39. poglavlje

Izađimo izvan Božjih riječi i porazgovarajmo malo o stvarima koje se tiču naših života, kako bi naši životi više procvjetali i kako bismo ispunili Božje nade za nas. Osobito, s dolaskom današnjice – vremena kada se svatko razvrstava prema svojoj vrsti i vremena grdnje – postoji veća potreba da se usredotočimo na širu sliku i koncentriramo na „kolektivni interes.” To je Božja nakana, i to je ono što bi svi ljudi trebali ostvariti. Kako da ne prinesemo sebe za nakanu Boga na nebu? Bog „dodjeljuje brojeve svim vrstama ljudi, stavlja različite oznake na svaku vrstu čovjeka, kako bi ih njihovi preci mogli vratiti njihovim obiteljima”, što pokazuje da su ljudi razvrstani prema svojoj vrsti, i kao rezultat toga, sve vrste ljudi otkrivaju svoja prava obličja. Stoga bi točnije bilo reći da ljudi odano služe svojim precima, a ne Bogu. Međutim, svi ljudi također služe Bogu pod vodstvom svojih predaka, što je čudesnost Božjeg djela. Sve stvoreno služi Bogu, te iako Sotona ometa ljude, Bog koristi ovu priliku da iskoristi „lokalne resurse” kako bi Mu služili. Ljudi to, međutim, ne mogu razlučiti. Kao što Bog kaže: „Stoga, također provodim ‚raspodjelu rada’ te ‚suradnju i podjelu rada.’ To je dio Mog plana i nijedan ga čovjek ne može prekinuti.” Ljudi ne mogu jasno vidjeti sve što je Bog odredio i sve što Bog želi ostvariti, prije nego što On to učini. Mogu to vidjeti tek kada se Božje djelo završi; ako nije tako, oni su slijepi i ne vide ništa.

Danas Bog ima novo djelo među crkvama. On čini da sve slijedi tijek prirode, istinski ostvarujući čovjekovu funkciju. Kao što Bog kaže: „Imam suverenost nad svime među svime stvorenim, vladam nad svime među svime stvorenim, čineći da sve što postoji slijedi tijek prirode i preda se zapovijedi prirode.” Ne znam kakvapromišljanja imate u „slijeđenje tijeka prirode,” pa porazgovarajmo o tome. Ja to vidim ovako: Budući da ih njihovi preci vode kući, sve vrste ljudi moraju istupiti i „odigrati svoju ulogu.” A budući da slijede tijek prirode, ono što im je prirođeno koristi se kako bi se ostvarila njihova izvorna funkcija, čineći da slijede usmjeravanje Duha Svetog prema ovom zakonu. Djelo Duha Svetog provodi se prema stanju unutar svake osobe; to je ono što se ispravno naziva „Bog upravlja svim s kako bi Mu služile,” to je onda povezano sa slijeđenjem tijeka prirode. Čak i ako je osoba iznutra sazdana od đavla, Bog će to iskoristiti, dodajući djelo Duha Svetog na temelj onoga što je po prirodi u njoj, čineći je dovoljnom da služi Bogu. To je sve što ću reći o „slijeđenju tijeka prirode” – možda vi imate neke bolje prijedloge. Nadam se da možete dati svoj dragocjeni doprinos. Što kažete? Jeste li voljni surađivati u slijeđenju tijeka prirode? Jeste li se voljni uključiti u „suradnju i podjelu rada” s Bogom? Jeste li ikada razmišljali o tome kako to ostvariti? Nadam se da su ljudi sposobni razumjeti Božje nakane, radi naših zajedničkih težnji – biti jednog uma u udovoljavanju Bogu, i radi zajedničkog napredovanja na putu u kraljevstvo. Kakva je potreba smišljati nepotrebne predodžbe? Čije postojanje do današnjeg dana nije bilo radi Boga? A budući da je tako, kakva je potreba za tugom, žalošću i uzdisanjem? To nikome ne koristi. Cijeli životi ljudi u Božjim su rukama, i da nije njihove odlučnosti pred Bogom, tko bi bio voljan uzalud živjeti u ovom praznom ljudskom svijetu? Zašto se izlagati takvoj bijedi? Jureći u svijet i iz njega, ako ne učine ništa za Boga, neće li im cijeli život biti potraćen? Čak i ako Bog ne smatra tvoje postupke spomena vrijednima, zar se nećeš zadovoljno nasmiješiti u trenutku smrti? Ne bi li bilo bolje težiti napretku u pozitivnom smjeru nego se povlačiti u negativnom? Ako su tvoji postupci isključivo radi udovoljavanja Bogu, onda nećeš biti negativan niti se povlačiti. Budući da u ljudskim srcima uvijek postoje stvari koje su nedokučive, a da toga nisu ni svjesni, njihova lica često postaju poput oblačnog neba, zbog čega se na njihovim licima bez njihovog znanja pojavi nekoliko „rovova,” poput napukle zemlje. To je kao da su, zbog pomicanja terena, zemljina „brdovita područja” ili „udubljenja” također promijenila položaj, a da ljudi to nisu shvatili. U ovome se ne rugam ljudima, već govorim o „geografskom znanju.”

