da iskuse i uđu u Božje riječi u stvarnom životu i da ih mogu unijeti u stvarni život, koristeći ih za rješavanje raznih problema ili poteškoća s kojima se susreću u stvarnom životu i u procesu izvršavanja svoje dužnosti. Ako Božji izabrani narod ima probleme koje treba riješiti starješina ili djelatnik, ali starješina ili djelatnik ne može koristiti istinu za rješavanje problema, onda je taj starješina ili djelatnik beskoristan, nesposoban obavljati čak i najosnovniji rad. Takav starješina ili djelatnik nije u skladu s mjerilom. Četvrta i peta točka odnose se na razne segmente crkvenog rada i nadglednike tih segmenata rada. Ako starješine i djelatnici ne nadgledaju pravilno nadglednike, onda bi crkveni rad mogao biti u neredu ili ometan od strane zlih ljudi, što bi utjecalo na učinkovitost i napredak rada, a sam rad bi čak mogao biti paraliziran. Stoga, četvrti i peti zadatak su također oni koje starješina koji je u skladu s mjerilom mora dobro obaviti. Šesta i sedma točka tiču se promicanja, odgajanja i korištenja svih vrsta ljudi. Načelo korištenja ljudi jest najbolje iskoristiti svakoga, i sve vrste ljudi mogu izvršavati svoju dužnost sve dok je njihova ljudskost u skladu s mjerilom i dok mogu ispunjavati zahtijevana mjerila Božje kuće. To jest, dopustiti svim vrstama ljudi da mogu izvršavati odgovarajuće dužnosti; nema potrebe tjerati ribu da živi na suhom, ili tjerati svinje da lete, dovoljno je da je netko pogodan za zadatak, da ga može dobro obaviti i da je kompetentan. Štoviše, neki zadaci uključuju tehničke, profesionalne aspekte i neki ljudi mogu biti dobri u njima, ali zapravo nisu obavljali nikakav rad u tom području, niti razumiju relevantna načela. Za te ljude, ako ispunjavaju mjerilo za promicanje i odgajanje u Božjoj kući, onda im treba dati priliku te ih treba promicati i odgajati, kako bi mogli učiti. Na taj način, razni zadaci u Božjoj kući mogu imati još više pogodnih ljudi da ih preuzmu i neće biti upražnjenih mjesta kad god crkva treba ljude za razne zadatke. To su pitanja dvaju aspekata: promicanja i odgajanja ljudi, te korištenja ljudi. Pogledajmo osmu i devetu točku: Ove dvije točke tiču se stava s kojim starješime i djelatnici postupaju prema radu, to jest, mogu li ispuniti svoje odgovornosti, imaju li odanost i imaju li sposobnost dobro obaviti posao u svom postupanju prema Božjim zahtjevima i aranžmanima Božje kuće, te dok se susreću s poteškoćama u radu. Deseta i jedanaesta točka tiču se načela koja stoje iza postupanja s prinosima i svim vrstama predmeta u Božjoj kući. S jedne strane, ove dvije točke tiču se kova i radne sposobnosti ljudi, a s druge strane tiču se pitanja ljudskosti, ima li netko odanost i može li ispuniti svoje odgovornosti. Zatim pogledajmo dvanaestu, trinaestu i četrnaestu točku, koje se odnose na neke izvanredne okolnosti koje se događaju u crkvi – na primjer, ako netko prekida i ometa, te remeti normalan život crkve. Naravno, najozbiljnija je pojava antikrista ili drugih vrsta ljudi koje bi trebalo ukloniti ili izbaciti. Kako postupati s takvim ljudima, i prema kojim načelima, također je posao unutar opsega odgovornosti starješina i djelatnika. Biti u stanju pravovremeno otkrivati probleme i, kada otkrijete da netko uzrokuje prekidanja i ometanja, biti u stanju to pravovremeno zaustaviti, obraditi i riješiti, te osigurati da crkveni rad i crkveni život ne budu ometani – to su pitanja kojih se ove tri točke tiču. Posljednja točka tiče se pitanja osobne sigurnosti svih vrsta važnog radnog osoblja, kao i pitanja može li se jamčiti za sve vrste važnog rada. Rad može napredovati kada je osoblje sigurno, ali ako se pojave problemi ili skrivene opasnosti u sigurnosti osoblja, onda postaje problem može li se rad nastaviti ili ne. Osvrnimo se i pogledajmo koliko ukupno ima glavnih kategorija. Prva, druga i treća točka pripadaju prvoj kategoriji: ljudski ulazak u život. Četvrta i peta pripadaju drugoj: raznisegmenti crkvenog rada i nadglednici tih segmenata rada. Šesta i sedma pripadaju trećoj: korištenje, odgajanje i promicanje svih vrsta ljudi. Osma i deveta pripadaju četvrtoj: radni aranžmani Božje kuće i poteškoće u radu. Deseta i jedanaesta pripadaju petoj: prinosi i predmeti Božje kuće. Dvanaesta, trinaesta i četrnaesta pripadaju šestoj: izvanredne okolnosti koje se događaju u crkvi. Petnaesta pripada sedmoj: važan crkveni rad i sigurnost osoblja. Ukupno ima sedam kategorija, koje obuhvaćaju petnaest točaka. Ovih sedam kategorija je unutar opsega odgovornosti za starješine i djelatnike, i dio su njihovog posla. Kao starješina ili djelatnik, najosnovniji zadaci vašeg posla su ovih sedam kategorija i ovih sedam kategorija su opseg zahtjeva Božje kuće za starješinu ili djelatnika. Ako želimo procijeniti može li starješina dobro obaviti posao, ima li radnu sposobnost, posjeduje li kov da bude starješina i je li kao starješina u skladu s mjerilom, trebali bismo koristiti ovih sedam kategorija. Nakon što smo ovo razumjeli, na temelju ovih sedam glavnih kategorija, prisno ćemo razgovarati i analizirati očitovanja i specifične postupke lažnih starješina, jedno po jedno, kao i ono što su učinili tijekom svog vremena kao starješine što dokazuje da su lažni starješine, a ne oni koji su u skladu s mjerilom. Kada se mjeri prema ovih sedam kategorija, postoji nepobitan dokaz, i to je relativno pošteno i razumno. Recite mi, trebamo li prisno razgovarati o ovih sedam kategorija, jednoj po jednoj, ili o petnaest točaka? Koji je način bolji? (Prisno razgovarajmo o petnaest točaka, jednoj po jednoj.) To odgovara vašim sklonostima – što detaljnije, to bolje, zar ne? Zatim, službeno ćemo započeti naš prisni razgovor o raznim očitovanjima lažnih starješina.

Prva točka: Voditi ljude da jedu i piju riječi Božje i razumiju ih, te da zakorače u stvarnost Božjih riječi

