Odgovornosti starješina i djelatnika (3)

Treća stavka: Prisno razgovarati o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala (Drugi dio)

Na posljednjem okupljanju, dodatno smo prisno razgovarali o drugoj odgovornosti starješina i djelatnika, govoreći o tome koje poteškoće ulaska u život postoje i razotkrivajući određene prakse i očitovanja lažnih starješina. Zatim smo raspravljali o nekoliko stvari koje se tiču treće odgovornosti starješina i djelatnika – prisno razgovarati o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala – te smo razotkrili i raščlanili gdje se „lažnost” lažnih starješina očituje kroz stavove, prakse i očitovanja lažnih starješina prema tim stvarima, drugim riječima, očitovanja toga kako lažni starješine ne uspijevaju obaviti svoje odgovornosti kao starješine. Navedite te stvari. (Jedna od njih bila je o tiskanju knjiga riječi Božjih. Taj lažni starješina nije radio konkretan posao, samo je isprazno govorio doktrine. Također nije konkretno prisno razgovarao o istina-načelima niti je radio i najmanji dio stvarnog posla.) U toj stvari, taj lažni starješina nije radio stvaran posao, nije uspio ispuniti svoje odgovornosti kao starješina i djelatnik i nije jasno prisno razgovarao o stručnim zahtjevima, specifičnim načelima i važnim napomenama vezanim za taj posao. Samo je izvikivao neke parole i govorio neke prazne riječi, a onda je mislio da je dobro obavio posao. O čemu smo još raspravljali? (Bio je tu i slučaj kupnje pernate jakne za Boga.) Koji je problem taj slučaj razotkrio u vezi s lažnim starješinama? (Razotkrio je da lažni starješine ne rade stvaran posao i da im u potpunosti nedostaju ljudskost i razum.) Kad mi je netko kupio odjevni predmet, ti su starješine pomogli obaviti provjeru – je li to dio posla koji bi starješine i djelatnici trebali raditi? (Ne, nije.) Radili su posao koji nisu trebali – u čemu je tu problem? (Nisu se bavili svojim pravim poslom.) To je jedno očitovanje lažnih starješina. Prvo, razotkrilo je da se lažni starješine ne bave svojim pravim poslom, i drugo, razotkrilo je da im nedostaje razuma i da rade samo odvratne stvari kojima nedostaju razum i ljudskost. Vi samo pamtite primjere, ali niste prozreli probleme koje ti primjeri trebaju ilustrirati, niti bit tih problema koje oni trebaju raščlaniti. Koje sam još primjere naveo u vezi s tim da se lažni starješine ne bave svojim pravim poslom? (Bio je tu slastičar koji je stalno radio kolače za Boga. Bog mu je rekao da to ne radi, ali starješine i djelatnici su mu i dalje dopuštali da to čini, pa su čak i sami kušali kolače.) Koje je probleme lažnih starješina taj primjer razotkrio? (Da se ne bave svojim pravim poslom, niti rade posao koji bi trebali, a inzistiraju na obavljanju posla koji ne bi trebali.) Prvenstveno, razotkrio je da se lažni starješine ne bave svojim pravim poslom i ne uspijevaju shvatiti središte i ključnu točku svog posla. Osim toga, lažni starješine imaju jedan ozbiljan problem. Koji je to? (Ne slušaju riječi Božje niti provode posao u skladu sa zahtjevima Božjim.) Želi li još netko nešto dodati? (Pretvaraju se da su duhovni i da pokazuju obzir prema teretu Božjem, ali u stvarnosti samo divljaju čineći loše stvari.) To je još jedan od njihovih problema. Još netko? (Prije nego što djeluju, ne pokušavaju razumjeti zahtjeve Božje; umjesto toga, koriste vlastite uobrazilje da bi zamijenili želje Božje.) To spada u kategoriju nedostatka razuma. Još netko? (Način na koji su lažni starješine pristupili pitanju kupnje odjevnog predmeta za Boga otkrio je njihov nedostatak normalne ljudskosti.) Koji im aspekt normalne ljudskosti nedostaje? Ne razumiju pravila ponašanja i nemaju manire. Nije li tako? (Da.) U stvari, te stvari koje ste spomenuli su sporedne; koji je glavni problem? Jednom kad ti ljudi postanu starješine, žele uživati u statusnim povlasticama i posebnom tretmanu te žude za udobnošću. Na primjer, žele pojesti nekoliko kolača, a kad vide da je netko dobar u kuhanju, razmišljaju o tome da probaju nešto od njegove hrane kako bi zadovoljili svoje prohtjeve. Već je odvratno to što se ne bave svojim pravim poslom niti rade stvaran posao, ali povrh toga, žude za udobnošću i užicima proždrljivosti. Koriste izgovor kušanja i provjera za Boga kako bi zadovoljili svoje proždrljive želje, prepuštajući se statusnim povlasticama. Sve su to očitovanja lažnih starješina. Iako se ta očitovanja ne mogu nazvati pakosnim ili opakim u usporedbi s narav-suštinom antikrista, ljudskost lažnih starješina dovoljna je da zgadi ljude. Što se tiče njihovog karaktera, nedostaju im savjest i razum; njihova je ljudskost prilično niska i prljava, i niskog su integriteta. Iz ovih se primjera može vidjeti da lažni starješine ne mogu raditi stvaran posao. To je činjenica.

Lažni starješine ne mogu prisno razgovarati o načelima obavljanja posla

Danas ćemo nastaviti razotkrivati različita očitovanja lažnih starješina na temelju odgovornosti starješina i djelatnika. Lažni starješine u osnovi su nesposobni za obavljanje bitnog, ključnog crkvenog rada. Oni se bave samo nekim jednostavnim, općim poslovima; njihov posao ne igra ključnu ili odlučujuću ulogu u radu crkve u cjelini i ne daje stvarne rezultate. Njihov prisni razgovor u osnovi pokriva samo nekoliko otrcanih i uobičajenih tema, sve su to često ponavljane riječi i doktrine i nevjerojatno je isprazan, općenit i bez detalja. Njihov prisni razgovor sadrži samo stvari koje ljudi mogu razumjeti doslovnim čitanjem nečega. Ti lažni starješine uopće ne mogu riješiti stvarne probleme koje Božji izabrani narod ima u svom ulasku u život; osobito su još manje sposobni riješiti ljudske predodžbe, uobrazilje i otkrivenja iskvarenih naravi. Glavna je stvar da lažni starješine jednostavno ne mogu preuzeti ključan posao koji je zadala kuća Božja, kao što je rad na evanđelju, rad na filmskoj produkciji ili rad na izradi tekstova. Osobito, kad se radi o poslu koji uključuje stručno znanje, iako lažni starješine možda sasvim jasno znaju da su laici na tim područjima, oni ih ne proučavaju, niti istražuju, a još su manje sposobni pružiti drugima konkretno usmjerenje ili riješiti bilo kakve probleme vezane za njih. Pa ipak, i dalje besramno održavaju okupljanja, beskrajno govoreći o praznim teorijama te izgovarajući riječi i doktrine. Lažni starješine vrlo dobro znaju da ne mogu raditi takvu vrstu posla, ali se pretvaraju da su stručnjaci, ponašaju se uobraženo i uvijek koriste velike doktrine da bi korili druge. Nisu u stanju odgovoriti ni na čija pitanja, ali nalaze izgovore i isprike da bi korili druge, pitajući zašto ne uče struku, zašto ne tragaju za istinom i zašto nisu u stanju riješiti vlastite probleme. Ti lažni starješine, koji su laici na tim područjima i ne mogu riješiti nikakve probleme, i dalje drže lekcije drugima s visoka. Na površini, drugim ljudima izgledaju vrlo zaposleno, kao da su sposobni obaviti mnogo posla i da su vrlo sposobni, ali u stvarnosti, oni su ništa. Lažni starješine očito nisu u stanju raditi stvaran posao, ali se entuzijastično zaokupljaju i na okupljanjima uvijek govore iste otrcane fraze, ponavljajući se uvijek iznova, a da ne mogu riješiti ni jedan jedini stvaran problem. Ljudima je toga navrh glave i iz toga uopće ne mogu izvući nikakve pouke. Takav je posao užasno neučinkovit i ne donosi nikakve rezultate. Tako rade lažni starješine i zbog toga rad crkve kasni. Ipak, lažni starješine i dalje smatraju da rade velik posao i da su vrlo sposobni, dok je činjenica da nisu dobro obavili ni jedan jedini aspekt crkvenog rada. Ne znaju jesu li starješine i djelatnici koji potpadaju pod opseg njihove odgovornosti u skladu s mjerilom, niti znaju jesu li starješine i nadzornici različitih timova sposobni preuzeti na sebe svoj posao, a niti ih je briga niti pitaju jesu li se pojavili problemi u obavljanju dužnosti braće i sestara. Ukratko, lažni starješine ne mogu riješiti nikakve probleme u svom poslu, ali i dalje ostaju energično zaposleni. Iz perspektive drugih ljudi, lažni starješine su sposobni podnositi teškoće, voljni su platiti cijenu i svaki dan provode žureći na sve strane. Kad je vrijeme za jelo, treba ih zvati za stol, a na spavanje idu vrlo kasno. Ipak, rezultati njihovog rada jednostavno nisu dobri. Ako ne biste gledali pažljivo, na površini bi se činilo da se svi poslovi obavljaju i da su svi zauzeti obavljanjem svojih dužnosti, ali ako biste pomno promatrali i bili pedantni te ozbiljno pregledali posao, otkrila bi se prava situacija. Svaki posao koji potpada pod opseg njihove odgovornosti je u neredu, u njemu uopće nema nikakve strukture ni reda. U svakom poslu postoje problemi – ili čak rupe. Pojava tih problema povezana je s tim što lažni starješine ne razumiju istina-načela i djeluju na temelju svojih predodžbi, uobrazilja i entuzijazma. Lažni starješine nikada ne razgovaraju prisno o istina-načelima, niti ikada tragaju za istinom da bi riješili probleme. Očito im nedostaje duhovno razumijevanje i nisu sposobni obavljati posao vođenja, a mogu samo sipati riječi i doktrine i uopće ne razumiju istinu, ali se pretvaraju da znaju ono što ne znaju i pokušavaju se predstaviti kao stručnjaci. Posao koji rade samo je odrađivanje forme. Kad se pojavi problem, oni na njega slijepo primjenjuju pravila. Samo se slijepo žure i vrzmaju bez ikakvih stvarnih rezultata. Budući da ti lažni starješine ne razumiju istina-načela, već samo sipaju riječi i doktrine i savjetuju drugima da se pridržavaju pravila, napredak svakog segmenta crkvenog rada je usporen i ne postižu se jasni rezultati. Najočitija posljedica toga što je lažni starješina neko vrijeme radio jest da većina ljudi nije u stanju razumjeti istinu, ne znaju kako razlučiti kad god netko otkrije iskvarenost ili razvije predodžbe, a zasigurno ne razumiju istina-načela kojih se treba pridržavati u obavljanju svojih dužnosti. Oni koji obavljaju svoje dužnosti i oni koji ih ne obavljaju svi su tromi, neobuzdani i nedisciplinirani te u neredu poput rasutog pijeska. Većina njih možda je u stanju izgovoriti nekoliko riječi i doktrina, ali dok obavljaju svoje dužnosti, samo se pridržavaju pravila; ne znaju kako tragati za istinom da bi riješili probleme. Budući da sami lažni starješine ne znaju kako tragati za istinom da bi riješili probleme, kako mogu voditi druge da to čine? Bez obzira na to što snađe druge ljude, lažni starješine mogu ih samo poticati govoreći: „Moramo imati obzira prema nakanama Božjim!” „Moramo biti odani u obavljanju svojih dužnosti!” „Kad nam se nešto dogodi, moramo znati kako se moliti i moramo tragati za istina-načelima!” Lažni starješine često izvikuju te parole i doktrine, a to uopće ne donosi nikakve rezultate. Nakon što ih ljudi čuju, i dalje ne razumiju što su istina-načela i nedostaje im put primjene. Na površan način, ljudi se mole kad ih nešto snađe i žele biti odani u obavljanju svojih dužnosti – ali svima im nedostaje razumijevanje pitanja kao što su što bi trebali činiti kako bi bili odani, kako bi se trebali moliti kako bi razumjeli nakane Božje i kako bi trebali tragati kad se susretnu s problemom kako bi stekli razumijevanje istina-načela. Kad ljudi pitaju lažne starješine, oni kažu: „Kad vas nešto snađe, više čitajte riječi Božje, više se molite i više prisno razgovarajte o istini.” Ljudi ih pitaju: „Kojih se načela ovaj posao dotiče?”, a oni kažu: „Riječi Božje ne govore ništa o pitanjima stručnog rada, a ni ja ne razumijem to područje posla. Sami istražujte ako želite razumjeti – ne pitajte mene. Ja vas vodim u razumijevanju istine, a ne u pitanjima stručnog rada.” Lažni starješine koriste takve riječi da bi izbjegli pitanja. I kao rezultat toga, iako većina ljudi ima gorući žar za obavljanje svojih dužnosti, ne znaju kako djelovati na temelju istina-načela, niti se znaju pridržavati načela dok obavljaju svoje dužnosti. Gledajući rezultate svakog posla unutar opsega odgovornosti lažnih starješina, većina ljudi se oslanja na svoje znanje, učenost i darove kako bi obavljali svoj posao, i ne znaju ništa kad se radi o pitanjima kao što su koji su specifični zahtjevi Božji, koja su načela obavljanja dužnosti i kako djelovati kako bi se postigao rezultat svjedočenja za Boga te kako učinkovitije širiti evanđelje kako bi svi koji čeznu za pojavom Božjom čuli Njegov glas, istražili istiniti put i vratili se Bogu što je prije moguće. Zašto ne znaju te stvari? To je izravno povezano s neuspjehom lažnih starješina u obavljanju stvarnog posla. Glavni uzrok toga je što sami lažni starješine ne znaju što su istina-načela, ili koja bi načela ljudi trebali razumjeti i slijediti. Oni djeluju bez načela i nikada ne vode ljude da traže načela primjene i putove u svojim dužnostima. Kad lažni starješina pronađe problem, ne može ga sam riješiti i ne razgovara prisno niti traga s drugima, što dovodi do toga da se zadaci unutar svakog posla često trebaju ponovno raditi. To nije samo rasipanje financijskih i materijalnih resursa, već i ljudske energije i vremena. Takve su posljedice izravno povezane s vrlo lošim kovom i neodgovornošću lažnih starješina. Iako se možda ne može reći da lažni starješine namjerno čine zlo i uzrokuju smetnje, može se reći da u svom poslu uopće ne tragaju za istina-načelima, da uvijek djeluju na temelju vlastite volje. To je sigurno. Lažni starješine ne razumiju istina-načela, niti mogu o njima jasno prisno razgovarati s drugima; umjesto toga, samo daju ljudima odriješene ruke da rade što hoće. To nenamjerno dovodi do toga da neki ljudi koji su zaduženi za određeni posao djeluju samovoljno i svojevoljno, postupajući kako žele i radeći što im se sviđa. Kao rezultat toga, ne samo da ima malo stvarnih rezultata, već se i od crkvenog rada napravi nered. Kad je lažni starješina smijenjen, ne samo da ne razmišlja o sebi niti spoznaje sebe, već i mudruje i raspravlja u svoju korist i ni najmanje ne prihvaća istinu te se uopće nema namjeru pokajati. Možda čak i traže da im kuća Božja pruži još jednu priliku, govoreći da definitivno mogu dobro obaviti posao. Vjerujete li im? Uopće se ne spoznaju, niti prihvaćaju istinu. Mogu li se onda promijeniti? Nemaju istina-stvarnost, pa mogu li dobro obaviti posao? Je li to moguće? Ovaj put nisu dobro obavili posao – hoće li ga moći dobro obaviti ako im se pruži još jedna prilika? To nije moguće. Sa sigurnošću se može reći da lažni starješine nemaju radnu sposobnost; ponekad se možda mnogo trude i prilično su zaposleni, ali to je slijepi trud i ne donosi ploda. To dovoljno pokazuje da lažni starješine imaju vrlo loš kov, da uopće ne razumiju istinu i da ne mogu raditi stvaran posao. To uzrokuje pojavu mnogih problema u poslu, ali ih oni ne mogu riješiti prisnim razgovorom o istini, već samo koriste nekoliko praznih doktrina da bi poticali ljude da se pridržavaju pravila, i posljedično naprave nered od posla i ostave ga u rasulu. To je način na koji lažni starješine rade i posljedice koje to donosi. Svi starješine i djelatnici trebali bi ovo uzeti kao upozorenje.

