Odgovornosti starješina i djelatnika (2)

Prvo se osvrnimo na glavni sadržaj našeg prisnog razgovora s posljednjeg okupljanja. (Prošli put, Vi ste naveli petnaest odgovornosti starješina i djelatnika, i uglavnom ste prisno razgovarali o prve dvije: Prva je voditi ljude da jedu i piju riječi Božje i razumiju ih, te da zakorače u stvarnost Božjih riječi; druga je poznavati stanja svake vrste ljudi i rješavati razne poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu. Na temelju ove dvije stavke, Vi ste raščlanili relevantna očitovanja lažnih starješina.) Jeste li ikada razmišljali o tome koju od ove dvije odgovornosti biste mogli izvršiti kad biste bili starješina? Mnogi ljudi uvijek osjećaju da imaju nešto kova, inteligencije i osjećaj tereta, te se posljedično žele boriti za položaj starješine i ne žele biti obični sljedbenici. Dakle, prvo pogledaj možeš li izvršiti ove dvije odgovornosti, za koju si od njih sposobniji i koju si u stanju preuzeti. Ostavimo za sada po strani imaš li kov da postaneš starješina, ili posjeduješ li tu radnu sposobnost ili osjećaj tereta, i prvo pogledajmo možeš li dobro izvršiti ove dvije odgovornosti. Jeste li ikada razmišljali o ovom pitanju? Neki će možda reći: „Ne planiram biti starješina, pa zašto bih o tome razmišljao? Samo trebam dobro obavljati svoj dio posla – ovo pitanje nema nikakve veze sa mnom. U ovom životu, nikada ne želim biti starješina i nikada ne želim preuzeti odgovornosti starješineili djelatnika, tako da nikada ne trebam razmišljati o takvim pitanjima.” Je li ova izjava točna? (Ne.) Čak i ako ne želiš biti starješina, zar ne trebaš znati kako dobro osoba koja te vodi izvršava ove dvije odgovornosti, je li ispunila svoje odgovornosti, ima li potreban kov, sposobnosti i osjećaj tereta, te udovoljava li ovim dvama zahtjevima? Ako ne razumiješ ili ne možeš prozrijeti te stvari, i on te odvede u jamu, hoćeš li toga biti svjestan? Ako ga samo smeteno slijediš i samo si smušenjak, ako ne znaš da je on lažni starješina, ili da te vodi na krivi put ili kamo te vodi, tada ćeš biti u opasnosti. Jer ne razumiješ opseg odgovornosti starješina i djelatnika i nedostaje ti rasuđivanje o lažnim starješinama, slijedit ćeš ga smeteno i činiti sve što od tebe zatraži, ne znajući je li ono o čemu on s tobom prisno razgovara u skladu s istinom u Božjim riječima, ili je li to stvarnost. Mislit ćeš da je on starješina u skladu s mjerilom, jer je entuzijastičan, jer žuri i naporno radi od zore do mraka i sposoban je platiti cijenu, te zato što, kad je netko u poteškoći, on pruža ruku pomoći da mu pomogne i ne ignorira ga. Ne znaš da lažnim starješinama nedostaje sposobnost da shvate Božje riječi, da bez obzira na to koliko dugo rade, neće razumjeti Božje namjere niti znati koji su Božji zahtjevi, neće čak moći ni razlučiti što su doktrine, a što istina-stvarnosti, neće znati kako na čist način shvatiti Božje riječi i istinu, niti će znati kako jesti i piti Božje riječi – to očito pokazuje da su oni lažne starješine. Lažni starješine ne postižu nikakve rezultate u djelu koje obavljaju. Oni će prisno s tobom razgovarati i obaviti formalnost, ali neće im biti jasno u kakvom si stanju, s kakvim se poteškoćama suočavaš i jesu li one uistinu riješene, a ni ti sâm nećeš znati te stvari. Naizgled, oni će ti pročitati Božje riječi i prisno s tobom razgovarati o istini, ali ti ćeš i dalje živjeti u pogrešnom stanju bez ikakvog preokreta. Bez obzira na to na kakve poteškoće nailaziš, činit će se da oni izvršavaju svoje odgovornosti, ali nijedna od tvojih poteškoća neće biti riješena kroz njihov prisni razgovor ili pomoć, i problemi će i dalje postojati. Je li takav starješina u skladu s mjerilom? (Ne.) Dakle, koje istine trebaš razumjeti kako bi razlučio te stvari? Trebaš razumjeti izvršavaju li starješine i djelatnici svaki zadatak i rješavaju li svaki problem u skladu sa zahtjevima Božjih riječi, je li svaka riječ koju izgovore praktična i podudara li se s istinom u Božjim riječima. Pored toga, trebaš razumjeti, kad se suočavaš s raznim poteškoćama, vodi li te njihov pristup rješavanju problema k razumijevanju Božjih riječi i stjecanju puta primjene, ili ti samo govore neke riječi i doktrine, izvikuju parole ili te opominju. Neki starješine i djelatnici vole pomagati ljudima kroz poticanje, neki kroz motivaciju, a drugi kroz razotkrivanje, optuživanje i orezivanje. Bez obzira na metodu koju koriste, ako te ona uistinu može odvesti da zakoračiš u istinu-stvarnost, riješiti tvoje stvarne poteškoće, učiniti da razumiješ koje su Božje namjere i time ti omogućiti da spoznaš sebe i pronađeš put primjene, tada ćeš, kad se u budućnosti suočiš sa sličnim situacijama, imati put koji ćeš slijediti. Stoga, najosnovnije mjerilo za procjenu je li starješina ili djelatnik u skladu s mjerilom jest mogu li oni koristiti istinu za rješavanje ljudskih problema i poteškoća, omogućujući im da razumiju istinu i steknu put primjene.

Prošli put smo, više-manje, prisno razgovarali o prvoj i drugoj odgovornosti starješina i djelatnika, i raščlanili smo određena očitovanja lažnih starješina u vezi s te dvije odgovornosti. Njihova primarna očitovanja su plitko i površno shvaćanje Božjih riječi i neuspjeh u razumijevanju istine. Očito je da oni posljedično ne mogu voditi druge da razumiju Božje riječi i dokuče Njegove namjere. Kada se ljudi suoče s poteškoćama, lažne starješine ne mogu se osloniti na vlastitu iskustvenu spoznaju kako bi te ljude vodili da razumiju istinu i zakorače u stvarnost, tako da imaju put koji će slijediti, niti ih mogu navesti da promisle o sebi i spoznaju sebe usred raznih poteškoća, te da istovremeno riješe te poteškoće. Stoga, danas prvo prisno razgovarajmo o tome koje su poteškoće ulaska u život i koje sve uobičajene poteškoće povezane s ulaskom u život postoje, a na koje ljudi često nailaze u svom svakodnevnom životu. Napravimo konkretan sažetak tih stvari. Treba li o ovome prisno razgovarati? (Da.) Sada ste donekle zainteresirani za ove teme povezane s ulaskom u život, zar ne? Kada sam prvi put bio u interakciji s vama i razgovarao s vama, bez obzira na to što je rečeno, bili ste otupjeli i tupi, tromi i spori u reakcijama. Činilo se kao da ništa ne razumijete i da nemate nikakav rast, a kamoli ulazak u život. Sada, kada govorimo o stvarima koje uključuju promjenu nečije životne dispozicije, većina vas je relativno zainteresirana za ovu temu i imate neke reakcije na nju. To je pozitivna pojava. Kad ne biste vršili svoje dužnosti, biste li mogli postići te stvari? (Ne, ne bismo mogli.) To je Božja milost; sve je to zbog Njegove naklonosti.

Druga stavka: Poznavati stanja svake vrste ljudi i rješavati razne poteškoće povezane s ulaskom u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu (Drugi dio)

Osam vrsta poteškoća s ulaskom u život

I. Poteškoće u vezi s vršenjem dužnosti

Što se tiče poteškoća s ulaskom u život, prvo šire promotrimo poteškoće povezane s vršenjem svojih dužnosti. Kada se pri vršenju svojih dužnosti suočavaš s problemima koji uključuju provođenje istine u djelo, a ne možeš postupati u skladu s načelima, nije li to poteškoća u ulasku u život? (Da, jest.) Prosto rečeno, to su različita stanja, ideje, gledišta i određeni neispravni načini razmišljanja koji se javljaju pri vršenju dužnosti. Dakle, koje konkretne poteškoće postoje u tom pogledu? Primjerice, uvijek postoji pokušaj da se pri vršenju dužnosti bude površan, izvrdljiv i da se zabušava – nije li to stanje koje se obično očituje i razotkriva tijekom vršenja dužnosti? Tu je i nebavljenje svojim pravim poslom i neprestano uspoređivanje s drugima tijekom vršenja dužnosti, tretiranje mjesta gdje se vrši dužnost kao igrališta ili bojnog polja, te razmišljanje o pronalaženju „mjerila” svaki put kad se vrši dužnost, govoreći u sebi: „Vidjet ću tko je bolji od mene i tko može probuditi moj borbeni duh, pa ću se natjecati s njima, boriti se s njima i uspoređivati se s njima, kako bih vidio tko postiže bolje rezultate i veću učinkovitost u vršenju svoje dužnosti, i tko je bolji u osvajanju srca ljudi.” Zatim, tu je i razumijevanje načela za vršenje dužnosti, ali bez želje da ih se pridržava, ili da se djeluje u skladu s istinom u Božjim riječima ili zahtjevima Božje kuće, i stalna tendencija da se vršenje dužnosti kvari osobnim sklonostima, govoreći: „Volim to raditi ovako, volim to raditi onako; spreman sam to raditi ovako, želim to raditi onako.” To je samovolja, uvijek željeti slijediti vlastitu volju i postupati kako se želi prema vlastitim sklonostima, oglušujući se na sve zahtjeve Božje kuće i radije skrećući s pravog puta. Nisu li to stvarna očitovanja koja većina ljudi pokazuje pri vršenju svojih dužnosti? Jasno je da svi ti problemi uključuju poteškoće u vršenju dužnosti. Molim vas, dopunite. (Neuspjeh u skladnoj suradnji s drugima pri vršenju dužnosti i uvijek biti sam svoj zakon.) I to se računa kao poteškoća. Neuspjeh u skladnoj suradnji s drugima pri vršenju dužnosti i uvijek željeti biti sam svoj zakon i imati posljednju riječ; željeti se poniziti da bi se potražio savjet i poslušalo mišljenje drugih kad se suoči s problemima, ali ne biti u stanju to primijeniti i osjećati se nelagodno kad se to pokuša primijeniti – to je problem. (Uvijek štititi vlastite interese pri vršenju dužnosti, biti sebičan i podao, i zapravo znati kako riješiti problem kad se pojavi, ali osjećati da to nema nikakve veze sa samim sobom, bojati se preuzeti odgovornost ako pođe po zlu, i posljedično se ne usuditi istupiti.) Ne riješiti problem kad ga se vidi, smatrati ga nepovezanim sa samim sobom i ignorirati ga – i to se računa kao vršenje dužnosti bez odanosti. Bez obzira na to jesi li odgovoran za neki zadatak ili ne, ako možeš prozrijeti i riješiti problem, trebao bi izvršiti tu odgovornost. To je tvoja dužnost i posao koji ti pripada. Ako nadređeni to može riješiti, možeš to ostaviti, ali ako ne može, trebao bi istupiti i riješiti ga. Ne dijelite probleme prema tome u čiji opseg odgovornosti spadaju – to je neodanost Bogu. Ima li još što? (Oslanjanje na vlastitu inteligenciju i darove za obavljanje posla tijekom vršenja dužnosti, a ne traganje za istinom.) Mnogo je ljudi koji su takvi. Uvijek misle da posjeduju inteligenciju i kov, i ravnodušni su prema svemu što ih snađe; uopće ne tragaju za istinom i postupaju isključivo prema vlastitoj volji, i kao rezultat toga, ne mogu pravilno izvršiti nijednu dužnost. Sve su to poteškoće s kojima se ljudi suočavaju pri vršenju svojih dužnosti.

II. Pitanja u vezi s odnosom prema budućnosti i sudbini

Odnos prema budućnosti i sudbini također je značajno pitanje povezano s ulaskom u život. Neki su ljudi spremni platiti cijenu ako vjeruju da imaju nadu u spasenje, a postaju negativni ako misle da nade nema. Ako ih Božja kuća ne unapređuje i ne njeguje, nisu spremni platiti cijenu i svoje dužnosti obavljaju samo formalno, bez preuzimanja odgovornosti. Bez obzira na to što čine, uvijek razmatraju svoju budućnost i sudbinu, pitajući se: „Hoću li uistinu imati dobro odredište? Jesu li Božja obećanja spomenula kakva će biti budućnost i odredište nekoga poput mene?” Ako ne pronađu točan odgovor, nedostaje im entuzijazma da bilo što učine. Ako ih Božja kuća unaprijedi i njeguje, postaju puni energije i u svemu što čine posebno su proaktivi. Međutim, ako ne uspiju dobro izvršiti svoju dužnost i budu smijenjeni, odmah postaju negativni i dižu ruke od svoje dužnosti, gubeći svaku nadu. Kada se suoče s orezivanjem, misle: „Zar se Bogu više ne sviđam? Ako je tako, trebao je to reći ranije, umjesto da ometa moju težnju za svijetom!” Ako su smijenjeni, misle: „Zar me ne gledaju s visoka? Tko me je prijavio? Jesam li eliminiran? Ako je to slučaj, trebali su to reći ranije!” Štoviše, njihova su srca ispunjena transakcijama, zahtjevima i nerazumnim prohtjevima prema Bogu. Bez obzira na to što im crkva uredi da čine, kao preduvjete za to smatraju dobru budućnost i dobru sudbinu, uz Božje blagoslove. U najmanju ruku, da se prema njima postupa s lijepim izrazom lica i stavom te da budu odobreni, njihovi su preduvjeti za prihvaćanje i pokoravanje. Nisu li to očitovanja njihova odnosa prema budućnosti i sudbini? Dopunite. (Ako se pojave odstupanja ili problemi tijekom vršenja dužnosti i oni budu orezani, žale se na Boga i na oprezu su pred Njim; osjećaju strah da će biti razotkriveni i eliminirani, i uvijek si ostavljaju odstupnicu.) Strah od toga da će biti razotkriveni i eliminirani, i uvijek si ostavljati odstupnicu – to su također očitovanja njihova odnosa prema budućnosti i sudbini. (Kada netko vidi da se Božje riječi razotkrivanja i karakterizacije podudaraju s njim, ili kada se suoči s orezivanjem i osjeća se posramljeno, zaključuje da je smeten, đavao i Sotona, te da nije u stanju prihvatiti istinu. Zaključuje da nema nade u spasenje i postaje negativan.) Kada je riječ o njihovoj budućnosti i sudbini, ljudi se ne mogu u potpunosti odreći vlastitih namjera i želja. Oni ih dosljedno tretiraju kao najvažnije stvari i u skladu s tim teže za njima, smatrajući ih pokretačkom snagom i preduvjetom za sve čemu teže. Kada se suoče sa sudom, grdnjom, kušnjama, pročišćenjem ili razotkrivanjem, ili kada naiđu na opasne okolnosti, odmah pomisle: „Zar me Bog više ne želi? Odbacuje li me On s prezirom? Ton kojim mi se obraća tako je strog; zar me ne želi spasiti? Želi li me eliminirati? Ako me želi eliminirati, trebao bi to reći što je prije moguće, dok sam još mlad, kako ne bi ometao moju težnju za svijetom.” To u njima izaziva negativnost, otpor, protivljenje i nemar. To su neka stanja i očitovanja koja uključuju kako se ljudi odnose prema svojoj budućnosti i sudbini. To je značajna poteškoća koja se odnosi na ulazak u život.