Lažni starješine ne posjeduju kov i sposobnost shvaćanja Božjih riječi

Što je lažni starješina? Zasigurno, to je netko tko ne može obavljati stvaran posao, netko tko ne obavlja svoje dužnosti kao starješina. Oni ne rade nikakav stvaran ili ključan posao; samo se bave nekim općim poslovima i nekim površnim zadacima, stvarima koje nemaju nikakve veze s ulaskom u život ili istinom. Bez obzira na to koliko tog posla obave, njegovo izvršavanje nema nikakvog značaja. Zato su takvi starješine okarakterizirani kao lažni. Pa kako točno treba razlučiti lažnog starješinu? Započnimo sada našu analizu. Najprije se mora razjasniti da je prva odgovornost starješine ili djelatnika voditi druge u jedenju i pijenju Božjih riječi i prisno razgovarati o istini na takav način da je drugi mogu razumjeti i zakoračiti u istina-stvarnost. Ovo je najvažniji kriterij prema kojem se provjerava je li starješina pravi ili lažan. Gledajte mogu li voditi druge u jedenju i pijenju Božjih riječi i razumijevanju istine i mogu li koristiti istinu za rješavanje problema. To je jedini kriterij prema kojem se provjerava kakav kov i sposobnost shvaćanja Božjih riječi starješina ili djelatnik ima i mogu li voditi Božji izabrani narod da zakorači u istina-stvarnost. Ako je starješina ili djelatnik sposoban čisto shvaćati Božje riječi i razumjeti istinu, trebao bi u skladu s Božjim riječima rješavati predodžbe i uobrazilje koje ljudi imaju o vjeri u Boga i pomagati ljudima da razumiju praktičnost Božjeg djela. Također bi trebao u skladu s Njegovim riječima rješavati stvarne poteškoće s kojima se susreće Božji izabrani narod, posebno kada se radi o pogrešnim gledištima koja imaju u svojoj vjeri ili pogrešnim razumijevanjem koja imaju o izvršavanju dužnosti. Oni također moraju koristiti Božje riječi kako bi riješili probleme koji se očituju kada se ljudi suočavaju s različitim kušnjama i nevoljama, te biti u stanju voditi Božji izabrani narod da razumije i primjenjuje istinu, i da zakorači u stvarnost Njegove riječi. Istovremeno, moraju analizirati razne iskvarene naravi ljudi na temelju iskvarenih stanja otkrivenih u Božjim riječima, kako bi Božji izabrani narod mogao vidjeti koje se od ovih odnose na njih, postići spoznaju o sebi te mrziti Sotonu i pobuniti se protiv njega, čime se Božjem izabranom narodu omogućuje da bude postojan u svom svjedočanstvu, porazi Sotonu i dâ slavu Bogu usred svih vrsta kušnji. To je rad koji bi starješine i djelatnici trebali obavljati. To je najosnovniji, ključni i suštinski crkveni rad. Ako ljudi koji služe kao starješine imaju sposobnost shvaćanja Božjih riječi i kov za razumijevanje istine, ne samo da će moći razumjeti Božje riječi i zakoračiti u njihovu stvarnost, već će moći i usmjeravati, voditi i pomagati onima koje vode da razumiju Božje riječi i da zakorače u njihovu stvarnost. Ali kov za shvaćanje Božjih riječi i razumijevanje istine je upravo ono što lažnim starješinama nedostaje. Oni ne razumiju Božje riječi, ne poznaju iskvarene naravi koje ljudi otkrivaju u različitim okolnostima, a koje su razotkrivene u Njegovim riječima, niti znaju koja stanja proizvode otpor, pritužbu i izdaju protiv Boga, i tako dalje. Lažni starješine nisu u stanju promisliti o sebi ili povezati Božje riječi sa sobom, oni samo razumiju malo doktrine i nekoliko pravila iz doslovnog značenja Božjih riječi. Kada prisno razgovaraju s drugima, samo recitiraju neke od Njegovih riječi, a zatim objašnjavaju njihovo doslovno značenje. I time misle da prisno razgovaraju o istini i da obavljaju stvaran posao. Ako netko može čitati i recitirati Božje riječi kao oni, smatrat će ga osobom koja voli i razumije istinu. Lažni starješina razumije samo doslovno značenje Božjih riječi; on u osnovi ne razumije istinu Božjih riječi, pa stoga nije u stanju govoriti o svojoj iskustvenoj spoznaji o njima. Lažni starješine nemaju sposobnost shvaćanja Božjih riječi; oni mogu razumjeti samo njihovo površno značenje, ali vjeruju da je to shvaćanje Njegovih riječi i razumijevanje istine. U svakodnevnom životu uvijek tumače doslovno značenje Božjih riječi kako bi savjetovali i pomagali drugima, vjerujući da je to obavljanje rada te da vode ljude da jedu i piju riječi Božje i da zakorače u njihovu stvarnost. Činjenica je da, iako lažni starješine često na ovaj način prisno razgovaraju s drugima o Božjim riječima, oni ne mogu riješiti ni najmanji stvarni problem, a Božji izabrani narod ostaje nesposoban primjenjivati ili iskusiti Njegove riječi. Bez obzira na to koliko pohađaju sastanke ili jedu i piju riječi Božje, oni i dalje ne razumiju istinu, niti imaju ulazak u život, i nitko od njih nije u stanju govoriti o svojoj iskustvenoj spoznaji. Čak i ako u crkvi postoje zli ljudi i bezvjernici koji uzrokuju ometanja, nitko ih nije u stanju razlučiti. Kada lažni starješina vidi bezvjernika ili zlu osobu kako uzrokuje ometanje, on ne primjenjuje razlučivanje, već im pruža svoju ljubav i opomene, tražeći od drugih da budu tolerantni i strpljivi prema njima, popuštajući tim ljudima dok oni nastavljaju uzrokovati ometanja u crkvi. To dovodi do toga da je svaki segment crkvenog rada prilično besplodan. Ovo je posljedica neuspjeha lažnog starješine u obavljanju stvarnog posla. Lažni starješine ne mogu koristiti istinu za rješavanje problema, što je dovoljno da pokaže da nemaju istina-stvarnost. Kada govore, samo sipaju riječi i doktrine, a sve što govore drugima da primjenjuju su doktrine i pravila. Na primjer, kada netko razvije pogrešno razumijevanje o Bogu, lažni starješine će mu reći: „Božje riječi su sve to već pokrile: Što god Bog čini, to je čovjekovo spasenje, to je ljubav. Pogledaj kako su jasne, kako su izričite Njegove riječi. Kako Ga ti još uvijek možeš krivo shvaćati?” Ovo je vrsta upute koju lažni starješine daju ljudima. Oni sipaju riječi i doktrine kako bi opominjali ljude, sputavali ih i tjerali da se pridržavaju pravila. Ovo nije ni najmanje učinkovito i ne može riješiti nikakve probleme. Lažni starješine mogu samo govoriti riječi i doktrine kako bi usmjeravali ljude, što te ljude navodi da misle da sposobnost govorenja doktrina znači da su zakoračili u istina-stvarnosti. Ipak, kada ih snađe poteškoća, ne znaju kako primjenjivati, nemaju puta, i sve riječi i doktrine koje su razumjeli ostaju po strani. Što to pokazuje? Pokazuje da razumijevanje doktrina nije nimalo korisno ni vrijedno. Jedino što lažni starješine razumiju je doktrina. Oni ne mogu prisno razgovarati o istini kako bi rješavali probleme; nema načela u njihovim postupcima i u svojim životima samo slijede neka pravila koja smatraju dobrima. Takvi ljudi ne posjeduju istina-stvarnosti. Zato, kada lažni starješine vode ljude da jedu i piju riječi Božje, nema istinskog učinka. Oni su samo u stanju navesti ljude da razumiju doslovno značenje Božjih riječi i ne mogu im pomoći da steknu prosvjetljenje iz Božjih riječi ili da razumiju kakve iskvarene naravi imaju. Lažni starješine ne razumiju kakva su stanja ljudi ili kakvu narav-suštinu ljudi otkrivaju suočeni s bilo kojom danom situacijom, koje od Božjih riječi treba koristiti za rješavanje ovih pogrešnih stanja i iskvarenih naravi, što se o njima kaže u Božjim riječima, koji su zahtjevi i načela Božjih riječi, ili koje su istine unutar njih. Lažni starješine ne razumiju ništa od ovih istina-stvarnosti. Oni samo savjetuju ljude govoreći: „Jedite i pijte više Božjih riječi. U njima je istina. Razumjet ćete kada pročitate više Njegovih riječi. Ako neke od njih ne razumijete, trebali biste se samo više moliti, tražiti i razmišljati o njima.” Tako oni savjetuju ljude, i čineći to, nisu u stanju riješiti probleme. Bez obzira tko naiđe na problem i dođe tražiti od njih, oni uvijek govore isto. Nakon toga, ta osoba još uvijek ne spoznaje sebe i još uvijek ne razumije istinu. Neće moći riješiti svoj stvarni problem, niti razumjeti kako bi trebala primjenjivati Božje riječi i samo će se pridržavati doslovnog značenja Božjih riječi i pravila. Kada se radi o istina-načelima primjene Božjih riječi ili o tome u koje stvarnosti bi trebala zakoračiti, ona i dalje ne razumije. To je rezultat rada lažnih starješina: niti jedan jedini stvarni rezultat.