Različiti nezadovoljavajući problemi koji se pojavljuju unutar crkve izravno su povezani s lažnim starješinama – to je neizbježan problem. Tim lažnim starješinama nedostaje sposobnost razumijevanja istine, ali oni misle da sve razumiju i shvaćaju, a onda djeluju na temelju vlastitih uobrazilja i predodžbi. Oni nikada ne tragaju za istinom kako bi riješili svoj nedostatak razumijevanja istina-načela ili mjerila koja Bog zahtijeva. Bio sam u interakciji s mnogim starješinama i djelatnicima i često se s njima sastajem. Kad se sastanemo, pitam ih: „Imate li kakvih problema? Jeste li zabilježili probleme koji postoje u radu? Postoje li problemi koje ne možete sami riješiti?” Nakon što završim, oni zure tupo, a u srcima sumnjaju: „Mi smo starješine; bismo li mogli imati ikakvih problema? Da imamo, ne bi li rad crkve odavno bio paraliziran? Kakvo je to pitanje? Slušamo propovijedi i prisne razgovore i držimo riječi Božje u rukama. Crkva ima toliko nas koji je vodimo, kako se Ti još uvijek možeš brinuti? Postavljajući ovo pitanje, Ti nas očito potcjenjuješ. Kako bismo mi mogli imati problema? Da imamo problema, ne bismo bili starješine. Tvoje je pitanje tako neprikladno!” Svaki put kad ih pitam imaju li kakvih problema, u takvom su stanju – svaki od njih je slika obamrlosti i tupavosti. Postoji toliko problema u različitim segmentima crkvenog rada, ali ti ljudi ih jednostavno ne mogu vidjeti ni otkriti. Nisu u stanju iznijeti probleme vezane za osobni ulazak u život, niti probleme koji postoje u radu, a koji uključuju istina-načela. Budući da ne mogu iznijeti te probleme, pitam ih: „Kako napreduje rad na prevođenju riječi Božjih? Znate li koliko jezika sada treba prevesti? Koji bi se jezici trebali prevesti prvi, a koji kasnije? Koliko bi se primjeraka riječi Božjih trebalo tiskati za određene jezike?” Oni odgovaraju: „Ah, prevode se.” Pitam ih: „Do koje je mjere prevođenje napredovalo? Ima li kakvih problema?” Oni odgovaraju: „Ne znam; moram ići pitati.” Ja ih moram pitati o tim stvarima, a oni i dalje ne znaju odgovore. Pa kakav su posao radili sve ovo vrijeme? Pitam ih: „Jeste li riješili probleme o kojima su braća i sestre pitali prošli put?” Oni odgovaraju: „Održao sam okupljanje s njima – cjelodnevno okupljanje.” Pitam ih: „Jesu li problemi riješeni nakon okupljanja?” Oni odgovaraju: „Mislite li da bismo, ako i dalje postoje problemi, trebali održati još jedno okupljanje?” Ja kažem: „Ne pitam vas jeste li održali okupljanje ili ne. Pitam jesu li riješeni stručni problemi. Razumiju li ti ljudi načela? Jesu li prekršili ikakva načela u obavljanju svojih dužnosti? Jeste li otkrili ikakve probleme?” Oni odgovaraju: „O, problemi? Riješio sam ih. Održao sam okupljanje za braću i sestre.” Može li se ovaj razgovor nastaviti? (Ne, ne može.) Ne ljuti li vas slušanje ovog razgovora? (Da.) Kakvi su to starješine? Nisu li to samo lažno duhovni glupani? Nedostaje im kov starješina i djelatnika; slijepi su, ne razumiju kako raditi posao i na svako pitanje odgovaraju „ne znam”, a kad ih nastaviš ispitivati, odgovaraju: „U svakom slučaju, održao sam okupljanje; pusti to!” Jesu li ti starješine radili stvaran posao? Jesu li oni u skladu s mjerilom kao starješine? (Ne.) To su lažni starješine. Sviđaju li vam se takvi starješine? Ako se susretnete s takvim starješinama, što biste trebali učiniti? Kad se neki starješine sastanu s braćom i sestrama, kažu: „Bez obzira na to koje probleme danas imate, hajdemo prvo prisno razgovarati o tome kako dobro obavljati dužnosti.” Neki ljudi tada kažu: „Susreli smo se s problemom stručnih tehnika u našim dužnostima: trebamo li koristiti stručne tehnike koje su popularne među nevjernicima?” Nije li to problem koji starješine trebaju riješiti? Ako se neki problemi ne mogu riješiti kroz prisni razgovor među braćom i sestrama, starješine bi trebali uskočiti da ih riješe – to se dotiče odgovornosti starješina. Što lažni starješine rade kad se susretnu s tim problemima? Kažu: „To je stručni problem; to je vaš problem, kakve to veze ima sa mnom? Sami prisno razgovarajte o tom problemu, ali prvo ću ja održati okupljanje za vas. Na današnjem okupljanju, imat ćemo prisni razgovor o skladnoj suradnji. Pitanje koje ste upravo postavili povezano je sa skladnom suradnjom. Trebali biste moći zajedno raspravljati o stvarima i prisno razgovarati te više istraživati; nitko ne bi trebao biti samopravedan i svatko bi trebao prihvatiti svaku odluku koja ima podršku većine – nije li to pitanje skladne suradnje? Čini se da ne znate kako skladno surađivati, niti kako raspravljati o problemima kad se pojave. Pitate me o svakom problemu. Zašto me pitate? Razumijem li ja te stvari? Da razumijem, ne biste li vi ostali bez posla? Pitate me o svemu. Je li to problem koji bih ja trebao rješavati? Ja sam odgovoran samo za prisni razgovor o istini; sami rješavajte stručne probleme. Što se to mene tiče? U svakom slučaju, već sam prisno razgovaro s vama i rekao vam da skladno surađujete – ako to ne možete, onda nemojte obavljati ovu dužnost. Završio sam svoj prisni razgovor; idite i sami riješite problem.” Znaju li ti starješine kako rješavati probleme? (Ne, ne znaju.) Unatoč tome što to ne znaju, smatraju da su u pravu i vješti su u izbjegavanju odgovornosti. Sudeći po svemu, obavili su svoj posao, stigli su na lice mjesta obaviti inspekciju i ne zabušavaju. Međutim, ne mogu raditi stvaran posao niti rješavati stvarne probleme, što znači da su lažni starješine. Možete li razlučiti takvu vrstu lažnog starješine? Kad se suoče s bilo kojim problemom, ne mogu prisno razgovarati o relevantnim istinama: govore samo neke prazne doktrine i teorije koje zvuče prilično uzvišeno i duboko, a nakon što ih ljudi čuju, ne samo da ne razumiju istinu, već se osjećaju i zbunjeno i izgubljeno. To je posao koji rade lažni starješine.

U tekstu „Prisni razgovor o istina-načelima koja treba razumjeti kako bi se svaka dužnost pravilno obavljala”, lažni starješine su potpuno razotkriveni. Oni nisu u stanju prisno razgovarati o istina-načelima, niti voditi ljude da se pridržavaju i primjenjuju istina-načela u obavljanju svojih dužnosti, niti ih voditi da razumiju i uđu u istina-stvarnost – ne mogu ispuniti odgovornosti koje bi starješine trebali ispuniti. I to nije sve, oni također nisu u stanju pratiti stanje nadzornika različitih poslova i osoblja odgovornog za različite važne poslove, a čak i ako imaju nekakav uvid u to, on nije točan. To uzrokuje ogromna ometanja i štetu različitim poslovima. To su različita očitovanja lažnih starješina koje ćemo danas razotkriti u vezi s četvrtom odgovornošću starješina i djelatnika.

Četvrta stavka: Biti u toku s okolnostima nadglednika različitih poslova i osoblja odgovornog za razne važne zadatke, te pravovremeno prilagođavati njihova zaduženja ili ih po potrebi smijeniti, kako bi se spriječili ili ublažili gubici uzrokovani upotrebom neprikladnih ljudi i kako bi se jamčila učinkovitost i nesmetan napredak rada

Starješine i djelatnici moraju imati uvid u stanje nadglednika različitih poslova

Koja je četvrta odgovornost starješina i djelatnika? („Biti u toku s okolnostima nadglednika različitih poslova i osoblja odgovornog za razne važne zadatke, te pravovremeno prilagođavati njihova zaduženja ili ih po potrebi smijeniti, kako bi se spriječili ili ublažili gubici uzrokovani upotrebom neprikladnih ljudi i kako bi se jamčila učinkovitost i nesmetan napredak rada.”) Točno, to je minimalno mjerilo koje bi starješine i djelatnici trebali moći zadovoljiti dok rade posao. Jesu li vam svima jasne glavne odgovornosti starješina i djelatnika u vezi s ovom četvrtom stavkom? Starješine i djelatnici moraju imati jasno razumijevanje o nadglednicima različitih poslova i osoblju odgovornom za različite važne poslove. Unutar je opsega odgovornosti starješina i djelatnika imati uvid u stanje nadglednika različitih poslova i osoblja odgovornog za različite važne poslove. Dakle, tko je to osoblje? Prvenstveno, tu su crkveni starješine, a slijede ih nadglednici timova i vođe različitih grupa. Nije li ključno i od velike važnosti razumjeti i imati uvid u stanje, kao što je to posjeduju li nadglednici različitih poslova i osoblje odgovorno za različite važne poslove istina-stvarnost, postupaju li po načelima i mogu li dobro obavljati crkveni rad? Ako starješine i djelatnici temeljito imaju uvid u stanje glavnih nadglednici različitih poslova i naprave odgovarajuće prilagodbe u osoblju, to je isto kao da obavljaju ispravnu provjeru za svaki posao i da ispunjavaju svoje odgovornosti i dužnosti. Ako se ne naprave ispravne prilagodbe u vezi s tim osobljem i pojavi se problem, rad crkve bit će uvelike pogođen. Ako je to osoblje dobre ljudskosti, ima temelj u svojoj vjeri u Boga, odgovorno je u rješavanju stvari i u stanju je tragati za istinom kako bi riješilo probleme, onda će njihovo postavljanje na čelo rada uštedjeti mnogo nevolja i, što je najvažnije, omogućit će da rad napreduje bez smetnji. Ali ako nadzornici različitih timova nisu pouzdani, imaju lošu ljudskost, ne ponašaju se dobro i ne primjenjuju istinu u praksi te su, štoviše, skloni uzrokovati neke prekide i ometanja, onda će to imati utjecaj na posao za koji su odgovorni i na ulazak u život braće i sestara koje vode. Naravno, taj utjecaj može biti velik ili malen. Ako su nadglednici samo nemarni u svojim dužnostima i ne bave se svojim pravim poslom, to će vjerojatno samo uzrokovati neka kašnjenja u poslu; napredak će biti malo sporiji, a posao malo manje učinkovit. Ako su, međutim, antikristi, problem će biti ozbiljan: to neće biti pitanje malo neučinkovitijeg ili bezrezultatnijeg posla – oni će ometati i štetiti crkvenom poslu za koji su odgovorni, uzrokujući ozbiljnu štetu. I tako, praćenje stanja nadzornika različitih poslova i osoblja odgovornog za različite važne poslove te pravovremeno prilagođavanje ili smjenjivanje nakon otkrića da netko ne radi stvaran posao nije obveza koju starješine i djelatnici mogu izbjeći – to je vrlo ozbiljan, vrlo važan posao. Ako starješine i djelatnici mogu pravovremeno upoznati karakter nadglednika različitih poslova i osoblja odgovornog za različite važne poslove, te njihov stav prema istini i svojim dužnostima, kao i njihova stanja i učinak tijekom svakog razdoblja i u svakoj fazi, te pravovremeno naprave prilagodbe i postupe s tim ljudima u skladu s okolnostima, onda posao može stabilno napredovati. Nasuprot tome, ako ti ljudi divljaju čineći loše stvari i ne rade stvaran posao u crkvi, a starješine i djelatnici nisu u stanju to pravovremeno prepoznati i napraviti pravovremene prilagodbe, već čekaju dok se ne pojave ozbiljni problemi svih vrsta, nanoseći znatne gubitke radu crkve, prije nego što ležerno pokušaju riješiti ih, napraviti prilagodbe te ispraviti i spasiti situaciju, onda su ti starješine i djelatnici smeće. Oni su istinski lažni starješine koji moraju biti smijenjeni i eliminirani.

Maločas smo općenito prisno razgovarali o važnosti razumijevanja i imanja uvida u stvarna stanja nadzornika različitih poslova i učinkovitost njihovog rada, koristeći te stvarne uvjete kako bismo procijenili jesu li starješine i djelatnici ispunili svoje odgovornosti, te razotkrivajući koja njihova očitovanja dokazuju da su lažni starješine, i time raščlanjujući bit lažnih starješina. Kad se u crkvenom radu pojave ozbiljni problemi, lažni starješine ne uspijevaju ispuniti svoje odgovornosti. Ne mogu pravovremeno otkriti te probleme, a kamoli se pravovremeno nositi s njima i riješiti ih. To dovodi do odugovlačenja problema, što zauzvrat uzrokuje kašnjenja i štetu crkvenom radu, a može čak uzrokovati da crkveni rad postane paraliziran ili padne u nered. Tek kad se to dogodi, lažni starješine nevoljko odlaze promatrati rad na licu mjesta, ali i dalje ne mogu pronaći odgovarajuća ili prikladna rješenja za rješavanje problema i na kraju ih jednostavno ostavljaju neriješenima. To je glavno očitovanje lažnih starješina.

Mjerila za odabir nadzornika za različite poslove

Je li većini ljudi uglavnom jasno koja su mjerila za odabir nadzornika za različite poslove i osoblja odgovornog za razne važne poslove? Na primjer, što bi nadzornik za umjetnički rad prvenstveno trebao posjedovati? (Trebao bi posjedovati stručne vještine u tom području i biti u stanju preuzeti taj posao.) Posjedovanje stručnih vještina jedna je teorija. Dakle, na što se konkretno te stručne vještine odnose? Objasnimo to. Ako netko uživa u crtanju i zanima se za umjetnost, ali mu to nije struka, nedostaje mu znanja u tom području i to mu se samo sviđa, je li prikladno odabrati takvu osobu za nadzornika umjetničkog tima? (Ne, nije.) Neki kažu: „Ako voli umjetnost, može raditi taj posao i postupno učiti.” Je li ta izjava točna? (Ne.) Postoji jedna iznimka, a to je ako su i svi ostali u umjetničkom timu također neupoznati sa strukom, a ta osoba zna malo više i uči brže od ostalih. Bi li onda bilo relativno prikladno odabrati nju? (Da.) Osim u tom slučaju, recimo da od svih koji se bave umjetnošću samo ta osoba ne poznaje struku, ali je izabrana jer razumije istinu i voli umjetnost – je li to prikladno? (Ne, nije.) Zašto nije prikladno? Zato što nije prvi ili jedini izbor. Kako bi se onda trebao birati taj tip nadzornika? Trebalo bi ga birati među onima koji su najstručniji i najiskusniji u struci; to jest, mora biti stručnjak i posjedovati i stručne vještine i radnu sposobnost – ne birajte laika. To je jedan aspekt. Nadalje, mora nositi teret, posjedovati duhovno razumijevanje i biti u stanju razumjeti istinu. Također mora imati barem temelj u svojoj vjeri u Boga. Glavna su načela: Prvo, mora imati radnu sposobnost; drugo, mora poznavati struku; i treće, mora imati duhovno razumijevanje i biti u stanju razumjeti istinu. Koristite se ovim trima mjerilima za odabir nadzornika za različite poslove.

