Djelo i ulazak (2)

Vaš rad i ulazak prilično su loši; čovjek ne pridaje važnost tome kako raditi, a još je nemarniji u vezi s ulaskom u život. Čovjek to ne smatra lekcijama u koje bi trebao ući; stoga su, u vašem iskustvu, gotovo sve što vidite prazne opsjene. Od vas se ne traži mnogo što se tiče rada, ali, kao oni koje će Bog usavršiti, trebali biste naučiti svoje lekcije o radu za Boga kako biste uskoro mogli biti u skladu s Božjim nakanama. Kroz vjekove, oni koji su obavljali rad nazivali su se djelatnicima ili apostolima, što su nazivi koji se odnose na mali broj ljudi koje Bog koristi. Međutim, rad o kojem Ja danas govorim ne odnosi se isključivo na djelatnike ili apostole, već na sve one koje će Bog usavršiti. Možda ima mnogo onih koje to slabo zanima, ali, radi ulaska, bilo bi najbolje govoriti o istini povezanoj s ovim pitanjem.

Kad je u pitanju rad, čovjek vjeruje da rad znači trčanje uokolo za Boga, propovijedanje posvuda i davanje sebe za Njega. Iako je to uvjerenje ispravno, previše je jednostrano; ono što Bog traži od čovjeka nije isključivo trčanje uokolo za Njega, već je to više služenje i opskrba unutar duha. Mnoga braća i sestre, čak ni nakon svih ovih godina iskustva, nikada nisu razmišljali o radu za Boga, jer je rad kako ga čovjek zamišlja nespojiv s onim što Bog zahtijeva. Stoga čovjek nema uopće nikakvog interesa za pitanje rada i upravo je to razlog zašto je čovjekov ulazak također prilično jednostran. Vi biste svi trebali započeti svoj ulazak radom za Boga, kako biste bolje prošli kroz svaki aspekt iskustva. To je ono u što biste trebali ući. Rad se ne odnosi na trčanje uokolo za Boga, već na to mogu li čovjekov život i ono što čovjek proživljava pružiti Bogu užitak. Rad se odnosi na to da ljudi koriste svoju odanost Bogu i svoju spoznaju Boga kako bi svjedočili o Bogu i služili čovjeku. To je čovjekova odgovornost i to je ono što bi svi ljudi trebali razumjeti. Moglo bi se reći da je vaš ulazak vaš rad i da težite ući dok radite za Boga. Iskusiti Božje djelo ne znači samo da znate kako jesti i piti Njegovu riječ; što je još važnije, morate znati kako svjedočiti o Bogu i biti u stanju služiti Bogu te biti u stanju služiti čovjeku i opskrbljivati ga. To je rad, a to je također vaš ulazak; to je ono što bi svaka osoba trebala postići. Mnogo je onih koji se usredotočuju samo na trčanje uokolo za Boga i propovijedanje posvuda, a ipak zanemaruju svoje osobno iskustvo i zapostavljaju svoj ulazak u duhovni život. Upravo to je dovelo do toga da oni koji služe Bogu postanu oni koji se opiru Bogu. Ti ljudi, koji su svih ovih godina služili Bogu i služili čovjeku, jednostavno su smatrali rad i propovijedanje ulaskom i nitko nije svoje osobno duhovno iskustvo smatrao važnim ulaskom. Umjesto toga, smatrali su prosvjetljenje koje dobivaju iz djela Duha Svetog za osnovicu na temelju koje će poučavati druge. Kad propovijedaju, nose veliko breme i primaju djelo Duha Svetog i pomoću toga oslobađaju glas Duha Svetoga. U tom su trenutku oni koji rade ispunjeni samozadovoljstvom, kao da je djelo Duha Svetoga postalo njihovo osobno duhovno iskustvo; osjećaju da su sve riječi koje govore njihovo vlastito biće, ali onda opet kao da njihovo vlastito iskustvo nije tako jasno kao što su ga opisali. Štoviše, prije nego što progovore nemaju pojma što će reći, ali kada Duh Sveti djeluje u njima, njihove riječi naviru u neprekidnom nizu. Nakon što jednom tako propovijedaš, osjećaš da tvoj stvarni rast nije tako mali kao što si vjerovao, a nakon nekoliko takvih slučajeva kada Duh Sveti djeluje u tebi, ti zaključiš da već imaš rast i pogrešno vjeruješ da je djelo Duha Svetog tvoj vlastiti ulazak i tvoje vlastito biće. Kada stalno doživljavaš na ovaj način, postat ćeš nemaran u vezi sa svojim vlastitim ulaskom, neprimjetno ćeš skliznuti u lijenost i prestat ćeš pridavati bilo kakvu važnost svom osobnom ulasku. Iz tog razloga, kada služiš drugima, moraš jasno razlikovati između svog rasta i djela Duha Svetog. To može olakšati tvoj ulazak i donijeti više koristi tvom iskustvu. Kada čovjek smatra djelo Duha Svetoga za svoje osobno iskustvo, to postaje izvor izopačenosti. Zato Ja kažem, koju god dužnost obavljali, trebali biste smatrati svoj ulazak ključnom lekcijom.