III. Poteškoće u vezi s međuljudskim odnosima

Pogledajmo drugi aspekt – međuljudske odnose. To je također značajna poteškoća povezana s ulaskom u život. Kako postupaš s ljudima koji ti se ne sviđaju, ljudima čija se mišljenja razlikuju od tvojih, ljudima koji su ti poznati, ljudima koji su s tobom u obiteljskom odnosu ili koji su ti pomogli, i ljudima koji ti uvijek daju pravovremena upozorenja, govore ti istinite riječi i pomažu ti, i možeš li postupati pravedno prema svakoj osobi, plus kako provodiš u djelo kada se pojave sporovi s drugim ljudima, kao i ljubomora i sukobi koji se javljaju među vama, te kad niste u stanju skladno komunicirati, ili čak skladno surađivati u procesu vršenja svojih dužnosti – to su neka stanja i očitovanja povezana s međuljudskim odnosima. Ima li još što? (Biti netko tko ugađa drugima i ne usuditi se progovoriti nakon otkrivanja problema druge osobe, iz straha da je se ne uvrijedi.) To je stanje koje se javlja kada se netko boji uvrijediti druge. (Također, kako se netko odnosi prema starješinama i djelatnicima, te onima s moći i statusom.) Kako postupaš s starješinama i djelatnicima, ili ljudima s moći i statusom – bilo s laskanjem i ulizivanjem, ili ispravnim postupanjem s njima – to je specifično očitovanje tvog ophođenja s onima koji imaju moć i utjecaj. To su više-manje poteškoće u međuljudskim odnosima.

IV. Pitanja u vezi s ljudskim osjećajima

Porazgovarajmo malo o ljudskim osjećajima. Koja se pitanja odnose na osjećaje? Prvo je kako procjenjuješ članove svoje obitelji i kako pristupaš onome što oni čine. „Ono što oni čine” ovdje prirodno uključuje kada prekidaju i ometaju rad crkve, kada osuđuju ljude iza njihovih leđa, kada se upuštaju u neke od praksi bezvjernika, i tako dalje. Možeš li pristupiti tim stvarima nepristrano? Kada je potrebno da napišeš procjenu članova svoje obitelji, možeš li to učiniti objektivno i nepristrano, ostavljajući po strani vlastite osjećaje? To se odnosi na to kako pristupaš članovima svoje obitelji. Nadalje, gajiš li osjećaje prema onima s kojima se slažeš ili koji su ti prethodno pomogli? Jesi li u stanju promatrati njihova djela i ponašanje na objektivan, nepristran i točan način? Ako oni prekidaju i ometaju rad crkve, hoćeš li ih moći pravovremeno prijaviti ili razotkriti nakon što to saznaš? Također, gajiš li osjećaje prema onima koji su ti relativno bliski ili koji dijele slične interese s tobom? Posjeduješ li nepristranu i objektivnu procjenu, definiciju i način ophođenja s njihovim djelima i ponašanjem? Pretpostavimo da s tim ljudima, s kojima imaš sentimentalnu vezu, crkva postupa u skladu s načelima, a ishod toga nije u skladu s tvojim vlastitim predodžbama – kako bi ti pristupio tome? Bi li mogao poslušati? Bi li potajno nastavio biti upetljan s njima i bi li te oni naveli na pogrešan put i čak potaknuli da se izgovaraš za njih, opravdavaš ih i braniš ih? Bi li priskočio u pomoć i primio udarac za one koji su ti pomogli, zanemarujući pritom načela istine i ignorirajući interese Božje kuće? Nisu li to razna pitanja koja se tiču osjećaja? Neki ljudi kažu: „Zar se osjećaji ne odnose samo na rođake i članove obitelji? Nisu li u opsegu osjećaja samo tvoji roditelji, braća i sestre, i ostali članovi obitelji?” Ne, osjećaji uključuju širok krug ljudi. Zaboravite na nepristrano procjenjivanje vlastitih članova obitelji – neki ljudi čak nisu u stanju nepristrano procijeniti svoje dobre prijatelje i drugove, i iskrivljuju činjenice kada govore o tim ljudima. Primjerice, ako se njihov drug ne bavi svojim pravim poslom i uvijek se upušta u nepoštene i opake prakse u svojoj dužnosti, oni će ga opisati kao prilično zaigranog i reći da je njegova ljudskost nezrela i još nije stabilna. Nisu li te riječi prožete osjećajima? To je govorenje riječi koje su nabijene osjećajima. Ako netko tko s njima nema veze ne obavlja svoj pravi posao i upušta se u nepoštene i opake prakse, imat će oštrije stvari za reći o njemu, a možda će ga čak i osuditi. Nije li to očitovanje govorenja i djelovanja na temelju osjećaja? Jesu li ljudi koji žive po svojim osjećajima nepristrani? Jesu li čestiti? (Ne.) Što nije u redu s ljudima koji govore prema svojim osjećajima? Zašto ne mogu pravedno postupati s drugima? Zašto ne mogu govoriti na temelju načela istine? Ljudi koji su dvolični i nikada ne temelje svoje riječi na činjenicama su opaki. Ne biti nepristran kada se govori, uvijek govoriti prema vlastitim osjećajima i za vlastitu korist, a ne prema načelima istine, ne misliti na djelo Božje kuće i samo štititi vlastite osobne osjećaje, slavu, dobitak i status – to je karakter antikrista. Tako govore antikristi; sve što kažu je opako, ometajuće i remetilačko. Ljudi koji žive među sklonostima i interesima tijela žive među svojim osjećajima. Ljudi koji žive po svojim osjećajima su oni koji uopće ne prihvaćaju niti provode istinu u djelo. Oni koji govore i djeluju na temelju svojih osjećaja nemaju nimalo istina-stvarnosti. Ako takvi ljudi postanu starješine, nedvojbeno će biti lažni starješine ili antikristi. Ne samo da su nesposobni za obavljanje stvarnog djela, već se mogu upustiti i u razna zla djela. Oni će definitivno biti eliminirani i kažnjeni.

V. Pitanja u vezi sa žudnjom za udobnostima tijela

Žudnja za udobnostima tijela također je ozbiljan problem. Što mislite, koja su neka očitovanja žudnje za udobnostima tijela? Koje primjere možete navesti iz onoga što ste vidjeli u vlastitim iskustvima? Računa li se uživanje u povlasticama statusa? (Da.) Još nešto? (Davanje prednosti lakim zadacima u odnosu na teške pri vršenju dužnosti i uvijek željeti birati lakši posao.) Pri vršenju dužnosti, ljudi uvijek biraju lakši posao, posao koji nije naporan i koji ne uključuje izlaganje vremenskim nepogodama vani. To je biranje lakih poslova i izbjegavanje teških, i to je očitovanje žudnje za udobnostima tijela. Što još? (Uvijek se žaliti kada je dužnost malo teška, malo naporna, kada uključuje plaćanje cijene.) (Biti zaokupljen hranom i odjećom, i tjelesnim užicima.) Sve su to očitovanja žudnje za udobnostima tijela. Kada takva osoba vidi da je neki zadatak previše naporan ili rizičan, podvali ga nekom drugom; ona sama obavlja samo lagodan posao i izgovara se govoreći da je slabog kova, da joj nedostaje radna sposobnost i da ne može preuzeti taj zadatak na sebe – a zapravo je to zato što žudi za udobnostima tijela. Ne želi patiti, bez obzira na to koji posao obavlja ili koju dužnost vrši. Ako joj se kaže da će, kad završi posao, biti dinstane svinjetine za jelo, obavi ga vrlo brzo i učinkovito, i ne treba je požurivati, tjerati ili nadzirati; ali ako nema dinstane svinjetine za jelo, a mora raditi prekovremeno na svojoj dužnosti, odugovlači i pronalazi svakakve razloge i izgovore da to odgodi, a nakon što to radi neko vrijeme, kaže: „Osjećam vrtoglavicu, noga mi je utrnula, iscrpljen sam! Svaki dio tijela me boli, mogu li se malo odmoriti?” O čemu se tu zapravo radi? Oni žude za udobnostima tijela. Tu je i slučaj kada se ljudi uvijek žale na poteškoće dok obavljaju svoju dužnost, kada ne žele uložiti nikakav napor, kada, čim imaju malo slobodnog vremena, odmaraju, besposleno čavrljaju ili se prepuštaju slobodnom vremenu i zabavi. A kada se posao zahukta i to naruši ritam i rutinu njihovih života, oni su nesretni i nezadovoljni time. Gunđaju i žale se, i postaju površni u obavljanju svoje dužnosti. To je žudnja za udobnostima tijela, zar ne? Primjerice, kako bi održale svoju figuru, neke žene svakodnevno u određeno vrijeme rade vježbe i paze na svoj san radi ljepote. Međutim, čim posao postane naporan i te rutine budu ugrožene, postaju nesretne, govoreći: „Ovo nije dobro; obavljanje ovog posla previše odgađa stvari. Ne mogu dopustiti da utječe na moje osobne poslove. Neću obraćati pažnju ni na koga tko me pokušava požurivati; držat ću se svog vlastitog tempa. Kada je vrijeme za jogu, radit ću jogu. Kada je vrijeme za moj san za ljepotu, imat ću svoj san za ljepotu. Nastavit ću raditi te stvari kao i prije. Nisam tako glupa i marljiva kao vi svi. Za nekoliko godina, sve ćete se pretvoriti u stare, neugledne žene, tijela će vam propasti i nećete više biti vitke. Nitko vas neće htjeti pogledati i nećete imati nimalo samopouzdanja u životu.” Radi zadovoljavanja svojih tjelesnih užitaka, radi ljepote, da bi se svidjele drugima i da bi živjele s više samopouzdanja, one se odbijaju odreći užitaka i sklonosti svoga tijela, bez obzira na to koliko su zaposlene obavljanjem dužnosti. To je prepuštanje udobnostima tijela. Neki kažu: „Bog je zabrinut i trebali bismo biti obzirni prema Božjim namjerama.” Ali te žene kažu: „Nisam vidjela da je Bog zabrinut; dobro mi je sve dok ja nisam zabrinuta. Ako ja pokažem obzir prema Božjim namjerama, tko će pokazati obzir prema mojima?” Imaju li takve žene imalo ljudskosti? Nisu li one đavli? Postoje i određeni ljudi koji, bez obzira na to koliko je njihov posao naporan i hitan, neće dopustiti da to utječe na to kako se odijevaju i što nose. Svakodnevno troše sate na šminku i pamte jasno kao vlastitu adresu koju odjeću nositi svaki dan uz određeni par cipela, te kada ići na kozmetičke tretmane i masaže, a da se pritom nimalo ne zbunjuju. Međutim, kada je riječ o tome koliko istine razumiju, koje istine još ne razumiju ili u koje nisu zakoračile, s kojim se stvarima još uvijek nose na površan način i bez odanosti, koje su iskvarene naravi razotkrile, i o drugim takvim pitanjima koja se odnose na istinu i uključuju ulazak u život, one o tim stvarima ne znaju apsolutno ništa. Kada ih se o tome pita, potpuno su neuke. Ipak, kada je riječ o temama vezanim za tjelesne užitke – jelo, piće i zabavu – mogu brbljati bez prestanka, nemoguće ih je zaustaviti. Bez obzira na to koliko je naporan rad crkve ili koliko su naporne njihove dužnosti, rutina i normalno stanje njihovih života nikada nisu narušeni. Nikada nisu nemarni ni prema najmanjim detaljima života tijela i savršeno ih kontroliraju, bivajući vrlo strogi i ozbiljni. Ali, kada se bave djelom Božje kuće, bez obzira na to koliko je stvar velika, pa čak i ako bi mogla uključivati sigurnost braće i sestara, postupaju s tim nemarno. Čak ih nije briga ni za one stvari koje uključuju Božje poslanje ili dužnost koju bi trebali obavljati. Ne preuzimaju nikakvu odgovornost. To je prepuštanje udobnostima tijela, zar ne? Jesu li ljudi koji se prepuštaju udobnostima tijela pogodni za vršenje dužnosti? Čim netko spomene temu vršenja dužnosti, ili govori o plaćanju cijene i podnošenju teškoća, oni neprestano odmahuju glavom. Imaju previše problema, puni su pritužbi i ispunjeni su negativnošću. Takvi su ljudi beskorisni, nisu kvalificirani za vršenje svoje dužnosti i trebaju biti eliminirani. Što se tiče žudnje za udobnostima tijela, zadržimo se na ovome.

VI. Poteškoće u vezi sa spoznavanjem samoga sebe

Spoznavanje samoga sebe najključniji je aspekt ulaska u život. Ali za većinu ljudi, jer ne ljube istinu niti joj teže, spoznavanje sebe postaje njihova najveća poteškoća. Stoga je sigurno da oni koji ne ljube istinu ne mogu istinski spoznati sebe. Koji aspekti postoje u samospoznaji? Prvi je spoznati koje se iskvarene naravi razotkrivaju u nečijem govoru i djelima. Ponekad je to oholost, drugi put podlost, ili možda opačina, nepopustljivost ili izdaja, i tako dalje. Osim toga, kada nešto snađe osobu, ona bi trebala ispitati sebe da vidi ima li ikakve namjere ili motive koji nisu u skladu s istinom. Trebala bi također ispitati postoji li išta u njezinu govoru ili djelima što se opire Bogu ili se buni protiv Njega. Posebno bi trebala ispitati ima li osjećaj tereta i je li odana kada je riječ o njezinoj dužnosti, daje li se iskreno za Boga, te postupa li iz koristi ili površno. Samospoznaja također znači znati ima li netko predodžbe i uobrazilje, pretjerane zahtjeve, ili pogrešna razumijevanja i pritužbe u vezi s Bogom, te ima li namjeru pokoriti se. To znači znati može li netko tragati za istinom, prihvatiti od Boga i imati srce pokornosti Bogu kada pristupa situacijama, ljudima, događajima i stvarima koje On orkestrira. To znači znati ima li netko savjest i razum i je li ljubitelj istine. To znači znati pokorava li se netko ili se pokušava prepirati kada ga nešto snađe, te oslanja li se u svom pristupu tim stvarima na predodžbe i uobrazilje ili na traganje za istinom. Sve je to opseg samospoznaje. Treba promisliti o tome ljubi li se istina i ima li se istinita vjera u Boga u svjetlu svog stava prema različitim situacijama i ljudima, događajima i stvarima. Ako netko može spoznati svoju iskvarenu narav i vidjeti koliko je veliko njegovo buntovništvo protiv Boga, tada je narastao. Nadalje, kada je riječ o stvarima koje uključuju ophođenje s Bogom, treba promisliti o tome ima li se predodžbe, strah ili pokornost u ophođenju s Božjim imenom i utjelovljenjem, a posebno kakav je stav u pogledu istine. Osoba bi također trebala znati svoje nedostatke, svoj rast i ima li istinua-stvarnost, kao i jesu li njezina težnja i put kojim hoda ispravni i u skladu s Božjim namjerama. To su sve stvari koje bi ljudi trebali znati. Ukratko, različiti aspekti samospoznaje u suštini se sastoje od sljedećeg: spoznaja je li nečiji kov visok ili nizak, spoznaja nečijeg karaktera, spoznaja namjera i motiva koje netko ima u svojim djelima, spoznaja iskvarene naravi te prirode i biti koju netko otkriva, spoznaja nečijih sklonosti i težnje, spoznaja puta kojim netko hoda, spoznaja nečijih pogleda na stvari, spoznaja nečijeg pogleda na život i vrijednosti, te spoznaja nečijeg stava prema Bogu i istini. Samospoznaja se uglavnom sastoji od ovih aspekata.