Očitovanja lažnih starješina u odnosu prema nadzornicima različitih poslova

Nakon odabira nadzornika za različite konkretne poslove, starješine i djelatnici ne bi trebali samo stajati po strani i ne raditi ništa; oni također moraju neko vrijeme obučavati i kultivirati te nadzornike, kako bi vidjeli mogu li pojedinci koje su odabrali uistinu preuzeti posao i postaviti ga na pravi put. To znači ispuniti svoje odgovornosti. Pretpostavimo da u vrijeme odabira vidiš da tvoji kandidati poznaju svoju struku, posjeduju radnu sposobnost, nose određeni teret, te posjeduju duhovno razumijevanje i sposobnost razumijevanja istine, i misliš da će sve biti u redu jer su u tim pogledima kvalificirani, pa kažeš: „Možete početi s radom; rekao sam vam sva načela. Od sada samo radite ono što vam kuća Božja naloži.” Je li to prihvatljiv način obavljanja posla? Jednom kad si rasporedio nadzornike, znači li to da možeš jednostavno pustiti da tako ostane? (Ne, ne znači.) Što bi se onda trebalo učiniti? Pretpostavimo da se starješina sastaje s nadzornicima dvaput tjedno, razgovara u zajedništvu s njima o istini i to je sve, vjerujući da, budući da su ti nadzornici svi proaktivni, pouzdani i sposobni razumjeti što drugi ljudi govore, mogu stoga i postupati u skladu s istinom. Taj starješina misli da ne treba provjeravati ili pratiti kako ti nadzornici konkretno obavljaju svoj posao, surađuju li skladno s drugima, jesu li u tom razdoblju ovladali stručnim vještinama ili koliko su posla koji im je povjerila kuća Božja dovršili. Je li to način na koji bi starješina i djelatnik trebali pristupati poslu? (Ne, nije.) Tako rade lažni starješine. Oni pokušavaju sav posao obaviti odjednom; rasporede nadzornike i oforme tim s nekoliko članova, a zatim kažu: „Počnite s radom. Ako vam treba bilo kakva oprema, javite mi i kuća Božja će vam je kupiti. Ako naiđete na bilo kakve poteškoće u svakodnevnom životu ili bilo kakve nevolje, slobodno ih iznesite i kuća Božja će vam ih uvijek riješiti. Ako nemate poteškoća, onda se usredotočite na svoj posao. Ne uzrokujte prekide ili ometanja i ne izvikujte nikakve visokoparne parole.” Lažni starješine rasporede te ljude da rade zajedno i misle da je, sve dok imaju hrane, pića i krov nad glavom, to dovoljno i da nema potrebe obraćati pažnju na njih. Kad Višnji upita: „Koliko je prošlo otkako su odabrani nadzornici za ovaj posao? Kako napreduje posao?” oni odgovaraju: „Prošlo je šest mjeseci. Održali smo im desetak sastanaka i čini se da su dobrog raspoloženja, a posao se obavlja.” Kad Višnji upita: „Kakva je onda radna sposobnost nadzornika?”, oni kažu: „U redu je; kad smo ih birali, bili su najbolji.” Višnji ih pita: „Kako su sada? Mogu li obavljati stvaran posao?” Oni odgovaraju: „Održao sam im sastanak.” Višnji odvraća: „Nisam te pitao jesi li održao sastanak; pitao sam kako napreduje njihov posao.” Oni kažu: „Vjerojatno je u redu; nitko nije prijavio ništa loše o njima.” Višnji odgovara: „To što nitko ne prijavljuje ništa loše o njima nije mjerilo. Trebaš gledati kakva im je radna sposobnost i stručne vještine, te vidjeti posjeduju li duhovno razumijevanje i rade li stvaran posao.” Oni odvraćaju: „U vrijeme odabira činili su se u redu. Već neko vrijeme se nisam raspitivao o tim detaljima. Ako želiš saznati, ponovno ću pitati.” Tako rade lažni starješine. S onima ispod sebe neprestano održavaju sastanke i razgovore u zajedništvu bez kraja, ali kad je riječ o Višnjem, izvrdavaju i daju površne odgovore. Njihov najbolji površni odgovor jest reći: „Održao sam im sastanak. Prošli put sam pitao o poslu, prilično detaljno.” Tako odgovaraju Višnjem. Rade li ti lažni starješine stvaran posao? Jesu li prepoznali stvarne probleme? Jesu li ih riješili? Nakon što rasporede nadzornike, lažni starješine potpuno su neupućeni u to jesu li nadzornici ispunili svoje odgovornosti ili bili odani, kako se posao obavlja, jesu li rezultati dobri ili loši, kakve povratne informacije o njima daju braća i sestre, ili postoje li prikladniji pojedinci za taj posao. Zašto su neupućeni u te stvari? Zato što ne rade taj stvaran posao; samo se zaokupljaju beskorisnim stvarima. Misle da je nepotrebno neprestano nadzirati i provjeravati posao na taj način, da bi to značilo da nemaju povjerenja u te nadzornike. U njihovim mislima, održavanje sastanaka jest ispunjavanje njihovih odgovornosti i pokazivanje odanosti. To je glavno očitovanje toga da lažni starješine ne rade stvaran posao.

I. Kako lažni starješine postupaju s nadzornicima koji ne rade stvaran posao

Lažni starješine zatvaraju oči pred različitim stanjima nadzornika svake vrste rada u crkvi; nemaju uvida u ta stanja, ne provjeravaju ih, ne bave se njima, niti ih rješavaju. Koja konkretna stanja nadzornika postoje? Prvo je kad nadzornici ne nose teret, već jedu, piju i traže zabavu, ne baveći se svojim pravim poslom niti radeći stvaran posao. Nije li to ozbiljan problem? (Jest.) Neki ljudi imaju radnu sposobnost, stručni su u nekom zanimanju i najbolji su od svih; rječiti su i inteligentni, a ako ih se zamoli da ponove upute, mogu to učiniti bez da propuste ijednu riječ, dovoljno su pametni; dobivaju prilično dobre ocjene od svih i vjernici su već duže vrijeme. Posljedično, izabrani su za nadzornike. Međutim, nitko ne zna jesu li ti ljudi pragmatični, sposobni platiti cijenu ili sposobni obavljati stvaran posao. Budući da su ih ljudi izabrali, u početku su promaknuti kako bi ih se kultiviralo i koristilo na probnom roku. Međutim, nakon što su neko vrijeme radili, otkriva se da su, unatoč svojim stručnim vještinama i iskustvu, proždrljivi i lijeni te nespremni platiti cijenu. Prestaju raditi čim postane malo naporno i ne žele posvetiti pažnju nikome s problemima ili poteškoćama kome je potrebno njihovo usmjeravanje. Ujutro, čim otvore oči, misle: „Što ću danas jesti? Prošlo je nekoliko dana otkad je kuhinja pripremala pirjanu svinjetinu.” Obično uvijek govore drugima: „Zakuske u mom rodnom kraju su zaista ukusne; išli smo ih jesti van za svaki blagdan. Kad sam bio u školi, vikendom bih spavao dok se ne bih prirodno probudio, a onda bih išao jesti ne trudeći se umiti lice ili počešljati kosu. Poslijepodne bih u pidžami igrao videoigre u kući, ponekad do 5 ujutro sljedećeg dana. Sada me posao u kući Božjoj natjerao do ove točke i, kao nadzornik, moram raditi određene stvari. Pogledajte kako je vama dobro; ne morate plaćati tu cijenu. Kao nadzornik, moram biti u stanju podnositi teškoće.” Oni to govore, ali bune li se protiv tijela? Plaćaju li cijenu? Puni su pritužbi i nisu voljni raditi nikakav stvaran posao. Pokreću se samo kad ih se gurne, a bez nadzora postupaju površno. U obavljanju svoje dužnosti opušteni su i nedisciplinirani, često su lukavi i zabušavaju, i nisu ni najmanje odgovorni. Kad je riječ o stručnim problemima koje primijete, ne ispravljaju ih drugima i sretni su kad svi ostali postupaju površno kao i oni. Ne žele da itko ozbiljno shvaća posao. Neki nadzornici dovrše ono malo zadataka što imaju ležerno i površno, a zatim počnu bez prestanka maratonski gledati TV serije. Koji je njihov razlog za maratonsko gledanje serija? „Završio sam svoje zadatke; ne živim na teret kuće Božje. Samo se opuštam da osvježim um. Inače ću biti previše umoran i moja radna učinkovitost će patiti. Pustite me da se malo opustim kako bih poboljšao svoju radnu učinkovitost.” Nastavljaju gledati serije do 2 ili 3 sata ujutro. Kad svi završe s doručkom sljedećeg dana u 8 ujutro i počnu obavljati svoje dužnosti, ti nadzornici još uvijek spavaju i ne ustaju iz kreveta čak ni kad je sunce visoko na nebu. Kasnije nevoljko ustaju, vukući svoje lijeno tijelo, protežući se i zijevajući, a kad vide da su svi ostali počeli raditi, boje se da će drugi primijetiti njihovu lijenost pa počnu tražiti izgovore: „Ostao sam budan prekasno sinoć, imao sam previše posla, opterećenje je bilo preveliko. Malo sam umoran. Čak sam i sanjao noćas da je bilo problema s nekim dijelom posla. Kad sam se jutros probudio, ruke su mi bile u položaju tipkanja na računalu. Um mi je stvarno smušen i trebam popodnevni odmor.” Ustaju tako kasno i još im treba popodnevni odmor – nisu li postali svinje? Očito su zabušavali, a ipak izmišljaju izgovore da se opravdaju i obrane, tvrdeći da su umorni jer su obavljali svoju dužnost do kasno u noć. Očito su maratonski gledali serije, prepuštali se tjelesnoj udobnosti i živjeli u stanju ugađanja sebi, a na kraju čak pronađu i lijepo zvučeći izgovor da prevare druge. Nije li to ne bavljenje svojim pravim poslom? (Jest.) Ljudi poput ovih možda imaju radnu sposobnost i stručne vještine, ali jesu li u skladu s mjerilom kao nadzornici? Očito nisu. Nisu prikladni za nadzornike jer su previše lijeni, prepuštaju se tjelesnoj udobnosti, pohlepni su za hranom, snom i zabavom te ne mogu preuzeti ni ispuniti odgovornosti nadzornika.

Neke žene često na internetu pregledavaju odjeću, cipele, kozmetiku i hranu, a kad završe, počnu maratonski gledati serije. Ljudi kažu: „Zašto maratonski gledaš serije kad nisi završila svoj posao? Štoviše, drugi ljudi još uvijek imaju toliko problema. Kao nadzornica, trebala bi im pružiti smjernice. Zašto ne ispunjavaš svoje odgovornosti?” Te žene kažu: „Maratonsko gledanje serija također je dio mog posla. Videozapisi i filmovi kuće Božje trebaju se razvijati, a ja moram pronaći inspiraciju u tim serijama!” Nije li to obmanjujuća izjava? Ako se baviš tim zanimanjem, povremeno gledanje serija radi inspiracije je prihvatljivo, ali je li maratonsko gledanje danonoćno traženje inspiracije? Nije li to obmanjujuće? (Jest.) Svi znaju o čemu se radi, tako da je govorenje takvih stvari prodavanje vlastitog dostojanstva i integriteta. Neki ljudi već imaju naviku igranja videoigara i to je postalo redoviti dio njihovih života. Međutim, nakon što su izabrani za nadzornike, ne bi li trebali promijeniti te loše navike i poroke? (Da.) Ako se ne možeš buniti protiv njih, kad te izaberu za nadzornika, trebao bi reći: „Ne mogu preuzeti ovaj posao. Ovisan sam o igranju videoigara. Kad ih igram, dosegnem stanje zaborava i nitko me ne može omesti ni promijeniti. Ako me izaberete, to će definitivno odgoditi posao. Zato djelujte brzo i ne dopustite da budem nadzornik.” Ako to ne izjaviš unaprijed i osjećaš se zadovoljno i ponosno kad te izaberu, cijeneći taj status, ali nastaviš igrati videoigre kako ti se prohtije kao i prije dok si nadzornik, to je neprikladno i zasigurno će odgoditi posao.

Neki nadzornici imaju određene loše navike. Kad ih braća i sestre biraju, neki ne razumiju njihovo stanje, dok drugi vjeruju da se ti pojedinci mogu dati Bogu u punom radnom vremenu i misle da bi se loše navike i poroci mladih ljudi mogli postupno promijeniti s godinama i stalnim razumijevanjem istine. Mnogi ljudi gaje takav stav i stanovište kad biraju te pojedince za nadzornike. Nakon što su ti pojedinci izabrani, obave nešto posla, ali ne potraju dugo prije nego što postanu negativni i pomisle: „Biti nadzornik nije lako. Moram rano ustajati i kasno lijegati, i na svakom koraku moram raditi više i promatrati više od drugih. Također se moram više brinuti i trošiti više svog vremena i energije. Ovaj je posao težak; previše je naporan!” Posljedično, razmišljaju o odustajanju. Ako ne nosiš teret, ne možeš raditi posao nadzornika. Ako u srcu nosiš teret, bit ćeš voljan brinuti se o poslu, i čak i ako si malo umorniji od drugih, nećeš osjećati da patiš. Čak i kad je vrijeme za odmor, i dalje ćeš razmišljati: „Kako je prošao današnji posao?” Ako se iznenada sjetiš problema koji je ostao neriješen, nećeš moći spavati. Ako u srcu nosiš teret, uvijek ćeš razmišljati o poslu i neće te čak ni brinuti koliko dobro jedeš ili se odmaraš. Ako ljudi kao nadzornici nose premalo tereta, njihov mali entuzijazam može potrajati samo nekoliko dana, a s vremenom neki od njih više ne mogu izdržati. Misle: „Ovaj je posao tako naporan. Koji je način da se zabavim i malo opustim? Igrat ću malo videoigara.” Kratko vrijeme dobro rade, ali odjednom osjete neodoljivu želju da igraju videoigare. Jednom kad počnu, ne mogu se zaustaviti; mali teret koji su nekad nosili bit će nagrižen dok igraju, kao i njihov oduševljeni polet da se daju, njihova odlučnost i njihov pozitivan stav u obavljanju dužnosti. Kad ih netko nešto pita, postanu nestrpljivi. Ili orezuju ljude, ili im drže prodike i podbadaju ih, ili rade stvari površno i napuštaju svoj posao. Ne postoji li problem s tim nadzornicima? (Postoji.) Tijekom dana, jedva se provlače kroz posao u stanju smušenosti i omamljenosti, a noću, kad nitko ne gleda, potajno igraju videoigare, ne sklopivši oka cijelu noć. U početku se osjećaju mirno u vezi s tim, misleći: „Nisam odgađao posao tijekom dana. Obavio sam sav posao koji sam trebao. Riješio sam sve probleme o kojima su me drugi pitali. Čak i ako ne spavam noću da oslobodim vrijeme za igranje videoigara, ne računa li se sve to kao da sam bio odan?” Kao rezultat toga, jednom kad počnu igrati videoigre, ne mogu se zaustaviti i nikoga ne slušaju. Iako to ne utječe na odmor drugih ljudi ili na radno okruženje, mogu li takvi nadzornici i dalje preuzeti svoj posao? Mogu li ga dobro obaviti? (Ne.) Zašto ne? Često igraju videoigre cijelu noć bez spavanja i moraju raditi tijekom dana – koliko energije jedna osoba može imati? Hoće li im radna učinkovitost biti visoka ako se ovako drže igranja videoigara? Definitivno ne. Stoga takvi nadzornici uopće ne mogu ispuniti svoje dužnosti ni preuzeti svoj posao. Iako imaju stručne vještine i određeni kov, vole se igrati i ne bave se svojim pravim poslom. Ne bi li te nadzornike trebalo smijeniti? Ako ih se ne smijeni, posao će biti odgođen. Neki ljudi kažu: „Ako ih se smijeni, nećemo moći pronaći nikoga drugog tko ima stručne vještine kao oni. Moramo im dopustiti da rade ovaj posao – oni i dalje mogu preuzeti posao čak i ako igraju videoigare.” Je li ta izjava točna? (Ne, nije.) Čovjek se ne može usredotočiti na dvije stvari odjednom; ljudi imaju ograničenu energiju. Ako usredotočiš većinu svoje energije na igranje, tvoja posvećenost obavljanju dužnosti bit će pogođena, a tvoja učinkovitost u obavljanju dužnosti bit će uvelike narušena. To je neodgovoran stav prema obavljanju dužnosti. Čak i ako osoba uloži cijelo svoje srce i svu svoju energiju u svoje dužnosti, rezultati neće nužno biti sto posto u skladu s mjerilom. Bit će još gore ako usredotočiš svoje srce i većinu svoje energije na igranje – neće ti preostati mnogo energije i misli za obavljanje dužnosti, a tvoja učinkovitost u obavljanju dužnosti bit će pogođena. Reći da će biti pogođena konzervativan je način izražavanja; u stvarnosti, tvoja učinkovitost u obavljanju dužnosti bit će ozbiljno oštećena. Ako se takvi nadzornici prepoznaju, njihove bi dužnosti trebalo pravovremeno prilagoditi i trebalo bi ih smijeniti, jer su već otpisani. Nije samo da njihovo obavljanje dužnosti nije u skladu s mjerilom – oni su već nesposobni preuzeti svoj posao i ne mogu imati nikakav pozitivan učinak na svoj posao. Stoga bi pronalaženje nekoga tko je ozbiljan i odgovoran da preuzme njihov posao, iako ima nešto manje stručnih vještina, bio bolji izbor od njih.