Bog zahtijeva da se ljudi odijevaju skromno i pristojno, s doličnošću sveca. „Skromno i pristojno, s doličnošću sveca” – ukupno šest riječi, ali razumijete li vi što one znače? (Svi mi doktrinarno znamo da Bog zahtijeva da se ljudi odijevaju skromno i pristojno, s doličnošću sveca, ali kada se odijevamo, ne znamo procijeniti što je skromno ili pristojno.) Ovo se tiče problema razumije li se istina ili ne. Ako to ne možete procijeniti, to dokazuje da ne razumijete riječi Božje. Dakle, što znači razumjeti Božje riječi? To znači razumjeti kriterije za skromnost i pristojnost o kojima Bog govori ili, točnije rečeno, boju i stil odjeće. Koje su boje i stilovi skromni i pristojni? Oni sa sposobnošću shvaćanja istine znaju što je skromno i pristojno, a što je bizarno. Iako je neka odjeća skromna i pristojna, ima staromodan stil. Bog ne voli staromodne stvari i On ne traži od ljudi da oponašaju stilove prošlosti ili da postanu licemjerni farizeji. Ono što Bog podrazumijeva pod „skromno i pristojno” jest imati normalno ljudsko obličje, izgledati plemenito, elegantno i otmjeno. Bog ne traži od ljudi da nose bizarnu odjeću, niti da se odijevaju u dronjke poput siromaha, već On traži od ljudi da se odijevaju skromno i pristojno, s doličnošću sveca. Ovo je shvaćanje normalnih ljudi. Ali nakon što je ovo čuo, lažni starješina se sav uzbudio, govoreći: „Božje riječi nam daju opseg kako se odijevati. ‚Skromno i pristojno, s doličnošću sveca’ – ako se držimo ovih šest riječi, tada slavimo Boga, ne sramotimo Ga i bit ćemo visoko cijenjeni ljudi među nevjernicima. Dakle, što je skromno i pristojno? To je da morate govoriti i djelovati s ljudskim obličjem i morate imati svetačku doličnost. Kad govorimo o svecima, općenito mislimo na drevne svece. Ako želimo imati svetačku doličnost, onda moramo oponašati stil drevnih svetaca, ali ako vi hodate uokolo noseći drevnu odjeću, ljudi će misliti da ste ludi. To nije u skladu s načelom slavljenja Boga, ali trebalo bi postojati nekakav dokaz o odjeći koju su sveci nosili u novije vrijeme, a koji možemo pronaći. Društveno okruženje bilo je bolje prije nekoliko desetljeća. Ljudi su bili jednostavniji i odijevali su se konzervativnije i prikladnije. Kad biste se odijevali prema tom standardu, bili biste skromni i pristojni, i imali biste doličnost sveca. To je put primjene.” Saznavši da su ljudi 1970-ih i 1980-ih nosili bijele košulje i plave hlače, rekao je braći i sestrama: „Vidio sam svjetlo u Božjim riječima. Ljudi 70-ih i 80-ih odijevali su se u odjeću koja je bila prilično prikladna i jednostavna. Ne bi se moglo reći da je bila dostojanstvena, ali čini se da je više usklađena sa zahtjevima Božje riječi, pa ćemo se odijevati prema tom standardu.” Starješina je predvodio u nošenju toga i svi su mislili da izgleda dobro, prilično pristojno i jednostavno. Starješina je rekao: „Bog je rekao da ne nosimo bizarnu odjeću. Prije svega, gumbi na košulji moraju biti zakopčani sve do vrata i svi gumbi na manžetama također moraju biti zakopčani. Zapešća ne smiju biti otkrivena, košulja mora biti uvučena u hlače i sve mora biti čvrsto pokriveno, bez golih prsa ili leđa. Pogledajte kako je to skromno i pristojno! Nije li ovo skromno i pristojno, i nije li u skladu sa svetačkom doličnošću, kako Bog zahtijeva?” Starješina je posebno uživao u odjeći koju je nosio upravo u tom trenutku, a istovremeno je zahtijevao od drugih: „Vaša je odjeća previše moderna, previše pomodna. Sramoti Boga i On je ne voli. Svi, požurite i nosite ono što ja nosim, budite baš kao ja!” Ljudi bez razlučivanja slijedili su primjer, pronalazeći i noseći takozvanu skromnu i pristojnu odjeću koja je bila u skladu sa svetačkom doličnošću i većina ljudi je čak mislila da je to dobro. Ali neki su ljudi u srcu osjećali gađenje prema tim staromodnim stvarima i smatrali su da je to neprikladno, te da je takvo razumijevanje Božjih riječi iskrivljeno. Ti ljudi, unatoč tome što nisu mogli jasno reći je li ispravno ili pogrešno slušati starješinu i ne usuđujući se donositi zaključke, zagovarali su da se ne slijedi slijepo gomila. Vjerovali su da ono što je starješina rekao nije u potpunosti ispravno i nisu to slijedili. Samo oni smušenjaci, oni ljudi koji nemaju sposobnost shvaćanja Božjih riječi, nisu sami čitali Božje riječi, slagali su se sa svime što je lažni starješina rekao i činili su sve što im je rečeno da čine, onako kako im je rečeno. Slijedili su lažnog starješinu i oponašali su ga, odijevajući se isto kada su izlazili. Kad god bi izašli među gomilu, osjećali su se prilično oduševljeno, misleći: „Mi vjerujemo u Svemogućeg Boga i u mojoj odjeći ima toliko svetačke doličnosti. Što vi nosite? Kako drečavo, kako moderno, kako opako! Pogledajte nas, mi ništa ne otkrivamo!” Mislili su da su izvanredni. Lažni starješina ne samo da nije shvatio da je to pogrešno tumačenje Božjih riječi, već je zapravo mislio da primjenjuje Božje riječi i da zakoračuje u njihovu stvarnost. To je ono što lažni starješine čine. Čak i za najjednostavnije i najlakše razumljive Božje zahtjeve za ljude, lažni starješine ne mogu istinski razumjeti na što se Božje riječi odnose, koji su njihovi zahtijevani standardi ili načela. Mogu li oni onda razumjeti što Bog kaže o iskvarenoj naravi čovječanstva, ili o svim vrstama ljudskih stanja? Mogu li točno znati što je ovdje istina? Naravno da ne.

Lažni starješine ne posjeduju sposobnost shvaćanja riječi Božjih; oni samo na temelju doslovnog značenja riječi Božjih znaju što je Bog rekao, ali ne razumiju koje istine riječi Božje izražavaju, što Bog zahtijeva od ljudi ili koja bi istina-načela ljudi trebali razumjeti. Stoga, kada prisno razgovaraju o riječima Božjim, oni ih samo doslovno tumače i daju ljudima neke propise, neka pravila koja trebaju slijediti, koristeći to kako bi dokazali da i oni razumiju riječi Božje i da su obavili rad. Neki lažni starješine čak misle da su riječi Božje već jasne, samo što ih ljudi uvijek ne uspijevaju jesti i piti ili uložiti trud. Vidjevši da svatko u rukama ima knjige riječi Božjih, oni smatraju suvišnim voditi ljude da jedu i piju riječi Božje. Stoga, kada otkriju probleme tijekom okupljanja ili dok obavljaju svoje dužnosti, oni ljudima samo pošalju neke odabrane odlomke riječi Božjih, govoreći im stvari poput: „Pročitaj ovaj odlomak riječi Božjih”, „Pročitaj onaj odlomak riječi Božjih” ili „Riječi Božje o ovome govore ovako, a o onome onako.” Oni ljudima samo šalju odabrane odlomke riječi Božjih, na uvjerljiv ih način potičući da čitaju riječi Božje, vjerujući da je to način na koji se ljude vodi da jedu i piju riječi Božje i da tako ispunjavaju odgovornost starješine. Nakon što vide te riječi, ljudi kažu: „I ja sam čitao ove riječi Božje; zar nije suvišno da mi ti prikupljaš ove riječi?” Međutim, lažni starješine misle: „Ako ti ih ja ne pošaljem, nećeš moći pronaći u kojem su poglavlju ili na kojoj stranici te riječi. Ti čak ni ne znaš u kojem je kontekstu Bog izgovorio te riječi. Kao starješina, ja bih trebao preuzeti tu odgovornost, da ti šaljem riječi Božje bilo kada i bilo gdje.” Neki lažni starješine, u izljevu ljubavi, čak nekome pošalju deset do dvadeset odlomaka riječi Božjih u danu, kako bi pokazali svoju odanost svojem radu i svoju odlučnost da uvedu ljude u stvarnost riječi Božjih. Te riječi Božje poslane su ljudima, ali jesu li njihovi problemi riješeni? Ispunjavaju li oni ulogu koju bi starješina trebao igrati? Često oni ne ispunjavaju tu ulogu, jer da ljudi mogu sami razumjeti te riječi, ne bi im trebao starješina. Odlomci riječi Božjih koje šalju lažni starješine zapravo su dobro poznati onima koji često čitaju riječi Božje, ali što ljudima nedostaje? Koje su njihove poteškoće i problemi? Problem je u tome što, kada se radi o pitanjima koja uključuju te istine, kada se suoče s poteškoćama, ljudi ne mogu proniknuti u bit tih problema, ne znaju odakle početi da ih riješe i ne znaju kako zakoračiti u te istine – a ne znaju ni lažni starješine. Jesu li onda u ovoj stvari ispunili svoju odgovornost? Jesu li sposobni za posao starješinstva? Očito je da nisu ispunili tu odgovornost. Na primjer, kada ljudi u riječima Božjim čitaju o tome kako biti poštena osoba, lažni starješina, jer ne zna kako jesti i piti riječi Božje i nedostaje mu kov da shvati i razumije istinu, rekao bi: „Božji zahtjevi nisu visoki. Bog od nas traži da budemo pošteni ljudi, a biti pošten znači govoriti istinu. Nisu li riječi Božje sve rekle: ‚Vaša riječ neka bude: ‚Da, da, - ne, ne!’’ (Mt 5,37)? Kako su riječi Božje jasne! Samo reci što god misliš u srcu; kako je to jednostavno! Zašto to ne možeš učiniti? Riječ Božja je istina, moramo je provoditi u djelo. Ne provoditi je u djelo znači buniti se, a spašava li Bog one koji se bune protiv Njega? Ne spašava.” Čuvši to, ljudi odgovaraju: „Sve što ti kažeš je točno, ali mi i dalje ne znamo kako biti pošteni ljudi. Jer mnogo puta, laganje je nehotično, ili je to nešto što čovjek čini kada nema drugog izbora, i iza toga stoji razlog. Kako bi se to trebalo riješiti?” Što bi lažni starješina rekao? „Zar ovo nije lako riješiti? Nisu li riječi Božje to jasno rekle? Biti poštena osoba je isto kao biti dijete; kako je to jednostavno! Bez obzira na to koliko si star, zar ne možeš jednostavno biti poput djeteta? Samo pogledaj kako se djeca ponašaju.” Slušatelj tada razmišlja: „Glavna ponašanja djeteta su naivnost i živahnost, skakutanje uokolo, nezrelost i nerazumijevanje mnogih stvari. Budući da je starješina tako rekao, onda ću ja to tako i učiniti.” Sutradan, ta osoba u svojim tridesetima ili četrdesetima svezala je kosu u dvije male pletenice, nosila ružičastu traku za glavu i ukosnice, obukla ružičastu košulju, cipele i čarape, odjenuvši se u potpunosti u ružičasto. Vidjevši to, starješina kaže: „Tako je! Hodajte više kao dijete, poskakujući. Govorite nevinije poput djeteta, s očima bez zlobe i s osmijehom na licu – nije li to povratak dječjem ponašanju? To je držanje poštene osobe!” Starješina je prilično zadovoljan, dok drugi to vide kao budalasto, nenormalno ponašanje. Ovaj lažni starješina ne samo da nije uspio riješiti problem, već uopće nije znao kako tražiti istina-načela, vodeći ljude na put apsurda. Čak i za najjednostavniju istinu o tome kako biti poštena osoba, lažni starješina ne zna kako je ispravno i čisto shvatiti, pribjegavajući slijepoj primjeni propisa, shvaćajući je toliko iskrivljeno da to izaziva gađenje kod onih koji je čuju. To je ono što lažni starješine čine.