VII. Različita očitovanja u ophođenju ljudi s Bogom

Sljedeći dio sadržaja o ulasku u život tiče se različitih očitovanja ljudi u njihovom ophođenju s Bogom. Primjerice, tu je imati predodžbe o Bogu, razvijati pogrešna razumijevanja o Njemu i postati oprezan prema Njemu, postavljati Mu nerazumne zahtjeve, uvijek Ga željeti izbjegavati, ne voljeti riječi koje On govori i neprestano Ga nastojati proučavati. Tu je i nemogućnost proziranja ili prepoznavanja Božje svemogućnosti, kao i stalno gajenje stava sumnje prema Božjoj suverenosti, uređenjima i autoritetu, te potpuni nedostatak znanja o tim stvarima. Nadalje, tu je ne samo neuspjeh u izbjegavanju ili osporavanju klevete i bogohuljenja koje nevjernici i svijet iznose protiv Boga, već, naprotiv, želja da se pita je li to istina ili činjenica. Nije li to sumnjanje u Boga? Osim ovih očitovanja, koja druga postoje? (Biti sumnjičav prema Bogu i iskušavati Boga.) (Pokušavati se ulagivati Bogu.) (Ne željeti prihvatiti Božju provjeru.) Tu je i ne željeti prihvatiti Božju provjeru, a istovremeno sumnjati da Bog može provjeravati dubine ljudskog srca. (Postoji i protivljenje Bogu.) I to je očitovanje – protiviti se Bogu i galamiti protiv Njega. Tu je i korištenje prezirnog i prezrivog stava u ophođenju s Bogom, u razgovoru s Njim i druženju s Njim. Još nešto? (Biti površan prema Bogu i varati Ga.) (Žaliti se na Boga.) Tu je i nikada se ne pokoravati niti tragati za istinom kada se suoči sa stvarima i uvijek raspravljati u vlastitu korist i žaliti se. (Tu je i osuđivanje i huljenje na Boga.) (Natjecati se s Bogom za status.) (Cjenkati se s Bogom i iskorištavati Ga.) (Nijekati Boga, odbacivati Boga i izdavati Boga.) Sve su to suštinska pitanja; to su različita stanja i iskvarene naravi koje se javljaju u ophođenju ljudi s Bogom. To su u osnovi različita očitovanja kako se ljudi odnose prema Bogu.

VIII. Stavovi i različita očitovanja u ophođenju s istinom

Drugi aspekt sadržaja o ulasku u život jest način na koji se ljudi odnose prema istini. Koja se očitovanja javljaju u tom pogledu? Tu je ophođenje s istinom kao s teorijom ili sloganom, kao s pravilom, ili kao s kapitalom za život na račun crkve i uživanje u statusnim povlasticama. Dopunite, molim. (Ophođenje s istinom kao s duhovnom hranom.) Tu je i ophođenje s istinom kao s duhovnom hranom radi zadovoljavanja vlastitih duhovnih potreba. (Neprihvaćanje istine i osjećanje odbojnosti prema njoj.) Ovo je stav prema istini. (Smatranje da su riječi Božje namijenjene razotkrivanju drugih, da se ne odnose na njih same, i smatranje sebe gospodarom istine.) Vrlo ste prikladno opisali to očitovanje. Ljudi koji iskazuju ovo očitovanje vjeruju da razumiju sve istine koje je Bog izgovorio i da se iskvarene naravi i biti čovjeka koje On razotkriva odnose na druge, a ne na njih. Oni sebe vide kao gospodare istine i često koriste riječi Božje da bi docirali drugima, kao da oni sami nemaju iskvarene naravi, kao da su već utjelovljenje istine i njezini glasnogovornici. Kakvo su oni smeće? Oni žele biti utjelovljenje istine – nisu li oni baš poput Pavla? Pavao je nijekao da je Gospodin Isus Krist i Bog. On je sâm želio biti Krist i Sin Božji. Ti su ljudi poput Pavla, istog su kova kao i on, oni su antikristi. Još nešto? (Ophođenje s riječima Božjim kao s riječima običnog čovjeka, a ne kao s istinom koju treba provoditi u djelo, te zauzimanje omalovažavajućeg i površnog stava prema riječima Božjim.) Ne ophoditi se s riječima Božjim kao s istinom koju treba prihvatiti i provoditi u djelo, već kao s ljudskim riječima – to je jedno od očitovanja. (Povezivanje riječi Božjih s filozofijama i teorijama nevjernika.) Tu je i povezivanje riječi Božjih s filozofijama, ophođenje s riječima Božjim kao s ukrasima ili praznim riječima, dok se istovremeno poznate izreke slavnih i velikih ljudi smatraju istinom, te ophođenje sa znanjem, tradicionalnom kulturom i običajima kao s istinom i zamjenjivanje riječi Božjih njima. Ljudi koji pokazuju ovo očitovanje neprestano govore o tome kako žele provoditi istinu u djelo te svjedočiti i širiti riječi Božje kad se suoče sa situacijama, ali u srcu se dive onim slavnim i velikim ljudima iz svjetovnog svijeta, pa čak i veličaju Bao Gonga iz drevne dinastije Song, govoreći: „On je doista bio strog i nepristran sudac. Nikad nije donio nepravednu presudu, nikad nije bilo sudskih pogrešaka u njegovim presudama, niti duša koje su nepravedno stradale od njegove krvničke oštrice!” Nije li to slijepo obožavanje i divljenje slavnoj osobi i mudracu? Pokušaj da se riječi i djela slavnih ljudi podmetnu kao istina jest klevetanje i huljenje istine! U crkvi, takvi ljudi mnogo govore o tome kako žele provoditi istinu u djelo i širiti riječi Božje, ali ono što misle u svojoj glavi i što obično govore samo su narodne izreke i poslovice, koje izražavaju na vrlo uvježban i tečan način. Te su im stvari uvijek na usnama i s lakoćom im silaze s jezika. Nikada nisu izgovorili ni riječ o svojem iskustvenom razumijevanju riječi Božjih, a još su manje ikada rekli koje su riječi Božje mjerilo ili temelj za njihovo djelovanje i ponašanje. Sve što izgovaraju jesu zablude, poput: „Čovjek ostavlja ime za sobom gdje god da boravi, kao što guska ostavlja svoj zov gdje god da leti”, „Smaknuće je samo odrubljivanje glave”, „U jadnim ljudima uvijek ima nečeg vrijednog prezira”, „Uvijek si ostavi odstupnicu”, „Čak i ako nisam imao nikakvih postignuća, podnio sam teškoće; ako ne teškoće, onda umor”, „Ne pali most kad prijeđeš rijeku; ne ubij magarca kad istovariš mlinski kamen”, „Strogo kazni jednoga da bude primjer drugima, da im posluži kao upozorenje” i „Novi dužnosnici žarko se žele dokazati”, između ostalog – ništa od onoga što govore nije istina. Neki će ljudi napamet naučiti riječi suvremenih pjesnika i čak ih objaviti u odjeljku za komentare ispod videozapisa Božje kuće. Nije li to očitovanje nedostatka duhovnog razumijevanja? Jesu li te riječi istina? Jesu li povezane s istinom? Neki ljudi često govore stvari poput: „Postoji bog iznad nas” i „Dobro i zlo na kraju će biti naplaćeni; samo je pitanje vremena.” Jesu li te izjave istina? (Ne.) Odakle dolaze? Nalaze li se u riječima Božjim? Dolaze iz budističke kulture i nemaju nikakve veze s vjerovanjem u Boga. Unatoč tome, ljudi ih često pokušavaju uzdići na razinu istine; to je očitovanje nedostatka duhovnog razumijevanja. Neki ljudi imaju malo odlučnosti da se daju za Boga pa kažu: „Božja kuća me je promaknula, Bog me je uzdigao, stoga moram živjeti u skladu s izrekom: ‚Plemenit čovjek žrtvovat će svoj život za one koji ga razumiju.’” Ti nisi plemenit čovjek i Bog od tebe nije tražio da žrtvuješ svoj život. Je li potrebno imati tako uzvišen osjećaj junaštva pri obavljanju dužnosti? Ne možeš ispuniti svoje dužnosti ni sada dok si živ, pa ima li ikakve nade da ćeš to učiniti u smrti? Kako ćeš tada obavljati svoje dužnosti? Drugi kažu: „Ja sam prirodno odan, ja sam hrabra i srčana osoba. Spreman sam ići kroz vatru i vodu za svoje prijatelje. Isto je i s Bogom: budući da me je Bog izabrao, promaknuo i uzdigao, moram uzvratiti Božju milost. Definitivno ću ići kroz vatru i vodu za Boga, čak i do smrti!” Je li to istina? (Ne.) Bog je izgovorio toliko riječi, zašto se oni nisu sjetili nijedne od njih? U svakom trenutku, ono o čemu prisno razgovaraju jest samo: „Nema potrebe išta drugo govoriti. Plemenit čovjek žrtvovat će svoj život za one koji ga razumiju, i čovjek mora ići kroz vatru i vodu za svoje prijatelje i biti odan.” Ne mogu čak ni izustiti izraz „uzvratiti Božju ljubav.” Nakon što su toliko godina slušali propovijedi i čitali riječi Božje, ne znaju nijednu jedinu istinu i ne mogu čak ni reći nekoliko duhovnih izraza – to je njihovo unutarnje razumijevanje i definicija istine. Recite Mi, nije li to jadno? Nije li to smiješno? Nije li to očitovanje nedostatka duhovnog razumijevanja? Nakon što su odslušali toliko propovijedi, oni ne razumiju istinu i ne znaju što je istina, a ipak drsko koriste te đavolje, smiješne, apsurdne i krajnje smiješne riječi da bi zamijenili istinu. Ne samo da je njihovo unutarnje razmišljanje i shvaćanje takvo, već to neprestano šire i podučavaju drugima, čineći da drugi imaju isto shvaćanje kao i oni. Zar to samo po sebi nije ometanje i prekidanje? Čini se da su ti ljudi koji ne razumiju istinu i kojima nedostaje duhovno razumijevanje opasni; sposobni su izazvati prekidanja i ometanja te činiti smiješne i apsurdne stvari u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Koja su još neka očitovanja načina na koji se ljudi odnose prema istini? (Preziranje istine, prihvaćanje samo onoga što je u skladu s vlastitim predodžbama, te odbacivanje i odbijanje provođenja u djelo onoga što nije.) Prihvaćanje i provođenje u djelo samo onoga što je u skladu s vlastitim predodžbama te beziznimno opiranje i osuđivanje onoga što nije – to je jedan stav. (Nevjerovanje da istina može riješiti nečije iskvarene naravi ili promijeniti sebe.) Nepriznavanje ili nevjerovanje u istinu također je jedan stav. Drugo očitovanje jest da se stav i gledište pojedinca prema istini mijenjaju u skladu s njegovim raspoloženjem, okruženjem i osjećajima. Kod tih ljudi, kad se jednog dana osjećaju dobro i puni su poleta, oni misle: „Istina je izvrsna! Istina je stvarnost svih pozitivnih stvari, najvrjednija stvar koju ljudi trebaju provoditi u djelo i širiti.” Kad su loše raspoloženi, misle: „Što je istina? Kakve koristi ima od provođenja istine u djelo? Može li ti donijeti novac? Što istina može promijeniti? Što se može dogoditi ako provodiš istinu u djelo? Neću je provoditi u djelo – i što onda?” Njihova demonska priroda izlazi na vidjelo. Ta očitovanja jesu naravi i različita stanja koja ljudi otkrivaju u načinu na koji se odnose prema istini. Koja su još neka specifična očitovanja? (Neophođenje s riječima Božjim kao s istinom ili životom, već analiziranje i pomno ispitivanje istih.) Jedno od očitovanja je i pristupanje riječima Božjim s akademskim stavom, uvijek analizirajući i pomno ispitujući istinu na temelju vlastitog znanja, bez ikakvog stava prihvaćanja i pokornosti. To su, više-manje, poteškoće u ophođenju ljudi s istinom koje se mogu definirati i oblikovati kao naslovi sažetaka.

U našem sadržaju o poteškoćama ulaska u život postoji ukupno osam aspekata, i to su glavne poteškoće povezane s ulaskom u život i postizanjem spasenja. Stanja i naravi koje ljudi otkrivaju unutar tih osam aspekata sve su razotkrivene u riječima Božjim; Bog je postavio zahtjeve za ljude i ukazao im na put koji trebaju slijediti. Ako ljudi mogu uložiti trud u riječi Božje, usvojiti ozbiljan stav i stav pun čežnje, te nositi teret za vlastiti ulask u život, onda u riječima Božjim mogu pronaći relevantne istine za rješavanje tih osam vrsta problema i za svaki od njih postoje putovi primjene. Nijedan od njih nije nerješiv izazov ili bilo kakva vrsta misterija. Međutim, ako uopće ne nosite teret za vlastiti ulask u život i nimalo vas ne zanima istina ili promjena vaše naravi, onda bez obzira na to koliko jasne i točne bile riječi Božje, one će za vas ostati puki tekstovi i doktrine. Ako ne težite istini ili je ne provodite u djelo, onda bez obzira na to koje probleme imate, nećete moći pronaći rješenje, što će vam vrlo otežati postizanje spasenja. Možda ćete zauvijek ostati u fazi služitelja; možda ćete zauvijek ostati u fazi nemogućnosti postizanja spasenja te će vas Bog odbaciti s prezirom i ukloniti.