Upravo sam razgovarao u zajedništvu o raznim vrstama ljudi koji su pohlepni za hranom, snom i zabavom. Postoji još jedan tip osobe. U početku, kad se biraju nadzornici, ovakva se osoba smatra prikladnom za tu ulogu u svakom pogledu i sva su je braća i sestre voljni izabrati. Misle da ta osoba ima dobru ljudskost, da je entuzijastična i stručna u svojoj struci, kao i da je najbolja i najjača u timu u svakom pogledu, što je čini očitim izborom za položaj nadzornika. Međutim, neko vrijeme nakon što je izabrana, ta osoba počinje se često osjećati pospano, čak i tijekom sastanaka. Kad drugi razgovaraju s njom, uvijek je smušena i daje nepovezane odgovore na pitanja. Prije nije bila takva, pa zašto se odjednom čini kao da je postala druga osoba? Kasnije netko nenamjerno otkrije da razgovori tog nadzornika s određenom osobom zvuče kao da su njih dvoje u romantičnoj vezi, te se pojavljuju nagađanja jesu li doista u romantičnoj vezi. Kako ta stvar postaje sve očitija, taj nadzornik postaje sve smušeniji. Kad god mu se postave pitanja ili se s njim razgovara o nečemu, njegovi odgovori nisu brzi kao prije i ne zvuče jasno i razumljivo kao nekad. Počinje obavljati sve manje posla koji bi nadzornik trebao raditi i ima sve manje entuzijazma u obavljanju svoje dužnosti. Kao da je postao druga osoba; više ga zanima odjeća i osobno dotjerivanje nego prije. Tu postoji problem. U prošlosti, tijekom razdoblja napornog rada, rijetko se kupao, a sada pere lice dvaput dnevno, te u svakoj prilici češlja kosu i gleda se u ogledalo, i neprestano pita druge: „Mislite li da mi je koža nedavno postala svjetlija ili tamnija? Zašto mi se čini kao da sam potamnio?” Ljudi odgovaraju: „Tako je neozbiljno da ti, kao nadzornik, pričaš o takvim stvarima – kakve veze ima jesi li postao svjetliji ili tamniji?” Uporno razgovara o tim trivijalnim temama i nije raspoložen za posao. Kad god ima priliku, raspravlja o odjeći, ženama, muškarcima, ljubavi i o tome kakve bi bračne partnere ljudi odabrali, ali nikad ne raspravlja o problemima koji postoje u obavljanju njihovih dužnosti ni o tome kako ih riješiti. Nije li tu problem? Mogu li i dalje raditi? (Ne, ne mogu.) Njihov se način razmišljanja promijenio i pitanja obavljanja dužnosti više nisu u njihovim mislima. Umjesto toga, njihov je um cijeli dan zaokupljen mislima o tome kako ulaziti u romantične veze, kako se odijevati i kako privući suprotni spol. Postoji izraz među nevjernicima: „zaljubiti se”. Je li to ljubav? Ne, to je duboka jama! Jednom kad uđeš, ne možeš se vratiti. Ima li takvih ljudi među osobljem koje obavlja svoje dužnosti? (Da.) Iako se kuća Božja ne miješa u to što ljudi traže romantične partnere, ako time ometaju crkveni život i utječu na rad crkve, te ljude treba pročistiti. Ti bi parovi trebali otići i izlaziti sami i ne utjecati na druge ljude. Ako si netko tko se posvetio tome da cijeli život provede dajući se za Boga i odlučio si ne ulaziti u romantične veze, onda se usredotoči na to da se daješ za Boga. Ako si ušao u romantičnu vezu i više ti se ne da raditi, onda ne bi trebao obavljati dužnost nadzornika, a kuća Božja će izabrati drugu osobu za taj položaj. Rad kuće Božje ne smije biti odgođen ili pod utjecajem tvoje romantične veze. Posao se mora nastaviti. Kako se može nastaviti? Odabirom drugog nadzornika koji nije u romantičnoj vezi, koji ima jake stručne vještine i može preuzeti posao, da mu predaš svoj posao. Kuća Božja uvijek postupa na ovaj način i to načelo ostaje nepromijenjeno. Neki nadzornici kažu: „Moja romantična veza ne utječe na moj posao; dopustite mi da i dalje budem zadužen.” Možemo li vjerovati toj izjavi? (Ne, ne možemo.) Zašto joj ne možemo vjerovati? Jer činjenice su svima očite! Kad je osoba u romantičnoj vezi, sve o čemu razmišlja jest njezin romantični partner, a srce joj je zaokupljeno tim stvarima, pa se često osjeća pospano tijekom sastanaka i ne može obavljati svoje dužnosti. Stoga je način na koji se kuća Božja odnosi prema takvim pojedincima prikladan i u skladu s načelima. Kuća Božja ne sprječava te da izlaziš s nekim, niti ti oduzima slobodu da izlaziš. Možeš izlaziti s nekim koliko ti srce želi: to je tvoja vlastita odluka, sve dok ne požališ i ne plačeš zbog toga kasnije. Neki su nadzornici smijenjeni zbog romantične veze. Neki ljudi pitaju: „Zar osoba ne smije vjerovati u Boga jednom kad je u romantičnoj vezi?” Kuća Božja to nikada nije rekla. Je li slučaj da kuća Božja odbacuje ili izbacuje sve one koji su u romantičnim vezama? (Ne.) Ako si u romantičnoj vezi, onda ne možeš biti nadzornik ili starješina ili djelatnik, a ako nisi posvećen obavljanju svojih dužnosti, onda bi trebao napustiti crkvu s punim radnim vremenom. Je li itko rekao da više ne smiješ vjerovati u Boga ili da ćeš biti izbačen? Je li itko donio presudu govoreći da ne možeš biti spašen ili da ćeš biti proklet? (Ne.) Kuća Božja nikada nije rekla takve stvari. Kuća Božja se uopće ne miješa u tvoje osobne izbore i slobodu; uopće ti ne oduzima nikakvu slobodu – daje ti slobodu. Međutim, kad je riječ o ovakvom nadzorniku, načelo kuće Božje za postupanje s njim jest da ga se smijeni i pronađe prikladna osoba da zauzme njegovo mjesto. Ako su prikladni za nastavak obavljanja dužnosti, mogu biti zadržani. Ako ne, bit će poslani drugamo. Neće biti nikakvog udaranja, verbalnog zlostavljanja ni ponižavanja. To nije sramotna stvar; to je vrlo normalno. Dakle, kad su neki ljudi smijenjeni sa svojih položaja ili poslani u obične crkve zbog svojih romantičnih veza, je li to sramotno? To samo može ukazivati na to da im nedostaje odanosti u obavljanju dužnosti, da ih ne zanima istina i da uopće ne nose teret za vlastiti ulazak u život. Ovakav nadzornik ne bavi se svojim pravim poslom – usredotočen je samo na romantične veze, što odgađa rad crkve i već je utjecalo na napredak rada crkve – nije li to ozbiljan problem? (Jest.) Stoga ovakav nadzornik nije prikladan da ga se zadrži i trebao bi biti smijenjen sa svog položaja. Neki kažu: „Nije li malo previše ishitreno smijeniti ih?” Ako je od početka njihove romantične veze do trenutka smjene prošao samo dan ili dva, to bi se moglo smatrati ishitrenim. Ali ako je prošlo tri do pet mjeseci, bi li se to i dalje smatralo ishitrenim? (Ne.) Postupak je bio dovoljno spor, posao je već toliko odgođen – kako niste zabrinuti zbog toga? Nije li to problem? (Jest.)

Lažni starješine nikada se ne raspituju o nadzornicima koji ne rade stvaran posao ili koji se ne bave svojim pravim poslom. Oni misle da samo trebaju izabrati nadzornika i da je time stvar gotova, te da se nakon toga nadzornik može sam baviti svim poslovima. Stoga lažni starješine samo s vremena na vrijeme održe okupljanja, ne nadziru rad niti pitaju kako rad napreduje i ponašaju se kao šefovi koji se ne upliću u posao. Ako netko prijavi problem s nadzornikom, lažni starješina će reći: „To je samo manji problem, u redu je. Vi to možete riješiti sami. Ne pitajte mene.” Osoba koja je prijavila problem kaže: „Taj nadzornik je lijen izjelica. Brine se samo o hrani i zabavi i lijen je do srži. Ne želi podnijeti ni najmanju teškoću u svojoj dužnosti i uvijek lukavo zabušava i izmišlja izgovore da izbjegne svoj posao i svoje odgovornosti. Nije prikladan za nadzornika.” Lažni starješina će odgovoriti: „Bio je sjajan kad je izabran za nadzornika. To što govoriš nije istina, ili čak i ako jest, to je samo privremeno očitovanje.” Lažni starješina neće se pokušati raspitati o situaciji nadzornika, već će suditi i donijeti presudu o toj stvari na temelju svojih prošlih dojmova o tom nadzorniku. Bez obzira na to tko prijavljuje probleme s nadzornikom, lažni starješina će ih ignorirati. Nadzornik ne radi stvaran posao i rad crkve gotovo je stao, ali lažnog starješinu nije briga, kao da se to njega uopće ne tiče. Dovoljno je odvratno što, kad netko prijavi probleme nadzornika, on na to zažmiri. Ali što je najodvratnije od svega? Kad mu ljudi prijave stvarno ozbiljne probleme s nadzornikom, on ih neće pokušati riješiti, pa će čak iznijeti i svakakve izgovore: „Znam tog nadzornika, on istinski vjeruje u Boga, nikad ne bi imao nikakvih problema. Čak i da ima neki manji problem, Bog bi ga štitio i ispravljao. Ako napravi bilo kakvu pogrešku, to je između njega i Boga – mi se time ne trebamo baviti.” Lažni starješine na taj način rade u skladu sa svojim vlastitim predodžbama i uobraziljama. Pretvaraju se da razumiju istinu i da imaju vjeru, ali samo naprave nered u crkvenom radu – crkveni rad može čak i stati, a oni će se i dalje pretvarati da to ne znaju. Ne ponašaju li se lažni starješine previše kao birokrati? Oni sami nisu sposobni raditi stvaran posao, a nisu ni pedantni u pogledu rada vođa timova i nadzornika – ne prate ga niti se o njemu raspituju. Njihov pogled na ljude temelji se samo na njihovim vlastitim dojmovima i uobraziljama. Kad vide da se netko neko vrijeme dobro ponaša, misle da će ta osoba zauvijek biti dobra, da se neće promijeniti; ne vjeruju nikome tko kaže da s tom osobom postoji problem i ignoriraju kad ih netko na tu osobu upozori. Mislite li vi da su lažni starješine glupi? Oni su glupi i budalasti. Što ih čini glupima? Oni lakomisleno poklanjaju povjerenje nekoj osobi, vjerujući da, budući da se ta osoba, kad je izabrana, zaklela, donijela odluku i molila se s licem oblivenim suzama, to znači da je pouzdana i da nikad neće biti nikakvih problema s tim da ona preuzme odgovornost za posao. Lažni starješine nemaju razumijevanja za prirodu ljudi; oni ne poznaju stvarnu situaciju iskvarenog čovječanstva. Kažu: „Kako bi se netko mogao promijeniti nagore kad je izabran za nadzornika? Kako bi netko tko se čini tako ozbiljan i pouzdan mogao izbjegavati svoj posao? Ne bi, zar ne? On ima velik integritet.” Budući da su lažni starješine previše vjerovali vlastitim uobraziljama i osjećajima, to ih na kraju čini nesposobnima da pravovremeno riješe mnoge probleme koji se javljaju u crkvenom radu i sprječava ih da odmah smijene dotičnog nadzornika i prilagode njegovo zaduženje. Oni su istinski lažni starješine. A u čemu je točno ovdje problem? Ima li pristup lažnih starješina svom poslu ikakve veze s površnošću? S jedne strane, oni vide kako veliki crveni zmaj bjesomučno provodi uhićenja Božjeg izabranog naroda, pa da bi ostali sigurni, nasumično odrede nekoga da bude zadužen za posao, vjerujući da će to riješiti problem i da mu više ne trebaju posvećivati pažnju. Što misle u svojim srcima? „Ovo je tako neprijateljsko okruženje, trebao bih se neko vrijeme sakriti.” To je priželjkivanje tjelesnih udobnosti, zar ne? S druge strane, lažni starješine imaju kobnu manu: brzo poklanjaju povjerenje ljudima na temelju vlastitih uobrazilja. A to je uzrokovano nerazumijevanjem istine, zar ne? Kako riječ Božja otkriva bit iskvarenog čovječanstva? Zašto bi oni vjerovali ljudima kad im ni Bog ne vjeruje? Lažni starješine su previše oholi i samopravedni, zar ne? Oni misle: „Nisam mogao pogrešno procijeniti tu osobu, ne bi trebalo biti nikakvih problema s tom osobom za koju sam procijenio da je prikladna; ona definitivno nije netko tko se odaje jelu, piću i zabavi, ili tko voli udobnost, a mrzi naporan rad. Ona je apsolutno pouzdana i dostojna povjerenja. Neće se promijeniti; kad bi se promijenila, to bi značilo da sam je pogrešno procijenio, zar ne?” Kakva je to logika? Jesi li ti neki stručnjak? Imaš li ti rendgenski vid? Imaš li ti tu posebnu vještinu? Mogao bi živjeti s nekom osobom godinu ili dvije, ali bi li mogao vidjeti tko je ona zapravo bez prikladnog okruženja da se njezina priroda-suština potpuno ogoli? Da ih Bog nije razotkrio, mogao bi živjeti rame uz rame s njim tri, pa čak i pet godina, i dalje bi se mučio da uvidiš kakvu točno prirodu-suštinu imaju. A koliko je to tek istina kad ga rijetko viđaš, kad si rijetko s njim? Lažni starješine lakomisleno vjeruju nekoj osobi na temelju privremenog dojma ili nečije pozitivne ocjene o njoj i usuđuju se povjeriti rad crkve takvoj osobi. Nisu li time krajnje slijepi? Ne postupaju li nepromišljeno? I kad tako rade, nisu li lažni starješine krajnje neodgovorni? Viši starješine i djelatnici pitaju ih: „Jesi li provjerio rad tog nadzornika? Kakvi su mu karakter i kov? Je li odgovoran u svom poslu? Može li preuzeti taj posao?” Lažni starješine odgovaraju: „Definitivno može! Kad je izabran, dao je zavjet i donio odluku. Još uvijek imam njegovu pisanu zakletvu. Trebao bi moći preuzeti taj posao.” Što mislite o riječima lažnih starješina? Oni vjeruju da, budući da je ta osoba dala zavjet kako bi izrazila svoju predanost, sigurno će ga moći i ispuniti. Vrijedi li ta izjava? Koliko ljudi danas doista može ispuniti svoje zavjete? Koliko ima poštenih ljudi koji postupaju u skladu sa svojim odlukama? Samo zato što se osoba zavjetuje ne znači da to doista može i provesti. Pretpostavimo da ih pitaš: „Možeš li jamčiti da se nadzornik neće promijeniti? Možeš li jamčiti njegovu doživotnu odanost? Kad Bog želi razotkriti ljude, On mora postaviti različita okruženja da ih iskušava. Na temelju čega ti kažeš da je on pouzdan? Jesi li ga istražio?” Lažni starješine odgovaraju: „Nema potrebe. Sva braća i sestre su izvijestili da je pouzdan.” I ta je izjava netočna. Je li osoba doista dobra samo zato što braća i sestre kažu da jest? Posjeduju li sva braća i sestre istinu? Mogu li svi oni prozrijeti stvari? Jesu li sva braća i sestre upoznati s tom osobom? Ta je izjava još odvratnija! Zapravo, ta je osoba odavno razotkrivena. Izgubila je djelo Duha Svetoga i njezine odvratne osobine poput ljubavi prema lagodnosti i mržnje prema napornom radu, proždrljivosti i lijenosti te nebavljenja svojim pravim poslom već su razotkrivene. Osim lažnih starješina, koji su još uvijek potpuno nesvjesni, svi su ga odavno prozreli – samo mu lažni starješine još uvijek toliko vjeruju. Kakva je korist od tih lažnih starješina? Nisu li oni ništarije? Postoje čak i neki slučajevi u kojima Višnji sazna za različita očitovanja određenih nadzornika odlaskom na teren kako bi ih istražio i raspitao se o njima, a starješine su i dalje potpuno u neznanju. Nije li to problem? Ti su starješine istinski lažni starješine. Ne rade stvaran posao, oni su samo birokrati i, poput šefova koji se ne upliću u posao, obave malo posla i onda žive od toga i misle da imaju pravo uživati, ne trudeći se ni prstom maknuti kad stvari krenu po zlu. Kakvo vi pravo imate uživati u povlasticama statusa? To je doista besramno! Kad lažni starješine rade, nikad ne provjeravaju nikakav rad, ne raspituju se o napretku rada i zasigurno ne istražuju okolnosti raznih nadzornika timova. Oni samo dodijele posao i postave nadzornike, a onda misle da su gotovi, da je njihov posao završen jednom zauvijek. Vjeruju: „Netko se brine o ovom poslu, tako da to više nije moja stvar. Mogu uživati.” Je li to obavljanje posla? Bez sumnje, svatko tko tako radi je lažni starješina – lažni starješina koji odgađa rad crkve i nanosi štetu Božjem izabranom narodu.