Lažni starješine shvaćaju riječi Božje na svakojake načine, iznoseći razna bizarna i ekscentrična stajališta. Oni također mašu zastavom provođenja u djelo i slijeđenja riječi Božjih, zahtijevajući od drugih da prihvate i pridržavaju se njihovog shvaćanja. Ukratko, ljudi poput ovih lažnih starješina često imaju plitko i iskrivljeno shvaćanje riječi Božjih. Koristeći duhovni izraz da to definiramo, rekli bismo da im nedostaje „duhovno razumijevanje.” Ne samo da je njihovo shvaćanje riječi Božjih iskrivljeno, već često zahtijevaju i od drugih da, baš poput njih, slijede te iskrivljene doktrine i propise. U međuvremenu, oni koriste svoje iskrivljeno shvaćanje da osude one koji imaju čisto shvaćanje istine. Ovi lažni starješine, kojima nedostaje duhovno razumijevanje, ne ispituju pomno i ne analiziraju riječi Božje kao što to čine antikristi. Izvana se čini kao da riječima Božjim pristupaju s pokornim stavom jedenja, pijenja i prihvaćanja. Međutim, zbog njihovog lošeg kova i nesposobnosti da shvate riječi Božje, oni smatraju riječi Božje udžbenikom, vjerujući da riječi Božje slijede logiku „jedan plus jedan su dva, dva plus dva su četiri.” Oni ne znaju da su riječi Božje istina i da se, kako bi se zakoračilo u stvarnost riječi Božjih, mora razumjeti na što se odnose istine izrečene u riječima Božjim i koja su različita stanja i sadržaji koje te istine uključuju. Kada drugi shvaćaju riječi Božje na vrlo konkretan i praktičan način, oni to smatraju površnim i nevrijednim slušanja, govoreći: „Sve to razumijem, sve znam. Ono o čemu ti govoriš već je jasno objašnjeno u riječima Božjim, zašto ti to trebaš govoriti?” Zapravo, oni nisu svjesni da ono o čemu drugi raspravljaju uključuje specifičan sadržaj povezan s istinama u riječima Božjim. Budući da ovim lažnim starješinama nedostaje duhovno razumijevanje i ne posjeduju sposobnost shvaćanja riječi Božjih, oni misle da su sve istine više-manje iste, bez specifičnih razlika među pitanjima kojih se istine dotiču; oni vjeruju da su, unatoč beskrajnom govorenju o tim stvarima, sve one u suštini isto pitanje. Ovo vjerovanje ukazuje na ozbiljan problem i osuđuje takve pojedince na to da nikada ne razumiju istinu.