Čovjek radi kako bi udovoljio Božjim nakanama, kako bi doveo sve one koji su u skladu s Božjim nakanama pred Njega, kako bi doveo čovjeka Bogu i kako bi upoznao čovjeka s djelom Duha Svetoga i s Božjim usmjeravanjem, usavršavajući time plodove Božjeg djela. Stoga je neophodno da vam bit rada bude potpuno jasna. Svaka osoba koju Bog koristi dostojna je raditi za Boga, to jest, svatko ima priliku da ga Duh Sveti koristi. Međutim, postoji jedna stvar koju morate shvatiti: kada čovjek obavlja rad koji mu je Bog povjerio, čovjeku je dana prilika da ga Bog koristi, ali ono što čovjek govori i zna nije u potpunosti čovjekov rast. Sve što možete učiniti jest da bolje upoznate vlastite nedostatke tijekom svog rada i zadobijete više prosvjetljenja od Duha Svetoga. Na taj će vam način biti omogućeno da zadobijete bolji ulazak tijekom svog rada. Ako čovjek usmjeravanje koje dolazi od Boga smatra svojim vlastitim ulaskom i nečim što je njemu samom svojstveno, tada nema mogućnosti da se čovjekov rast poveća. Duh Sveti ljude prosvjetljuje kada su u normalnom stanju; u takvim trenucima ljudi često pogrešno smatraju prosvjetljenje koje primaju svojim vlastitim stvarnim rastom, jer je način na koji Duh Sveti prosvjetljuje iznimno normalan i On koristi ono što je čovjeku svojstveno. Kada ljudi rade i govore, ili kada se mole i primjenjuju svoju duhovnu posvećenost, neka će im istina odjednom postati jasna. U stvarnosti, međutim, ono što čovjek vidi samo je prosvjetljenje od Duha Svetoga (naravno, to je prosvjetljenje povezano s čovjekovom suradnjom) i ne predstavlja čovjekov istinski rast. Nakon razdoblja iskustva u kojem se čovjek susreće s nekim poteškoćama i kušnjama, u takvim se okolnostima otkriva istinski čovjekov rast. Tek tada će čovjek otkriti da njegov rast nije tako velik, a njegove sebične želje, osobna promišljanja, pohlepa i druge slične stvari izaći će na vidjelo. Tek nakon nekoliko krugova ovakvih iskustava, mnogi ljudi koji su budni u svom duhu shvatit će da ono što su iskusili u prošlosti nije bila njihova vlastita osobna stvarnost, već trenutno osvjetljenje od Duha Svetoga i da je čovjek samo primio to svjetlo. Kada Duh Sveti prosvijetli čovjeka da razumije istinu, to je često na jasan i razgovijetan način, bez objašnjavanja kako je do tih stvari došlo ili kamo vode. To jest, umjesto da u ovo otkrivenje uključi čovjekove poteškoće, On izravno otkriva istinu. Kada se čovjek susretne s poteškoćama u procesu ulaska, a zatim uključi prosvjetljenje Duha Svetoga, to postaje čovjekovo praktično iskustvo. Na primjer, jedna je neudana sestra ovako govorila tijekom razgovora u zajedništvu: „Ne tražimo slavu i bogatstvo niti žudimo za srećom ljubavi između muža i žene; tražimo samo da Bogu posvetimo čisto i nepodijeljeno srce.” Nastavila je govoriti: „Jednom kada se ljudi vjenčaju, mnogo je toga što ih opterećuje i njihovo srce koje ljubi Boga više nije iskreno. Njihovo je srce uvijek zaokupljeno obitelji i supružnikom, pa njihov unutarnji svijet postaje mnogo kompliciraniji….” Dok je govorila, bilo je kao da je ono što je izlazilo iz njezinih usta ono što je mislila u svom srcu; njezine su riječi bile duboke i snažne, kao da je sve što je rekla dolazilo iz najvećih dubina njezinog srca i kao da je njezina žarka želja bila da se u potpunosti posveti Bogu i njezina nada da će braća i sestre poput nje dijeliti istu odlučnost. Može se reći da tvoja odlučnost i tvoj osjećaj ganutosti u ovom trenutku u potpunosti proizlaze iz djela Duha Svetog. Kada se način Božjeg djela promijeni, i ti ćeš biti nekoliko godina starija; vidiš