Štetni učinci i posljedice djela lažnih starješina

Kad je riječ o svim poteškoćama s kojima se ljudi susreću u svojem ulasku u život, što čine lažni starješine? Kad se ljudi suoče s bilo kojom vrstom stanja koja spada u jednu od ovih osam vrsta poteškoća, mogu li lažni starješineto prepoznati i upotrijebiti riječi Božje i vlastito iskustveno znanje da bi riješili probleme tih ljudi? Nažalost, kad se ljudi susretnu s poteškoćama, ti lažni starješineulažu samo površne napore, nudeći tek neke plitke primjedbe koje ne pogađaju srž i koje su nevažne, kako bi riješili njihove probleme. Na primjer, lažni starješinečesto kažu: „Vi jednostavno ne volite istinu!” Na taj način pokušavaju riješiti stvarne poteškoće ljudi i okarakterizirati njihovu bit. Ne mogu pomoći ljudima da pronađu odgovore u riječima Božjim čak ni za manji problem ili stanje, niti ga mogu riješiti prisnim razgovorom o istini. Umjesto toga, daju neke doktrinarne i nepovezane primjedbe, ili se uhvate za problem i od muhe prave slona kako bi potpuno otpisali ljude, ne pružajući im priliku za pokajanje. U stvarnosti, ako netko ima sposobnost shvatiti riječi Božje i posjeduje duhovno razumijevanje, moći će pronaći Božje razotkrivanje ovih osam aspekata stanja u Njegovim riječima; to nije teško. Međutim, budući da lažnim starješinama nedostaje duhovno razumijevanje, lošeg su kova i nedostaje im sposobnost shvaćanja, uz činjenicu da su neki od njih jednostavno entuzijastični, željni djelovanja, licemjerni i pretvaraju se da su duhovni ljudi, oni uopće ne mogu riješiti probleme drugih ljudi. Kad je riječ o različitim problemima s kojima se ljudi susreću, lažni starješineće ih savjetovati, govoreći: „Božje djelo je već došlo dovde; zašto si još uvijek ljubomoran i svađaš se s drugima? Imaš li vremena za to? Kakva je korist od te borbe? Zar ne možeš bez toga?” „Božje djelo je već došlo dovde, a ti si još uvijek tako osjećajan i ne možeš se toga osloboditi. Prije ili kasnije, ti će ti osjećaji doći glave!” „Božje djelo je već došlo dovde, pa zašto se još uvijek toliko brineš za hranu i odjeću? Zar ne možeš bez jedne haljine? Zar ne možeše proći bez kupnje para kožnih cipela? Trebala bi više razmišljati o riječima Božjim i svojoj dužnosti!” „Kad te nešto snađe, više se moli Bogu. Bez obzira na to što te snađe, postoji jedna lekcija: naučiti se pokoravati Bogu i razumjeti Njegovu suverenost i orkestraciju.” Mogu li ovi savjeti riješiti stvarne probleme? Uopće ne mogu. Ili pak kažu: „Ljudi su duboko iskvareni od Sotone. Time što si osjećajan, zar se ne buniš protiv Boga? Time što ne poznaješ sebe, zar se ne buniš protiv Boga?” Bez obzira na problem o kojem je riječ, lažni starješine ne znaju kako prisno razgovarati o istini kako bi raščlanili bit ili stanje osobe, ne mogu prozreti kako nastaju stanja ljudi, a zatim, na temelju njihovih stanja, prisno razgovarati o istini kako bi riješili njihove probleme, pružajući odgovarajuću pomoć i životnu potporu. Umjesto toga, uvijek govore iste stvari: „Voli Boga! Marljivo obavljaj svoje dužnosti, moraš biti odan Bogu i više se moli kad naiđeš na probleme!” „Sve je unutar Božje suverenosti i orkestracije. Sve je u Božjim rukama!” „Ako ne težiš istini, to neće biti dobro. Moraš više čitati riječi Božje. Riječi Božje sve pojašnjavaju, ali ljudi jednostavno ne vole istinu!” „Katastrofe samo što nisu stigle, ishod svega je blizu, a Božje djelo se bliži kraju, ali ti nisi zabrinut Koliko je dana čovjeku preostalo? Kraljevstvo Božje je stiglo!” Lažni starješine samo izgovaraju te promašene izreke, nikada ne analizirajući i ne raščlanjujući konkretno različite probleme, niti nudeći ljudima stvarnu životnu potporu ili pomoć. Ili pronađu ljudima nekoliko odlomaka iz riječi Božjih da ih pročitaju, ili im nude nevažne savjete, tek toliko da ih se riješe. Što se na kraju dogodi? Pod štetnim utjecajem lažnih starješina, ljudi ne samo da ne poznaju svoje vlastite iskvarene naravi, već ne znaju ni kakav im je karakter, kakva su osoba i kakvu prirodu i bit posjeduju; nije im jasno kakav im je kov, imaju li sposobnost shvaćanja ili kojim putem idu. I dalje se drže svjetovnih i modernih stvari koje vole i cijene u svojim srcima, i nitko im ne pomaže da te stvari razumiju, raščlane i analiziraju. To su posljedice djela lažnih starješina. Kad se pojave problemi, oni se ili obruše na ljude, proizvoljno ih osuđujući i krivo optužujući, ili im daju promašene savjete i lekcije, ili koriste riječi Božje da bi ih na silu primjenjivali na ljude. Oni koji ih slušaju misle: „Čini mi se da razumijem, ali i da ne razumijem – kao da sam možda shvatio što su rekli, ali možda i nisam. Zašto je to tako? Sve što starješinakaže je ispravno, ali zašto se ne mogu riješiti ovog problema u svojem srcu? Zašto ne mogu pronaći rješenje za ovu poteškoću? Zašto i dalje razmišljam na ovaj način i želim činiti te stvari? Zašto ne mogu razumjeti gdje leže bit i korijen problema? Starješina kaže da ne volim istinu, i priznajem da je ne volim, ali zašto ne mogu izaći iz ovog stanja?” Jesu li takve starješine imali ikakav učinak? Iako su govorili i radili, sve je to jedna velika zbrka i nije imalo učinak koji bi trebalo imati. Nisu omogućili ljudima da razumiju Božje namjere, da se uspoređuju s riječima Božjim, da točno razumiju svoja stanja ili da riješe vlastite poteškoće. Što se tiče onih nepopravljivih, besramnih ljudi koji uopće ne prihvaćaju istinu, kad čuju kako ih ti starješine ozbiljno i strpljivo opominju, osjećaju iznimnu odbojnost. Istovremeno, ponavljaju kao papige riječi koje ti starješine govore – nakon što starješine završe prvi dio, ti ljudi mogu nastaviti sa sljedećim i brzo postaju nestrpljivi, govoreći: „Nemoj više. Već sam shvatio sve što govoriš. Ako nastaviš, osjećat ću mučninu i htjet ću povraćati!” Starješine nastavljaju govoriti: „Ti jednostavno ne voliš istinu. Da voliš istinu, razumio bi sve što govorim.” Oni uzvraćaju: „Bez obzira na to volim li istinu ili ne, ponovio si te riječi toliko puta, u njima nema ničeg novog i dojadilo mi ih je slušati!” Lažni starješine rade na ovaj način, kruto se držeći pravila i fiksirajući se na određene fraze, uopće ne uspijevajući riješiti stvarne poteškoće ljudi. Ako netko ima predodžbe o Bogu, lažni starješine kažu da ta osoba ne poznaje sebe. Ako netko ima lošu ljudskost, ne može se slagati s ljudima i nedostaju mu normalni međuljudski odnosi, lažni starješine će reći da za svađu treba dvoje, da su i on i druga uključena osoba krivi, drže prodike objema stranama, svaljujući krivnju na obje, govoreći: „U redu, sada ste izjednačeni. Moramo biti pošteni i razumni u svojim postupcima, odnoseći se prema svima jednako, bez ikakve pristranosti. Tko god govori razumno, voli istinu, dok bi oni koji govore bez razuma trebali zašutjeti, manje govoriti, a više raditi u budućnosti. Onoga tko kaže nešto ispravno treba više slušati.” Rješava li to problem? Je li to obavljanje djela? Nije li to isto kao obmanjivati djecu i zavaravati ljude? Lažni starješine možda izgledaju kao da su vrlo zaposleni, ali ne mogu riješiti ničije probleme. Koliko je učinkovit njihov rad? Bezvrijedan je i apsurdan! To su postupci nevjernika.

Tijekom iskustva ljudi u vjeri u Boga, oni se često susreću s nekim poteškoćama, a lažni starješine ne mogu riješiti nijednu od njih. Lažni starješine ne mogu riješiti čak ni određene očite poteškoće koje bi se mogle popraviti sa samo nekoliko riječi, a oni također prave veliku galamu oko njih i od svakog malog problema prave slona. Neki ljudi nisu zli, samo im, u smislu njihove ljudskosti, pomalo nedostaju manire, ne razumiju osnovni bonton i pomalo su mangupasti. Lažni starješine uzimaju te manje probleme i prave veliku galamu oko njih, navodeći braću i sestre da o njima raspravljaju, da ih kritiziraju i osuđuju, a sve s ciljem da na te ljude ostave trajan dojam, kako se ne bi usudili nastaviti tako se ponašati. Je li to potrebno? Je li to način rješavanja problema? Koristi li se tu istina za rješavanje problema? (Ne.) Sve dok nema većih problema u nečijoj ljudskosti i ta osoba nije zla i može se iskreno davati, onda je, sve dok su u stanju to prihvatiti, dovoljno nastaviti raditi na njima, nudeći im podsjetnike, pomoć, prisan razgovor i potporu. Ako se ljudi dosljedno ponašaju na ovaj način, onda imaju problem s karakterom ili opaku narav, i tada su potrebni strogo orezivanje i ispravljanje. Ako to odbiju prihvatiti, ili bi njihova dužnost trebala biti suspendirana, ili bi trebali biti uklonjeni. Lažni starješine ne mogu to prozreti, niti će postupiti na ovaj način; kad se susretnu s takvim zlim ljudima, odnose se prema njima kao prema braći i sestrama, nudeći im pomoć i potporu. Je li to obavljanje djela? Koristi li se tu istina za rješavanje problema? (Ne.) Djelo lažnih starješina je apsurdno, djetinjasto i smiješno, i ništa u vezi s njim nije u skladu s Božjim namjerama. U svemu što čine, možete vidjeti da su nestručnjaci, da im nedostaje duhovno razumijevanje i da postupaju nepromišljeno i bez načela. Slično tome, ne mogu prozreti niti točno shvatiti različite poteškoće s kojima se ljudi susreću u svojem ulasku u život. Posljedično, njihovi pokušaji rješavanja problema izgledaju nevjerojatno nespretno, glupo i nestručno. Oni koji prihvaćaju njihovu pomoć također se osjećaju nelagodno i potisnuto. S vremenom, neki čak izgube vjeru, govoreći: „Starješina je toliko puta prisno razgovarao sa mnom, pa zašto se nisam promijenio? Zašto se stalno vraćam na staro? Je li moja ljudskost posebno loša i jesam li nesposoban za spasenje?” Neki čak gaje sumnje, govoreći: „Je li nešto pogrešno s mojim duhom? Rade li zli duhovi u meni? Zar me Bog neće spasiti? Zar to ne znači da sam bez nade?” To su posljedice djela lažnih starješina. U svojem radu, oni brkaju lončiće i postupaju na smiješan, apsurdan, glup i nespretan način, što na kraju dovodi do toga da se različite poteškoće s kojima se suočavaju neki ljudi koji iskreno teže istini ne rješavaju pravovremeno. To, zauzrat, uzrokuje pojavu negativnosti i slabosti u tim ljudima, kao i nekih predodžbi i nerazumijevanja o Bogu i Njegovom djelu. Oni kažu: „Pročitao sam toliko riječi Božjih, pa zašto se moj problem ne može riješiti? Mogu li riječi Božje doista spasiti i preobraziti ljude?” U njihovim se srcima rađa sumnja i oni ostaju zarobljeni u zbunjenosti. Stoga, kad lažni starješine rade, ne postižu mnogo pozitivnih rezultata, ali stvaraju prilično mnogo negativnih posljedica. Njihov rad ne samo da ne uspijeva odagnati ljudske predodžbe, sumnje i sudove o Bogu, već, naprotiv, povećava njihova nerazumijevanja i nepovjerenje prema Bogu. Čak i nakon mnogo godina vjere, problemi tih ljudi ostaju neriješeni. Dok ih lažni starješine navode na pogrešan put i krivo usmjeravaju, njihova nerazumijevanja i nepovjerenje prema Bogu se produbljuju. S obzirom na to, mogu li oni postići ulazak u život?

Razumijevanje lažnih starješina o pozitivnim stvarima kao što su istina i promjena čovjekove naravi može utjecati na stajališta i stavove mnogih ljudi prema pozitivnim stvarima. Jedna je stvar kad lažni starješine ne rade nikakvo djelo – čim počnu raditi, pojavljuju se odstupanja i nastaju štetne posljedice. U tim se crkvama stvara nepravilna atmosfera, to jest, često nastaju neke pogrešne i apsurdne izreke, a ljudi ondje ne razumiju duhovne izraze koji se često spominju u riječima Božjim niti znaju kako ih primijeniti, dok se takozvani duhovni izrazi i izreke koje ti lažni starješine često izgovaraju šire naveliko po tim crkvama. Utjecaj koji te stvari imaju na ljude nije malen: one ne samo da ne mogu pomoći ljudima da steknu praktičnije i točnije znanje o riječima Božjim i istini, ili im omogućiti da pronađu točan put primjene u Njegovim riječima, već, naprotiv, zapravo čine da ljudi imaju iskrivljenije, teorijsko i doktrinarno znanje o istini, a istovremeno im još više zamagljuju put primjene. Čineći to, lažni starješine ometaju ljudima vidokrug i utječu na njihovo čisto shvaćanje istine. Kakav učinak lažni starješine imaju čineći te stvari? Kakvu ulogu igraju? Iako bi ih okarakterizirati kao one koji ometaju i prekidaju moglo biti pomalo pretjerano, nazvati ih šarlatanima koji skaču gore-dolje uopće nije pretjerivanje. Kad sam Ja tek započeo ovu etapu djela, susreo sam neke pojedince, i dok sam ih slušao kako razgovaraju, jedan od njih je pitao o stanju jedne osobe, a netko je odjednom izlanuo riječi: „Izgorjeli su do pepela.” Kad sam upitao: „Izgorjeli do pepela? Što to znači?” oni su odgovorili: „Biti izgoren do pepela znači da je netko otpušten i možda je prestao vjerovati.” Ja sam rekao: „To je prilično okrutan izraz – ne ostavlja osobi nikakvu mogućnost. Jesam li Ja ikada rekao takvo što? Kako Ja nisam znao za taj izraz? Nikada nisam nikoga okarakterizirao na ovaj način, niti izjavio da ako netko prestane obavljati svoju dužnost ili odstupi od Boga, da je ‚izgoren do pepela.’ Kako je taj izraz nastao?” Kasnije sam saznao da je ta fraza potekla od starijeg vjernika, starog pedanta. Bio je vrlo učen, dugo je vjerovao u Boga i smatrao se starješinom. Kad je izgovorio tu frazu, ta skupina smetenih ljudi nije ništa razlučivala i naučila ju je od njega, te je postala popularna fraza. Mislite li vi da je ta fraza ispravna? Ima li temelja? Je li točna? (Ne, nije točna.) Kako bismo se trebali odnositi prema njoj? Treba li joj dopustiti da opstane u crkvi? (Ne, ne bi trebalo.) Treba je razotkriti i kritizirati, i riješiti iz korijena. Nakon toga, kroz kritiku i raščlanjivanje, ti se smeteni ljudi nisu usuđivali nastaviti je govoriti, ali nekoliko neinformiranih pojedinaca je možda i dalje potajno koristi među sobom. Ti ljudi možda misle da je to vrlo duhovna fraza koja potječe od „poznate ličnosti” i vjeruju da bi se trebala nastaviti koristiti. Jesu li se vaši starješine upuštali u slične prakse? Jesu li negativno utjecali na vaš ulazak u život, promjenu naravi ili put kojim hodate? (U prošlosti, prilikom propovijedanja evanđelja, jedan lažni starješina je jednom rekao: „Bog nas osvaja kroz sud i grdnju, pa kad propovijedamo evanđelje religioznim ljudima, moramo im govoriti oštrim tonom i držati im prodike; samo tada mogu biti osvojeni.”) Ova izjava može zvučati razumno, ali je li u skladu s načelima istine? Je li Bog uputio ljude da to čine? Kaže li riječ Božja: „Kad naširoko propovijedate evanđelje, vi se morate podići i vladati ljudima željeznom palicom, koristeći sud i grdnju da bi naširoko propovijedao evanđelje”? (Ne.) Dakle, odakle je došla ta izjava? Jasno je da je to teorija izmišljena u glavi lažnog starješine kojem nedostaje duhovno razumijevanje. Na površini, ova izjava može izgledati kao da je bez problema: „Cijelo čovječanstvo mora proći kroz Božji sud i grdnju. Ako to ne mogu primiti izravno iz riječi Božjih, zar ne mogu primiti neizravno? U svakom slučaju, to je učinak koji riječi Božje trebaju postići – osvajanje cijelog čovječanstva. Ne bi li bilo bolje da to prime prije nego kasnije? Prije nego što Bog djeluje, poduzet ćemo ovu preventivnu mjeru, kako bi ljudi mogli razviti neku vrstu imuniteta. Tada, kad ih Bog doista bude sudio i grdio, ti se ljudi neće buniti protiv Boga, opirati Mu se ili Ga izdati. To će spriječiti da se Boga ražalosti. Nije li to dobra stvar?” Na površini, svaka rečenica izgleda ispravno, i doktrinarno govoreći, čini se logičnom. Međutim, je li to načelo istine? Kakve odredbe Božja kuća ima za propovijedanje evanđelja? Zahtijeva li od ljudi da to čine? (Ne.) Stoga, ova teorija nije valjana, a osoba koja ju je predložila je lažni starješina.