Lažni starješine ne mogu uvesti ljude u istina-stvarnost

Sada postoje pojedinci dobrog kova i sa sposobnošću shvaćanja koji su već stekli neko iskustvo i ulazak u osnovne riječi Božje te posjeduju nešto istina-stvarnosti, ali im je potrebno konkretnije usmjeravanje i vodstvo kako bi njihov ulazak mogao biti finiji i detaljniji. Samo lažni starješine ne uspijevaju razumjeti na što se odnose specifični detalji istine ili zašto se o njima govori na takav način, misleći da je to nepotrebno kompliciranje stvari ili igranje riječima. Oni ne razumiju niti znaju kako shvatiti ili iskusiti različite aspekte uključene u istinu. Stoga, ono što oni mogu učiniti nakon što postanu starješine jest samo voditi ljude u jedenju i pijenju riječi Božjih o kojima se uobičajeno prisno razgovara, zatim govoriti o nekim doktrinama i sažeti neke praktične metode za pridržavanje propisa, a ono što ljudi od njih dobivaju jesu samo neki površni duhovni izrazi i uobičajeno izgovorene riječi i doktrine, propisi i slogani. Za one koji su novi vjernici, propovijedanje lažnih starješina može jedva biti dovoljno za godinu ili dvije, ali nakon godinu ili dvije, oni koji su počeli razumijevati neke istine počet će razlučivati ustaljeni obrazac izjava i pristupa lažnih starješina. Što se tiče onih kojima suštinski nedostaje sposobnost shvaćanja, bez obzira na to kako lažni starješine propovijedaju, oni ne osjećaju ništa, nemaju svijesti i ne uspijevaju shvatiti da su ono što te starješine propovijedaju samo riječi i doktrine, i da su ono što oni razumiju samo neke šuplje teorije, slogani i propisi, koji uopće nisu istina. Na temelju ovih očitovanja, mogu li lažni starješine ispuniti odgovornost „vođenja ljudi da jedu i piju riječi Božje i razumiju ih, te da zakorače u stvarnost riječi Božjih”? Mogu li oni ispuniti tu ulogu? Mogu li ispuniti svoje odgovornosti? (Ne.) Zašto ne mogu? U čemu je ključni problem? (Takvim ljudima nedostaje duhovno razumijevanje i ne mogu shvatiti istinu.) Nedostaje im duhovno razumijevanje i ne mogu shvatiti istinu, a ipak i dalje žele voditi druge – to je posve nemoguće! Očekivati od lažnih starješina da vode ljude da razumiju riječi Božje i zakorače u stvarnost riječi Božjih je kao pokušati zabiti žele u zid – to se neće dogoditi! Uzmimo za primjer kako biti poštena osoba: riječi Božje su po tom pitanju prilično jednostavne, to je samo nekoliko rečenica, nije komplicirano. Svatko s malo obrazovanja zna što te riječi znače. Ali lažni starješine, kako bi dokazali da su sposobni za rad i da mogu voditi ljude, razrađuju na temelju riječi Božjih: „Koje je značenje Božjeg zahtjeva da ljudi budu pošteni? Naime, poštena je osoba ono što Bog voli. Nevjernici nisu pošteni, ne govore istinu, a ono što govore su sve laži i varljive riječi; cijeli svijet je velika nacija neistine. Stoga, prva stvar koju Bog zahtijeva kada On danas dolazi jest da ljudi budu pošteni. Ako nisi poštena osoba, Bog te neće voljeti; ako nisi poštena osoba, ne možeš biti spašen, niti možeš ući u kraljevstvo; ako nisi poštena osoba, ne možeš provoditi istinu u djelo, i ti si zasigurno lažljiva osoba; ako nisi poštena osoba, nisi u skladu s mjerilom kao stvoreno biće.” Razumijete li vi sada kako biti poštena osoba? (Ne.) Nakon svega toga, i dalje nije jasno. Novi vjernici, čuvši to, osjećaju da su te riječi izvrsne, nešto što nisu čuli u svojih dvadeset ili trideset godina u vjeri. Neki čak kažu: „Ove riječi su moćne, svaka rečenica zaslužuje ‚Amen’. Ova propovijed je stvarno dobra, to je uistinu propovijed Doba kraljevstva!” Lažni starješine tada nastavljaju: „Bog od nas traži da budemo pošteni ljudi, pa jesmo li mi pošteni ljudi?” Neki razmišljaju o tome: „Budući da Bog od nas traži da budemo pošteni ljudi, to znači da mi još nismo pošteni ljudi.” Neki ostaju šutjeti, misleći: „Smatram se prilično bezazlenim. Nikada se ne svađam s drugima, a kada poslujem, ne usuđujem se nikoga prevariti. Ponekad, ako iskoristim malu prednost, ne mogu ni spavati noću. Jesam li ja poštena osoba? Mislim da sam bezazlena osoba, a ne znači li to isto što i biti poštena osoba?” Drugi kažu: „Ja po prirodi ne mogu lagati. Lice mi pocrveni kad god kažem nešto neistinito, pa moram biti poštena osoba, zar ne?” Lažni starješine tada dodaju: „Bez obzira na to jesie li poštena osoba, budući da riječ Božja od nas traži da budemo pošteni, onda je za tebe nužno da budeš poštena osoba. Ako postupaš u skladu s riječima Božjim, ti si poštena osoba. Tada se oslobađaš lažljivosti, okova Sotoninog mračnog utjecaja. Jednom kada postaneš poštena osoba, ulaziš u istina-stvarnost, možeš ispunjavati svoje dužnosti i možeš se pokoriti Bogu.” Razumijete li vi sada kako biti poštena osoba? (Ne.) Ipak, neki su oduševljeni: „Ove riječi su moćne. Amen! Svaka rečenica je točna. Ništa od toga nije izravno iz riječi Božjih, ali sve je shvaćeno iz riječi Božjih. Ovo shvaćanje je fantastično! Zašto ja to ne mogu shvatiti na ovaj način? Čini se da je ovaj starješina uistinu dostojan titule, on je stvarno stvoren za starješinstvo!” Ljudi s kovom i pronicljivošću razmišljaju nakon što ovo čuju: „Ti nisi objasnio što je poštena osoba. Kako se točno postaje poštena osoba?” Lažni starješine nastavljaju: „Biti poštena osoba znači ne lagati. Na primjer, ako si ti prije počinio blud, onda se moliš Bogu i priznaješ koliko si puta to učinio i s kime. Ako osjećaš da ne možeš vidjeti ni dotaknuti Boga, onda moraš priznati starješini, razjašnjavajući sve. Iskreno priznanje je najosnovniji zahtjev za poštenu osobu. Dodatno, radi se o tome da govorite iz srca, ne miješajući neistine ni u što. Kako razmišljate o bilo čemu, koje namjere imate, koju iskvarenost otkrivate, koga mrzite ili ste ga prokleli u srcu, kome želite nauditi ili protiv koga spletkarite – sve bi trebalo priznati tim pojedincima. Čineći tako, postajete otvoreni i iskreni, živeći u svjetlu. To je ono što znači biti poštena osoba. Poštena osoba mora se odreći svog ega; mora moći prikazati i raščlaniti najzlobnije i najmračnije dijelove svog srca.” Čuvši ovo, razumijete li vi sada kako biti poštena osoba? (Još uvijek ne.) Čak i nakon slušanja, razumiju se samo doktrine, a ne konkretna primjena. S takvim shvaćanjem riječi Božjih, lažni starješine vode ljude da na ovaj način jedu i piju riječi Božje, a također na ovaj način i prisno razgovaraju, misleći da oni najbolje razumiju riječi Božje, da imaju sposobnost shvaćanja riječi Božjih i da mogu uvesti ljude u stvarnost riječi Božjih. U stvarnosti, ono što shvaćaju i o čemu prisno razgovaraju sve su samo doktrine i slogani, ne nudeći nikakvu pomoć onima koji žele tražiti istina-stvarnost i razumjeti istina-načela. Ipak, lažni starješine i dalje vjeruju da posjeduju veliku sposobnost shvaćanja, da imaju jedinstvene uvide u riječi Božje i da su superiorniji od običnih ljudi. Oni idu uokolo propovijedajući te doktrine i slogane, čak se upuštajući u usporedbe s drugima, često koristeći te doktrine i slogane za upuštanje u verbalne prepirke, pa čak ih i često koristeći da drže lekcije, orezuju, sude i osuđuju ljude. Oni misle da time obavljaju rad, unoseći riječi Božje u stvarni život i primjenjujući riječi Božje. Nije li ovo problematična stvar? Lažni starješine ne mogu razumjeti riječi Božje, ne mogu uvesti ljude u stvarnost riječi Božjih. Nakon čitanja riječi Božjih, oni mogu samo prisno razgovarati o nekim riječima i doktrinama, a ipak idu uokolo propovijedajući ih i razmećući se njima. U stvarnosti, međutim, oni ne razumiju nijednu istinu u riječima Božjim. Na primjer, oni ne razumiju neke slične duhovne izraze ili slične izreke, niti znaju razlike među njima ili kako ih prilagoditi stvarnim situacijama. Osim pridržavanja propisa i izvikivanja riječi i doktrina, nedostaje im istinsko razumijevanje riječi Božjih i ne provode ih istinski u djelo. Stoga je jasno da sami lažni starješine ne razumiju istinu, niti su sposobni voditi ljude da razumiju riječi Božje i zakorače u istina-stvarnost. To smo ilustrirali primjerom o tome kako biti poštena osoba. Lažni starješine, ne znajući kako shvatiti istinu o tome kako biti poštena osoba, pribjegavaju izvikivanju riječi i doktrina te propovijedanju slogana, navodeći na pogrešan put te budale i smetenjake kojima nedostaje duhovno razumijevanje, ostavljajući ih dezorijentiranima. Nakon što poslušaju te riječi i doktrine, oni posebno idoliziraju lažne starješine i, nakon što ih slijede nekoliko godina, na kraju ne razumiju čak ni najosnovnije istine, nemajući nikakav ulazak u njih. Ovdje ćemo zaključiti naš prisni razgovor o ovoj točki.

Druga stavka: Biti upoznat sa stanjima svake vrste osobe i rješavati različite poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu (prvi dio)

Lažni starješine ne mogu proniknuti u stanja svake vrste osobe

Druga odgovornost starješina i djelatnika jest biti upoznat sa stanjima svake vrste osobe i rješavati različite poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu. Kako lažni starješine obavljaju ovaj posao? Jesu li sposobni za ovaj zadatak? Raščlanimo ovu točku. Biti upoznat sa stanjima svake vrste osobe – na temelju čega se to postiže? Postiže se na temelju razumijevanja riječi Božjih koje razotkrivaju iskvarene naravi i biti različitih ljudi. Da bi se shvatila stanja različitih ljudi, prvo se moraju razumjeti riječi Božje koje razotkrivaju različita stanja, iskvarene naravi i iskvarene biti ljudi, te ih treba moći povezati sa samima sobom. Vrsta naravi koju Bog razotkriva odnosi se na to o kojoj se vrsti ljudi radi, kakva je njihova ljudskost, kakve vrste očitovanja i otkrivenja imaju i kakav je njihov stav prema Bogu, riječima Božjim i premasvojoj dužnosti; ta se stanja moraju povezati s riječima Božjim i, čineći tako, osoba može shvatiti stanja različitih pojedinaca. Stoga se upoznavanje sa stanjima različitih ljudi prvenstveno postiže na temelju razumijevanja riječi Božjih i posjedovanja sposobnosti shvaćanja riječi Božjih. Lažni starješine nemaju sposobnost shvaćanja riječi Božjih, pa mogu li oni razumjeti složene istine o različitim vrstama ljudi koje su razotkrivene riječima Božjim, kao i različita stanja i iskvarene biti koje su razotkrivene? (Ne.) Oni ne razumiju, ne poznaju odnose koji su ovdje uključeni i ne poznaju istine o kojima je riječ. Budući da ne posjeduju sposobnost shvaćanja riječi Božjih, shvaćanje stanja različitih ljudi – ova vrlo ključna i važna stvar – vrlo je problematičan i težak zadatak za lažne starješine.