Lažni starješine nikada se ne raspituju o radnim situacijama raznih nadzornika timova niti ih prate. Također se ne raspituju o ulasku u život nadzornika različitih timova i osoblja odgovornog za razne važne poslove, ne prate ga niti imaju uvid u njega, kao ni u njihove stavove prema crkvenom radu i svojim dužnostima, te prema vjeri u Boga, istini i Samom Bogu. Ne znaju jesu li te osobe doživjele ikakvu preobrazbu ili rast, niti znaju za razne probleme koji mogu postojati u njihovu radu; osobito ne znaju za utjecaj pogrešaka i odstupanja koji se događaju u različitim fazama rada na rad crkve i ulazak u život Božjeg izabranog naroda, kao ni za to jesu li te pogreške i odstupanja ikada ispravljeni. Potpuno su neupućeni u sve te stvari. Ako ne znaju ništa o tim detaljnim stanjima, postaju pasivni kad god se pojave problemi. Međutim, lažni starješine se uopće ne zamaraju tim detaljnim pitanjima dok obavljaju svoj posao. Vjeruju da je, nakon što su postavili razne nadzornike timova i dodijelili zadatke, njihov posao gotov – to se računa kao da su dobro obavili posao, a ako se pojave drugi problemi, to ih se ne tiče. Budući da lažni starješine ne uspijevaju nadzirati, usmjeravati i pratiti razne nadzornike timova i ne ispunjavaju svoje odgovornosti u tim područjima, to rezultira time da se u crkvenom radu napravi nered. To je nemar starješina i djelatnika u njihovim odgovornostima. Bog može ispitivati dubine ljudskog srca; to je sposobnost koja ljudima nedostaje. Stoga, kad rade, ljudi trebaju biti marljiviji i pažljiviji, redovito odlaziti na radno mjesto kako bi pratili, nadzirali i usmjeravali posao te osigurali normalan napredak crkvenog rada. Očito je da su lažni starješine krajnje neodgovorni u svom poslu i nikad ne nadziru, ne prate niti usmjeravaju razne zadatke. Kao rezultat toga, neki nadzornici ne znaju kako riješiti razne probleme koji se javljaju u poslu i ostaju u svojim ulogama nadzornika iako ni približno nisu dovoljno sposobni za obavljanje posla. Na kraju se posao odgađa iznova i iznova i oni ga potpuno upropaste. To je posljedica toga što se lažni starješine ne raspituju o situacijama nadzornika, ne nadziru ih niti ih prate, ishod koji je u potpunosti uzrokovan zanemarivanjem odgovornosti lažnih starješina. Budući da lažni starješine ne provjeravaju i ne prate rad niti se raspituju o radu i ne mogu pravovremeno shvatiti situaciju, oni ostaju nesvjesni stvari poput toga rade li nadzornici stvaran posao, kako posao napreduje i je li donio stvarne rezultate. Kad ih se pita čime su nadzornici zauzeti ili koje specifične zadatke obavljaju, lažni starješine odgovaraju: „Ne znam, ali prisustvuju svakom okupljanju i svaki put kad s njima komuniciram o radu, nikad ne spominju nikakve probleme ili poteškoće.” Lažni starješine vjeruju da, sve dok nadzornici ne napuste svoj rad i uvijek su tu kad ih traže, s njima nema apsolutno nikakvih problema. Tako rade lažni starješine. Nije li to očitovanje „lažnosti”? Nije li to neispunjavanje njihovih odgovornosti? To je ozbiljno zanemarivanje odgovornosti! U svom poslu, lažni starješine se usredotočuju samo na obavljanje formalnosti i ne traže stvarne rezultate. Na površini, oni često održavaju okupljanja, izgledajući zaposleniji od prosječne osobe. Međutim, ostaje nepoznato koje su probleme zapravo riješili, koje su specifične zadatke valjano obavili i koje su rezultate postigli. Nitko ne može dati jasan odgovor u vezi s tim stvarima, uključujući ni same lažne starješine. Ali jedno je sigurno: bez obzira na to kakve probleme ljudi imaju na radnom mjestu, ti lažni starješine se nigdje ne mogu naći; nitko ih nikad nije vidio na radnom mjestu kako rješavaju probleme ljudi. Dakle, kakav posao lažni starješine rade cijeli dan? Koje probleme rješavaju njihova okupljanja? Nitko ne zna zasigurno, a hrpa nakupljenih, neriješenih problema na kraju se otkrije tek kad se njihov rad provjeri. Na površini, lažni starješine doista se čine prilično zaposlenima – oni se „bave bezbrojnim poslovima”. Međutim, kad se ispitaju rezultati njihova rada, to je potpuni nered; to je kaos, u njemu nema apsolutno ničeg vrijednog i očito je da ti lažni starješine nisu obavili ni trunke stvarnog posla. Unatoč mnoštvu stvarnih problema koje su ostavili neriješenima, čini se da lažni starješine nemaju savjesti i da ne osjećaju nikakvo samooptuživanje. Štoviše, vrlo su samozadovoljni i misle da su prilično dobri; oni su doista lišeni razuma. Takvi ljudi ne zaslužuju biti starješine ili djelatnici u crkvi.

Vrsta nadzornika o kojoj smo upravo prisno razgovarali poznaje svoju struku i posjeduje radnu sposobnost, ali jednostavno ne nosi teret i cijeli se dan odaje jelu, piću i zabavi, ne baveći se svojim pravim poslom niti radeći ikakav stvaran posao. Lažni starješine ne mogu pravovremeno prilagoditi zaduženje takve vrste nadzornika niti ga smijeniti, a to ometa i remeti posao, sprječavajući ga da glatko napreduje. Nije li to uzrokovano lažnim starješinama? Iako lažni starješine nisu izravno odgovorni za to, njihovo zanemarivanje odgovornosti, njihov neuspjeh da ispune svoju ulogu nadglednika, čini ih neizravno odgovornima za gubitke nanesene poslu. Ti lažni starješine ne ispunjavaju svoju dužnost nadglednika, zanemaruju svoje odgovornosti i na kraju uzrokuju da crkveni rad trpi gubitke. Neki zadaci čak i zastanu i ostavljeni su u rasulu zbog nedostatka prikladnog nadzornika koji bi preuzeo odgovornost, provodio provjeru te nadzirao i gurao posao naprijed. Nepravilna uporaba osoblja uzrokovat će takve gubitke u radu. Iako takva vrsta nadzornika ima nešto kova i pomalo razumije struku, on se ne bavi svojim pravim poslom, često ide svojim putem i ne slijedi ispravan put. Čak i ako lažni starješine čuju da je netko prijavio problem s takvom vrstom nadzornika, oni ga ne istražuju niti rješavaju pravovremeno, a to na kraju paralizira rad crkve. Nije li to uzrokovano neodgovornošću lažnih starješina? Oni čak pokušavaju izbjeći odgovornost, tvrdeći da nisu razumjeli situaciju nadzornika, da su bili budalasti i neupućeni, misleći da će time stvar biti gotova i da neće morati preuzeti odgovornost. U svom poslu, lažni starješine uvijek postupaju na površan način. Čak i kad ljudi prijave probleme, oni se niti ne raspituju o njima niti ih rješavaju, a kad stvari krenu po zlu, pokušavaju izbjeći odgovornost. To je jedno očitovanje lažnih starješina.

II. Kako se lažni starješine odnose prema nadzornicima lošeg kova i bez radne sposobnosti.

Kad lažni starješine rade, problemi s kojima se susreću nisu ograničeni samo na tu situaciju – postoji i druga u kojoj nadzornici imaju loš kov i nemaju radnu sposobnost te ne mogu preuzeti posao. U takvim slučajevima, lažni starješine se također ne uspijevaju raspitati o problemu i pravovremeno ga riješiti. Zašto je to tako? Lažnim starješinama nedostaje radna sposobnost, lošeg su kova i nemaju duhovno razumijevanje. Nikad ih ne zanima kov raznih nadzornika timova, njihova sposobnost da preuzmu posao ili okolnosti njihova rada, niti preuzimaju inicijativu da se o tome raspitaju. Ne mogu prozrijeti nadzornike koji su lošeg kova i nisu u stanju preuzeti svoj posao, niti znaju za te stvari. U njihovim mislima, jednom kad bilo koja osoba preuzme ulogu nadzornika, ta će osoba dugo ostati na svom položaju, osim ako ne počini brojna zla, izazove opće ogorčenje i uklone je braća i sestre, ili osim ako netko ne prijavi njezine probleme Višnjem i Višnji izravno smijeni tu osobu. Inače, lažni starješine nikad neće smijeniti tu osobu. Vjeruju da, budući da su braća i sestre rekli da je ta osoba dobra i izabrali je, ta osoba mora biti najbolji izbor. Lažni starješine se uvijek oslanjaju na uobrazilje i prosudbe kako bi utvrdili može li netko raditi posao i je li prikladan za ulogu nadzornika. Na primjer, postojala je nadzornica plesnog tima koja nije znala plesati i nije razumjela načela odabira plesova. Prilikom koreografiranja plesa, nije znala treba li odabrati suvremeni ili klasični stil. Strogo govoreći, nije imala nikakvo znanje o plesu. Međutim, lažni starješina to nije mogao vidjeti. Izabrao je tu osobu za nadzornicu jer je bila entuzijastična i spremna biti u centru pažnje, pretpostavljajući da sve razumije i dopuštajući joj da usmjerava braću i sestre. Kasnije, lažni starješina nije pratio, promatrao njezin rad, niti vidio koliko dobro usmjerava braću i sestre, je li stručnjak ili laik, je li ono što je podučavala prikladno, ili je li u skladu sa zahtjevima kuće Božje. Nije mogao razlučiti te stvari i nije se išao raspitati o njima. Kao rezultat toga, svi su dugo radili bez ikakvih rezultata i na kraju je otkriveno da nadzornica koju je izabrao lažni starješina uopće ne zna plesati, a ipak se pretvarala da je stručnjak i usmjeravala druge. Nije li to odgodilo posao? Ali lažni starješina nije mogao prepoznati taj problem i još uvijek je vjerovao da ona dobro radi. U mislima lažnih starješina, bez obzira na to tko je netko, sve dok ima petlju i usuđuje se govoriti, djelovati i preuzeti posao, to dokazuje da ima kov i da ga može preuzeti, dok, ako se ne usuđuje činiti te stvari, to dokazuje da mu je kov nedovoljan da preuzme taj posao. Neki su ljudi glupani ili nepromišljene usijane glave koji su dovoljno odvažni da učine bilo što. Ti ljudi ne znaju imaju li odgovarajući kov ili mogu li preuzeti posao, ali se ipak usuđuju postati nadzornici. I ispostavlja se da, nakon što preuzmu ulogu, nijedan posao ne napreduje i, bez obzira na to koji posao rade, nemaju jasan osjećaj za smjer, korake ili ispravne ideje. Bilo tko može iznijeti bilo kakvo mišljenje, a oni neće znati je li ispravno ili pogrešno. Ako jedna osoba kaže da se stvari rade na jedan način, oni kažu da je to u redu, dok, ako druga osoba kaže da se stvari rade na drugi način, i to im je u redu. A kad se radi o tome koji pristup zapravo poduzeti, dopuštaju svima da kažu svoje mišljenje i čije god se ideje najglasnije čuju, te se i provode u djelo. Takvi ljudi nemaju apsolutno nikakav kov, ne mogu ništa prozrijeti i jednostavno naprave nered od svog posla, ali lažni starješine i dalje ne mogu prozrijeti takve nadzornike. Neki ljudi kažu: „Taj nadzornik ima stvarno loš kov; treba ga odmah smijeniti!” Ali lažni starješine odgovaraju: „Razgovarao sam s njim i rekao je da je spreman dati svoj doprinos. Dajmo mu još jednu priliku.” Što mislite o toj izjavi? Nije li to nešto što bi budala rekla? Što je pogrešno u toj izjavi? (Nije stvar u tome je li on spreman dati svoj doprinos ili ne; nedostaje mu kov i jednostavno uopće ne može preuzeti posao.) Točno, nije problem u tome je li on to voljan učiniti; radi se o tome da ima daleko preslab kov i ne zna kako to učiniti – to je srž problema. Zato njihovi starješine trebaju imati razuma i biti u stanju procjenjivati ljude, vidjeti posjeduju li ti nadzornici potreban kov. Ti starješine trebaju provesti sveobuhvatnu procjenu o njima na temelju njihova govora i razgovora u zajedništvu, promatranja djeluju li obično unutar odgovarajućeg okvira, uredno i postupno, te povratnih informacija od braće i sestara. Ako im je kov preslab i nedostaje im potrebna radna sposobnost, ako naprave nered od svega što rade i ako su ništarije, onda te nadzornike treba pravovremeno smijeniti.