Iako je Bog uveo sve ljude u grdnju, On o tome ne govori ništa. Umjesto toga, On namjerno izbjegava ovu temu i započinje novu, što je s jedne strane zbog Božjeg djela, a s druge, kako bi odmah dovršio ovaj korak djela. Budući da su Božji ciljevi u provođenju ovog koraka djela odavno postignuti, nema potrebe govoriti više. Danas, ne znam koliko ste vidjeli od metoda Božjeg djela; u Mojoj svijesti, uvijek osjećam da Božje djelo nije tako jasno podijeljeno na etape i vremenska razdoblja kao što je nekada bilo. Umjesto toga, svaki dan donosi vlastite načine rada, promjena se događa gotovo svaka tri do pet dana, a čak i u pet dana mogu postojati dvije različite vrste sadržaja Božjeg djela. To pokazuje brzinu Božjeg djela; prije nego što su ljudi imali vremena reagirati i pomno pogledati, Bog je nestao bez traga. Stoga je Bog ljudima uvijek nedokučiv, što je dovelo do toga da djelo Duha Svetog nije očito. Zašto Bog uvijek izgovara riječi poput „i tako sam napustio čovjeka?” Ljudi bi mogli malo obratiti pažnju na takve riječi, ali ne razumiju njihovo značenje. A sada, razumijete li? Nije ni čudo što ljudi ne mogu osjetiti prisutnost Duha Svetog. Njihova potraga za Bogom uvijek je pod maglovitom mjesečinom – to je potpuno istinito – i kao da se Bog namjerno ruga čovjeku, čineći da se svim ljudima muti u glavi te se osjećaju smušeno i dezorijentirano. Jedva znaju što rade; kao da sanjaju, a kad se probude, ne znaju što se dogodilo. Dovoljne su samo neke obične Božje riječi da ostave ljude u nedoumici. Nije ni čudo, dakle, što Bog kaže: „Danas bacam sve ljude u ‚veliku peć’ da budu oplemenjeni. Stojim visoko i pomno promatram, i vidim da ljudi gore u vatri i da, prisiljeni plamenom, ljudi iznose činjenice.” Usred Božjih riječi koje se stalno mijenjaju, ljudi nemaju pojma što učiniti; zapravo, baš kao što Bog kaže, grdnja je odavno započela. Budući da ljudi to nisu shvatili, znaju tek kada Bog to izričito kaže; počinju obraćati pažnju tek nakon što im je Bog to rekao. Može se reći da ljudi tek sada počinju proučavati grdnju kada je Božje djelo dovedeno do ove točke. To je baš kao kada su ljudi prvi put saznali za atomsku bombu – budući da vrijeme još nije bilo došlo, nisu joj pridavali puno pozornosti; tek kada ju je netko počeo graditi, ljudi su počeli obraćati pozornost. Tek kada se atomska bomba pojavila, ljudi su je više razumjeli. Tek kada Bog kaže da je bacio čovjeka u peć, ljudi postaju pomalo svjesni. Da Bog nije progovorio, nitko ne bi znao – nije li tako? Stoga, Bog kaže: „Ljudi nesvjesno ulaze u peć, kao da su uvučeni užetom, kao da su otupjeli.” Zašto to ne bismo analizirali na ovaj način: Kada ljudi iznose činjenice, događa li se to u trenutku kada Bog kaže da je grdnja započela, ili prije nego što Bog kaže da je grdnja započela? Iz ovoga se može vidjeti da su, prije nego što je Bog govorio o grdnji, ljudi počeli priznavati, pokazujući da je grdnja započela prije nego što je Bog o njoj govorio – nije li to činjenica?