Lažni se starješine često pretvaraju da su duhovni, iznoseći neke naoko ispravne zablude kako bi ljude naveli na pogrešan put i pogrešno ih usmjerili. Iako te zablude na površini mogu zvučati neproblematično, one imaju štetan utjecaj na ulazak ljudi u život, ometajući ih, navodeći na pogrešan put i sprječavajući ih da kroče putem traganja za istinom. Zbog tih lažno duhovnih riječi, neki ljudi razviju sumnje i otpor prema riječima Božjim, stvaraju predodžbe, pa čak i pogrešna razumijevanja o Bogu i rezerviranost prema Njemu, a zatim se od Njega udalje. To je utjecaj koji lažno duhovne izreke lažnih starješina imaju na ljude. Dok su članovi crkve navedeni na pogrešan put i pod utjecajem lažnog starješine, ta crkva postaje religija, baš kao kršćanstvo ili katoličanstvo, u kojoj se ljudi samo pridržavaju izreka i učenja čovjeka. Svi oni štuju učenja Pavlova, idući tako daleko da koriste njegove riječi umjesto riječi Gospodina Isusa, umjesto da slijede put Božji. Kao rezultat toga, svi oni postaju licemjerni farizeji i antikristi. Stoga su prokleti i osuđeni od Boga. Baš kao Pavao, lažni starješine uzvisuju sebe i svjedoče za sebe; oni ljude navode na pogrešan put i ometaju ih. Oni ih vode na krivi put i u vjerske obrede, a način na koji ti ljudi vjeruju u Boga postaje isti kao kod religioznih ljudi, što odgađa njihov ulazak na pravi put u njihovoj vjeri u Boga. Lažni starješine neprestano ljude navode na pogrešan put i ometaju ih, a ti ljudi zatim stvaraju mnoštvo lažno duhovnih teorija i izreka. Te teorije, izreke i prakse u potpunoj su suprotnosti s istinom i nemaju apsolutno nikakve veze s njom. Ipak, dok lažni starješine ljude navode na pogrešan put i pogrešno ih usmjeravaju, oni te stvari smatraju pozitivnim stvarima, smatraju ih istinom. Pogrešno vjeruju da su te stvari istina i misle da su, sve dok u srcu vjeruju u njih i mogu ih rječito izgovarati, i sve dok ih svi podržavaju, zadobili istinu. Zavedeni tim mislima i stavovima, ljudi ne samo da ne mogu razumjeti istinu, već ne mogu ni primjenjivati ni iskusiti riječi Božje, a kamoli ući u istina-stvarnost. Naprotiv, sve se više udaljavaju od riječi Božjih i još dalje od ulaska u istina-stvarnost. Na papiru, nema ničeg pogrešnog u riječima koje lažni starješine govore i parolama koje izvikuju; sve su ispravne. Zašto, onda, ne postižu apsolutno ništa? To je zato što je ono što lažni starješine razumiju i shvaćaju jednostavno previše plitko. Sve je to stvar doktrine, koja nema veze s istina-stvarnošću u riječima Božjim, sa zahtjevima Božjim ili Njegovim nakanama. Činjenica je da sve doktrine koje lažni starješine propovijedaju ni izdaleka ne dosežu istina-stvarnost – točnije rečeno, nemaju nikakve veze s istinom niti s riječima Božjim. Dakle, kad lažni starješine često sipaju te riječi i doktrine, s čime je to povezano? Zašto uvijek nisu u stanju ući u istina-stvarnost? To je izravno povezano s kovom lažnih starješina. Apsolutno je sigurno da su lažni starješinelošeg kova i da im nedostaje sposobnost razumijevanja istine. Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, oni neće razumjeti istinu niti će imati ulazak u život, a može se i reći da im, bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga, neće biti lako ući u istina-stvarnost. Ako se lažnog starješinune smijeni i dopusti mu se da zadrži svoj položaj, kakve će posljedice uslijediti? Njihovo će vodstvo privući sve više ljudi u vjerske obrede i pravila, u riječi i doktrine, te u nejasne predodžbe i uobrazilje. Za razliku od antikrista, lažni starješinene vode ljude pred sebe ili pred Sotonu, ali ako ne mogu voditi Božji izabrani narod u istina-stvarnost Njegovih riječi, hoće li Božji izabrani narod moći postići Njegovo spasenje? Hoće li moći biti usavršeni od Boga? Apsolutno ne. Ako Božji izabrani narod ne može ući u istina-stvarnost, ne žive li oni i dalje pod vlašću Sotone? Nisu li oni i dalje izopačenici koji su pod vlašću Sotone? Ne znači li to da će propasti u rukama lažnih starješina? Zato su posljedice djela lažnih starješinai antikrista u osnovi iste. Ni jedni ni drugi ne mogu učiniti da Božji izabrani narod razumije istinu, uđe u istina-stvarnost i postigne spasenje. I jedni i drugi štete Božjem izabranom narodu i dovode ga do propasti. Posljedice su potpuno iste.

Koje su neke od hereza i zabluda lažnih starješina? Sažmite ih sami kasnije. Ostavljam vam taj zadatak da vidim jeste li ih u stanju razlučiti. Jesu li starješineoko vas ikada izgovorili neke riječi koje su duhovne ili u skladu s ljudskim osjećajima i koje se na površini čine ispravnima i u skladu s istinom, ali ne mogu opskrbiti vaš ulazak u život i riješiti vaše stvarne probleme? Ako vi nemate sposobnost razlučivanja tih riječi, pa ih čak držite dragocjenima i primate ih k srcu, dopuštajući im da vama dominiraju i da vas stalno vode, te da stalno utječu na vaše misli i ponašanje, nisu li posljedice toga prilično ozbiljne? (Da.) Onda je ključno da istražite korijen tih problema, da pronađete koje su to hereze i zablude koje mogu ljude srozati do te mjere da se njihova vjera u Boga pretvori u religijsko vjerovanje, što rezultira time da se opiru Bogu i da ih Bog odbaci. Na primjer, pretpostavimo da netko kaže: „Nemoj težiti tome da postaneš starješina. Ako te smijene ili eliminiraju nakon što postaneš starješina, nećeš imati ni priliku biti običan vjernik.” Je li takav govor hereza i zabluda lažnih starješina? (Da.) Je li? Hereze i zablude lažnih starješinamoraju se razlikovati od onih antikrista; nemojte ih miješati. Što ta osoba misli kad govori takve stvari? Koji su motivi skriveni u tim riječima? Ima li u njima nečeg sumnjivog? Očito je da sadrže trik s namjerom da se ljudi navedu na pogrešan put; znače da bi drugi trebali izbjegavati težiti tome da postanu starješine, da to neće dobro završiti. Njihov je cilj kad to govore natjerati ljude da napuste ideju o tome da postanu starješine, kako se nitko ne bi natjecao s njima za ugled i status, što im omogućuje da se zauvijek osjećaju sigurno kao starješine. Istovremeno, govore ljudima: „Ovako se kuća Božja odnosi prema starješinama i djelatnicima: promiče vas kad vas treba, a kad vas ne treba, šutne vas na samo dno, ne ostavljajući vam ni priliku da budete običan vjernik.” Kakva je priroda tih riječi? (Hula na Boga.) Kakva osoba izgovara bogohulne riječi protiv Boga? (Antikrist.) Unutar tih riječi postoje dvije zle namjere koje mogu dovesti do dviju posljedica: jedna je reći drugima da se apsolutno ne bore za status, što osigurava da njihov vlastiti status ostane siguran; druga je navesti vas da pogrešno razumijete Boga, da prestanete vjerovati u Boga i umjesto toga počnete vjerovati u njih. To je najočitija vrsta antikrista. Čini se da vam nedostaje sposobnost razumijevanja; već sam prije govorio o primjerima toga. Vi niste samo nemarni i imate slabo pamćenje, nedostaje vam i sposobnost razumijevanja. Ne možete čak ni razlučiti tako očitog antikrista. Bi li lažni starješine govorili takve stvari? Bi li svjesno i otvoreno navodililjude na pogrešan put i opirali se Bogu? (Ne.) Iako se stvari koje lažni starješine govore i čine na površini mogu činiti neproblematičnima, njihovom radu nedostaju načela i ne može postići rezultate. Lažni starješinene mogu riješiti nijedan od problema ljudi, dovesti ih na pravi put vjere u Boga, niti ih voditi pred Boga. Sve što govore je ispravno, nimalo se nisu štedjeli u svom radu, imaju revnost i strast, a na površini se čini da imaju vjeru, odlučnost i da su voljni podnositi teškoće i platiti cijenu. Štoviše, čini se da imaju nevjerojatnu izdržljivost i da mogu ustrajati kroz svakojak umor i poteškoće. Samo što su im kov i sposobnost razumijevanja loši i nedostaje im točno razumijevanje istine. Što čine u vezi s tim nedostatkom sposobnosti razumijevanja? Koriste pravila i doktrine, kao i duhovne teorije o kojima često govore, kako bi riješili taj problem. Nakon nekoliko godina pod njihovim vodstvom, među ljudima se pojavljuju svakakve doktrine, pravila i vanjske prakse. Ljudi se pridržavaju tih doktrina, pravila i praksi te vjeruju da primjenjuju istinu i ulaze u istina-stvarnost, ali u stvari, još su uvijek jako daleko od istina-stvarnosti! Jednom kad su srca ljudi ispunjena tim stvarima, pod njihovom dominacijom i vodstvom, rješenje postaje problematično. Svaka od njih se mora pojedinačno raščlaniti i analizirati kako bi ih ljudi razumjeli. Zatim se ljudima mora reći što su istina, doktrine, parole i pravila, a što su ispravno razumijevanje istine, točne izreke i istina-načela. Sve se to treba riješiti pojedinačno; inače će oni koji su relativno dobrog ponašanja, koji poštuju pravila i teže duhovnosti biti navedeni na pogrešan put i uništeni od strane lažnih starješina. Ti ljudi mogu izgledati pobožno, sposobni podnositi teškoće i platiti cijenu te se moliti kad ih nešto snađe. Međutim, baš kao i kod religioznih ljudi, kad se Bog vrati, nitko od njih Ga ne prepoznaje, nitko ne priznaje da Bog ponovno čini novo djelo i svi Mu se opiru. Zašto je to tako? To je zato što su ih lažni starješine i antikristi naveli na pogrešan put – naštetili su i uništili mnoge iskrene vjernike u Boga.

Lažni starješine govore samo riječi i doktrine – ono što ljudi kroz njih razumiju samo je doktrina, a ne istina, a ono što vide samo je lažna duhovnost. Koje su posljedice govorenja riječi i doktrina? Lažna duhovnost, lažno razumijevanje, lažno znanje, lažna primjena i lažna poslušnost – sve je to lažno. Kako nastaje ta „lažnost”? Uzrokovana je time što lažni starješine imaju izopačeno, jednostrano i površno razumijevanje istine i što potpuno ne uspijevaju razumjeti bit istine. Lažni starješine donose ljudima mnogo pravila, riječi i doktrina, zajedno s nekim parolama i teorijama. Ti ljudi uopće ne razumiju prave nakane Božje, a kad se susretnu s raznim složenim situacijama, ne znaju kako se nositi s njima i pristupiti im, niti kako dokučiti nakane Božje. Mogu li takvi pojedinci doći pred Boga? Mogu li prihvatiti Boga i prestati Mu se opirati? Ne, ne mogu. Stoga je ključno i nužno da sažmete hereze i zablude lažnih starješina i postignete sposobnost da ih razlučite. Prilikom sažimanja, bitno je razlikovati ih od zabluda kojima se antikristi koriste da bi ljude naveli na pogrešan put. Što se tiče druge odgovornosti starješina i djelatnika – poznavanja stanja svake vrste osobe i rješavanja raznih poteškoća vezanih za ulazak u život s kojima se susreću u svom stvarnom životu – ovdje ćemo zaključiti naš prisni razgovor u kojem smo raščlanjivali različite prakse lažnih starješinai bit problema lažnih starješina.

Treća stavka: Prisno razgovarati o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno izvršavala (Prvi dio)