Postojao je jedan nadzornik farme koji je napravio nered u poljoprivrednim poslovima. Nije znao koje usjeve treba saditi na kojoj parceli zemlje, niti koja je parcela zemlje pogodna za uzgoj povrća, i nije tragao niti razgovarao u zajedništvu sa svima – nije znao kako razgovarati o tim stvarima, pa to jednostavno nije ni činio. Sadio je usjeve kako mu se prohtjelo, zanemarujući načela kuće Božje. Kao rezultat toga, sadnju na svakom komadu poljoprivrednog zemljišta proveo je na kaotičan način, pri čemu su usjevi koji su trebali biti zasađeni u malim količinama zasađeni u velikom broju, a usjevi koji su trebali biti zasađeni u velikim količinama zasađeni u malom broju. Kad ga je Višnji orezao, on je i dalje bio prkosan i smatrao je da nema ničeg lošeg u tome što je na taj način sadio usjeve. Recite mi, nisu li takvi nadzornici vrlo teški? Nije znao kako postupati na temelju načela koja je uspostavila kuća Božja, niti da treba odrediti koliko polja žitarica i koliko polja povrća treba zasaditi na temelju broja ljudi koji obavljaju svoje dužnosti u crkvi s punim radnim vremenom. Umjesto toga, odlučio je saditi više ili manje određenih usjeva na temelju vlastitih sklonosti i vjerovao je da je to posve prikladno. Na kraju je usjeve posadio na zbrkan način. Kasnije su sadnice niknule. Neke od njih su požutjele i trebale su gnojivo, ali on nije znao koliko ga treba primijeniti ni kada. Neke od usjeva napali su štetnici, a on nije znao treba li ih prskati pesticidima ili ne. Neki su se ljudi zalagali za njihovu upotrebu, a neki protiv, pa je postao zbunjen i nije znao što učiniti s pesticidima. Na taj se način snalazio kako je znao i umio sve do žetve. Također nije imao pojma koliko traje sezona rasta za svaki usjev niti kada će koji usjev dostići zrelost. Kao rezultat toga, zrna požnjevena rano još su bila pomalo zelena, dok su ona požnjevena kasno popadala na zemlju. Na kraju, unatoč svemu, usjevi su požnjeveni, žito je konačno spremljeno, a poljoprivredne aktivnosti za tu godinu bile su više-manje gotove. Kako se nadzornik farme snašao u svom poslu? (Napravio je nered od njega.) Zašto je bio takav nered? Pronađite korijen uzroka ovog problema. (Kov mu je izuzetno loš.) Taj nadzornik ima izuzetno loš kov! Kad se suočio sa stvarima, nije donosio točne prosudbe, nije mogao pronaći načela i nije imao načina ni metode za rješavanje stvari. To je dovelo do toga da je tako jednostavan zadatak kao što je sadnja usjeva obavio na nevjerojatno neuredan način i napravio veliki nered od tog posla. Koja su glavna očitovanja lošeg kova? (Nedostatak točne prosudbe i nemogućnost pronalaženja načela.) Nisu li te riječi ključne? Hoćete li ih vi zapamtiti? Kad se osoba suoči sa stvarima, nedostatak točne prosudbe i nemogućnost pronalaženja načela ukazuju na izuzetno loš kov. Što su mu drugi ljudi davali više prijedloga i natuknica, taj je nadzornik postajao zbunjeniji. Mislio je da bi bilo sjajno da postoji samo jedan prijedlog, pa bi ga mogao tretirati kao pravilo i pridržavati ga se, što bi stvari učinilo tako jednostavnima i značilo da ne treba razmišljati ni prosuđivati. Bojao se da će više ljudi davati prijedloge jer, kad ih je čuo, nije znao kako se s njima nositi. Zapravo, ljudi s razumom i dobrim kovom ne boje se da drugi ljudi daju prijedloge. Oni misle da njihova prosudba postaje točnija, a granica pogreške manja kad više ljudi daje prijedloge. Ljudi bez razuma ili kova boje se različitih mišljenja i prijedloga od više ljudi; postaju zbunjeni kad se suoče sa savjetima iz mnogo izvora. Nije li nadzornik farme kojeg sam upravo spomenuo imao izuzetno loš kov – nije li bio nedorastao tom poslu? (Da.) Neki tvrde: „Možda se prije nije bavio poljoprivredom. Vi ste inzistirali da se bavi poljoprivredom – nije li to bilo kao da tjerate ribu da živi na suvom?” Znači li to što netko nema prethodnog iskustva u poljoprivredi da se ne može baviti poljoprivredom? Tko ima urođenu sposobnost za poljoprivredu? Može li biti da se poljoprivrednici rađaju s tom sposobnošću? (Ne.) Je li bilo poljoprivrednika koji, zbog nedostatka iskustva i neznanja kako se baviti poljoprivredom, nisu požnjeli urod i nisu imali žita za jesti prvi put kad su sadili usjeve, što je dovelo do godine gladi? Događa li se takvo što? (Ne.) Da je to doista bio slučaj, bila bi to prirodna katastrofa, a ne rezultat ljudskog djelovanja. Takve su situacije izuzetno rijetke! Poljoprivrednici žive od poljoprivrede, pa čak i oni koji se njome bave godinu ili dvije nauče to raditi. Pojedinci s dobrim kovom mogu dobiti nešto veći prinos od obrade zemlje, dok oni s lošim kovom mogu imati manji urod. Štoviše, s današnjim napretkom i obiljem informacija, ako osoba ima kov, te su informacije dovoljne da posluže kao referenca za donošenje točnih prosudbi i odluka. Što su informacije opsežnije i točnije, točnije postaju njihove prosudbe i odluke i manje pogrešaka čine. Međutim, pojedinci s lošim kovom su suprotnost; što je više informacija, to postaju zbunjeniji. Na kraju, svaki korak za njih postaje borba i tako vrlo težak. Poljoprivreda je utrka s vremenom; neće uspjeti ako se radi prerano ili prekasno. Ako zakasnite i propustite pravo vrijeme, to će utjecati na konačni urod. Tijekom obavljanja poljoprivrednih radova, ovaj je nadzornik bio preopterećen, požurivan uslijed protoka vremena i prisiljen na svakom koraku. Iako je ipak uspio poduzeti svaki korak, bilo mu je vrlo teško i na kraju je to rezultiralo time da je napravio nered od posla. Takvi pojedinci imaju izuzetno loš kov!

Ljudi izuzetno lošeg kova ne mogu dobro obaviti ni jedan jedini zadatak; bez obzira na to koji posao rade, od svega naprave veliki nered. Ako starješine tih nadzornika imaju dobar kov i sposobni su ispuniti svoje dužnosti, trebali bi moći vidjeti te stvari. Trebali bi pomagati nadzornicima lošeg kova usmjeravanjem, standardizacijom i provjerom. Međutim, lažni starješine to ne čine; oni također nisu u stanju učiniti ono što nadzornici ne mogu, a kad nadzornici smatraju svoj posao teškim ili se osjećaju nesigurno i oklijevaju u svom poslu, lažni starješine oklijevaju zajedno s njima. Čak nisu ni svjesni kako nadzornici napreduju u svom poslu, dokle su stigli s njim, koji su se izazovi pojavili ili kakve nedoumice imaju. Kad je netko tu starješinu pitao o poljoprivredi, ona je rekla: „Ja sam starješina, nisam zadužena za poljoprivredu.” Odgovorili su: „Ti si starješina, pa što je loše u tome da te pitamo o poljoprivredi? Ovaj posao spada u opseg tvojih dužnosti.” Ona je rekla: „Raspitat ću se o tome za tebe.” Nakon što je pitala, odgovorila je: „Trenutno sadimo krumpir.” Pitali su: „Koliko krumpira sadite?” Odgovorila je: „To nisam pitala, idem provjeriti.” Nakon što je ponovno pitala, odgovorila je: „Posadili smo dva akra.” Pitali su: „Koju ste sortu posadili? Je li ta parcela pogodna za sadnju krumpira? Jeste li stavili gnojivo kad ste ih sadili? Koliko duboko je posađeno sjeme krumpira?” Ona nije znala ništa od toga. Ti ne znaš te stvari, ali se ne raspituješ o njima i ne nalaziš nekoga da pitaš o njima – zar to ne odgađa stvari? Jesi li ti uopće starješina? Koji posao ti radiš kao starješina? Ako ti ne možeš čak ni voditi ljude da obave ovaj mali vanjski posao, kakva je korist od tebe kao starješine? Iako je kov nadzornika bio ovako loš, ova lažna starješinato nije otkrila, a kad su je pitali kakav je kov nadzornika, kako napreduju usjevi i je li žetva zajamčena, vjerovala je: „Nije potrebno da se ti raspituješ o tim stvarima; poljoprivreda je tako jednostavan zadatak! Već smo posadili usjeve na polju, zar ne? Kako ne bi bilo žetve?” Ni o čemu nije razmišljala, ni o čemu se nije raspitivala i uopće nije imala pameti. Kakva je to bila starješina? (Lažna starješina.) Kad god bi se s nečim suočio, taj nadzornik je bio kao muha bez glave. Nije znao koga pitati, ni kako pronaći informacije, ni koju stranu odabrati kad su različiti izvori informacija iznosili mnogo različitih ideja. Ova starješina nije istraživala te okolnosti. Mislila je da je posao predan toj osobi i stoga se time uopće nije zamarala. Mislite li da bi nadzornik tako lošeg kova utjecao na rezultate rada? (Da.) Što je onda starješina trebala učiniti da riješi taj problem? Istraživanjem i neizravnim raspitivanjem, kroz događaje koji su se odvijali oko nje i kroz sadnju usjeva te sezone, trebala je otkriti da je taj nadzornik bio izuzetno lošeg kova, da nije bio u stanju ništa učiniti. Nije mogao sažeti nikakvo iskustvo čak ni nakon godina bavljenja poljoprivredom – do tog trenutka nije bio ni siguran kako saditi usjeve – trebalo joj je biti jasno da ima loš kov i da nije dorastao zadatku, i takvu je osobu trebalo otpustiti! Trebala se raspitati tko je pogodan da bude nadzornik, tko bi mogao preuzeti taj posao i dobro ga obaviti, i tako osigurati da rad Božje kuće ne bude narušen. Je li lažna starješina imala takav način razmišljanja? Je li mogla vidjeti te probleme? (Ne.) Njezin um i oči bili su slijepi; bila je potpuno slijepa. Ovo je obilježje lažnih starješina. Kad se radi o ljudima lošeg kova, oni ne znaju kako ih usmjeravati u njihovu poslu, ne znaju kako im pomoći provjeravanjem ili kako brzo riješiti njihove poteškoće, i zasigurno ne znaju da netko lošeg kova ne može preuzeti posao i da ga treba brzo zamijeniti prikladnom osobom. Lažni starješine ne obavljaju nijedan od tih zadataka; nisu tome dorasli i ne mogu ništa od toga vidjeti. Nisu li to slijepi ljudi? Neki kažu: „Možda su zauzeti drugim poslovima. Zašto ih Vi stalno tražite da se brinu o tim nevažnim, sitnim poslovima?” To su zadaci koje starješine moraju obavljati, kako bi se mogli smatrati sitnim? Te stvari spadaju u opseg dužnosti starješina – bi li bilo u redu da ih zanemare? Da to učine, to bi bilo zapuštanje dužnosti. Poteškoće i problemi u njihovu poslu javljaju se svaki dan točno pred nosom starješina, i ljudi ih svakodnevno spominju. Međutim, lažnim starješinama su i oči i um slijepi. Ne mogu vidjeti, osjetiti ni opaziti da su to problemi, pa ih, naravno, ne mogu ni riješiti. Ta lažna starješina nije mogla otkriti da je kov nadzornika izuzetno loš. Također nije mogla prepoznati razne probleme koji su se javljali u njenom poslu. Ovaj nadzornik nije se znao nositi s problemima i kad bi se nešto dogodilo, ponašao se kaotično kao mravi na vrućoj tavi, bez ikakvih načela, i stvarao je kaos u poslu, a ta lažna starješina nije mogla ništa od toga vidjeti ni otkriti. Postoji jedno načelo po kojem lažni starješine rade svoj posao: Sve dok su dogovorili da netko bude odgovoran za svaki zadatak, smatraju ga obavljenim, i bez obzira na to je li kov nadzornika dobar ili loš, može li dobro obaviti posao ili koliko se problema javlja u poslu, osjećaju da to nema nikakve veze s njima. Može li takav starješina još uvijek obavljati posao? Razumije li kako raditi? (Ne.) Ako ne razumiješ kako raditi, zašto onda djeluješ kao starješina? Ako unatoč tome služiš kao starješina, onda si lažni starješina. Lažni starješine ne mogu vidjeti ni otkriti razna ponašanja ljudi lošeg kova ili razne probleme koji se javljaju dok obavljaju svoje dužnosti. Njihova su srca krajnje otupljena. Nisu li im i oči i um slijepi? Neki bi mogli reći: „Nisu slijepi. Ti ih uvijek klevećeš i ocrnjuješ.” Problemi s ovim nadzornikom za poljoprivredu bili su tako ozbiljni; ta lažna starješina živjela je pored njega svaki dan i mogla je čuti i vidjeti sve što se događa. Kako onda nije mogla otkriti ili shvatiti da su to problemi? Zašto se nije bavila tim problemima niti ih rješavala? Nisu li joj oči i um bili slijepi? Je li ovaj problem bio ozbiljan? (Da, bio je.) Ovo je još jedno obilježje lažnih starješina – sljepoća uma i očiju.

Kad nekome lošeg kova dodijeliš zadatak, možeš po tome kako obično govori, po njegovu stavu i gledištima kad raspravlja o poslu i po načinu na koji obavlja zadatke, reći da je njegov kov preslab, da mu je razmišljanje kaotično i da svemu pristupa s dozom sljepoće i nepromišljenosti te da mu nedostaju ikakvi ciljevi. Možeš zaključiti da ta osoba ima izuzetno loš kov samo gledajući njezin način rada, pa trebaš li je uopće toliko dugo promatrati? Ne, ne trebaš. Međutim, lažni starješine imaju koban problem; naime, vjeruju da, budući da je osoba cijelo to vrijeme radila bez odustajanja i nisu čuli da je itko prijavljuje da radi nešto loše, ili da uzrokuje prekide ili ometanja, ili da je negativna ili lijena, to znači da ta osoba još uvijek može raditi. Oni ne znaju kako procijeniti nečiji kov ili sposobnost da dobro obavi posao na temelju govora, stava i gledišta prema stvarima ili načina na koji radi. Nemaju tu svijest; otupjeli su i nedostaje im ikakva percepcija u vezi s tim. Imaju jedno gledište: Sve dok osoba nije besposlena, sve je u redu i posao se može nastaviti. Mislite li da starješina koji gaji takvo gledište može dobro obaviti posao? Je li dorastao zadatku? (Ne.) Dopustiti takvoj osobi da bude starješina uništilo bi posao, zar ne? Kad se osoba prepušta jelu, piću i zabavi i zanemaruje svoje dužnosti, lažni starješine se ne trude to istražiti ili riješiti, i ne mogu vidjeti je li nečiji kov ili karakter dobar ili loš, bez obzira na to koliko su dugo u kontaktu s njim. Posjeduju li ti starješine radnu sposobnost starješine? (Ne.) To su lažni starješine. Lažni starješine ne mogu razlučiti ima li osoba dobar kov ili ne, i nesposobni su obavljati te specifične zadatke. Misle da to nije dio njihova posla. Nije li to zapuštanje dužnosti? Što mislite, može li osoba lošeg kova preuzeti posao, ili osoba koja ima nešto kova? (Osoba koja ima nešto kova.) Stoga je procjena nečijeg kova i kompetentnosti za posao pitanje o kojem bi starješinei djelatnici trebali brinuti i imati ga pod kontrolom, a to je i zadatak koji bi starješine i djelatnici trebali obavljati. Ali lažni starješine ne razumiju da je to dio njihova posla, nedostaje im ta svijest i ne mogu ispuniti taj dio svojih dužnosti. Tu lažni starješine zapuštaju svoju dužnost, a to je i pokazatelj da lažni starješinenisu dorasli zadatku. Ovo je druga vrsta situacije: nadzornici imaju loš kov, nedostaje im radna sposobnost i ne mogu preuzeti svoj posao, što je pitanje koje se tiče njihova kova. U ovoj situaciji, lažni starješineslično ne uspijevaju odigrati ulogu starješinei nisu u stanju odmah otpustiti nadzornike lošeg kova.