Kako lažni starješine shvaćaju stanja različitih ljudi? Oni misle: „Ova je osoba entuzijastična, ona je sitničava, ova se voli dotjerivati, ona ima malo vjere…” Oni gledaju samo te površne pojave, ali kakav je nečiji stav prema riječima Božjim i istini zapravo, i koja je njegova priroda i bit zapravo, oni ne znaju. Na primjer, netko ima istinsku vjeru i energičan je u obavljanju svoje dužnosti, ali njegove obiteljske poteškoće i zamršenosti utječu na rezultate njegovih dužnosti; lažni starješine, vidjevši to, pogrešno će ga etiketirati, govoreći: „Ova je osoba bezvjernik. Ne može se odvojiti od svoje obitelji. Uvijek misli na svoju djecu. Ima ušteđevinu kod kuće, ali je ne prinosi. Dakle, ova je osoba vrlo problematična i ne može se koristiti za važne zadatke u budućnosti.” Zapravo, problem te osobe nije ozbiljan; to je jednostavno zato što vjeruje u Boga tek kratko vrijeme i ima plitko razumijevanje istine pa ne može proniknuti u mnoge stvari. On ne zna kako pristupiti svojoj obitelji i djeci, ili kako postupati sa svojom imovinom. On je još uvijek u razdoblju molitve i traženja i još nije pronašao točna načela i metode primjene. On ima odlučnost provoditi istinu u djelo, ali kada se suoči s obiteljskim zamršenostima i poteškoćama, privremeno je malo slab i nije baš aktivan u obavljanju svoje dužnosti. Međutim, on može ozbiljno dovršiti posao koji mu je crkva dodijelila, što je nešto što većina ljudi ne može učiniti. Sudeći po njegovom kovu, ljudskosti i njegovom stavu prema istini, on je dobra osoba. Ali lažni starješine to ne vide na taj način jer ne razumiju riječi Božje i ne znaju kako koristiti riječi Božje kao mjerilo za procjenu koja je nečija priroda i bit, ili je li stanje u kojem se netko nalazi zbog njegove prirode i biti ili privremene slabosti, ili je pitanje rasta; oni ne mogu procijeniti te stvari. Poteškoće s kojima se ova vrsta osobe susreće su one koje se događaju u stvarnom životu i odnose se na ulazak u život – mogu li lažni starješine rješavati ovakve probleme? Mogu li riješiti poteškoće tih ljudi? (Ne.) Budući da lažni starješine ne mogu točno shvatiti stanja različitih ljudi i ne mogu točno razaznati dobro i loše u prirodi i biti različitih ljudi, oni također ne mogu točno riješiti poteškoće i probleme različitih ljudi. Suprotno tome, oni smatraju one koji se, oslanjajući se isključivo na entuzijazam, mogu trčati uokolo dajući se, podnositi teškoće i plaćati cijenu, ali imaju loš kov i nedostaje im sposobnost shvaćanja, ključnim metama za odgajanje, te prisno razgovaraju kako bi riješili njihove poteškoće kada se ti ljudi s njima susretnu. Ali za one koji uistinu imaju kov i dobru ljudskost, kada se susretnu s poteškoćama i malo su slabi, kako lažni starješine rješavaju i postupaju s njima? Kada se ti ljudi suoče s poteškoćama i zapravo su samo malo slabi, prema situaciji, trebalo bi ih podržati i pomoći im; trebalo bi s njima prisno razgovarati o Božjim namjerama – ne bi ih trebalo potpuno otpisati, a još manje etiketirati. Ali kako lažni starješine rješavaju poteškoće takvih ljudi? Oni kažu: „Božje djelo je već doseglo takvu etapu, a ti se i dalje držiš svog muža, svoje djece; čak daješ da ti djeca idu na sveučilište i traže svoju budućnost. Kako katastrofe postaju sve teže, postoji li još uvijek ikakva budućnost na ovom svijetu? Ne možeš se ni pobrinuti za vlastiti život, kako se možeš brinuti o tim stvarima? Božje djelo je skoro gotovo, kako je malo vremena! Ako se ti ne posvetiš u potpunosti, možeš li se i dalje zvati stvorenim bićem? Jesi li još uvijek čovjek?” Radi li se ovdje doista o poteškoćama tih ljudi? (Ne.) Razlog zašto su ti ljudi malo slabi kada se suoče s poteškoćama jest samo zbog njihovog malog rasta, a ne zato što ne vole istinu ili nisu voljni obavljati svoju dužnost. Stoga, ono što lažni starješine govore ne odgovara njihovom stanju; očito je da se radi o nepravednom etiketiranju, neshvaćanju srži ili ključnog aspekta njihovog stanja, neshvaćanju onoga što uistinu misle, kakva su osoba i kako bi ih trebalo usmjeriti i pomoći im da riješe svoje poteškoće. Lažni starješine ne znaju kako riješiti te probleme. Dakle, kako bi trebalo rješavati takve stvari kada se pojave? Možeš reći: „Problem s kojim se tisuočavaš jest problem s kojim se susreću mnogi ljudi. Oni koji uistinu mogu ostaviti svoje obitelji iza sebe i svesrdno se davati za Boga ne postupaju impulzivno, već su se dugo pripremali. Kao prvo, oni su razumjeli dovoljno istine i istinski imaju odlučnost osloboditi se svoje obitelji, svesrdno se davati u Božjoj kući i mogu jamčiti da kasnije neće zažaliti – sve su to promislili. Štoviše, tijekom tog razdoblja, oni se također mole Bogu za pripremu i da im otvori put naprijed, dok se nastavljaju opremati istinom, dopuštajući si da razumiju više istina i da imaju više vjere u ostavljanje svega po strani kako bi se svesrdno davali za Boga. To zahtijeva vrijeme, molitvu i, naravno, Božje vodstvo i uređenja. Ako ti imaš tu odlučnost, ne budi tjeskoban. Moli se Bogu i tiho čekaj i Bog će za te sve urediti. Ako su tvoje molitve i tvoja odlučnost u skladu s Božjim namjerama i dobiju Božje odobrenje, ako si spreman i pokorit ćeš se bez obzira na to što Bog čini i nećeš osjećati žaljenje, onda će Bog zasigurno otvoriti put za tebe. Tijekom tog razdoblja, ono što bi ljudi trebali činiti jest pripremati se i čekati; jedino što mogu učiniti jest opremati se istinom, razumjeti Božje namjere i dopustiti da postupno rastu. Kada Bog postavi različita okruženja, ako ti možeš odabrati pokoriti se Božjoj suverenosti i uređenjima bez ikakvih pritužbi, to znači imati rast – bez obzira na to što Bog čini ili kako On uređuje, ti ćeš se moći pokoriti.” Što misliš o ovakvom usmjeravanju? (Dobro je.) S jedne strane, ispunjavate svoju odgovornost, pomažući ljudima da razumiju Božje namjere; istovremeno, ne silite ih preko njihovih mogućnosti, već postupate s njima u skladu s njihovom stvarnom situacijom. Nije li ovo rješavanje problema riječima Božjim? Nije li ovo rješavanje poteškoća s kojima se ljudi suočavaju u stvarnom životu na temelju njihovog stanja? (Da.)