Lažni starješine mogu samo govoriti riječi i doktrine da bi poticali ljude

Zatim ćemo prisno razgovarati o trećoj odgovornosti starješina i djelatnika – prisnom razgovarajući o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala. Ovo je važan i temeljan rad starješina i djelatnika, a mi ćemo na temelju te odgovornosti prisno razgovarati i raščlaniti očitovanja lažnih starješina. Sposobnost starješine ili djelatnika da jasno prisno razgovara o istina-načelima koja ljudi trebaju razumjeti kako bi dobro obavljali svoje dužnosti najbolji je pokazatelj posjeduju li istina-stvarnost i ključ je za utvrđivanje mogu li dobro obavljati stvaran rad. Sada, pogledajmo kako lažni starješine obavljaju taj posao. Jedna od karakteristika lažnih starješinaje njihova nesposobnost da temeljito objasne ili pojasne bilo koja pitanja koja uključuju istina-načela. Ako netko nešto traži od njih, mogu mu reći samo neke prazne riječi i doktrine. Kad se suoče s problemima koje treba riješiti, često odgovaraju izjavom poput: „Svi ste vi stručnjaci za obavljanje ove dužnosti. Ako imate problema, trebali biste ih sami riješiti. Ne pitajte mene; ja nisam stručnjak i ne razumijem. Riješite to sami.” Neki bi mogli odvratiti: „Pitamo te jer ne možemo riješiti problem; ne bismo te pitali da možemo. Ne razumijemo ovaj problem koji uključuje istina-načela.” Lažni starješineodgovaraju: „Nisam li vam već rekao načela? Dobro obavljajte svoje dužnosti i ne stvarajte smetnje ili prekide. Što još pitate? Riješite to kako mislite da je najbolje! Riječi Božje su već izgovorene: Dajte prednost interesima kuće Božje.” Ti ljudi ostaju potpuno zbunjeni, misleći: „Ovo nije rješenje problema!” Tako se lažni starješine odnose prema poslu; oni ga samo nadziru, obavljaju formalnosti i nikada ne rješavaju probleme. Bez obzira na probleme koje ljudi iznose, lažni starješine im govore da sami tragaju za istinom. Često pitaju ljude: „Imate li kakvih problema? Kakav vam je ulazak u život? Obavljate li svoje dužnosti na površan način?” Ti ljudi odgovaraju, govoreći: „Povremeno se nađem u površnom stanju i kroz molitvu to riješim i promijenim se, ali još uvijek ne razumijem istina-načela obavljanja svoje dužnosti.” Lažni starješinekažu: „Nisam li na posljednjem okupljanju razgovarao s vama o specifičnim načelima? Čak sam vam dao nekoliko odlomaka riječi Božjih. Zar ne biste trebali do sada razumjeti?” U stvari, oni razumiju svu doktrinu, ali još uvijek ne mogu riješiti svoje probleme. Lažni starješine čak sipaju visokoparne riječi: „Zašto to ne možete riješiti? Samo niste dovoljno temeljito čitali riječi Božje. Ako se više molite i više čitate riječi Božje, tada će svi vaši problemi biti riješeni. Morate naučiti raspravljati i zajedno pronaći način, tada će vaši problemi na kraju biti riješeni. Što se tiče stručnih pitanja, ne pitajte mene; moja je odgovornost nadzirati posao. Završio sam svoj zadatak, a ostalo uključuje stručne stvari, koje ne razumijem.” Lažni starješine često koriste razloge i izgovore poput „Ne razumijem, nikad to nisam učio, nisam stručnjak” kako bi se riješili ljudi i izbjegli pitanja. Mogu izgledati prilično ponizno; međutim, to razotkriva ozbiljan problem s lažnim starješinama – nedostaje im bilo kakvo razumijevanje problema koji uključuju stručno znanje u određenim zadacima, osjećaju se bespomoćno i izgledaju krajnje neugodno i posramljeno. Što onda čine? Mogu samo prikupiti nekoliko odlomaka riječi Božjih kako bi prisno razgovarali sa svima tijekom okupljanja, govoreći o nekim doktrinama kako bi poticali ljude. Starješine s malo dobrote mogli bi pokazati brigu za ljude i s vremena na vrijeme ih pitati: „Jeste li se nedavno suočili s kakvim poteškoćama u životu? Imate li dovoljno odjeće za obući? Je li među vama bilo onih koji se loše ponašaju?” Ako svi kažu da nemaju tih problema, oni odgovaraju: „Onda nema problema. Nastavite sa svojim poslom; ja imam drugih poslova”, i žurno odlaze, bojeći se da bi netko mogao postaviti pitanja i tražiti da ih riješe, što bi ih dovelo u neugodnu situaciju. Tako rade lažni starješine – ne mogu riješiti nijedan stvaran problem. Kako mogu učinkovito obavljati rad crkve? Kao rezultat toga, gomilanje neriješenih problema na kraju ometa rad crkve. Ovo je istaknuta karakteristika i očitovanje načina na koji lažni starješine rade.

U svom radu, lažni starješine su entuzijastični samo oko propovijedanja i najviše vole govoriti riječi i doktrine te izgovarati riječi kako bi poticali i tješili ljude, misleći da je to što ljude čine punima energije i zaposlenima u obavljanju njihovih dužnosti isto kao da su dobro obavili posao. Osim toga, lažni starješinese strastveno brinu o stanju svakodnevnog života svake osobe. Često pitaju ljude susreću li se s kakvim poteškoćama u tom pogledu, a ako se netko doista susreće, voljni su pomoći u rješavanju tih poteškoća. Oni se doista zaokupljaju tim općim poslovima, ponekad čak i odgađajući obroke, a često ostajući budni do kasno i rano se budeći. S obzirom na njihovu zaposlenost i naporan rad, zašto problemi u radu crkve i poteškoće s kojima se suočava Božji izabrani narod u obavljanju svojih dužnosti ostaju neriješeni? To je zato što lažni starješinenikada ne mogu jasno objasniti istina-načela povezana s obavljanjem dužnosti. Riječi, doktrine i poticaji koje izgovaraju potpuno su neučinkoviti i uopće ne mogu riješiti stvarne probleme. Bez obzira na to koliko govore ili koliko su zaposleni ili iscrpljeni, rad crkve nikada ne napreduje. Iako se izvana čini da svi obavljaju svoje dužnosti, ne postižu mnogo stvarnih rezultata, jer lažni starješinenisu u stanju prisno razgovarati o istina-načelima povezanima s obavljanjem dužnosti, niti koristiti istinu za rješavanje stvarnih problema – stoga ne mogu riješiti mnoge probleme koji postoje u obavljanju dužnosti. Na primjer, kuća Božja je jednom trebala tiskati knjige riječi Božjih, a starješina je morao odabrati dvije osobe da budu zadužene za taj zadatak. Koji su standardi za odabir ljudi? Njihova ljudskost bi trebala biti relativno dobra, trebali bi biti pouzdani i sposobni preuzeti rizike. Nakon što su osobe odabrane, taj im je starješina rekao: „Danas sam vas dvoje pozvao da vam povjerim jedan zadatak: kuća Božja ima knjigu koju treba tiskati i trebam da nađete tiskaru, a nakon što se svi primjerci otisnu, morate ih brzo razdijeliti u ruke Božjeg izabranog naroda, kako bi oni mogli bez odgode jesti i piti riječi Božje. Jeste li odlučni izvršiti taj zadatak? Jeste li voljni preuzeti taj teret i taj rizik?” Te dvije osobe su vjerovale da ih Bog uzdiže, pa su rekle da. Starješina ih je zatim upitao: „Imate li odlučnost ispuniti poslanje Božje? Jeste li se voljni zakleti?” Te dvije osobe su se zatim zaklele, govoreći: „Ako ne možemo ispuniti poslanje Božje i upropastimo ovaj zadatak, uzrokujući da djelo kuće Božje pretrpi gubitke, neka nas udari grom i munja s neba. Amen!” Starješina je rekao: „Također, trebamo prisno razgovarati o istini. Obavljajući sada ovaj posao, vodite li biznis?” „Traži li se od vas da radite kao zaposlenici?” Te dvije osobe su odgovorile: „Ne, ovo je naša dužnost.” Starješina je rekao: „Budući da je to vaša dužnost, morate vratiti ljubav Božju. Ne smijete uznemiriti Boga ili Ga zabrinuti. Biti voljan preuzeti rizike nije dovoljno; trebate obavljati svoju dužnost s odanošću. Kad se susretnete s problemima, trebali biste se više moliti i međusobno se savjetovati. Nemojte biti svojevoljni niti djelovati na svoju ruku. Zašto sam vas dvoje stavio da surađujete? Zato da možete raspravljati o stvarima kad se pojave, što vam olakšava djelovanje. Ako ne možete postići dogovor, onda se molite. Svaka osoba treba se odreći svojih mišljenja i djelovati tek kad postignete konsenzus. Nadam se da vas dvoje možete uspješno završiti ovaj posao!” Na kraju je taj starješina pronašao odlomak riječi Božjih o tome kako dobro obavljati svoju dužnost i njih troje su ga molitveno pročitali nekoliko puta. Time se smatralo da im je stvar povjerena, a odgovornost starješine ispunjena. Kako je starješinaobavio taj posao? Starješinase osjećao prilično zadovoljno, kao i te dvije osobe. Promatrači su komentirali: „Ovaj se starješinastvarno razumije u obavljanje posla; govor mu je dobro organiziran i utemeljen, i radi stvari korak po korak. Prvo je zadatak dodijelio njima dvoma, zatim je riješio njihove probleme s mislima i stajalištima, i na kraju je izgovorio neke stroge riječi, natjeravši ih da se zakunu i daju obećanje. Doista je taj posao obavio na metodičan način i stvarno zaslužuje titulu starješine – iskusan je i nosi teret.” Na kraju im je starješina rekao: „Zapamtite ovo: tiskanje knjiga nije lak zadatak, to nije nešto što obična osoba može preuzeti. Ovaj posao vam nisam povjerio ja ili kuća Božja; to je poslanje od Boga. Ne smijete Ga iznevjeriti. Sve dok dobro završite ovaj posao, vaš će život napredovati i imat ćete istina-stvarnost.” U teoriji, s tim riječima nije bilo nikakvih načelnih problema; mogle su se više-manje smatrati ispravnima. Dakle, analizirajmo tu stvar i vidimo gdje se „lažnost” očitovala u tom lažnom starješini. Je li starješina dao ikakve upute o raznim detaljnim pitanjima, kao što su stručni i tehnički aspekti povezani s tim zadatkom? Jesu li prisno razgovarali o bilo kojim specifičnim istina-načelima ili zahtijevanim standardima? (Ne.) Izgovorili su samo neke prazne i besmislene riječi – riječi koje većina ljudi često govori, riječi koje nemaju nikakvu težinu. Budući da je starješina osobno govorio i davao upute, ljudi su doživljavali te riječi kao da imaju veću težinu od normalne, ali u stvarnosti, to su bile neke nevažne prazne riječi i nisu imale nikakvog učinka na rješavanje bilo kakvih stvarnih problema vezanih za tiskanje knjiga. Dakle, koja su neka specifična pitanja vezana za tiskanje knjiga? Trebali bismo o njima raspraviti i vidjeti je li posao koji je taj starješina obavio bio posao lažnog starješine.

Prvo, tiskanje knjiga uključuje slaganje teksta, a zatim lekturu teksta, formatiranje sadržaja i glavnog teksta, kao i gramaturu, boju i kvalitetu papira. Tu je i materijal za korice, trebaju li biti meke ili tvrde, te dizajn, boja, uzorak i font za korice. Na kraju, tu je uvez, treba li koristiti ljepljenje ili šivanje. Sve su to pitanja koja spadaju u djelokrug tiskanja knjiga. Je li starješina raspravljao o ičemu od toga? (Ne.) Drugo je pitanje traženje tiskare: jesu li strojevi za tisak i uvez najsuvremeniji, kakva je kvaliteta tiska i uveza, te cijene – nisu li trebali dati upute za sve te stvari, kao i načela i okvire? Da je starješinarekao: „Ne razumijem te stvari; samo tražite bilo što”, bi li on bio koristan starješina? Mogu li irelevantne riječi koje je izgovorio zamijeniti razna detaljna pitanja vezana za tiskanje knjiga? (Ne.) Pa ipak, taj lažni starješina je vjerovao da mogu. Mislio je: „Već sam prisno razgovarao o tolikim istinama i rekao sam im sva načela. Trebali bi razumjeti te stvari!” To „trebali bi” je logika i metoda rješavanja problema tog lažnog starješine. Na kraju, kad su knjige bile tiskane, budući da je papir bio tako loše kvalitete i previše tanak, tekst se vidio s obje strane, što je starijim osobama i onima sa slabim vidom činilo čitanje knjiga vrlo napornim i teškim. Tu je bio i problem posljednjeg koraka, procesa uveza – je li uvez u skladu s mjerilom ili ne utječe na cjelokupnu kvalitetu i vijek trajanja knjige. Budući da starješina nije dao upute, a oni koji su obavljali taj posao nisu imali načela ni iskustva te su se upustili u neodgovorno cjenkanje, tiskara je obavila traljav posao i koristila lošije materijale samo da pokrije troškove, i na kraju, kad su knjige podijeljene braći i sestrama, počele su se raspadati u roku od dva mjeseca. Korice i stranice su ispadale, i cijeli je posao tiskanja obavljen uzalud. Čija je to bila odgovornost? Da je netko trebao biti pozvan na odgovornost, izravna odgovornost bi ležala na dvjema osobama zaduženima za tiskanje knjiga, a neizravna odgovornost bi pripala lažnom starješini. Lažni starješina je čak imao izgovor, govoreći: „Ne možete mene kriviti što je ovaj posao loše prošao; ni ja to ne razumijem! Nikad nisam tiskao knjige i ne posjedujem tiskaru. Kako bih ja trebao znati o tim stvarima?” Drži li taj izgovor vodu? Kao starješina, taj posao spada u tvoj djelokrug odgovornosti. Bez obzira na to je li to posao koji se odnosi na profesiju, vještinu, neku vrstu znanja ili istinu, ne trebaš razumjeti svaki njegov dio, ali jesi li se potrudio naučiti o onome što ne znaš? Jesi li ispunio svoje odgovornosti na ozbiljan i savjestan način? Neki bi mogli reći: „Želim ispuniti svoje odgovornosti, ali ni ja to ne razumijem. Koliko god se trudio naučiti, jednostavno ne mogu to shvatiti!” To znači da, kao starješina, nisi u skladu s mjerilom; ti si pravi pravcati lažni starješina. Braća i sestre su osjećali određenu ogorčenost zbog loše kvalitete knjiga, govoreći: „Iako nas ove knjige ne koštaju novca, kvaliteta je previše loša! Kako je taj starješina obavio svoj posao? Kako je izvršio taj rad?” Kad je starješina to čuo, odgovorio je: „Možete li mene kriviti za to? Ne posjedujem tiskaru i nemam zadnju riječ. Štoviše, nije li ovo štednja novca za kuću Božju? Je li pogrešno štedjeti novac za kuću Božju?” Riječi starješine bile su točne, nisu bile pogrešne; starješina nije trebao preuzeti pravnu odgovornost. Međutim, postojao je jedan problem, a to je da je novac potrošen na tiskanje knjiga potrošen uzalud. Knjige podijeljene braći i sestrama počele su se raspadati i gubiti stranice u roku od dva mjeseca. Tko bi trebao snositi posljedice? Nije li to bila odgovornost starješine? To se dogodilo unutar djelokruga tvog rada, tijekom vremena dok si ti služio kao starješina, pa zar ne bi trebao preuzeti odgovornost? Moraš snositi krivnju; ne možeš se odreći svoje odgovornosti! Neki bi čak mogli govoriti nerazumno, govoreći: „Nikad prije nisam radio ovaj posao. Zar mi nije dopušteno griješiti na poslu koji nikad nisam radio?” Samo na temelju te izjave, ti si neprikladan za svoj posao i trebao bi biti smijenjen. Nisi stvoren da budeš starješina; ti si pravi pravcati lažni starješina. Govoriti mnoštvo ugodno zvučećih riječi, a ne raditi nikakav stvaran posao – to je najočitije očitovanje lažnog starješine.