III. Kako se lažni starješine odnose prema nadzornicima koji muče druge i ometaju rad crkve

Treća vrsta situacije uključuje nadzornike koji muče i sputavaju druge, ometajući rad crkve. Prva situacija o kojoj smo ranije govorili bila je ona u kojoj neki nadzornici, unatoč relativno dobrom kovu i sposobnosti da preuzmu svoj posao, ne shvaćaju posao ozbiljno i samo se ponašaju površno, dok lažni starješine toga nisu svjesni i ne otpuštaju ih odmah. Druga situacija uključuje neke nadzornike koji imaju loš kov i ne mogu preuzeti posao, ali lažni starješine to ne primjećuju niti ih odmah zamjenjuju. Ova treća situacija odnosi se na nadzornike koji, bez obzira na to je li njihov vlastiti kov dobar ili loš, ne brinu o svom pravom poslu, već samo muče i sputavaju druge, ometajući rad crkve. Od trenutka kad su izabrani za nadzornike, ne trude se učiti ili proučavati svoje područje, niti traže istina-načela, a zasigurno ne usmjeravaju druge da pravilno obavljaju svoje dužnosti. Umjesto toga, u svakoj prilici koju dobiju, napadaju nekoga i rugaju se i ismijavaju nekog drugog; sve dok imaju priliku, prave se važni, i bez obzira na to što rade, nikad ne stoje čvrsto na zemlji. Jedan dan govore ljudima da rade na jedan način, a sljedeći dan im govore da rade na drugi način; samo izmišljaju nove trikove, uvijek se želeći istaknuti. Sve to dovodi ljude u stanje tjeskobe. Kad god govore, neki ljudi osjećaju kako im srce drhti. Kad sve potčine i natjeraju sve da ih se boje i slušaju, osjećat će se ushićeno. Bez obzira na to jesu li lažni starješine ili antikristi, i bez obzira na to jesu li na vlasti ili ne, takvi ljudi uništavaju mir u crkvi. Ne samo da ne mogu raditi pravi posao ili normalno obavljati svoju dužnost, već siju razdor i uzrokuju sukobe među ljudima, ometajući život crkve. Ne samo da ne mogu pomoći drugima da razumiju istinu, već često prosuđuju i osuđuju ljude, i tjeraju ljude da ih u svemu slušaju, sputavajući ih do te mjere da ne znaju kako se prikladno ponašati. Posebno u pogledu načina na koji žive, ljudi ne mogu spavati malo ranije ili kasnije. Što god radili, moraju paziti na izraze lica ovih ljudi, što život čini izuzetno napornim. Ako takvi ljudi postanu nadzornici, svima ostalima će biti teško. Ako s njima iskreno razgovaraš i razotkriješ njihove probleme, reći će da ih namjerno ciljaš i razotkrivaš. Ako s njima ne razgovaraš o njihovim problemima, reći će da ih podcjenjuješ. Ako si ti ozbiljan i odgovoran u poslu i daš im neki savjet, bit će prkosni i reći će da ih napadaš i nazvat će te oholim. U svakom slučaju, što god ti radiš, neće im to biti po volji. Uvijek razmišljaju o mučenju ljudi i sputavaju ljude tako da postanu vezanih ruku i nogu i osjećaju da ništa što rade nije ispravno. Takvi nadzornici ometaju rad crkve.

Lažni starješine dobri su u površnom radu, ali nikad ne rade stvaran posao. Ne idu provjeravati, nadzirati ni usmjeravati razne stručne poslove, niti pravovremeno saznaju što se događa u različitim timovima, provjeravajući kako napreduje rad, koji problemi postoje, jesu li nadzornici timova kompetentni za svoj posao i kako braća i sestre izvještavaju o nadzornicima ili kako ih ocjenjuju. Ne provjeravaju je li itko sputan od strane vođa timova ili nadzornika, jesu li usvojeni ispravni prijedlozi koje ljudi daju, je li itko tko je talentiran ili teži istini potisnut ili isključen, jesu li neki bezazleni ljudi maltretirani, jesu li ljudi koji razotkrivaju i prijavljuju lažne starješine napadnuti, izloženi odmazdi, očišćeni ili izbačeni, jesu li vođe timova ili nadzornici zli ljudi i je li itko mučen. Ako lažni starješine ne rade ništa od ovog konkretnog posla, trebali bi biti otpušteni. Recimo, na primjer, netko prijavi lažnom starješini da postoji nadzornik koji često sputava i potiskuje ljude. Nadzornik je učinio neke stvari pogrešno, ali ne dopušta braći i sestrama da daju ikakve prijedloge, pa čak traži izgovore da se opravda i obrani, nikad ne priznajući svoje pogreške. Ne bi li takvog nadzornika trebalo odmah otpustiti? To su problemi koje bi starješine trebali pravovremeno rješavati. Neki lažni starješine ne dopuštaju da se nadzornici koje su oni imenovali razotkriju, bez obzira na to koji su se problemi pojavili u njihovu radu, a zasigurno ne dopuštaju da ih se prijavi višima – čak govore ljudima da nauče pokoravati se. Ako netko razotkrije probleme s nadzornikom, ti lažni starješine pokušavaju ga zaštititi ili prikriti prave činjenice, govoreći: „To je problem s nadzornikovim ulaskom u život. Normalno je da imaju oholu narav – svatko tko ima malo kova je ohol. Nije to velika stvar, samo trebam malo s njim razgovarati u zajedništvu.” Kroz razgovor u zajedništvu, nadzornik izražava svoj stav, govoreći: „Priznajem da sam ohol. Priznajem da postoje trenuci kad brinem za vlastitu taštinu, ponos i status, i ne prihvaćam prijedloge drugih ljudi. Ali drugi ljudi nisu dobri u ovoj struci, često dolaze s bezvrijednim prijedlozima, pa postoji razlog zašto ih ne slušam.” Lažni starješine ne pokušavaju temeljito razumjeti situaciju, ne gledaju rezultate rada nadzornika, a još manje kakvi su mu ljudskost, narav i težnja. Sve što rade je da umanjuju stvari, govoreći: „Ovo mi je prijavljeno pa te držim na oku. Dajem ti još jednu priliku.” Nakon njihova razgovora, nadzornik kaže da se želi pokajati, ali što se tiče toga hoće li se zaista naknadno pokajati, ili samo laže i obmanjuje, lažni starješine na to ne obraćaju pažnju. Ako netko postavi pitanja o toj stvari, lažni starješina kažu: „Već sam razgovarao s njim i čak sam s njim razgovarao u zajedništvu o mnogim odlomcima Božjih riječi. Želi se pokajati i problem je već riješen.” Kad ta osoba pita: „Kakva je ljudskost tog odgovornog? Je li on osoba koja prihvaća istinu? Dao si mu priliku, ali hoće li se moći istinski pokajati i promijeniti?” Lažni starješine, nesposobni to prozrijeti, odgovaraju: „Još ga promatram.” Ta osoba odgovara: „Koliko dugo ga promatraš? Jesi li došao do kakvih zaključaka?” Lažni starješine kažu: „Prošlo je više od šest mjeseci, a još nisam došao ni do kakvih zaključaka.” Ako nisu dobili nikakve rezultate nakon više od šest mjeseci promatranja, kakva je to radna učinkovitost? Lažni starješine vjeruju da je jedan razgovor s nadzornikom učinkovit i da rješava problem. Je li ta ideja valjana? Misle da će se, nakon što završe razgovor s nekim, ta osoba moći promijeniti, i ako netko izrazi svoju odluku da to više neće činiti, potpuno mu vjeruju bez daljnjeg ispitivanja ili ponovnog istraživanja situacije. Ako nitko ne ustraje na tome, možda se čak neće potruditi istražiti ili pratiti posao pola godine. Lažni starješine ostaju nesvjesni čak i kad taj nadzornik napravi nered u poslu. Ne mogu razlučiti kako ih nadzornik vara i poigrava se s njima. Ono što je još mrskije jest da, kad netko prijavi probleme nadzornika, lažni starješine ih ignoriraju i zapravo ne istražuju postoje li problemi ili jesu li problemi koje prijavljuju stvarni. Ne razmatraju te probleme – zaista imaju previše vjere u sebe! Bez obzira na to kakve se situacije pojave u radu crkve, lažni starješine ne žure ih rješavati; misle da to ionako nije njihova briga. Reakcija lažnih starješina na te probleme izuzetno je spora, poduzimaju mjere i kreću se vrlo sporo, stalno okolišaju i stalno daju ljudima još jednu priliku da se pokaju, kao da su prilike koje daju ljudima tako dragocjene i važne, kao da mogu promijeniti njihovu sudbinu. Lažni starješine ne znaju kako vidjeti nečiju prirodu i bit kroz ono što se u njoj očituje, ili procijeniti kojim putem osoba ide na temelju njezine prirode i biti, ili vidjeti je li osoba prikladna da bude nadzornik ili da obavlja starješinski posao na temelju puta kojim ide. Nisu u stanju vidjeti stvari na taj način. Lažni starješine sposobni su raditi samo dvije stvari u svom poslu: prvo, pozivati ljude na razgovore i obavljati formalnosti; drugo, davati ljudima prilike, ugađati drugima i nikoga ne vrijeđati. Rade li oni stvarni posao? Očito ne. Ali lažni starješine vjeruju da je pozivanje nekoga na razgovor stvarni posao. Te razgovore smatraju vrlo vrijednima i važnima, a prazne riječi i doktrine koje izgovaraju smatraju nevjerojatno značajnima. Misle da su tim razgovorima riješili velike probleme i obavili stvarni posao. Ne znaju zašto Bog sudi i grdi, orezuje, ili iskušava i pročišćuje ljude. Ne znaju da samo Božje riječi i istina mogu riješiti čovjekove iskvarene naravi. Toliko pojednostavljuju Božje djelo i Božje spasenje čovječanstva! Vjeruju da je izgovaranje nekoliko riječi i doktrina zamjena za Božje djelo, da to može riješiti problem čovjekove iskvarenosti. Nije li to glupost i neznanje lažnih starješina? Lažni starješine nemaju ni najmanje istina-stvarnosti, pa zašto su tako samouvjereni? Hoće li izgovaranje nekoliko doktrina natjerati ljude da upoznaju sebe? Hoće li im to omogućiti da odbace svoje iskvarene naravi? Kako ti lažni starješine mogu biti tako neuki i naivni? Je li rješavanje nečijih pogrešnih primjena i iskvarenog ponašanja zaista tako jednostavno? Je li problem čovjekovih iskvarenih naravi tako lako riješiti? Lažni starješine su tako glupi i površni! Bog ne koristi samo jednu metodu za rješavanje problema čovjekove iskvarenosti. Koristi mnoge metode i postavlja različita okruženja kako bi razotkrio, očistio i usavršio ljude. Lažni starješine, naprotiv, obavljaju posao na nevjerojatno monoton i površan način: pozivaju ljude na razgovore, malo rade na savjetovanju ljudi o njihovim načinima razmišljanja, malo ih potiču i vjeruju da je to obavljanje stvarnog posla. To je površno, zar ne? A koji se problem krije iza te površnosti? Nije li to naivnost? Lažni starješine su izuzetno naivni, a također gledaju na ljude i stvari na nevjerojatno naivan način. Ništa nije teže riješiti od ljudskih iskvarenih naravi – vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Lažni starješine uopće ne mogu prozrijeti taj problem. Stoga, kad se radi o vrsti nadzornika u crkvi koji neprestano uzrokuju imetanja, koji uvijek sputavaju i muče ljude, lažni starješine ne čine ništa osim što razgovaraju s njima i orezuju ih s nekoliko riječi, i to je to. Ne prilagođavaju odmah njihove dužnosti niti ih otpuštaju. Takav pristup lažnih starješina nanosi ogromnu štetu radu crkve i često dovodi do toga da se rad crkve odgađa, kasni, oštećuje i sprječava da napreduje normalno, glatko i učinkovito zbog ometanja nekih zlih ljudi – što je sve teška posljedica toga što lažni starješine postupaju na temelju svojih osjećaja, krše istina-načela i koriste pogrešne ljude. Gledano izvana, lažni starješine ne čine namjerno bezbrojna zla, niti rade po svome i uspostavljaju vlastita neovisna kraljevstva, kao što to čine antikristi. Ali lažni starješine nisu u stanju pravovremeno riješiti razne probleme koji se javljaju u radu crkve, a kad se pojave problemi s nadzornicima raznih timova i kad ti nadzornici nisu u stanju preuzeti svoj posao, lažni starješine nisu u stanju pravovremeno prilagoditi njihove dužnosti ili ih otpustiti, nanoseći ozbiljnu štetu radu crkve. A sve je to uzrokovano zapuštanjem dužnosti lažnih starješina. Nisu li lažni vođe vrlo odvratni? (Da.)