Prilikom obavljanja svojih dužnosti, neki su ljudi uvijek površni i nemarni i ne pokazuju nimalo odgovornosti; uvijek se drže službeno, oholi su, samopravedni i nesposobni za suradnju s drugima, te nanose štetu crkvenom radu, a da ne osjećaju ni trunke krivnje. Lažni starješina, vidjevši takvu situaciju, pristupa rješavanju problema govoreći: „Ova osoba ima vrlo važnu ulogu u ovom radu. Čini se da nema nikoga tko bi je prikladno zamijenio, stoga moramo s njom prisno porazgovarati kako bismo riješili njezine poteškoće.” Tijekom prisnog razgovora, lažni starješina otkriva da ta osoba uopće ne želi obavljati svoju dužnost. Ona želi težiti svjetovnim stvarima, zarađivati novac od svog posla i dobro živjeti, te smatra da se time od nje previše traži. Smatra da obavljanje dužnosti u Božjoj kući znači biti zauzet svaki dan, što ne samo da uništava njezin osobni obiteljski život, već i onemogućuje održavanje odnosa s članovima obitelji, te da, ako prekrši načela tijekom obavljanja svoje dužnosti, mora trpjeti orezivanje. Smatra da je takav život pregorak i ne želi tako živjeti. Problem je jasan: njezino ponašanje ukazuje na to da je ona bezvjernik. Ali kako lažni starješina to rješava? Lažni starješina misli: „Ova je osoba darovita među nevjernicima; nije lako pronaći nekoga poput nje. Njezino je stanje postalo problematično; moram brzo ostaviti po strani posao kojim sam trenutno zaokupljen kako bih s njom prisno porazgovarao i pomogao joj da to riješi. Kako to riješiti? Božje su riječi najmoćnije; prvo ću joj pročitati nekoliko odlomaka Božjih riječi kako bih riješio njezinu nespremnost da obavlja svoju dužnost.” Lažni starješina joj kaže: „Sada kada su došle katastrofe, ljudi više ne mogu dobro živjeti. Ti još uvijek želiš zarađivati novac kroz posao i živjeti jednostavnim obiteljskim životom, ali uskoro će cijeli svijet biti u kaosu i više neće biti jednostavnih obitelji. Zar ne možeš prozrijeti te stvari? Moraš se više moliti Bogu. Molitva Bogu dat će ti vjeru. Također moraš više jesti i piti Božje riječi. Nakon što nekoliko puta budeš jeo i pio Božje riječi, tvoj će problem biti riješen.” Zatim pronalazi pet ili deset odlomaka Božjih riječi da joj ih pročita i s njom prisno porazgovara. Osoba odgovara: „Dosta s prisnim razgovorom. Razumijem sve te Božje riječi; obrazovaniji sam od tebe. Ne razmeći se.” Cijeli dan prisnog razgovora i ništa nije riješeno. Lažni starješina misli u sebi: „Toliko godina obavljam crkveni rad; ne vjerujem da ne mogu riješiti tvoj problem.” Uvečer brzo nastavlja s prisnim razgovorom: „Moraš ljubiti i štovati Boga! Imaš nadu da postaneš stvoreno biće koje je u skladu s mjerilom. Ovu dužnost nije lako dobiti; moraš cijeniti ovu priliku, jer ako je propustiš, nikada više neće biti druge. S obzirom na to da su tvoj kov i kvalitete tako dobri, zar ne bi bila šteta da ne obavljaš svoju dužnost? Netko s tvojim talentima trebao bi biti unaprijeđen i upotrijebljen u Božjoj kući; ovdje imaš velike izglede!” Osoba kaže: „Prestani govoriti. Ako me natjeraš da obavljam svoju dužnost, moj će stav ostati isti. Ako mi se ne dopusti da je obavljam, odmah odlazim. Nije da molim da ostanem ovdje!” Lažni starješina iscrpljuje sve svoje riječi, ali ne može uvjeriti tu osobu niti riješiti njezin problem. Zašto je to tako? Zato što ne može prozrijeti koji je suštinski problem te osobe. Ta je osoba, dok obavlja svoju dužnost, površna i nemarna kad god joj se prohtije, vara kad god joj se prohtije i samo to odrađuje reda radi ako joj se tako prohtije; bez obzira na to koji posao radi, neodgovorna je. Nije voljna uložiti malo dodatnog truda ili reći nekoliko riječi više kako bi riješila neke probleme, smatrajući to problematičnim i zamornim. Jasno zna kako obavljati svoju dužnost na način koji je u skladu s mjerilom i kako prikladno postupati, ali nije voljna tako primjenjivati. Pa ipak, ona i dalje obavlja svoju dužnost u Božjoj kući. Koja je priroda ove situacije? U čemu je ovdje problem? (Došla je s namjerom stjecanja blagoslova i sklapanja poslova.) Došla je s takvom nadom; takvi su ljudi poznati kao oportunisti. Oni kažu: „Čuo sam da će svijet uskoro završiti, apokalipsa je pred nama, tako da više ne moram ići na posao; ionako sam zaradio otprilike dovoljno novca. Mogao bih isto tako doći u Božju kuću po besplatan obrok i osigurati si mjesto, kako bih se mogao nadati primanju blagoslova kasnije.” Sudeći po njihovom stavu i namjeri u obavljanju dužnosti, njihova je vjera u Boga oportunistička; došli su u Božju kuću živjeti na tuđi račun, a ne iz istinske vjere. Njihov je stav pri obavljanju dužnosti osobito omalovažavajući. Da bi ih crkva upotrijebila, mora ih nagovarati i s njima pregovarati, a oni i dalje ne rade dobro. Može li osoba koja nema čak ni savjesti uistinu obavljati svoju dužnost? Ona se samo bavi oportunizmom i životom na tuđi račun, ona je bezvjernik. Gledajući prirodu dvaju aspekata ovog problema, je li lažni starješina, pokušavajući ga riješiti, shvatio njegovu bit? (Ne.) Ne prozrijevši bit problema, i dalje je tu osobu smatrao istinskim vjernikom, samo nekim tko ne razumije istinu, malenog je rasta, privremeno slab i treba mu podrška. S tih je gledišta pokušao prisno razgovarati i pomoći, da bi mu na kraju bilo rečeno: „Prestani govoriti. Te doktrine o kojima ti govoriš su beskorisne. Sve to znam, razumijem više od tebe. Koliko doktrina ti uistinu razumiješ? Koliko si ti obrazovan? Pročitalo sam više knjiga nego što si ti pojeo obroka!” Njezina se priroda razotkrila, zar ne? Lažni starješina i dalje vjeruje da obavlja rad, ne shvaćajući da je ta osoba zapravo bezvjernik. Kada bezvjernici obavljaju svoju dužnost u Božjoj kući, čak ni njihovo službovanje nije u skladu s mjerilom. Treba li takve ljude zadržati? (Ne.) Stoga, ovo je načelo za postupanje s takvom vrstom ljudi u Božjoj kući: ako mogu i voljni su službovati, zadržite ih; ako nisu voljni, brzo ih uklonite, ne nagovarajući ih da ostanu niti ih potičući. Zna li lažni starješina ovo načelo? Ne zna. Odnosi se prema mrtvima kao da su živi, hraneći ih i dajući im vodu; zar to nije glupo? Lažni starješine čine upravo takve glupe stvari.

Lažni starješine nisu u stanju riješiti poteškoće i probleme s kojima se ljudi susreću u svojem ulasku u život

U različitim situacijama, kada različiti ljudi otkrivaju različita stanja i očitovanja, lažni starješine uvijek ne uspijevaju shvatiti bit tih otkrivenja i ne mogu riješiti probleme koji iz njih proizlaze. Budući da ne razumiju istinu, pogrešno etiketiraju ljude i upuštaju se u bezobzirno nedolično vladanje, smatrajući one koji su privremeno slabi ili povremeno negativni bezvjernicima i ljudima koji izdaju Boga. U međuvremenu, oni bezvjernici koji na površini posjeduju neke darove, koji mogu obavljati jednostavan posao i uložiti nešto truda, smatraju se ključnim metama za podršku. Ti se ljudi osjećaju posramljeno izravno izjaviti svoju nespremnost da obavljaju svoju dužnost, no lažni starješine to ne uspijevaju prozrijeti i ustraju u nagovaranju da ostanu. Lažni starješine ne čine ništa drugo doli budalastih djela; zli ljudi ometaju crkvu, no oni ostaju slijepi na to i ne rješavaju problem. Nije li to upuštanje u bezobzirno nedolično vladanje? Kako nastaje bezobzirno nedolično vladanje lažnih starješina? Nedostaje im sposobnost shvaćanja Božjih riječi i ne razumiju istinu te, suočeni s različitim situacijama, pribjegavaju najpovršnijim doktrinama koje razumiju, opetovano ih primjenjujući na način koji služi samo uzrokovanju prekidanja i ometanja. Često, ne samo da ne uspijevaju riješiti poteškoće s kojima se ljudi susreću u ulasku u život i ne samo da ne uspijevaju podržati ljude od slabosti do snage, već i uzrokuju da ljudi gaje predodžbe i pogrešna razumijevanja o Bogu, navodeći ih da misle kako ih crkva pokušava vrbovati da bi iskoristila njihovu službu, kao da u Božjoj kući nedostaje darovitih pojedinaca i ne mogu se pronaći prikladni ljudi. To je negativan utjecaj koji stvara rad lažnih starješina. Kako do toga dolazi? (Lažni starješine ne mogu shvatiti istinu, ne razumiju istinu, a kada se susretnu sa situacijama, samo primjenjuju pravila.) Oni ne mogu shvatiti istinu, sposobni su samo zapamtiti neke krute riječi i izreke. Nedostaje im stvarno iskustveno razumijevanje i shvaćanje vrijednosti istine. Stoga, kada se problemi na kraju pojave, mogu samo izgovoriti nekoliko suhoparnih fraza: „Ljubi Boga”; „Budi pošten”; „Budi poslušan i pokoran kada se suočiš sa situacijama”; „Dobro obavljaj svoju dužnost”; „Budi vjeran”; „Buni se protiv tijela”; „Daj se za Boga.” Oni koriste te prazne doktrine, slogane i izreke da bi krasili sebe, a također ih podučavaju drugima, nadajući se da će utjecati na njih i imati pozitivan učinak – ali to ne postiže nikakav učinak i ništa ne mijenja. Stoga, lažni starješine nisu sposobni ostvariti bilo kakav rad. Budući da nisu u stanju riješiti ni poteškoće s kojima se Božji izabrani narod susreće u ulasku u život, kako onda mogu dobro voditi crkvu?