Neki lažni starješine nisu u stanju pravilno i konkretno obavljati svaki segment stvarnog posla, čvrsto s nogama na zemlji. Mogu se baviti samo nekim općim poslovima, a onda vjeruju da su kao starješineu skladu s mjerilom, da su nevjerojatni, i često se hvale, govoreći: „Moram se brinuti o svemu u crkvi i moram rješavati svaki problem. Može li crkva funkcionirati bez mene? Da vam ne održavam okupljanja, ne biste li postali kao hrpa rasutog pijeska? Da ne pazim i ne pomažem u održavanju rada na filmskoj produkciji, ne bi li ga stalno netko ometao? Bi li se rad na filmskoj produkciji mogao odvijati glatko? Iako sam laik u radu na himnama, da ne dolazim često nadzirati vaš rad, držati vam stranu i organizirati vam okupljanja, biste li mogli proizvesti te himne? Koliko bi vam trebalo da shvatite stvari?” Te izjave mogu se činiti razumnima i ispravnima, ali ako bolje pogledaš, kako napreduju različiti stručni poslovi koje nadziru ti lažni starješine? Mogu li oni jasno razgovarati o istina-načelima? (Ne.) Jednom je jedan tim za filmsku produkciju tražio savjet o pitanju boja kostima. Snimili su nekoliko fotografija sa snimanja, a pozadine i ljudi na snimkama bili su različiti, ali boje kostima bile su u osnovi u jednoj shemi boja – sve su bile zemljano sive i žute. Pitao sam: „Što se događa? Zašto nose te boje?” Rekli su da su te boje namjerno odabrane, da su ih izvukli s tržnice uz veliki trud i napor. Rekao sam: „Zašto ste odabrali te boje? Je li vam Višnji dao upute o tome? Nije li vam Višnji naložio da koristite raznolikost boja i da boje budu dostojanstvene i pristojne? Kako je došlo do ovakvog rezultata?” Na kraju, nakon raspitivanja, neki su ljudi rekli: „Druge boje ne izgledaju dovoljno dostojanstveno i pristojno, niti kao one koje nose vjernici u Boga ili sveci. Samo ova shema boja više izgleda kao ono što bi vjernici trebali nositi. Stoga su svi dijelili mišljenje da nošenje odjeće u takvim bojama najviše slavi Boga i najbolje predstavlja sliku kuće Božje.” Rekao sam: „Nikad vam svima nisam rekao da nosite odjeću u tim bojama. Postoji mnogo dostojanstvenih i pristojnih boja. Razmislite o tome kako je lijepa duga koju je Bog uspostavio kao znak Svog saveza s čovječanstvom. Tu su crvena, narančasta, žuta, zelena, plava, indigo, ljubičasta – svaka je boja zastupljena, osim onih koje vi nosite. Zašto ste odabrali te boje?” Je li njihov starješinaobavio konkretan posao provođenja provjere u vezi s tim stvarima? Usuđujem se reći da apsolutno nije. Da je starješinaposjedovao čisto razumijevanje i doista razumio istinu i zahtjeve Božje, članovi tima za filmsku produkciju ne bi odabrali takve kostime i savjetovali se s Višnjim o njima. Pitanje kostima moglo se riješiti na nižoj razini, ali lažni starješinanije bio sposoban to riješiti. Umjesto toga, besramno su pitali Višnjeg o tome. Ne bi li takvu osobu trebalo orezati? Taj lažni starješinanije mogao riješiti ni taj najjednostavniji problem – kakva je korist od njega? Ti si jednostavno obično smeće! Od tebe se tražilo da slaviš Boga i svjedočiš za Njega, ali si na kraju osramotio Boga. Zar ne razumiješ prilično mnogo? Zar ne možeš izraziti bogatstvo znanja i doktrina? Zašto su onda sve te doktrine i svo to znanje bili neučinkoviti u ovoj situaciji? Kako si mogao čak i propustiti riješiti i provesti provjeru u vezi s pitanjem kostima? Jesi li imao učinak koji bi trebao imati kao starješina? Jesi li ispunio odgovornosti koje bi trebao imati kao starješina? Ovo je očitovanje lažnog starješine. U bilo kojem specifičnom zadatku, lažnim starješinama nedostaje razumijevanje načela. Nisu u stanju pružiti pravovremenu ispravku i rješenje za bilo kakve probleme iskrivljenog razumijevanja istine, niti omogućiti ljudima da kroz to pronađu usmjerenje i put. Lažni starješinesamo izgovaraju riječi i doktrine i viču parole; nisu sposobni obavljati nikakav konkretan posao.

Lažni starješine ne obavljaju stvaran posao niti se bave svojim pravim poslom

Neki lažni starješine nisu u stanju obaviti nikakav konkretan posao, ali se bave nekim nevažnim općim poslovima i misle da je to obavljanje konkretnog posla, da to spada u djelokrug njihovih odgovornosti. Povrh toga, tim se poslovima bave na vrlo ozbiljan način i ulažu zaista mnogo truda, obavljajući ih na vrlo korektan način. Primjerice, u crkvi je bio jedan pojedinac koji je prethodno radio kao slastičar. Jednog dana, on je iz dobrote srca svoga odlučio da Mi jednostavno mora ispeći kolače i pripremio se to učiniti, a da Me o tome nije obavijestio. Pitao je svoje starješine je li to dopušteno, a oni su rekli: „Samo izvoli. Ako budu ukusni, prinijet ćemo ih Bogu. Ako ne, možemo ih svi mi pojesti.” Dobio je odobrenje starješina, što je taj posao učinilo legitimnim i ispravnim, pa je brzo prikupio sastojke i ispekao jednu turu, govoreći: „Ne znam hoće li biti ukusni, niti hoće li moći zadovoljiti Boga, niti hoće li odgovarati Njegovom ukusu.” Starješine su odgovorili: „To je u redu. Žrtvovat ćemo nešto našeg vremena i zdravlja i preuzeti mali rizik za Boga. Prvo ćemo ih mi kušati i provjeriti za Boga. Ako zaista ne budu ukusni, a mi zatražimo od Boga da ih jede, On će se osjećati iznervirano i bit će vrlo razočaran u nas. Stoga, kao starješine, imamo odgovornost i obvezu provesti provjere u vezi s tom stvari. To je obavljanje konkretnog posla.” Potom, svaki glavar skupine koji je imao imalo „osjećaja odgovornosti” kušao je kolače. Nakon što su ih kušali, dali su svoju ocjenu, govoreći: „Pećnica je za ovu turu bila prevruća, temperatura previsoka, a vjerojatno će izazvati žgaravicu – usto su i pomalo gorki. To ne valja! Moramo zauzeti odgovoran stav te ispeći još jednu turu i ponovno je kušati!” Nakon što su kušali ovu turu, rekli su: „Ova je otprilike kako treba. Ima okus maslaca, jaja, a i sezama. Zaista dostojno jednog slastičara! Budući da ih ima toliko, a Bog ih ne može sve sam pojesti, stavimo 10 ili 20 komada u malu staklenku i ponudimo Bogu da kuša kao uzorak. Ako Bog zaključi da su ukusni, možemo ih nastaviti peći u većim količinama.” Predali su Mi staklenku, a Ja sam kušao dva komada. Smatrao sam ih podnošljivima kao novinu, ali ne i prikladnima kao glavni obrok, pa sam ih prestao jesti. Neki su ljudi čak mislili da ih je ispekao član Božje kuće, da su puni ljubavi, odanosti i strahopoštovanja te da nose veliko značenje iako su bili tek osrednjeg okusa. Kasnije sam im vratio staklenku s kolačima. Mene takve stvari ne zanimaju i nemam apetita za njih. Povrh toga, ako Mi se jedu kolači, mogu ih kupiti na tržnici u raznim okusima i iz različitih zemalja, a da ne potrošim mnogo novca. Potom sam im rekao: „Cijenim gestu, ali molim vas, nemojte ih više peći za Mene. Neću ih jesti, a ako ih poželim, Ja ću ih sam kupiti. Ako se za tim ukaže potreba, onda ih napravi tek kad te zamolim; ako ti ne kažem da ih praviš, onda ih više ne trebaš peći.” Zar to nije bilo dovoljno lako za razumjeti? Da su bili pristojni i poslušni, upamtili bi Moje riječi i suzdržali bi se od toga da ih ponovno prave. Kad Bog govori, da znači da, ne znači ne, a „nemojte više peći” znači „nemojte više peći”. Međutim, nakon što je prošlo neko vrijeme, poslali su Mi još dvije staklenke kolača. Rekao sam im: „Zar vam nisam rekao da ih više ne pravite?” Odgovorili su: „Ovi su drugačiji od prošlog puta.” Odgovorio sam: „Čak i da su drugačiji, to su i dalje kolači. Uopće nema potrebe praviti ikakve kolače. Ne govorim to iz pristojnosti – ako ih budem želio, dat ću vam do znanja. Zar ne razumijete ljudski jezik? Nemojte ih više peći.” Jesu li ove riječi razumljive? (Jesu.) Pa ipak, zašto se činilo da ih osoba koja ih je pravila uvijek zaboravlja? Da su ga njegovi starješine mogli kontrolirati, da nisu aktivno surađivali s njim ili ga poticali da to čini, te da su ga mogli pravovremeno obuzdati, bi li se osoba koja pravi kolače i dalje usuđivala to činiti? U najmanju ruku, ne bi to činio tako drsko i bezobzirno. Dakle, kakav su učinak ti starješine imali u ovoj situaciji? Petljali su se u svaku sitnicu, gurali su svoj nos u sve i preuzeli su na sebe da vrše provjere za Mene. Bili su toliko „puni ljubavi” da se to riječima ne može opisati. Je li to djelo koje su trebali obavljati? Unutar načela djela Božje kuće nije bilo nikakvih uputa da se to čini i Ja im nisam povjerio taj zadatak; to su pokrenuli ljudi, Ja to nisam tražio. Pa zašto su onda ti starješine tako proaktivno izvršavali taj zadatak? Ovo je očitovanje lažnih starješina: ne bave se svojim pravim poslom. U crkvi je bilo toliko zadataka koje su trebali pratiti, nadgledati i poticati, i toliko stvarnih problema koje su trebali riješiti kroz prisni razgovor o istini, ali oni nisu obavljali ništa od tog posla. Umjesto toga, bili su dovoljno besposleni da u kuhinji kušaju kolače za Mene. Po tom su pitanju bili prilično ozbiljni i uložili su mnogo truda. Zar to nije ono što lažni starješine čine? Zar to već nije vrlo odvratno? Nikada nisam očekivao da će, nakon što je prošlo neko vrijeme, ta stvar ponovno isplivati na površinu. Osoba koja je pravila kolače htjela ih je ponovno početi praviti za Mene. Posebno sam rekao jednom starješini: „Idi i riješi to. Moraš mu to jasno objasniti. Ako to ponovno učini, tebe ću smatrati odgovornim!” Uz toliko posla u crkvi, bilo koji zadatak zaokupio bi ih na neko vrijeme. Zašto su bili tako besposleni? Jesu li bili ovdje da se udebljaju ili da se bave praznim brbljanjem? Ovo nije mjesto za takve stvari. Nakon toga, o toj stvari više nije bilo nikakvih vijesti. Nakon što sam dao tu uputu, starješina nije podnio nikakav izvještaj. U svakom slučaju, nitko Mi više nije slao te male kolače, što je bilo pravo olakšanje. Sudeći po ovom događaju, možemo li reći da se ovi starješine nisu bavili svojim pravim poslom? (Da.) Ova stvar čak i nije toliko ozbiljna; postoje i ozbiljniji slučajevi.

Često posjećujem neke crkve da malo pogledam kako stvari stoje, da se sastanem s starješinama, dam upute za neki posao i riješim neka pitanja. Ponekad moram ručati u tim crkvama, što postavlja pitanje tko će pripremiti obrok. Starješine su bili toliko odgovorni da su izabrali nekoga tko je tvrdio da je kuhar. Rekao sam: „Je li on kuhar ili ne, nije važno; bitno je da Ja preferiram jednostavnu hranu. Volim kušati izvorni okus namirnica. Hrana ne bi trebala biti preslana, premasna ili previše stimulativna. Zimi trebam jesti nešto toplo. Također, hrana mora biti dobro skuhana, ne smije biti sirova i mora biti lako probavljiva.” Nisam li jasno iznio ova načela? Je li ih bilo lako postići? Bilo ih je i lako zapamtiti i lako ispuniti. Domaćica koja je kuhala tri do pet godina mogla bi shvatiti ova načela i postići ih. Dakle, nije bilo potrebe inzistirati na pronalaženju kuhara da priprema obrok za Mene; netko tko zna spravljati domaća jela bio bi dovoljan. Međutim, ovi starješine bili su toliko „puni ljubavi” da su inzistirali na pronalaženju „kuhara” koji će pripremiti obrok kad su Me ugostili. Prije nego što je kuhar službeno kuhao za Mene, starješine su morali izvršiti provjere. Kako su to učinili? Naložili su kuharu da napravi turu okruglica i jelo s tjesteninom u umaku te da poprži nekoliko jela. Svi starješine i glavari raznih skupina su ih kušali i zaključili da su sva jela prilično dobra. Na kraju su zamolili kuhara da preuzme posao kuhanja za Mene. Ostavimo po strani rezultate testiranja okusa od strane starješine i prirodu problema koji su s tim povezani, razgovarajmo prvo o hrani koju je pripremao taj kuhar. Prvi put kad sam otišao, kuhar je ispržio nekoliko jela i svi su bili prilično zadovoljni. Drugi put, kuhar je napravio turu okruglica. Nakon što sam pojeo prvu, osjetio sam da nešto nije u redu – bila je pomalo ljuta. I drugi oko Mene su rekli da su okruglice pomalo ljute i osjetili su kako im jezici počinju otjecati. Međutim, budući da su okruglice bile jedino glavno jelo, morao sam ih pojesti do kraja iako su bile ljute. U nadjevu se nije vidio čili, pa sam jednostavno zanemario što god da je uzrokovalo ljutinu i završio obrok. Kao rezultat toga, Moje je tijelo te večeri počelo imati alergijsku reakciju. Mnoga područja po cijelom Mome tijelu počela su neprestano svrbjeti i morao sam se neprestano češati; češao sam se dok nisam prokrvario prije nego što sam se osjetio bolje. Svrbež me mučio tri dana prije nego što je osjećaj postupno popustio. Nakon ove alergijske reakcije, shvatio sam da je u okruglice definitivno bio dodan papar; inače ne bi bile tako ljute. Obavijestio sam ih da ne uključuju ljute sastojke poput papra jer ih ne podnosim. Međutim, oni su dodali značajnu količinu kako bi zadovoljili vlastiti ukus, što je premašivalo normalnu količinu; osjećao se ljuti okus dok su se jele te okruglice. Kuhar nije mogao ni pogoditi prave omjere u svom kuhanju, dodao je dovoljno papra da kod nekoga izazove alergijsku reakciju. Kasnije sam mu rekao: „Nikad više nemoj dodavati te ljute sastojke. Ne podnosim ih. Ako zaista imaš imalo ljudskosti, nemoj to više činiti. Ako kuhaš za sebe, neću se miješati u to što jedeš. Međutim, ako kuhaš za Mene, onda ih nemoj dodavati. Pridržavaj se Mojih zahtijevanih standarda.” Je li on to mogao učiniti? Nisu li se starješine trebali pozabaviti ovim poslom? Nažalost, nitko na to nije obraćao pažnju i nisu obavili nimalo posla koji su trebali. Jednom prilikom, kad se kuhar spremao ponovno kuhati, uzeo je malo papra da doda u jelo, a netko u blizini je to vidio i zaustavio ga. Pod njihovim strogim nadzorom, nije dobio priliku da ga doda. Starješine nisu mogli riješiti ovako malen problem – što su onda mogli učiniti? Kad je kuhar kuhao, bili su prilično proaktivni u kušanju. Nekoliko ljudi je otišlo kušati. Bilo je to obično domaće jelo; što je tu bilo vrijedno kušanja? Jeste li vi svi kulinarski stručnjaci? Razumijete li odjednom sve nakon što ste postali starješine? Razumijete li načela zdravlja? Je li vam Božja kuća naložila da to činite? Kada sam vam Ja povjerio taj zadatak ili vas zadužio da kušate hranu za Mene? Previše vam nedostaje razuma, nemate nimalo srama! Svatko s imalo srama ne bi učinio nešto tako drsko, tako odvratno, tako bezumno. To pokazuje da ovi pojedinci nemaju nimalo srama – kušali su hranu za Mene! Vi ne slijedite niti ispunjavate nijedno od načela koja sam vam rekao. Što god je vama ukusno i odgovara vašim nepcima, to tražite od kuhara da skuha. Je li to kuhanje za Mene? Nije li to kuhanje za vas same? Zar se tako ponašate kao starješine? Iskorištavate svaku priliku, iskorištavate rupe u pravilima i pokušavate Mi se umiliti – ako Mi se želite umiliti, nemojte Mi nanositi štetu! Nije li to nedostatak vrlina? Nije li to skrivanje nečasnih namjera? Besramni su i imaju nečasne namjere, a ipak su mislili da su vrlo odani! Je li išta od onoga što su učinili bilo ono što starješine zaista trebaju činiti? (Ne.) Ništa što su radili nije imalo nikakve standarde. Nisu čak ni znali koja je hrana zdrava ili nezdrava, a ipak su mislili da mogu doći ovamo i glumiti stručnjake za zdravlje i hranu za Mene! Tko je propisao da vi morate vršiti provjere kad se radi o kuhanju za Mene? Ima li crkva taj propis? Je li Božja kuća napravila takav dogovor? Toliko se propusta pojavilo u raznim segmentima crkvenog rada, toliko je ljudi imalo pogrešna shvaćanja o Bogu i uopće nije razumjelo istinu, a vi se niste time bavili. Umjesto toga, uložili ste svoj trud u tako maleno područje kao što je kuhinja, ispunjavajući svoju „odgovornost”. Vi ste pravi pravcati lažni starješine, vi ste licemjeri! Bili ste točno ispred Mene i provjeravali stvari – što ste vi razumjeli? Jeste li se savjetovali sa Mnom? Jeste li iznosili svoju ideju ili Moju? Da ste iznosili Moju ideju i da sam vas Ja zamolio da je prenesete, onda bi ono što ste činili bilo ispravno. To bi bila vaša odgovornost. Ako ste iznosili svoju ideju, a ne Moju, i inzistirali na tome da je drugi slušaju i prihvate, koja je priroda toga? Recite Mi, ne bih li se Ja zgadio nad time? Bio sam točno ondje, a oni nisu utrošili nijednu jedinu riječ da Me pitaju što jedem ili koji su Moji zahtjevi – samo su donosili odluke bez Mog odobrenja i samovoljno izdavali naredbe iza Mojih leđa. Jesu li pokušavali predstavljati Mene? To su lažni starješine koji haraju i čine zlo, pretvaraju se da su duhovni, pretvaraju se da uzimaju u obzir Božje breme, pretvaraju se da razumiju istinu i samo čine licemjerne stvari. Nije li to već pretjerano? Nije li to već vrlo odvratno i gnusno? (Da.) Jeste li stekli ikakav uvid? Jeste li naučili ikakve lekcije iz ovoga? Svaka od ovih stvari je odvratnija od prethodne, a postoji još jedna koja je još odvratnija.