IV. Kako lažni starješinestarješine postupaju s nadzornicima koji krše radne aranžmane i rade po svome

Lažni starješine nisu u stanju pravovremeno se nositi sa zlim djelima koja se događaju u crkvi, kao što je mučenje i sputavanje drugih od strane nadzornika te ometanje crkvenog rada. Slično tome, kada se neki nadzornici protive radnim aranžmanima kuće Božje i rade po svome, lažni starješine ne mogu smisliti prikladna rješenja kako bi pravovremeno riješili te probleme. To rezultira gubicima za crkveni rad te za materijalne i financijske resurse kuće Božje. Lažni starješine su naivni i površni, nesposobni razumjeti istina-načela, a pogotovo nisu u stanju prozrijeti prirodu i bit ljudi. Stoga svoj rad često obavljaju površno; samo odrađuju posao, pridržavaju se pravila i izvikuju parole, ali ne odlaze na teren provjeriti rad, promatrati i raspitivati se o svakom nadzorniku, niti se pravovremeno raspituju o tome što su ti nadzornici učinili, kakva su načela koja vode njihove postupke i kakve su posljedice. Kao rezultat toga, potpuno su neupućeni u to tko su zapravo ljudi koje koriste i što su oni učinili. Stoga, kada se ti nadzonici potajno protive radnim aranžmanima kuće Božje i rade po svome, ne samo da lažni starješine ne znaju za to, već ih čak pokušavaju i braniti. Čak i ako čuju za to, ne istražuju to i ne rješavaju pravovremeno. Lažni starješine su s jedne strane nesposobni za svoj rad, a s druge strane, nemarni su u svojim dužnostima. Navedimo primjer. Jedan je starješina odabrao nekoga tko je bio eliminiran iz drugog tima da bude tehničar za sadnju. Nije provjerio je li ta osoba imala relevantno iskustvo i stručnost, može li dobro obaviti posao ili ima li ozbiljan i odgovoran stav, i nakon što ju je postavio na tu ulogu, ostavio ju je potpuno bez nadzora, rekavši: „Samo naprijed, počni saditi povrće. Možeš odabrati sjeme, a ja ću odobriti svaki iznos koji potrošiš. Samo radi ovaj posao po svom nahođenju!” Starješina je to rekao, pa je ta nadzonica počela raditi po svome. Njezin prvi zadatak bio je odabrati sjeme. Kad je provjerila na internetu, otkrila je: „Jednostavno ima previše različitih sorti povrća – ovaj ogromni svijet pun je izvanrednih stvari! Biranje sjemena je baš zabavno. Nikad prije nisam radila ovaj posao i nisam znala da će me toliko zanimati. Budući da me toliko zanima, dat ću sve od sebe!” Prvo je otvorila odjeljak sa sjemenom rajčice i ostala je jednostavno zapanjena. Bilo je svakojakih sorti i svakakvih veličina, a što se tiče boje, bilo je crvenih, žutih i zelenih. Jedna je vrsta čak bila višebojna – nikad nije vidjela ništa slično i to joj je doista proširilo vidike! Ali kako odabrati pravo sjeme? Odlučila je posaditi ponešto od svake sorte, posebno onu višebojnu vrstu koja je izgledala tako jedinstveno. Ta nadzonica odabrala je preko 10 sorti rajčica različitih veličina, boja i oblika. Nakon što je odabrala sjeme rajčice, došlo je vrijeme da učini isto i za patlidžan. Obično su vrste patlidžana koje ljudi jedu duguljasti i ljubičasti patlidžani ili bijeli patlidžani, ali je pomislila: „Patlidžani ne bi trebali biti ograničeni samo na te dvije vrste. Postoje zelene, šarene, duguljaste, okrugle i ovalne sorte. Odabrat ću pomalo od svake vrste, tako da svatko može proširiti svoje vidike i jesti svakakve različite patlidžane. Kao nadzonica, pogledajte kako sam vješta i smjela u odabiru sjemena, kako sam obzirna prema braći i sestrama, zadovoljavajući svačije ukuse.” Zatim je odabrala sjeme luka. U tom je kraju bilo ukupno 14 sorti luka i sve ih je odabrala, a kad je završila, osjećala se prilično zadovoljno. Je li ta nadzonica „smjela”? Tko bi se usudio odabrati toliko sorti? Kasnije sam neprestano raščlanjivao tu stvar, a netko je čak rekao: „U tom kraju nema samo 14 sorti; ima ih još nekoliko koje nije odabrala!” Time su htjeli reći da 14 sorti nije tako puno i da je bilo i drugih koje nadzonica nije odabrala, pa stoga nije učinila ništa loše. Nije li osoba koja je to rekla tupoglava? To je tupoglavost, nerazumijevanje ljudskog govora i neznanje o tome zašto sam raščlanjivao tu stvar. Nakon što je odabrala sjeme luka, nadzonica je odabrala i najmanje osam sorti krumpira. Koji je bio njezin cilj pri odabiru tolikih sorti? Proširiti svačije vidike i omogućiti im da kušaju razne različite okuse. Odgovorna je vjerovala da se odabir sjemena treba temeljiti na načelu dobrobiti za braću i sestre. Što mislite o njezinu motivu? Je li postupanje temeljeno na stavu razmišljanja u svačije ime i služenja svima načelo koje zahtijeva kuća Božja? (Ne.) Dakle, koje je načelo kuće Božje za odabir sjemena? Nemojte saditi neke čudne i rijetke sorte koje obično ne jedemo. Što se tiče sorti koje se obično jedu, ako ih prije nismo sadili i ne znamo jesu li prikladne za lokalno tlo i klimu, odaberite jednu ili dvije sorte, najviše tri ili četiri. Prvo, moraju biti prikladne za lokalno tlo i klimu; drugo, moraju biti lake za uzgoj i ne smiju biti podložne bolestima i štetnicima; treće, trebale bi dati sjeme za sljedeću godinu; i na kraju, trebale bi dati dobar urod. Ako su ukusne, ali je urod koji daju slab, nisu prikladne. Sudeći po pitanju odabira sjemena, je li ta nadzonica postupala u skladu s načelima? Je li tragala? Je li se pokorila? Je li pokazala obzir prema kući Božjoj? Je li postupala sa stavom koji bi trebala imati pri obavljanju dužnosti? (Ne.) Očito je da je divljala čineći loše stvari, otvoreno se protiveći radnim aranžmanima kuće Božje i radeći po svome! Na taj je način rasipala Božje prinose kako bi zadovoljila svoju osobnu znatiželju i želju za zabavom, a tako važan zadatak tretirala je kao igru, no njezin lažni starješina pustio ju je da radi što hoće, bez propitkivanja i uplitanja. Kad su ga pitali: „Je li nadzonica koju si odabrao doista obavila ikakav posao? Kakvi su bili rezultati? Jesi li joj pomogao provjerom pri odabiru sjemena?” Nije obraćao pozornost na te stvari i samo je rekao: „Sjeme je posađeno; posjetili smo lokaciju tijekom sadnje.” Nije ga bilo briga za bilo kakve druge probleme. Kako je na kraju otkriven problem s tom nadzonicom? Posadila je jagode, a prema relevantnim tehničkim specifikacijama, sadnice jagoda ne bi se smjele prekrivati niti im se smije dopustiti da rode u prvoj godini, i svi cvjetovi bi se trebali ukloniti; inače, druge godine neće biti ploda, a čak i ako ga bude prve godine, bit će vrlo malen. Iako su joj stručnjaci to rekli, nadzonica nije htjela slušati. Njezino se obrazloženje temeljilo na informacijama s interneta koje su navodile da je prihvatljivo prekriti sadnice jagoda plastičnom folijom u prvoj godini i pustiti ih da rode. Rezultat toga bio je da su rodile razne izobličene male jagode prekrivene sjemenkama – neke kisele, neke slatke, a neke bezukusne – bilo ih je svakakvih. Problem je postao toliko ozbiljan, a lažni starješine su ga potpuno ignorirali. Zašto? Zato što su mislili da ionako neće jesti te jagode, pa su odlučili zanemariti problem. Znači li to da ih nije briga za nešto ako to neće jesti? A što je s krumpirom i lukom koje bi jeli – je li ih bilo briga za njih? Nijednog od tih lažnih starješina nije bilo briga; samo su gledali kako nadzonica radi što hoće. Jednog dana, posjetio sam ih i netko je izvijestio da je salata ostarjela te da je, ako je uskoro ne uberu, nitko neće moći jesti i da će propasti. Međutim, nadzonica je inzistirala da je ostave i rekla da će, ako je uberu, morati saditi drugo povrće, što je smatrala napornim. Iako su znali za to, lažni starješine nisu ništa poduzeli. Na kraju im je Višnji morao narediti da brzo uberu salatu i riješe situaciju; inače bi salata zauzimala zemlju i spriječila sadnju ljetnog povrća. Unatoč tako značajnom problemu koji se pojavio u radu, nitko od lažnih starješina nije ništa poduzeo; previše su se bojali zamjeriti se ljudima. Zato što je nadzonicu unaprijedio jedan lažni starješina, koji nikada nije provjeravao njezin rad nakon unapređenja, dopustio joj je da radi po svome i pružao joj podršku, a drugi se starješine nisu usudili umiješati i bili su u dosluhu s njima, na kraju je nastalo toliko nevolja. To je posao koji su starješine obavili. Mogu li se oni i dalje zvati starješinama? Iako se tako ozbiljan problem događao točno pred njihovim nosom, nisu ga prepoznali kao problem, a kamoli ga riješili. Nisu li to lažni starješine? (Da.) S jedne strane, bili su osobe koje ugađaju drugima i bojali su se zamjeriti se drugima. S druge strane, nisu znali koliko je problem ozbiljan, nedostajalo im je točne prosudbe, nisu znali da je to problem i nisu bili svjesni da taj rad spada u opseg njihovih dužnosti. Nisu li oni ništarije i beskorisnici? Nije li to izostanak odgovornosti? (Da.) Ovo je četvrta situacija: odgovorni koji se protive radnim aranžmanima kuće Božje i rade po svome. Predstavili smo primjer koji razotkriva ispoljavanje zanemarivanja dužnosti od strane lažnih starješina u ovoj stvari i iznosi na vidjelo prirodu i bit lažnih starješina.

V. Kako lažni starješine postupaju s nadzonicima koji su antikristi i uspostavljaju neovisna kraljevstva

Druga je situacija kada se nadzornici bune protiv svojih nadređenih i uspostavljaju neovisna kraljevstva – ti su nadzornici antikristi. Lažni starješine nisu u stanju igrati ulogu nadglednika kada su u pitanju problemi kao što su loš kov nadzornika, loša ljudskost ili divljanje i činjenje zla. Oni također ne uspijevaju pravovremeno provjeriti i raspitati se o radu koji takvi nadzornici obavljaju i o njihovim problemima kako bi utvrdili jesu li prikladni. Slično tome, lažni starješine još su nesposobniji prozrijeti prirodu i bit antikrista, koji su zlokobni i pakosni ljudi. Ne samo da to nisu u stanju prozrijeti, već se istovremeno i pomalo boje tih ljudi, i osjećaju se bespomoćno i nemoćno, do te mjere da ih, najčešće, antikristi vuku za nos. Koliko to može postati ozbiljno? Antikristi mogu stvarati klike unutar radnih područja lažnih starješina, privlačeći vlastite snage i uspostavljajući neovisna kraljevstva, i na kraju mogu preuzeti vlast, početi voditi glavnu riječ i pretvoriti lažne starješine u marionete. Ti lažni starješine nekako ostaju nesvjesni stvari o kojima antikristi odlučuju i znaju, i u mraku su po tom pitanju. Svjesni postaju tek nakon što se nešto dogodi i netko im to prijavi, ali tada je već prekasno. Lažni starješine čak pitaju antikriste zašto nisu bili obaviješteni, a njihov je odgovor: „Kakva je korist od toga da ti kažemo? Ne možeš donositi odluke ni o čemu, pa nije bilo potrebe razgovarati o tome s tobom, sami smo donijeli odluku. Čak i da smo te obavijestili, sigurno bi se složio. Kakvo si mišljenje mogao imati?” Lažni starješine su bespomoćni u takvim stvarima. Ako ne možeš razlučiti, riješiti ili se nositi s tim antikristima, trebao bi ih prijaviti Višnjem, ali ti se čak ni to ne usuđuješ učiniti – nisi li ti ništarija? (Da.) Suočeni s takvim stvarima, ove velike ništarije samo dolaze k Meni plakati i žaliti se, gunđajući: „Nisam ja kriv; nisam ja donio tu odluku. Je li odluka koju su donijeli ispravna ili ne, nema nikakve veze sa mnom, jer me nisu obavijestili niti mi rekli o tome kad su to činili.” Što time žele reći? (Izbjegavaju odgovornost.) Kao starješina, trebao bi znati i imati uvid u te stvari; ako te antikristi ne obavještavaju o stvarima, zašto ih ti sam proaktivno ne odeš pitati? Kao starješina, ti bi trebao organizirati, predsjedati i donositi odluke o svakoj stvari; ako te ne obavještavaju ni o čemu i sami donose odluke, a tebi poslije šalju račune da ih potpišeš, ne uzurpiraju li tvoju vlast? Čim lažni starješine naiđu na antikriste koji ometaju crkveni rad, ostanu zapanjeni; bespomoćni su kao budale pred vukom i nemoćno stoje dok ih pretvaraju u marionete i uzurpiraju im vlast. Ne mogu učiniti apsolutno ništa u vezi s tim – kakva hrpa beskorisnih jadnika! Ne mogu rješavati probleme, ne mogu razlučiti ni razotkriti antikriste, a zasigurno ih ne mogu ograničiti u činjenju bilo kakvih zlih djela. Istovremeno, ne prijavljuju te probleme Višnjem. Nisu li to ništarije? Kakva je korist od toga da te se izabere za starješinu? Antikristi divljaju čineći zlo, otvoreno rasipaju prinose i stvaraju snage koje predvode te uspostavljaju neovisna kraljevstva unutar crkve; u međuvremenu, ti ih potpuno ne uspijevaš nadzirati, razotkriti, obuzdati ili se nositi s njima, a ipak dolaziš k Meni žaliti se. Kakav si ti to starješina? Ti si doista ništarija! Bez obzira na to što rade, te bande predvođene antikristima potajno održavaju rasprave među sobom i zatim donose odluke bez odobrenja. Oni čak ni starješinama ne daju pravo da znaju što se događa, a kamoli pravo da donose odluke. Oni izravno negiraju starješine, držeći svu moć u svojim rukama i vodeći glavnu riječ. Što starješine zaduženi za njihovo upravljanje rade usred svega toga? Oni uopće ne uspijevaju provjeriti, nadzirati, upravljati ili donositi odluke u vezi s tim radom. Na kraju, dopuštaju da antikristi preuzmu vlast i upravljaju njima odozgo. Ne proizlazi li ovaj problem iz rada lažnih starješina? Koja je bit ovog problema? Odakle on potječe? Potječe od toga što lažni starješine imaju loš kov, nedostaje im radna sposobnost, a antikristi ih uopće ne poštuju. Antikristi misle: „Što ti kao starješina možeš učiniti? I dalje te neću slušati i nastavit ću te zaobilaziti da bih radio po svome. Ako ovo prijaviš Višnjem, mučit ćemo te!” Lažni starješine se ne usuđuju prijaviti takve stvari. Ne samo da lažnim starješinama nedostaje radna sposobnost, već im nedostaje i hrabrosti da se drže načela, boje se zamjeriti se ljudima i potpuno im nedostaje odanosti – nije li to ozbiljan problem? Da doista imaju nekakav kov i da razumiju istinu, onda bi, vidjevši da su ti ljudi loši, rekli: „Ne usuđujem se sam ih razotkriti, pa ću razgovarati u zajedništvu s nekoliko braće i sestara koji više teže istini i razumiju je kako bismo riješili te probleme. Ako se nakon razgovora s njima i dalje ne možemo nositi s antikristima, prijavit ću problem Višnjem i pustiti da ga riješi. Ne mogu učiniti ništa drugo, ali prvo moram zaštititi interese kuće Božje; stvarima koje sam prozreo i problemima koje sam otkrio apsolutno se ne smije dopustiti da se dalje razvijaju.” Nije li to način rješavanja problema? Ne može li se to također smatrati ispunjavanjem svoje dužnosti? Kad bi ti to mogao učiniti, onda Višnji ne bi rekao da imaš loš kov i da ti nedostaje radna sposobnost. Međutim, ti čak ni ne možeš prijaviti probleme Višnjem, pa si okarakteriziran kao ništarija i lažni starješina. Ne samo da imaš loš kov i da ti nedostaje radna sposobnost, već nemaš čak ni vjere i hrabrosti da se osloniš na Boga kako bi razotkrio antikriste i borio se protiv njih. Nisi li ti ništarija? Jesu li jadni oni koje su antikristi uzurpirali? Možda zvuče jadno; nisu učinili ništa loše, a u svom su radu vrlo oprezni, jako se boje pogriješiti, boje se da će biti orezani i da će ih braća i sestre prezirati. Ipak, na kraju ih antikristi potpuno uzurpiraju točno pred njihovim očima, ništa što kažu nema nikakvog učinka i zapravo nije važno jesu li ondje ili ne. Na površini se mogu činiti jadnima, ali su zapravo prilično odvratni. Reci Mi, može li kuća Božja riješiti probleme koje ljudi ne mogu? Trebaju li ljudi prijavljivati probleme Višnjem? (Da.) U kući Božjoj nema problema koji se ne mogu riješiti, a riječi Božje mogu riješiti svaki problem. Imaš li istinsku vjeru u Boga? Ako nemaš čak ni toliko vjere, kako si kvalificiran da budeš starješina? Nisi li ti beskorisni jadnik? Ovdje se ne radi samo o tome da si lažni starješina; tebi nedostaje čak i najosnovnija vjera u Boga. Ti si bezvjernik i ne zaslužuješ biti starješina!

Što se tiče četvrte dužnosti starješina i djelatnika, naveli smo pet situacija kako bismo razotkrili kako lažni starješine pristupaju raznim segmentima rada i nadzornicima. Na temelju tih pet situacija, raščlanili smo različita ispoljavanja izuzetno lošeg kova, nesposobnosti i nemogućnosti obavljanja stvarnog rada lažnih starješina. Je li vam ovakvim razgovorom u zajedništvu postalo malo jasnije o tome kako razlučiti lažne starješine? (Da.) Dobro onda, zaključimo naš današnji razgovor ovdje. Doviđenja!

23. siječnja 2021.