Kada se ljudi u stvarnom životu susretnu s različitim poteškoćama i ne znaju kako se s njima suočiti, niti kako primijeniti istinu, trebaju tragati za istinom u Božjim riječima kako bi riješili te probleme. Ako netko malenog rasta ne zna kako tragati za istinom u Božjim riječima, niti kako pronaći relevantne Božje riječi, tada bi trebao potražiti one koji razumiju istinu radi prisnog razgovora kako bi riješio problem, a istovremeno vježbati kako pronaći relevantne Božje riječi i kako shvatiti istinu. To znači u Božjim riječima pronaći koja su načela i mjerila koje Bog zahtijeva, kako Bog definira tu stvar i što On zahtijeva u vezi s njom, te jesu li objašnjeni ikakvi specifični detalji. Ako su Božje riječi o toj temi ponešto jednostavne, samo ocrtavaju načela bez pružanja detaljnih primjera, tada bi trebao naučiti duboko promišljati. Ako to ne možeš shvatiti kroz duboko promišljanje, potraži više ljudi s kojima ćeš prisno razgovarati, prisno razgovaraj na sastancima, te pipaj i traži u procesu obavljanja svoje dužnosti, stječući prosvjetljenje i osvjetljenje, i tako postupno shvaćajući koja je bit problema o kojem se radi. Konačno, zakorači u skladu s načelima Božjih riječi kako bi došao do rješenja tih poteškoća. Na primjer, neki su ljudi lijeni i nikada ne mogu skupiti snagu da obavljaju svoju dužnost; ali spomenite jelo, piće i veselje, i oni se razvedre i postanu puni snage, kao da su odjednom oživjeli. Kako lažni starješine rješavaju takve probleme? I oni imaju metodu: dodjeljuju tim ljudima više zadataka, ne ostavljajući im vremena za besposličarenje. Može li taj pristup riješiti problem? Neki ljudi nerado rade čak i malu količinu posla koja im je dodijeljena; oni samo žele živjeti na tuđi račun, misleći da je najbolje ne raditi nikakav posao! U čemu je problem s izuzetno lijenim ljudima? To se odnosi na njihovu prirodu i bit, na to vole li pozitivne stvari, a također i na njihove sklonosti i težnje. Postoje neki ljudi koji imaju nešto kova; ako su samo obični sljedbenici bez ikakvog tereta koji im je stavljen, nedostaje im energije za rad i ne nalaze nikakav interes u njemu. Međutim, ako im se, u skladu s njihovim kovom i dužnošću koju mogu obavljati, da odgovornost nadglednika, dopusti im se da imaju neku titulu i preuzmu neke obveze, njihov se interes za posao pobudi. Ponekad, kada postanu neodgovorni u svojem radu ili postanu lijeni, mogu biti orezani; u drugim prilikama, može im se dati nešto ohrabrenja i pohvale. Tako ti ljudi, koji brinu o svojem ugledu, vole status i uživaju u laskanju, dobivaju energiju da obavljaju svoju dužnost. Kada pomisle na zabušavanje, razmišljaju: „Zbog statusa, zbog tereta koji nosim, moram dobro raditi.” Na taj se način lijenost takvih ljudi može djelomično riješiti. Kada se lažni starješine susretnu s ovakvim problemima povezanima s ljudskošću ili stanjima koja uključuju ulazak u život, a koja se javljaju u procesu obavljanja dužnosti, smatraju ih vrlo teškima i izazovnima. Oni ne znaju kako riješiti ta stanja i probleme, niti koje Božje riječi upotrijebiti za ciljano rješenje. Većinu vremena, njihov je pristup uvjeravati ili nagovarati ljude da dobro rade; ako uvjeravanje i nagovaranje ne uspiju, pribjegavaju ljutnji i orezivanju. Ako orezivanje ne uspije, pročitaju nekoliko odlomaka oštrih Božjih riječi kao upozorenje, dajući ljudima do znanja da se trebaju dovesti u red. Ako ni to nema učinka, posljednje čemu pribjegavaju jest organizirati nekoga da ih nadgleda i upravlja njima. Imaju samo tih nekoliko tehnika na raspolaganju, a ako one ne uspiju, ostaju bez mogućnosti.

Ukratko, bez obzira na problem s kojim se lažni starješine suočavaju u svojem radu, oni nisu u stanju prozrijeti bit problema, teško im je dokučiti stvarna stanja i pozadine različitih ljudi, a još manje mogu prozrijeti gdje leži korijen problema ili odakle početi kako bi ga najprikladnije riješili. Nedostaju im ta načela i metode za rješavanje problema, pa rad lažnih starješine ne može riješiti različite stvarne probleme. Oni su sposobni samo propovijedati neke doktrine, izvikivati neke slogane, slijediti neka pravila i odrađivati formu. Kako takvi ljudi mogu biti sposobni za rad na vođenju crkve? Bez obzira na to koliko vježbaju ili koliko još godina vjeruju, neće biti sposobni za rad na vođenju crkve. Jeste li se susreli s nekim primjerima ovoga? (U našoj crkvi, bila je jedna osoba koja je obavljala dužnost ugošćivanja i koja je uvijek iznosila osuđujuće i napadačke primjedbe, utječući na naše obavljanje dužnosti i uzrokujući prekidanja i ometanja. Nakon što smo to prijavili starješini, on je samo ustrajao na tome da spoznamo sebe i pokorimo se okruženju koje je Bog postavio, ne rješavajući stvarni problem, što je utjecalo na rad crkve. Tek nakon promjene vodstva problem je riješen.) Ovo je tipično očitovanje lažnih starješina. Ovo je česta vrsta lažnih starješina: oni koji ne mogu prepoznati zlu osobu ili antikrista kada ih susretnu i govore drugima da budu strpljivi i tolerantni, da uče iz iskustva i da slušaju zlu osobu ili antikrista. Oni ne razlučuju antikriste ili zle ljude, niti išta poduzimaju u vezi s njima. Nakon toliko prisnih razgovora o načinima na koje se antikristi očituju, svatko tko razumije istinu sada mora biti u stanju prepoznati neke od njih. Ali jesu li ljudi poput lažnih starješina u stanju tražiti kako sadržaj tih prisnih razgovora odgovara ponašanju antikrista? Mogu li oni razlučiti antikriste? (Ne.) I što proizlazi iz njihove nesposobnosti da razluče antikriste? Moguće je da će im antikrist oteti vlast, da će dopustiti antikristu da kontrolira crkvu i, na kraju, neće poduzeti ništa dok antikrist uspostavlja neovisno kraljevstvo. Ako ne mogu razlučiti antikrista, nemaju načina da ga smatraju svojim neprijateljem i da ga razotkriju, razluče i odbace; ako ne mogu razlučiti antikrista, vrlo je vjerojatno da će ga smatrati bratom ili sestrom, sa strpljenjem i tolerancijom, što rezultira dolaskom antikrista na vlast u crkvi i njegovom kontrolom nad njom. Dakle, posljedice nesposobnosti razlučivanje antikrista su ozbiljne i nesagledivo strašne. Lažni starješine ne razumiju istinu; oni ne mogu razlučiti biti različitih vrsta ljudi. Sve što rade jest propovijedanje riječi i doktrina i primjenjivanje pravila, s ljubavlju prema svima, dopuštajući svima da se pokaju i dajući svima priliku, tko god oni bili. Nije li to način svećenstva? Nije li to način farizeja? Lažni starješine, kada se susretnu s antikristima, obično biraju kompromis i popuštanje, čak pronalazeći izgovor ili razlog da tvrde kako je to postupanje s drugima s ljubavlju. Znajući da je netko problematičan i da je antikrist, oni mu se ne usuđuju suprotstaviti niti imaju hrabrosti da ga razluče i razotkriju; to je upravo ono što lažni starješine čine. Čak i kada su neka braća i sestre već razlučili da je ta osoba zla ili antikrist, lažni starješine će i dalje reći: „Ne možemo olako suditi ljudima ili ih osuđivati. Ta je osoba toliko gorljiva u davanju sebe i toliko je voljna platiti cijenu – ona nije antikrist niti zla osoba. Samo zato što netko kaže nekoliko oštrih riječi ne čini ga zlim, zar ne?” Lažni starješine ne mogu vidjeti bit ljudi, niti mogu vidjeti posljedice djela antikrista, i dalje pokazujući ljubav, toleranciju i strpljenje prema antikristima, čak ih potičući da promisle, spoznaju sebe i istinski se pokaju. Bez obzira na to kako se antikrist pokušava spoznati, može li se njegova priroda promijeniti? Može li uistinu spoznati sebe? Apsolutno ne. Iako se može činiti da se antikristi naizgled odriču nekih stvari i pomalo se daju, iznutra gaje ambicije i velike spletke. Razlog zašto lažni starješine ne mogu prozrijeti takve ljude kao što su antikristi jest taj što lažni starješine ne razumiju istinu, niti mogu razlučiti različite vrste ljudi. Oni ne mogu prozrijeti prirodu i bit različitih ljudi, niti znaju kako postupati s različitim vrstama ljudi. Kada vide druge kako razotkrivaju antikriste, ne usuđuju se pridružiti, a još se više boje djelovati protiv antikrista, strahujući od osvete ako im se zamjere. Njihov je pristup antikristima ograničen na propovijedanje doktrina i opomena. Osim što ne mogu razlučiti opake ljude i antikriste, lažni starješine također ne mogu riješiti različite probleme koji postoje među Božjim izabranim narodom. To dokazuje da lažni starješine uopće ne razumiju istinu; oni nisu sposobni rješavati stvarne probleme i nikako ne mogu uvesti Božji izabrani narod u istina-stvarnost. Bez obzira na to što lažni starješine govore ili čine, nećeš čuti nikakve riječi svjetla potaknute prosvjetljenjem Duha Svetoga, a još manje ćeš vidjeti da posjeduju ikakvu istina-stvarnost. Stoga, lažni starješine ne nude nikakvu korist ili pomoć za ulazak ljudi u život; ono malo posla što rade uključuje propovijedanje riječi i doktrina, izvikivanje slogana i odrađivanje forme. Oni posvema ne uspijevaju odigrati ulogu koju bi starješina trebao igrati.

To je sve za današnji prisni razgovor. Doviđenja!

siječnja 2021. godine