Ove zime, jedna osoba dobrog srca kupila Mi je „prekrasan” kaput punjen guščjim perjem. Njegova ljepota nije bila u boji ili stilu, već u njegovoj visokoj cijeni i vrhunskoj kvaliteti; bio je to vrijedan predmet. Među nevjernicima postoji izreka: „Guščje pero poslano s tisuću milja daljine: dar je možda skroman, ali osjećaj je dubok.” Ne samo da je ovaj kaput nosio osjećaj sa sobom, već je doista bio vrlo skup. Prije nego što sam vidio kaput, već sam čuo da je lijepog izgleda i crven, lijepog dizajna i da je na opip prilično solidan. Ja sam o tome samo čuo, što neizbježno znači da su neki ljudi već vidjeli stvarni predmet – to jest, prilično mnogo ljudi ga je već vidjelo, odoka ga izmjerilo i pažljivo ga promotrilo, govoreći stvari poput: „Znam ovu marku,” „Boja je lijepa, baš je prekrasan!” „Nakon što je ti pogledaš, donesi je meni da je pogledam,” i tek tako se vijest se proširila. Ne znam koliko je dugo trebalo da ta vijest dođe do Mojih ušiju i da Ja saznam ponešto o tome. Vidite li vi problem ovdje? A da Ja još nisam ni vidio kaput, njega su već vidjeli, išao je iz ruke u ruku i bio je izložen od strane mnogih drugih ljudi. Nije li to problem? Mogu li ljudi tek tako gledati, dodirivati i izlagati Moje stvari? (Ne.) Čije stvari ljudi mogu tek tako dodirivati i gledati? (Nitko ne bi želio da se to dogodi i nitko to ne bi trebao činiti.) Zar onda Moje ne bi trebale biti još više nedodirljive? Neki ljudi kažu: „Zašto bi bile nedodirljive? Ti si javna osoba. Zar se privatni životi slavnih i zvijezda ne izlažu stalno? Gdje se bave sportom, gdje idu na tretmane ljepote, s kim se druže, koje marke nose – zar se sve to ne izlaže? Zašto se Tvoje stvari ne bi izlagale?” Jesam li Ja slavna osoba? Ja nisam slavna osoba, a vi niste Moji obožavatelji. Tko ste vi? Vi ste obične osobe, stvorena bića i iskvareni ljudi. Tko sam Ja? (Bog.) Ja nisam javna osoba; nisam obvezan sve vam izlagati, sve vam prijavljivati ili vas o svemu obavještavati. Pa zašto onda dirate nešto što pripada Meni? Nije li to odvratno? Jesam li vas Ja zadužio da gledate i provjeravate ovu Moju stvar? Ne. Pa ipak, neki su se ljudi usudili uzeti je i tek tako je gledati na tako drzak način, pa čak i davati je iz ruke u ruku. Tko vam je dao pravo da je dajete iz ruke u ruku? Je li to vaša obveza? Ako ne vjerujete u Boga, onda smo jedno drugome stranci. Zato što vjerujete u Boga, Ja znam tko ste, ali ne znam kakva je vaša obiteljska situacija, svakodnevni život ili financijsko stanje, niti Me zanima da znam. Jesmo li bliski? Ja nisam vaša najbolja prijateljica, vaš prijatelj ili vaš suborac. Nismo bliski i nismo došli do točke gdje bi sve Moje trebalo biti otvoreno da vi pregledavate. Biste li vi Meni dopustili da pregledam sve vaše stvari i izložim ih da ih svi vide i dodiruju? Čak i kad nešto doneseš kući s tržnice, treba to oprati nekoliko puta da se dezinficira! Zar nisu odvratne stvari koje su drugi ljudi dirali? Zar se niste prestali smatrati strancima? Tko vas je zadužio da pregledavate Moj kaput? Vjerujem li vam Ja? Jeste li oprali svoje ruke prije nego što ste bezobzirno dirali Moj kaput? Neću li se zgaditi nad vama? Je li vam to jasno? Zašto ste tako besramni? Toliko vam nedostaje razuma! Vjerujete u Boga nekoliko godina i čuli ste toliko propovijedi; kako to da vam nedostaje i trunka razuma? Tek tako otvarati prinose koji pripadaju Bogu, tek tako dodirivati Njegovu odjeću, stvari koje su pripadale Njemu – kakav je to problem? Kad vidim da je ambalaža ovih predmeta otvorena i odbačena, kako da se ne osjećam ljutito? Gade Mi se te stvari i prezirem te ljude. Ne želim ih više vidjeti, a zasigurno se ne želim družiti s tim ljudima koji su gori od svinja i pasa! Zapamtite, svaka osoba ima svoje dostojanstvo, a Ja ga imam još više. Ne petljajte se u stvari koje pripadaju Meni; inače, prezirat ću vas i gnušat ću se vas!

Naizgled, lažni starješine možda ne čine velika zla niti su otvoreno podmukli zlikovci. Međutim, ono što je kod njih najgnusnije jest to da vide da postoji stvarni posao koji treba obaviti, ali ga ne obavljaju; vrlo dobro znaju da ne mogu riješiti probleme, ali ne tragaju za istinom; vide zle ljude kako izazivaju smetnje, ali se ne bave njima, već se samo brinu o vanjskim općim poslovima. Pomno paze i strogo kontroliraju sporedna pitanja i nevažne stvari, ali ne obavljaju nimalo posla povezanog s ulaskom u život Božjeg izabranog naroda, niti mare za razne stvari koje su u suprotnosti s načelima istine. Umjesto toga, samo obavljaju posao koji nije povezan s istinom. To su pravi pravcati lažni starješine. Lažni starješine potpuno su neuki o načelima istine koja su uključena u razne stavke crkvenog rada. Ako ih se mjeri prema načelima i standardima za starješine i djelatnike, lažni starješine su budale i idioti. Bez obzira na to koliko su ozbiljni problemi koji se pojavljuju u radu crkve, lažni starješine ih ne mogu vidjeti niti riješiti čak i ako se događaju točno ispred nosa, pa Višnji moraju doći i osobno riješiti te probleme. Nisu li ti ljudi lažni starješine? (Da.) Oni su doista lažni starješine. Na primjer, u crkvenom radu na izradi tekstova, koje knjige treba lektorirati, a koje prevesti – to su ključni zadaci za crkvu. Postoje li ikakva načela o tome kako lektorirati i prevoditi knjige? Ovaj rad apsolutno ima načela, toliko se temelji na načelima i o njemu zaista posebno treba prisno razgovarati i usmjeravati ga; ali lažni starješine ne mogu obavljati taj rad. Kad vide braću i sestre zauzete svojim dužnostima, licemjerno kažu: „Rad na izradi tekstova i prevođenje posebno su važni. Trebali biste uložiti svoja srca u dobro obavljanje tog rada, a ja ću riješiti sve probleme koje imate.” Kad netko stvarno postavi pitanje, ti lažni starješine kažu: „Ne razumijem se u tu stvar. Ja sam laik za prevođenje stranih jezika. Molite se Bogu i tražite od Njega.” Kad netko postavi drugo pitanje, pitajući: „Ne možemo pronaći odgovarajuće ljude za prevođenje određenih jezika, što da radimo u vezi s tim?”, lažni starješine odgovaraju: „Ja sam laik u toj stvari. Vi to riješite sami.” Može li se time riješiti problem? Nađu izgovor i prikriju činjenicu da ne obavljaju svoj posao, govoreći: „Ja sam laik; ne razumijem se u tu struku,” i tako izbjegavaju problem koji bi trebali riješiti. Tako rade lažni starješine. Kad netko postavi pitanje, lažni starješine kažu: „Molite se Bogu i tražite od Njega; ja se ne razumijem u tu struku, ali vi se razumijete.” To se može činiti poniznim, jer priznaju da su nesposobni i da se ne razumiju u struku, ali u stvarnosti, oni uopće ne mogu obavljati posao starješine. Naravno, biti starješina ne znači nužno da se trebaju razumjeti u svaku vrstu struke, ali trebali bi jasno prisno razgovarati o načelima istine potrebnima za rješavanje problema, bez obzira na to na koju se vrstu struke ti problemi odnose. Sve dok ljudi razumiju načela istine, problemi se mogu u skladu s tim riješiti. Lažni starješine koriste „Ja sam laik za to; ne razumijem se u tu struku” kao razlog da izbjegnu prisni razgovor o načelima istine za rješavanje problema. To nije obavljanje stvarnog posla. Ako lažni starješine dosljedno koriste „Ja sam laik za to; ne razumijem se u tu struku” kao razlog da izbjegnu rješavanje problema, onda nisu podobni za posao starješine. Najbolje što bi trebali učiniti jest dati ostavku i pustiti da netko drugi preuzme njihovo mjesto. Ali posjeduju li lažni starješine takvu vrstu razuma? Hoće li moći dati ostavku? Neće. Čak misle: „Zašto govore da ne radim nikakav posao? Svaki dan održavam okupljanja i toliko sam zauzet da ne mogu ni jesti na vrijeme, a i manje spavam. Tko kaže da se problemi ne rješavaju? Održavam okupljanja i prisno razgovaram s njima i pronalazim im odlomke Božjih riječi.” Pretpostavimo da ih vi pitate: „Netko je rekao da ne mogu pronaći odgovarajuće prevoditelje za neke jezike. Kako ste vi riješili taj konkretan problem?” Vi ih zatim pitate: „Ovaj problem uključuje trošenje prinosa i napredak crkvenog rada. Oni ne mogu sami donositi odluke, trebaju vas da donesete odluku i pronađete načela istine da se to riješi. Jeste li to učinili?” Oni će odgovoriti: „Kako nisam? Nisam odgodio nikakav posao. Ako nema nikoga da prevodi taj jezik, onda neka jednostavno prevode drugi jezik!” Vidite, lažni starješine ne mogu obavljati stvaran posao, a ipak daju hrpu izgovora. To je zaista besramno i odvratno! Vaš je kov tako loš, ne razumijete se ni u jednu struku i nedostaje vam razumijevanje načela istine uključenih u svaku stavku stručnog rada – koja je korist od vas kao starješina? Vi ste jednostavno budale i ništarije! Budući da ne možete obavljati nikakav stvaran posao, zašto i dalje služite kao crkveni starješina? Vama jednostavno nedostaje razuma. Budući da vam nedostaje samosvijesti, trebali biste poslušati povratne informacije od Božjeg izabranog naroda i procijeniti ispunjavate li standarde za starješinu. Pa ipak, lažni starješine nikada ne razmatraju te stvari. Bez obzira na to koliko je crkvenog rada odgođeno i koliki je gubitak nanesen ulasku u život Božjeg izabranog naroda tijekom njihovih mnogih godina služenja kao starješina, njih nije briga. To je odvratno naličje pravih pravcatih lažnih starješina.

Razmislite o tome kako starješine i djelatnici obavljaju svoj posao – podudara li se to s onim što sam vam upravo rekao? Postoje li neki koji ne obavljaju stvaran posao i možete li ih vi prepoznati kao lažne starješine? Ako ih prepoznate kao lažne starješine, od danas ih se više ne biste trebali smatrati starješinama; trebali biste se prema njima odnositi kao prema bilo kojoj drugoj osobi. To je ispravno načelo primjene. Neki bi se mogli pitati: „Znači li to da ih diskriminiramo, omalovažavamo ili isključujemo zato što su lažni starješine?” Ne, ne znači. Oni ne mogu obavljati stvaran posao i mogu samo govoriti neke riječi i doktrine te neke prazne riječi da bi se izvlačili i da bi vas se otresli. To vam govori jednu činjenicu, a to je da oni nisu vaši starješine. Ne trebate tražiti njihove upute za bilo koji problem ili poteškoću s kojom se susretnete u svom poslu. Ako je potrebno, možete ih preskočiti tako da to prijavite Višnjima i savjetujete se s Višnjima o tome kako to riješiti. Poučio sam vas putu primjene, ali kako ćete postupiti ovisi o vama. Nikada nisam rekao da su svi starješine unaprijed određeni od Boga, da ih vi morate slušati i biti im poslušni, te da ih morate slušati čak i ako ih prepoznate kao lažne starješine. Nikada vam to nisam rekao. Ono o čemu sada prisno razgovaram jest kako prepoznati lažne starješine. Kada vi prepoznate nekoga kao lažnog starješinu, možete prihvatiti i poslušati ono što govori ako je ispravno i u skladu s istinom. Međutim, ako ne mogu riješiti problem, pa se izvlače i vas se otresu, utječući na napredak posla, onda ne morate prihvatiti njihovo vodstvo. Ako vi sami možete shvatiti načela, onda biste trebali djelovati u skladu s njima. Ako ih ne možete shvatiti, ako ste nesigurni ili niste sigurni u načela, onda biste trebali tragati za istinom i međusobno raspraviti kako riješiti problem. Ako i nakon rasprave još uvijek ne možete donijeti odluku, prijavite problem Višnjima i savjetujte se s njima o tome. Sve su to dobri načini za rješavanje problema – nema poteškoća koje se ne mogu riješiti.

Završimo ovdje naš današnji prisni razgovor. Doviđenja!

siječnja 2021.