da su se sve tvoje školske kolegice i prijateljice koje su tvojih godina udale, ili čuješ da je tu i tu osobu, nakon što se udala, suprug odveo da živi u gradu i tamo je našla posao. Kada je vidiš, počet ćeš osjećati zavist, videći kako je sva puna šarma i staloženosti i kako, kada razgovara s tobom, ima kozmopolitski duh, bez ikakvog traga provincijalke u sebi. Vidjevši to, u tebi se bude osjećaji. Ti, koja si se cijelo vrijeme davala za Boga, nemaš obitelj ni karijeru i pretrpjela si mnogo orezivanja; ušla si u srednju dob prije nekog vremena, a tvoja je mladost odavno tiho iskliznula, kao da si bila u snu. Sada, prešavši cijeli taj put do sadašnjosti, ne znaš gdje bi se skrasila. U ovom trenutku, uhvaćena si u vrtlog razmišljanja, kao da si izgubila razum. Potpuno sama, ne mogavši se smiriti i zaspati, dok ležiš budna tijekom duge noći, prije nego što shvatiš počinješ razmišljati o svojoj odlučnosti i svojim svečanim zavjetima Bogu, i jadikuješ: „Zašto sam ipak pala u tako jadno stanje?” Nesvjesno, poteku ti tihe suze i osjećaš bol koja ti para srce. Dolazeći pred Boga da se moliš, sjećaš se, u danima kada si bila zajedno s Bogom, kako ste bili intimno i nerazdvojno bliski. Prizor za prizorom lebdi pred tvojim očima, a zakletva koju si dala tog dana ponovno ti zvoni u ušima: „Nije li Bog moj jedini intimni prijatelj?” Do tog trenutka, već se grčiš od jecaja: „Bože! Ljubljeni Bože! Već sam Ti u potpunosti predala svoje srce. Želim biti zaručena za Tebe zauvijek i voljet ću Te nepokolebljivo cijeli svoj život….” Tek dok se boriš u toj intenzivnoj patnji istinski osjećaš kako je Bog divan i tek tada jasno shvaćaš: davno sam dala sve svoje Bogu. Nakon što pretrpiš takav udarac, postaješ mnogo zrelija u vezi s ovim pitanjem i vidiš da ne posjeduješ djelo Duha Svetoga. U svojim iskustvima nakon ovoga više nećeš biti sputana u ovom aspektu ulaska; kao da su ožiljci od tvojih starih rana uvelike doprinijeli tvom ulasku. Kad god se susretneš s ovakvom situacijom, odmah ćeš se prisjetiti suza koje si prolila tog dana, kao da si se ponovno ujedinila s Bogom nakon razdvojenosti, i bit ćeš u stalnom strahu da bi tvoj odnos s Bogom mogao ponovno biti prekinut i da bi emocionalna privrženost (normalan odnos) između tebe i Boga mogla biti oštećena. To je tvoj rad i tvoj ulazak. Stoga, u isto vrijeme kada primate djelo Duha Svetog, trebali biste pridavati još veću važnost svom ulasku, razaznajući točno što je djelo Duha Svetoga, a što je vaš ulazak, kao i uključujući djelo Duha Svetoga u svoj ulazak, kako biste mogli više primiti usavršavanje od Duha Svetoga i kako bi se bit djela Duha Svetoga mogla ostvariti u vama. Tijekom vašeg iskustva djela Duha Svetoga, upoznat ćete Duha Svetoga, kao i sebe same, i štoviše, usred tko zna koliko naleta intenzivne patnje, razvit ćete normalan odnos s Bogom, a odnos između vas i Boga postajat će sve bliskiji iz dana u dan. Nakon bezbrojnih slučajeva orezivanja i oplemenjivanja, razvit ćete istinsku ljubav prema Bogu. Zato morate shvatiti da se ne treba bojati patnje, udaraca i nevolja; ono što je zastrašujuće jest imati samo djelo Duha Svetoga, ali ne i svoj ulazak. Kada dođe dan da se Božje djelo završi, pokazat će se da ste radili uzalud; iako ste iskusili Božje djelo, nećete upoznati Duha Svetoga niti ćete imati svoj vlastiti ulazak. Prosvjetljenje koje Duh Sveti ostvaruje u čovjeku nije tu da bi održalo čovjekovu strast, već da bi otvorilo put za čovjekov ulazak, kao i da bi omogućilo čovjeku da upozna Duha Svetoga i da od tog trenutka razvije srce koje se boji Boga i obožava Ga.